Na Badnjak posjetih se, kao i svake godine, svecanosti i vaznosti toga dana, u djetinjstvu na rodnom selu, a zatim i kasnije u zrelom dobu.
Kod mojih roditelja, uostalom kao i kod mnogih drugih, bio je to posebno vazan dan i tradicija okupljanja cijele obitelji (roditelja, sinova, nevjesta i unucadi). Bilo nam je to zazivjelo u jednu moralnu i dragu obavezu, cak niti clanstvo o SK nije opravdavalo izostanak, a roditeljima je bilo uistinu razocarenje kad god neko ne bi mogao doci. Pouzdano znam da su u Varesu mnogi, cak i na visim polozajima uzdrzavali tu tradiciju. Naravno, nije bilo narocitog svavlja jer je to bio predblagdanski dan, kada su se jos svrsavali neophodni poslovi, za najmanje tri neradna dana slavljenja Bozica, ali je Badnjak na svoj nacin bio svecan. Taj dan se je tek islo u sumu odsjeci krizban i nakititi ga prije vecere. Za vrijeme vecere bio je obicaj da roditelji ponude ljutom kapljicom i djecu koja su se tek zamomcila i zadjevojcila. Uz kombos, korice sa grahom i ‘osaf (i u zadnje vrijeme ribu i vino), osobita poslastica bila je gibanica- kod nas sa orasima, kao u i vecem dijelu Vareske opcine s katolickim zivljem. Za razliku od naseg znam da se u Vijackom kraju gibanica pravila sa pekmezom.
Ove godine bio sam osamljen na Badnjak. Nista neobicno za nove zapadnjacke zivotne prilike. Sin je bio otisao sa svojim drustvom Bizicnje praznike provesti negdje na obali. Supruga je imala radni dan do nekad duboko u noc. Ja taj dan, kao sam svoj gazda i jedini zaposleni, naravski nisam radio i nesto mi je jako falilo u dusi. Onda mi na um padne da pravim badnju veceru. No nisam bio siguran kako se pojedina jela prave, a i vremena je bilo malo preostalo. Uputim se zatim do Joze i Tinke Brdjanovica, za upute i recepte. Kad tamo zaista sam imao sta i vidjeti. Tinka je sva u poslu i spremanju i odmah joj se ispircam da necu dugo dosadjivati. Sa Sitnim- Jozom sam popio po jedno vino, procaskao malo i divio se njegovim rukotvorinama. Njegova bascica je pravi mali Vares- itekako originalan. (Ovaj puta i u bozicnje-zimskom ruhu-mada je blizu 40°C)
Maketa stare rodne kuce iz Jusica je nevjerojatno autenticana u omjeru 1:25. Tu je i stari vareski majdan, s vodenicom i sav u pogonu. U pozadini kuce su Matijevici. Kuce su prekrivene snjeznim, kristalno svjetlucavim pokrivacem, dok prozori zmirkaju od unutarnjeg svjetla.
Zao mi je sto nisam uspio ovdje prikaciti slike, da to i vizualno prikazem, ali mislim da ce se uskoro pojaviti na ovim stranicama.
Bracno par Brdjanovic cini mi se zrace, ne bolesnom nego, nekom pozitivnom vareskom nostalgijom (mada su veci dio proteklog zivoua odzivjeli u Sarajevu)- potpuno realni i svjesni zavidne situacije i sadasnje lokacije, ali sa neprikosnovenim prosloscu i zavicajem u sebi.
Na polasku ljubazni domacini su me darovali sa originalnim vareskim paprenjakom, a prije toga pocastili vec zgotovljenom gibanicom. Tinka me je uputila i posjetila kako se prave badnja jela i opskrbila sa njoj preostalim korama za gibanicu.
Sad’ je vec bilo izvjesno da ce nesto od vecere zacijelo i biti. Pozvao sam najblize prijatelje i dao se na posao. U zakazano vrijeme- 7,,00 PM sve je bilo gotovo. Prijatelji su bili zadivljeni i nasiceni jelima koje prije nikada nisu probali. U kasnijim satima pridruzila nam se je i moja supruga sa svojom pomocnicom, a za ovu priliku pilo se je samo vino.
Sve kasnije bozicnje gozbe ostale su mi u sjeni badnje vecere.
Svima zelim veseo docek i sretnu N.godinu
|