Kresimira Gojanovic rodjena je 13. 2. 1970. u Osijeku, Hrvatska. 1989. zavrsila je Skolu primjenjene umjetnosti u Zagrebu, a 1993. diplomirala je na grafickom odjelu Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu - klasa prof. Ante Kuduza. Clanica je Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika, Hrvatskog drustva likovnih umjetnika i LIKUM - a. Takodjer je clanica Haiku drustva Slovenije i Haiku drustva Rijeka - '' Karolina rijecka ''.
Od 1993. do danas odrzala je tridesetak samostalnih izlozbi po Hrvatskoj i Sloveniji, na kojima je izlagala slike, crteze i grafike, podjeljene u nekoliko tematskih ciklusa : " Budjenje planete ", " Svemirski cvijetovi ", " Ples vjestica ", " Misticne vedute ", '' Misterij Tarota '', '' Moc arhetipova '', te '' Mitovi i legende stare Europe ''. Sudjelovala je i na tridesetak skupnih izlozbi, te na desetak likovnih kolonija i slikarskih susreta u zemlji i inozemstvu. Odrzava kreativne radionice i tecajeve za djecu i odrasle.
Osim slikarstvom, bavi se jos pisanjem, dizajnom, ilustracijom i stripom, a takodjer proucava astropsihologiju i tehnike duhovne preobrazbe, sa ciljem da istrazi i kreira nove spoznajne sisteme. Zivi i radi u Zagrebu. E-mail: kresimirag@hotmail.com
Staklena cesta
za putnika iz nepovrata :
svaki tvrdi korak
otvara novi ponor,
on vidi kroz ljude,
njihove rijeci dotrajale,
prisnost je njegov lijek.
Za sjecanje u vremenskoj spilji,
on biva zatvoren,
jer se ne moze smijati
i gledati ih rastuzene
- te lutke sivih vidjenja.
Davali su mu otrov,
da se zaboravi i otkrije,
nudili mu meso,
slatkocu gomile kad se zbije.
On je sve to vec vidio
i u torovima njihovim
gubio je dah.
A oni - k'o kukci postrojeni,
ticalima vlaznim
pipali su plitke rane,
njuseci hranu,
sto zove se strah.
I drugacije nisu mogli,
jer kao i on izgubljeni,
trazili su cestu
u potopljenom gradu.
2. PLUTANJE NA MJESECINI
Razbila sam zjenicu
staklenim kundakom
i otvorila vrata
jednoj smezuranoj ptici,
na trgu ponoci,
na trgu jalove tisine,
gdje smo plesali,
gdje smo vidjeni,
gdje smo se voljeli
sa mjesecinom na bedrima,
i ptica je jednostavno
- kako to samo ptice mogu -
popila moje drugo oko
i onda je dosla zora.
3. SUSRET
Dva covjeka nose kisobrane,
jedan crveni i jedan plavi.
Dva covjeka iz iste ulice,
sa istim kravatama
i ruzicastim, rosnim cirevima
hodaju prugom,
ne poznavajuci jedan drugog.
Dva covjeka i dva kisobrana.
Sunce se lomi na kriske,
kisobrani zapocinju razgovor.
4. SAN
Nocas sam te sanjala,
kolodvor,
/ neizbjezan neki trg /,
krcme i kurtizane
sa zlacenim carapama
na licu.
Pjevali smo svi
i ljubili se polako,
i ne znam sto bi dalje,
no to si bio ti.
I kad se promjenila slika,
bilo je slicno :
vode, putevi, psi...
Ne znam dalje,
ali one ruke,
satovi,
koraci tupi, racvasti
/ bas kao u kinu,
gradu ili na svijetu /
- tek slutim
da si bio ti,
pa nazvah san cudom.
Cudan kao i svi sni,
on mi na volju pusti !
Kresimira Gojanovic.
This message has been edited by Stardragon on May 31, 2004 11:06 AM This message has been edited by Stardragon on Apr 25, 2003 2:37 PM This message has been edited by Stardragon on Dec 9, 2002 6:22 PM This message has been edited by Stardragon on Nov 29, 2002 1:50 PM This message has been edited by Stardragon on Oct 17, 2002 1:42 AM This message has been edited by Stardragon on Sep 7, 2002 12:12 PM This message has been edited by Stardragon on Sep 2, 2002 7:26 PM This message has been edited by Stardragon on Sep 2, 2002 7:09 PM
Ovo je kao ime cudne igre,
Vas osvrt u magli,
sumnjiva lica, obrazi gnoma.
Koja li godina besmrtno klizi,
- prisutnost ogledala uvazava molbu,
cemu starost snimati na papir
kricavih boja
i osmijehe gladne, zracne
pamtiti po sreci.
Postojanje lazno,
hod po gleceru,
ubiti, pa ocrtati
ono sto je bilo
i mirne savjesti,
k'o pjegavi papagaj
progutati praznicnu veceru.
Jos jedan rodjeni dan,
sedmi do kraja
i ovo su rijeci
velikog ribara :
ziv covjek crnoga lika
spusta se u grad,
trazeci nacin da se raznese.
On ce moci
- kad dodje vrijeme,
cak i da ubija,
iako govori
sjenci sto ga prati
- da je nevin, nevin
i sadrzaja lijepih pun,
on nemoc krije
iza gomile dodira,
ne daje rijeci.
- Pusti da oni dodju k tebi -
Ribar ce reci svojoj sireni
- jer te se boje,
dok gutas dobrodoslicu suzna,
u tami ljubicaste sobe. -
Madam se vratila
i rekla da je mrtav,
usnio moj je blijedi totem,
ljubavnik velikog stila,
Madam je vidjela
kako nose njegov les.
I nije li cudan bas zato
osvrt u magli,
kad ugledah Vas,
kako migom dajete mi put,
prema zori vodite me,
granica nema vise odavno
- pa sta je to onda
izmedju nas ?
Tek smrt zaostala,
zeli zaplesati
valcer u troje;
dajmo si ruke,
budimo ponocni baletani,
i ja,
Vasa dama,
prokleti otvaram ples !
This message has been edited by Stardragon on May 31, 2004 11:08 AM This message has been edited by Stardragon on Sep 2, 2002 7:28 PM
Ishod pracenja
je sumnjivo lice.
Sepuri ono korak svoj,
crni hod po bjelini svijeta,
kroz ponoc i jutra
seta
sa velikim, crnim kaputom.
Ponegdje zastane,
ponegdje prodje,
ponekad oci zastire skutom.
Macke se pare u noci
i tmurni mu cuju hod.
7. O BUDNOSTI...
Rodjenje je kraj svijetova,
naplavine rijeci zaglusnih
u mom krevetu
- I ONO STO HOCE OD MENE
i ono na sto ne pristajem,
sada postaje bolno blisko.
Grad od milion usamljenih lica
i nemogucnost da ti kazem
tko sam ja stvarno,
jer ako ne kazem nekom,
tada me nitko nece upoznati
i biti ce
kao da nisam ni zivjela.
Svakog dana iznova,
kad padnem u hladno jutro
nepripremljena,
otvore se vrata
i nemir prodre
kao cvrsta tvar,
zgusnjava me i postajem
tek lice u ljusturi,
jer svi spavaju,
kad misle da su budni
i zive,
kad pomisle da umiru.
8. SLONOVI
Slonovi pamte
dubinu,
bjelinu,
odsjaj,
vedrinu,
pamte i plamte,
neosvojivi u kavezu
od smoga,
buke i tramvaja,
zaguseni gotikom
nedeljnog sarenila,
nikad prisutni
i nikad prisutniji,
neplodni,
nestvarni,
nevazni,
slonovi pamte zivot.
This message has been edited by Stardragon on May 31, 2004 11:36 AM
Kisa me odnosi u san,
mutan i ljubicast
podzemni hodnik,
gdje u magli
srecem bica,
koja sam nekad znala.
Svi su drugaciji,
sa licem poluzivota
sto titra iza koze,
lice na hijene,
ubojice i lopove,
no najmanje na ljude,
koje sam voljela,
pa se zapitah
kakva je ovo mora,
- da li je stvarnost
izoblicena onda bila,
ili ju je sad
izoblicilo vrijeme ?
This message has been edited by Stardragon on May 31, 2004 11:40 AM This message has been edited by Stardragon on May 31, 2004 11:08 AM This message has been edited by Stardragon on Jan 23, 2003 3:24 PM This message has been edited by Stardragon on Sep 10, 2002 9:58 AM This message has been edited by Stardragon on Sep 6, 2002 10:18 AM
Mjesec u mojim venama.
Otrovana sam njime.
Kad se propnem u jabuci
tvog krila,
mjesec se, otekao od punoce
tiho nasmije tebi,
mom ljubavniku od papira.
I kad se zelengorje izgubi u tami,
mjesec ce nam reci
- laku noc,
ribe, ljeskavo bijele,
sve pastirice i sirene
ovoga svijeta.
A zudnja cvijeta i cvijeta,
pravo iz preponastog smedjeg vira,
i dok pisem i dok jecam,
mjesec njezno
golo meso dira,
poljupcima od filigrana,
zutim kao oko crne dame.
I gle - on se puni
zutilom suza njenih,
meki svemirski zumanjak,
na obrubima siv.
K'o lizaljka vlazan je i gol,
obrazine napete k'o bol
prodiranja prvog,
i nece da splasne
u veliki uzdah olaksanja !
Mjesec u mojim venama
- u muskarcima i u zenama.
U njihovim tijelima bijelim,
okruglim, cijelim.
Hoce da se mazi
o mrka bedra
kucke podno psine.
Cas splasne, cas sine
u utrobi njenoj
zuti njehov dah.
A pred zoru, susnu mjesec
skutom bijelom,
te ostavi nas same,
iscrpljene, zacarane.
This message has been edited by Stardragon on May 31, 2004 11:40 AM This message has been edited by Stardragon on May 31, 2004 11:38 AM This message has been edited by Stardragon on Sep 7, 2002 3:22 AM
Ti si lopoc sa vodenim ocima,
plutas u procjepu dvojne obale,
neuhvatljiv i proziran
kao barska zmija.
Ja,
trska okovana
korjenjem,
ponekad suznim nemirom
ispracam putanju
tvoje slobode,
koja te odnosi
daleko,
daleko od mene,
beskrajnim krvotokom
zamucene vode.
This message has been edited by Stardragon on May 31, 2004 11:42 AM This message has been edited by Stardragon on May 31, 2004 11:38 AM
Sjenoviti predmet zelja
mami da bude raskrinkan
- kao ljubav zene i fantoma,
ponocni igrokaz
pod maskama i plastom
zaboravljenih privida.
Da ne ostane nista
kad se probudim,
nista od ispranih kostiju,
prepletenih u grcu
stoljetne zablude,
ni rijec, ni misao
o izgubljenim putnicima
u golemoj dolini zaborava.
Trazila sam te kao
sjecanje na poraz,
da bih vidjela
slabost ljudske ljubavi,
u crtama neznanaca,
kad su lica dirljivo tjeskobna,
kad slijepci ustaju iz grobova
i doticu kapke usnule djece,
zeleci da vide mir prstima.
I u hladnim maglenim prostranstvima,
kad duse cempresa zrace tisinom,
ja sam pila zvukove,
sto skladnu ostvarise simfoniju
- o prolaznosti ljudskih napora,
kada grabimo zemljanim dlanom
djelic neba,
zamagljenog iluzijom.
This message has been edited by Stardragon on May 31, 2004 11:45 AM This message has been edited by Stardragon on Sep 7, 2002 4:21 AM
Pjevam ti, rijeko,
o kristalima na travi,
o polju razi
na obrazima vjetra,
a tebi moja pjesma
ne kazuje ni djelic
moje radosti,
jer ti si radost
sama po sebi,
i slijepa si
za ostatke mojih
ostataka,
sto placu
u zapjenusanoj
tvojoj utrobi,
rastrkani, bezimeni,
u nevremenu
tvojih valova,
rijeko sa obalama
od zeljeza rezbarenim,
dotakni moje celo
dahom slobode i spokoja,
pomozi mi, rijeko,
da se operem.
14. SJENKA
Nocas sam osluskivala u sebi
glas izgubljenog vremena,
u danima kad sam pamtila sebe
i bila vise od trenutka
medju gluhim rijecima neznanaca.
Trazila sam izlaz
iz jedinog od mogucih svijetova
na koji imam pravo,
pokusala se potopiti u snove,
izdaleka pracena tvojom mislju,
kao blijedim mjesecom na vodi.
Osluskivala sam te modrog i udaljenog,
u neprozirnim sjenama,
iscitavala stare tragove
i govor tijela koje dise,
sireci se, krilato i bujno,
da zadrzi toplinu,
bljesak davnog sjedinjenja,
kad raspuknuti pupoljci
pozivaju na gozbu
sve mazne, nocne vilenjake
- djecu poput nas -
i trepere neprisutni
zarkim mirisima zudnje.
U moru tisine
dotakla sam sebe
prstima od vjetra,
sto je razmicao zavjesu,
kroteci prividjenja
i zivot je kao nabujala voda
provalio iz mojih dubina,
odnoseci zidove i brane,
u toku svijetlosti,
sahranila sam misao o tebi,
sa mirom nekoga, tko zna
DA SMRT NIJE KRAJ.
This message has been edited by Stardragon on May 31, 2004 11:47 AM This message has been edited by Stardragon on Mar 31, 2003 10:45 PM This message has been edited by Stardragon on Sep 10, 2002 10:00 AM This message has been edited by Stardragon on Sep 10, 2002 9:55 AM
Tri godine ranije,
gledala sam
golu, crnu zenu
i vidjela velike,
bijele zube.
Ne placi - kaze -
ja imam svoju kosu,
dusu i malo vode,
ja imam veliku ljubav
u nutrini crnog krila.
To / kazala je jos /
mi ne mogu uzeti,
ne mogu uzeti oni.
Damo, laku noc.
Hodanje nije pjesma,
misljenje tek je tkanje
od puste samoce,
ja nemam nista na sebi
i crveno zovem oduvijek.
Rijeci su ljepljive trake,
smijesni smijehovi ruzni,
ja imam crvene cipele
i crveno zovem cesto,
a crna dama kaze
/ ona nikad nije lagala /
kaze da sve je kratko,
meko i bijelo
spram njene dubine bujne.
Damo, laku noc,
jednom cu sanjati u tebi.
16. LICE FANTOMA
Trag si svijetla,
u mojoj dugoj noci,
harlekinski prijatelju
sa obrazom zmije,
zivot ti kuca ispod koze
kao slatki vrtlog zelja
i ponire u mene,
cineci me budnom
na sto i jedan lazan nacin,
dok te lizem,
dok ti pisem,
dok varam sebe,
opsjeno moja,
plesem u tvojim rukama,
gola samo za tebe,
uvijek sa nekom koprenom
izmedju svijeta i rijeci,
koje bih zeljela da cuju,
no ti mi oduzimas moc,
ti pijes moje vrijeme,
dajuci mi za uzvrat
san o ne - zivotu.
This message has been edited by Stardragon on May 31, 2004 11:48 AM This message has been edited by Stardragon on Sep 9, 2002 4:10 PM
Slikam svog demona,
svoju divlju, zensku krv
- izlazi iz mene, upaljeno crven,
nejasnog lica i kretnji,
prkosno zauzima srediste formata,
zilavom punocom razbija rubove
i dise,
izazvan plavetnilom, melankolijom
i sljepilom.
Neka boli, neka boli
- samo neka gori !!
Oblacim ga u kostime,
vodim ga kroz vrijeme,
bolno radoznala da vidim
dokle moze ici,
zgusnut, sablasan u grimizu
iscerene maske.
Ljubim te - brate -
ljubim tvoju samocu,
dok stojis pred ogledalom
i trazis pravi izraz,
trazis gestu,
koja govori vise od rijeci,
tanku boru uzduz mrsavog lica,
htio bi - kao i ja -
biti ozbiljno shvacen,
cak i kad glumis,
zelis bezuvjetno povjerenje,
a ipak izazivas stravu !
Zato ti je lice razbijeno,
oci ukocene
i krila kao siljci prijete,
repate, falusne haljine tvoje
zarobljavaju te i odvajaju,
od svjetlosnog prozora,
od sjena u dnu slike,
misevi il' ljudi,
ni sam ne znas sto je to
- sto te prati iz prikrajka.
Dodji mi i nocas,
prikradi se tiho,
kroz crveni tunel
i dahni iza mojih ledja,
da osjetim ledeni srh
tvog prisustva,
a kad, smrznuta grozom,
izgubim dar razgovora,
kad prisnost sa svijetom
dnevnih ljudi
postane tamnica mog duha,
tada me ogrni mrkim ogrtacem,
nepropusnim za sve sto je zivo
i ucini da budem kao ti.
Jer, prijateljski demon,
iza cijeg obraza se krijes,
podsjeca me na prokletstvo,
sto ga jednom
- ohola i drska -
odabrah sama.
U sukobu sa redom,
koji svima vlada,
ja divljom slobodom
izdvojila sam sebe,
u vjecnoj samoci,
slijepa za zemaljske plodove
i korake sitne
ukrocenog stada,
pogled svoj dizala sam k nebu,
trazeci te u vrtlogu strasti,
otrovala razum,
zrtvovala mir.
Ja sam te nosila u sebi,
kao lijepi, nabujali plod,
nadjenula ti ime,
hranila te svojom krvlju
i skrivala od pogleda,
jer sam znala da te nece
podnositi zivog
- ti si duh pobune
i tvoj crveni cvijet,
povijena ledja
nakostrijesene macke
- previse su opasni,
opasni za red.
Pa smo se skrivali, brate,
osmijehom smo uvijek mogli
dobit' puno toga,
a kad ostali bi sami,
iz ukocenih vilica
planuo je bijes,
preko ruke i kroz kicmu
udar struje gradio je svijet,
sto je bio samo nas.
Kao urotnici neke male sekte
-ja ti bojom dajem zivot,
a ti meni dasak oholosti,
sto mi ledja stiti
i put utire,
kroz suze, ponizenje,
vodis me inatom tvorca,
koji zna sta hoce,
spasavas me od hijena,
crven, sjajan
- boris se za mene !!!
18. APOKALIPSA
A sta ako :
svijetovi se pomjere,
svjetina se pokrene,
guseci zvijezde
i glas prokune
necujan,
ako planemo u neredu,
mali, bijedni i castohlepni,
na svekoliko carstvo nade,
ako se izubijamo
do posljednjeg,
i prozderemo vlastitu djecu,
nakazni i lijepi,
ako se vratimo dublje u tamu,
pijuci krv
i cekajuci
da se netko napije nase,
sta ako nebo prsne
i zemlja se rascjepi,
ako zvjerovi dodju na vlast,
a mi, bolesni i prazni,
predamo se mrznji,
ako nestanemo u grcevima,
sledjeni i sitni
- da li cemo znati
zbog cega je to bilo ?
19. CIGANSKI BLUES
Rastvoren u noci,
zmaj napinje meso,
cigankin trbuh
freneticno se ljulja
i kaplje znoja crvenilo pije,
a on tvrd kao oblakoder,
na pozornici od kostiju
- izbrazdan se smije
ludilu zivota,
dlakavi djecak iz mahale,
ognjene vode pun.
I bijela vila je sa njima,
nosacica surovih tijela,
polaskano cvijeta,
sireci svoj zvuk,
pjesmu nezapamcenih rijeci,
dok kukovima opisuje krug,
oko plavog, napuhnutog svijeta.
Jer,
balon zelenkasti
svemirom plovi,
snagu joj daje
i nemir lijeci
- tamnima sto prodaju snove,
za putovanje,
za pjesmu,
za zenu,
- ima li razlike,
kad u cirkusu ovom,
sve sto se mice
ima svoju cijenu,
ima svoju cijenu.
20. KALI
Spusti glavu,
hodaj mirno
i ugasi svoju svijest.
Iza mraka ceka netko,
ljubav ili noz,
plava zena,
divlja psina,
dugo trazis da se javi.
Pitas i ne vidis
sjajne zube,
jer si sam,
i ne cujes njene misli :
- ja se zovem CRNA MIJENA,
i sve price
sad su nehaj.
This message has been edited by Stardragon on May 31, 2004 11:51 AM This message has been edited by Stardragon on May 31, 2004 11:50 AM This message has been edited by Stardragon on Jan 23, 2003 3:28 PM
Osobit osjecaj :
plutati krajolikom budan, osuncan,
kao rijeka u kanjonu zelja,
vodom oprati leseve,
sto crni sakrili su izraz
i bjezati, bjezati bez stopala,
a ipak brz,
bjezati prema zaboravu
- snijegovima vrelim,
sto voljeli su zemlju
bijelim dahom tuge.
Ostati u sebi
nemiran od ceznje
i cekati da proklija
prvo zmijsko sjeme,
topot plesnih nogu
u vatri zacaranih suma,
kad su vile i trolovi
tijelima od sjenki
zatvorili krug jednog putovanja :
zena sto se daje
i muskarac koji sanja,
ulovljeni u kocku vremena,
dugo su se trazili
i zorom otrijeznjeni,
ponovo se gubili.
A na poljima prvi grozdovi,
u prozorima crveni zastori,
svi beznadezni parovi
i rastavljeni prostori
sporo su se ljubili,
usrknuvsi zivot
nosnicama toplim,
dali su se vjetru
i krilima svojim i vrucom kozom
ubrali su zetvu,
dok plavicasti, blijedi
topio se snijeg.
This message has been edited by Stardragon on May 31, 2004 11:52 AM This message has been edited by Stardragon on Sep 10, 2002 1:31 AM
Zvuk beskraja
odbija se o sliku zivota,
kad se odmaknem od sebe,
u prozirnom zaboravu
misticnih snova.
Likovi mi prilaze
sa govorom tijela,
prenose poruke ocima,
koje vide
podrucja opojnih,
udaljenih sfera.
Ulazim u sebe,
trajem bez pokreta i zelja,
napajam se sazvucjem tisine,
gdje boje prati muzika,
gdje se kristali zgusnjavaju,
postajuci kanal
za moje istanjene misli.
Prilazeci ljudima,
unosim citavu sebe
i poput duha prolazim
kroz ono sto sam mislila da jesam,
sto su zeljeli da budem,
prolazim nedotaknuta tudjim zeljama,
a ipak ziva
u svom nastojanju
da se predam onima,
sto dolaze u susret.
Ja i par mojih saputnika
srecemo se kroz snove,
u drugim dimenzijama psihe,
titramo razumijevanjem,
koje donosi
blagoslov oslobodjene duse.
Ljubav izvan zemlje
je sveobuhvatno putovanje
istorodnih dusa,
sto prodiru kroz slojeve
moga sjecanja
i postaju bliski glasnici
slijedecih zivota.
23. BIJEG I BRZINA
Smrvljeni kotac,
to su nepokretni,
sto zagusljivo disu
i prave guzvu nezapazeni,
jer kad ih gledam,
moje misli postanu
smrznute.
Oni mi kradu ljubav,
svojim djelicima
nepovezani u pokretu,
kao kad se zaustavi vrtuljak
i boje se prizemlje,
konji postanu plasticni,
a fotografije vostane.
To bi htjeli od mene,
kao uvjet za sjecanje
i kad umrem,
oni nece znati
- po ostatcima kamenim,
u albumu, na papiru -
kako je zivot bio samo bijeg
i brzina i kretanje i rast,
nista od principa
i sve iznad toga.
24. PRIZIVANJE EROSA
Opojno more svijetla
brise nocne strahove,
nakazne fantome proslosti
rastvara u plimi povjerenja.
Udji u mene,
ucini me ruzom,
sto plovi u prostoru
rasplinuta,
mokra od plodova i kapi,
od trave i zemlje mirisne,
posadi stablo,
razraslo do zvijezda
i skoncaj u trzajima,
ako mozes umirati dugo
i polako izaci iz sebe,
kao svjetlucavo sjeme
iz kukuljice spaljenoga mesa,
budi orac mojih brazdi.
25. ENERGETSKI PLES
Samoca je toplo svijetlo,
koje lijeci.
Ne prilazi mi, prijatelju,
sa zeljom da me pokoris,
moja Uranska dusa
putuje kroz dimenzije,
napojena vjecnim
nektarima preobrazbe,
prosiruje okove
uzemljene svijesti.
Masku mi dajes,
masku cu ti i vratiti,
kao zrcalo netaknuta
tvojim likom,
kad iza rjecitih sistema
tisinom progovori
energija duse,
donoseci nevidjena znanja
probudjenom Prometejskom rodu.
Rasplet je pomirenje sila,
zracnih i zemaljskih,
kad pristajem na privid,
jer znam,
sve sto napravim
u gradu mrtvaca,
nisam ja,
jer sam udaljena od samoce,
jer sam zasticena
od prepoznavanja
tajnom mojih ucitelja.
Oni donose divlji vjetar,
kad ustale se obicaji,
ogrnu me njime,
da ozive vjerne
i razore bezdusne,
pepeo pepelu,
a svijetlo ozarenima
dalekom slutnjom
beskrajnog smisla.
This message has been edited by Stardragon on May 31, 2004 11:56 AM This message has been edited by Stardragon on Sep 10, 2002 10:18 AM
Uhvati crvenog djavola,
uhvati ga za rep cadjavi,
sto skaklja te po obrazu,
u ogledalima sjajnih krcmi,
cut' ces njegov smijeh,
grlenim uzdasima popracen
i mazan kao medovina,
kako vabi,
uvija se
- oko tebe omamljenog !
Crveni djavo uvijek je tuzan,
glavu dize visoko
i glumi velike drame
za publiku pijanih kurvara,
napucenih usana,
nabijenih guzova,
zeli biti mazen,
da ga poje
i da ga hrane,
umorno lizu mu celo
i dosadne skrate mu dane.
Pa jos po vrh svega,
krv da puste
u njegova usta vrela !
Sav od tvrdih,
treperavih zila,
sa nemirom u trbuhu,
oblizuje znoj
sa tvoje sake,
daje ti iluziju gospodara,
dok blagim te pogledom pije,
dusa njegova
lijepa i stara,
promuklo, tiho se smije !
Crveni djavo dolazi uvijek,
kada ga trazis
i kad ga zelis,
rastvara kaput,
slatke ti grudi
nudi na ugriz,
noge u svili,
pretamno usce,
kad nisi dugo pio
sa tog izvora,
i spaljenim grlom
gutao si molitve,
iskusnim okom,
on te je nasao,
da gladan ti popije
nabujalo sjeme !
'' Volim te '', kaze
i tuzno se smije,
a suze k'o prave
tope mu sminku,
bijelu masku,
sto oziljke krije
i modra sjecanja na blud.
'' Uhvati me,
zavedi me ,
zapali me ,
odvedi me,
ubij me i sprzi me '',
Rep se giba
u taktu plesa,
spaljena koza,
trbuh od zmije,
lice demona
- bljesak crvene iluzije !
This message has been edited by Stardragon on May 31, 2004 11:59 AM This message has been edited by Stardragon on Oct 17, 2002 1:53 AM This message has been edited by Stardragon on Sep 10, 2002 2:24 PM This message has been edited by Stardragon on Sep 10, 2002 2:21 PM
Da li me osjetis ponekad,
u mutnom prostoru snova,
gdje je ljubav oblik svjetlosti,
nesputan granicama zbilje
i pripada podjednako svima ?
Kad zaboravis na sebe
i postanes dio zivota,
uronjen, a ipak jedinstven,
da li se sjetis
naseg bljeska,
radosti i tuge,
sto je opustosila
staro sve u nama,
za novo vrijeme
i druge ljude,
vedrije od nas ?
This message has been edited by Stardragon on May 31, 2004 12:00 PM This message has been edited by Stardragon on Sep 10, 2002 5:44 PM This message has been edited by Stardragon on Sep 10, 2002 5:41 PM
Dodirni zvjercicu u meni,
kroz slatki proplamsaj zraka,
sjeti se skrivenoga zmaja,
koji te ljubio najvise na svijetu...
Vrijeme je na zemlji
tamnica slobode,
gdje zena Sophia
prokleta biva,
na vjeke vjekova
da traje u kazni,
jer je poslusala srce,
prije nego zakon
gospodara kazne...
I traje ona, traje,
ali se ne kaje,
ni pod lancima,
ni pod munjama,
ona ne odustaje
od krvavog srca svog !
Zvuk mora
istkao je Afroditu,
da nezasita bude
i vjecito sama,
a nakon svega,
da u bludnicu pretvorena,
nestane u tminama
poludjelih krizara !
Samo je jedna sila jaca
od Vaseg prezira,
maceva i kopalja,
sto zemlju pretvaraju
u krvavu arenu,
gdje covjek mrzi covjeka
i muskarac zenu
ranjava, odbacuje
- samo jedna sila,
a tako beznadno
malo je ima,
u nasim snovima, srcima,
pod razlomljenim krilima..
Ljubljeno sjecanje na srecu !
Trenutak u kamenu uklesan,
cvijet stijenom izvajan,
da nikada nitko
od zivih i mrtvih
ne zatamni nadu,
ne unizi sjaj
onih, koji cista srca
ulaze u nasladu
- kristalnu vodu zemaljsku !
Da me pamtis kao dijete,
u vucijem kozuhu sakriveno,
iza trikova zasticeno,
i da te pamtim kao dijete,
otudjeno, odbaceno,
od istih trikova
sledjeno u strahu,
pa da milostiva boginja
dodirne nam cela,
nonsalantnim, mekim
poljupcima svijetla...
I da strah,
kao koza gusterice
istrune u zemlji,
sa drugima do tada
sanjat' cu o tebi
- blistavi, obozavani
ucitelju moj !!
I kao Sophia prokleta,
ipak cu ti reci
- ponovo bih isto,
bez obzira na kaznu,
u stoljecima ispred
i stoljecima iza,
kroz stotinu zivota,
ponovo bih opet
poslusala srce,
otvoreno, cisto,
sto me kroz dimenzije
tjeralo ka tebi,
da spaljena propadnem u tamu,
i na dnu - sasvim sama -
da uskrsnem, ljubljeni,
spoznata u sebi !
This message has been edited by Stardragon on May 31, 2004 12:04 PM This message has been edited by Stardragon on Oct 17, 2002 1:58 AM This message has been edited by Stardragon on Sep 11, 2002 8:17 PM
Mokar, plavi snijeg !
Na njemu krv
- pijani prodor u mrak.
Ljubljeni - nevoljen uranja
i razbija stakla sa mnom
- jureci kroz grad
nakaza i ljudi,
trazio je izvore u meni !
Bijeg - moja kosa vijori,
trazim zaklon
i cupam se iz ruku
ostarjelih kostura
i nasrcem na njih !
Uzimate mi sve sto volim,
gusite moj dah !
Noc u gnijezdu ludaka,
ljepota me vodila kroz strah !
Molim te, dodji i budi njezan !
Ne cujem njihove rijeci
i nevidljiva sam -
da ne udju u mene zlotvori,
da me ne prepoznaju u tami,
oblacim crnu kabanicu
i hodam, hodam - opijena !!!
Uvijek su me svijetla
ranjavala i pekla !
Kao kosulja od trnja,
stid se radjao u meni,
da uzmem i ostavim,
da pobjegnem i zaboravim,
jer tesko je ostati
- s tobom i sa mnom -
tesko je nama pronaci sklad,
ratnici nisu za ljubav,
za njih - dobar je samo rat !
Zato mi ne topi srce
i ne prilazi blizu
podzemlja mojih,
pusti me samu,
pusti da letim,
ne mogu gola pred tebe,
moja ljubav je vjetar
i grom je ljubljeni moj !
Na zemlji smo hrpice mesa,
robovi strasti i tuge,
daj mi slobodu,
ne przi me sobom,
ljubi golubice druge !!!
A zmija - ko zmija -
putem ce svojim,
iz raja kliznuti bez koze,
u mraku da zaljeci
nemire svoje,
da rodi se opet
iz vatre, iz vode
i gipka, klizava,
od tebe da ode
- u daleke pustinje svijeta !!
30. MISTERIJ PREOBRAZBE
Staro vrijeme odlazi
u maternicu nase podsvijesti,
stari putevi preplicu se u mrezi,
kao zudnje i bitke,
koje su nas gradile,
u muzeju sjenki,
gdje lica gube
svijetlost i ostrinu,
povremeno srecemo
ono sto smo bile
- djevojcicu,
koja se boji tame,
buntovnu gospodaricu zvijeri
i bijesnu zenu,
sa zmijama u kosi,
koja dobro zna
da nema pobjede bez borbe.
A iza svih njih,
kao neprolazna milost,
sustina dijamanta,
koji je dusa i vrijeme,
ispire nase snove,
sto ce postati
novo sjeme
za nove pocetke.
Ne bojim se svojih demona,
oni su ucitelji,
koje sam sretala,
da bih u spirali
prepoznala sebe,
vatreni odraz
mojih neuslisanih molbi,
i zbog lica njihovih,
i plesa i zova,
rasla sam, znajuci
da moram otkriti
sto je iza privida,,
a demoni,
kao odcjepljeni dijelovi,
polako su se
stapali s cjelinom,
i prihvaceni, osvijesteni,
postali su dio mene.
Sve sto jesam,
dobro je
i sve sto cu biti,
izvire iz prividne smrti
krilatog sjemena,
koje u toploj zemlji
prerasta sebe,
da bi zaplodilo
nove dane,
kao istinu i ljepotu
nadolazeceg vremena.
This message has been edited by Stardragon on May 31, 2004 12:05 PM This message has been edited by Stardragon on Oct 17, 2002 2:04 AM
Ponekad se on pojavi
ispred mene
- u tijelu macke,
izduzen, mekan,
pije moje medjunozje.
Ponekad se bojim
da me ne odnese
u nesvijest,
u dubinu,
u kojoj sam vec bila
ranjena i silovana,
njegova njeznost
tek je laz i stupica,
pa mu prkosim,
slatko uronjena
u daljinama,
ne otkrivam sebe,
tek knjiga i muzika
postajem
- papirnati pogled Saturna.
Kada sam djevojcica,
on me miluje
pohotom kroz mrak,
no postanem li demonka,
on bjezi od ogledala,
i pruza iza sebe
blistav, plavicasti trag...
Njegova zmija
hrani me iznutra
i prsti miluju sve cvrsce,
kao da me davi,
kao da me mrzi,
a ipak me poznaje
najbolje od svih !!
32. NOC U GRADU
Crveni zmaj iza mojih ledja
hoda necujno i dise polako,
vatra zeli
pobjeci iz tamnice,
on zna da ga vidim.
Stidljiva bludnica
- moja dvojnica
iz podzemlja
- njusi zrak,
skenira lica,
dok je zmija
u podnozjima ljubi,
ona pazi na mene
i vodi me u propast
istovremeno,
ja izbavljena i bijesna
klizim prema svjetlima.
Gdje li je sada
moj mali, crni,
zlokobni djecak ?
Ja neobljubljena,
nestvarna,
privlacim psihopate
svojom starom dusom,
i uvijek zakljucim
da su i najopasniji
preslabi za mene,
svijet iza stakla
tiho mi se smije.
Tko nas je stvorio
da hodamo ovako sami,
napunjeni otrovom
i gladni,
tko nam je dao moc
da zalimo,
ne znajuci uzrok
i od zaljenja
da izgradimo
malo sitnih pjesama,
prezasiceni
poljubac u ponoc ?
Uvijek me netko spasi,
kad pomislim
da sam najbjednija
medju prikazama,
ja mu ne znam ime,
tek osjecam
tamnog prijatelja,
kako zivi udaljen
u istom gradu
ispod neba.
33. POZIV
Zecicu,
ja cu ti doci
sa ruzicastom golotinjom
i onda ces me hraniti
svim plodovima slatkim,
ribljim bebama u ikri,
mesom ptica ubijenih.
Ja cu popiti tvoje sokove,
zabacena na jastucima
tvoga gnjezda,
i moji nokti
zauvijek ce zigosati
tvoja bedra,
tvoja jedra
- jesi li ti, ljubljeni,
siguran da zelis to ?
Kada te pocnem voljeti,
ja cu onda pobjeci,
jer te zelim u NE - LJUBAVI
zarobljenog,
kao stijenu u mocvari,
kao kostur carobnjaka,
da budes tvrd i mrtav,
da ni jedna tvoja
ziva tvar
ne pridje mi blizu.
Samo si orudje
mog uzitka,
samo djecak,
koji se boji
velike, tamne zene,
ja na dnu
cekam te da dodjes,
umoran, pobjedjen,
da uskrsnes kroz mene !
34. PJESMA O VUCICI
U meni je vuk,
u meni je vuk.
U ogledalu tvojih zjenica
vidim njegov lik
i dahtanje i jecaj,
trk pod zvijezdama
najezene koze,
kad duboki zanos lova
prozima me,
iza zakona, iza pravila,
kad skinem cvijetnu haljinu,
kad nanjusim tvoj strah
i usamljena hodam
ispod mjesecine,
u meni je vuk,
a ti si njegov brat !!
Kazu da zena mora
biti dobra,
voljeti djecu i dom,
no neke su zene
vucijeg roda
i malo ih ima
na svijetu tom.
Zato me ljubi divlju
i pusti da skinem
kozuh od ovce,
sa krikom te obljubim
i nestanem u mraku,
s prvim kapima zore.
Da golim trbuhom
pomazim travu,
i mokra od strasti
popijem bremenit
zemljani vonj
i da u lutanje krenem,
sama i sretna,
u susret krvi
i noci sto dolazi
za njom.
Ne lomi vucici noge,
da napravis od nje
pitomu kucku,
vec skupa sa mnom
oslusni sapat
dalekih suma
i vjetrova takt :
rame uz rame,
bokom uz bok,
u meni je vuk,
u meni je vuk,
a ti si njegov brat !
This message has been edited by Stardragon on May 31, 2004 12:08 PM This message has been edited by Stardragon on Sep 18, 2002 2:07 AM This message has been edited by Stardragon on Sep 18, 2002 2:06 AM This message has been edited by Stardragon on Sep 18, 2002 2:05 AM
Sve je vise samaca
u stanovima zemaljskim
zatvoreno,
oni puse u mraku,
pricajuci s plavom sjenom,
love dimne niti
zapletene
i pitaju se nekad
da l' je zivot
vrijedan truda,
k'o ribice covjecije
bespomocni,
ONI GUBE SVOJE VRIJEME,
ONI ZAMISLJENI HODAJU U KRUG.
U satoru od pisama
zastarjelih,
smrznute love rijeci,
telefonskom zicom
prikopcani na planetu,
naplacuju jalovi dug
tastini, sto ih prijeci
da se bliznjem daju.
Povremeno tupi,
povremeno nesretni,
u staklu smedjih flasa
ugledat' ce lik
i sum svaki nepoznati
- cvilez, buka, struganje -
mracit' ce im um.
Ovim stubama, ovim hodnikom,
nikad vise topla tijela,
nikad vise korak mekan,
nece doci, nece proci,
jer je rijec i osmijeh
tvorevina slaba,
za kulu od betona,
za zeljezna vrata,
oni gube svoje vrijeme,
oni zamisljeni
hodaju u krug.
I dok pas ih tiho gleda,
papirnate slazu isprike,
da zaguse njima
svako njezno sjeme
ljubavi sto klija,
iza mracnog sata snivajuci
slike smedje, pune jala,
oni dugo guse
ideju u letu
- rastvoriti prozore
i u kriku divljeg vjetra
predati se svijetu,
sto se bez njih vrti.
No, oni bi radije
svaku toplu rijec
prvo rekli sebi
i sitni, ustraseni,
pod stropovima niskim,
razmisljali o smrti,
dok samoca pozudno
prvu mladost pije,
dok se meka koza
pretvara u rane
i dok dugi dani teku,
ONI GUBE SVOJE VRIJEME,
ONI ZAMISLJENI HODAJU U KRUG.
36. MAG / OPSJENAR /
Ja sam danas ovdje,
u namjestenoj pozi
sveznadera,
razdajem se puku,
zeljnom nade i lakih igara.
Harlekin sam
s obrazom djecaka,
u vjecitom traganju
poigravam se opsjenom,
neduzan i netaknut
ljudskim gejzirom zudnje.
Ako izgubim lice tame,
jos uvijek imam
ono drugo
i okrenut' cu ga suncu,
kada za to dodje vrijeme,
kad ojacam sebe
eliksirom od cetiri
carobna spoja
- mac sto ubija zmajeve,
zlatna kovina
iz grotla zemlje,
stap mudraca
i pehar bez dna
opijaju me snagom
unutrasnjeg znanja.
Zasicen tisinom,
razotkrivam tajne
i onima sto traze
istinu van sebe,
dajem samo dio,
uoblicen u ritual,
nepokretnu formu,
sto razbija jedinstvo
mojih sedam
ostvarenih svijetova.
37. DESTRUIRANJE ZIVOTA
Sipljivi svrsetak dana,
grad bez svijetla i ljudi
poziva na nevolje.
Obozavam ljubiti
razbijene i krvave
muske usne,
dok alkohol natapa
sve prazne rupe
mog tkiva,
ispire sjecanje
na izgubljene,
istrgnute ljude.
Zlovolja sto se ne mogu
rasturiti do kraja,
ponekad me prije vremena
otjera u jazbinu.
Kisa se cjedi
niz prljave prozore,
ja sa dosadom prizivam san
- jos jedna samotna noc.
38. NEVIDLJIVI PJEVAC
Sapat mokre zore,
utihnuli vrtuljak
i cvrcak na zrnu pijeska,
kao more
tiho susti.
Pjesma ova nema ime,
niti znam
tko je pjeva,
tek cujem ponoc kako dise,
dok u dusi svijetlo sjeva.
'' Cujte ljudi, ptice, konji,
budne zvjerke u tom gradu,
ja sam tuzan, plav i mekan,
cekam muziku k'o nagradu,
da uljepsa trik,
cvijece od papira,
pogled mutan ili tih.
Cujte kako zborim,
zivot istice polako,
mozda letim,
mozda molim,
tek svijet ovaj
ja napustam lako,
pa ipak me gusi
NASLADA LJEPOTOM,
puno rosnih zvijezda
duboko u dusi.
Koliko sunca, koliko smijeha,
koliko tuge za ovim zivotom ! ''
39. KIRKIN PLES
Svrsavam sa prividima,
na zastoru od ociju
izmastana,
pod tobom,
kojeg ne volim,
jer je cvijece
moje utrobe
ipak precisto
za tebe,
muskog Apolona,
pa te svrgavam u tamu
i objahujem,
s Kirkinim bicem
ojacana,
zavijam na mjesec !!
40. RAZGOVOR U TAMI
Vrelu kozu od zmije
svlacis laserom
i stijenke se klizu,
zarobljene znacenjima,
koja pod tisinom
pronalaze izvor...
Da budem vrt
- ja to vec jesam -
razlistana pod barsunom
ljubicastih zvijezda,
govorim ti
trbuhom i kicmom,
zajedno sa rijecima,
ispreplicem gnijezdo,
gdje mokre vucice
traze zaklon
od ubrzanog,
razbijenog svijeta...
I tvoje rijeci uzimam,
kao toplo svijetlo,
koje stiti,
uzimam ih usnama,
u raskosnoj medovini,
u jagodama i malinama,
trebam i trazim
snagu u mekoci,
tebe na izvorima zednog,
da se napijemo svega,
sto je plod zemaljski,
da uzmemo ljepotu u slikama,
razgoliceni, prepleteni dah !
Samo pricamo i svijetovi
- k'o leptir -
otvaraju nutrinu,
jer ipak sam tek zvjerka
najezene koze,
a ti hrast i stijena,
o koju se mazim !!
This message has been edited by Stardragon on May 31, 2004 12:12 PM This message has been edited by Stardragon on Oct 17, 2002 2:11 AM This message has been edited by Stardragon on Oct 7, 2002 10:31 PM
Tko sam ja ?
Usamljeni demon
na granici razuma,
sve ljudske strasti
meni su nedostatne
za ispunjenje
goleme gladi.
Tek dodir davne svijetlosti,
kao rijeka slika,
donosi mi sjecanje na mir.
I kada volim,
ja przim i ubijam
voljeno bice,
bez moci da zaustavim
razornu zestinu,
i bez zelje
iskonske, ljudske
da savijem gnijezdo,
podajem se lutajucoj tmini
i konjima divljim
- paklenoj vrelini !!
42. PROKLETSTVO NADE
Nada je urok,
koji slijepcu docarava
prostranstva etericnih boja
i gluhom bijedniku muziku
udaljenih rajskih sfera,
ona nas cini glupima i drhtavim
od netom nakupljenih suza,
kao lazna djeca,
u tijelima zvjerskih apetita,
postajemo meki, gnjili
robovi Neptuna i presite Venere,
cutimo i zudimo,
dubokim dahom oroseni,
dizemo se na zvijezde,
dok nam noge,
urasle u blatu,
klecaju pred zivotom.
Nada je otrov u mome srcu,
koji uvijek iznova
otvara stare rane,
uznemiruje, a ne lijeci
i ja vise ne znam
sta bih sa tom
lazljivom pticom,
krilima njenim i pjesmom,
kada sve je tako
prokleto nedostizno,
zasto mi uporno
pjeva o ljepoti,
dok mrak guta
sve pred sobom,
kao klaun me nasmijava
na rubu propasti moje,
i samo zbog nje
jos nisam u paklu,
jos samo zbog nje
nisam unutra.
43. SAMOPREVARA
Zasto moram zivjeti
svakog dana iznova,
sa jutrom otvarati kapke
i hraniti zahtjevno tijelo ?
Da bih jednog dana
izasla iz sebe
i u prah smozdena
prestala da trajem,
preletjela ziva trupla
svojih nocnih prijatelja,
sa kiselim okusom starenja
uronila u more ne - zivota,
sto se zove vjecna ljubav,
i prestala poput nitkova
sakrivati tamni izvor nemira,
prestala biti lijepa i dobra,
uspjesna u glumi
medju losim glumcima,
zlatni pehar prevare
u mom praznom narucju
- tko je taj,
sto me gleda samilosno,
kad klanjam se onome,
sto nisam ja ?
44. PREPOZNAVANJE
Sto ti znas o ludilu,
neiskreni prijatelju,
o podzemlju ljudske patnje,
kad skrhani izgaramo
za ljepotom,
koja se ugasila,
cim smo je dotaknuli ?
Cvijetovi bijede,
kad tracak slucaja
ili hir radoznalog demona
naplavi u dva smrznuta srca
jedan bezvremeni
trenutak prepoznavanja
- znas li sta o tome ?
45. PAD
Miluju me uspomene,
kao odjek plavetnila,
blaze vrijeme
klizavo i suzno.
Otvaram se svijetlu,
ulazim u tebe,
golom dusom kao slijepac,
doticem ti zidove,
mazim se sa smrcu,
bludno, tuzno,
razdvajam se bolna,
odumiruci u tvojoj
nutrini.
Raznijet' ce me
vjetrovi po pustinji
i zvjerovi trgat' ce mi meso,
prezrelo od ceznje,
zigosano tobom,
ljubljeni zivote,
u meni si rastao,
otrovan ljepotom,
opne stare kukuljice
zderao sa mene
i ranjivu me gurnuo
medju davne, zlobne duse.
46. NE - LJUBAV NA ZEMLJI
Samoca je ljudski nauk,
najjaci na planeti,
jer sve nase veze
predugo se pamte,
kao gorki otrov,
prva radost uvijek mine,
u kaljuzi praznih rijeci,
zlokobne tisine.
I kad ljubav prodje,
javljaju se zvijeri,
da oskrnave ostatke.
Rijeci, rijeci, rijeci
- sve minljivo i nevazno,
sjaj i bijeda
svjetine sto puzi,
ubija i radja samu sebe,
u vjecnoj, sustinskoj
slabosti ljudi.
47. SUSRET S TAMNOM SESTROM
Put kroz tamni tunel
doveo me do tebe,
koja si bila
Venera, Mjesec i nebo,
vjecno prisutna u sjecanju,
zarobljena u podzemlju,
kao unutrasnje svijetlo,
razotkrila si svoje darove.
Uzela sam ponudjeno,
slobodu i nehaj,
igru i beskraj,
putovanja bez kraja,
veliki nektar uzitka,
sa srcem skrivenoga zmaja,
krenula sam prema tebi,
koja si bila zivot, smrt
i njihovo vjencanje,
a na kraju svih pitanja,
ti si me docekala i rekla :
- dobro dosla u svoj dom,
jer si dosla k sebi,
darujem ti osmijeh,
darujem ti znanje,
jedno smo i sve sto jesam,
oduvijek je pripadalo tebi !!
48. ODLAZAK
Putujuci prema pjesmi,
skidam naslage tijela i kamenja,
pred kojim sam se stidjela
i oprastam se od ljudi - gradjevina,
sto su davno rasporedjeni
na svojim mjestima
postali i spomenici
i spremista za lesine golubova,
u nepomicnom ocaju odumirali su,
zeleci da odumrem i ja,
da sa njima zaplesem kameni ples
i posmrtnu koracnicu ugradim
u svoje noge.
A moje su noge voljele vodu
i travnati nemir mirisnih sirina,
gdje je kamen ipak samo
jedna od slucajnosti,
bacena kraj puta,
u mrezolikoj pjesmi,
gdje bezazlene ribe mogu kliznuti
kada to pozele,
kroz velike, oblacne prozore,
i mogu promjeniti lik
u pticu, kentaura ili vilu.
Mogu i nestati
i sve drugo napraviti,
sto okamine ne znaju
i ne mogu, vec stoljecima,
u kamenom svijetu ovom.
Otisla sam bez kajanja,
sa osmijehom klauna i vraca,
ponegdje me ispratio bijes,
a ponegdje samo sutnja i prasina,
sto mali trag zaogrce nehajem,
jer do grobova je jos daleko,
puno milja spletenih
od vjetra i pjesama,
koje su dah
u krosnjama mladosti,
onoliko produzene,
koliko god je to moguce,
u vremenima gdje kamenje
kroji red na zemlji.
This message has been edited by Stardragon on May 31, 2004 12:14 PM This message has been edited by Stardragon on Oct 17, 2002 2:18 AM This message has been edited by Stardragon on Oct 17, 2002 1:40 AM This message has been edited by Stardragon on Oct 16, 2002 9:28 PM This message has been edited by Stardragon on Oct 16, 2002 9:19 PM
Plivamo. Na tvom trbuhu
doticem jezgro nemira,
razvezujem cvorove,
razmrsene niti oslobadjam,
u gnijezdu od morske trave,
skrivena kugla tiho svira
veliki valcer za dvoje.
Bljesti more i nebo zapjenusano
krilima zdralova i grifona,
zmajeva mladuncad isteze vratove,
ja te osluskujem bez rijeci.
Taj davni, bezvremeni svijet,
moj duboki ocean i ti u njemu
- ronilac i utopljenik -
donosis mi zrake
sa povrsine razlomljenog vala,
sve postaje kolijevka,
ruzicasto meso skoljke,
sirena se radja iz mraka.
Udovi su nasi zaronili u radost,
nestajem u tvojim ocima,
slast vode, pradavni zov
milijuna ikri, blistavih ameba,
mekoputih kolutica svijetla...
Lagano me vodis
kroz vodene doline,
lagano klizis mi u san !
50. ZAVODJENJE
U ljubicastoj kugli sam
zarobila tisinu,
preporodjena i osudjena
tvojim pogledom iz mraka.
Skidam paucinu sa svjetiljke,
i mokra kosulja
klizi mi niz kozu,
kao miris juznog vjetra,
moj te nemir dotice duboko.
Sve je vec odsanjano davno,
ples golubice i orla,
u pra - vremenu se opet zbiva
sraz krilatih stvorenja,
gdje otmicar sa krinkom zmije
na usnama mi pije dah,
sa barsunom pokriven,
kao leptir u narucju mom !
Ne vidis mi lice,
ja sam plavicasti duh,
gosca u tvome snu,
ispitujem tvoje prisustvo,
kao da si stijena,
kao da si kralj
celicnoga tijela,
topim te sa dodirom
uzarenog svijetla !
I haljine su moje
razderane pale,
sad me krije samo
prijateljska sjena,
dozivam te rukom,
pustam da mi pridjes,
zaplesimo, dragi,
u vjecnosti zasticeni
- ovaj slatki ples,
izgubljeni, pronadjeni
ljubavnice moj !
This message has been edited by Stardragon on May 31, 2004 12:02 PM This message has been edited by Stardragon on Oct 19, 2002 2:47 AM
U noci naseg susreta,
pijani leptiri su zaplesali
na rubovima tvoga tijela,
svijetla su mutno crvenim
obojila nase oci.
Kao andjeo,
gledala sam te u sebi,
kao andjeo,
prepoznao si se u meni.
A dvojnici jos nisu
zaplesali ples mrtvaca,
oni ce doci,
nakon sto koza robova
sagori u mrznji
prezrenih i odbacenih.
Udji u svoje vrijeme,
udji u miris smrtne zemlje,
gdje vlaga i ledene stijene
sakrivaju nasu tajnu.
Tada ce vjestica
suhom rukom
zarobiti pokrete tvoje
i prisiljen ces biti
da gledas njezine oci.
Sve tajne o grobu,
zlocinu i patnji
vidjet' ces u crvenilu
ocnjaka njenih,
sve rijeci ce tada
nedostatne biti,
za ubojice ljubavi, dragi,
MILOSTI NEMA NA ZEMLJI !!
52. PIJANI NOKTURNO
Zmijska kraljica
ogledala se u jezeru
mojih tajni :
bljesak ocnjaka
izaziva krivnju
i rezanje muzjaka
nesavladiv strah
od divljine.
Cistim se u polutami,
od naslade, od zasicenja,
od ljepljive,
paucinaste praznine...
This message has been edited by Stardragon on May 31, 2004 12:16 PM
Carobnjak i modra vila,
mokri konji zapjenjeni !
Pocinje velika predstava
i ljudi oblace kostime,
u plesu balona
njisu se iskre,
gipki rep sirene !
Veliki hipnotizer
plijeni nasu paznju :
ovdje je sesir,
a tamo zec,
ka tijelu zene
krenut' ce noz
i oci zedne gomile
taknut' ce joj put !
Klaunovske suze,
nemir zarobljenog tigra !
Plesemo opijeni
na zici iznad ambisa,
dok nas lazna satra
zaogrce sa zvijezdama
i svjetiljke raznobojne
zavode nam um !
Ljudi i zvijeri na tren
postati ce prijatelji,
sladoled se topi,
zagrljaj od zmije,
svijet je kao cirkus
- podmorje u srebru,
papirnate iluzije !
Nekad smo gutaci vatre,
nekad magicni zongleri,
akrobati i plesaci,
kroz obruce zapaljene
tigrovi i lavovi
poletjet' ce sa nama,
a nekad sa suzom
na licu tuznog klauna
nasmijavamo djecu
- vedriju od nas !
Majmuni i papagaji,
zvjerovi i ljudi,
zene u golotinji
razderane svile,
snagatori, virtuozi,
pjesnici - lunatici !
U istom cirkusu
ponekad smo skupa,
dok predstava traje
i dok valcer svira.
A kad ugase se svijetla,
u kociji trosnoj,
zaspati ce macke,
u kavezu zarobljene
- da sanjaju o divljini.
Cirkus leti prema nebu
i mi sa njim, utjeseni,
skriveni u pomracini !
This message has been edited by Stardragon on May 31, 2004 12:20 PM This message has been edited by Stardragon on Nov 21, 2002 1:01 PM This message has been edited by Stardragon on Nov 19, 2002 11:12 PM
Emocija u spirali,
zov srca putuje kroz zrak !
Iz neznanih dubina
izranjas u meni,
dolazis sa kisama,
sjenovit, vrtoglav,
u nekim danima bez svijetla,
kad sklopim oci i pozalim
za razorenim ljubavima,
utapam se u sjecanjima,
utapam sa tobom !
Ugasit' cu zvijezde
i bit' ces samo moj !
Kao voda i brod,
istroseno vrijeme,
neizmjerno ljubim te
u slikama,
neizgovoren si stih,
nepriznata muzika,
carolija,
koja ne umire
i plamena ptica
- vodic moje zudnje.
Zaplesi sa mnom,
dodirni me kroz zrak !
Materija nema moc,
svijetovi su prah,
sa divljim vjetrom
razdirem granice,
sve zidove krute
izmedju nas !
Zvjerove sa strane
pogubit' cu
sa munjama,
na svojoj strani brda
biti cu pobjednik,
nasmijana, okupana
tvojom ceznjom,
kao bujica i slap,
crvena, pulsirajuca glad !
Svecenica sam u hramu
porusenih gradjevina,
prohujalih stoljeca,
uskrsavam iz mraka,
da te naucim
zaboravljenom.
Sve je neznatno i smrtno,
sve se raspada,
u nama, oko nas
i nasa tijela kopne,
ugasli vulkani,
no ljubav je plesac
na zici zivota,
najveci carobnjak,
kojega znam !
Uroni duboko
i dodji do mene,
tvoja sam
nezaboravljena sjenka,
u mjesecevom ruhu
posrebrena,
trebam te i pozivam,
u kapima kise,
sto miluju ti trag.
Svijet pripada hrabrima,
budi kao ja,
jahac na ledjima zvijeri,
sa zapaljenim kopljima
izgradit' cemo put,
u zemaljskoj maternici
usnut' cemo skupa !
This message has been edited by Stardragon on May 31, 2004 12:23 PM This message has been edited by Stardragon on Nov 22, 2002 11:48 AM
Zlatousta laz.
Sakriven u mraku,
prosipas otrov
po mojim stazama,
slijepim pogledom zarobljen,
uvucen u sebe i svoj ocaj,
zelis da potonem s tobom.
Ali ja te ostavljam !
Otezalog, pustam te
da padnes
i ne spasavam te vise,
ne nudim ti lijek,
tvoja tamnica je
pretjesna za mene.
Na svijetlu je ljepse,
boje i zvukovi plesu,
zivotinje i djeca
okupani u nevinosti
miluju cvijece,
udisu zrak i sa smijehom
dodiruju nebo !
Tvoj sumrak je tezak !
Ispracam te, dok odlazis
u zemlju sjenki,
ispracam sa mirom,
ja sam htjela tako,
zivi sa zivima,
a mrtvi nek' podju
u svoje carstvo,
u svoju vjecitu,
podzemnu noc.
Ni milost vise ne moze
povezati svijetove nase !
Umires, da bih ja zivjela,
samo si lik sa ekrana,
bezlicni iluzionist,
zatvoren u celicnoj kutiji,
kopnis i osipas se,
sav od lazi, nestvaran,
tamna boginja te guta,
da me spasi
od tvog zagrljaja,
zemlja te vuce prema dnu.
I sa tobom urusava se
tvoje carstvo prokletih,
dvorac od karata,
ispunjen tjeskobom
zamrznutih zena,
okamenjenih larvi.
Tvoje sluge,
furije i sablasti
postati ce prasina,
razderana paucina
i pijana tlapnja,
sve se osipa u prah !
Ja sam rodjena
da te razorim,
da razbijem tamnice tvoje
i macem ratnika
da odrubim ti glavu,
kao konjanik plameni,
da osvijetlim mrak !
Bio si na kratko
prijatelj iz tame,
a sad si tek stara koza,
bez pravoga jezgra,
oci me tvoje
posljednji put miluju
u samrtnickom grcu,
ali neumoljiva je
moja volja
da svrgnem te sa trona
i uskrsnem kroz tebe,
kao oblak i munja,
koja ce te sprziti !
Svijet pripada hrabrima,
dolaze novi, dolaze mladji !
Kolo zivota nastavlja teci,
od vampira zasticeni,
raduju se ljudi svijetla,
na zemlju pada
zvjezdana kisa
i raskosna pjesma
pozdravlja dan,
pobjedjen si, andjele,
zauvijek si usutkan !!
This message has been edited by Stardragon on May 31, 2004 12:26 PM This message has been edited by Stardragon on Nov 24, 2002 2:43 PM This message has been edited by Stardragon on Nov 24, 2002 12:34 PM This message has been edited by Stardragon on Nov 24, 2002 12:31 PM
Putovanja, lutanja, nestajanja !
Pijane sablasti na mojim stazama,
iscerena lica laznih dusebriznika,
kao orkan raznosi ih moja volja,
kao svijetlo prolazim kroz njih !
Pruge i vlakovi, ponoc, ocvali satovi,
tuga s jugovinom donosi miris nepoznatih zena,
u tvojoj sam kosulji pronasla pismo,
kada si vec bio mrtav, vidjela sam rijeci,
koje si presutio, ljubeci me davno.
U vremenu na zemlji, ja te vise necu sresti
- zivjet' ces u meni, daleko od doma,
kada budem ratovala, kada usnim sama,
u snove ces mi doci, ljubicast i tih,
moj ucitelju o slobodi, letjet' cemo skupa !
Na zemlji tjeskoba guta duse i sivim korakom
okovani ljudi klize trosnim plocnicima,
barske dame i lakeji, foliranti - prevaranti,
gradske ptice, lutalice u tijelima djece,
traze novcic, traze ljubav - uvijek traze nesto !
Glad je medju bicima, ja moram sama putovati,
ja ne mogu zagusena sutjeti u tami
- u sivilu tvojih neizgovorenih rijeci,
odlazim, ushicena, daljinom sto se siri,
vlakovi su kao ptice, uranjam u njih
i svijetlima opijena, plesem samankin ples !
A onda se otvorila skoljka i procvala je
iz nje pjena, bijela, nazubljena zastava slobode !
Da li je to samo jos jedan izlaz iz tunela,
ili ce putovi ipak postati siroki i ravni,
omedjeni pitomim njivama za gladne,
kucama toplim za umorne strance ?
Da li ce vrtovi postati sarena skrivalista
za snove siromasne, preozbiljne djece ?
Doci ce novi, doci ce bolji - i kad umiremo,
disemo sa jednakim zarom, i kad se rastajemo,
u zivotima predugackim, moja suzna sjenko,
ja i dalje putujem, ja i dalje drhtim od ljepote !
This message has been edited by Stardragon on May 31, 2004 12:27 PM This message has been edited by Stardragon on Nov 27, 2002 11:22 PM
Sol u vlaznim nozdrvama, preobrazeno svijetlo
- mogu li te imati kao izvor usred pustinje,
izujedana od zvijeri otrovanog zuba,
da nitko ne prilazi blizu i da ne kalja
moja sjecanja na suzni, plavicasti mir ?
Kako da spoznam korjen svoje zudnje,
kako da te pronadjem u podzemljima,
sa zapaljenim ticalima da se mokra
privijem uz tvoja ledja,
da rukama probijem puteve kroz mrak
- kako da udjem u tebe
i obljubim bolesnu zmiju,
rastoceno i u srzi povrijedjeno meso
da iznesem na svijetlo i precisti zrak ?
Sa skoljkama cu tonuti i necujne ribe
kliznut' ce niz mene, utopljene, vrele
- U MOJOJ CE SAMOCI UCRTATI KRUG,
da plesem i plesem i zavijam na mjesec,
kao divlji, zenski, protjerani vuk...
Kako da se napojim toplinom, kad u torovima
tesko disem i gubim slobodu,
u tvojim kucama umirala sam od straha,
sa ljudskim larvama okruzena, izlozena
- trebala sam te da me cuvas,
a ti si me bacio u njihovo blato,
u njihov preteski, zeleni jal
- da me sasjeku lazljivim jezicima
i unize moje blistave staze,
iz mraka si gledao kako se kidam
i nisi mi pruzio ruku, da me slomljenu
izvuces na svijetlo - nisi -
pa sam se morala iscupati sama,
kroz sito i reseto razoriti sebe,
razoriti nas !
Sve ce prekriti prah...
Istrunulo more odbacenih koza,
moje vruce misli, u maternici od zemlje,
ljubit' cu te IZGRIZENOG, pobjedjenog
- ja - tvoja vampirica iz snova,
izrasla preko noci u velikog leptira,
sto krilima te nosi, na dusu cu ti sjesti
- da ispranog te odnesem u beskraj,
daleko od suza zbacenog demona...
Pustam da izadju rijeci i krv,
da talasa utroba u mraku,
da bolovi me iskidaju umjesto poljubaca tvojih
i da venem i radjam se ove noci
- po stotinu puta prokleta
da nikad, bas nikad ne pronadjem mir...
This message has been edited by Stardragon on May 31, 2004 12:28 PM
Jednom je bilo kraljevstvo i u njemu
zemaljski, nebeski i podzemni svijet,
sto nevjestom oku izdaleka
izgledalo je kao beskraj
nepregledne vode.
Na dnu, u plavetnilu duboke tisine,
skrivena je ljubav u dvorovima svojim
zrcalila likove i sjenke,
odsjaj izgubljenih dusa,
sto u ljubljenome trazile su Svemir.
'' Boginja u meni dotice bozanstvo u tebi,
mekim pokretom lepeze,
sto je tkaju neba, oblaci i zvijezde. ''
Iz mog korjenja iznikle su zmije
i poletjele ka tebi,
da bi te oplele, da bi te zavele,
kao jetke osvetnice zemlje.
A u svakoj osveti, zrno je naslade
i srz od koje bjezimo
- tama gusta kao vecernji znoj tijela
i sve sto je vonj i ugriz
u mesnatu koru zivota.
Spaljujem te, ljubljeni,
klizava u tami, slatko, bezvremeno,
tvoje trpke strahove
pretvaram u drsku, uznositu moc,
kojom punis me sretnu,
jaku kao planetu,
jer sam spojila nespojivo,
razotkrila polove u tami,
pomirila andjela i demona
u plodu covjekolikog, ozarenog bica !!
Isijavam na tebe svoju snagu,
strast sto je iznad razuma i volje,
kao praocean u kojem plutaju slike,
zvjerinjak za zabludjele
i raj za nevine pohotnike zemaljske...
Moja je dusa veliki ponor sexa,
ne bojim se onoga sto spoznajem
u podzemlju svog bica,
ma sta bilo, to je dio mene,
kao nepresusni gejzir zelje,
sto daruje moc !
Iz nje sam iznikla, iz nje sam pila,
u njoj se kupala gola,
sanjivo smirena poput bijelog kita,
pustala signale,
sto su krugovima prenosili ljubav,
iz dubina oceana, gore prema svijetlu,
prema nebu posrebrenom.
Moje je znanje teret natalozenih vjekova,
i bol i naslada, kad se proslost
sa buducnoscu stanjuje u sustini,
u malom mikronu atomske stanice
prska nova vizija,
siri zrake, preljeva se,
iznad volje, iznad razuma
- neunistiva, prvobitna
ZUDNJA ZA ZIVOTOM !!!!
This message has been edited by Stardragon on May 31, 2004 12:29 PM