12. KUCA ZODIJAKA KAO KUCA KARMICKIH LEKCIJA
Napisala: Kresimira Gojanovic
U indijskoj astrologiji ova kuca ima poseban utjecaj na nasu karmu i karmicke zadatke. Ne radjamo se na ovom svijetu zato sto smo pametni i sve znamo, niti se radjamo zato da nastrebamo i iskopiramo tudje emocije i obrasce ponasanja - zivot je previse vrijedan dar da bi sluzio tako banalnim zadacima. Radjamo se zato jer nista ne znamo, usred oceana, u maloj drvenoj barci, sa trosnim veslom u ruci i jos ne znamo ni plivati ! Mozda ce na tu golemu vodenu povrsinu oko nas pasti mrkli mrak, ili ce oluja zavitlati talase, mozda se camac prevrne bezbroj puta...tako ucimo plivati. Ulazemo napore, dakle, ne prepustamo se mocnim strujama onda, kada se treba izboriti da ostanemo na povrsini i udisemo cist, svjezi zrak. U toj kuci se radjaju i odgajaju duhovni ratnici, oni koji poznaju bijedu svijeta i to ih ipak nije pretvorilo u depresivne, omamljene robove - sto ne znaci da mozda nece...kada covjek potone u toj kuci, bez ulaganja svoje volje i svoje ljubavi u svoje spasenje, tada dolazi veliki san na oci, mutna siva koprena. Neki zapocnu konzumirati droge ili alkohol, utonu u laznoj sigurnosti losih veza, bolesnih uvjerenja, omamljujuce duhovnosti...
U oceanu zive nemani - morski psi ljudozderi, goleme podvodne meduze, morske zmije. Bjezeci od njih, covjek se samo prividno spasava, njegov uzas je ipak bio jaci od njegove zudnje za oslobodjenjem. No, u oceanu postoje i delfini, fluoroscentne ribe, sarolika tkanja morskih trava i koralja, odsjaji zvjezdanog neba na povrsini vode...Kada se savlada prvi strah od tame, kad covjek skupi hrabrost da zapliva, da se pokrene, pred njim se rastvaraju uvijek novi i cudesni svijetovi, brojne mogucnosti u nastajanju, ono sto odumire, ali istovremeno i kao hrana za vodena bica daje novi zivot - voda sve cisti, sve ispire, podzemne stijene uglacava, talozi pijesak, formira ledene palace u sjevernim morima i zlacene sprudove u juznim, rastvara tkivo skoljke.... Tu covjek sebi postavlja najintimnija, najsladja pitanja, tu vise nema izgovora, ni maski, ako se ide dovoljno daleko, sve lazi se postepeno otapaju. '' Tko sam uistinu ? '', '' Zasto sam tu - sto je moj zadatak ? '', '' Sto je ljubav u meni - kako mogu napraviti da ona neometeno tece, u meni i svuda oko mene ? ''
U tim stanjima radjaju se istine, koje su dublje od svih papirnatih, na pamet naucenih, tudjih istina - to je onda smisao. Netko ce ga osjetiti dok se bude brinuo o gladnima i bolesnima, netko ce sebe pronaci u tihim, sigurnim prostorima, u kojima ce se posvecivati kontemplaciji i meditaciji, daleko od zagusljive buke svijeta. Netko ce pozeljeti ljubav pretociti u ljepotu, biti ce provodnik nebeskih i zemaljskih strujanja, koja ce sasvim spontano osluskivati kroz sebe: zvuk vjetra u krosnjama, meki dodir macje sape, paucinu na obrazu djevojke, dok bere proljetno voce...
U ovoj kuci tama i glad postoje samo do onog trenutka, dok covjek sam i svojom voljom ne pronadje izvore unutar sebe i nauci uz pomoc njih utaziti svoju zedj. Iz ove kuce se ne smije bjezati u svijet, gonjen laznim svijetlima materijalizma, sav zadihan od zudnje za posjedovanjem stvari i ljudi - tada se upada u ovisnost, pa i zlocin. Zaista, kakav covjek moze biti onaj, koji u domu Perzefone vidi zatvor i ludnicu - nije li on sam duboko izbezumljen od tajni vlastitog nesvjesnog, od kojih bjezi sumanuto, ali ga one nikad stvarno nece prestati progoniti, sve dok ne skupi snagu i pogleda u lice svojih strahova ?
Ovo je kuca izbora - onih laznih i onih pravih. No, put do njih nije lak, moze voditi kroz mocvare i pustinje, i na tom putu moze se sresti puno laznih ucitelja, laznih proroka ljubavi. Nije dobro prerano se zaustaviti na tom putu i prerano pomisliti da nam je sve jasno, jer nam zapravo nista nije jasno: zasto se radjamo ? Kako umiremo ? Zasto zivimo ? Koga volimo ? Sta je ljubav, a sta laz ? Gdje je uopce ljubav ? Kako je pronaci ? Kako je uzgojiti da raste i siri se, neovisno od svih upliva okoline, od drugih ljudi, od kolicine novaca i svjetovnih pocasti ? Ljubav kao ledena, plava voda, dragulj u kruni lotosa, koji treba pronaci - kakav je to samo velicanstveni zadatak !
O energiji
U ovoj kuci osoba mora spoznati i neke lekcije o energiji - u sto ulaze svoju energiju i zasto ? Naime, nisu svi ljudi nauceni da postuju tudja vremenska, energetska, emotivna i fizicka ogranicenja, jer nemaju svijest ni o svojim vlastitim. Mnogi ljudi vole isisavati svoje bliznje i traziti od njih nemoguce stvari, kao napr. spas, zrtvovanje, itd. Istovremeno sami nisu u stanju to pruziti. Zreo covjek mora znati napraviti ravnotezu izmedju onoga sto daje i onoga sto prima - ako daje previse, a malo dobija natrag, tada riskira iscrpljenje na svim nivoima bica. Isto tako, ako malo daje, a puno prima, nece biti u prilici da osvijesti slobodan protok svoje energije i jos ce steci puno duznika. Nije dobro imati puno duznika, odnosno - ljudi, na cijoj energiji smo nauceni da zivimo i na cija ledja prebacujemo vlastitu odgovornost. Zadatak ove kuce u tom smislu je da treba nauciti svakom platiti i vratiti prema njegovim istinskim zaslugama. To isto treba primjeniti i na sebi - ne biti niciji duznik i ne traziti to od drugih.
Postaviti pitanja: '' Kome dajem ljubav i paznju, te zasto to radim ? '' '' Od koga dobijam ljubav i paznju i zbog cega ? '' Ako treba, mogu se napraviti i dva razlicita popisa, koji se onda mogu usporediti. Da li su isti oni ljudi kojima dajemo i od kojih primamo ? Ili dajemo onima od kojih nista ne primamo ? Ili nam daju oni, kojima nista nismo dali ? Postoji li tu neka energetska neravnoteza i gdje su njeni uzroci ? Zbog cega dajemo previse - ako dajemo ? Da li je u pitanju manjak samopostovanja i nesigurnost u vlastitu vrijednost, te nam se cini da se uvijek iznova moramo dokazivati ? Ako dajemo premalo - nije li to mozda iz straha da cemo biti iskoristeni i prevareni ?
U 12. kuci se nalaze uzroci, sva vanjska dogadjanja samo su njihovo ogledalo. Ljude sa kojima trenutno zivimo, komuniciramo, na koje obracamo paznju, kojima se posvecujemo - odabrali smo i prizvali sami. Cak i tamo gdje su odnosi izrazito neprijatni, sa osvijestavanjem unutrasnjih uzroka dolazi se do oslobadjajucih spoznaja o vlastitoj odgovornosti, koja je preduvjet i temelj slobodne volje. Ne spoznamo li na vrijeme ove energetske zakonitosti, uvijek iznova cemo morati uciti neke od lekcija ove kuce.
Privatnost
Biti otkriven do kraja zahtjeva hrabrost, no hrabrost nije i ludost. Cesto puta ljudi uzivaju u tome da sakriju sebe, a otkriju drugog - zasto li to cine, zasto li to cinimo ponekad svi mi ? Mislim da se tu hvataju neki poeni u imaginarnoj paranoji zivota, kada prva cakra nije dobro razvijena, ni protocna, pa nam se cini da je svijet zvjerinjak, u kojem sa svih strana vrebaju izobliceni, zvjerski mutanti. Onda mislimo da smo jako pametni kad smo sebe zamumuljili iza laznih rijeci, dok smo istovremeno bliznjeg raskopali uzduz i poprijeko. Necu reci da od ove boljke boluju mnogi astrolozi, na kraju krajeva - mozda od toga boluju i mnogi psihijatri ? Ponekad je mocan osjecaj kada se necija sudbina nadje u vasim rukama, obicno onda kada se neka slaba ili iscrpljena osoba prepusti kao lutka na koncu u ruke '' mudrog '' proroka, koji je jedva docekao da bude neciji spasitelj, iako sebe samog nikad nije spasio ni od cega. Mocan je osjecaj odredjivati tudju sudbinu, onda kada nismo uspjeli ukrotiti ni svoju vlastitu
Nekad treba dopustiti da ljudi ostanu nevidljivi, nespoznatljivi ili barem da se ne kasape sa formulama, slovima, brojevima, obrascima...kopate li tamo gdje ne treba kopati, gdje jos nije nastupilo vrijeme, niti je data dozvola, mozda cete iskopati i vise no sto ste spremni da podnesete ? Kopati po necijoj 12. kuci uvijek je vrlo osjetljiv posao - treba se kretati lako kao leptir, pazljivo opipavati sa ticalima, isturiti sve antene i radare, hvatati neizrecivo...Istina jednog covjeka sadrzana u tom polju moze se u trenutku razobliciti kao tragedija citave jedne obitelji ili nekog naroda. Ovo je kuca gdje se licno nesvjesno susrece sa kolektivno nesvjesnim, ali ne da bi se u njemu utopilo, vec da bi iz njega izronilo ! Oblik nazadovanja predstavlja nesvjesno upijanje tradicije predaka, obiteljskih obrazaca ponasanja i djelovanja - put razvoja upravo je suprotan, umjesto da se utapamo u kolektivnom, trebamo izranjati na svijetlo, sami i jedinstveni !
Treba pogledati u dubine sebe, mnogo prije nego li se usudimo gledati tudje dubine. Zato je privatnost energetski plast, koji stiti svetost necije duse od mracnih, bapskih prica, od urokljivih pogleda neodgovornih radoznalaca, koji bi samo virnuli, a ne bi se potrudili da zarone i razumiju. Dapace, ono sto ne razumiju, pokusat ce nekad klasificirati na nacin Merkura i 6. kuce - solidno, uz pipavu urednost, sa puno smrtno ozbiljnih rijeci, iza kojih nece biti niceg, sto bi se moglo nazvati '' ljubav ''.
U ovoj kuci covjek mora sebe cuvati od manipulacije - on je istovremeno strahovito otvoren, jer bez te otvorenosti ne postoje sanse da osluskuje neizrecivo. Ali ta otvorenost je i njegov veliki teret, jer podrazumijeva ranjivost. Biti ranjiv znaci ne manipulirati. Usudjuje li se uopce itko danas tako zivjeti ? Cak i kad nam se cini da smo najmoralniji, indirektno manipuliramo skrivajuci sebe i kopajuci po drugom, za svaki slucaj - da imamo oruzje u pripremi, ako tom drugom jednog dana nesto padne na pamet, sto ne bi trebalo...
Treba se cuvati paranoje i nepovjerenja - izdaja od bliznjeg i nase saznanje o njoj zapravo je istina koja oslobadja i od koje se ne smije bjezati u strahu od istine i bola, koji ona nosi sa sobom. Bijeg podrazumijeva izolaciju, izolacija je dobra za neke, a za neke i ne. Mistik ce u samoci izgraditi duhovne pejsaze, apstraktne forme energetskih tokova, koji poput mreze povezuju svijetove - on nece biti usamljen, jer ce znati da je zivot u svakoj cestici koja ga okruzuje, u svakom njegovom dahu. No, nije svatko mistik i ne moze podnijeti usamljenost, koja stvara plodno tlo da iz najvecih dubina duse izrone najstrasnije more, natalozena patnja pomijesanih stoljeca, prepletenih gena. Ne gurajmo bliznjeg u te provalije, ako mu prije toga nismo spremni biti vodici i zastitnici - da u te iste provalije mi udjemo prvi ! Ako drugog guramo tamo gdje se sami nismo usudili utonuti i gdje nismo nakon toga isplivali, tada uopce i ne treba da se petljamo sa pitanjima tudje ranjivosti, tudje privatnosti i tudjeg integriteta.
Spoznati sebe u tudjem mraku mogu samo oni najsvjetliji - tada ce oni moci sa istinskim saosjecanjem donijeti iscjeljujuce odgovore, pa ipak, najbolje bi bilo da svatko kroz tu tamnu noc duse krene sam. Tako ce se mirno pripremiti za saznanje da smo na ovom svijetu uvijek sami u najvaznijim trenucima zivota - kada se radjamo i kada umiremo - nitko drugi to nece odraditi umjesto nas. Velika je mudrost biti prisutan, a opet ostati neupleten u tudju karmu, u tudje oceanske dubine i zvjezdana prostranstva, sa svijescu da je drugo bice cudesan skup pulsirajuceg zivota, a ne par bijednih simbolica u natalnoj karti.
Izdaja, neprijateljstvo i malo psihologije
Da ne pomislimo kako je 12. polje rajska oaza, zemlja dembelija u kojoj mi lezimo na ledjima, a visa providnost nam ubacuje slasne vocke pravo u narucje, treba reci nesto i o tamnoj strani ovog polja. Prema nekim opisima, ovo je kuca nasih neprijatelja, kao i mjesto, gdje se akumuliraju nasi osobni, neprijateljski osjecaji. Mozda vam se u zivotu desavalo da ste upoznali osobu, prema kojoj ste na prvi pogled osjetili snaznu odbojnost, cak je niste morali ni vidjeti, vec ste napr. procitali njene misli negdje na netu. Takva neobjasnjiva i trenutacna odbojnost ukazuje da moze postojati neki nesvjesni, medjusobni utjecaj na razini 12. kuce i njezinih vladara, no isto tako, ovakve slucajeve nemojte olako tretirati, vec ih treba shvatiti kao karmicki zadatak - ni manje, ni vise !
Da bismo prezivjeli u materiji, rano smo se morali nauciti da lucimo tzv. '' korisne '' od '' nekorisnih '' stvari - ponekad smo u one nekorisne strpali vlastite emocije, koje su nas ometale u svakodnevnom ucenju, radu, druzenju, afirmaciji, itd. Pa su tako mnogi potisnuli svoj strah od roditelja ili ucitelja, takodjer i bijes, u vezi kojega ih je okolina jos kao djecu izdresirala da je to neprilicno, sramno osjecanje, koje se niposto ne smije pokazivati. U nekim vjernickim obiteljima, napr., ponekad su roditelji stalno djetetu naturali na nos ideal zrtvujuceg Isusa, koji se nikada ne ljuti, vec uvijek samo oprasta i okrece drugi obraz. Takvo dijete ce onda rasti sa dubokim uvjerenjem da je njegova ljutnja nesto prljavo i ruzno, te ce kao posljedicu toga razviti osjecaj jake krivnje svaki put, kada ga nesto naljuti. Ako krivnja predugo potraje, ona utjece na osjecaj samopostovanja i licne vrijednosti, koji postaje sve manji i manji. Iz niskog osjecaja samopostovanja radja se samomrznja, jedna od najotrovnijih i najstetnijih emocija, koje ljudsko bice moze razviti u sebi. Naime, prema spoznajama nekih alternativnih terapeuta, upravo je osjecaj dubinske krivnje i samomrznje na nesvjesnim nivoima licnosti odgovoran za nastanak mnogih teskih, fizickih oboljenja, kao i slabosti citavog imunog sustava.
Sa ovim osjecajem samomrznje najteze se i suociti - da bi se to moglo napraviti, pojedinac mora zaroniti duboko na razinu prauzroka i priznati sebi da su mu se nekad davno mozda desile teze povrede njegovog integriteta i to upravo od onih ljudi, kojima je najvise vjerovao - od vlastitih roditelja, napr., i u trenucima kada je bio najvise nemocan - kao slabo dijete, koje sve upija, jer jos nije razvilo sposobnost razlikovanja i samozastite. Iz ovih spoznaja, koje predstavljaju tek pocetnu stepenicu citavog procesa osvijestavanja, moze na samom pocetku izroniti i veliki bijes prema roditeljima, ili okolini, koja je svojim negativnim uplivom doprinjela da covjek vrlo rano osudi sebe na izolaciju u zatvoru od krivnje i samomrznje. Bijes se negdje mora isprazniti, jer ta emocija nikad nece nestati samo od naseg povrsnog nepriznavanja njezinog postojanja. Kod nekih ce se isprazniti na van - ali ne uvijek direktno, vec priguseno, kroz zlobu i zavist u komunikaciji sa ljudima, sto ce isijavati iza prividno glaziranih, pristojnih rijeci. Sa druge strane, osoba moze svoj bijes izraziti i prema unutra, tako sto ce sebe samokaznjavati negativnim autosugestijama, podcjenjivati ce vlastite dosege, stalno ce biti nezadovoljna sobom i svojim zivotom, te ce razviti skodljiva uvjerenja o sebi i svojoj okolini.
Mnogi ljudi toliko duboko potisnu svoj bijes, da ponekad uopce ne znaju da ga nose u sebi, pa ce im se desavati ili da budu stalno bolesni ili da cesto dozivljavaju nesrece, napr. da se porezu ili opeku, ili ce imati teske snove i nocne more. Potisnuti unutrasnji bijes ponekad se moze iscitati iz stanja vladara 12. kuce i planeta u njoj, no pri tumacenju ovdje treba biti jakooo pazljiv. Naime, vi ne mozete doci covjeku i reci mu: '' Znas, ti u sebi nosis puno potisnutog bijesa i vjerovatno si zato obolio od raka, jer tvoj imuni sustav nije razvio zdrave i uravnotezene obrambene sposobnosti. '' Onaj astrolog, ali i lijecnik, koji bi ovako pristupio navedenom problemu, za mene je jednostavno emotivni debil i tu daljne pomoci nema, osim da se nadamo kako ce njegovi klijenti biti pametniji od njega, pa mu nece povjerovati ni jednu jedinu rijec !
Treba reci nesto i emotivnoj debilnosti - kako ona nastaje i sto je to uopce ? Obicno se razvija u onim obiteljima, gdje je bio naglasen krut, patrijarhalan odgoj i spram djecaka i spram djevojcica. Nekakva stroga ocinska figura tu je igrala vaznu ulogu, no isto tako moze u pitanju biti i emotivno nedostupna majka. Aspekte necu spominjati, da ne razvodnim citavu pricu sa astroloskim frazetinama, no ovo se isto u nekim slucajevima moze vidjeti u natalu. Kada se malom djetetu ne pruzi primjer zdravog izrazavanja svih emocija, ono nece biti u stanju da razvije emotivnu senzibilnost, koja je jedan od pokazatelja emotivne inteligencije - to je kao kad bi pokusali citati knjigu, a nitko vas nije naucio osnovnoj abecedi ! Emocije, koje se ne razvijaju u ranoj mladosti pod budnim okom njeznih i pametnih roditelja, vremenom ce posve zakrzljati, pa se moze desiti da covjek odraste u psihopata ili sociopata, koji na racionalno - intelektualnoj razini moze biti izuzetno inteligantan, ali u emotivnom smislu posve nepristupacan, blokiran i nerazvijen.
Jako je lose kada se takav jedan emotivni debil ili psihopat krene baviti sa astrologijom ili jos gore - sa medicinom ! On ce svoje klijente ili pacijente tada naprosto razarati, jer ce mozda i posve neosvijesteno na njih projecirati svoju zavist zbog svega onog, sto oni imaju, a sto on sam u sebi nije uspio razviti. Nemojte se uopce nadati da su astrolozi ili lijecnici svi odreda andjeoska bica, predodredjena za besprijekorno psihicko zdravlje ili korektan moralni odnos spram drugih ljudi ! Astrolozi i lijecnici su ljudi kao i svi ostali - ima ih i glupih i slabih i bolesnih i frustriranih. Ova posljednja vrsta obozava svoju profesiju upravo stoga, jer imaju priliku na drugima eksperimentirati i '' lijeciti '' sve one patologije, koje nisu uspjeli izljeciti kod sebe.
Idemo na praksu - kako cete ih prepoznati, pod uvjetom da ste mladi, naivni i nestrucni / sto upce nije grijeh / ? I opcenito, kako cete razluciti ljude, koji vam mogu naskoditi od onih, koji vam mogu pomoci - ponekad i jedni i drugi izgledaju i govore na isti nacin i nemaju nikakav znak na celu, koji bi pomogao u njihovoj identifikaciji. Moj savjet ovdje je uvijek i samo jedan - temeljit rad sa vlastitom 12. kucom ! Pogotovo onda, kada se nekom cesto desava da srlja u odnose u kojima uvijek biva izdan, iskoristavan, prevaren ili odbacen. Tada se treba pogledati u ogledalo i blago, njezno zapitati sebe: '' Zasto to radim sebi ? Gdje su uzroci zbog kojih se samokaznjavam, obracajuci paznju na ljude, koji me nisu istinski vrijedni ? Tko me i kada prvi put naucio da tako podcjenjujem sebe ? Postoji li nacin da to pokusam preoblikovati ? Koji je to nacin ? / kod ovog zapisite sve ideje, koje vam padnu na pamet ! / ''
Autoanaliza ovog tipa mnoge plasi, mnogima je i dosadna, no njezini ucinci mogu biti izuzetno iscjeljujuci, pogotovo u situacijama kada smo suoceni sa nekim teskim problemom, odnosom ili fizickom bolescu. Prema jednoj studiji, u jednoj Londonskoj bolnici pratili su stanje vece grupe bolesnika, oboljelih od raznih vrsta karcinoma. Grupu ljudi su podjelili na dva dijela - prvoj skupini su lijecnici savjetovali da uz klasicne lijekove svakodnevno pisu dnevnik - bez autocenzure ! - o svemu sto osjecaju, da istresu u njega sve zamjerke, strahove, tugu, bijes, itd., itd., da pretvore emocije u rijeci i sami pred sobom se suoce sa onim sto nose u svojoj dusi.
Druga skupina ljudi nije radila nista od toga, vec su uzimali samo klasicne lijekove. Nakon par mjeseci, eksperiment je zavrsen i u prvoj grupi ljudi, koji su pisali o svojim osjecajima, primjecena su neobjasnjiva poboljsanja, uz usporavanje patoloskih procesa u tijelu, a neki su bili i uspjesno izljeceni. Zbog toga su mnoge bolnice u svijetu pocele koristiti ovaj oblik pomocnog terapeutskog procesa kod onih tezih oboljenja, jer se pokazalo da je to svojevrsno ciscenje na mentalnoj i emotivnoj razini u velikoj mjeri zasluzno i za poboljsanje fizickog zdravlja. Naravno, ovo se ne preporucuje da rade psihicki labilne osobe, bez pomoci strucnog terapeuta, a isto tako, uz proces samopomoci bilo koje vrste obavezno mora ici i proces klasicnog medicinskog lijecenja uz strucni nadzor osposobljenog lijecnika.
Kako mnogi astrolozi nisu ni psiholozi, ni psihijatri, ni lijecnici, u tom slucaju trebaju da se klone rada sa psihicki labilnim osobama, kao i sa shizofrenicarima, psihoticarima, narkomanima i alkoholicarima. Petljanje nestrucne osobe u ove slucajeve moze donijeti vise stete, nego koristi, kako samom pacijentu, tako i njegovoj obitelji. Ono sto treba zapamtiti, kada u svojim astroloskim analizamna iscitavamno necije duboke dusevne povrede, jeste slijedece: '' Ja sam cuvar brata svoga i nikad ne radim drugima ono, sto ne bih zelio da oni rade meni, napr. ne razgolicujem svoje bliznje hladnom, secirajucom analizom, a bez ljubavi i saosjecanja spram njihove jedinstvene, preobrazavajuce duse ! ''
Tek kada sa ovakvom vrstom empatije pristupimo tudjim, ali i svojim problemima, moci cemo reci da smo postali ljudi u punoj mjeri dostojni tog naziva, a kojima nista ljudsko nije ni strano, ni odbojno, vec uvijek i samo razumljivo i poticajno za daljnji duhovni napredak, u smislu trazenja uzroka, ali i lijeka za razlicite bolesti suvremenog covjeka i citavoga drustva.
Kresimira Gojanovic.