Na tragu hajijinstva svaka je kretnja iskusavanje duhovnog, egzistencijalnog movensa, koji se javlja kroz sliku - rijec - zvuk i obznanjuje perenalnost trenutka, blizine satorickog. Hrvatski haiku pjesnici iskreno su predani tome i odredjenim stupnjem vjestine nastoje prebivati u cistoci takvog " angazmana " za Cistu Rijec.
Svojom trecom zbirkom haiku poezije medju njih mozemo uvrstiti i Borivoja Bukvu. Odredjenim odklonom od izvorne haiku forme ( sto signira i fenomen planetarizacije univerzalnog koda haiku pjesnikovanja ), on njeguje svoj osebujni izraz pun htonicke snage i ekspresivnosti, kojom probija, kao vrisak zamuklost svakodnevne zapalosti u puko, umrtvljeno zivljenje. Tako :
'' Na kori bazge
u zamahu sjekire
gusjenica. ''
Ili :
'' Luk rezem
niz obraz suze teku.
Mrtvacka kola. ''
Medjutim, ne nedostaje i suptilnih " s - vidjenja ", gdje se budi empaticki trenutak prijateljevanja sa animom mundi prirode i kristalizira u kosmosu trostiha. Tako :
'' Odakle dolaze
ti tamni oblaci ?
Odnose ljeto. ''
Ili :
'' Voda u panju
panj u vodi plovi
strujom rijeke. ''
Ponekad je to cin samootkrivanja i prepoznavanja aletheicnosti i thaumazicnosti naseg egzistencijalnog usuda, kada pjesnik postaje i ronac u sebe i zivot, kao igru i kob. Tako :
'' Na podu leze
glumci i maske.
Ruza na stolu. ''
Ili :
'' Lovac na srecu.
Zivotna prekretnica
u pedesetoj. ''
Plam duhovnog promatranja - dozivljavanja izbija ponekad u senryu formi i sto je u ovoj zbirci dano sa nekoliko izvrsnih stihova :
'' Svecenik krije
svoja debela jaja
ispod mantije. ''
ili :
'' Ako pijes
zovi i mene,
gospodine Drakula. ''
Odabiru za ovu zbirku vodilo me je uvjerenje da Borivoj Bukva izrasta sve vise u vrsnog haiku pjesnika, gdje element neujednacenosti postaje minoran u odnosu na krucijalnu komponentu izabranih stihova.
Dr.sc. Jadran Zalokar
This message has been edited by Stardragon on Jan 11, 2003 1:04 PM