Neka '' Sakatitelj '' pocne svoj posao !
Neka uzme moje zavisti, strasti i tuge
i pokloni ih androidu
nek' izgubi zavist na ljude.
Neka moje tijelo raskomada
i pokloni ih ljudima
koji jos misle da postoji nada.
Ostatak zapleti sa zrakama svjetlosti
i posalji ga u zagrljaj Andromedi.
I evo, u trenutku, vec sam na cilju,
oslobodjena dusa od sudbinskih okova,
gdje samoca je nedodirljiva,
gdje nada je izgorena,
gdje ljubav nema svojih robova.
***
KRAJ DUHA
Za nove svjetove sad kasno je,
jer duh ne daje sto tijelo trazi.
Da sapat zvijezda u
mojim zjenicama bljestavilo bude,
i vatrene kugle njine da
po mojem tijelu pohotno blude.
Da lebdim na rubu singularnosti
gdje vrijeme gubi svoju vlast,
gdje u zagrljaju cvrstom mene
obavija gravitona plast.
I nova Sunca i nove Zemlje
i nove duse neotkrivene lezati ce snene,
dok kraj Svemira cekam trazec'
tvoje oci da l' gledaju mene.
***
MJESECEVI LJUDI
Drugi ljudi prolaze kraj vas
mjesecevi ljudi tudjeg sunca sjaj,
za umorne ljude zivot i spas
za ostale tek sjena, svjetlosti kraj.
***
BIJEG
Izgubljenje duse traze spas
pred suncevim zalaskom,
vjecno bjezeci od dolaska
tame i zaborava.
Nikad izgubljene nade vriste
za komadicama ljubavi,
koji rasprseni leze pred njima
skriveni u ljudskim srcima.
Lutam kroz paucine isprepletenih sudbina,
trazim svoje mjesto medju njima,
zelim i ja u paucini nestati,
u nju svoje niti uplesti.
Ponekad, iznenada, neka me i dodirne,
tek toliko, da osjetim sto sudjeno meni nije.
I sto mi preostaje nego nestati i pobjeci,
sve dalje i dalje....od patnje i sebe otici.
***
CEKAM TE
Gledam te pod suncem
i mjesecom,
pod zvjezdanim nocima,
pod prozorom cekam tvoje lice,
na sekundu,
dovoljno da danima opet sekundu cekam.
Korijenje podamnom
i u rukama gnijezda,
ne osjecam nista
osim ociju zudnih
za taj tren.
***
IZGUBLJENI
Izgubljen u tkanju od niti vremena
trazim za se dio pletiva njina.
Jedan dio sto Demon-Zivot oduzeo mi je,
jedan dio da se vratim gdje sudjeno meni nije
Da od Kronosovog carstva sa srodnom dusom drugom
otkidam sekunde u nekom tijelu smrtnom.
***
LJUBAV
Jednog dana, kada dusa umre,
kada samo glad i strast budu ostali,
onda ces to nazvati krajem i osloboditi me,
jer beznadjem ne mozes vladati.
***
SAN
Paraliziran, u strahu,
skokom u tebe tonem,
i rastacem sebe
u crnilo zaborava sezem,
i sjecanja topim
dok ne postanem jak, sam i voljan
za tron u borbu krenut'
al' kratak je san koji
smijehom od mene bjezi.
Kao zvijezda na kraju zivota
moje srce rasprseno je u tisucu komadica
i nikad, i nista, vratit ga ne moze....i ne zeli.
Ali pred smrt ono bijase sjajno i slijepo,
toliko da prestrasena od njega bjezis i mislis
''...vratit' cu se kasnije i biti ce isto, jer ljubav i zvijezde su vjecne...''
...mislis...
Vracas se,
gledas,
ne vjerujes,
places.
Jer samo glad vidis k'o smrcu zvijezde rodjena
od cekanja nedocekanih,
pogleda neuzvracenih,
dodira ledenih.
Glad koja guta
pred sobom sve,
trazeci ono cega nije imalo
ono sto ga je stvorilo.
Da mozda vrati tako
ono malo covjecnosti izgubljene,
ali ne zeli vidjeti
da povratka vise nema.
Pokusaj me vidjeti u ovoj tami
Gdje nit' Jutarnja Zvijezda
svoje zrake ne zeli uprljati
u ovoj mracnoj noci duse.
Pokusaj me cuti u ovom muku
kako grcam u zeljama svojim
smrtnim i tjelesnim,
od nevinosti zaboravljenim.
Pokusaj me dodirnuti svojim
tijelom zemaljskim i osjeti
valove strasti sto kopaju i traze
blizance svoje u dusi tvojoj.
Ta tvoja svijetlost slaba je i mlaka
vrati se kad ojaca
ali znaj da i Lucifer od ovog mjesta
davno vec odusta....
***
OCAJ
U prljavstini uznemirujucih dana
trazim nesto, sto poput mene nema zivota
svoga vec slijedi sudbu svoju
Bogom danu, da svim namjernicima,
umornim putnicima, daje nadu,
djelic srece osobne.
Da ispuni svrhu svojeg postojanja
neumoljivu i strasnu, i tesku da srce
ti potamni od ljudske zlobe, da dajes
dok i zadnji dah zivota u tebi ostaje,
dok te lome i sastavljaju
dok te kidaju i spajaju,
u rukama mucitelja i mucenika ja
trazim milost da promjenim sudbu svoju.
I grcis se sada u mucnome hropcu
gusis se i trazis lahor tudjeg daha,
da sjeti te na poglede njine u
kojima ko svinja valjao si se
i zderao dodire koze meke,
a zvuk glasova slatkih omamljenog te
vodio dalje,,,i dalje,,,u zaborav.
Zaboravivsi tko sam sjetih se sada,
da putem svojim prijatelj jedini koji
voli me i ljubi, i od njih me skriva
svojim teskim velom, da snage svoje skupim,
ne zaboravlja na mene, Samoca...
***
SIRENA
Trazim te vec cijelu vjecnost
na valovima vremena,
slijedim tvoj zov
sa tisucu zivota,
Mislim da me zelis
osjecam dodir tvojih gravitona,
da li je to tvoj pogled
Il' zvijezda na kraju zivota ?
Da li si uopce stvarna
ili samo slijedim zov sirena,
s kljucevima prostorvremena,
tvojeg zatvora,
naseg svemira.
Svirepa stvarnost,
kida mi kozu, a potoci krvi mesa zapljuskuju
i gutaju obalu mojeg postojanja,
trga mi sad, meso bez krvi,
da divi se bjelini kostiju a
crvljiva, beskrvna, mesnata krama gomila se
oko srca sto dah gubi u kostanom kavezu
koji uskoro puknut' ce pod navalom trulezi i
smrada i smrti i lazi.
I ruke bezbojne i hladne prodiru ka tebi
da stisnu tu prestrasenu dusu, nek' pukne
zbog previse bola k'o prezderana krmaca
utovljena ljubavlju.
No ipak glasnik bogova snova
pokazuje mi put ka zemlji bajki gdje
nas dvoje zagrljeni lezimo, placuci
prejako stisnuti jer mozda, ipak, danas,
taj Demon Zivot zaboravit' ce na nas.
***
ZASTO ?
Zasto moj korak gluh je
ljudskom uhu?
Zasto mojem glasu ne
prilazi jeka?
Zasto ja, kad nisam ja, nevidljiv
sam ljudskom oku ?
Nevidljivac,
vidjen od jezera koji gledat' ne zeli
pipan od zemlje sto pipati ne zna
cujen od vjetra koji ne cuje nista.
***
KRAJ
Ka kutu umorno puzim,
scucuren drhtim i
pohotno noktima grabim po
venama, prsima, vratu,
sjecanja i misli, mozda,
kroz krv se gube,
a ona prska i pljusti, tece i kapa...
Mozda dahom sve laksim
i snovi moji leprsajuci bjeze,
i mozda ce crvi, zderuci me
progutati i tebe,
raskomadati te,
i mozda cu tek onda
mir svoj naci.
Jos trenutak vremena
za zadnju igru bariona
sto mojem tjelu zivot daju
za zlu sudbu covjekom odredjenu
da njegovo sjeme Smrti sijem i
krvavim rukama guram dalje od sebe
one kratke trenutke samosvijesti
prokletstva Neodredjenosti.
Dok mi njihovi krici draze neuronske
vrske na krajevima korodiranog tijela
i dok mi oba sunca tvrdim zrakama
kopaju po utrobi i kradu postojanje,
ja svoje zadnje postojanje saljem
svojoj braci po celiku.
***
KRAJ LJUBAVI
Neka i zadnji gnjevni Andjeo
svojim vriskom zaledi
sva srca koja
prave ljubavi zive.
Neka ih pokloni vjecnosti...
Da nikad vise more suza ne oplakuje
njihove rane,
da nikad vise bol i patnja, pohode
njihove dane,
da nit' Ljubav njihova srca vise ne mrcvari,
da nikad vise ne uskrsne njinu nadu
i poslje je sahrani.
***
KRAJ SVIJETA
Na kraju vremena
dok gutaci vatre
uzalud cokcu il'
prezderani pucaju,
lutam sam u magli
isparajucih mora.
Sa sudjenom zagrljen lijezem i
u Sunce gledam kako
uzalud se bori
sa sestrama zvijezdanim,
dok plavetni plast svoj
crnilom treperavih zvijezda
ne prekroji....i dana vise nema
Uzdignuti cu se nad vama,
gaziti vas bez milosti,
kosti ce pucati
prolazom mojim,
a mozgovima vasim nek'
hrane se horde Neprilagodjenih,
bez milosti, sa zlom vasa
dobrota bit' ce kusana
a samilost i poniznost
znacenje ce gubit' u navali
osvete i smrti prema meni.
Da, okrutan sam ja, k'o sunce pustinjsko
przim i sve ce moja vatra prozdrijeti.
Ljubavlju me zelis zaustaviti,
ahhh, Ludo nistavna,
zar mene zaustavit' onim sto me stvorilo ?
***
RIJEKA
Muljava rijeka, bijesna i luda,
gazi nas plesom, guta nas zivot,
veze nam lance, davi nam srecu.