BIOGRAFIJA


Ime mi je Vanja Karkovic. Rodjen sam u Zagrebu 19. 07. 1975. Osnovnu i srednju skolu zavrsio sam u Zagrebu. Od malih nogu bavim se pisanjem poezija i prica. 1989. godine napisao sam kazalisni predlozak za lutkarsku predstavu « Ukradena svjetlost » u reziji Vande Sestak, a koja je bila izvodjena iste godine u Zagrebackom kazalistu mladih ( ondasnjem OKC-u ). Do sada sam radio u dva tinejdzerska lista ( « Rocky Express » i « Hit generacija » kao novinar i fotograf ).

1996. upadam u poetski krug i pocinjem posjecivati « Jutra poezije », koja dan danas vodi zagrebacki boem Sasa Mersinjak. Par godina radio sam na svojoj prvoj knjizi « Levijatanova soba » i prema obecanjima svog « producenta » Miroslava Mervara nadao se kako ce ta knjiga ugledati svjetlost dana, ali se to nije dogodilo. Knjiga bila promovirana u KIC-u 2001 godine, medjutim uslijed nekih komplikacija knjiga je ostala lezati u jednoj tiskari na Tresnjevci.

2002. godine izdajem svoju drugu knjigu Underground poezije u prozi, pod naslovom « Noz ubojice », za koju sam dobio jednu od diploma hrvatske bratovstine « Bokeljske mornarice 809 ». Danas se bavim jos uvijek novinarskim poslom ( honorarno ) i organiziram veceri poezije, proze i teatra u knjiznici i citaonici Bogdana Ogrizovica. Do sada sam organizirao 9. tribina na kojim su izmedju ostalih gostovali : Borivoj Radakovic, Danijela Trbovic, Damir Trajcevic, Enes Kisevic, Ursa Raukar, Predrag Vusovic, Dubravko Bobovec, Ksenija ugrina, Kristijan Ugrina.

Vanja Karkovic :


SNOVI


Sada spavas.
Otkucava ponoc.
U stanu pet celzija.
Nisi procitala do kraja « Izlet u Rusiju ».
Stala si na dvjesto dvadeset i trecoj stranici.
Sminka i zilet su u kovcegu.
Ljubavno pismo je takodjer u njemu.
Sanjas o indiferentnom profesoru Kaylu.
Sanjas o dignitetu.
Sanjas o idealnom partneru.
Sanjas o Louisu Philippeu.
Sanjas o Agathi Christie.
Puder i dzepni noz su pod jastukom.
Kaleidoskop je u tvojoj maternici.
Spavas...
Bernardinac mokri po Auschwitzu.
Apstiniram, apstiniras.
Goeteja u spavacoj sobi.
Aspirin i tonic pokraj tvog jastuka.
Garsonjera u kojoj spavas - na Golgoti.
Sada spavas.
Gnomoidan stvor zeli te zajahati.
Krizevi, krizevi.
Igle, igle.
Pacijenti - na milijune njih.
Fobija od Neba.
Fobija od Tumora.
Fobija od Seksa.
Fobija od Pesimizma.
Fobija od Narcisa.
Fobija od Mizantropa.
Dosao je kraj tvoje zivotne price.
Dosao je kraj tvom zivotu.
AIDS.


Vanja Karkovic.

Vanja Karkovic :


RANA


Nocima sanjam tebe a ti..., tko zna gdje si.
Zelio bih te pogledati jos jednom i zahvaliti se
sto davala si mi sebe.

Al' kako kada ne znam puta do tebe.

Sam, osluskujem kako vali
nocnu igraju igru i gledam mjesec kako ljubi uspavane brezuljke.
I stari galeb umoran ceka gasnuce svoje.

O, kada bih mogao vratiti boje i mirise sto imah
u vremenu onom dok tebe imao jesam.

Ljubavna nije zacijelila rana i pitanje je kada
cu prestati mislit' na tebe i da li cu ikada voljeti
vise.


Vanja Karkovic, 2003.

Vanja Karkovic :


PREOBRAZAJ


Preobrazi se, samo ne budi covjek.
Preobrazi se, samo ne budi taj sto nista ne zeli.
U svijetu u kojem zivis nema prijatelja.
Padaju teske kapi olovne po knjigama tvojim.
Rijeci sto ih pustaju iz sebe obicne su lazi.
Ne vjeruj, ne vjeruj.
Maskiranima – nikada !
Cemu sve to ?
Zagrizi prljavu krpu.
Bojis se ?
Nemas se cega.
Napisi : « Sve ili nista. »
Prvi slijepac oduvijek je slusao slijed misli tvojih pjesama - pazljivo.
Drugi slijepac pokusao je izmisliti idealnu vazu za
svoj crveni cvijet.
Treci slijepac zelio se pribliziti tajni, pokusavao.
Cetvrti slijepac pronasao je nju za sebe.
Zaspi u magli.
Probudi se na pucini.
Cjelov daj valu.
Preobrazi se, samo ne budi covjek.
Budi rijec smiraja i plovi i plovi u noci proljetnoj.


Vanja Karkovic, 2002-02-14