Saman je religiozni posvecenik, koji je sposoban zaci u stanja dubokog transa, te se smatra da on moze putovati po razlicitim dimenzijama astralnog svijeta. U citavoj srednjoj i sjevernoj Aziji, religiozno zivljenje domorodaca centrirano je oko plemenskog samana, koji predstavlja i neku vrstu plemenskog iscjelitelja, ali i pratioca umirucih dusa, koje treba na pravi nacin otpratiti u podzemne prostore – Zemlju mrtvih, tako da njihov duh u trenutku smrti bude izmiren sa svijetom i spreman za veliku preobrazbu. Samani i samanke su ujedno i majstori ekstaze – silovitog duhovnog iskustva, koje je slicno nekim misticnim iskustvima unutar velikih, povjesnih religija, s tim da samanska ekstaza ipak ukljucuje i snazan dozivljaj erotskih i tjelesnih senzacija, jer unutar tog oblika samanske religioznosti ne postoji cenzura i kastracija covjekove seksualne energije, kao sto ce to kasnije biti slucaj unutar velikih, monoteistickih religija.
Samanizam je u vecini slucajeva proizisao iz matrijarhalnih, lunarnih kulteva, povezanih sa ciklusima rasta i preobrazbe u prirodi, te sa kretanjima mjeseca i zvijezda, kao i sa izmjenom godisnjih doba, sto sve predstavlja raznoliku manifestaciju velike sile, Majke zemlje. Tradicionalni samanizam je tehnika zivljenja ekstaze, koja je dostupna samo posebnoj eliti – znanje se prenosi s koljena na koljeno i obicno se skriva od neposvecenih. Sa druge strane, moderni samanizam ili neo - samanizam, koji je redefiniran unutar new age pokreta, tezi ka tome da ukine elitizam i prosiri nauk o preobrazavajucoj ekstazi zivljenja medju sto vise ljudi na planeti, buduci se smatra da te tehnike na dubokim nivoima nesvjesnog transformiraju covjekove unutrasnje konflikte i povecavaju njegovu kreativnost i ucinkovitost u svakodnevnom zivljenju, te ga, kao takvog, automatski cine miroljubivijim i spremnijim za suzivot sa bliznjima.
Tradicionalni samani ili samanke prema legendama cesto su bica, koja putuju izmedju svijetova i dimenzija, te predstavljaju posrednike izmedju ljudi, bogova i demona, ali i razlicitih drugih entiteta, koji borave na nematerijalnim razinama, pa se moze reci da je saman i nekakav astralni pionir i istrazivac, koji zeli upoznati nedovoljno osvijetljene sfere kolektivno nesvjesnog, kako bi sa tim znanjima pomogao svojim bliznjima na zemlji da iscjele svoje bolesti i energetske debalanse, nastale uslijed kastriranja, blokiranja i nerazumijevanja vlastite energije, uskladistene na dubljim dusevnim razinama.
Samansko posvecenje obicno se odvija po tradicionalnoj shemi – iskusenje, smrt / inicijacija / i uskrsnuce ili regeneracija, gdje smrt zapravo predstavlja metaforu za odumiranje lazne prirode covjeka. U smislu modernog samanizma, ta lazna priroda predstavlja nasu masku izgradjenu na drustvenim konvencijama i laznim ucenjima, upijenim od strane represivne okoline. Da bismo spoznali svoje pravo bice, potrebno je da upoznamo i integriramo ono sto zovemo '' zivotinja u covjeku '', a sto je simbol nasih zatajenih strasti i temeljnih nagona za zivotom i za seksom. Tek kada spoznamo i oslobodimo tu '' zivotinju '', steci cemo potpunu kontrolu svijesti nad svim aspektima vlastitoga bica i biti cemo sposobni da te energije onda prosvjetljujemo i transformiramo, izrazavajuci ih na razlicitim planovima vlastitoga zivljenja.
Takodjer, mnogi samani i samanke imaju svoj zastitnicki simbol, sto moze biti neka zivotinja – orao, tigar, zmija, vuk, itd., a moze biti rijec i o razlicitim duhovnim bicima, koja su nabijena arhetipskom snagom, te energiziraju i pobudjuju moc unutar samanove duse, sa kojom on onda vrsi razlicite vrste ritualnih radnji, crpeci snagu iz velike zemljane utrobe, simbolicke maternice covjecanstva. Saman mora putovati i kroz dimenzije tame i kroz dimenzije svjetla da bi stekao iskustva i duboke spoznaje o covjekovom unutrasnjem bicu, te da bi znao spoznati realnost iza privida i istovremeno da spozna i odbaci sve privide realnosti, kao masku na licu sustine. No, da bi to mogao nauciti, saman ponekad i sam mora stavljati razlicite maske i igrati razlicite uloge, te preradjivati emotivni i energetski naboj tih arhetipva sa kojima se igra i koje spoznaje. Saman na taj nacin upoznaje svu skalu i lepezu covjekovih emocija i energetskih stanja, te kroz to iskustvo stjece ljubav prema raznolikosti i bogatstvu cjelokupne covjekove prirode na zemlji.
U legendama o samanima poznati su primjeri kada se zenski duh mrtve zene ozeni sa samanom, te postane njegova nebeska supruga i zastitnica na zemlji, pa iako nisu inkarnirani u istom vremenu i prostoru, ipak komuniciraju na planovima akase, srecuci se u snovima, van svih materijalnih i vremenskih granica. Isti je slucaj i sa samankom i njezinim duhovnim suprugom, kojega ona uopce nikad ne mora spoznati na zemlji, vec iskljucivo i samo komunicira sa njim kroz snove, u prostorima vlastite duse i unutrasnjeg hrama bica. Samankin nebeski ljubavnik prema predajama moze se materijalizirati na zemlji nakon odredjenog kruga karmickih ciklusa, da bi ona zajedno sa njim obavila veoma vazan zadatak, a to je spoznaja o misticnom jedinstvu, koje mora biti sprovedeno u materijalnim svijetovima, onda, kada se materijalni svijetovi nalaze na pragu velikoga rascjepa i katastrofe. Tada se magicni ljubavnici ponovo srecu i sjedinjuju, da bi cinom svoje ljubavi probudili sile vitaliteta, koje ce uravnoteziti sile mraka i destrukcije na Zemlji.
Samanska inicijacija kao borba za oslobodjenje
Sto se tice modernog samanizma, koji se posljednjih desetljeca redifinira kroz pokret new age – a, tu su stvari malo kompleksnije i potrebno je temeljitije istraziti taj fenomen, kako bismo naucili luciti sto samanizam stvarno jeste, a sto nije i nikad nece biti. Naime, u danasnje vrijeme postalo je jako moderno inicirati se u razlicite duhovne pravce i spiritualne prakse – za odredjenu svotu novaca mozemo kupiti '' inicijaciju '', '' prosvjetljenje '', prvi, drugi, treci, pa i cetvrti stupanj '' mudrosti '', naziv '' majstora '', '' gurua '', '' ucitelja '', itd. – drugim rijecima, ako imate dovoljno novaca, vec u roku od par mjeseci dobijate visok duhovni status, koji ce vam dodjeliti isto takav neki ucitelj, sa '' duhovnjackim '' stazem od pola godine. I to je to – vi ste tada '' inicirani '' !
No, svrha prave inicijacije iza sve ove kupoprodaje duhovnosti ipak je – i na srecu – mnogo dublja. U tom smislu, inicijacija se u nasem zivotu desava svaki put, kada se suocimo sa stanjem ili problemom, a sa kojim se do tada nismo susretali i koji posve nadilazi nase trenutne raspolozive moci, dakle, onda kad nas neki dogadjaj izbaci iz sigurne uljuljkanosti i mirne zavjetrine, te smo prisiljeni da upotrijebimo svu svoju snagu, kako bismo oslobodili sebe od prividnog kaosa, u koji smo upali posve slucajno i naizgled besmisleno. Na primjer, to moze biti prvi traumaticni susret sa vlastitom seksualnoscu, susret sa smrcu bliskog clana obitelji, susret sa mogucnoscu osobne smrti i dezintegracije, susret sa nekim oblikom strasnog i besmislenog nasilja koje dolazi iz nase okoline, a kojem necemo znati ni uzrok, ni svrhu, pa onda susret sa gubitkom ljubavi, sa gubitkom posla i materijalnih sredstava, te sa gubitkom doma, itd., itd.
Sve su to dramaticni dogadjaji, koji ce nas izbaciti iz kolotecine zivljenja u jedan posve novi svemir razlicitih mogucnosti, unutar kojega ce nam se u samom pocetku procesa razotkriti sva krhkost naseg zivota na zemlji i sva nasa slabost, te iza svih napora da posto poto zadrzimo kontrolu, ta nasa kontrola ipak ce biti razbijena u komadice – i vise nista nece biti isto kao i prije...Zvuci zastrasujuce, zar ne ? I nekima ce biti tako – strah nas moze posve preplaviti, kao groznicavi pokusaj naseg racionalnog uma da zadrzi postojece stanje stvari, da izbjegne promjenu u nasem zivotu, koji ce se pred nama rastvoriti u svoj svojoj golemoj, nespoznatljivoj velicini. Mozemo izgubiti sve sto smo do tada stekli – svoje ljubljene, svoj dom, svoj prostor slobode i kreativnosti, svoj mir, svoju srecu – sasvim iznenada i bez upozorenja ! I mnogi od nas sigurno su nesto slicno tome vec prosli, samo sto nisu znali da je to bio oblik inicijacije, odnosno, nisu o tome razmisljali na taj nacin.
Netko u takvim situacijama moze pasti u depresiju, netko ce se suociti sa privremenim gubitkom hrabrosti i zivotne motivacije u tom srazu sa velikim i naglim promjenama – neki od nas ce se jako uzrujati, a neki se mogu i privremeno razboljeti pod utjecajem stresa, fizicki ili psihicki. Moguca je citava skala i paleta razlicitih reakcija, jer je covjek u osnovi krhka biljka – ljuska oraha na valovima velikog, tamnog mora...Ali, istovremeno ce se u nama probuditi jedna nova, istinitija moc, koja ce – paradoksalno – izroniti upravo iz nase svijesti o vlastitoj egzistencijalnoj bespomocnosti i ta nova snaga biti ce putokaz, metaforicko svjetlo u mraku, koje ce nas voditi prema izlazu iz tunela, samo je potrebno da se ne prepustimo iluziji o gubitku, vec da u svakom gubitku pokusamo vidjeti i potencijalnu sansu za rodjenje drugacijeg zivota.
Na primjer, susreli smo sa smrcu – njezin oblik je strasan i nespoznatljiv, jer nas racionalni um odbija da prihvati mogucnost bilo kakve dezintegracije, a koja bi mogla ugroziti ono, na sto smo navikli - nase male, zasticene vrtove iza svih sigurnosnih brava i alarma. U trenucima kada gubimo sve od zemaljskih stvari, zapravo dobijamo sansu da uskrsnemo u cistoj svijesti, pale su tada sve maske i tek u tim trenucima se moze vidjeti tko je stvarno bio covjek, a tko je samo nosio ljudsku krinku, ispod koje je zjapila nesvijest i praznina. Smisao svake zivotne inicijacije upravo je u tome da ostanemo neustrasivi i odlucni, uprkos svim pritiscima i udarcima sudbine – ostanimo cvrsti, ali ne tako sto cemo bjezati od svoje slabosti koja je imanentna svim ljudskim bicima, vec budimo cvrsti na jedan novi nacin – kao tekuca lava, koja u svom potencijalu nosi planine i kamene gromade, od kojih je gradjena planeta – velicanstvene gradjevine, sto ce jednog dana izroniti na svjetlo, oplemenjene istinskim trudom naseg duha i nase neunistive ljubavi prema zivotu !
Nista i nitko na ovoj zemlji nema moc da ugasi nase unutrasnje svjetlo, samo ako mi postanemo svjesni njegovog postojanja i upalimo taj zar svom snagom svoga bica, pretvarajuci ga u blistavu baklju koja zeli goriti i da svojom silinom upali zar i u drugim bicima – da zauvijek nestane strah od mraka iz svih i najmanjih kutaka nasih zivota na planeti. Smisao prave inicijacije nije u tome da postanemo arogantni i licemjerni, elitisticki mudraci, nije ni u tome da dobijemo materijalna bogatstva, pocasti i slavu, iza svega toga postoji nesto jos puno dublje i ljepse, ona prava srz do koje se moramo probiti, a to je cista, nepatvorena radost zivljenja ! Kao voda koja se pokrece u covjeku – svjetlosni slap, sastavljen od bezbroj iskri nase protocne svijesti, cista radost je stanje, u kojem vise nece postojati ni jedna trunka straha, stida, niti lazi. Samospoznati cemo i prihvatiti sebe, te ce nase misli, rijeci i osjecaji postati jedno – biti cemo istinski zivi i smoci cemo snage da izgovaramo sve ono, sto jesmo, zivimo ono sto jesmo i da na koncu svojih zivota mirno i umremo, sa svijescu da smo od sebe napravili najvise i najbolje sto smo mogli, te da nemamo za cime zaliti i nemamo se zbog cega kajati.
Uci u stanje radosti i ljubavi znaci i sam postati ljubav, kao svijest, koja kaze: '' Ja sam svjetlo i istina, koja se probila kroz mrak, ali sam bio i mrak, kroz koji sam tonuo i koji je na kraju ustuknuo pred onim, sto je bila moja istinska, prava priroda – neunistivi, ljubavni sjaj probudjene svijesti ! '' Prema tom stanju svi idemo, neki brze, a neki sporije, no oni, koji su stvarno inicirani u sustinu zivota, nece teziti ka tome da na cilj stignu prvi i posve sami, vec ce cekati one sporije i pomagat ce im, jer bilo cije '' prosvjetljenje '' ne znaci ama bas nista, sve dok i jedna dusa na zemlji jos uvijek zivi u mraku ! Dakle, istinski prosvjetljeni i inicirani ljudi prije svega su djelatni i humani, te cete ih prepoznati po plodovima, koje su dali ovom svijetu, a ne po mantrama i licemjernim molitvama.
To znanje o sustini zivota, kada ga jednom steknemo ziveci posteno i hrabro ono sto jesmo, nitko nam ne moze prodati, niti pokloniti, niti oduzeti, to stanje moramo zasluziti sami - svojim nepristajanjem da se stopimo sa mrakom i onim sto je ne – ljubav na zemlji, a sto je sve suprotno i od istine, i od svijesti. Takvih inicijacija kroz razna zivotna iskusenja moze biti vise tijekom naseg zivota, no svaki put cemo iz njih izlaziti mnogo jaci i mudriji, zato prihvatite izazov, krenite u susret zivotu, ma kakav god da je njegov trenutni oblik i pojavnost – na kraju svih tunela nalazi se izlaz ! Na tom putu i sebi i vama zelim puno srece.
Kresimira Gojanovic.
This message has been edited by Stardragon on Dec 6, 2004 11:22 PM
Sto je zapravo '' mrak '' ? Najbliza definicija mraka za mene bi bila: zatvori od neznanja, u kojima neki ljudi drze svoje bliznje, da bi uz pomoc kontrole, manipulacije i straha isisavali energiju iz njih. Elitizam '' prosvjetljenih pravednika '' najvece je zlo na planeti, zbog toga medju ljudima postoje kaste, klase i razlike, koje otudjuju covjeka od njegove sustine, jer su to vanjske forme bez stvarnog sadrzaja - sva ta prica o karmi, o grijehu, o '' cistima '' i '' prljavima '' samo je oblik manipulacije, sa kojim svjetovni vladari zele zamagliti istinsku spoznaju covjekovu !
Samanski zaziv:
'' Postojim samo ja i moja duboka iskustva na zemlji, koja su me formirala u vremenima i dimenzijama. Ja, kao mikrokozmos u makrokozmosu, jedinstvena i prepoznatljiva, povezana sa elementima.
1. Cistoca zvijezda biti ce moj smisao - ljudi su zvjezdana bica na zemlji !
2. Vjetrovi i oluje biti ce moja postelja - nista nije sigurno i nista nije vjecno !
3. Voda neka bude eliksir iscjeljenja, tekuca emocija, koja ce iz mene odnijeti sve staro i prezivjelo.
4. Vatra i sunce spalit ce ono, sto voda nije odnijela, sve ce biti prah, cestice zemaljske utrobe, iz koje ce nicati novi zivot, drvece i cvijece !
5. Ljubljeni moj biti ce sjenka u dvorovima moje tame, nikad ga necu sresti na zemlji, ali ce on uvijek putovati sa mnom, kao tamni pratilac i prijatelj iz davnina.
6. Moja ljubav biti ce svi svijetovi u nastajanju, sve sto raste i zivi, ali i ono sto umire, svaka cestica u vremenu !
7. Plodovi moji biti ce istina i ljepota, u vrtove zemaljske utiskivat cu svakog dana nova sjemena svojih snova, te cu ih njezno zaljevati i paziti, sve dok ne proklijaju.
Sama, u kristalnim dvoranama, u centru ucrtanog kruga, gledam kako tece divlja rijeka i bacam u nju sve sto zelim da ode iz mene: kosti laznih ljubavnika samljevene u prah. Lazi izdajnickih prijatelja, kao staru kozu mrtve zmije ! Gola u mraku, sa golom rijekom, u goloj tisini, pod golim nebom...Sve je blistavo i istinito. Sve sam bila ja - i maska, i lobanja iza nje, i zabluda i spoznaja, ljubav i mrznja, vjernost i izdaja. Sve ce prekriti prah - zemlju ce natopiti kise, iz blata ce niknuti sjeme, sunce ce ga osvijetliti njezno !
Zemljana i zvjezdana - moja je kuca tamo, gdje je i moje srce, u svakoj cestici, zivotinji, biljci, bicu i pojavi na zemlji. Rijeka je odnijela prah - rijeka je isprala laz. ''
