Uz to sto Dubravka rece, zelim dodati i ovo:
Najgore je ignorisati bilo ciju bol kada se tice gubitka, odnosno, nasilnog uzimanja bilocijeg ljudskog zivota!!!
Ljudi moji, vjerovali ili ne, ja sam do ove spoznaje, do sve dubine znacenja ovog sto sam izgovorila definitivno dosla tek kroz druzenje sa svima vama, anonimnim i potpisanim, za sankom.
Znala sam ja to teoretski i prije, ali to do skora nisam osjecala u onom dijelu sebe koje se zove inteligencija srca.
Ja mislim kad naucimo postovati vrijednost jednog jedinog zivota,jedne jedine od Boga ili Alaha- kako god mi tu visu silu zvali,datu sudbinu mrtvih ili pretivjelih dusa, tek onda cemo mozda donekle dorasti, ja dozreti do te sposobnosti koja ce nam omoguciti sa postovanjem i razumjevanjem govoriti o genocidima koji su se odigrali u blizoj i daljnjoj proslosti nad bilo kojim narodom.O brojkama, moram priznati, me je strah i misliti.
Takodje mislim, ako zelimo koliko toliko prevazici ovu zadnju, krvim obiljezenu proslost i praviti put ka bilo kakvoj buducnosti u kojoj bi ljudi mogli zivjeti jedni sa drugima, makar malo dostojnije od zivotinja, onda moramo nauciti razgovarati sa razumom srca i dozom povjerenja, da niko ovdje svjesno ne pocinje sa ovakvim teskim temama tek iz objesti.
|