Kresimira Gojanovic rodjena je 13. 2. 1970. u Osijeku, Hrvatska. 1989. zavrsila je Skolu primjenjene umjetnosti u Zagrebu, a 1993. diplomirala je na grafickom odjelu Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu - klasa prof. Ante Kuduza. Clanica je Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika, Hrvatskog drustva likovnih umjetnika i LIKUM - a.
Od 1993. do danas odrzala je tridesetak samostalnih izlozbi po Hrvatskoj i Sloveniji, na kojima je izlagala slike, crteze i grafike, podjeljene u nekoliko tematskih ciklusa: " Budjenje planete ", " Svemirski cvijetovi ", " Ples vjestica ", " Misticne vedute ", '' Misterij Tarota '', '' Moc arhetipova '', te '' Mitovi i legende stare Europe ''. Sudjelovala je i na tridesetak skupnih izlozbi, te na desetak likovnih kolonija i slikarskih susreta u zemlji i inozemstvu. Odrzava kreativne radionice i tecajeve za djecu i odrasle. Osim slikarstvom, bavi se jos pisanjem, dizajnom, ilustracijom i stripom, a takodjer proucava astropsihologiju i tehnike duhovne preobrazbe, sa ciljem da istrazi i kreira nove spoznajne sisteme. Zivi i radi u Zagrebu. E mail: kresimirag@hotmail.com
***
POPIS IZLOZBI:
SAMOSTALNE IZLOZBE
1993. Zagreb, Knjiznica V. Majer
1994. Zagreb, Studio galerije Forum
1994. Zagreb, Galerija V. Nazor
1995. Ljubljana, Galerija CEK
1995. Zagreb, Kula Lotrscak
1996. Zagreb, Knjiznica Novi Zagreb
1996. Opatija, Galerija Adriatik
1996. Zagreb, Galerija Spektar
1996. Ljubljana, Galerija CEK
1996. Ljubljana, Galerija KUD - a France Preseren
1997. Ljubljana, Galerija PIC '' LEK ''
1997. Zagreb, Ulicna galerija Grafika - Likum
1998. Zagreb, Europski dom
1999. Zagreb, Ulicna galerija Contempora
1999. Zagreb, Galerija Ulrich
1999. Zagreb, Galerija kluba strojovodja
1999. Zagreb, Studio galerije Forum
2000. Zagreb, Galerija SC
2000. Zagreb, Galerija Zvonimir
2000. Zagreb, Klub zagrepcana
2001. Zagreb, Galerija kluba strojovodja
2001. Zagreb, Tvornica, scenografija za ANTIDORA FESTIVAL
2001. Zagreb, Galerija zavicajnog kluba Medjimurje
2001. Ljubljana, Galerija Silver box
2002. Zagreb, Centar za zenske studije
2002. Zagreb, Europski dom
2002. '' Mitovi i legende stare Europe '', virtualna izlozba
- http://ratko.20m.com/ira/default.htm
2003. Sesvete, Muzej Prigorja
2003. Zagreb, Ulicna galerija Contempora
2003. Ljubljana, Galerija Faronika - knjiznica Otona Zupancica
SKUPNE IZLOZBE
1993. Zagreb, Galerija V. Nazor - Izlozba radova studenata ALU
1994. Zagreb, 18. zagrebacka izlozba grafike
1995. Zagreb, Galerija Ulrich, '' Zena u djelima slikara i kipara ''
1996. Zagreb, Hrvatski skolski muzej, Izlozba ucitelja likovne kulture
1996. Zagreb, 1. hrvatski triennale crteza
1996. Zagreb, Galerija Spektar, 2. izlozba fonda galerije Spektar, 1977 - 1996.
1997. Zagreb, Galerija Ulrich, '' Akt ''
1998. Zagreb, Knjiznice B. Ogrizovic i A. Cesarec - akcija '' Spasimo pse iz sinteraja ''
1999. Zagreb, '' STREET - LIFE '', ulicna izlozba slika
1999. Velika Gorica, '' STREET - LIFE '', ulicna izlozba slika
1999. Zagreb, Galerija V. Nazor, '' Art mail exhibition ''
1999. Zagreb, Vatroslav Lisinski, Bozicna aukcija grafika
1999. Zagreb, Inter - continental, Bozicna aukcija slika
2000. Zagreb, Studentski centar, '' 2000. - Novi pocetak ''
2000. Dubrovnik, Art radionica Lazareti, '' Otvorena drustva ''
2000. Poljska, Raciborz, 3. medjunarodni Biennale
2000. Zagreb, Galerija Ulrich, '' Dozivljaj intime ''
2000. Zagreb, GDK Gavella, '' Teatar i mit ''
2001. Zagreb, Likovno - sajmena priredba '' Uskrs u Zagrebu ''
2001. Zagreb, Volksbank, '' Znak novog zivota ''
2001. Slovenija, Piran, XXXVI medjunarodni slikarski EX TEMPORE
2001. Internet galerija PALETA
- http://paleta.inet.hr
2001. Slovenija, Bled - 2. world festival of art on paper
2001. Zagreb, Galerija Ulrich, '' Dati cu Vam novo srce ''
2001. Zagreb, Studentski centar - Crtani roman sou
2002. Zagreb, Europski dom, '' Zimski salon ''
2002. Zagreb, Turisticka zajednica i Gradska kavana, Klub Brodjana i umjetnici zakladi ''Brodski ucenik''
2002. Sesvete, Muzej Prigorja, '' Sesvetski likovni umjetnici i gosti ''
2003. Zagreb, Dom hrvatskih likovnih umjetnika, 3. hrvatski trijenale grafike, u organizaciji kabineta grafike HAZU
2003. Zagreb, kulturni centar Kaptol, Crtani roman sou 2003., 6. medjunarodni festival stripa
2003. Rijeka, Galerija '' Kortil '', hrvatski kulturni dom, 4. medjunarodna izlozba '' Ex libris ''
2003. Sesvete, Muzej Prigorja, '' Sesvetski likovni umjetnici i gosti ''
This message has been edited by Stardragon on Nov 12, 2004 10:14 PM This message has been edited by Stardragon on Jun 12, 2004 7:28 PM This message has been edited by Stardragon on Mar 18, 2003 5:02 AM This message has been edited by Stardragon on Mar 18, 2003 4:06 AM
Iz bezoblicnog trbuha noci
radjas se krvav i gladak,
sa bisernom opnom
zasticen od pada,
siris zakrzljala krila,
kao da si kralj leptira,
iako si samo sismis
zgurenoga tijela,
u svojim prvim naporima
nosis nevinost mladunceta
i duboku, nepomucenu vjeru.
Ljudi vide samo kozu
i obrise kostiju,
slijepi za skrivena jezgra
prolaze pored tebe
kao horde fantomskih vojnika,
rodjeni iz ne - ljubavi,
umiru brzo i ne ostavljaju trag.
Puno slomljenih kopalja
- golotinju ces jednom
skriti iza maske,
jer stid ce biti jaci
od ljubavi i zudnje,
brzo ces nauciti
sve njihove igre
i pitat' ces se cesto
- da li je to sve,
sto se moze dobiti
od varke zvane zivot ?
Nema nevinih na zemlji.
Koraci su ovdje teski,
a leptiri padaju spaljeni,
i dok skidas stare haljine
i dok gledas sjajne zvijezde,
samo putnik si i prolaznik,
nevezan, neukrocen,
skupljas razbacane krhotine
i sa mirnom sjetom
docekujes ponoc.
***
O PROLAZNOSTI
Kada starac izadje iz skoljke,
zvijer postane lijepa,
strmoglava ptica,
sto svijet napaja vodom,
ogrnuta u koprenu od vjecnosti.
A plava kugla procvjeta
i krvotokom bujnih, podzemnih rijeka
opere nistavnost ljudske samoce,
misao preda moru
- kolijevki ponosne Afrodite
od bezbroj zemaljskih ljeta.
Vatra i zrak
kao daleka, izgubljena pjesma
i komete, sto ostavljaju trag,
da bismo vidjeli svijetlo u mraku.
I svaka od njih prebrzo gori
za otezalog covjeka,
ciji kriz je strah :
on pogled upire nisko,
u vrt ruku zemaljskih,
siri prste i grabi,
a vrijeme, k'o pijesak,
k'o zmija
- curi i sve je manje
ono, sto misli da ima.
***
HRAM TIJELA
Moje je tijelo oltar
i moja dubina je sveta :
ulazi polako, neznance,
u hramove ljudskih srca,
posmatraj slike sa paznjom,
jer one pricaju o tebi
- kako si postao,
kako si padao
i napojen vodom
ponovo rastao
ka davno izgubljenom domu,
ulazi polako
i zadrzi se dugo.
Da svaki korak
ostavi pecat
u mekoci zemljane nutrine,
pecat za novo sjeme cvijeta.
Da svaka misao
- budna i svjeza -
razgrne koprenu
sa ociju viseg svijetla
i ostavi za sobom
ruze, a ne plamen,
jer ce ti ruze onda i rasti,
dok vatra, nerashladjena vjetrom
przi utrobu zemlje
i bol ostavlja dugu,
kao hiljadu godina poraza,
ulazi polako
da bi trajao.
U onome sto ce zivjeti iza nas
zasticeni su tvoji tragovi,
tvoji darovi
na oltaru mojih vrtova,
gdje si pio,
gdje si sakriven
nestajao u svemiru
i vracao se iscjeljen,
da bi tvrdocom svojom
pruzio snagu, a ne nasilje
i snagom svojom
sagradio zaklon,
umjesto tamnice
za cvijetove zemaljske,
ulazi polako
i zadrzi se dugo.
***
SRAZ
Ja sam te nocas ubila u sebi,
izlucila te kao nezeljeni fetus
i pustila da utones
u podzemlju mog bica,
dok me mjesecina opijala tisinom,
gledala sam kako odlazis,
necujan i opojan,
iz mog sna, iz moje duse,
zauvijek prepusten
nevremenu oko nas.
Slike su bujale u tami,
stari bljeskovi ispletenih ceznji,
i paucina i srebro
nestali su u mekom
sazvucju oprostaja,
vidjela sam
kako gubis auru
i postajes ranjivi mehanizam,
limeni vojnik
odbacen na groblju
starih igracaka,
sve je lagano zaplesalo,
a onda sam - izmirena -
kliznula u san.
***
POD MASKOM
Postojim,
satkana od nemira,
poput suhe rijeci
neljubaznog stranca,
navlacim obrazinu
i krecem kao vlak
tunelima gradskim
potraziti COVJEKA,
svijetlo prave vatre
u neonskoj rijeci,
a znam da ne uspjevam,
jer nikome ne mogu prici
vedro i bez predumisljaja,
nijednom od igraca
na ovom smijesnom balu,
kao sto ni oni ne mogu
doprijeti do mene.
Sa drvenim nogama
koracaju bogalji,
muzika u crvenom
odvlaci mi paznju
i zelja sa pocetka,
uzviseno lijepa,
u neodlucnosti mojoj
prestaje da zivi,
u srazu duse i svijeta,
samoca je ponekad
neunistiv porok.
***
Kresimira Gojanovic.
This message has been edited by Stardragon on Oct 27, 2004 11:06 AM This message has been edited by Stardragon on Oct 27, 2004 11:05 AM
Luna,
neprijatelj leprsavih romansi,
nocas je prepuna
guste, ljubicaste krvi,
u grobu podzemnog boga,
gdje sitne gusjenice
mokro riju sace,
ona vreba
zmijsko klupko stjesnjeno,
raspameceno klizavoscu tijela
i puna je sebe,
kao maternica pred prsnucem,
na vrhuncu svoje snage
ulazi u moje snove,
miluje me necujno,
kao da sam duh
i nestaje u slapovima,
opsjenjuje moj um.
***
OTROV MLADOSTI
Nebo iznad
zatvora za djecu
ima boju raspuknute breskve :
sokovi u zemlji
omeksati ce korake,
zaljubljeni oblak
milovat' ce krosnje
i grudi propupale,
njezne vocke,
barsunom poskropljene.
Imam nesto lijepo,
skrivenu fontanu
u dvorcu od betona,
pogled na ravnicu polegnutu,
gdje zenke fazana
grade svoja gnijezda,
u plavom sutonu,
u predvorju mraka.
Imam vrijeme,
drzim ga u saci,
gledam kako blista
i mijenja boje,
kao da je duga,
kao da je ruza,
prijateljski duh
u carobnom vrtu
ili trovac maskirani,
sto zavodi sa pjesmom ?
Sva bica, koja znam,
imaju dva lica
i iz onog, sto je skriveno,
radjaju se moje strepnje,
da nauce me necemu,
sto do sad nisam znala :
kad zavolis grabezljivca
u podrumima svoje duse,
ljubav postaje hrana
i demon ce biti pitom,
kao macka razmazena,
bit' ce manje gladan.
***
O UCITELJU - KOJI JE POSTAO UCENIK
Nisu mi rekli nista od onoga,
sto si ti vec odavno znao,
nisu me naucili
da je ljubav putovanje
i poljubac sunceve zrake
na kamenoj cesti,
i da je ljubavnih hodocasnik
i graditelj hrama istovremeno,
a ljubavnica
- njegov ratni drug,
bice satkano od pjesme zemaljske
i proljetne kosulje za snove.
Nasao si me
zgrcenu u dubinama
i naucio me
- rijec po rijec -
novom jeziku, novom vidjenju,
blago si me gurnuo
ka rastvorenim prostorima,
no dio mene nikad nisi spoznao,
zastao si na vratima,
gledajuci zarke oci vuka
- preplasen njegovim rezanjem,
odvratio si pogled.
I putovali smo u troje,
ti, ja i pratilac umirucih,
ceste su letjele,
srebrne, gipke
i godisnja su doba
plesala pod mjesecinom,
a vuk te ljubio iz daleka,
zauvijek skriven,
ali sveprisutan,
pratio je tvoje tragove.
Ponekad smo lezali u mraku
i disali sa zvijezdama,
bez rijeci, bez dodira,
sjecali se vremena,
utkanog u snove :
tada bi sve maske
na trenutak pale
i bili smo jedno,
pod satrom nebeskom,
izmedju zvijezda i vulkana,
sa razapetim tijelom.
Ponekad jos trazim
izgubljene vatre,
zatvorenih ociju
zagrlim covjeka i zvijer,
u sebi, u tebi,
i predam se zadovoljna
mokrini nocne pjesme,
razdvojena, a neslomljena,
sa milionima zvjezdanih bica,
u svom kutu svemira
njegujem nas vrt.
***
Kresimira Gojanovic.
This message has been edited by Stardragon on Oct 27, 2004 11:08 AM This message has been edited by Stardragon on Oct 27, 2004 11:07 AM
Moja je ljubav tamnoplavi oblak,
sjenka na bisernom nebu,
ponekad kisi, ponekad suzi,
da sjecanja njezno ispere sa vodom.
Moja ljubav nema ime,
nevezana lebdi u prostranstvima,
bez korjena i domovine,
na olujnim morima zivota.
Ne mogu ti prici na Zemlji,
koraci ljudski su teski,
tek na tren bih da sletim,
uzmem te sa sobom i opet poletim
proljetnom vjetru u susret.
Dodirni me kroz zrak !
Neka rijeci budu
tajni jezik nase ceznje,
da nista od zemaljskog
ne stane izmedju nas,
u podrucjima,
gdje se radjaju snovi,
nejasna tuga isplesti ce mrezu,
a vrijeme, k'o pauk, mekan i blag
- dugo ce bdjeti nad nama.
Mogu li ljubiti na daljinu ?
Bez dodira, bez mirisa,
bez rijeci i obrisa,
a ipak da se utisnem
duboko u tvoje bice,
da budem okupana
u podmorjima tvoje duse,
zasticena od svjetlosti
kao fluid i pjena,
rastoceni zlatni pjesak.
I da se ne zna
tko si ti, a tko sam ja,
da li smo voda, oblak ili prah,
da li sanjamo ili zivimo,
kroz obrise zvijeri,
i nevinost mladunceta,
krhki dodir leptira.
Da mi budes zrtvovan
u slapu zivota,
da umres u meni i ponovo ozivis,
a i ja kad umrem,
da te morem pratim,
kao ukleti Holandez
i kapetan utopljenik,
mogu li tako nestajati s tobom,
mogu li te dusom
dozvati kroz zrak ?
Kresimira Gojanovic.
This message has been edited by Stardragon on Oct 27, 2004 11:08 AM This message has been edited by Stardragon on Apr 5, 2003 11:31 AM This message has been edited by Stardragon on Mar 31, 2003 10:38 PM
Hodas sumom, nailazis na zmiju.
Hoces li je ubiti, hoces li pobjeci,
ili ces ushicen pratiti njen ples,
mokro gibanje u travi ?
Svi odgovori dolaze iz tisine,
u kojoj plivamo ogoljeni,
izmedju sna i crvene zore,
kad netopiri polaze na spavanje.
Zatvori oci, preobrazi se !
Usredotocena ljubav je poput uhode :
vreba nas zarkim pogledom,
bode svjetlosnim nozem
i donosi nasladu noci,
vrisak usamljenog vuka.
Svi ljubljeni i prezreni
samo su odraz
zatamnjene stvarnosti
- zaglusno cavrljanje svijeta.
Znam da zivis u meni,
kao nebeski suprug,
nikad utjelesen na zemlji
i nisi od slabasnog
andjeoskog roda,
vec si ratnik i pobjednik,
divlji gospodar sjenki.
Kad spoznam te u tami,
moja zvijer ce biti mirna,
a ja divno samodostatna,
snivat cu o ponovnom
susretu sa sudbinom.
Gledam kako tone mjesecina :
stare boje, putevi i snovi
postali su neplodni,
stare su ljubavi izgubile moc.
Moj svijet dise sa mnom,
a sa njim i tamni pratilac,
osluskujuci pjesme ratnika
- ponovo se vracam sebi.
Kresimira Gojanovic.
This message has been edited by Stardragon on Oct 27, 2004 11:14 AM This message has been edited by Stardragon on Oct 27, 2004 11:13 AM This message has been edited by Stardragon on Apr 8, 2003 5:36 PM
Moj znanac odrzava tribine
na kojima srecem gradske beskucnike,
ponekad, kad me nemir zivljenja
istjera iz kuce.
Volim njihovu blizinu,
miris uzaludnosti
i smrt neizgovorenu, a zapisanu
u borama i trpeljivosti slomljenih.
Svi mladi lavovi ovih dana postaju
mudonje sa objesenim trbusima,
to pomalo razveseljava
dvorsku ludu u meni,
sto je zudjela da srusi kralja.
Danas blistas, sutra prosis,
osim ako ne dopustis da te zatvore
u ludnicu udobnosti,
dom zakrzljalih svetaca,
kada ti se ucini da su debili cvijece ovog naroda,
pa onda biras izmedju dva losa izbora,
ili se odmaknut
poigravas sa rijecima ?
Nakon toga, sa svijescu da ima
i gladnijih i jadnijih,
polako ti izrastaju krila:
uzimas bolju polovicu,
odvlacis je u tamu
i zarobljavas tijelom,
da miris oznojenih andjela
otjera hijene s praga.
Još jedan ukradeni dan !
Sto je gore:
zalostan kraj ili zalost bez kraja ?
***
ZASTO PISEM ?
Grad moje mladosti svakog dana uranja u sarene kutije besmisla.
Mnoze se kupci, konzumenti, vozaci, pacijenti,
mnoze se poput miseva i puze ulicama,
ja umorna od buke zatvaram prozore.
Nesto se treba napraviti sa Duhom i Dahom
- da li da proizvodim ljude, gladne i sveprozdiruce,
ili da se ugasim sa rijecim
utisnutim u pepeo zaborava,
pa da se ponovo rodim,
kada me procita
izgubljeni ljubavnik,
rasuta u daljinama
da mu kazem
- sto si dalje od mene,
sve te vise volim ?
***
BIRTIJA ZA NEDUZNE
Jednom ce doci dan
u kojem ce te progutati nazubljena lica
sto nadiru kroz ogledala.
Svatko nesto lijeci,
prazninu ili zedj,
ugasenu glazbu mladosti.
U najtamnijem kutu sjedi ucitelj – pijanac,
govori o broju ogranicenih mogucnosti
sto kroje ljudski zivot.
Jedno od ogranicenja donosi i on sam,
svim hrabrima na putu podmece nogu,
baca pijesak u oci i propovjeda,
kao sto su i njemu davno ubijali duh
ucitelji – pijanci,
raskosno zavaljeni u svom sveznanju,
sirili su kiselkasti zadah.
Najgluplji uciteljev student
uvijek negdje u blizini
zmirka ocima lasice
i oblizuje nasiljene kutnjake,
zahvalan za mrvice,
on ce uvijek naci izlaz.
A mi ostali ?
Jedna je umrla,
jedan je poludio,
ponekog su ubili,
bez upozorenja, naglo,
no vecina odlazi polako,
sa gorkim gutljajima svake noci
pricaju se iste price.
U zdravlje !
Ili – bolje ne ?
Bolest barem donosi strah,
u mrtvom vrtlogu bilo kakav osjecaj
pokrenuti ce naslage,
kao da si ziv,
opet ces na trenutak biti
vise od sjenke u ogledalu,
pratilac zamuklog ucitelja.
Zagusene rijeci, izbrisane slike
kao smrt na obrazu,
tamno plavo tijelo zene...
Umiruci vojnik cenzure
pod njenim stopalima dise,
sipljivim dahom, ledjima krtim
nosi breme svijeta,
zagledan u sebe
- taj slijepi cuvar na vratima pakla,
pratilac nezeljeni...
Ne prilazi mi u dubinama,
slabasan i siv,
ne osvajaj me nikad vise
- moja dusa ljubi zmaja !
Iz tvojih tamnica odbjegla,
u jorgovane zaronjena
slusam udar bubnjeva,
vrtloznu spiralu u svojoj utrobi
i pjevam od srece
napjeve drske, zamamne !
Pogledaj,
svaceg se namnozilo,
nase su vrtove poharali
mrzitelji divljih voda
i tigrova bijelih na vrhovima svijeta,
izgradili su tjeskobne kaveze
i bolno, zelenkasto svjetlo
stavili u njih,
samo sute i placaju racune
za plasticna kokosija krila,
za glavu u pecnici,
zadnji trzaj slobode...
Ne prilazi mi sa lazima,
sladak, izbjeljen,
ne trosi moje vrijeme,
zmaj se tiho smije
privlacno i tajno
ocekuje mene...
Htjeli bi da si odrezem glavu
i ostanem bez srca,
u mucnini zarobljene djeve
da ukinem svoje slapove i pjenu,
a ja bih da skinem cipele od stakla,
davni poklon voljenog,
zlobnog gospodara...
Progledaj !
Tamni mjesec ce donijeti zrake,
pjesmu i miris nemirne krvi,
raskosnu sumu gustu k'o ponoc,
srebrnu stazu u njezinoj srzi.
Grabezljiva ptica je majka zivota,
sa glavom orla i sirokih krila,
u svojoj dusi joj napravi prostor
satkan od bijelih, ledenih visina.
Zivot je stepa i munja u njoj,
igra kapi na kozi zmije,
dozivam te njezno,
sapucem ti ime,
govorim vjetru, ljubljenom zmaju
- spasi me, spasi me...
Soba od granja,
miris pokosene trave:
u zelenilu pletem niti zivota,
svemir otkriva tajne.
Mogucnost izbora opasno zvuci,
kao sok ukradenog voca,
mali pas u podnozju vrtuljka
i staro, rascvjetano groblje.
Zena na biciklu raskosnih bokova,
vrijeme joj nece oduzeti moc
dok bude trazila hranu
na poljanama mrtvih gavrana,
u moru suncokreta
gdje vrebaju cuvari reda,
vrijeme ce je nagraditi
broncanim oklopom
i kopljem po sredini ledja,
kao kad gromobran ubija onoga,
koji je previse znao...
Tiho kaplju latice sa neba,
prazan kolodvor u podne,
zuta, prasnjava zemlja.
Na raskrscu skretnicar stari
svira usnu harmoniku
i grlice nesu jaja,
izlozene pogledu
lutajuce macke.
Utisnute slike
- patuljak u centru
napustenog vrta,
velika, prozdrljiva riba.
Djeca postavljaju nezgodna pitanja,
treba im zatvoriti oci
kvrgavim dlanovima Saturna,
no neka uspiju i pobjeci
kroz rupu u ogradi,
stepenicama od brsljana,
sto skriva zidove placa.
Ponekad se rijeci pretvore u mirise
i ljubazni stranac prici ce blize
od kamene, bezglasne Madone,
cuvarice svih zatvora na zemlji.
Osmijeh varalice za oltarom,
zlatan zub bljesti
- iscerena maska ljubavi.
Neki crni ljudi posjekli su stabla,
isusili jezero,
domovinu divljih patki.
U mali zavezljaj stavljam hranu,
jabuke, orase i med,
pozdravljam ceste,
pozdravljam pruge,
mora siroka i nasmijan svijet !
Oblacis sareno krzno,
bokove skladne nudis u mraku,
nasmijan, nevin i drzak,
ti si djecak rodjen za drame,
kraljevski primjerak srece.
Izgovaras ljubav
ljupko, bez straha,
pleses na cesti
korakom vjestim,
dok najbolji prijatelj
putuje s tobom
- mali, mrsavi pas.
Brzina i svjetlo,
crvena krcma.
Ljubis se dugo,
zilavo, snazno
i ostavljas miris
ponocnog sunca.
Jucer ne postoji
i nevazna su jutra,
ti znas sto trebas,
ti uzimas sto volis,
bez krivnje, bez stida
koracas gradom,
blistavoj rijeci
u susret.
***
NAJDRAZI KENTAUR
Ti si sutljiv i njezan,
osjetis uvijek moj nemir
- rastuci crveni bijes,
kad pokusavam disati dublje,
nego sto to nalaze pristojnost
i kad se glasnije smijem
od briznih cuvarica dosade,
ti mi tada dodjes kao kisa,
da me podsjetis na vrijeme igre.
Nekad te zaboravim,
izgubim se u malim ratovima,
jureci svijetom zaslijepljena,
nekad bjesnim sto nemam
tisucu svjetlosnih siljaka
da ih usmjerim u visine,
pravo u lice stare nakaze
koju zovu tvorcem,
i da se smijem divlje
na ledjima oluje,
pracena pjesmom Tarantule.
Nekad ne marim dovoljno,
ne citam pazljivo
neizgovorenu njeznost,
znas da nemam vremena,
nisam ovdje da posadim cvijece
ili korov zemaljski,
ja ne donosim mir !
Mi mozemo laz zvati dobrotom,
licemjerje staviti u celofan,
mi ljudi neizgradjeni,
no koliko ce to stvarno kostati ?
Kad slavimo mrtve kipove,
a ne vidimo jedni druge,
hoce li nas zbog toga
jednom progutati mrak ?
Ja nekad sve znam,
ali ti ne znam reci
kako te trebam iza svojih ledja,
ne samo na godinu il' dve,
vec za vjecnost,
koja moze sagorjeti
u jednoj zemaljskoj noci
i da ti ostavim
neizljecivu ranu
i da te njegujem u tami,
bogohulno,
prevratnicki,
tako dobro zapaljeni
ljubimo se zudno,
u vremenima cudnim,
srusit' cemo nebo !
Na vrazijoj kapiji - znam -
necu se zaustaviti,
uci cu iz obijesti,
i izaci kad god to pozelim,
volim kad mi doletis kroz zrak,
kad ratujemo skupa,
pa ipak si beskrajno
neduzan i cist,
u meni sakriven
pomazes da letim,
kao tajna ljubav
svjetlonose...
Vidis ocima da je nesto trulo
u drzavi Danskoj,
ali tvoj mozak odbija da shvati,
jer ako shvatis,
tada ces se raspasti
na milion dijelova besmisla:
vidjet ces svoje ljubavnike
kao zamazane male varalice,
sto besplatno uzivaju u tvojoj muci,
jedu pohane snicle
i ostavljaju prljave carape iza sebe.
Vidjet ces dom svoj,
dom lazljivih andjela,
i pomislit ces da si nitko i nista,
- a ja ti kazem da izdrzis.
Proci ces kroz podzemne grobnice,
u kojima trunu pokvareni geni,
zabluda generacija sto truje
ciste, podzemne vode.
Trovacica iz narodne bajke
pravi je lik iz crtanog filma
naspram tvojih prijateljica,
kojima povjeravas tajne.
Svoju prazninu nazivat ces ljubavlju,
svoju sebicnost ces obuci
u ruho majke djevice,
koja uplasena svojim mesom
misli da je zanijela kroz zrak
i svoju zlobu ugradjuje u plod,
kao mrtve stanice,
sto nagrizaju mozdinu.
A ja ti kazem da izdrzis,
nemoj prevariti sebe
i obuci ruznocu
u haljine uzvisene,
nemoj kukavicluk pretvoriti
u zvucnu rijec o ljubavi,
ako ti je srce prazno
i ako ne volis sebe,
ne usudjuj se ni pomisliti
da bi mogla nesto dati
bilo kome, bilo kad.
Moji sustanari vole
djevojke sa sela,
nedeljom peku prasetinu
i podriguju poslije dobrog piva,
dok impotentni djecacic
osudjuje moju mizantropiju,
no poskrivecki ipak cita
sve sto izadje iz mene.
Gledam te, djevojcice,
gledam tvoj strah
i sjecam se puteva,
koji se moraju proci,
ili zivis kao covjek,
il' se pretvaras u vrecu kostiju,
zaglavljen izmedju tudjih zelja,
uronjen u moru dosade.
Ponekad treba zaboraviti zvijezde
i sici u duboku zemlju,
da bi svima rekla
sto si tamo vidjela,
jer to je sveti zavjet
i malo ce ih obavit' zadatak,
vecina ce presutjeti,
progutati i krepati
sa odlikovanjem na prsima:
'' ovako je zivio i umirao
mediokritet stoljeca,
junak naseg doba. ''
I kad izadjes napokon
iz tog tunela,
jer svemu jednom dodje kraj,
doci ce nova, nepoznata radost
- dom nije laz naucena na pamet,
ni molitva iz straha izasla,
dom nisu ljudi nalik tebi,
poznati i bliski
jer ste trunuli u istim kavezima,
vec je dom tamo
gdje srce osjeca pjesmu
i kuca snazno,
radujuci se svakom
nadirucem trenu,
i tamo gdje je ljubav
dovoljno jaka da vidi bijedu,
a ipak da ostane plemenito sjajna,
kao dragulj u kruni lotosa,
ljubav spaja zemlju i zvijezde,
velike i pale, umorne i stare
sa mekim svjetlom znanja.
No dok do tog dodjes,
mozda procure stoljeca u pijesku,
mozda nas ne bude
i ne budemo isti,
kad se ponovo sretnemo
na balu vampira,
samo ce zivi
skriveni biti u mraku,
dok ce nezivi slatkim osmijehom
dozivati modrobradog,
obuceni u bijela krila
od plasticnog, umjetnoga perja.
Zato nemoj gledati sa ocima,
i ne gledaj nasminkane rijeci,
ni ruznocu sto je neizbjezna
ne utiskuj preduboko,
vec odvazno udji u u tisinu,
u rudnicima nadji
skrivena bogatstva,
skupi snagu i budi jaka
da podneses istinu,
a kada je spoznas, tada je rasiri,
nek' leti na vjetru zastava slobode,
da zive hrabri i u prah se pretvore
nezivi - neutazivi majstori mimikrije.
Lijepo je
kad napisana rijec
uznemiri pleksus,
nize od srca
rodi se ritam
i kad macka
zadovoljno drijema,
moj mali svemir
s pogledom na nebo,
pjevaju mi
crni glasovi,
kao slatka, vruca kava,
i voda, voda
- zelena, preduboka…
Lijepo je
umor oprati sa sebe,
pa obuci plavu kabanicu,
zaplesati
uz Manu Dibanga
i hraniti se crvenim,
socan zivot
na rubu trepavica,
labirint u filmu,
ljubavnik il' ubojica
ponekad su ista stvar...
***
DODIR SAMAELA
Tamo gdje nema granica
nalazim te svjetlosnog,
dok plesem gola sa kapima,
od sudbine pravim igracku,
razuzdana s kentaurima
- nalazim te u slikama
prosutim na vjetru,
u mirisu
krvavog, crvenog pigmenta,
ti si moja radost...
Nemam vremena za tuzne pjesme,
jadikovke srca, niti opravdanja,
ponekad ne stignem spavati, ni jesti,
jer gorim, zarobljavam prostor,
a on se giba
k'o mokra, dijamantna zmija.
Dize se zora kao plamen,
rodjenje svijetova u rosi,
budis me poljupcima,
obasipas jagodama zrelim,
sok je tako sjajan...
Nezaboravljeni,
u planetama, u atomima
osjecam tvoju blizinu,
vrelu, zilavu moc
i opijam se tobom
i bjezim ti u tami,
kao igra mladih zmajeva,
neki su dani cudesni
- volim od njih plesti krila !
Kad se igra pretvara u ljubav,
leptir gubi sjaj,
sa krila mu otpada
carobni, zlaceni prah
i ribnjak plavi postaje
mocvara sa crnom zmijom,
ledeno oko sudbine.
Okupati se ili odletjeti ?
Tvoj pogled sa visina
izaziva moju pobunu,
uznemireni Mjesec
bezglasno kao sismis
odasilje zrake,
zarobljen u barsunu plavom...
Prave su poruke
uvijek neizrecene,
tek putokaz na slikama,
razbijena maska ljubavnika.
Igra sjena,
crvenog i crnog:
gdje su skriveni odgovori,
srebrne niti mjesecine ?
Mozda je zmija
zvjezdana staza,
krilati putnik kroz zivote
- Eros zatamnjeni ?
Sve sto puzi,
neka i poleti,
i svi letaci
u prah pretvoreni
nek' probude zemlju...
Sladak je sjaj danas
na usnama tvojim,
staro, grimizno vino,
zamisli poljubac
utisnut duboko
u skrovista tvoje duse
i pricaj mi tiho,
pricaj o sebi !
***
SUSRET U PLAVOM
Kada dodjes,
prepoznat cu te po disanju,
iza mojih ledja
necujno ces spustiti
bijeli, koscati dlan.
Rijeci sa ljubicastom aurom
nitko nece vidjeti,
samo ti i ja u zraku,
u procjepu svijetova.
Polako cu skinuti
staru kabanicu,
prasnjavu, oguljenu kozu,
koplje cu spustiti na zemlju,
na drugoj strani kanjona,
gledat' cu zapjenjenu rijeku
i njen bijesni tok.
Prepoznat cu te
po otkucaju tihe snage,
crnilu u ocima i sjeni
sto ce pasti
na sve puteve nase.
U ribnjaku napustenom,
utopljene krijesnice
pokazat ce nam izlaz
i voda i zrak postati ce jedno,
veliki svemirski ocean.
U tvojim cu cesticama disati
i ti ces vlazan nestati u meni,
ledeni, izgubljeni
prijatelju vjetrova.
Na ruzinoj kruni umire leptir,
bljeskovi mokri paraju zrak,
k'o cvijet, k'o nektar zvuci ti ime,
u moje snove dolazis sam.
Neizbjezno vrijeme i kosti ce nase
pretvoriti u prasinu,
iz nasih ce duplji
procitana sudbina obuci haljinu,
raskosno mokru, oblacnu pjenu.
Cekam i gledam
krugove na vodi,
ljubeci fantomskog tigra
i znam - nema covjeka na zemlji
koji ce zarobiti ljepotu zvijeri,
lutajucu pjesmu zivota.
Ti si zakljucan, ljubljeni
- u potonulim hodnicima,
na iscezlim grobljima,
ponekad se prospe tvoja sjena,
blistavi, grimizni zar.
Ti si onaj bijesni mladic,
zrtvovan u slavu
castohlepnog oca,
i zena neukrocena
sa ledom u ocima,
nebesko jezero
u kojem plivaju
uzarene zvijezde.
U tvoje pecine
ulaze samo hrabri,
u njima cuvas
mokru kraljicu i ruzu,
na ulazu isturen,
gledas horde nemislecih,
necasnih slabica.
Okovana snaga
u trbuhu, u bedrima,
zilava, tinjajuca strast !
Na kozi ti je vrijeme
ostavilo pecate,
spaljene tragove
crvene zemlje
i trave su meke
milovale rane,
u vinu i vatri,
u plamenoj borbi
gradio si sebe.
Pa ipak,
u noci rastvaras krila,
dalek, nevidljiv i slijep,
dolazis svojoj dami
u podzemne odaje njene.
Ljupko i meko prilazis ruzi,
da liznes rosu,
da napojis sebe,
u igri, u strasti
rasplices snove,
kroz vrijeme i prostor
darujes sjeme.
Pusti nek' potonu
nevazne misli,
nevazne ljude
rezi sa sebe,
ubojit, prelijep,
u crvenom snivaj
susrete nase
nezaboravljene !
Skrivena jezgra,
mokri plod u saci:
gavran je ostavio mlade
sred sivog, jesenjeg svijeta.
Oh, mir i cistoca
tako daleki,
osmjehuju se blago
- sa lisca se cjede
predugi sati.
Blatom izmorena
koza Venere:
zrak reze ostricom silnom
u tvojoj vodi umiruce ribe.
Na vratima stoji sjenoviti lik,
dalek je razmak izmedju nas
i otrovne rijeci
izrecene davno,
satkale crni su trag.
Iza maske
gori ljubav
kao panika i stid,
kao gusta, tinjajuca glad;
zemlja ko zmija leluja
pod nama,
nadiru rijeke,
ponocno oko
i uspavan grad.
Palim cigaretu,
slatko i bolno
nestajem u zemlji
i pitam te, dragi,
bez rijeci,
bez tijela,
kad dusu ti trgam
pozudom svojom
- iz mraka dok vrebas,
da li si stvaran ?
***
NEDELJNI STIHOVI
Porno dama u bijelo obucena
pred crkvom zavjet daje
debelom zarucniku s kravatom,
harlekin plese i svira
tango za kosture nevesele.
Saturnova baba opet sipa otrov,
sama u svojoj gorcini
- spustam pogled, rijeka je siva.
Ono, sto zelim, zivi samo nocu:
leptiri na mjesecini, obuceni u plavo.
Zvona katedrale nametljivo cvile,
razdiru snove iz drugih vremena,
tvoj trbuh pod mojim dlanom
meko se njise, toplinom zove
crveni poljubac - ugriz.
Dok neki mole, skruseni u patnji,
mi lovimo zrake jutarnjeg neba,
kroz prozor, kroz oblak
gavran se smije, krilima mase,
vedro nas gleda.
Godine nemira:
izasli su iz svojih jazbina
mesozderi crvenog lica,
pjevali su neke patriotske pjesme
i podrigivali za punim stolovima,
slusali su muziku sisate ikone,
pa su onda molili za oprostaj
u prepunoj, nakicenoj crkvi
jednog isto tako casnog,
debelog gospodina.
Cuvar reda dilao je drogu
malim drocama iz grada,
puno cura lutalo je nocu,
izgubljene, rasplinute,
trazile su svog vojnika.
Televizijsku kutiju razbila sam stolicom,
glas spikera ugusila jastukom,
gospodaru zakona ispod mojih nogu,
jedne lude noci
razvalih pepeljaru
pravo iznad glave,
jer glupo je spavati,
gospodo draga,
kad idemo polako
svi mi u tri krasne,
ja prva necu na to pristati,
na ovaj bordel od zivota,
kad svecenici i kurtizane janjetinu dijele,
a drogirana djeca umiru zbog vas.
I necu biti junica za rasplod
u vasim stalama,
ukrocena, zatucena,
moj dragi je daleko,
on nema svoju domovinu i grad,
zajebali ste jednu dobru zemlju,
bez poeticne patetike,
- pljujem ja na vas !
'' Covjece, ako zelis da saznas,
pristani na sve...''
- u mracnoj sobi pjevao je glas.
Ja sam docekala i taj dan,
dosli su '' novi '' sa glazurom,
secerom su zaveli
pisce, omladince, sve gladne i stare
kopace po smecu,
pustali su nam '' Majke '',
ono - revolucionarni stih,
satro kao ljevicari,
a ja sam mislila u sebi
- samo je Johnny bio pravi
na ovom brodu ludaka
i nikad se vise vratiti nece.
Malo vremena prodje,
pokazali su ispod celofana
prozdrljive ocnjake
i ti novi balegari,
no to je vec za drugu pjesmu,
devedesete su prosle
i vijek stari
- blago nama, evo novog...
'' Ja sam kralj, sudbina je metresa... ''
Demokracija i tolerancija
- dvije jako zvucne rijeci,
socijalna pravda, covjece,
i vjera u boga milostivog !
Stalno pustaju valcere
za ovce umiljate u zelenoj travi,
ja stvarno ne zelim biti vuk,
ja ne znam sto sam uopce,
nocu te zamisljam kraj sebe,
veliki crveni zar
i znam - godine prljavih ljudi
doci ce opet,
no uvijek uz mene
putovat' ces, dragi,
i nista od njihovog svijeta
nece stati izmedju nas.
Usla sam u tvoj tajni vrt,
volim zabranjene stvari,
prodirem duboko ispod koze...
Sjecam se sebe
iz proslih vremena,
ljepljivom iluzijom zavedena,
u zamku hodajucih mrtvaca
trazila sam odgovore neke.
A sad se smijem,
smijem se tebi,
jabuci truloj
i zenama bez duse,
zivot je dobra sala
ponekad,
kad sljepilo rastoci sebe,
istina i ljepota
nadiru k'o vulkan,
svuda oko mene
prijatelji moji,
svatko svome ide
po energiji
i svatko ce suditi sebi
prema svojoj strasnoj,
neukrocenoj volji !
Imam u saci
malo vise znanja
- sto da radim s njim ?
Znanje i glupost,
ljubav i mrznja,
tek pepeo bijedan
u bezdanima nasim,
rastvaram ruke,
spremna da zaboravim,
prasinu bacam
daleko za sobom
i zelim ti dobro,
posivjeli prince,
uspjesne lazi
i ponizne zene,
u zamku zagusljivom
- sto dalje od mene...
***
PUN MJESEC
Ne volim losu poeziju,
te pateticne sonete mladih udavaca
i zudnju muzjaka iskvarenu strahom,
ne volim ta gradjanska prenemaganja,
pjesnicke velicine iz citanki,
ukoricene i pozlacene,
sve neki muskici sa kravatom
- ja ljubim razbojnicki stih,
Rimbauda razvratnog,
opijam se s njim !
Da zlocin i uzitak spojeni budu
u vrtlogu zarke krvi
i takt bubnjeva vrucih
da osjetim negdje na pupku.
Pa da kroz zrak ti doletim
ko succubus u snove,
tako si bljedunjav i tih,
malo vatre moje,
jedan pravi zavodnicki stih
spasit ce te snenog
od bezlicnih rijeci
sivo – umiruce boje.
***
PJESMA O SMRTI
Grob mrtve patke
dise zelenim sjajem,
u njemu su utopljene
tvoje oci i poljupci padaju
po bijeloj kozi zene.
Sam,
medju munjama si
hodao po stazi,
pucalo je i grmilo
svuda oko tebe
i crno nebo bez zvijezda
radjalo je veliku sjenu.
Mir je bio veci od zivota,
isao si naprijed
sa mislju slatkom i snaznom:
'' Nocas se vracam kuci. ''
Gledajuci macku, vidjela sam mudrost tijela,
tetive i kozu, centrirani skok nevinog grabezljivca.
Vidjela sam i zene usahlih lica, mrtve u svojoj mirnoci,
one misljahu da je zivot drugdje i mudro su sagnjile
sa mudrim rijecima na usnama.
Veliki su mudraci dolazili na vlast
i sa nje padali u ambise, progonjeni pohlepom
i zudnjom svojom da pokazu svima
koliko su mudri i da svi vide
njihovog znanja sjaj.
Mudrost precjenjena – sto je to ?
Da li je ludost njezina losa sestra,
grijesnica razvratna na ledjima zvijeri,
kako ces luciti jednu od druge,
kad prividi nose lijepa odijela,
rijec moze i najtvrdje srce umotati u pamuk ?
Ljubim i ljubljena sam u mraku,
a da i ne znam, ljubljeni mudro suti,
mudri moji stvoritelji sute
skriveni, nespoznatljivi,
meni samo ostaje da uzmem macetu
i raskrcim tu sikaru kako znam
i da idem naprijed glavom,
uvijek prema centru, uvijek prema svjetlu.
Mudro je tijelo, jedna tako mizerna stvar,
komad mozga i zrnca krvi,
no nije mudro zahvaljivati tvorcima
tako glasno da svi cuju,
jer to znaci da samo zelimo cast
i postovanje onih glupljih.
Ponekad treba biti neizmjerno lud,
odbaciti kraljevstvo, krenuti na put,
druzeci se sa demonima i drvecem
sagledati srce, patnju i tisinu,
pa ni to nije mudrost, ako nema
ljupkih dodira proljetnoga cvijeca.
Da li je Venera mudra ili je mudar Saturn ?
Ljubav ili vrijeme ? Kameni cvijet ?
Mudro sutis, prijatelju, mudro umires u sivilu,
gavran crni nas je glasnik, povezuje niti,
donosi znake, ponekad toliko nevidljive
da jedva osjetim poruke u njima,
ponekad ih nanjusim mudroscu gladne zivotinje,
kroz travu se suljam i pratim trag
starih plemena, vraceva mrtvih,
u crveno obucena, docekujem svaki dan
sa istim zarom kao i prvi,
sa istim mirom, kao sto cu i zadnji.
U dubinama zene skriven je bijes
robinja – djevojcica,
sto zrtvuje ih ovaj svijet
na oltaru sa velikom
svinjskom glavom.
Gledam te, zeno,
gledam tvoje dubine
i njima nalazim sebe,
sklupcanu u fetus.
I u rukama pramajke Kali
ja vidim strasnu ljepotu,
vidim samocu i slobodu,
raskosan svemirski cvijet.
Ljubljena,
putujemo utisnute u zemljana bedra,
dom je jedna lazljiva, iskrivljena rijec,
ljubljena, a neljubljena
- sve ce ih odnijeti vrag,
- sve ce ih pojesti mrak,
dok zvijezde ispiru zmajeve suze,
snivaj, saturnova pravdo,
dubokim, dubokim snom.
Bijah na jednom sajmu,
na kojem djeve ponosno su
pokazale isturene zube bijele
svojim proscima,
bubuljicavim muskicima,
ciji tusti ocevi
krili su im ledja.
Svatko je tu nesto kupovao
i nesto prodavao:
nasmijane babe
prodavale su svoje kceri
onome ko ponudi
najvise novca za udavacu.
Mladi bikovi su kupovali
najplodnije junice,
vlaznih ociju
i sirokih nozdrva.
Nekako na tom mjestu
malo vidjeh ljudi.
Svirala je muzika
i pred mojim ocima
isprijecila se crkva,
u njoj su prodavali
plasticna raspela,
a svjetinu uhvatila pomama
- drmusanje oznojenih tijela.
Sva ta kupovina – trgovina
ljubavlju se zvala,
pa me malo zapeklo u prsima:
napustila sam sajam,
nit' kupljena, nit' prodana,
nista ne izabrah za sebe
u cirkusu tom.
Otad putujem i pjevam,
no ponekad se ipak desi
pred ljudima da kazem
da je ljubav vjetar
sto kovitla morem
i razbija stijene,
kao vapaj, ceznja
u nocima mojim
- uklet si i dalek,
a jos sanjas mene...
I ja nevidljiva
nekad malo sjednem
na obale tamnog mora,
u vodi gledam mjesec
i smijem se tiho,
slobodna i gola.
Ne mozemo se mi sresti
u ovome svijetu,
svi smo vec odavno
kupljeni i prodani,
koracamo prema uzaludnosti.
Potonuli snovi na licu fantoma,
cerekanje lubanja u tami,
horde i horde nadiru pred nas
da nas pogube i razdvoje,
da ispiju nam mladost.
I ja necu vise nikad
sanjati kako me gledas
slobodnu i mokru sa velikih visina,
i necu vise biti mlada,
sa bijelom kuglom u prsima
vise necu moci zivjeti,
dok svinje vladaju
svuda oko nas.
Mrtav vec odavno,
ni ti se neces sjecati tlapnji
prenadrazene krvi,
ni moje neutazene gladi
i neces me vidjeti medju tisucama,
sva ce lica biti siva.
Kupit ce nase vrijeme,
uzeti nam radost i slast,
daljine ce nas ubiti,
vrijeme ce osuditi
slabost zudnje nase,
i pokopat ce je Saturn
u rusevine bijele.
Sto dolazi iza beskrajne borbe,
da li ce ikad voda oprati
tebe iz mene, mene iz tebe,
ugasiti bijes u podzemlju mom,
da li ce Kentaur pronaci spas ?
Nadiru horde i sve ih je vise,
dok smo na zemlji, mnoze se bica,
buduci lesevi i hrana za crve,
hrana za bogove, za svinjsku vlast
- kotacici u svemiru patnje.
Budno gledam i sve je crnje
pamcenje tijela, i sve si dalje,
u oblaku dima nestaju lica
robova i gonica, ljudi i psina.
Tako meko, tako tiho
- voljeni nestaje s njiima !
Zive tako iluzije
kao slijepe ribe u akvariju,
zasticene staklom
od divljine, od bistrine,
tromo plivaju u krug.
Jednog sam dana
razbila akvarij,
i pustila ih da se podave
u krhotinama na podu,
u ostacima riblje hrane,
i gledala sam kako gasnu
mutne riblje oci.
Jedna se zvala Ljubav,
druga je bila Sloboda,
trecu sam nazvala Moc,
a cetvrta bila je Spas.
Sve do jedne su
ugibale u grcevima,
na krhotini stakla
ranila sam nogu,
zeleci ubiti najvecu
od svih prokletih riba,
i nisam mogla,
jos putuje sa mnom
- njeno ime je Bijeg.
Nesvakidasnja slast:
mokrim jutrom obasjana
izranja rijeka iz zemlje,
gibam se s vjetrom,
zapletenim granjem
i trazim otisak zvijeri
u sjecanjima svojim
na bludni posjet tvoj.
Samo zmajeve
podnijeti mogu kraj sebe,
raskosnu snagu i vatreni dah,
dnevni su ljudi
preslabi za mene, za tebe,
nema ispunjenja
i daleko je strast
u sivim jazbinama
ukrocenih sinova i kceri.
Ne zelim biti punjena ptica
u kavezu zlatnom,
prevarena '' svetim '' sakramentom
ustajalog braka,
ne zelim, ne mogu
prodati svoje vrijeme
za lazni osmijeh i puno zlata
na tustom tijelu
udomacene zene.
Trazim otiske u danima,
a dane odnosi voda,
u sikari vidim lutajuce macke,
svjetlucavi pogled iz tame,
i vidim godine sto dolaze,
teku sa rijekom prema smrti,
i dok traju moji dani,
pijem zudno sve sokove zemlje
i noci blistave
proljevam po sebi.
Scoring_Disabled_Msg
Current Topic - Kresimira Gojanovic : '' PLES PUTENE BOGINJE '', zbirka poezije
