MODERNE VJESTICE ILI POTRAGA ZA SVRGNUTOM BOGINJOM
Napisala: Kresimira Gojanovic
Rijec '' vjestica '' u nasoj kulturi ispunjena je brojnim negativnim znacenjima, u kojima se moze iscitati duboki strah i otpor patrijarhalnog svjetonazora da prihvati i unutar svojih sistema integrira arhetip snazne, kreativne i inteligentne zene, koja samosvjesno i ravnopravno, poput muskih '' stvoritelja '', kreira magicne, duhovne svijetove, po svojoj slobodnoj volji i predodzbi.
Da bismo mogli razumjeti prauzroke toga straha, moramo se vratiti malo dublje u proslost, u stare, predkrscanske kulture, u kojima su bila stovana zenska bozanstva, cesto puta u liku trojne boginje, koja je simbolizirala tri aspekta zene i prirode, sa kojom je zena bila izjednacena: prvi aspekt odnosi se na nevinost mlade djevojke, zastitnice suma, divljih zivotinja i slobodnog, iskonskog zivljenja u suzivotu sa prirodom. Taj prvi aspekt simboliziran je i fazom mladog mjeseca, te izrazen u likovima grcke boginje Artemide i rimske boginje Diane - zastitnica lova i vegetacije.
Drugi aspekt drevnih boginja otjelotvoren je u boginjama ljubavi i plodnosti ( sumeranska Innana, fenicanska Ishtar, grcka Afrodita, rimska Venus, itd. ), koje simboliziraju puni mjesec, kao nacelo zrele, u punom potencijalu realizirane zenskosti, gdje zena nije samo svedena na ulogu majke i pasivne domacice, vec je ona i seksualna i kreativna, te cesto puta, poput sumeranske boginje Innane, ali i grcke Atene, zastitnica ratnicke vjestine, kao i " gospodarica divljih zvijeri ", kako su u staroj Grckoj nazivali boginju Afroditu. Dakle, zena u tim kulturama nikako nije bila podlozna i kastrirana u svojim nagonima, u svojoj seksualnosti i prirodnoj agresivnosti, kao sto ce kasnije to postati unutar velikih monoteistickih religija.
Trece nacelo ili aspekt trojne boginje, kao padajuci mjesec jeste mudra, stara zena, vjestica, samanka, iscjeliteljica i vracara. Dok su u nasoj kulturi stare zene obezvrijedjene u svojoj drustvenoj ulozi onog trenutka kad udju u klimakterij, te izgube fizicku mladost i ljepotu, kod pagana su one bile stovane zbog svoga iskustva i mudrosti, te su imale ravnopravnu ulogu u zajednicama, isto kao i stari, mudri muskarci, napr. kao u zajednicama starih Slavena i Kelta.
Suvremene vjestice ponovo otkrivaju lik i paradigmu trojne boginje, u zelji da afirmiraju neka nacela ravnoteze i ravnopravnosti, koja su izgubljena uspostavom hijerarhije muskih bogova i njihovih sinova, kao i njihovih proroka. U duhovnom smislu, za moderne zene, kao i za sljedbenice razlicitih strujanja nove spiritualnosti, posve je neprihvatljivo da zene budu izbacene iz prostora duhovnosti, te da ne mogu biti ni svecenice, ni biskupinje, ni papise, ali se zato od njih, dakako, ocekuje da kao vjernice daju dobrovoljne priloge za crkvu, koja ih jos uvijek zeli odrzati u stanju slijepe pokornosti i poslusnosti ! Iako je institucija svete inkvizicije odavno ukinuta, jos i danas se u nekim drustvima sa velikim zazorom gleda na sve pokusaje zenskog spiritualnog osamostaljivanja, u smislu da zene same preispitaju koliko su zadovoljne sa onim, sto im pruza sluzbena crkva, koja je svojedobno u 16. i 17. stoljecu spalila milione zena, te i dan danas insistira na tome da nadzire zensku kontrolu radjanja, kao i da se mijesa u zensko pravo na slobodan izbor !
U tom smislu se moze reci da danasnjem svijetu nedostaje boginja, kao simbol potisnutog zenskog nacela prirode i zivota, jer je musko nacelo moci i sveopce konkurentske borbe dovelo svijet na rub treceg svjetskog rata, te do velike bijede i gladi, koja vlada u zemljama treceg svijeta, ali i u mnogim razvijenim drzavama. Zbog muskih bogova vec stoljecima se vode bespostedni, krvavi ratovi, a nacelo " ljubi bliznjeg svoga " postalo je tek puka fraza, do koje nitko vise ozbiljno ne drzi. Gubitkom arhetipa boginje, svijet je izgubio mudru i saosjecajnu majku, koja aktivno stiti svoju djecu, kao sto je grcka boginja Demetra stitila svoju bozansku kcerku Perzefonu, kada ju je mracni Had oteo i pozelio zadrzati u podzemlju.
Takav arhetip majke iz paganskih mitova nema mnogo zajednickog sa djevicom Marijom, Isusovom majkom, koja je u drustvenom i kreativnom smislu bila posve neaktivna, a za moderne i osvijestene zene problematican je i nacin njezinog zaceca - nijedna normalna zemaljska zena ne moze zaceti bez seksualnog odnosa sa zemaljskim muskarcem, osim ako nije u pitanju neki vid umjetne oplodnje ili genetske manipulacije. Isticanje ideala '' bezgresne '' majke od strane patrijarhalne kulture zapravo je pokusaj da se obezvrijedi zenska seksualnost, koja je u likovima paganskih boginja bila snazan izvor radosti i osobne moci. Zbog tog surovog, nedostiznog ideala zenske " cistoce ", koji je nametnut od strane crkve kao simbol kastrirane seksualnosti, zene cesto pate od brojnih frustracija i seksualnih neuroza, narocito one, koje su odgojene u kulturama, gdje se snazno stuje ideal djevice i '' bezgresnog '' zaceca.
Takodjer, gubitkom boginje, u nasoj civilizaciji dolazi do ekoloskog debalansa: zensko nacelo cjelokupne prirode biva degradirano, ozloglaseno kao necisto, primitivno i nerazumno, u suprotnosti sa " uzvisenim duhom ". Sve zivotinjsko, instinktivno, lunarno i arhetipsko u covjeku biva podvrgnuto kritici i torturi inkvizitorskog svjetonazora, a posljedice toga izravno se daju uociti u nacinu na koji danas tretiramo nas planet - bez imalo postovanja istrebljuju se brojne zivotinjske i biljne vrste, voda i zrak se zagadjuju, u svijetu vladaju glad i bolesti, dok sa druge strane crkva muskog svecenstva gomila ogromna materijalna bogatstva, te istovremeno licemjerno propovijeda svojim vjernicima potrebu za skromnoscu i poniznoscu...
Pokret suvremenih vjestica, kao reakcija na religije patrijarhata, poceo je otkrivati i redefinirati duhovnost starih kultura, koje su stovale boginju i unutar kojih je zena i sveukupno zensko nacelo bilo postovano mnogo vise, nego sto je to slucaj u danasnjim vremenima. Ne radi se tu ni o kakvim " zlokobnim crnomagijasicama ", vec su u vecini slucajeva u pitanju kreativne, pametne zene, pretezito ljevicarskih svjetonazora, a koje su snazno razocarane sluzbenim, tradicionalnim vjerskim sistemima, koji se nisu na pravi nacin uhvatili u kostac sa problemima suvremenog svijeta. Moderne vjestice njeguju nacelo nenasilja, kao i postovanje sveukupnog zivota, posebno covjekovog. One vjeruju da ni jedna ideologija i nikakva religiozna ideja ne smiju biti opravdanje, u ime kojega ce se ubijati druga ljudska bica: svaki izraz nasilja zapravo je prikriveni vid nesposobnosti da se konflikti razrijese mirnim, inteligentnim putem, kroz zensku asertivnost, umjesto kroz musku agresivnost. Takodjer se zalazu za toleranciju i suzivot svih zivih bica koja zive na planeti, jer su sva ziva bica zapravo manifestacija metaforicke planetarne boginje i njezina djeca.
One ne vjeruju u " transcendentalnog " boga, koji je nevidljiv, nespoznatljiv i odvojen od svojih tvorevina, kao sto ne vjeruju ni u boga, koji surovo kaznjava svoju djecu, vec insistiraju na nacelu osobne odgovornosti: energija koju si odaslao, biti ce ti vracena - dobro sa dobrim, a lose sa losim ! U tom svjetonazoru, covjek je sam odgovoran za posljedice svojih dijela - boginja mu nece " oprostiti grijehe ", niti ce mu itko obecavati raj na nebu, nakon sto je tako bezobzirno i surovo unistio raj na zemlji ! Boginju prije svega moramo pronaci u sebi, u svojim srcima i uvjerenjima, kao princip neunistive i preobrazavajuce majcinske duse svijeta, unutar koje smo na visim razinama svijesti svi ipak povezani nevidljivom mrezom medjuodnosa, u kojima se stalno stvaraju i razaraju novi svijetovi i tvorevine.
Kada to konacno uspijemo spoznati, tada ce simbolicka '' svrgnuta boginja '' postati svijetla i blistava dusa planete, a '' vjestice '' ce biti njezine razigrane i magicne, vilenjacke svecenice, vjesnice novog doba i svjetlijih vremena na zemlji.
***
K. Gojanovic: '' PLES VJESTICA '',
akril na platnu, 90 X 70 cm, 1994.