Franko Busic rodjen je 8. svibnja 1971 u Splitu ( odrastao u Sarajevu, zivio u Zagrebu, Milanu, Ljubljani, Splitu, Ivanic Gradu ). Drzavna japanska televizija NIPPON HOSO KYOKAI snimila je dokumentarni film o njegovoj umjetnosti ( snimano u Ljubljani 2000. ), a OTV mu je posvetila jednu od svojih emisija Lizaljka ( Rijeka 2001. ).
Clan je Drustva hrvatskih knjizevnika - Zagreb, World Haiku Association; pocasni je clan Teatra Otocani Ivanic Grad; u urednickom odboru je revije za kulturu SRP Ljubljana ( http://www.revijasrp.si ). Dobitnik je dvije Zahvalnice za humanitarni doprinos likovnom stvaralastvu ( Split 1997. i Split 1999. ), te II. nagrade na 1. slovenskom natjecaju za haiku poeziju ( Ljubljana 1998. ). Igrao je nogomet za slovensku knjizevnu reprezentaciju. Za svojeg stvaralastva bio je i clanom: Haiku International Association - Tokyo, The Haiku Society of America - New York, te 6 manjih umjetnickih udruga iz Hrvatske i Slovenije.
Objavio je pregrst poezije, proze, eseja, stripova, ilustracija, kolaza i fotografija u brojnim slovenskim, americkim, japanskim, grckim, australskim, ceskim, jugoslavenskim i hrvatskim casopisima i publikacijama. Na Internetu ga mozete pronaci na svjetskim umjetnickim stranicama ukucate li u pretrazivace Franko Busic, Franko Busic, Franko Bushic i Franko Busic. Sudjelovao je na vise knjizevnih veceri, umjetnickih kolonija, multimedijalnih happeninga, te na 27 skupnih izlozaba u Hrvatskoj i Sloveniji; samostalno je ilustrirao vise knjiga i casopisa, a haiku poezijom je zastupljen u 4 antologije.
Objavljene knjige:
- RAZNESLO TI BO PREKLETO BUCO ( poezija ), prijevod Jurij Hudolin i Ivo Antic, Apokalipsa, Ljubljana 1998.
- POSTBALKANEC ( elektronska zbirka proze ), prijevod Namita Subiotto, SRP, Ljubljana 2000.
- NITKO NITKOV KAO JA ( poezija ), Agapa, Klostar Ivanic 2001.
- ZABORAVLJENA LUTKA / FORGOTTEN DOLL / POZABLJENA LUTKA ( haiku poezija ), Agapa, Klostar Ivanic 2002.
- POSTBALKANAC ( zbirka proze ), Insula Ivanich, Klostar Ivanic 2003.
Samostalne izlozbe:
1997. Aktovi - Muzejski prostor - Multimedijalni centar, Split
1998. Ovo je pokusao Dimitrije - Slovensko drustvo '' Triglav '', Split
1999. Oda Babalon - Attack, Autonomna tvornica kulture, Zagreb.
1999. Haige - Razstavisce Union, Maribor.
1999. In memoriam - Klub Palach, Rijeka.
1999. Haige - Gradska knjiznica, Samobor.
1999. Proljecu u cast - Otvoreno pucko uciliste, Split.
1999. Kriza identiteta Hrvatsko narodno kazaliste, Split
1999. Splitska prostitutka - Dioklecijanovi podrumi, Split
1999. Komisija... - Otvoreno pucko uciliste, Split
2000. Jos samo zivotinje... - Caffe-galerija Asterix, Split
2000. Zelim biti meso - Galerija Alkatraz, Metelkova, Ljubljana
2000. Zmaji in meso KUD France Preseren, Ljubljana
2001. Zivot nije 5 minuta Otvoreno pucko uciliste, Split
2001. Zmaji in meso Ekonomski fakultet, Ljubljana
2001. Marina, sretan rodjendan, jednodnevna Mala dvorana Doma kulture, Ivanic Grad
2001. Zene, zivotinje i zene zivotinje Galerija Kriz, Kriz
2001. Amanita, kraljica diskoteka, jednodnevna Disco club Amanita, Ivanic Grad
2001. Ljepotice i zvijeri Art Net Club, Zagreb
2001. Meso, jednodnevna ispred MMC Palach, Rijeka
2001. Meso je meso- Razstavisce Hladilnica, Pekarna, Maribor
2001. Web izlozba: http://free-zg.htnet.hr/FrankoBusic/
2001. Trigonometrijski ludjak Dom kulture, Ivanic Grad
2002. Trigonometrijski ludjak 2 - Glob@l club, Zagreb
2002. Aktovi 5. Festival paradigmaticnih zbivanja, Silba
2002. Portreti knjizevnika Dom kulture, Ivanic Grad
2003. Portreti knjizevnika 2 Art Net Club, Zagreb
2003. Svi smo mi Sedma od Devet Klub Mocvara, Zagreb
2003. Muski aktovi Glob@l club, Zagreb
2003. Nitko nitkov kao ja ART club, Ivanic Grad
2004. Portreti knjizevnika 3 - Otvoreno pucko uciliste, Split
2004. Portreti francuskih knjizevnika - '' Alliance Franηaise '', Split
Performancei:
18. 3. 1999. I platna kolju, zar ne ? - Klub Palach, Rijeka.
26. 9. 2000. Zelim biti meso - Galerija Alkatraz, Metelkova, Ljubljana
21. 11. 2000. Zmaji in meso - KUD France Preseren, Ljubljana
9. 6. 2001. Zelim biti meso II - 6. OPEN FLATUSSS FESTIVAL, Ljutomer
3. 8. 2001. Meso varijacija, ispred MMC Palach, Rijeka
3. 8. 2001. Meso - varijacija, emisija Lizaljka ( u zivo ), OTV, Rijeka
3. 9. 2001. Meso je meso- Razstavisce Hladilnica, Pekarna, Maribor
5. 12. 2001. Ja sam Lupino - Glob@l club, Zagreb
11. 12. 2001. Bez zvuka besplatno - Net. Kulturni centar MAMA, Zagreb
4. 3. 2002. NO DANCE - Glob@l club, Zagreb
8. 3. 2002. NO DANCE - Glob@l club, Zagreb
23. 3. 2002. NO DANCE Mala dvorana Doma kulture, Ivanic Grad
17. 8. 2002. Huxleyev raj i pakao 5. Festival paradigmaticnih zbivanja, Silba
25. 3. 2003. Svi smo mi Sedma od Devet Klub Mocvara, Zagreb
23. 4. 2003. ASS PAINTING Glob@l club, Zagreb
12. 5. 2003. PTSP- KCCK, na snimanju Marija Strajh Show, Zagreb
19. 5. 2003. Zivotinjice drage KCCK, na snimanju Marija Strajh Show, Zagreb
Samostalni multidada projekti:
- DADA BOOK EXPERIMENT, projekt: Postbalkanac, knjiga na Internetu, Ljubljana - Split 1995. - 1998.
- DADA MAIL ART EXPERIMENT, projekt: sest pisama, Split - Ljubljana 1998.
Neobicno smijesna,
s uzdignutim licem i usima,
ocima koje nemaju kapaka,
ni vrlina,
osim plemenitosti,
sto nam je poznato
- preko pticice,
negdje, nakon surove tisine
i tecaja upucivanja.
San,
pa svjezina bez seksualnosti.
Kako lijepo i neizvjesno,
izbuljene joj oci I blistav osmijeh,
nakon bhakti - joge
- mora ici bas sada,
a ja propustih bijednu mogucnost
u pojavljenim,
zimskim okolnostima.
KAO PROFESORICA MATEMATIKE
( strazarica dijeli terapiju )
Do nosa nam je ponovno dopro miris
zenskog cudovista
u kojeg nam nije bilo dopusteno
duze gledati.
Ona se okrenu,
isplovi iz sobe,
sa sadistickim uzitkom proroka.
Na mladim licima, za sobom,
ostavi smrtonosne bolesti,
tropske,
ostavi tragove
kemijskog i bioloskog oruzja,
ostavi djecacice na rubu susice
lude od straha i boli.
Covjek ne moze imati vlast
a da se ne kompromitira,
pa se kompromitirala i ona,
i to radikalno.
A oni bi najradije
da sve ide kao i dosada,
na slatki gnusni stari nacin,
kad slika postaje stvar,
a rijeci postaju iskustvo,
sto je nespojivo s lokalnim okolnostima.
U vrlo dubokom transu
osluskujemo prigusen zvuk koraka
uredne male njegovateljice
koja govori u kategorickim imperativima
cineci cvrst potporanj zapadnoeuropske kulture.
Kao odgovor na njeno pitanje:
'' Sto cete raditi na iznenadnom pljusku kise,
vani, po poljima ? ''
- jedemo tamne gljive pune lisaja,
u svojoj ludosti,
koja se ustrajnoscu pretvara u mudrost
treptajem pravog nestasluka.
Tajanstveno smo natuknuli,
s postotkom od dva:
resetke samo proizvodi um,
poput Platonova i Aristotelova,
i ljudi koji su izmislili krscanstvo.
Franko Busic
Okruzni zatvor Split, 1. 1. 2004.
***
OVISNICI 2
( pod terapijom - Heptanonima )
Ne molimo prije jela
malog milosrdnog andjelka
nasmijanog lica
koji ne zivi po uzoru na prirodu.
Nitko ne pita za kvalitetu osjecaja
visokog prioriteta,
kao ljudi s druge strane individualnosti,
licemjeri skloni kontroli
koji stavljaju ruke na djecja ramena
- nismo dosli u napast
postati poput njih.
pod bajkovitu suknju
sklisku
skliznu ruka slikovitom brzinom
a vlasnik ruke
sifilisticnu ideju kojekakvu
potvrdi
uskoro dobivenim sifilisom
zdravo tebi
lakomi lazni fratre
uzivatelju opojnih droga
vlasnice sifilisa
Franko Busic
Split, 1. 4. 2004.
***
LJUBAVNA
ti si moja pjesma
rekao bi pateticar
uzarenih ociju i nabreklih
limfnih zlijezda
nabreklih od nejebice
hrvatske
slavne
u europskim integracijama
ti si moj stojadin
rekao bih...
koke...
ja...
jer za tebe uvijek ima
dijelova rezervnih
premda gnjilih
gumijastih i jeftinih
transparentnih
poput coca - cole
i mcdonaldsa
ti si moja tipkovnica
kojom pisem pjesmu o tebi
ne tebe radi...
ti si moj cekic
kojim tucam kamen
tuckalice
Franko Busic
Split, 16. 4. 2004.
***
MACKA I PRACKA
napravio sam pracku
smijesno za jednog tridesetdvogodisnjaka
ali napravio sam pracku
iz koje gadjam macke skitnice
s prozora svog podrumskog stana
dok ostavljaju mirise
ispod istog i po istom
napravio sam pracku
smijesno za jednog tridesetdvogodisnjaka
ali napravio sam pracku
iz koje u straznjice pogadjam
srednjovjecne gospodje
na autobusnoj postaji
ispred mog podrumskog stana
i oko istog
uzivam
dakako da uzivam
dok ceskaju pogodjeni predio
trljaju straznjice
i podizu ih
da vide je li ostala modrica
na celulitnoj podlozi
Mrtvozornik i crkvenjak crvena nosa okajavaju grijeh, kupajuci ga u molitvi i vinu. Molili su se, oh, i molise se oni, za nju, tu lesinu prekrasne zene, to vitko nago truplo. Nad rascesljanom crnom kosom sto obseze bokove lijevase prijetvorne rijeci utjehe. I sa zanosom je oni, ah sa zanosom, doticase drhtavim prstima, prolazise joj kroz uvojke i preko obrva. Oba su znala da duh tog bica, i ako postoji, drugdje je. A tijelo obrane nema, ni dijalekticke. Pomazivase je svojim isparavanjima, jeftinim crvenim opijatom koji se prolio po stolu na kojem je lezala ta diva. Najljepsa medju glumicama, kao izasla iz bajke, ta prekrasna Snjeguljica, spokojno kao da je sanjala, ne cuteci njihovu nazocnost, ni slinave im usne niz koje se slijevalo vino i pozuda. Truplo je otvrdnulo, ali te grudi cvrste su bile i prije, bujne, sa sirokim bradavicama, a tako mlade, neistrazene. Dopustala im je najprije nesigurno, potom sve strasnije doticanje grudi. Lezeci se prepustala njihovoj introvertiranoj cudi, nabujaloj osami, koja je eksplodirala u perverziju.
Ona ce uskrsnuti mozda. A mozda i nece, nadali su se oni, dok su joj jezicima iz pupka lokali vino. Vjerujemo mi, o da, u Isusa, govorili su, no nije li i on propovijedao ljubav, a kakve mi do ljubavne cjelove udjeljujemo pokojnici. Milovase je oni, ah, milovase, po bedrima, cjelivase joj trepavice i oci gabrijelski plave, staklaste poput spekula. Grickase joj stopala i sisase prste, gladno, kako da kakav brudet od jegulje sisu. Blagi pokojnicin smjesak kao da je to sve odobravao, hrabrio ih je, kao da im je mrtva djevojka govorila da bas to voli. Crvenim, mrtvim, a besmrtnim usnama, ne blijedim, kao u vec vidjenih mrtvaca, usne njihove i tijela dodirivala je skoro ona, sama, umisljali su u svojoj holosti. Noge su joj rasirili. Sada vec bez imalo srama divili su se njenoj zenstvenosti, njenoj ruzi, toliko ljepsoj od onih koje su vidjeli po u toaletima zaboravljenim casopisima. Doticase tu ruzu, doticase crne cuperke oko nje, doticase, ah, doticase sigurni u povoljan ishod doticanja, u povoljan slijed dogadjaja kojem ova predigra vodi. Nisu se obazirali na strahovitu nocnu grmljavinu koja je trebala biti upozorenje. Njihovi slabasni umovi, iako zadovoljni, strelovito su stremili olaksanju, oh, da, olaksanju kojeg su svjesni da ce naci u tom procjepu nebranjena uzitka. Slinama je svojim navlazise i prodrijese prstima u utrobu tog mrtvog cvijeta, te kazalisne dive koja napusti svijet pod nerazjasnjenim okolnostima. Klatila su im se tijela nad njom. Uzimase je silno, bez prestanka, uzimase je kako njihovi seljacki ocevi uzimase njihove majke, znojne, po poljima. Divlje, za redom, uzastopce, pa opet. Njeno krhko tijelo se nije opiralo, nego im je islo na ruku, slabasno uskladjeno s njihovim pokretima, pod utjecajem njihove tezine. Ah i oh, njihali su mrtvo tijelo, i njihali, nezasitno sve dok...
Uvelike se iznenadise kad pridise se mrtva djevojka, rasiri usnice i zari svoje velike ocnjake u njihova vruca spolovila. Sad je orgijala ona, u lokvama njihove krvi, ta prekrasna vjecna vampirica, koja je vec tolike mrtvozornike i crkvenjake posisala.
Zato, jer mi je u Sloveniji objavljena prva pjesma, crtica proze, prica, knjizevna kritika. Zato, jer mi je u SRP-u objavljen prvi strip. Zato, jer u Sloveniji ljudi vise citaju. Zato, jer mi je Urska neopterecena pozirala za aktove na uscu Soce i Tolminke. Zato, jer sam pio Tolminku i kupao se u Soci. Zato, jer sam posjetio Danteovu spilju. Zato, jer sam cijelu godinu proveo po hotelima u Ljubljani, Kranju, Kranjskoj Gori, Novoj Gorici i Ankaranu. Zato, jer sam dobijao pozamasne svote na black jacku, u Austrotelu. Zato, jer su vojarne u Ljubljani i Mariboru pretvorene u izvrsna subkulturna sredista, uz pomoc drzave. Volim Pekarnu, volim Metelkovu u kojoj sam od Lalije dobio prve picajzle. Zato, jer sam se tukao na Novom rocku, na Krizankama, kao mladi skinhead. Zato, jer sam u Sloveniji imao prvu knjizevnu vecer i skupnu izlozbu. Zato, jer su mi knjizevne veceri, otvaranja izlozbi, performansi bolje posjeceni. Zato, jer nitko nije malogradjanski reagirao, kada mi je djevojka, sred performansa, u Ljutomeru, priustila felatio, pred tristo malodobnih punkera. Zato, jer Slovenci ne glume gospodu Glembajeve. Zato, jer Slovenke nisu uobrazene i prepotentne sponzoruse kao splicanke. Zato, jer Slovenke vole piti i jer me toleriraju koliko god da sam pijan. Zbog bademastih ociju jedne modrejcanke i plavih ociju jedne prlecanke. Zbog vatrenih stajerki i zenstvenih ljubljancanki. Zbog Neboticnika. Zbog Zmajskog mosta i Tromostovlja. Zbog Kapelice, Teatra Gromki i KUD-a France Preseren. Zbog Srecka Kosovela. Zbog Lovsina i Pankrta. Zbog dolenjskog Mateuza.Zbog toga jer sam pozirao za aktove brucosicama na likovnoj akademiji. Zato, jer je Slovenija zelenija, iako ima manje zelenih, bar u stranci. Zato, jer su slovenski brijegovi besprijekorno obrijani, sva trava iste duzine, svakih par tjedana. Zbog Uniona. Zato, jer Delo ima knjizevne liste. Zato, jer su mi Subrottica, Antic, Hudolin i Dobnik preveli nekoliko knjiga i bezbroj drugih tekstova ne trazeci za to nikakve naknade. Zato, jer mi u Sloveniji cak i poznanici u nevolji posude novce, a ne iskoriste nevolju za jeftin otkup slika i antikviteta. Zbog tisucu tolara s likom France Preserena. Zato, jer sam poznavao Francija Zagoricnika. Zato, jer sam vidio skulpture Joze Volarica, seriju Pijanci, Crna Afrika i sve druge. Zato, jer me Romana oralno zadovoljavala na WC-ima hotela Slon, Filozofskog fakulteta, kineskog restorana. Zato, jer mi se cijelu noc prepustala, iako je znala da sam istu vecer spavao s Majom. Zbog toga, jer se skidala na mojim performansama. Zbog poezije koju mi je pisala i army shopa u kojem je radila. Zato, jer sam u Sloveniji intenzivno zivio. Zato, jer u slovenskom postoji dvojina. Zato, jer vise intelektualaca slusa narodnjake i vozi bicikl. Zbog odsustva svakog snobizma. Zato, jer Slovenci kazu: '' Titota ! ''. Zato, jer sam u Sloveniji dobio svoju prvu nagradu za knjizevnost. Zato, jer sam igrao nogomet za slovensku knjizevnu reprezentaciju po pozivu. Zato, jer su mi poeziju citali na Radio Slovenija, a na Hrvatskom radiju nisu.
Zato, jer su mi u Sloveniji objavljene prve knjige, a one koje su i kasnije objavljene u Hrvatskoj, produkt su privatnog dogovora s malim izdavacem, bez distribucije, dakle beznacajne. Zato, jer sam u Hrvatskoj ucinio puno vise od vecine medijski eksponiranih umjetnika, a stalno me presucuju. Zato, jer hrvatski casopisi za knjizevnost nisu objavili ni jedan posto moje knjizevnosti koju su vec objavili slovenski. Zato, jer sam u Hrvatskoj bio cetiri puta nevin u zatvoru, dvadesetak puta uhicivan i sustavno maltretiran iako sam se kao hrvatski vojnik borio u ratu protiv Muslimana, u Srednjoj Bosni '' ZA HRVATSKU ''.
Zatvor ? Sto fali zatvoru ? Suvremenom, novom, modernom zatvoru ? Sto fali Okruznom zatvoru u Splitu ? Imate tri pristojna obroka dnevno. Besplatno grijanje. Svjetlo, struju, vodu. Posebice na odjelu za pravomocne. Skoljku umjesto cucavca. Besplatan toalet papir. Besplatnu pjenu, zilete za brijanje. Besplatne cetkice i zubne paste. Besplatne sampone za tusiranje, deterdzente, wc-sanitare. Cuvare, koji su u biti batleri, ili lakaji, kako ih volim nazvati, oslovljavaju vas sa gospodine, otvaraju i zatvaraju vrata iza vas, izvrsavaju vasa indirektna naredjenja, cine vam manje ili vece usluge. Imate televizore i kazetofone i u sobama i u TV sali. Drustvene igre: sah, domine, covjece ne ljuti se. Oni koji nemaju ili ne zele nositi svoju odjecu dobijaju nove cipele, kosulje, hlace, dzempere, jakne, sve plavo, sve jednako, svi smo mi isti. Besplatno pranje posteljine, dvije vrste sapuna, besplatne krpe. Knjizica sa velikim brojem zanimljivih i manje zanimljivih knjiga, za svacije ukuse. Teretana sa raznim spravama za vjezbanje i stolnim tenisom. Atelje, za one koji slikaju ili prave kakve rukotvorine. Prostor za setnju i mali nogomet. Kuhari vam donose hranu i peru posudje. Besplatno dostavljanje narudzbi iz ducana, restorana. Besplatno zdravstveno osiguranje i lijekovi. Socijalni radnik, psihijatar, psiholog. Besplatni pravni savjeti. Besplatno sisanje. Dobijete na koristenje posteljinu, deke, bokale, salice. Imate svoje krevete i ormarice. I ako vam nema bas nitko poslati nesto novaca za kavu i cigarete, mozete zaraditi dovoljno radeci sat - dva u zatvorskom vrtu, na svjezem zraku. Mozete kockati. Mozete napisati knjigu ili vise njih. Mozete, kao ja, naslikati dvadesetak slika u mjesec dana bojama koje je kupio zatvor. Mozete nekoga ugnjetavati i tuci, onako, cisto iz zabave, premda se to bas ne radi. Mozete masturbirati. Cak ni droga nije problem, jer ovisnici pored svih sedativa dobivaju cak i Heptanone, u kolikim im je god potrebno kolicinama, koliko god dugo vremena zele. Sto, dakle, fali zatvoru ? Samo dvije stvari na P. PIVO i PICKA !
A socijalni uvjeti u kojim zive gradjani ove drzave ? Jad i bijeda. Velika vecina ih si ne moze priustiti ni priblizan standard kakav je u zatvoru. Iako rade vise od osam sati dnevno. Iako rade subotom i nedjeljom, za praznike. O onima koji ne rade da i ne govorimo. Socijalna skrb, najugrozenijima varira od grada do grada, a u najboljem je slucaju tek dostatna za pokrivanje rezija. Zasto onda uopce ljudi rade ? Zasto traze posao ? Zasto zive u bijedi ? Zasto ne idu u zatvor, gdje je sve besplatno i bolje ? Zbog PIVA i PICKE ! Uopce ne mogu razumjeti one koji ne piju i ne jebu, a provedu cijeli svoj vijek u radu, sa skromnim primanjima. Ja bih na njihovom mjestu, po svakom izlasku iz zatvora, na trznici ukrao hlace, poceo bjezati pa stao, cekao da me policija uhiti i ponovno smjesti u zatvor, kako to cine Rumunji u Njemackoj. Ali, ovako, ne mogu. Zbog piva i picke.
Povijest nam svjedoci o nevjerojatnim stvarima koje su ljudi cinili zbog piva i picke. Tako i ovi nasi jadnici, svoju neslobodnu slobodu, svoje ropstvo izdrzavaju radi picke. Nece u zatvor. Ma koliko siromasni bili, u ma kakvoj bijedi zivjeli, uvijek se nadaju da ce prije ili poslije nesto ubosti. I u tom svom uvjerenju prozive zivot, odu u mirovinu, i onda hvataju male djevojcice u parkovima, pored vrtica, nezaustavljivi u svojim namjerama. A neki od njih, i ukoliko uspiju naci kakve picke, bivaju pozderani od tih bogomoljki. Jer, zene ne prihvacaju zivot u bijedi, one to nisu vidjele u sapunicama, pa pocinju prigovori, pa problemi o kojima pise Vedrana Rudan iz perspektive posljedice, pa tragican svrsetak, obicno za te robove picke. Robovi picke ! Bas, robovi picke. I oni na slobodi, i oni u zatvoru. I ja sam bio takav, bar prije nekoliko godina, kad sam prosli put bio u zatvoru i dozivio slom zivaca zbog manjka picke. Ocajan, bivsoj zeni, od koje sam nakon skoro cetiri godine bio naglo, zatvorom odijeljen, napisao sam crticu:
Opsjednut sam tvojim medjunozjem, draga !
Volio bih promatrati tvoje medjunozje. Ne dirati ga, samo promatrati, bar neko vrijeme. Volio bih da si ispred mene opustena i rascerecena kao na ginekoloskim spravama. Gledao bih te, a feromoni bi mi kljucali, sperma bi se dizala uz kraljeznicu, te tukla svom snagom u mali mozak. Gledao bih te posvecujuci pozornost svakom i najsitnijem detalju, svakako ne zanemarujuci ni bitnost cjeline. U pocetku bih usmjerio pozornost na tvoje kestenjaste stidne dlacice. Priblizio bih glavu da vidim pazljivije. Prelazio bih pogledom po tom krutom, a ipak mekom runu, gledao bih svaku dlacicu pojedinacno, sisao je pogledom. A onda bih jos vise priblizio glavu, disao bih u tvoje dlacice, duboko i uzbudjeno bih disao, gledajuci kako se pomjeraju pod snagom mojeg daha. Nosnicama bih upijao tvoje mirise, mazio bih ti dlacice pogledom, te, napokon, spustio usnice na njih. Njezno bih poljubio tvoju cupavicu. Doista, draga, obilje tvoje medjunozne dlakavosti, runjavost tvoje picke, u skladu sa tvojom tjelesnom konstrukcijom i duhovnom gradjom, ukazuje na strasnu njeznost, urodjenu putenost, rijetko nalazivu, a meni tako dragu. Ta cudna kombinacija strasti i njeznosti ukazuje da si stvorena da samo primas kurac, da budes obozavana obiljem jezika, kuraca i kojecega, na svakojake nacine. Cupkao bih tvoje dlacice usnicama. Njezno. Polako. Progutao bih neku od njih, iscupanu, zelivsi je tako zadrzati u stalnom posjedu, zauvijek. Volim tvoju picku, draga. Obozavam svaki njezin detalj. I tvoje velike usnice; ah tvoje velike usnice. Doslovno velike. Cijele su kao dvije velike, mesnate palacinke. Jednako glatke, jednako velike, jednako slatke ah, kako bi ih pojeo. Ali polako; uzivao bih u jedenju tvojih velikih usnica. Najprije bi ih njezno, suzdrzavajuci se, ljubio. Prelazio bih nosom uzduz i poprijeko. Koji put bi ih gricnuo, strasno, ali njezno, grubo - njezno, kako ti kazes, ni u kojem trenutku ti ne zelivsi nanijeti bol. A onda bi ih obradjivao jezikom. Klizio bih od vrha jedne do dna te iste i od dna druge do njezina vrha. Vjerojatno ne bih mogao skriti uzbudjenje i vjerojatno bih disao sve brze i intenzivnije. Cutila bi moj blagi dah na picki, davao bih joj paru unutrasnjosti svojeg tijela. Napokon bih uporabio i prste. Rasirio bih njima mesnatost tvojih velikih usnica, rasirio bih jako, kako bi oslobodio put svojem vrucem debelom jeziku da dopre do tanane granice, do usjekline medju velikim i malim usnicama. Zmijski bih palacao po toj usjeklini. Kurac bi mi vjerojatno pulsirao i trgao dugmad na trapericama pokusavajuci nekako izaci vani. Vjerojatno bi plakao svoje predejakulate, molivsi na taj nacin za milost, molivsi da penetrira u tebe, da uroni u ugodjaj tvoje njeznosti. Ali ne bih mu udovoljio. Pustio bih ga neka place, a tvoje medjunozje bih i dalje oblijevao cjelovima. Njezno bih ti poljubio klitoris, pa jos jednom, pa jos jednom. Zategao bih prstom kozicu koja ga prikriva i potpuno ga ogolio. Bio bi izlozen mojem pogledu i jeziku, bez ikakve zastite. Ali ne bih ga odmah napao svom snagom. Ponovno bih ga poljubio njezno, pa potom malo strasnije, grublje. Kruzio bih jezikom oko njega. Polako. Nekoliko puta.
Tvoje tijelo bi podrhtavalo i izvijalo se, trazilo bi da primi moju nabreklinu, potoci tvojih sokova slijevali bi se do tvojeg uzeg otvora, onog u kojeg si me rijetko pustala. Lupkao bih ti jezikom po klitorisu sve strasnije, a on bi nabubren prijetio da ce se rasprsnuti, eksplodirati poput vulkana u kojem je kljucalo tisucljecima. Pokreti jezika bili bi sve brzi, ukrutio bih ga kako bi ga intenzivnije cutila. Temperatura tvojeg tijela bi neprestance rasla, prijetio bi ti vrhunac, prijetio bi ti grc klitorisnog orgazma. Kruzio bih prstima oko tvog supcica, tapkao bih po njemu ne skidajuci jezik s tvojeg dugmica. Usisavao bih taj potamnjeli dugmic, lizao bih ga sve jace i brze, ti bi se pocela trzati, ne bi se mogla vise oduprijeti, ne bi se mogla suzdrzati. Tihi uzdasi s tvojih usana pretvorili bi se u jecaje, tvoji prsti u mojoj kosi cupali bi je, gurala bi mi glavu u svoje medjunozje, obgrlila bi je nogama i jako i strasno svrsila, draga. Ali to mi ne bi bilo dosta.
Napokon bih se posvetio tvojim malim usnicama, premda pridjev male za njih nikako nije adekvatan. Posvetio bih se dakle tvojim ogromnim '' malim '' usnicama. Obozavam njihovu velicinu i razgrananost. Nikad nisam vidio tolike. Niti uzivo, niti u izobilju porno revija i filmova koje sam pogledao. Jedinstvene su. Strce poput kakvih ogromnih koralja ili drugih plodova mora i vise iz tvoje utrobe purpurne, cak i kad nisi uzbudjena. Prelijepe su. Bar meni. Pobudjuju u meni neobicnu toplinu i strast. Ne samo seksualnu. Pobudjuju u meni ljubav. Volim ih. Lagano bih presao jezikom po njihovim rubovima. A onda bih se spustio nize, ostavivsi usnice ipak za sam kraj, za konacnicu. Podigao bih ti noge visocje, kako bih mogao doprijeti jezikom do tvog supcica. Ljubio bih ti guzu i sirio je. Kruzio bih jezikom oko tvoje rupice povise koje imas prekrasnu, mekanu i svijetlu bradavicu, kojom te sam demon obdario kako bi pobudjivala u muskarcima neizmjernu strast, te lomilo njihove kurce, ocijedivsi iz njih i posljednju kap, unistavajuci ih i dovodeci ih do ludila. Moji siroki koncentricni krugovi postajali bi sve uzi. Priblizavao bih se sredistu tvoje negativne strane, one demonske, centru tvojeg nesvjesnog, koje te tjeralo na svakojaki blud, priblizavao bih se tvojem unutarnjem, koje je sada bilo golo i ranjivo, izlozeno i nezasticeno. Kruzio bih oko samog otvora i poljubio bih vrh tvoje bradavice. Strast bi mi u tijelu izazvala grc, dostizuci iracionalnu granicu. Prevladalo bi i u meni nesvjesno, zasjenilo bi svaki pojam za realno. Dotakao bih jezikom sam otvor a on bi se pod toplinom jezika opustao i bivao sve siri. To ne bi vise bio otvorcic; bila bi to mekana rupa, sasvim opustena i spremna da u sebe primi bilo sto. Lizao bih ti supak svom silinom i rukama sirio i gnjecio guzove. Svidjelo bi ti se, znam, jer vec sam ti to par puta napravio, iako ti je bilo neugodno, iako si se mozda sramila toga. Izrazene vene povise mojih sljepoocnica, napregnute, pulsirale bi u jednakom ritmu kao i kurac stijesnjen u mojim hlacama. Pulsirao bih cijeli. Cijeli bih se pretvorio u kurac. Bio bih samo tvoj kurac, draga. Kurac koji je morao uskoro eksplodirati ili poludjeti, sto god od toga. Vratio bih se jezikom do tvojih '' malih '' usnica i oblizivao bih im vanjske strane. Cinio bih to strasno i brzo, u mom jeziku vise ne bi bilo suptilne sporosti. Rasirio bih prstima tvoj rascjep, oblizivao bih unutarnju stranu usnica, lizao rosu s njih, tih prekrasnih purpurnih latica, pio bih tvoje sokove, izvore zivota. Uvukao bih jezik u tvoj nemali rascjep koliko god bi bilo moguce. Sevio bih te jezikom. Uvlacio bih ga sporo, ali snazno, i isto tako izvlacio. Znam da volis takve intervale, grubo - njezne. Sevio bih te jezikom, draga, i sve vise gubio kontrolu nad sobom. Onda bih jeo tvoju picku. Ona bi bila cijeli moj svijet. Zvakao bih je i zvalio cijelu divlje i uznemireno ocekivajuci kraj, ocekujuci Smrt, Smrt koja je kruna svega. Tvoje tijelo bi se treslo kao i moje i izmjenjivalo tisuce boja s uvijek dominirajucaom skerletnom. Pripijen uz tvoje medjunozje, ja bih bio dio tebe, bio bih tvoj korijen, a ti bi bila dio mene, bila bi prekrasan cvijet koji nice iz mojih usta i koji se trese, kao na buri, od sladostrasnog uzitka. Svrsavala bi, draga, a i ja, svrsavali bismo cijelim svojim tijelima. Bili bismo kao zivotinje, oznojene, potpuno nevine, bez uma, bez intelekta, bez identiteta, nesvjesni svega osim ogromnog uzitka, cijeli bismo bili uzitak, rastapali bismo se u utrobi velike majke Prirode i u beskraju Univerzuma. Nasa svjetlosna tijela stopila bi se sa sjajem milijardi zvijezda. Obgrlio bih te rukama da se nasi grcevi ujedine u jedan jedinstven grc. Iako nisam u tebi, iako spermom, tom dragocjenom svjetloscu, punim samo svoje hlace, bili bismo jedno tijelo, bili bismo jedan duh. Bio bi to moj, a nadam se i tvoj, najljepsi orgazam, ljepotice.
Doista volim tvoju picku. Opsjednut sam njome. Iako ti imas odredjene komplekse glede nje, ona je za mene savrsena. Idealna. Imao sam mnogo picaka. Nijedna me se nije posebno dojmila. Izgled nekih mi se gadio zbog tko zna kojeg razloga, nisam to znao sebi objasniti. Neke su imale prejak miris, zbog necistoce, iscjetka, ili kojecega. Vidio sam ih mnogo i u casopisima i na filmovima. Mnogo svakojakih picaka. I bijelih i tamnijih, i ruzicastih i crnih, i obrijanih i neobrijanih, i manjih i vecih. Tvoja je najljepsa od svih koje sam vidio. Bar za mene. Malo se zena i djevojaka moze pohvaliti da sam im lizao, nijednoj osim tebe nisam jeo i zvakao picku. Nemoj mi je nikada uskratiti, molim te. Volim tvoju picku. Opsjednut sam njome. Obozavam tlo nad kojim visi tvoja picka.
Bilice, 31. 3. / 1. 4. 2000.
Ali sada mi se ta crtica cini krajnje pateticnom. U biti, sada bih bez PICKE vec nekako i mogao, vjerujem. Imam tridesetdvije godine, nagon mi je u silaznoj putanji. Razlog tome je moja sklonost da dosta dublje i duze pamtim negativna iskustva. Tako i sa zenama one losije su mi ostale znatno jasnije u sjecanju. Dosta mi je svih tih studentica, koje bi se sevile znojne, nakon cjelodnevnih predavanja. Dosta mi je skidanja njihovih od bijelog pranja slijepljenih gacica sa smedjom crtom od svjezeg izmeta. Dosta mi je pasivnih vodenkobila koje se skinu, legnu, ocekuju da je vec pogled na njihovo celulitom popunjeno tijelo dovoljno da postignes hipererekciju, te da ih zadovoljis do besvijesti, kao u erotskim pricama, da, bas njih, nepokretne debele lesine. Dosta mi je frigidnusa koje ni magarac ne bi mogao zadovoljiti, a koje citiraju feministicki slogan: '' Nema frigidnih zena, nego samo nesposobnih muskaraca ! '' Dosta mi je udavaca koje te hoce uloviti na dijete i popraviti svoj polozaj na drustvenoj ljestvici nakon sto su se vec izjebale sa svima. Dosta mi je frustriranih, udanih zena koje iz mode traze utjehu u narucjima muskaraca sto razlicitijih od muzeva. Dosta mi je siromasnih curica koje unaprijed kalkuliraju hoce li si poboljsati standard tim seksom. Da, doista bih mogao bez svih tih zena. Zato se i povremeno svojevoljno podvrgnem jednomjesecnom ili dvomjesecnom celibatu cak i u ovoj posljednjoj vezi. Kad me prijatelji upitaju zbog cega to cinim, odgovaram da od svih dviju sisa najvise volim posisati dvije boce rakije jer mi one priuste najvise orgazama. Dakle, bez picke bih mogao. Nisam bio na izdrzavanju duzih kazni, ali mislim da bih i to mogao. Bar iz onoga sto su mi pisali stari osudjenici. Kazu da u pocetku covjek drka svaki dan, poslije sve rjedje, na koncu ga seks i prestane interesirati. Ali PIVO !
Analiza zatvorenika dovela me do potpuno ocekivanih rezultata. Njih preko sedamdeset posto ili su ovisnici ili konzumenti uglavnom teskih droga, dok alkoholicara nije ni pet posto. Jasno. Alkoholicari i ako bi pocinili kakvo kazneno djelo, vjestije bi ga prikrili, jer u zatvoru nema piva. A ni vina, konjacica, pelinkovca, rakijetine. U zatvoru se ne mozete zarakijati. Ni ukoliko na nekom otvorenom radnom odjelu imate idealne uvjete, te uspijete napraviti litricu smrdljivog, slabo gradiranog, metilnog alkohola. To nije dosta. A nema ni onaj okus. Pogotovo ne kao pivo. Onaj specificni bitter okus.
Nisam tako zamisljao krize. Prvih mjesec dana nisam skoro ni osjecao potrebu po pivu. A onda je pocela nesanica, sve veca nervoza. Zatvorenici su me iritirali a nisam se smio tuci zbog eventualnog skracivanja kazne. Uvijek je netko preglasno slusao radio, netko televizor, neki su se rano budili i glasno pricali, onako, seljacki, neki i po noci, netko bi otvorio sve prozore dok drugi spavaju, netko bi iskljucio radijatore jer mu je vruce. Mislio sam da cu poludjeti. Ni autosugestija nije pomagala. A pivo bi pomoglo. Pivo eliminira sve probleme. Pivo sve rijesi.
Kad te varaju svi. Kad te vara drzava, djevojka, zrak, cineci se ugodnijim nego sto zbilja jest. Kad te varaju pronicljivi intelektualci, koji bar misle da to jesu. Kad ti siromasna djeca iz susjedstva struzu lak s automobila. Kad ti se golublji izmet sruci na glavu, a zlobnici se nasmiju i nazovu to srecom. Kad cigani pjevaju. Kad ciganka kaze jebo te moj muz. Kad te prosjak pita pet kuna, ti mu das dvije, pa ti u sebi opsuje, a ti to primijetis. Kad je suncano, oblacno, kisovito, sa oborinama. Kad znas da si sam, iako to nisi. Kad zivis u drzavi u kojoj nitko nikog ne voli, a svi propagiraju ljubav i pacifizam radi imidza kojim pobiru novce. Kad ti proradi gastritis zbog nepravde. Kad vozac nepoznatog ti automobila doda gas kako bi stigao do lokve u trenutku kad prolazis kraj nje. Kad crkva svoje moralne nazore pretvara u zakone zemlje u kojoj zivis. Kad te tjeraju da se za svoju, boris u tudjoj drzavi, a poslije te osudjuju jer si zadrzao komadic oruzja kao ratni trofej. Kad bi im jebao majku i sestru. Kad bi i oni tebi. Kad te mlade djevojke persiraju, uvazavajuci ti '' godine ''. Kad ti smrdi kurac po gljivicama nakon sto si ih jebao. Kad ti cak i zbog tvojih vrlina daju pogrdni nadimak, kako bi se osjecali superiornima. Kad se nista ne desava, da bi se desavalo, po receptu Bukowskog. Kad bi htio jebati, a ne mozes. Kad bi mogao jebati, a ne zelis, jer djevojka smrdi, jer nije dovoljno zgodna, jer si prije nje jebao bolju. Kad zelis napisati strastan manifest, poput Tzorinog, ili Brechtovog. Kad kriticari umjetnicki projekt kojeg si pripremao godinama nazivaju '' merda di artista ''. Kad ti se obraca diktator s TV ekrana da bi ti cestitao vjerski praznik. Kad zena koja ne zna kuhati ocekuje pohvalu. Kad gubi tvoja nogometna momcad. I kad dobiva. Kad ti ne dopustaju uci u kazaliste ili kino pet minuta nakon pocetka predstave. Kad ti ne dopustaju uci u casino u trapericama ili bez kravate. Kad si nezadovoljan postignutim rezultatima. Kad ti prostitutka trazi vise novaca nego sto imas. Kad bi pio pticje mlijeko, a ne nalazis pticju sisu. Kad baki zagore kolaci, a moras ih pojesti, da bi je udobrovoljio. Kad sudbina se cini neizvjesnom. Kad nepromjenjivost nadmasuje sve tvoje snage. Kad drukcije ne moze biti, nego jest PIVCE ZA ZIVCE !
Da mi je bar jedno. Sada. Ili pet sest. Ili gajba. Ali ne daju. Nisu dali cak ni ona tri puta kad su me zbog osobnih potreba pustili u grad. A toliko sam molio strazare, drage moje lakajcice: i prvog, i drugog, i treceg. Drugi je bio najbolji. On me vodio na postu i u banku da podignem novce. Cak smo, sto, jasno, nije dopusteno, dva puta sjeli u kafic. Ali pili smo kavu. Nije se obazirao na moje vapaje. Pivo nije dopustio. Iako je bila Stara Godina. Rekao je da bi dobio otkaz. A da bi i mene mogli u samicu. Jer na povratku u zatvor mogu traziti da pusemo. To inace cine kad se ljudi dragovoljno odazovu pozivu za zatvor. Natjeraju ih da pusu, pa ako su pijani vracaju ih kuci, odbiju ih primiti. A sutradan salju policiju po njih, jer se kao nisu odazvali pozivu.
Da mi je samo jedno pivo. Djevojka s kojom zivim otisla je u Njemacku, kod mame u Hannover dok se ne vratim iz zatvora. Zanemarila je moju jedinu mogucnost da preko nje obavljam nedovrsene poslove dok sam tu. A treba mi izaci nova knjiga. I tiskar mi treba 300 mojih primjeraka dostaviti kuci. Netko treba podici dokumentaciju iz Drustva hrvatskih knjizevnika u koje sam upravo primljen. Treba odrzavati kucu toplom da se ne stvaraju gljivice od vlage. Treba preuzeti moj poziv za Prekrsajni sud zbog pistolja kojeg su mi nasli. Treba toliko toga. Kako je mogla biti tako neodgovorna. Jedno pivo.
Samo jedno pivo. Bar sada. U ovim trenucima krajnje neizvjesnosti. Danas je 12. 01. 2004., a ja bih sa maksimalnim skracivanjem trebao izaci 14. ili 15. 01. Iako su mi govorili da ne uzimam vikende kako bih mogao dobiti maksimalno skracenje, iako su skracenje obecali vec cetiri puta, nisu konkretizirali datum, sute. Mozda ce me lazljivci izigrati. Mozda su mi obecavali skracenje da bih se primjerno vladao u nadi da cu ga dobiti. Znaju da sam tu zbog tuce, nanosenja tjelesnih ozljeda. Jedno pivo. Samo jedno pivo. Kci mi je u telefonskom razgovoru rekla da joj je Vinko danas u vrticu opalio samar. Jedno pivo ...
***
14. 01. 2004. Nisam odmakao daleko od zatvora. Svega dvadesetak metara. Do prvog kafica. Neuredna konobarica je donosila orosenu staklenu bocu. Nije bilo moje omiljene vrste, ali koga briga. Gutljaji su se slijevali jedan za drugim. I boce. Nakon pet, kad sam vec bio sasvim opusten, obecao sam sebi da vise nikada necu ici u zatvor. ZBOG PIVA ! Ili me bar nece uhvatiti. I sad su me uhvatili nakon skoro dvije i pol godine raspisane tjeralice, a samo deset mjeseci prije apsolutne zastare kazne. Drugi put cu pobjeci u Sloveniju. I tamo imam omiljenu vrstu piva. Nakon osam boca uputio sam se autobusom u centar. Odgegao sam se do DJardina, poznatog okupljalista ulicnih prostitutki. ZBOG PICKE !
'' Do posljednjeg casa odbijati cu ljubiti svijet gdje djeca bivaju mucena. ''
- Albert Camus, Kuga
Svi smo zalili starog Lozarija Rukasa. Starcic od sedamdeset i tko-zna-koliko godina, umirovljeni inzenjer, nadasve pristojan i uredan, kurtoazno bi nam uz jelo dobacio arhaizam '' u slast ''. Koscati starac medju dilerima i ubojicama, na pravomocnom odjelu Okruznog zatvora u Splitu. Tuzna prica. Povrsno je ispricao, ne zalazivsi u detalje, kako je tu zbog prometnog prekrsaja od prije nekoliko godina. Rekao je da je mladic, iako se zabio u njegov automobil, lakse ozlijedjen, te da eto tu kaznu mora odraditi, ali mu je ostalo samo jos mjesec i pol. Nitko nije imao razloga sumnjati u njegovu pricu, dapace. Pored sazaljenja koje je dobijao, zatvorenici su cinili sve da mu boravak ovdje bude sto udobniji. Iako su im staracke price bile dosadne, trudili su se odrzavati konverzaciju s njim, ili se bar pretvarati da pomno slusaju. A onda je u zatvor dosao Luka. Trebalo mu je nekoliko dana prilagodbe, i vec se dovoljno opustio da moze bez opterecenja duze razgovarati s ostalima. Upravo sam usao u sobu kada je pricao o Lozariju.
- Govno staro. Jasno se sjecam, jer mi je zena tad radila u tom kvartu. Zbog toga je i dala otkaz. Sve joj se zgadilo. A trebalo joj je nekoliko mjeseci da mi prizna o cemu se radi. Poslije je pisalo i u Slobodnoj Dalmaciji. Ima od toga pet - sest mjeseci. Pedofil. Tjerao je male djevojcice da ga gledaju kako pisa. U Trscanskoj...
Na pomen Trscanske naglo mi je skocio adrenalin. Stisnuo sam zube i nisam vise slusao. Misli su mi bile zaokupljene drugim. Luji sam sve prepricao odmah s vrata, jer je Lozarijo bio u njegovoj sobi.
- Otkud znas ?
- Netko mi je rekao, nije bitno tko, a i pisalo je u Slobodnoj Dalmaciji.
Nakon sto je Lujo uzbudjen izletio iz sobe, bilo mi je zao sto sam mu ista govorio. Znao sam da ce navaliti na Lozarija, a informacija uopce nije bila provjerena. Sto bi bilo da pretuce jadnog starca, a da nista od cijele price nije istina ? Otisao sam u njihovu sobu. Lozarijo je vec bio pod '' opsadom '' istrazitelja. Lujo, Perica i Igor okruzili su ga sa svih strana i polako potanko ispitivali, bez prisile ili navaljivanja.
- Je, pa rekao sam vam vec zbog cega sam ovdje, zbog prometnog prekrsaja branio se Lozarijo.
- A koliko je stradao taj momak ? pitao je Igor.
- Ma onako, ne previse.
- A kako se zvao ?
- Znas, Perice, meni uopce nije drago sto me ovako ispitujete.
- A gdje su ti papiri ? Gdje ti je Rjesenje o izdrzavanju zatvorske kazne ? dosjetio se Lujo.
- Nemam. Nisu mi ni dali. Ostavili su ga na pologu s ostalim stvarima. Nemam.
- Kako svi mi imamo, a ti nemas ? Gdje su ti papiri ? inzistirao je Lujo.
Starac je sutio. Vidio sam da nesto krije, te da doista ima tu necega.
- Hajde, sad ces napisati Zamolbu da ti sutra vrate Rjesenje.
- Zasto ?
- Zato, jer moramo znati s kime smo u sobi.
- Nista ja necu napisati.
- Onda cu ja napisati za tebe. rece Lujo uzimajuci olovku.
Starac je zadrhtao. Nisam vise morao biti tu, jer ocito nije bilo bojazni da Lozarijo dobije batine samo zbog toga jer sam ja nesto rekao. Otisao sam u dnevnu sobu igrati sah. Cijeli odjel je govorio samo o Lozariju. S pravom. Uskoro sam cuo nekoliko kratkih, ali prodornih krikova. Znao sam da ih je i komandir odjela morao cuti, ali jako tiho, obzirom na mjesto na kojem se nalazio. Pozurio sam prema njemu. Da, cuo ih je, jer je vec ustao sa svojeg strazarskog mjesta kako bi vidio o cemu se radi. Prisao sam resetkama, preprijecio mu put na vratima kroz koja je trebao uci i zamolio ga da mi posudi novine. Vratio se za svoj stol i dao mi novine. Kad je poceo pregledati sobe sve je vec bilo u redu. Bar trenutno. Nastavio sam igrati sah. Poslije je Kristijan u sobi u spljostenoj kutiji trazio cijele cigarete.
- Sto ti je bilo s cigaretama?
- Nabili su ih starom u glavu. Sve je priznao.
***
Nemirna noc, bez puno sna. Nisam htio uzimati tablete za spavanje ili smirenje, jer sam znao da je nekonzumiranje tableta veliki plus za prijevremeno otpustanje iz zatvora. Kave, kave, kave i kave. Od 4 do 8. A onda boravak u ateljeu kojeg je upravitelj zatvora opremio posebno za mene, kao bi mogao neometano slikati i ne bi izgubio ruku. Uprava zatvora, a s njima i svi strazari, bila mi je sklona, obzirom na razlog zbog kojega sam u zatvoru. Odvjetnika bivse zene nabio sam glavom, slomio mu nos i prouzrocio potres mozga. Bio je to najpokvareniji odvjetnik u Splitu, koji je uspijevao ( najvjerovatnije korupcijom ) i najokorenije kriminalce oslobadjati za ubojstva. Veliki broj strazara, kada bih bio s njim nasamo, na odlasku lijecniku ili u posjetu, srdacno bi mi stisnuo ruku i cestitao za ono sto sam napravio. Cak su i sami bez da sam pisao Zamolbu, predlozili upravitelju moj prijevremeni otpust. Dakle, u odnosu na druge zatvorenike imao sam posebnih privilegija. Tako je bilo i sa knjiznicom. Mimo reda i dana predvidjenog za knjiznicu dobio sam knjige koje sam narucio. A ovaj put su to bile: Kataloniji u cast Georsad Orwella, Il piacere ( prevedeno kao Sin pozude ) Gabriela d` Annunzia i Lolita Vladimira Nabokova. Opsjednut Lozarijevim zlodjelom najprije sam poceo citati ovu posljednju. Knjiga je bila na srpskom, dakle malo teza za citanje, ali to me nije omelo.
'' Da li je imala prethodnicu ? Jest, doista, jest. U biti, mozda ne bi bilo Lolite sa jednog ljeta nisam volio izvjesnu pocetnu dijete djevojcicu. U carstvu jednom tamo gdje more snove svoje sanja. '' - Lolita, str. 9.
Rucak. Vidio sam kako Lozario pokusava izici iz sobe, a Igor ga nagurava natrag. Bilo je glupo sto starac i pokusava, jer je Igor bio bokser 145 kilograma tezak, doslovno. Stari se zacrvenio i brisao znoj sa cela, ali se ipak uspio izmigoljiti kad je strazar prolazio pored njih.
- Kako si ga ti prokuzio, umjetnice ? pitali su svi sa odjela, pripisujuci meni iskljucivu zaslugu za raskrinkavanje Rukasa.
- Nisam ga ja prokuzio, rekao mi je Luka, onaj novi.
- Sve nam je priznao, majku mu jebem. Navukli smo ga na foru. Mirno sam mu rekao smjeseci se: Hajde, stari, reci nam, pa nismo ni mi ovdje za nista . . . prepricavao je Igor tijek ispitivanja, a onda i priznaje.
- Mala je imala tek oko osam godina . . .
'' Na koncu konca, Dante se ludo zaljubio u svoju Beatriche kad je ova imala devet godina, vrckava djevojcica, nasminkana i divna, i draguljima ukrasena, u grimiznoj haljni, i to se dogodilo 1274. godine, u Firenci, na privatnij gozbi, u veslom mjesecu svibnju. A kad se Petrarca ludo zaljubio u svoju Lauricu, bila je plavokosa nimfica od dvanaest ljeta sto trci po vjetru, sred polenovog praha i prasine, cvijet u letu, u prekrasnoj ravnici koja se vidi s brijegova Voklica.» - Lolita, str. 19 20
Mogao sam zamiliti Lukasa kako se slicno izvlaci, ili bar ima takav stav u glavi. Dok je jeo, Igor i Perica su ga gadjali kiselim paprikama. Nije imao hrabrosti usprotiviti se. Ignorirao ih je. Papriku koja bi ga pogodila, podigao bi, bacio je u smece i nastavi bi jesti.
- Da je to napravio mom djetetu, odsjekao bi mu glavu motornom pilom. Ma i tudjem, samo da je mladji. Gadi mi se tuci ga onako starog. Ali rekao sam mu da nocas moze spavati u hodniku. Bolje mu je da se makne iz sobe opravdavao se DJakomo.
- To bi ga ti uvalio u moju sobu ? Je li ? upitao sam.
- Bit ce njemu ova robija teska. Gori ce mu biti ovaj mjesec i pol, nego da lezi zbog neceg drugog deset godina. nastavio je neodredjeno.
Znao sam vrlo dobro o cemu prica. Od nas 16 na odjelu, skoro svi smo imali djecu. I to vecinom maloljetnu i zensku. Svi su starcev zlocin projecirali u vlastito potomstvo. To ih je plasilo i grozilo. Napetost je bila nepodnosljiva. Nije bilo toga tko Lozarija ne bi doslovce samljeo, ali postojala je kvaka. Na odjelu nikome nije ostalo vise od 6 mjeseci maksimalnog izdrzavanja kazne, a svi su se nadali prijevremenom otpustu zbog uzorna ponasanja, takozvanom zigipsu, skracenu kazne od najmanje 40 dana. Prokleti starac.
'' Krajnje mi je tesko s odgovarajucom upecatljivoscu izraziti taj sjev, taj drhtaj, taj udar strasnog prepoznavanja. Tijekom ovog suncem natopljenog trenutka dok je moj pogled klizao niz djevojcicu koja kleci . . .'' - Lolita, str. 40
'' Ali nimfice nemaju aknice, iako se kljukaju jakom hranom. Boze, kakva muka, ono suvislo svjetlucanje iznad njezine glave sljepocnice sto postepeno prelazi u blistavu smedju kosu. I koscica koja se trza na bocnoj strani njenog prasinom napudrenog gleznja. '' - Lolita, str. 42
Prokleti slinavi starac. Mora da je bas tako razmisljao dok je gledao djevojcice. Tko zna kakvim se perverzim fantazijama natapalo njegovo usamljeno srce, prije nego je krenuo u akciju. Je li uopce slutio da ce biti uhvacen ? A pedofile i dilere uvijek uhvate. Je li ga uopce bilo briga ? Mislim da nije. Mislim da je godinama i godinama mastao sve dok nagon nije postao neizdrziv i konacno ga je primorao na realizaciju zlocina. Tko zna koliko se godina samozadovoljavo ozaren nakon setnje, sa svjezim slicicama djevojcica iz parka. Tko zna koliko mu je puta poskocio penis dok je drzao vlastite unucice ili tudju djecu u krilu. Tko zna koliko je puta zadovoljavao pohotu dirajuci susjedinu djecu po kosi ili po obrazima buci, buci. Da li je imao kcer ? Je li joj njusio gacice dok je bila mala ? Je li isao dalje od toga ?
'' Noc. Nikad nisam iskusio takve muke. Htio sam opisati njeno lice, njeno ponasanje i ne mogu, jer me vlastita zudnja za njom zasljepljuje kad je u blizini. Prokletstvo, nisam navikao biti s nimficama. Ako zazmirim, vidim samo zaustavljen djelic nje, filmsku fotografiju, iznenadnu glatku krasotu, dok, podigavsi koljeno ispod skolske suknje, sjedi vezujuci pertlu...
... Jedino najbanalnijim izrazima ( nastavlja se dnevnik ) mogu opisati Lo: mogao bih reci da joj je kosa kestenjasta, a usne crvene kao oblizani crveni bombon, donja slatko zadebljana oh, kad bih bio spisateljica koja bi je postavila golu pozirati pod golom svjetloscu ! '' - Lolita, str. 45.
Noc. Nikad nisam iskusio takve muke kako pise Nabokov. Nakon povecerja, kad su nas zakljucali u sobe i izgasili svjetlo, iz sobe broj 2 je zatutnjala glazba. Raspalili su kazetofon, kako se ne bi culi starcevi urlici, dok ga tuku. Cuo sam tek nekoliko tupih udaraca o zid. Ali to me nije nimalo umirilo. Moja kci je zivjela u Trscanskoj. Curica od sest i pol godina. Tek, nesto mladja od djevojcice koju je Rukas napastvovao. Mozda su zivjele u istoj zgradi. Mozda su bile prijateljice. Mozda se i moja kci mogla naci na udaru tog ludjaka. Srecom nije. O, koliko li si sretno, dijete moje. Sad, kad vise ne zivimo skupa, kad te ne mogu zastiti ni pred kakvim hitrim opasnostima, Fortuna te zakrilila svojim plastom. Ali, koliko ce te dugo cuvati u svom okrilju ? Toliko mi je zao, mala moja, sto su me uspjeli otjerati od tebe. Borio sam se do kraja, ali bilo ih je previse i bili su jaci. Svi na jednoj strani: Centar za socijalnu skrb, korumpirano sudstvo, policija, brojne budale pod utjecajem tvog djeda, koji su mislili da cine dobro tvojoj majci, i novci novci novci, nadasve novci.
***
Frenki me zezao zbog Lolite. Nekad je procitao recenziju knjige pa mu je sadrzaj bio itekako poznat. U sali je rekao da sam isti Lozario i da bih mogao s njim pod ruku. Iako nije bilo potrebe za tim, opravdavao sam se objasnivsi kako je ta knjiga klasika svjetske knjizevnosti, psiholoski a ne erotski roman, koji ponajbolje od svega do sad napisanog rasvjetljava profil pedofila, cijeli njegov mentalni sklop, sustav razmisljanja i slijed postupaka. A, u biti, knjiga mi se gadila. Citanje mi je bilo otezano vec zbog same sveprisutnosti ljudi: uvijek bi netko glasno slusao radio, netko televiziju, netko bi zucno raspravljao a radnja, posebice u ovim okolnostima, bila je najveca smetnja. Jedva bih procitao dvije stranice, pa bih se zbog pomanjkanja koncentracije morao vracati nazad, pa bi mi se nakon sto bih pazljivo procitao vise puta okrenuo zeludac od gadjenja pomijesanog s bijesom. Paralelno sam citao d`Annunzia, koji mi je sluzio kao knjizevni sedativ.
Lozario je uzeo svoj rucak i smjestao se preko puta mene, za isti stol.
- Kud ces ovdje, u picku materinu ?
- Mogu se ja i premjestiti. rekao je, ali ja sam vec otisao u drugi dio sale, prije nego sto je dovrsio recenicu.
Pazljivo sam ga promatrao. Staracke pjege i lice krajnje izrovano borama, ne onakvim kakve imaju ljudi kao posljedicu teska zivota i rada, nego nekim cudnim, proizaslim iz perverzije i zloce, ustolicenim na iako staroj, mekoj i vlaznoj kozi. Opet su ga sikanirali. Cudno, ali dijelom sam ga zalio. Koliko god sam ga mrzio i prezirao zbog toga sto je napravio, nije bas bilo ugodno gledati kako maltretiraju i tuku starca. Bar dok Igor ponovno nije progovorio.
- A, STARI, TJERAO SI CURICU DA TE PRIMI ZA KURAC I DIRAO SI JOJ SISICE!
Protrnuo sam od te konstatacije, jer za nju jos nisam znao.
- Dirao si za sisice dijete od osam godina, gnjido ! nastavljao je Igor.
- Je li mala plakala ? Je li vikala ciko nemoj ? Jesi li joj stavljao prst u piku, a smradu ? Govori !
Rukas je sutio i ignorirao Igora. A sto bi mogao reci ? Sutio je i kad ga je ovaj pogodio komadom kruha. Sutio je i kad su se drugi nadovezali na Igora. Sutio je i kad je dosao strazar.
- Nemojte momci maltretirati starog.
- Znate li vi, komandire, zasto je on tu ?
- Znam ja, ali on isto sluzi svoje. A i star je on. Pustite ga.
- Star je, jest. Da je mladji, svaki dan bi dobio po tamburi..- procijedio sam.
'' Njen prekrasni profil, razmaknute usne, topla kosa, nalazili su se na deset centimetara od mog iskezenog ocnjaka, i kroz grubu muskobanjastu odjecu osjetio sam vrelinu njenih udova. Odjednom sam znao da je potpuno nekaznjeno mogu poljubiti u grlo ili u kut usta. Znao sam da bi me pustila to uciniti i cak bi zatvorila oci kako to uci Hollywood. Dupli sladoled od vanilije s vrucim karamel preljevom poljubac je jedva neobicniji od toga. '' - Lolita, str. 49
Kako je uopce netko mogao stititi tu izopacenu gnjilu staru tvar ? A mozda ga i nisu stitili. Cuo sam da komandir koji ga je doveo na odjel i sam ima cetvoro djece. Mozda je znao da ce se saznati. Mozda je zelio da se starom nesto dogodi. A dogadjalo mu se. Zatvorenici bi prijetili jedan drugom u stilu: '' Dobit ces samarcinu kao stari ! '' - ili: '' Nemoj da ti jaja nateknu kao starom ! ''
'' Petak. Ceznem za nekom strahovitom katastrofom. Zemljotres. Spektakularna eksplozija. Njena majka je brbljava ali trenutno i tajno uklonjena, skupa sa svima ostalima kilometre uokolo. Lolita cvili u mom narucju. Slobodan covjek, ja u njoj uzivam sred rusevina. Njezino iznenadjenje, moja objasnjenja, pokazivanja, vapaji. '' - Lolita, str. 54
Zene nemaju osjecaj za realnost u tim stvarima. Cak i kad cuju za takav slucaj, odmah pomisle da se to njihovu djetetu nikad ne moze dogoditi. Ipak se djeci od nekih dogadja. Narocito su na udaru udovice i raspustenice. Jer njihove kceri nemaju oceve, cija sama blizina i prisutnost su najcesce dovoljna zastita. Prosjecan zenski ego i tastina toliko su veliki da cak ni siromasna ruzna i stara zena nikada nece posumnjati da se ugledan mladi i lijepi gospodin ozenio njom samo zato da bi mu bila na dohvat ruke njena malodobna kci. To je ljubav, opravdavati ce se. Kao da covjek nema bar takvu mogucnost da izabere u kakvu ce se kategoriju zena zaljubiti. Vecina ih, cak i kad neke cinjenice upucuju na zlostavljanje djeteta, upravo zbog spomenutog ega i iluzije o vlastitoj privlacnosti nece prihvatiti stvarnost, nego ce je nijekati i potiskivati ignorirati; i tako prodju godine u kojima je dijete sustavno maltretirano. Glupace se razvode zbog sitnih svadja i trenutnih zadovoljstava, nalaze nove ljubavnike i muzeve i upropaste djetetu zivot zauvijek jer, kao da netko moze biti bolji otac od djetetova bioloskog oca. Ukoliko taj drugi cak i nije pedofil, nego izuzetkom razborit i normalan covjek, izvjesno je da ce ga kasnije, kad djevojcica preraste u mladu djevojku, privlaciti vise od majke. Odasiljat ce, mozda i nesvjesno, elektrizirane erotske vibracije, a ucestalo primanje takvih vibracija rastrojit ce um mladih djevojaka to nikako ne moze izaci na dobro. Moja bivsa zena je krajnje tasta i egoidna, samo se nadam da nije toliko i GLUPA da ne primijeti kako ce joj se mnogi muskarci pokusati pribiziti samo zbog male. Ali ne, to se meni nikako ne moze dogoditi.
***
Igoru strazari niti su sto mogli, niti su sto smjeli. Jednom je tako potrgao dva para lisica, a njih sest mu nisu smjeli prici. Nisu mu nista mogli ni ako je koga tukao ili maltretirao ( sto je doduse rijetko cinio, jer je imao izrazit smisao za pravdu ) osim da ga zamole: '' Ma nemoj, Igore, pusti covjeka. '' Jednako i kad je poceo otvoreno, pred njima, provocirati Lozarija. Na primjer za vrijeme terapije, odnosno dijeljenja zatvorenicima svih vrsta sedativa, te heptanona za produljenje ovisnosti.
- Diras male curice gnjido ! Znate li sestro, - rece medicinskoj tehnicarki koja je dijelila tablete da Rukas voli male pickice kojima jos nisu iznikle dlacice. A smradu ? Djecu diras, mater ti jebem. Jesi li joj rekao dodji, dat ce ti ciko bombona ? Je li se otimala ? Je li vristala ? Jesi li uzivao ?
Lozario ga je ignorirao iako mu se Igor potpuno unosio u lice. Premda je staroga ocito bilo strah, za trenutak mi se ucinilo da vidim sjaj naslade koji mu iskri u oku.
'' Udolina mog dlana jos je bila glatko puna Lolite puna opipa njenih predadolescentnih unutra povijenih ledja, onog kao slonovaca glatkog, klizeceg opipa njene koze kroz tanku haljinicu koju sam, drzeci je, pomjerao gore dolje. '' - Lolita, str. 67
Svakom procitanom stranicom moja mrznja spram Lozarija se povecavala. Tinjala je poput vulkana prijeteci da se u bilo kojem trenutku pretvori u erupciju. Spasavalo ga je to sto nije u mojoj sobi. Bio je u radnoj skupini pa je skoro cijeli dan provodio vani. Vidjao sam ga samo za objeda, kad mi je bila potrebna izuzetna moc samokontrole da mu zlicom ne iskopam oci. A tako bi ih rado iskopao. Da nikada vise s pohotom ne gledaju vilinsku djecju nevinost. Ili bih ga uskopio, odstranio mu taj pogani nagon. Ili bih mu odrezao kurac i natjerao ga da ga glodje polako, kao mis kobasicu. Moja mrznja je bila toliko jaka da se izgleda transcedentalno prenosila na druge zatvorenike. Jer, i u tim rijetkim trenucima kad sam mu mogao nesto napraviti, vec ga je netko drugi zlostavljao. Obicno Igor.
- Rekao si da je ONA TEBE ZAVELA ! Gnjido. Zavelo te dijete od osam godina. Vrtila se malo oko tebe i mahala suknjicom, a ti jadan morao reagirati. Je li ? vikao je.
Igor je bio na dijeti. Nekako cudnoj. Donosili su mu laksi obrok, ali dvije porcije, s dva priloga, dvije salate, juhe, sve duplo. Ovaj put prilog je bio pire krumpir kojeg je grabio rukom kao lopatom i gadjao Rukasa. U pocetku je promasivao, a onda je bacao sve vece hrpice koje su starca pogadjale u tijelo, glavu, upadale mu u obrok. Na koncu se digao, uzeo cijelu jednu porciju i nabio je Lozariju u lice. S izboranog lica, pire pomijesan s umakom od rajcice, odljepljivao se i padao pedofilu u tanjur. Stari nije nista rekao, ali se tresao. Djelno je obrisao lice rukom a oci su mu suzile. Krenuo je prema sobi, a u hodniku se ocajno okrenuo prema strazaru kako bi mu ovaj vidio lice premazano pireom.
- Sto je bilo Rukas ? Evo, imate ovdje jedan obrok viska.
Stari je odmahnuo glavom i oteturao u sobu.
- Daj meni taj visak. rece Igor.
- Tako mu i treba, djubre staro. promrmlja vrativsi se za stol.
Moja naslada je nestala u onom trenutku kad sam shvatio da sam ja redar i da moram pocistiti sav taj svinjac.
'' Vidio sam sebe kako dajem mocni napitak za uspavljivanje i majci i kceri kako bih ovu drugu cijelu noc milovao sa savrsenom nekaznjivoscu. Kucu je ispunjavalo Sarlotino hrkanje, dok Lolita jedva da je disala u snu, tiha kao naslikana dijete djevojcica. '' - Lolita, str. 72
Vjerujem da se starcima s godinama pokvarenost i perverznost povecavaju. Negdje sam procitao statistiku po kojoj vec 50-godisnjaci mogu biti ponosni ukoliko ostvare erekciju pod pravim kutem. Kako li je onda uopce postizu 70-godisnjaci ili 80-godisnjaci? Mora da fantaziraju sve bolesnije i bolesnije perverzije, a onda ih oni smjeliji i realiziraju. Uopce me ne cude podaci koje po novinama pronalazim o pedofilima. Radi se, uglavnom, o osobama starijim od 60 godina. Tako Crna kronika Slobodne Dalmacije od 23. 12. 2003. donosi clanak pod naslovom '' Cile od 84 godine napastvovao svoju 16-godisnju susjedu. '' U clanku su cak opisivali detalje: ''... iskoristivsi odsutnost svoje supruge, a s ciljem da zadovolji svoju pohotu, zatrazio je od djevojke da mu sjedne blize, pa koristeci cinjenicu sto je fizicki jaci od nje, kao i njezino iznenadjenje i neiskustvo, stao je grliti, dirati po grudima, zadizao joj majicu, pa unatoc njezinom verbalnom i fizickom opiranju, odgurivanju i izmicanju, uvukao joj je ruku ispod odjece te je dirao po intimnim dijelovima. '' U nastavku donose njegovu obranu: '' Da je tu ista bilo, onda bi to sigurno bilo prijavljeno isti dan a ne nakon mjesec dana od dogadjaja. '' Koja proza. Slobodna je zesca od Lolite. Sto ujedno znaci da su ti ludjaci stvarni i da su posvuda. 84-godisnjak je dobio sest mjeseci zatvorske kazne koja nikada nece biti realizirana ukoliko u iduce tri godine ne pocini novo kazneno djelo. Ne, ovo je bila 16-godisnjakinja, Lolita je imala 12, a Lozarijeva zrtva svega oko 8 godina. Steta sto nije zavrsio u Lepoglavi. Tamo se s posebnom strascu obracunavaju s pedofilima i silovateljima. Gad stari. Urlao bi: '' Nemojte ! Nemojte ! '' Tko zna na koje bi se sve nacine pokusavao opravdati.
'' Nismo mi seksualni manijaci ! Mi ne silujemo kao sto to cine dicni vojnici. Mi smo nesretna, blaga, psecooka gospoda, dovoljno integrirani da kontroliramo svoj nagon u prisustvu odraslih, ali smo spremni dati godine i godine zivota za jednu priliku da dodirnemo nimficu ! '' - Lolita, str. 88
***
Nazvao sam kcer za cestitati joj Bozic. Iako nisam vjernik, a posebice ne bi zelio da mi djete bude religiozno, takve tradiconalne stvari treba podrzavati u djetetovoj dobi cisto da ne bi bilo socijalno izolirano, u vrticu, gdje sva djeca dakako razgovaraju o praznicima.
- Jesi li se isla danas igrati ispred zgrade ?
- Nisam, ne idem ti ja nikad ispred zgrade.
- Ni sa bakom Zorom ?
- Ne.
- A jel te koji put Zora vodi u setnju ?
- Ne, samo mama kad ima vremena, a Zora iz vrtica.
- Pa onda si ti stalno u kuci. Sto radis kod kuce ?
- Gledam sa Zorom seriju i igram se.
- S kim se igras?
- Sama.
Jadno dijete. Morati cu ponovo pronaci neki nacin za zivjeti u Splitu, jer u protivnom ce mi mala zapasti u asocijalnosti i intsovertiranost. Svo vrijeme kad nije u vrticu provede sa svojom senilnom prabakom, uz spanjolske sapunice, jer bivsa zena uvijek radi drugu smjenu. Moram to nekako promjeniti.
'' A na petnaest centimetara od mene i mog usplamtjelog zivota nalazila se malena Lolita ! Nakon dugog nepomicnog lezanja moji pipci su se opet pomjerili prema njoj, a ovoga puta je skripanje madraca nije probudilo. Uspio sam joj svoju pohlepu tjelsenu toliko pribliziti da sam osjecao dusu njenog toplog ramena kao topal dah na obrazu. '' - Lolita, str. 130
Ponovno buka iz sobe broj 2. Bile su zapravo tri sobe na odjelu. U prve dvije stalno su boravila po 4 zatvorenika, u trecoj vise nego duplo vecoj, boravilo je nas 8. Strazar je kao i ja cuo buku i pojavio se na njihovim vratima. Znao sam da je ovaj malo pronicljiviji i da ce tesko prikrit tucu. Spustio sam knjigu kako bih mogao cuti razgovor.
- Hocete li Vi, Lozario, preci u trojku ? Tu Vam je zagusljivo, ovi puse previse, a trojka je puno veca i prozracnija . . .
Uskoro je stari presao kod nas a Kristijan u dvojku. Smjestio se tocno preko puta mene. Buduci da sam spavao u krevetu na katu, a krevet starog nije imao kat, mogao sam ga vidjeti cijelog, svu njegovu gnusobu, cijelom duzinom. Legao je, a na licu mu je sijao trag zadovoljstva. Napokon mir mora da je mislio, jer niko iz nase sobe nije mu radio nikakvih problema. Njegovo blijedo lice utonulo je u spokojan san. Neprestance sam jedno oko drzao na njemu, dok mi je drugo pocivalo na knjizi. Zelio sam jos malo citati, jer je za sat vremena gasenje svjetla. Zbog prisustva starog glava me neizrecivo boljela. Najradje bih skuhao kavu. Ucinih to. Napravih takozvanu mucku. Ali nije umanjila bolove u glavi, jer nisu ni bili uzrokovani nedostatkom kofeina. Petorica su vec spavala, a stari je cak hrkao. Pomisao da je zlostavljao djevojcicu velicine moje kceri nagonila me da mu saspem vrucu kavu po genitaljiama.
'' Kazat cu vam nesto vrlo cudno: ona je mene zavela. '' - Lolita, str. 132
Kava mi je samo povisila tlak. Sve nervoznije sam citao. Procitane recenice su mi prolazile pred ocima, a ja nisam vidio njih, nego Rukasa kao uvlaci ruke u gacice djevojcicama. Onda bih se vratio par stranica, citao ponovno, i vidio starca kako se smijesi dok dira male guze. Preko cijele stranice vidio bih njegovo lice, koje mi se kezi, podruguje, ismijava moju jedinu osjetljivu tocku. Ni s najvecim naporom nisam se mogao koncentrirati. U glavi zbrka podobna apstrakciji Ede Murtica. Bljestavi kolaz s temom pedofilije. Kao da je netko u mojoj memoriji otvorio fail u kojem su pohranjene sve stvari koje sam vidio ili cuo vezano uz tu temu. Sve se mjesalo. Lozarijev slucaj, citati iz Lolite. Zatim se iznenada prisjetih clanaka iz novina od prije nekoliko dana: maloljtnik je silovao 11- godisnju djevojcicu u Zagrebu dok se vracala iz skole, a kasnije, u Okruznom zatvoru Zagreb, skupa s jednim '' cimerom '' prisilio drugog maloljetnika na oralni seks. Sjetih se svih skandala vezanih uz svecenike katolicke crkve. Zar nije vec svima jasno da je to organizacija u kojoj se stoljecima skrivaju pedofili i homoseksualci samo hineci cednost i vjernost Bogu. Opet Lozarijev cerek. Pa se ondah sjetih price Marija Kovaca '' Carobnjak '' u kojoj starac djevojcicu u blizini vrtica uvjeri da je carobnjak, te da ce joj se ispuniti zelja ukoliko mu trlja stapic gore-dolje. Cesto sam Marija na knjizevnim recitatima zezao zbog te price. A vidi sad. Rukas zahrka. Toliko je opusten i siguran. Bestija.
'' U hotelu smo imali odvojene sobe, ali je usred noci jecajuci usla u moju, pa smo se veoma blago ljubili. Znate, nije imala gdje drugo otici. '' - Lolita, str. 141
To je bilo posljednje sto sam uspio procitati prije nego sto su ugasili svjetlo. Jos je samo Zeljko bio budan piljio je u neki dosadan film. Ne mogu shvatiti zasto nam u odrdjeni sat obavezno gase svjetlo, a dopustaju da gledam televizor ili slusamo radio sve do jutra. Nakon nekog vremena Zeljko ugasi televizor, okrenu se na stranu i skoro u isti sekund zahrka. Covjek je bio dvije i pol godine u Lepoglavi, jebi ga, njemu vise i ne treba terapija da bi mogao zaspati u bilo kojem trenutku. Sad, u potpunom mraku, petorica su hrkali, kao kakvi ruzicasti prascici iz crkvenog zbora. Meni nije bilo do spavanja. Zapravo sam rijetko uspio zaspati otkako sam doznao za Lozarija. Zamisli o tome sto bi mu sve napravio bile su jace od sna, adrenalin je cino svoje. Sto ako je moja kci bila u isto vrijeme na igralistu ili iza zgrade i vidjela kako je starac zlostavlja djevojcicu ? Ne, ona vise ne ide iza zgrade. Zasto ne ide ? Zasto je Diana ne pusta ? Mozda je doista vidjela. Oci su mi se privikle na tamu. Rukas je otezano disao. Kao da ima astmu, ili nesto. Zrak je ispustao polako, a udisao u nekoliko kratkih brzih udaha. Kad bi se bar zagusio, kako ti prljavi prsti ne bi vise naudili ni jednom djetetu. Trebalo bi pobiti sve starce. Samo citaju novine i bludnice, ili bar razmisljaju o tome. Zauzimaju stambeni prostor, zderu, trose skupe lijekove, smrde po urinu. I Lozarijo je smrdio po urinu. Prostata, kao. Ili strah. Mocni strah. Strah kakav je mene obuzeo u par navrata, za stravicnih vizija. Kao onaj put, prije skoro tri godine u istom ovom zatvoru. Uspjeli su me odstraniti iz stana u kojem mi zivi kci jedino tako da su me smjestili u zatvor, i delozirali dok sam bio u zatvoru, i branili pristup tom stanu ( vlasnistvo babe od bivse zene ) pod prijetnjom zatvora. A onda ta vizija o stravicnoj stvari koja ce se desiti mojoj nezasticenoj kceri, kao da sam znao da uskoro vise necu imati egzistencijalnih uvjeta za zivjeti u istom gradu. Stao sam ponovno prizivati tu viziju, sjecati se detalja i ponovno prozivljavati strah.
Glava i ruke podignute iznad glave u prvom kadru. Glava neke prekrasne i stroge Bozice ili prvosvecenice, bez sumnje.
- Budalo ! uzviknula je ostro.
Na glavi, oko vrata i na rukama imala je drevni zlatni nakit ukrasen dragim kamenjem. Iako je savrseno, mladoliko, prekrasno izgledala, bez sumnje se radilo o drevnom, prastarom bicu, iz vremena mnogo prije monoteistickih religija. Bila je prelijepa. Tamnoputa poput neke Spanjolke, sjajne crne kose, ociju i obrva, strogog ali prekrasnog u svojoj strogosti izraza lica, gipkih, savrseno odmjerenih pokreta disciplinirane i one koja disciplinira. Da, djelovala je poput zanosne Domine, one koju obozavaju i one kojoj se pokoravaju. Neopisivo bice koje je pobudjivalo u meni strahopostovanje u svakom pogledu.
Zum se polako udaljavao i kadar je postajao sve siri, a onda se zaustavio. O Boze ! Ispod prsiju prvosvecenice ili Bozice nepomicno je stajala moja supruga, naga, ljepsa no ikad. Tijelo joj je bilo idealizirano i znatno ljepse nego u stvarnosti, tako i lice. Bljestalo je; isijavalo je nevjerojatno cistu svjetlost. Stajala je ispred mene zatvorenih ociju, poput kakva andjela, opustena, cista i svijetla i izvana i iznutra. Preplavio me niz najrazlicitijih osjecaja: beskrajna ljubav, griznja savjesti, nekakav iskonski strah emocije su se izmjenjivale u sekundama.
Ne vjerujem da je supruga bila toliko niza od onog misticnog bica iznad nje. Mora da je bice stajalo na nekom postolju ili necem drugom, sto nisam vidio. Nisam, naime, ni vidio nista osim njih dvije. Supruga je svojim svjetlosnim bljestavilom kupala tijelo Bozice i osvjetljavala ga, a sve drugo je bilo u mraku. Misticna i mracna atmosfera. Obje IPAK ZENE djelovale su prekrasno; bile su nesto najljepse sto sam u zenskom oblicju vidio svaka na svoj nacin.
- Budalo ! - ponovila je Bozica-domina samosvjesno, energicno i prijekorno.
Uzdrhtao sam, kao da sam znao zbog cega taj prijekor. Da, neminovno sam znao, osjecao sam jasno. Uostalom, to je objasnjavalo prisustvo moje supruge.
- Vidis li sto gubis ! uzviknulo je bice nacinivsi rukama par zmijolikih orijentalnih plesnih pokreta, te je podigavsi ruke uz rijec '' gubis '' visoko i energicno iznad glave, kao da time zeli tu rijec debelo podcrtati.
( - Ona, - nastavila je Bozica, naravno misleci na moju suprugu, - samo je tebi i za tebe ovakva; samo ti si trebao dobiti to od nje i uciniti je sebi i njoj samoj takvom. Svakom drugom bi bila drukcija, slabija, posve drukcija, kao sto je svaka zena svakom muskarcu uvijek drukcija. Prozimanje individualnosti i istinskih volja je ono sto cini ljude u vezi onakvima ili ovakvima. Ali, ti si potpadajuci pod iskusenje ustrajao u suprotnosti sa svojom individualnoscu i istinskom voljom. Bozica je i dalje govorila, ne vise tako energicno govorila je tiho, njene rijeci vise nisu dopirale do mene, iako su mi se urezale negdje u podsvijest, poput tihe molitve. )
Gledao sam u svoju svjetlosnu suprugu. Oci su mi se natopile suzama. Nije valjda da te gubim, draga. pomislio sam glasno, popracen pozadinskim tonovima tihih bozicinih litanija. Nevjerojatno je koliko toga covjeku u trenutku moze proci kroz glavu. Cijeli njegov zivot, kao pred Smrt. Mozda ovo i jeste Smrt. U trenutku sam sagledao cijeli svoj odnos sa suprugom. Objektivno. Uvidio sam koliko je volim. Neizmjerno. Uvidio sam kolika je grjeska bila u tome sto sam to toliko glupo skrivao iza macistickih krinki grubosti, koje su imale za cilj sakriti moju hipersenzibilnost, kako ne bih bio povrijedjen. Uvidio sa sve svoje grjeske; i najsitnije. Uvidio sam koliko sam los i nepravican prema supruzi bio. Spoznao sam toliko svojih egoisticnih postupaka. Shvatio sam koliko sam je nepravedno psihicki terorizirao. Shvatio sam sve. Ali sto mi vrijedi sto sam shvatio, ukoliko je ona vec donijela neopozivu odluku ( Iskreno je volim. Ucinio bih sve za nju. Ucinio bih sve da '' opet '' zadobijem njenu ljubav. Da li cu uopce imati priliku )
- Ali nije ONA sve sto gubis ! cuo sam prodoran krik cudnog bica, koje je sad sasvim ludjacki rasirilo oci i zjenice. Digla mi se kosa na glavi i mislim da sam posijedio od straha. Jer, u ovakvim trenucima povisene svijesti i hiperpercepcije covjek, izgleda, sve zna unaprijed, bar svojom nutrinom, ako ne i svijescu.
Bozica je podigla ruku i uprla prstom negdje visoko iznad moje glave, ukazujuci na nesto iza mojih ledja. Gubis i OVO ! vrisnula je. Sledio sam se od neopisiva straha. NEEEEEEEE odjekivalo mi je u glavi. Pokusao sam se okrenuti hitro. Ali bio je to pokret potopljenog pod morem koje tisucu puta uspori ma kako hitru kretnju tijela. NEEEE...
'' U hotelu smo imali odvojene sobe ali je usred noci jecajuci usla u moju, pa smo se veoma blago ljubili. Znate, nije imala gdje drugo otici. '' - Lolita, str. 141
Izgleda da sam u istom trenutku potisnuo ono sto sam vidio u viziji. Da li sam vidio zlostavljanje moje djevojcice ? Sto bi drugo bilo toliko strasno, ali i toliko neprihvatljivo da sam to smjesta potisnuo ? Jeza me obuze pri pomisli da je Lozarijo napastvovao moju vlastitu kcer. Znoj. Skripanje zubima. Pokusao sam se sabrati i logikom traziti dokaze da to nije tocno, ali sto sam vise trazio sve sam se cudnije osjecao. Stvar se desila u Trscanskoj. A jedino pogodno mjesto za igru u Trscanskoj bilo je ispred i iza zgrade u kojoj mi zivi kci cak je i vrtic u prizemlju. Prema iskazu djevojcica je imala OKO osam godina, a ne osam u takvim se situacijama godine bar malo podignu. Mala mi je rekla da se ne ide vise igrati iza zgrade zasto ? Da se to desilo maloj, bivsa zena mi sigurno ne bi nista rekla strahujuci da cu se razbjesniti i tko zna sto napraviti. Znoj. Skripanje zubima. Ustao sam iz kreveta i stao hodati po sobi. U krug. Bol u glavi. U krug. Emocionalna bol. U krug. Uzeo sam Nabukovu knjigu. U krug. Smotao sam je u rolu, onoliko koliko se dzepno izdanje Narodne knjige od 316 stranica moze smotati. Svom svojom nadljudskom snagom. U krug. Prisao sam starcevu krevetu. Kaziprstem i palcem lijeve ruke stisnuo sam mu nos. Kad je raskolacio oci i pokusao udahnuti, nabio sam mu rolu u usta. Nekako je stala. Jedva. Starac se trzao. Pokusavao se osloboditi. Moje 32 godine i 99 kilograma nisu ni zamjecivali njegove napore. Rolu sam nabio jace. I dublje. Nije mogao vikati. Ni disati. Vec nakon par minuta njegovo je tijelo omlohavilo. Zauvijek.
***
Kada mi je nakon duzeg vremena bivsa zena napokon dosla u posjet, rekao sam joj zasto sam ubio starca. Pogledala me cudno. I ja nju isto.
Franko Busic
Okruzni zatvor Split, XII 2003.
POST SCRIPTUM
U Loliti je jako malo fikcije. Starcevo ime dijelno je izmjenjeno, ostala nisu. Radnja iz zatvora je stvarna, samo malo ubrzana. Moji strahovi i paranoja su stvarni. Jedino sto starca nisam ubio. U trenutku kad ga je strazar htio prebaciti u moju sobu, ostro sam protestirao. U suprotnom, ne iskljucujem mogucnost da bi cijela prica bila istinita. Pogotovo obzirom na dodatne okolnosti koje nisu iznijete u prici. Lozario je za napastvovanje i bludne radnje nad osmogodisnjom djevojcicom dobio TRI mjeseca zatvora, a odlezao je dva mjeseca i deset dana. Ja sam na ulici udario odvjetnika bivse zene ( samo jedan put ) i dobio sam DEVET mjeseci zatvora ( pravomocno skraceno na PET mjeseci ), a odlezao sam tri mjeseca i dvadesetcetiri dana ( iz dva puta: 2000. i 2003/04. ). Ti podaci dovoljno govore o korupciji u hrvatskom pravosudju.
Lolita je u pocetku zamisljena kao duboko psiholosko djelo. Medjutim, imao sam jako male mogucnosti za pisanje, a pogotovo odrzavanje koncentracije. Cim sam poceo pisati zatvornici su mi poceli pristupati sa svih strana i pitati sto to pisem. Stoga sam, obzirom na istinitost dogadjaja, morao nastaviti pisati krisom, u ateljeu, dok bih slikao, za sto mi je opet ostajalo jako malo vremena jer bih naslikanim radovima morao opravdati dugi boravak u ateljeu. Ne trebam ni govoriti o tome kako sam vec napisano morao pazljivo skrivati. Zbog svih tih okolnosti Lolita je promijenila svoju bit. Umjesto da bude novi ' Zlocin i kazna ', to je skromno djelo koje nas realno upozorava na problem pedofilije. Djeca bi trebala biti bolje zasticena, a zlocinci strozije kaznjavani. Jer, svi mi imamo djecu, a to se svacijem djetetu moze dogoditi.
Franko Busic.
Scoring_Disabled_Msg
Current Topic - Franko Busic: Poezija i proza - novi radovi