Mala ali bitna ispravka..."onda moramo nauciti razgovarati sa razumom srca i dozom povjerenja, da niko ovdje svjesno ne pocinje sa ovakvim teskim temama tek iz objesti." -znaci htjela sam reci da nijedan upis nije svjesno zlocest.
Radosu nezelim unaprijed pripisati nikakvu objest ili zlu namjeru.Iz straha od novih diskusija, na onaj nacin koji nas sve razdvoji, raztroli i gore nego sto jesmo, ja sam pozurila unaprijed nekako ublaziti ton a propustila ga cak pozdraviti, sto je trebalo biti makar pristojno.
Umedjuvremenu sam citala o biografiji jednog ruskog slikara, pjesnika i filozofa Maximiliana Wolosina.( danas imam slobodan dan)Za njeg se kaze kako nikad nije sudio o djelima jednog naroda, nego je putovao u zemlje tih naroda sa kojima je tadasnja rusija imala konflikt, kroz to iskustvo se vracao bez ikakvog osudjivanja sa pozicije jednog Rusa, nego samo sa pozicije covjeka koji osudjuje svaki rat i svako ubijanje.Zivjeo je oko kraja 18, pocetkom 19 stoljeca i jos tada za sebe govorio:
"Svima blizak
a ipak i stran..."
Ili otprilike ovako:
-Trazi li covjek ,pripadan jednoj odredjenoj nacionalnosti istinu samo u njenim prapocetcima, neizbjezno ce naici na NAPAST nacionalizma. Na taj nacin se, umjesto da trazi duh/dusu naroda kojem pripada, on se neizbjezno veze samo za njegovog (nacionalnog)demonskog dvojnika, koji je cesto uzrok rata.Da bi se stvarno nasao duh svog naroda onda je neophodno popeti se za stepenicu vise na duh vremena...
Mislim da se sa te stepenice ovdje vec neki oglasavaju i nadam se da ih niko nece precuti.Takodje ne skodi ni ona,
-ruku na srce, ni jedan rat nikom nije nista dobro donio, pa cak ni takozvanim ratnim profiterima i mafijasima,i oni ce morati mrijeti, a na taj cas svakog uhvati "prpa" od vece sile, cije postojanje niko bas sigurno nemoze poreci.
|