Domagoj Horvat:
PASIJA POBJESNJELOG MAXA
Na apokalipticnom horizontu svijeta unistenog nuklearnim ratom, lisenog svih suvisnosti i svedenog na zakon jaceg u kojem je jedini cilj prezivjeti pojavljuje se vitalan, u kozu uniformiran lik Maxa Rockatanskog. Izmedju njegova i zivota drumskih jahaca koje kaoticnost i besmisao tjeraju bez cilja od mjesta do mjesta stoji jedino policijska znacka. Cilj je isti - prezivljavanje. Suhi pijesak uzarene pustinje neprijateljski nastrojene prema bilo kakvom obliku zivota u kojoj uspijevaju samo najizdrzljiviji koji se i samoj smrti smiju u lice zajednicki im je svima. On je drumski ratnik, presretac u bijesnom automobilu kojem su dom i smisao nadgledanje i odrzavanje kakvog takvog reda na tisucama kilometara pustinjskog asfalta. Jedan tren, pogibija njegove zene i djeteta, dokida tu tanku liniju koja ga razlikuje od besciljnih razbojnika. U tom trenutku njegov fanaticni Mars iz Skorpiona smjesten u neprijateljski ambijent Saturnove konjukcije uzima u svoje ruke krajnju pravdu konjukcije Jupitera i Plutona i lov moze poceti. Sve sto ga hrani, inspirira i potice je bezocna osveta covjeka uvjerenog u svoju ispravnost, u razumijevanje sebe i covjeka iz kojih motiva je i bio policajac a ne pljackas, medjutim covjeka koji je to svjesno odlucio zaboraviti i sada potpuno oslobodjen i straha i moralne krivice i sumnje goni ubojice svoje krvi i ne preza od nicega. Igra na zivot i smrt i prepoznatljiva Jarceva sklonost hladnoj, distanciranoj humoristicnosti i u najneobicnijim trenucima najzivlje se ocrtavaju u sceni u kojoj ulovljenom pljackasu lisicom veze nogu za unisteni automobil koji ce eksplodirati za par minuta, daje pilu za zeljezo i govori: lisice su od nerdjajuceg celika i treba ti vise od 10 minuta da ih prepilis; uz malo srece, vlastiti glezanj ces prepiliti za pet! I potom, bez trunke obaziranja, suosjecanja, osjecaja krivice ili bilo kakve dileme odlazi...
Tesko je i zamisliti bolji lik za opis Marsa u Skorpionu pritisnutog Saturnom; Marsa koji rat ne moze dobiti jer je ambijent previse violentan i on sam ce kad tad izgorjeti u njemu, ali ga to niti najmanje ne brine a kamoli koleba u njegovoj namjeri - poigrati se sa svim sto ima! Upustiti se sav u jednu neizvjesnost poguran dobrim vjetrom u ledja fanaticne vjere u samog sebe crpljene iz konjukcije Jupitera i Plutona....
Mel Gibson, gledajuci njegovu natalnu kartu, tesko je mogao imati adekvatniji pocetak svoje filmske karijere! Serijal filmova o Pobjesnjelom Maxu cista je apokalipticna vizija njegovog Mars - Saturna iz Skorpiona i to gledana iz perspektive Marsa - mladog, vitalnog muskarca, drumskog ratnika koji se s jedne strane nalazi u potpuno demotivirajucem, nihilisticnom okruzenju postnuklearnog svijeta, a s druge se bori s bezocnim pljackasima i ubojicama. Adrenalin i miris krvi, benzina i smrti najprirodnije su moguce okruzenje u kojem ovaj Mars moze iskazati svoj maksimum...
Godine promicu, Mad Max ostaje hit, a Gibson nastavlja dalje. Sukladno prirodnom slijedu zivotnog ritma, svaki muskarac kroz svoj horoskop pocinje kao mladic zivjeti najvise simbolikom Marsa, kroz zrelo doba zasjeda na tron Sunceve simbolike, da bi smiraj starosti potrazio u mudrosti Saturna...
Sto nam Gibson nudi u slijedecem razdoblju?
Neko vrijeme snima manje zapazene filmove medju kojima i jedan lako vidljiv iz simbolike karte. Film se zove Teorija zavjere u kojem glumi lika opsjednutog idejom da je pracen, da se njegov svaki korak snima, da se nalazi u centru Orwelove 1984.- e. Film snimljen iz njegovog T kvadrata u koji su ukljuceni Merkur iz Jarca (nepovjerljivost), Neptun iz Skorpiona (tajne sluzbe) i Uran iz Lava (revolucionar heroj). Inace, njegov prepoznatljiv stil glume objelodanjen velikim dijelom kroz hit-nastavke Smrtonosnog oruzja u kojem glumi ekscentricne likove sa kojima covjek (a cesto niti on sam) nije na cisto mozemo takodjer dijelom iscitati iz ovog T kvadrata koji daje taj "odmak od konvencionalnog" i jednu dozu nepredvidivog (shizofrenog?).
Lajtmotiv drugog velikog djela prema kojem je Gibson poznat (Smrtonosno oruzje) takodjer je borba za pravdu ovaj puta uoblicena u prilicno konvencionalniju temu borbe dva policajca-partnera protiv kriminala. Uz osnovni policijski motiv, prica je obogacena svim onim sto sirovost skorpionskog Marsa u Mad Maxu nije dozvolila, pa tako ovdje imamo sirok prikaz ljudskih sudbina - od bogatog obiteljskog zivota partnera Rogera Murtaugha sve do tragicne proslosti Martina Riggsa (slutimo li ovdje patnju Sunca u Jarcu?). Ovim filmovima, mozemo slobodno opisati prijelaz Gibsona iz sirovosti Marsa u Skorpionu ka pravdi i oplemenjenju zivota kroz zrelost Sunca u Jarcu.
Vrhunac ambicije Jarcevog Sunca osvjedocenog u realnost covjeka kao bica i lisenog bilo koje ambicije koja bi zanemarila osnovno ljudsko dostojanstvo i njegov prije svega pravedan odnos prema prirodi i drugom covjeku dobivamo u Gibsonovom hitu Braveheart kojeg je i rezirao i u kojem je glumio glavnu ulogu. Vrhunac stoga jer je prica o potlacenom covjeku koji se ne bjezeci od patnje bori za svoj ideal pa makar do posljednje kapi krvi, kao i nepokolebljivost vlastitog uvjerenja i u trenu pogubljenja sjajan izraz upravo Jarcevog stoickog stava - ma kakva cijena bila. Suzdrzano, mirno, dostojanstveno i bez odstupanja placati cijenu svojih uvjerenja i djela - moze li se ovaj princip doslovnije izraziti?
I tako se, kako i prilici svakom krugu, vracamo na isto mjesto - konjukciju Marsa i Saturna u Skorpionu. Mjesto zlocina ili rodjenje? Je li uopce bitno?
Isti lik, isti covjek vraca se na isto mjesto u potpuno izmijenjenoj ulozi. Bogatiji za 20-30 godina zivota i svakako put od Marsa do Saturna, ovaj se puta javlja kao razulareni mocnik, kao najstrasniji osvetnik koji uzarenim macem neumoljivog pamcenja dolazi naplatiti grijehe iz davnina - dolazi kao reziser istovremeno najstrasnije i najvaznije price zapadnog svijeta: Pasije - muke i smrti Isusa Krista.
Ne bi u Gibsonovoj ekranizaciji Kristove muke bilo nista posebno i vjerojatno ne bi stekla toliki publicitet da u njoj ponovno nije tako snazno iskazao simboliku te svoje izuzetno naglasene konjukcije koja je na prvo mjesto stavila svu strahotu Isusove muke; reziser gotovo da uziva u uprizorenju strave i kao da se bez ambicije isticanja poruke kako je Kristova smrt ujedno i iskupljenje svakog covjeka upusta jedino u podsjecanje svakog od nas na vlastitu krivicu i grijeh, podsjecanje da smo svi negdje nasilni prema zivotu i sebi samima i nadalje, da cemo kad tad biti postavljeni licem u lice sa strahotom suca koji o nama zna upravo onoliko koliko i sami znamo, ali lisen bilo kakvog suosjecanja. Njegov sud biti ce jedino pravedno ogledalo, bez ijedne rijeci, bez ijedne grimase, bez ijednog treptaja oka; gotovo uz slast osvete, uz strast ponizenja onoga koji je ponizavao druge iz ma kojih motiva. Za svaku pravdu previse sto smo je nezaluzeno uzeli u svoje ruke, biti ce nam vracena ista mjera pravde izvrsene nad nama.
Ostaje pitanje, obracunava li se ovdje Gibson reziser s Maxom Rockatanskim s pocetka price? Upravo biblijski - oko za oko, zub za zub...
|