<< Previous Topic | Next Topic >>Return to Index  
Vujadin
(no login)

.

No score for this post
October 4 2002, 10:04 PM 

E moj Kozak!

Vidi se da si junacina. Smes li ti to da nekome kazes u lice? Tako nesto nisam cuo ni od ustasa na njihovim sajtovima. Ti si tipican primer crnogorskog fasiste.

A vi ostali casni Crnogorci, ne smeta vam ni malo sta pisu poneki od vasih istomisljenika?

Vujadin


 
Scoring disabled. You must be logged in to score posts.
R.P.
(no login)

.

No score for this post
October 5 2002, 8:53 AM 

November 13 2001

Uzeto iz 'Vesti' i 'prevedeno' na crnogorsku ijekavicu tako da i Dukljani mogu da razumiju. I nakon sto ovo dolje procitate pripitajte sebe koliko ce vremena trebat Kosovarima da pocnu cerat Crnogorce i Srbe sa svojija imanja u tome dijelu Crne Gore?


-------------


Masovne migracije sa Kosova i šševera Crne Gore na jug

Najezda Albanaca na Jadran

• Veliki broj Albanaca sa Kosova tokom ljeta doselio se u Ulcinj, a ništa manje ne zaostaje ni Bar, de je preko noci niklo naselje u blizini železnickog tunela • Ðe se naseli jedan, odmah sa sobom povlaci komšije i rodake, a sa staroššediocima se slabo druže, kaže Slobo, nekadašnji pomorac



Masovno doseljavanje Albanaca sa Kosova i šševera Crne Gore u Ulcinj, pa i u Bar - trend ili medijska manipulacija ljeta 2001?

Sudeci po odgovoru u jednoj barskoj Agenciji za promet nekretnina, na terenu se dešava mnogo više (i tiše) od onoga što se javno demantuje na sve strane.

- Od 700 imovinskih transakcija na podrucju barske opštine u minulih godinu dana, 500 kupaca ( 71% ) su bili albanske nacionalnosti - receno je "Vestima" pod uslovom stroge anonimnosti, jer kako vele, "nijednom kupcu ne bazdi novac".

Ove podatke nije bilo moguce provjeriti u odjeljenju za katastar, uz komentar da se "transkacije vode na imena, a ne na nacionalni popis".

Anonimne telefonske pretnje

Serija tekstova u "Glasu javnosti", "Politici", "Danu" i "Glasu Crnogoraca" o tome kako albanska populacija sa Kosova i sa šševera Crne Gore intenzivno kupuje nekretnine na krajnjem jugu Crnogorskog primorja poklopila se sa dosad nezapamcenim turistickim talasom Kosovara u Ulcinju, o cemu smo uostalom pisali.



U svim tim pricama vrlo su rijetki sagovornici sa imenom i prezimenom. Nema sumnje, rijec je o tabu temi, koju iz klupa crnogorskog parlamenta javno skoro cijelu deceniju uporno forsira Baranin Branko Bujic, poslanik prvo jedinstvenog DPS, a potom SNP.

Po njemu, "pravoslavni živalj se permanentno iššeljava iz Ulcinja, de se doššeljavaju Albanci".

Na nedavnom suceljavanju portparola SNP i DUA (Demokratske unije Albanaca) na TV CG dr Dragan Koprivica je u raspravi sa kolegom iz parlamenta Ferhatom Dinošom javno izrazio cudenje "zašto je toliki broj turista po isteku ljeta osta u Ulcinju".

- Pitaš me koliko i kako kupuju kuce? Sacekaj koji dan, pa cu ti detaljno opisati, prodajemo kucu na Maloj plaži - ovako je dopisniku "Vesti" rodeni Ulcinjanin Vlado M, inace poznati ugostitelj u starom dijelu Beograda, odgovorio kakva je po ovom "pitanju" situacija u najjužnijem gradu Crne Gore i SRJ.

"Irvasi" imaju de

- Nas šševernjake barski "staroššedeoci" zovu pogrdno irvasima! E, kukala im majka, ne daj Bože, da se Makedonija desi i kod nas, ja se bar imam kuci vratiti u Nikšic, a de ce oni? U more?

- gotovo da vice Marko N, 45-godišnji pomorac rodom iz "okoline Nikšica", koji blizu 20 godina živi u Baru, kad je cuo kojim povodom se vodi prica za susjednim kafanskim stolom.

Nakon ove upadice, u poznatom barskom okupljalištu pomoraca zavladao je muk...

Drugi sagovornik iz Ulcinja, apotekarka Jelena L, istice da su kafici za izlazak Albanaca s jedne, a Srba i Crnogoraca s druge strane, jasno podijeljeni, te da su ucestali anonimni telefonski pozivi kojim se njena porodica "hrabri" na iššeljenje iz Ulcinja i prodaju kuce.

Osim toga, navodi dalje naš sagovornik, "malo-malo, pa nam na ulici viknu: "Selite se, ovo je naše!". Jelena ukazuje da to "sigurno nijesu naši sugradani".

Nesporno je da je još od slucaja Drenica u martu 1998. poceo masovan dolazak izbjeglica kosovskih Albanaca u Ulcinj, inace njihovo omiljeno ljetovalište. Eskalacija je usledila u proljece 1999. sa prvim NATO bombama.

Bilo ih je na hiljade, i najveci dijo njih se vratio kucama odmah po ulasku NATO trupa na tlo južne srpske pokrajine.

Suocavale su se tih dana na crnogorskim drumovima kolone nevoljnika koji su bježali sa Kosova, i onih koji su se tamo vrcali.

Tacan broj onih koji su se vratili na Kosmet, odnosno onih koji su eventualno ostali, tih dana nije zvanicno objavljen.

U opštini Bar Albanci su uglavnom naseljeni u Krajini - bezvodnom uzanom pojasu pored Skadarskog jezera, na obroncima Rumije.

Bobovište, Ostros, Koštanjica, Arbneš, Ckla... imena poznata mahom jezerskim krijumcarima koji su u minulih deset godina u njihovim uvalama i lucicama tražili spas od oluja, policije i granicara.

Ovo je tradicionalno pecalbarski kraj, svi putevi najcešce vode u Detroit i Cikago, a iseljavanje je narocito pojacano od pocetka raspada SFRJ.


Bar posebno interesantan

Gastarbajteri iz Krajine ne zaboravljaju zavicaj, šalju pomoc rodbini, ali prema dosadašnjoj praksi nijesu poznati kao veliki kupci nekretnina na primorskom dijelu barske opštine.

- Ma vidi, ovi naši Albanci iz Ostrosa i Krajine što se iseljavaju, duša me za njima boli. Ipak je u Baru protok roba i novca, njihovi pomorci videli su svijeta, tako se emancipovali.

Ulcinjski Albanci starosedeoci - to su gospoda, ugostitelji, kapetanske familije, govore po pet-šes jezika.

Uostalom, drže neke od najjacih restorana u NJujorku, imaju tradiciju i oššecaj za život sa komšijama bez obzira koje su vjere.

Ovi što sa šševera dolaze, mnogo su brate zatvoreni.

Ðe se naseli jedan, odmah za sobom povlaci komšije i rodake, slabo se socijalizuju sa ovdašnjim narodom - jetko komentariše Slobo, nekadašnji pomorac, sada barski ugostitelj, potvrdujuci da je cuo kako su lani "od 700 imovinskih transakcija u Baru, najmanje 500 na imena ljudi 'odozgo'".


Zastarijo popis


Faktografski, ovu temu je poprilicno teško ilustrovati, jer je od poslednjeg popisa prošlo deset godina i mnogo toga na terenu se promijenilo.

Prema dostupnim statistickim podacima, u opštini Ulcinj od 24.217 stanovnika Albanaca je 17.469, Crnogoraca 2.995, Srba 404, i Muslimana 1.171.

U barskoj opštini, od 37.321 žitelja, Crnogoraca ima 18.998, Albanaca je 4.619, Srba 3.654 i Muslimana 5.136.

U ulcinjskom parlamentu vlada koalicija albanskih partija DUA i DSCG (Demokratski savez Albanaca u Crnoj Gori), a u barskom parlamentu od 35 odbornika DSCG ima dva mandata.


Najatraktivniji deo Bara za doseljenike je Dubrava - na putu izmedu Bara i Ulcinja, naleže na dvije veoma poznate plaže - Veliki pijesak i Utjehu.

Sve doskoro, glavni kupci placeva od domaceg življa, muslimana iz Mrkojevica u zaledu Dubrave, behu Beogradani, Novosadani, Nišlije, Podgoricani, Nikšicani, Beranci...

Medutim, u poslednjih godinu-dvije, tvrde žitelji Dubrave obije vjere, i pravoslavne i muslimanske, ode dolaze kupci koji govore jakim, prepoznatljivim akcentom.

Isti interesenti, prema kazivanjima upucenih, takode su ucestali u poslednje vrijeme i na suprotnom kraju barske opštine - u naselju Šušanj, na ulazu u Bar od Budve, de se nalazi veoma veliki broj vikend kuca ciji su vlasnici iz Srbije.

Uz prugu u Bjelišima, na barskoj periferiji, golim okom se može videti preko noci izniklo cijelo novo naselje pridošlica sa šševera.

Neposredno iznad tunela Cafe, od Bara ka Ulcinju, cijelo je naselje šševernjaka, nazvano "Kambodža", po nekad lošim uslovima života koji su na tom mjestu vladali.

"Kambodža" se polako legalizuje, mještani su vec samodoprinosom uveli struju, telefon, ali je voda i dalje akutan problem.

NJihovim stopama, polako ali sigurno, svakog dana dolazi sve veci broj ljudi željnih života u Baru.

Domaci živalj u ovoj tradicionalno otvorenoj sredini, u kojoj u poslovicnoj slozi žive pripadnici sve tri vjere, valjda prvi put u poslednjih stotinu godina, pocinje otvoreno da se raspituje odakle stižu nove komšije...

R.P.

 
Scoring disabled. You must be logged in to score posts.
R.L.
(no login)

.

No score for this post
October 5 2002, 8:56 AM 

Opet koristim 'Vesti' ovaj put o clanku koji pise o Abortusu u Srbiji i o padu nataliteta.

Sa ozbirom da je u Crnoj Gori ista situacija ili na putu da bude (jer je ipak moda vec par decenija da se 'kopira Jevropa') velju da stavim ovo ode i posebno obratite pažnju de se pominje da kod prosjecnog Srbijanca se ima 1.7 dece a kod Arnauta 6.

Za nepismene to znaci da kod njih ( a i kod nas jer su nam brojke slicne ) natalitet se skoro potpuno 'zamrzao' dok je Arnauta svakih 10 godina brojnije za oko 25%-30% ( ILI KOSOVO DOBIJA SVAKIH 10 GODINA EKSTRA 400.000 LJUDI ILI VISE STO JE MALO MANJE OD CRNE GORE A VEC SAD SE DOSELJAVAJU NA NASE PRIMORJE ).

STA TO ZNACI ZA EVENTUALNU NEZAVISNU DUKLJU ?

ZNACI DA NEBI PREZIVJELA NI 30 PRIJE NO STO BI JE ARANAUTI PREPLAVILI .

SRBIJA EVO KOLIKA JE PA ZBOG NJIHOVOG NEGATIVNOG NATALITETA IMAJU MALU SANSU DA ZAUSTAVE ALBANIZACIJU JUZNIH DJELOVA UZE SRBIJE KADA SE GLEDA U DUZEM ROKU ( I POD USLOVOM DA ALBANCI NASTAVE SA SADASNJIM REPRODUKCIONIM STEPENOM U NAREDNIJA 3 ILI VISE DECENIJE ) A KAMOLI 'NEOVISNA' DUKLJA DA OSTANE NETAKNUTA I 'NEVINA'.


Evo ga clanak;


-------------


SIMPOZIJUM SRPSKIH LEKARA U SVETOSAVSKOM CENTRU U HANOVERU

ABORTUSI PROGUTALI TRI SRBIJE

• Statistika pokazuje da se u porodici u Srbiji prosecno rada 1,7 dece, a kod Albanaca - cak šest • Poguban uticaj televizije, posebno na decu

Nasilnim prekidima trudnoce od Drugog svetskog rata do danas "ubijene" su tri Srbije! Po jednoj porodici u Srbiji rada se samo 1,7 potomaka, dok prosecna albanska porodica stvara cak šest naslednika.

Ovi uzbunjujuci podaci izneti su na simpozijumu srpskih lekara prošle subote u Hanoveru.

Na skupu, kome je prisustvovalo 25 strucnjaka, u organizaciji Društva srpskih lekara, to je pitanje nataliteta u otadžbini - ucinilo zaista najzanimljivijom temom.

Navedene statisticke podatke izneo je okupljenima dr Slobodan Teodorovic, ginekolog u penziji.

Pad nataliteta je stalan, za to su krivi pre svega abortusti (200.000 godišnje), ali i ratovi koji su odneli veliki deo mladog, reproduktivnog stanovništva, bežanje stanovnštva sa sela, iseljavanje...

Milica i petoro dece

- Prvo dete rodila sam kao studentkinja, a drugo kao apsolvent. Danas ih imamo petoro. Svakom od njih neizmerno sam se radovala, a oni ne samo da nisu smetali studiranju, vec su mi bili podsticaj da fakultet završim što pre - kazala je dr Milica Radulovic, stomatolog iz Handeloa kod Hamburga.

Milica i njen suprug Laslo Feher za ove reci nagradeni su - aplauzom.

Lekari su izneli mnogo predloga kako da se popravi natalitet, ali po svemu sudeci, najefikasnija mera bila bi državno finansijsko pomaganje porodica sa decom.

To je, podseca dr Steva Glavicki, moguce tek onda kada država ekonomski ojaca.

Izneta je inicijativa da se o toj temi drže predavanja, da se porodice prosvecuju i da se cisto i jasno kaže - da je u pitanju nacionalni opstanak.

Prema recima dr Teodorovica, ako se ništa ne promeni Srbi ce za 50 godina u sopstvenoj državi da postanu nacionalna manjina.

Uloga sveštenstva

Srpska crkva, konstatovano je, u poslednje vreme aktivno poziva na povecanje nataliteta, ali je bilo i mišljenja da bi Crkva mogla i više da ucini, pre svega da otvara vrtice i obdaništa, kako to rade i druge crkve.

- Svi intelektualci, a narocito mi lekari treba sami da ponudimo inicijative, pomoc i potražimo rešenja, a ne da cekamo da nas neko pozove - mišljenja je profesorka Stojanka Aleksic.

Krivi muškarci

- Današnji muškarci beže od odgovornosti, a u glavi imaju samo standard. Moji roditelji imali su šestoro dece, a za nas je odgovoran bio tata. Iza svega stajao je on.

Morali smo imati obucu i svi smo dobili opanke. Niko nije ostao bos - ocenila je LJubica Kosanic, penzionisana medicinska sestra i bivša predsednica KSS u Himelstiru.

Prva predavanja na ovu temu uskoro ce biti održana u Hamburgu, a problem nataliteta nece zaobici ni lekarski simpozijum koji se povodom lekarske slave 9. novembra održava u Himelstiru.

Na ovom skupu lekara bez "dijagnoze"nisu ostali ni politicari ni mediji, a ona za obe branše nije baš ohrabrujuca!

Nije ni neizleciva, konstatuju lekari, ako im odgovarajuce "peniciline" ubrizgaju biraci, odnosno potrošaci.

Prema referatu psihijatra dr Stanimira Kosanica, po zdravlje ljudi i njihovo loše psihicko stanje najpogubnija je televizija, koja utice na mišljenje, volju, pamcenje i koncentraciju, a stvara i - zavisnost.

TV horor

Negativno delovanje kod naših ljudi narocito je bilo uocljivo u vreme agresije na SRJ, a taj ucinak današnjom ratnom psihozom u svetu je nastavljen.

Prema anketi koju je proveo u Hanoveru, samo kod dva odsto ispitanika televizija nije negativno delovala.

Prema recima Kosanica, deca koja previše vremena provode pred ekranom (u Evropi prosecno tri i po sata) narocito su loši iz znanja jezika i matematike.

Takva deca žive u nekom umišljenom TV svetu, jer ih je sugestivna televizija, puna ubistava, udaljila od stvarnog života.

Brojni ucesnici

Uglednom lekarskom skupu obratili su se i prof. dr Pavle Stankovic, predsednik Lekarskog društva, dr Dušan Alimpijevic, predsednik srpsko-nemackog udruženja
"Leopold Ranke - Vuk St. Karadžic" iz Braunšvajga, akademik prof. dr Stojanka Aleksic, mikrobiolog iz Hamburga, dr Nevenka Teodorovic, docent sa beogradskog Stomatološkog fakulteta, dr Dušan Dragojevic, bivši direktor Bolnice "Hajdenhaus" u Hanoveru, hirurg dr Petar Radojcic...

Goste je pozdravio i skup blagoslovio paroh hanoverski prota namesnik Milan Pejic.

- Mama mališanu kazuje da mu je umrla baba, a on pita: "Ko je babu ubio?" - iznosi primer dr Kosanic.

Studentkinja politikologije Jelena Kecovic ocenjuje da u proteklih 100 godina morala u politici gotovo da nije ni bilo, a uništili su ga interesi.

Celi problem postaje još veci zbog cinjenice da su politicari najcešce ljudi koji pate od kompleksa inferiornosti (Napoleon zbog niskog rasta), koristoljublja, želje za moci ili su opsednuti idejom vode.

- U demokratskim društvima to se izborima može menjati, a veoma negativno deluju pasivni biraci, koji ne cine ništa da promene ono što nije dobro - mišljenja je buduci politikolog Jelena Kecovic.


R. Lukic

 
Scoring disabled. You must be logged in to score posts.
V.K.
(no login)

Besparica ljulja kolijevke

No score for this post
October 5 2002, 9:02 AM 

CRNA GORA - DRZAVA STARIH

Besparica ljulja kolijevke

U proteklih pet decenija prirodni prirastaj u Crnoj Gori opao je za oko 60 odsto, a broj rodjenih za 25. Posjecna starost premasuje 34 godine, a udio starijih od 65 godina u ukupnom stanovnistvu iznosi 11,52 odsto.

To znaci da se Crna Gora nalazi medju zemaljama sa "vrlo starim stanovnistvom" (prema klasifikaciji UN, zemlje koje imaju 10 i vise procenata stanovnika starijih od 65 godina smatraju se zemljama sa vrlo starim stanovnistvom).

"Deset crnogorskih opstina, od ukupno 21, u posljednjih pedeset godina ima negativnu stopu prirodnog prirastaja stanovnistva. U prosloj godini takav trend imale su opstine Zabljak, Savnik, Pluzine, Cetinje i Kotor.

Stopa prirodnog prirastaja u Crnoj Gori 1950. godine iznosila je 20,7 promila, da bi u 2000. pala na svega 5,7 promila. Smanjena je, dakle, 3,6 puta.

U proteklih pet decenija nepovoljan je i vitalni indeks: broj zivorodjenih u odnosu na broj mrtvorodjenih smanjen je sa 323,3 na 169,9 promila", ilustruje dr Nedjeljko Kecojevic, docent zdravstvene statistike na Medicinskom fakultetu u Podgorici, nepovoljne demografske tendencije u Crnoj Gori.

U posljednjih 16 godina pad nataliteta se kretao u rasponu od 30 do cak 94 odsto, ili po opstinama: Berane 30, Rozaje 40, Bijelo Polje 44, Zabljak 47, Cetinje 70, Kolasin 77 i Pluzine 94 procenta.

Pad nataliteta nije zabiljezen samo u Ulcinju i Herceg Novom, ali zbog specificnog razloga - velikog priliva izbjeglica sa ratnih podrucja.

Nepovoljna starosna struktura crnogorskog stanovnistva posljedica je vise faktora: kasnog stupanja u brak, velikog broja neudatih i neozenjenih, porodica sa malo djece, sve brojnije migracije - uglavnom, mladjeg stanovnistva...

Sve to, opet, ima svoje uzroke.

Zbog nezavidne ekonomske situ-acije, nezaposljenosti, neizvjesne buducnosti, nerijesenog statusa zene-majke i slicnih razloga, mladi se tesko odlucuju na zasnivanje bracne zajednice.

Najvise je porodica u kojima se radja jedno ili dvoje djece, a ljudi u najboljim godinama, mahom skolovani, odlaze u inostranstvo bez namjere da se u dogledno vrijeme vrate i nastave zivot u Crnoj Gori", objasnjava dr Jelena Radulovic, sef sluzbe za zdravstveno vaspitanje u podgorickom Zavodu za zdravstvenu zastitu.

Zar se nesto drugo i moze ocekivati u drzavi u kojoj je prosjecna plata nesto iznad 200 maraka, a mjesecni izdaci za pristojan zivot su i cetiri puta veci?

Zato su ovovremene vijesti, poput onih da Banjani trenutno imaju cak 200 nezenja starih izmedju 40 i 50 godina, uz male izglede da uopste i osnuju porodicu, ili da u omanjem selu Lijeska kod Pavinog Polja zivi sedamdeset momaka - samo za neupucene iznenadjenje i atrakcija.

Pri ovakvim negativnim demografskim kretanjima nije nimalo cudno sto cak cetrdeset crnogorskih naselja (bolje reci - bivsih naselja) nema vise nijednog stanovnika.

Mladi su odselili u gradove ili otisli vjekovima starim stazama predaka - daleko van Crne Gore.

Dr Miomir Dasic, istoricar iz Podgorice, kaze da se u Crnoj Gori gotovo niko ne bavi tako izuzetno vaznim pitanjem kakvo je bioloska buducnost drzave i nacije i iznosi gotovo nevjerovatne podatke:

"Demografski pokazatelji ukazuju na katastrofalnu populacionu buducnost Crnogoraca ako se hitno ne preduzmu drzavne strateske mjere i ne definise dugorocan program za rjesavanje demografskih problema.

Upozoravam na cinjenicu da je crnogorska drzava ozbiljno ugrozena sa stanovista opadanja nataliteta populacije. Nedavno sam dobio demografske prognoze jednog americkog instituta, koje se odnose na stanje prije 1995. godine.

Prema tim prognozama, Crnoj Gori, sa sadasnjom stopom nataliteta, treba 410 godina da postigne dvostruko veci broj stanovnika, i to pod uslovom da ne bude ratova ili bilo kakvih nepogoda u kojima strada stanovnistvo.

Poredjenja radi, prema istim procjenama, Albaniji treba samo 25 godina da udvostruci sadasnji broj stanovnika, Srbiji oko 450, a Sloveniji cak 6.400 godina!"

Demografski grafikoni iz posljednjih pet decenija upucuju na nedvosmislen zakljucak da obnavljanje stanovnistva u Crnoj Gori tece vrlo sporo i da ce, ukoliko se ovakve tendencije nastave, stopa zivorodjenih u jednom momentu postati manja od stope umrlih. A to je znak da nacija izumire.

Vitalni pokazatelji - zivorodjeni, umrli, prirodni prirastaj, umrla odjocad - ukazuju da Crnu Goru cekaju jos teze demografske posljedice, upozorava dr Nedjeljko Kecojevic.

"Ako nema mladog stanovnistva, nema obnavljanja, prosperiteta ukupne populacije, nema radno aktivnog stanovnistva niti dovoljno ljudi da bi se omogucila takozvana neto stopa reprodukcije. A ako se ta stopa spusti ispod jedinice, onda pocinje da hara bijela kuga", objasnjava dr Kecojevic.

Prema demografskim strucnjacima, Crna Gora je na opasnom putu da joj se to i dogodi.

---------

Rijeka iseljenika

Prva iseljavanja Crnogoraca registrovana su 1478. godine, i to u Zadar, Senjsko primorje, Zumberak, Pakrac, Drnis, Benkovac... Od 1614. svake godine po oko dvije hiljade Crnogoraca odlazilo je na rad u tadasnje Mletke.

*

Prema evidenciji iz pasoskih knjiga, u periodu od 1879. do 1905. godine u Evropu, Ameriku i Afriku iselilo se oko 72.000 Crnogoraca i crnogorskih Muslimana.

*

Medjunarodni forumi dali su saglasnost 1817. godine da se iz Crne Gore iseli 20.000 crnogorskih porodica zbog teskih ekonomskih neprilika u drzavi.

*

Crnogorci su se stotinu godina, a najmasovnije pocetkom XX vijeka, kada je u Crnoj Gori zivjelo oko 240.000 stanovnika, raseljavali po cijelom svijetu zbog siromastva i gladi.

*

Samo u periodu 1879-1892. godina iz Crne Gore u Srbiju odselilo je 3.607 porodica sa 20.051 clanom.

*

"Slobodna misao" iz Niksica biljezi da je 1907. godine u Americi zivjelo oko 17.000 Crnogoraca.

Izmedju dva svjetska rata oko 25.000 Crnogoraca zaradjivalo je hljeb u Americi.

*

Oko 100.000 stanovnika iselilo se iz Crne Gore u periodu izmedju 1948. i 1971. godine.

----------------

Od maticara od suda

Najveca stopa sklopljenih brakova zabiljezena je 1953. godine (9,2 promila), kada su maticari proglasili 3.867 brakova, a najniza 1998 (5,6 promila). Prije tri godine sklopljena su 4.022 braka.

Stopa rastavljenih brakova bila je najniza 1979. godine (0,3 promila), kada je rastavljeno 205 brakova, a najveca 1997. i 1998. godine - po 0,9 promila. Tada je rastavljeno 289, odnosno 380 brakova.

Proslogodisnja stopa razvoda iznosila je 0,5 promila.

--------------

Dame brojnije

Broj stanovnika u Crnoj Gori povecao se od 1950. do 2000. godine sa 397.001 (189.019 muskaraca i 207.982 zene) na 658.280 (327.427 muskaraca i 330.860 zena).

To predstavlja ukupno povecanje stanovnistva za 65,81 odsto (73,22 muskaraca i 59,08 odsto zena).

U navedenom periodu doslo je do znacajnog smanjenja zivorodjene djece - od 11.904 u 1950. godini na 9.188 u 2000, ili po stopi od 30 promila u 1950. na 13,9 promila u prosloj godini.

Prosjecna starost umrlih stanovnika je 67,44 (muskaraca 64,43 i zena 70,74) godine. Najvise ih je umrlo u starosti od 65. do 74. godine, 1.562 (28,96 odsto).

Broj umrle odojcadi od 1950. do 2000. godine smanjio se, posmatrano u apsolutnom iznosu, 12-13 puta.

-----------------

Trojke

Blizanci i trojke odavno nijesu rjetkost u Crnoj Gori.

- U posljednjih dvadeset godina u Crnoj Gori imamo trend viseplodnih trudnoca. Na osamdeset porodjaja rode se po jedni blizanci, a trojke na 6.400 porodjaja. kaze dr Snezana Crnogorac, magistar ginekologije u podgorickom Klinickom centru. U ovoj godini rodjeno je sedam trojki, ciji su roditelji stanovnici Crne Gore.

I jos jedna zanimljivost: nas kolega Milivoje Kovacevic nedavno je postao otac trojki - dvije kcerke i sina.

Veseljko KOPRIVICA

 
Scoring disabled. You must be logged in to score posts.
M.B.
(no login)

Riza Halimi pozvao Ulcinjane da stupe u albansku drzavu

No score for this post
October 5 2002, 9:03 AM 

MILOVAN COGURIC,SEKRETAR SAVEZNOG MINISTARSTVA ODBRANE

Riza Halimi pozvao Ulcinjane da stupe u albansku državu



Informacije da se na jugu Srbije i sjeveru Kosmeta situacija ponovo komplikuje, da su Albanci zapoceli novu seriju provokacija, ponovo su uznemirile Srbe, koji žive na tim prostorima.

Povodom toga razgovarali smo sa sekretarom Saveznog ministarstva odbrane i clanom državnog Koordinacionog tijela za jug Srbije, Milovanom Coguricem , koji za "Dan" kaže da nece biti promjena granica na jugu Srbije, niti specijalnog statusa i autonomije, niti ce postojati paralelni organi vlasti.

- Po našim informacijama na Kosovu i Metohiji dolazi do cestih napada na pojedince srpske nacionalnosti, narocito u Kosovskom Pomoravlju, gdje su se Srbi u vecem procentu zadržali.

U širem regionu oko administrativne linije na jugu Srbije, ima incidenata, oružanih akcija i provokacija.

Militantno albansko krilo pojacano utice na rad politicara usmjeravajuci ih, na destabilizaciju regiona.

Umjesto da politicari rade na smirivanju tenzija i preuzimaju ulogu kontrole nad militantnim pojedincima, stanje je obrnuto, kaže Coguric.

Podsjeca na poruku Rize Halimija, politickog predstavnika Albanaca na jugu Srbije, koji je 28.novembra na Dan Republike Albanije pozvao osim albanskog življa sa tog prostora, i Ulcinjane da do sledeceg praznika svi budu u jednoj- albanskoj državi.

- Cesti su slucajevi provokativnih akcija sa druge strane administrativne linije, prema položajima Vojske i MUP-a Srbije duž kopnene zone bezbijednosti.Narocito na potezu od makedonske granice do Medvede.

Po našim informacijama u poslednje vrijeme, bilo je 66 provokacija.Saznali smo, da se na više položaja , sa druge strane administrativne linije prema Kosovu obavlja obuka pojedinih grupa albanskih terorista.

Stanje prema Makedoniji i dalje je nestabilno. UCK Makedonije drži položaje prema granici sa Jugoslavijom, dok makedonske snage bezbjednosti tu ne zalaze, istice Coguric,naglašavajuci da se teroristi sve više organizuju što dodatno otežava bezbjednosnu situaciju prema makedonskoj granici.

- Napad na na stanicu multietnicke policije u selu Rajince, u Preševskoj opštini , ukazuje na mogucnost komplikovanja situacije. To se može zakljuciti i iz svakodnevnih razgovora sa stranim diplomatama, zakljucuje Coguric.

M.B.


 
Scoring disabled. You must be logged in to score posts.
CG
(no login)

Dukljanska 'vizija': Crna Gora bez vojske

No score for this post
October 5 2002, 9:04 AM 

Tek bi to obezhrabrilo buduce eventualne Arnautske
teroristicke akcije unutar te 'neovisne' Duklje.

O tome koliko Arnautski ektremisti 'nijesu' potenconalni problem najbolje nam pokazuje primjer Makedonije i Presevske zone.

---------

BUDUÆI SISTEM ODBRANE U CRNOJ GORI

NEÆE NI SVOJU VOJSKU?

Savetnik predsednika SRJ i èlan ekspertskog tima za ekonomska pitanja u pregovorima o sudbini SRJ, Danijel Cvjetiæanin rekao je juèe da je crnogorska strana tokom tih razgovora iznela stav da Crna Gora u buduænosti neæe imati vojsku.

- Kad je èlan jugoslovensko-srpskog tima Boris Begoviæ pitao koliki æe biti troškovi Crne Gora za armiju u sluèaju nezavisnosti, Veselin Vukotiæ je odgovorio da oni neæe ni imati armiju - rekao je Cvjetiæanin agenciji Beta.

On je dodao da se ta ideja u Makedoniji nije pokazala kao dobra.

 
Scoring disabled. You must be logged in to score posts.
Dukljanin
(Login Diocleano)

Ante Beljo: IDEOLOGIJA VELIKE SRBIJE

No score for this post
December 25 2009, 5:38 PM 

Ante Beljo: IDEOLOGIJA VELIKE SRBIJE



Nasa prva tema je naslovljena Ideologija Velike Srbije, a bavit ce se time od kada datira i sto je kao takva na ovim prostorima prouzrocila.

Nastojat cu ukratko iznijeti bitne konture te ideologije s osvrtom na nekoliko kljucnih osoba i djela iz srpske povijesti, koje su bile njeni tvorci.



ILIJA GARASANIN (1812.-1874.)



Ilija Garasanin jedan je od najaktivnijih srpskih politicara proslog stoljeca. Suvremenik je Ljudevita Gaja u Hrvatskoj. Bio je ministar u vise ministarstava dinastije Obrenovica i dinastije Karadjordjevica, pa vec ta cinjenica pokazuje njegovu politicku snalazljivost. Glasovit je postao po svom "Nacertaniju" koje je nastalo 1844. godine, ali je objavljeno mnogo kasnije. U svom "Nacertaniju" on je napravio plan za stvaranje Velike Srbije u koju bi ukljucio, ne samo one zemlje koje su nekada pripadale Srbiji, nego i one za koje je Garasanin smatrao da trebaju pripasti Srbiji. Za ostvarenje tih planova Garasanin je znao da Srbija treba pomoc susjednih zemalja pa je pri tome racunao da ce zemlje Balkana biti oslabljene rusenjem Turskog Imperija, sto ce omoguciti Srbiji da se lakse "docepa odredjenih teritorija.

U tom "Nacertaniju" on kaze: "Srpska drzava koja je vec srecno pocela, no koja se rasprostirati i ojacati mora, ima svoj osnov i temelj tvrdi u carstvu srpskom 13-ga i 14-ga stoljetija i u bogatoj i slavnoj srpskoj istoriji. Po istoriji ovoj zna se da su srpski carevi poceli bili grckom carstvu mah otimati i skoro bi mu konac ucinili te bi tako na mesto propadseg istocno-rimskog carstva srbsko-slavensko carstvo postavili i ovo naknadili. Car Dusan silni primio je vec grb carstva grckog. Dolazak Turaka prekinuo je ovu promenu i preprecio je ovaj posao za dugo vreme, no sad, posto je sila turska slomljena i unistena tako reci, treba da pocne isti onaj duh dejstvovati, prava svoja na novo traziti, i prekinuti posao na novo nastaviti.

Ovaj temelj i ove osnove zidanja carstva srbskog valja dakle sad od razvalina i nasutina sve vecma cistiti i osloboditi, na vidik izneti, i tako na ovako tverdom i stalnom istoriceskom fundamentu novo zidanje opet preduzeti i nastaviti."

"Srbi su se medju svima Slavenima u Turskoj prvi sobstvenim sredstvima i snagom za svoju slobodu borili; sljedovatelno oni imaju prvi i puno pravo k tome da ovaj posao i dalje upravljaju. Vec sada na mnogim mestima i u nekim kabinetima predvide i slute to: da Srbima velika buducnost predstoji i to je ono sto je pozornost cele Evrope na Srbiju navuklo. Kada mi ne bi dalje mislili nego samo na knjazevstvo kao sto je sad, i kad ne bi u ovom knjazevstvu klica buduceg srpskog carstva lezala, onda ne bi se sve vise i duze sa Srbijom zanimao nego sto je sa Moldavskim i Vlaskim knjazevstvima cinio, u kojima nema samostalno nacelo zivota i koji se dakle samo kao privjesci Rusije smatraju.

Nova srbska drzava na jugu podavala bi Evropi sve garancije da ce ona biti vrsna i krjepka drzava i koja ce se moci medju Austrijom i Rusijom odrzati."

"... kao najglavniji i osnovni zakon drzavni mora se predstaviti i utvrditi u tome, da knjazevsko dostojinstvo mora biti nasledstveno. Bez ovoga nacela, koje sacinjava jedinstvo u najvisem drzavnom dostojinstvu ne moze se stalan i postojani drzavni sojuz medju Srbijom i ostalima susedima Srbima ni pomisliti."

"Ujedno nuzno je i to, da se ne samo svi osnovni zakoni, ustav i sva ustrojenija glavna knjazevstva Srbije u Bosnu i Hercegovinu medju narodom rasprostranjavaju, nego jos i to da se za vremena nekoliko mladih Bosnjaka u srpsku sluzbu drzavnu prima da bi se ovi prakticno u politiceskoj i financijalnoj struci pravlenija, u pravosudiju i javnom nastavleniju obucavali i za takove cinovnike pripravljali koji bi ono sto su u Srbiji naucili posle u svom otecestvu u djelo privesti mogli."

Dakle, oni su na svaki nacin nastojali da odredjeni broj ljudi iz Bosne skoluju administraciji kako bi se, kad ih kasnije budu slali natrag, time vrsilo posrbljavanje Bosne.

"Da bi se narod katoliceskog ispovedanija od Austrije i njenog upliva odvracali i Srbiji vecma priljubili nuzno je na to osobito vnimanije obracati. Ovo bi se najbolje postici moglo posredsvom fratera ovdasnjih, izmedju kojih najglavnije trebalo bi za ideju sojedinjenja Bosne sa Srbijom zadobiti."

Radilo se na tome da se za tu ideju pridobiju franjevci koji su uvijek bili popularni i imali podrsku naroda u BiH. Stoga Garasanin predlaze da se u tu svrhu tiskaju i odredjene vjerske knjige na srpskom jeziku, koje bi se onda trebale koristiti pri vjerskim obredima u Bosni. To su bile Garasaninove ideje koje je drzavna administracija tadasnje srpske drzave provodila u djelo.




VUK STEFANOVIC KARADZIC (1787.-1864.)




Vuk Stefanovic Karadzic bio je jezikoslovac i pisac koji je putovao po Balkanu proucavajuci i prikupljajuci narodne pjesme. Pisao je mnogo o lingvistickim temama i problemima i objavio gramatiku i rjecnik onog sto je on smatrao srpskim jezikom. Srbi ga smatraju osnivacem srpske jezicne reforme te srpske kulture uopce.

Jedna od glavnih niti njegovih razmisljanja jest ideja da su svi oni koji govore stokavski Srbi (iako i Hrvati dobrim dijelom govore tim dijalektom). Takva su Karadziceva razmisljanja veoma cesto vidljiva u njegovim spisima i ona su utjecala na srpske odnose prema drugim balkanskim narodima. Karadzicev clanak "Srbi svi i svuda" prvi je put objavljen u "Korabljici za historiju, jezik i kulturu Srba sva tri zakona", godine 1849. Taj je rad tipican za Vukove poglede na jezik i etnicku pripadnost srpskih susjeda. On je takodjer pokusavao nijekati postojanje znacajnog broja Hrvata, iskrivljujuci tako povijesne cinjenice i jezicne datosti da bi opravdao svoje teorije.

Dok Garasanin u svom "Nacertaniju" iz 1844. godine iznosi ideje kako da se druge narode posrbi, Vuk Stefanovic Karadzic je vec 1836. godine sve susjedne narode uvrstio u Srbe. To se zakljucuje iz ovog njegovog teksta, pripominjem, napisanog 1836. godine:

"Zaista se zna da Srbi sad zive u danasnjoj Srbiji (izmedju Drine i Timoka, i izmedju Dunava i Stare planine), u Metohiji (od Kosova preko Stare planine, gdje je Dusanova stolica Prizren, srpska patrijarsija Pec, i manastir Decani), u Bosni, u Hercegovini, u Zeti, u Crnoj Gori, u Banatu, u Backoj, u Srijemu, u desnom Podunavlju od vise Osijeka do Sentandrije, u Slavoniji, u Hrvatskoj (i Turskoj i Austrijskoj krajini), u Dalmaciji, i u svemu Adrijatickom primorju gotovo od Trsta do Bojane. Zato u pocetku rekoh zaista se zna, jer se upravo jos ne zna dokle Srba ima u Arnautskoj i u Macedoniji. Ja sam se na Cetinju (u Crnoj Gori) razgovarao s dvojicom ljudi iz Dibre, koji su mi kazivali da onamo ima mnogo srpskijeh sela, po kojima se govori srpski onako kao i oni sto su govorili, tj. izmedju srpskoga i bugarskoga, ali opet blize k srpskome nego k pravome bugarskome.

U pomenutijem ovdje mjestima bice najmanje oko pet miliona dusa naroda koji govori jednijem jezikom, ali se po zakonu (religiji) dijele na troje: moze se otprilike uzeti da ih oko tri miliona ima zakona grckoga, i to: jedan milion u cijeloj Srbiji (s Metohijom), jedan milion u austrijskijem drzavama (u Banatu, u Backoj, u Srijemu, u desnom Podunavlju, u Slavoniji, Hrvatskoj, Dalmaciji i Boci), a jedan milion u Bosni, Hercegovini, Zeti i Crnoj Gori; od ostala dva miliona moze biti da bi se moglo uzeti da su dvije trecine zakona turskoga (u Bosni, Hercegovini, Zeti itd.), a jedna trecina rimskoga (u austrijskim drzavama i u Bosni, Hercegovini i nahiji barskoj). Samo prva tri miliona zovu se Srbi ili Srblji, a ostali ovoga imena nece da prime, nego oni zakona turskoga misle da su pravi Turci, i tako se zovu, premda ni od stotine jedan ne zna turski, a oni zakona rimskoga sami sebe ili zovu po mjestima u kojima zive npr. Slavonci, Bosanci (ili Bosnjaci), Dalmatinci, Dubrovcani itd., ili kao sto osobito cine knjizevnici, starinskijem ali bog zna cijim imenom; Iliri ili Ilirci; oni pak prvi zovu ih u Backoj Bunjevcima, u Srijemu, u Slavoniji i u Hrvatskoj Sokcima, a oko Dubrovnika i po Boci Latinima. Bunjevci moze biti da se zovu od Hercegovacke rijeke Bune, od koje su se, kao sto se pripovijeda, negda amo doselili..."

"Svi pametni ljudi i od grckijeh i od rimskijeh Srba priznaju da su jedan narod trude se da bi mrzost zbog zakona ili sasvijem iskorijenili ili barem umalili sto se vise moze, samo je onima rimskoga zakona jos tesko Srbima nazvati se, ali ce se po svoj prilici i tome malo-pomalo naviknuti; jer ako nece da su Srbi, oni nemaju nikakvoga narodnoga imena. Da reku da su jedni Slavonci, drugi Dalmatinci, treci Dubrovcani, to su sve imena od mjesta u kojima zive i ne pokazuju nikakvoga naroda. Da reku da su Slaveni, to su i Rusi i Poljaci i Cesi i svi ostali slavenski narodi. Da reku da su Hrvati, ja bih rekao da ovo ime po pravdi pripada najprije samo cakavcima, koji su po svoj prilici ostaci Porfirogenitovijeh Hrvata i kojijeh se jezik malo razlikuje od srpskoga, ali je opet blizi srpskome nego i jednome slavenskome narjecju; a po tome danasnjijem Hrvatima u zagrepskoj, varazdinskoj i krizavackoj varmedji, kojijeh se domovina prozvala Hrvatskom poslije muhackoga boja, koji je bio godine 1526. (a donde se zvala gornja Slavonija), i kojijeh je jezik kao prijelaz iz kranjskoga u srpski; ali ne znam kako bi se tijem imenom mogla nazvati ona braca nasa zakona rimskoga koja zive npr. u Banatu, ili u Backoj, ili u Srijemu i Slavoniji, ili u Bosni i Hercegovini, ili u Dubrovniku, i govore istijem jezikom kao i Srbi."

Dakle, to su ideje koje su izrazene kod Vuka Stefanovica Karadzica.




NIKOLA STOJANOVIC (1880.-1964.)




Pravnik i politicar Nikola Stojanovic rodjen je u Mostaru. Prije I. svjetskog rata bio je istaknuti protivnik Austro-Ugarske Monarhije i osnivac oporbenih novina "Narod". U vrijeme I. svjetskog rata bio je clan Jugoslavenskog odbora koji je radio na ujedinjenju Juznih Slavena. Smatrali su ga strucnjakom za BiH, te je bio savjetnik za tu regiju na mirovnoj konferenciji 1918./19. Napisao je clanak koji je prvobitno objavljen u "Srbobranu" (srpskom casopisu koji je izlazio u Zagrebu) u broju 168/169 iz godine 1902. Clanak nosi naslov "Do istrage nase ili vase, u kojem on sudi o Srbima i Hrvatima kao da se, zapravo, radi o samo dvije razlicite stranke, da se tu uopce ne radi o razlicitim narodima od kojih jedan treba pobijediti, ali s tim da drugu stranu (zapravo Hrvatsku) treba eliminirati. On kaze ovako:

"... Srbi i Hrvati su, po misljenju nekih, dva plemena istoga naroda; po misljenju drugih, dva posebna naroda (narodnosti); po misljenju trecih, jedan narod, jedno pleme."

"Pleme nastaje u vremenu pre ustanovljenja drzave, a narod nastaje u drzavi inicijativom jednog plemena. Ta se uloga pripisuje u nasoj istoriji plemenu kojim je upravljao Stevan Nemanja, ali i iza toga imamo i suvise primera koji pokazuju da srpske velmoze nisu htele ili nisu mogle shvatiti zajednicu interesa svih krajeva, bez koje nema govora o trajnom politickom jedinstvu. Politicki je Srbe ujedinila zajednicka odbrana na Kosovu i kasnije zajednicka sudbina robovanja jednoj istoj vlasti. Kulturno jedinstvo, kome je udario temelj Sv. Sava, ogledalo se najbolje u toj velicanstvenoj odbrani i u kasnijem stapanju srpske aristokracije sa demokracijom u jednu nerazdeljivu, divnu sastavinu - demokraciju s aristokratskim ponosom. U tom i lezi vaznost kosovskog boja, u tom smislu sprski poraz na Kosovu znaci jednu veliku pobedu."

Cinjenica je da su Srbi u povijesti mnoge poraze pretvarali u pobjedu. On dalje kaze: "Hrvati niti imaju posebnog jezika, ni zajednice obicaja, ni cvrstog jedinstva zivota, ni, sto je glavno, svesti o medjusobnoj pripadnosti, i stoga ne mogu biti posebna narodnost."

"Hrvati dakle nisu ni pleme ni posebna narodnost. Oni se nalaze na prelazu iz plemena u narodnot, ali bez nade da ce sacinjavati ikada posebnu narodnost."

"Njihovo lutanje u 19. veku od Gajeva Ilirstva do Strosmajerova Jugoslavenstva i Starceviceva Hrvatstva najbolje dokazuje. Njihovi glavni ljudi, koji su hteli prema potrebi tudje politike stvoriti te razne narodnosti, zaboravili su da se nacije kao proizvod istorijskog razvitka ne stvaraju preko noc, i da se raznim mitovima (njihov tvorac Tadija Smiciklas, hrvatski Panta Sreckovic, predsednik je Jugoslavenske Akademije) ne moze izbiti srpski ponos na proslost, izrazen u narodnim pesmama, i zameniti ponosom na sjajnu hrvatsku proslost."

"Hrvati obicno isticu neku kulturnu nadmocnost nad Srbima. Oni koji nemaju nikakvih specijalno svojih pogleda na svet (u veri, obicajima, vaspitanju itd.), nikakve nacionalne umetnosti ni knjizevnosti, usudjuju se govoriti o hrvatskoj kulturi."

"Hrvati, dakle nisu i ne mogu biti posebna narodnost, ali su na putu da postanu srpska narodnost. Uzimanjem srpskog za svoj knjizevni jezik, ucinili su najvazniji korak sjedinjenju."

"Proces pretapanja niko ne moze zaustaviti, jer se tu sastaje masa sa istojezicnom masom, isto kao sto se ne da otkloniti nikakvim deklamacijama o slozi borba izmedju inteligencija i srednjih staleza; jer su Srbi i Hrvati u danasnjem izdanju - dve politicke stranke.

Borba koja se po svemu svetu vodi izmedju liberalizma i ultramontanskog kozmopolitizma olicena je kod nas u borbi Srba i Hrvata. Opreka izmedju istorijskog drzavnog prava, koje sluzi kao podloga programima svih hrvatskih stranaka, od kojih nema ni jedne liberalne (sigurno jedinstveno u Evropi), i prirodnog prava izlozenog u srpskoj narodnoj misli, kao podlozi programima srpskih stranaka, od kojih nema ni jednog klerikalno-konterzvativnog, najbolje to pokazuje.

"Ponosni Dubrovcani su se odlucili za Srpstvo, premda su se ostali dalmatinski gradovi, koji su stajali pod uticajem iste talijanske kulture, odlucili za Hrvatstvo. Dubrovnik je bio slobodna republika, a ostali gradovi podanici republike Sv. Marka. Slobodni ljudi odlucili se za slobodno i napredno Srpstvo, tudji podanici za tudjinima usluzno i nazadno Hrvatstvo.

To je, mislimo, najbolji dokaz, da nas dele samo pojmovi o slobodi, da smo dve politicke partije.

U borbi tih stranaka ne moze biti govora o slogi jer su nacela njihova iz osnova protivna, i jer su Hrvati tudjinska avangarda, a Srbi predstavnici principa Balkan - balkanskim narodima.

Na temelju toga principa Srbi se mogu i moraju sloziti sa ostalim balkanskim narodima, ostavljajuci za kasnije doba resenje unutarnjih balkanskih pitanja. Hrvati su, kao predstavnici tudjih osvajackih prohteva, od toga potpuno iskljuceni, ne kao narod radi svojih osobina, nego kao narod, koji je dopustio da ga predstavljaju i njegovom sudbinom upravljaju nekolike klike, za koje je i suvise ocito da sluze tudjim interesima

Ta se borba mora voditi do istrage nase ili vase. Jedna stranka mora podleci. Da li ce to biti Hrvati, garantuje nam njihova manjina, geografski polozaj, okolnost, sto zive svuda pomesani sa Srbima, i proces opste evolucije, po kome ideja Srpstva znaci napredak.

Obrazovanjem mase narodne, spojene sa njenim ucestvovanjem u politici, moraju pasti i nazadne klerikalne ideje. Propast klerikalizma u nasem narodu znaci propast Hrvatstva."





JOVAN CVIJIC (1865.-1927.)





Istaknutog ideologa velikosrpske ideje imamo u Jovanu Cvijicu koji se smatra osnivacem moderne zemljopisne znanosti u Srbiji. Istrazivao je i mnogo pisao na temu zemljopisa Balkana. Posjedovao je veliko znanje ne samo o zemljopisu Srbije i okolnih regija, vec takodjer i o povijesti i aktualnim zbivanjima u tim podrucjima.

Zanimalo ga je takodjer politicko napredovanje Srbije i zbog toga je cesto gubio svoju znanstvenu objektivnost kada je pisao o Srbiji ili o Balkalnu u zemljopisnom kontekstu. Velik dio njegova rada koristi se kao "znanstveno opravdanje" velikosrpskoj politici.

Predocit cu izjave iz raznih Cvijicevih clanaka i publikacija u kojima on jasno pokazuje svoju sklonost ka Velikoj Srbiji u kontekstu akademsko-znanstvenog poimanja. Sve izjave reflektiraju obrazlozenja aktualnih velikosrpskih ideologa, a moze se vidjeti da se Cvijicev rad, s obzirom da je bio poznati geograf, koristi kao "znanstveni dokaz njihovim teritorijalnim zahtjevima.

Citiram njegove izjave:

"Srbi zive i izvan tadasnjih granica Srbije." I nastavlja: "Svet treba da zna i da se uveri, da Srbija moze da operise s mnogo vecom celinom, no sto je njena teritorija. od Srbije mogu da podju najvece teritorijalne transformacije. Ne treba prezati od toga da se taj strah ulije u svet, ako je korisno za nase nacionalne interese."

"Srpski se problem mora resiti silom. Obje srpske drzavice moraju se poglavito vojno i prosvetno najzivlje spremati, odrzavati nacionalnu energiju u zavojevanim delovima srpska naroda i prvu, iole povoljnu, priliku upotrebiti da raspravljaju srpskom pitanje s Austro-Ugarskom.

"Izvan moravsko-vardarske depresije nema u zapadnoj polovini Poluostrva (Balkanskog, nap. S.Z.) teritorije zgodne za formiranje trajne drzave, koja bi mogla ziveti ekonomskim i politickim zivotom." Potom kaze: "Ekonomski i trgovacki interesi izvesnih dinarskih oblasti (tu se poimenicno navode Bosna i Hercegovina, Dalmacija i 'dinarska' Hrvatska, nap. S.Z.) i sada idu prema moravsko-vardarskoj depresiji; ti krajevi ne mogu dobiti zivota i znacaja osim ako se prikljuce moravsko-vardarskoj drzavi..."

"... opste poznato je da su Bosna i Hercegovina oblasti ciste srpske rase..."

"... kao neosporan minimum principa nacionalnosti mora vredeti to da se ne sme dati tudjinu, stranoj drzavi, centralna oblast i jezgro jednoga naroda, jer to znace Bosna i Hercegovina za srpski narod."

"...Srbija mora zbog svoje ekonomske samostalnosti dobiti pristup na Jadransko More i jedan deo arbanaske obale: bilo zauzimanjem teritorija bilo dobijanjem ekonomskih i komunikacionih prava na tu oblast. To znaci, dakle, zauzimanje istina jedne etnografski strane oblasti, ali takve koja se mora zauzeti zbog osobito vaznih privrednih interesa, upravo zbog zivotne potrebe. Takvo zauzimanje bi se mozda moglo nazvati antietnografskom nuznoscu i u takvom obliku ono nije ni protiv principa narodnosti. U ovom slucaju je to i vise opravdano sto su Arbanasi severne Arbanije proizasli iz amalgamiranja Arbanasa i Srba."

Evo sto Cvijic kaze za Dubrovnik i Dubrovcane:

"Izgleda da su se Sloveni, doseljeni krajem 6 i u 7 veku, bili u pocetku naselili na strmim stranama iznad mesta na kome je danas varos, po stranama koje su bile pokrivene hrastovom sumom, dusbravom. Otuda je poreklo srpskom imenu grada."

To je, dakle, podrijetlo srpskog imena za grad Dubrovnik, koje je zamijenilo prijasnje grcko-romaneskno ime (Ragusa).




VASA CUBRILOVIC (1897.-xxx)





Vasa Cubrilovic napisao je memorandum za Stojadinovicevu vladu kome predlaze putove u rjesavanju albanskog problema. Rodjen je u Bosanskom Grahovu i bio je jedan od najmladjih sudionika u atentatu na Franju Ferdinanda u Sarajevu. Bio je povjesnicar i clan Srpske akademije nauka. U svom memorandumu za posrbljavanje Kosova kritizira kolonizaciju toga prostora poslije Prvog svjetskog rata kada su naseljavani pripadnici bivse srpske vojske kako bi se iseljavalo albansko pucanstvo. Stoga u svojemu memorandumu, upucenom 7. ozujka 1937. godine, vladi Milana Stojadinovica, predlaze metode fizickog izgona albanskog pucanstva koje s Kosova u Albaniju. To je zapravo jedno planirano i dobro razradjeno etnicko ciscenje.

Pogledajmo kako je to zamislio Vasa Cubrilovic:

"Problem Arnauta u nasem nacionalnom i drzavnom zivotu nije postao juce. On je igrao veliku ulogu u nasem srednjevekovnom zivotu, ali od sudbonosne vaznosti postao je od konca 17 veka, kada se srpske mase iseljavaju prema severu iz nekadasnjih starih ratnih zemalja, a na njihova mesta dolaze albanski brdjani. Oni se postepeno spustaju sa svojih planina u plodne kotline Metohije i Kosova i nadiruci prema severu sire se u pravcu Zapadne i Juzne Morave; preko Sar planine spustaju se prema Pologu, a odatle prema Vardaru. Do 19 veka stvorio se na taj nacin albanski trougao, klin, koji se, oslanjajuci se na osnovicu Dobar-Rogozna na svoje etnicko zaledje duboko zabio u nase zemlje, dopro do Nisa i razdvojio nase stare raske zemlje od Makedonije i doline Vardara...

Ovaj albanski klin pocela je Srbija kresati jos u prvom ustanku, isterujuci najsevernija naselja albanska jos od Jagodine."

"Ostali deo albanskog trougla imala je duznost da razbije nasa danasnja drzava od 1918. godine na ovamo. Ona to nije uradila. Ima vise razloga za to, a mi cemo ovde navesti samo nekoje vaznije:

1) Osnovna pogreska nasih odgovornih cinilaca iz toga doba bila je ta, sto su na nemirnom i krvavom Balkanu hteli da, zaboravljajuci gde su, primene zapadne metode pri resavanju velikih etnickih problema. Turska je donela na Balkan obicaj, uzet iz Serijata, da se dobijanjem bitke, i osvajanjem jedne zemlje dobija pravo nad zivotom i imanjem osvojenih podanika. Od njih su i hriscani Balkana naucili da se dobija i gubi na macu ne samo vlast i gospostvo, nego i kuca i imanje. Ovo shvatanje o privatnopravnim odnosima na Balkanu, moglo se samo donekle ublaziti zakonima, uredbama i medjunarodnim ugovorima stvaranim pod pritiskom Evrope, ali i ono je ipak sve do danas bilo glavna poluga i Turske i balkanskih drzava sve do nasih dana. Ne moramo ici u daleku proslost. Pomenucemo samo slucaje iz skorih dana: iseljavanje Grka iz Male Azije u Grcku, i Turaka iz Grcke u Malu Aziju; najnovije iseljavanje Turaka iz Bugarske i Rumunije u Tursku. Dok su sve balkanske drzave, od 1912 godine na ovamo ili resile ili su na putu da rese pitanje nacionalnih manjina njihovim iseljavanjem, mi smo se zadrzali na spornim i pipavim metodama postepene kolonizacije. Njeni su rezultati bili negativni... Kad se ima u vidu sirovost, jako razmnozavanje Arnauta i sve tezi uslovi za kolonizaciju po starim metodama, ovaj ce nesrazmer, tokom vremena, postajati sve veci, i naposletku dovesti u pitanje i ono malo uspeha kolonizacionog sto smo ga postigli od 1918 godine do danas."

"4) Besumnje da je najglavniji uzrok neuspeha nase kolonizacije u tim predelima bio sto su najbolje zemlje ostale u rukama Arnauta. Jedini moguci nacin naseljavanja naseg elementa u masama u te predele bio je oduzimanje zemalja Arnautima. Posle rata to se lako moglo proterivanjem jednog dela Albanaca u Albaniju za vreme pobuna i kecacke akcije, neozakonjivanjem njihovih uzurpacija i otkupljivanjem begluka. Ponovo moramo da se vratimo ovde na strahovitu pogresku naseg posleratnog pravnog shvatanja o zemljisnom posedu. Mesto da smo iskoristili shvatanje i samih Arnauta o njihovim uzurpacijama zemljista, retko ko je od njih imao i tursku tapiju, i to samo na kupljena imanja - mi smo, na nasu veliku nacionalnu i drzavnu stetu ne samo ozakonjavali sve te uzurpacije nego, sto je jos gore, privikavali Arnaute na zapadnoevropske pojmove o privatnom posedu. Oni ga, pre toga vremena, nisu ni imali. Tako smo im mi sami dali u ruke oruzje kojim ce se braniti, drzati najbolje zemlje, i onemogucavati nacionalizaciju za nas jednog od najvaznijih predela."

"Onaj albanski blok oko Sare planine od ogromnog je znacaja i nacionalno-drzavnog i strategiskog za nasu drzavu. Vec smo pomenuli nacin njegovog postanka i njegovu vaznost za cvrsto vezivanje predela oko doline Vardara sa nasim starim zemljama. Najveca snaga srpske ekspanzije od pocetka stvaranja prve srpske drzave pa na ovamo, jos od 9 veka, lezala je uvek u kontinuitetu te ekspanzije i starih raskih zemalja u svim pravcima pa i prema jugu... Osigurati se moze u XX veku samo ona zemlja, koja je naseljena svojim vlastitim narodom; zato je imperativna duznost svih nas da tako vazne strategijske polozaje ne pustimo da u rukama drzi nama neprijateljski i strani elemenat. To tim pre sto taj element ima oslonca na srodnu nacionalnu drzavu. Ona je za danas jos nemocna, ali i kao takova postala je baza italijanskog imperijalizma, preko koje on misli da nadire u srce nase Drzave. Protiv toga nadiranja, najsigurnije sredstvo je vlastiti element, koji ce hteti i umeti da brani svoje imanje i svoju drzavu.

Zatim, sem toga bloka od 18 srezova, Arnauti i ostale nacionalne manjine u Juznim krajevima zive rastrkano, pa nisu tako opasni za nas nacionalni drzavni zivot. Nacionalizovati predele oko Sare planine znaci i za uvek ubiti svaku iredentu i za uvek osigurati drzavinu tih zemalja."

"Arnaute je nemoguce suzbiti samo postupnom kolonizacijom; to je jedini narod koji je uspeo posljednjih hiljadu godina ne samo da se odrzi prema jezgru nase drzave, Raskoj i Zeti, nego i da na nasu stetu potisne nase etnicke granice prema Severu i Istoku. Dok se nasa etnicka granica poslednjih hiljadu godina pomerala na Severu do Subotice, na severo-zapadu do Kupe, Arnauti su nas potisnuli iz doline Skadra, nekadasnje Bodinove prestolnice iz Metohije i sa Kosova. Jedini nacin i jedino srestvo to je brutalna sila jedne organizovane drzavne vlasti, u cemu smo mi uvek bili iznad njih. Da od 1912. godine na ovamo nismo imali uspeha u borbi sa njima, krivica je do nas, jer tu vlast nismo kako treba iskoristili. O nekom njihovom nacionalizovanju u nasu korist ne moze biti ni govora. Protivno tome, u osloncu na Albaniju budi se njihova nacionalna svest, i ne rascistimo li stvari na vreme, za 20-30 godina imacemo jednu strahovitu iredentu ciji se tragovi vec opazaju a koja ce neminovno u pitanje dovesti sve nase posede na Jugu."

"Vec smo rekli da je za nas efikasno iseljavanje Arnauta iz njihovog trougla samo u masi. A da dodje do masovnog iseljavanja, prvi uslov jeste stvaranje podesne psihoze. Ona se moze stvoriti na vise nacina.

Poznato je da muslimanske mase u opste vrlo lako podlezu uticaju, narocito verskom, da su lakoverne, cak i fanaticne. Zato je potrebno prvenstveno, za iseljavanje medju Arnautima pridobiti njihovo svestenstvo i prve ljude od uticaja, ili novcem ili pretnjama. Treba, sto pre naci agitatore, koji ce agitovati za iseljavanje narocito ako bi nam htela sama Turska da dade."

"Drugo sredstvo bio bi pritisak drzavnog aparata. On treba da do krajnosti iskoristi zakone, da bi sto vise zagorcio opstanak Arnauta kod nas: globe, apsenja, nemilosrdno primenjivanje svih policijskih propisa, kaznjavanje sverca, sece suma, potrice, pustanje pasa, gonjenje na kuluk i sva ona druga srestva koja je u stanju da iznadje jedna prakticna policija. Privredno, ne priznavanje starih tapija, rad na katastru u svim predelima treba smesta obustaviti nemilosrdno uterivanje poreza i svih javnih i privatnih dugova; oduzimanje drzavnih ispasa, opstinskih ispasa, ukidanje koncesija, poslovnih dozvola za kafane, trgovine, zanate, oduzimanje monopolskih dozvola, isterivanje iz drzavne, privatne i samouprvne sluzbe, itd. - ubrzace iseljavanje. Sanitetske mere: prisilno izvrsenje svih propisa i po samim kucama, rusenje zidova i velikih plotova oko kuca, stroga primena veterinarskih mera, koja ce ometati izvodjenje stoke na pijace, itd. takodjer se dadu prakticno i efikasno primeniti. U verskim pitanjima Arnauti su najosetljiviji, pa ih i tu treba dobro darnuti. Moze se to postici sikanama svestenstva, krcenjem groblja, zabranom mnogozenstva, i narocito nemilosrdnom primenom zakona da i zenska deca moraju pohadjati osnovne skole, gde god samo ima skola.

I privatna inicijativa u tome pitanju moze mnogo uciniti. Nasim kolonistima po potrebi treba podeliti oruzje. U one predele treba plasirati staru cetnicku akciju i poverljivo je pomoci u njezinim zadacima. Narocito treba pustiti jedan talas Crnogoraca s brda da izazove masovni sukob sa Arnautima u Metohiji. Preko poverljivih ljudi ovaj sukob treba spremiti: dati mu maha sto ce biti tim lakse sto su Arnauti jace digli glavu, a ceo slucaj mirne duse treba pretstaviti kao sukob bratstva i plemena i po potrebi dati mu ekonomski karakter. U krajnjoj nuzdi mogu se izazvati i lokalne bune koje bi bile krvavo ugusene najefikasnijim sretstvima, no ne toliko vojskom koliko koloniatima, Crnogorskim plemenima i cetnicima.

Postoji jos jedno sretstvo koje je Srbija vrlo prakticki upotrebila posle 1878. godine, tajno palenje sela i arnautskih cetvrti po gradovima."

"Kolonistima se, dakle, moraju osigurati svi zivotni uslovi za nekoliko godina, ako zelimo da oni tamo ostanu. Nemilosrdno treba gusiti svaku spekulaciju sa kucama i imanjima iseljenih Arnauta. Drzava mora zadrzati za sebe neograniceno pravo raspolaganja i pokretnina i nepokretnina vlasnika i smesta po njihovom odlasku naseljavati svoje koloniste. To treba ciniti s toga jer ce se retko gde dogoditi da ce se jednom krenuti citavo selo. U takva sela treba najprije ubacivati Crnogorce, kao ljude drske, nasrtljive, bezobzirne, koji ce svojim ispadima prisiliti ostatak Arnauta da se sele, a onda dovoditi i koloniste iz drugih krajeva."

"Imajuci u vidu sve gore izlozeno, nije slucajno da mi, prilikom raspravljanja problema kolonizacije na Jugu, polazimo sa stanovista da je jedini efikasni nacin resenja toga pitanja - raseljavanje Arnauta u masi. Postupna kolonizacija nije uspela ni kod nas, kao ni nigde na drugom mestu. Drzavna vlast, kad hoce da intervenise u korist svoga elementa u borbi oko zemlje moze da uspe samo onda, ako postupi brutalno. Inace, domorodac, ukorenjen u svome zavicaju, aklimatizovan, uvek je jaci od koloniste. To u nasem slucaju treba imati tim pre pred ocima, sto imamo posla sa jednom sirovom, zilavom i plodnom rasom, za koju je pokojni Cvijic rekao da je najekspanzivnija na Balkanu.

Citati koje sam prezentirao ponajbolje svjedoce kakva su bila stajalista koja je zastupao Vaso Cubrilovic, koji je, da podcrtam, predlagao "raseljavanje Arnauta u masi, kako to on rece, jer je takav nacin, po njemu, "jedini efikasni nacin resenja toga pitanja.

Sada nakon Cubrilovica, pogledajmo sto je o homogenizaciji Srba kaze jos jedan zagovornik velikosrpske ideologije. Rijec je o dr. Stevanu Moljevicu, odvjetniku iz Banjaluke, rodjenom 1888. godine, koji je 1941. godine pobjegao u Crnu Goru. Bio je jedan od glavnih savjetnika cetnickog vodje Draze Mihajlovica. Kakve je ideje zastupao i kakvu je veliku Srbiju zelio, ponajbolje svjedoci njegov memorandum-proglas pod imenom Homogena Srbija objavljen u Niksicu 30. lipnja 1941. godine.

U tom proglasu Stevan Moljevic ovako pise:

"Iskusenja srpskog naroda u ovome ratu, izazvana gubitkom drzave i slobode, dovela su ga do nepokolebljivog uverenja:

da snagu drzave ne cini ni prostranstvo njene teritorije, ni broj njenog ziteljstva, pa ni bogatstvo zemlje, koliko nezavisnost pogleda, smisao i ljubav za drzavu, njenu slobodu i nezavisnost, unutrasnja sloga i duhovna povezanost naroda u casu spoljne opasnosti, te spremnost njegova da za drzavu i njenu slobodu zrtvuje sve sto ima pa i sebe sama;

2) da on tu istovetnost pogleda na drzavu, smisao i ljubav za drzavu i njenu nezavisnost moze opet postici samo ako bude okupljen u homogenoj Srbiji. Primere su mu za to dale Srbija i Crna Gora u proslim ratovima i Grcka u sadasnjem ratu.

Stoga se Srbima namece danas prva i osnovna duznost:

da stvore i organizuju homogenu Srbiju koja ima da obuhvati celo etnicko podrucje na kome Srbi zive, i da joj osiguraju potrebne strateske i saobracajne linije i cvorove, te privredna podrucja kako bi joj bio omogucen i obezbedjen slobodan privredni, politicki i kulturni zivot i razvitak za sva vremena.

Te strateske i saobracajne linije i cvorovi, potrebni za sigurnost, zivot i opstanak Srbije, iako gdegde danas ne bi imali srpsku vecinu, imaju da posluze Srbiji i srpskom narodu da se ne bi vise ponavljala teska stradanja koja Srbima nanose njihovi susedi cim se pruzi prilika.

Preseljavanje i izmena ziteljstva, narocito Hrvata sa srpskog i Srba sa hrvatskog podrucja, jedini je put da se izvrsi razgranicenje i stvore bolji odnosi izmedju njih, a time otkloni mogucnost da se ponove strasni zlocini koji su se desavali i u proslom ratu, a narocito u ovom sadanjem, na svemu podrucju na kome su Srbi i Hrvati bili izmesani, i gde su Hrvati i Muslimani s planom isli za istrebljenje Srba."

U nastavku proglasa Stevan Moljevic je obradjivao pitanje granica VELIKE SRBIJE, pa je napisao ovo:

"Osnovna greska u nasem drzavnom uredjenju bila je sto 1918. g. nisu bile udarene granice Srbije. Ta se greska mora ispraviti, danas ili nikad. Te se granice danas moraju udariti, i one moraju da uhvate celo etnicko podrucje na kome Srbi zive sa slobodnim izlazima na more za sve srpske oblasti koje su na domak mora.

1) Na istoku i jugoistoku (Srbija i Juzna Srbija) srpske su granice obelezene ishodom ratova za oslobodjenje, i njih valja samo pojacati Vidinom i Custendilom.

2) Na jugu (Crna Gora i Hercegovina) valja da u Jugozapadnu srpsku oblast udju pored teritorija Zetske banovine:

a) sva istocna Hercegovina sa zeleznickom prugom od Konjica pa do Ploca, ukljucivo sa pojasom koji bi tu prugu zasticivao, tako da bi u nju usao srez konjicki ceo; od mostarskog sreza opstine: Mostar grad, Bijelo Polje, Blagaj i Zitomislici; srez stolacki ceo; a od metkovickog sreza Ploce i sve podrucje juzno od Ploce; te Dubrovnik kome bi se imao dati poseban status.

b) severni deo Albanije, ukoliko Albanija ne bi dobila autonomiju.

3) Na zapadu valja da u Zapadnu srpsku oblast udju, pored Vrbaske banovine, Severna Dalmacija, srpski deo Like, Korduna, Banije i deo Slavonije, tako da toj oblasti pripadnu licka zeleznicka pruga od Plaskog do Sibenika i severna zeleznicka pruga od Okucana preko Sunje do Kostajnice. U tu bi oblast usao na jednoj strani srez bugojanski osim Gor. Vakuf, a od sreza lijevanjskog opstine: Lijevno i Donje Polje, a na drugoj strani od sreza sibenickog opstine: Sibenik i Skradin; od kninskog sreza; opstina Knin i srpski deo opstine Drnis sa svom teritorijom preko koje prelazi zelj. pruga Knin-Sibenik, te eventualno srpskim delom opstine Vrlika u sinjskom srezu; srez benkovacki ceo; srez biogradski ceo; srez Preko ceo; tako do granica Zapadne srpske oblasti ide Velebitskim Kanalom i obuhvata Zadar sa svim otocima pred njim, od sreza gospickog opstine: Gospic, Licki Osik i Medak; od sreza perusickog istocni deo, preko koga prelazi zelj. pruga; od sreza otocackog opstine: Dabar, Skare i Vrhovine; od sreza ogulinskog opstine; Dreznica, Gomirje, Gor. Dubrava i Plaski; srez vojnicki osim opstine Barilovic; srez Vrginmost ceo; srez glinski osim opstina Bucice i Stankovac; od sreza petrinjskog opstine: Blinja, Gradusa, Jabukovac i Sunja; srez kostajnicki osim opstine Bobovac; od sreza Novske opstine: Jasenovac i Vanjska Novska, ali ove opstine valja porusiti tako da zelj. pruga ostane na teritoriji ovih dveju opstina; srez okucanski ceo; srez pakracki osim opstina: Antunovac, Gaj i Poljana; od sreza pozeskog opstina Velic Selo; srez Daruvar, Grubisno Polje i Slatina; zatim bosanski srezovi Derventa i Gradacac. Razume se da u ovu oblast ulaze i svi drugi srezovi unutar navedenih granica.

Za ovu zapadnu srpsku oblast, koja bi imala 46 srezova sa blizu milion i po dusa, na kojoj je celo preduzece Sipada, i veliki gvozdeni rudnik Ljubija, preko koje prelazi Jadranska pruga Valjevo - Banja Luka - Sibenik, valjalo bi obezbediti Zadar s okolinom i otoke koji su pred njim radi zastite njenog izlaska na more.

4) Severnoj srpskoj oblasti valja dati, uz teritoriju Dunavske banovine, oduzete joj srpske srezove Vukovar, Sid i Ilok, i od vinkovackog sreza opstine: Vinkovci, Laze, Mirkovci i Novi Jankovci; srez i grad Osijek ceo; Ovoj oblasti valja obezbediti Baranju s Pecujom i istocni Banat s Temisvarom i Resicama.

5) Sredisnjoj srpskoj oblasti - Drinskoj banovini - imaju se povratiti oduzeti joj bosanski srezovi: Brcko, Travnik i Fojnica.

Dalmacija, koja bi obuhvatala Jadransku obalu od Ploca pa do Sibenika, te od bos. herc. srezova: Prozor, Ljubuski, Duvno; zapadne delove motarskog i livanjskog sreza, te delove kninskog i sibenickog sreza na severu, ima da udje u sastav Srbije i da dobije zaseban autonoman polozaj. Rimokatolicka crkva u Dalmaciji bice priznata i od drzave pomagana, ali rad crkve i rimokatolickog svestenstva u narodu mora biti na korist drzave i pod njenom kontrolom.

U poglavlju "II. Odnos prema ostalim jugoslovenskim i balkanskim drzavama Moljevic je pisao:

"Srbija ima da, verna svojoj proslosti i svojoj misiji na Balkanu, bude i u buducnosti oslonac jugoslovenske misli, te prvi pobornik balkanske solidarnosti i Gledstonova principa Balkan balkanskim narodima. Vreme trazi okupljanje manjih drzava u vece jedinice, saveze i blokove, a od Srba ce to traziti i njihovi prijatelji. Srbi ce se tim trazenjima rado odazvati, jer je to u duhu njihove istoriske misli na Balkanu. Srbi su tim putem posli vec onda kad su stvarali Jugoslaviju, i oni s toga puta nece natrag. Samo, kako je prvi korak na tome putu bio pogresno ucinjen u tome sto su oni sve dali i u Jugoslaviju odmah utopili i Srbiju i Crnu Goru i srpstvo, dok su ostali - Hrvati i Slovenci i muslimani - posli protivnim putem - da od Jugoslavije sve uzmu, a nista da ne daju, to se sad ta greska mora ispraviti, a ispravice se samo ako Srbi odmah pri vaskrsu Jugoslavije, vec u prvom casu, i bez icijeg pitanja, stvore homogenu Srbiju u granicama kako su napred oznacene, pa tek onda sa te osnovice, kao svrsenog cina, pristupe uredjenju svih ostalih pitanja sa Hrvatima i Slovencima.

Jugoslavija bi, prema tome, imala biti uredjena na federativnoj osnovi sa tri federalne jedinice: srpskom, hrvatskom i slovenackom (Srbija, Hrvatska i Slovenija, moja op.). I tek kad se to stanje sredi, kad se svi srpski krajevi povezu u jednu homogenu Srbiju i kad se sazive, onda bi se moglo pomisljati na uze zblizenje s Bugarima... Srbi moraju imati hegemoniju na Balkanu, a da imaju hegemoniju na Balkanu, moraju prethodno imati hegemoniju u Jugoslaviji."




MEMORANDUM SRPSKE AKADEMIJE NAUKE I UMETNOSTI (SANU) 1986. g.




Nakon sto smo se upoznali sa stajalistima sestorice najznacajnijih ideologa velikosrpske ideje: Garasaninom, Vukom Stefanovicem Karadzicem, Nikolom Stojanovicom, Jovanom Cvijicom, Vasom Cubrilovicem i Stevanom Moljevicem, upoznajmo se i sa tezama sto ih je kroz svoj poznati MEMORANDUM zastupala Srpska akademija nauka i umetnosti. Pisan je u vrijeme kada se i u Jugoslaviji pomalo pocinju osjecati demokratske promjene u svijetu, a Srbija pomalo pocinje gubiti moc apsolutne gospodarske i politicke kontrole. To je vrijeme kada Milosevic poziva Srbe na pobunu. Osnovna poruka njegova cuvenog govora na Gazimestanu na Kosovu je da svi Srbi moraju zivjeti u istoj drzavi i da "nitko nece da bije Srbe".

"Memorandum Srpske akademije nauka i umetnosti (SANU) je izdan sapirografirano 1986. U njemu su dani ideoloski temelji Milosevicevoj daljnjoj politici i upute jugoslavenskoj vojsci o tome sto treba napraviti u ratu koji je neminovan. Procitat cu samo neke ulomke:

"Raspadanje moralnih vrednosti i ugleda vodecih ustanova drustva, nepoverenje u sposobnost onih koji donose odluke praceni su apatijom i ogorcenjem naroda, otudjenjem coveka od svih nosilaca i simbola javnog poretka. Objektivno ispitivanje jugoslovenske stvarnosti dopusta mogucnost da se sadasnja kriza zavrsi socijalnim potresima sa nesagledivim posledicama, ne iskljucujuci ni tako katastrofalan ishod kao sto je raspad jugoslovenske drzavne zajednice. Pred onim sto se zbiva i sto se moze dogoditi niko nema pravo da zatvara oci. Pogotovu na to nema pravo najstarija ustanova naucnog i kulturnog stvaralastva u ovom narodu.

Srpska akademija nauka i umetnosti smatra se obaveznom da u ovom sudbonosnom trenutku saopsti svoja vidjenja drustvenog stanja sa ubedjenjem da time doprinosi trazenju izlaza iz sadasnjih nedaca. Priroda ovog dokumenta, medjutim, ne dozvoljava udaljavanje od kljucnih pitanja jugoslovenske stvarnosti. U ta pitanja se na zalost mora uvrstiti neodredjen i novim zbivanjima silno aktuelizovan tezak polozaj srpskog naroda..."

"Delovi srpskog naroda, koji u znatnom broju zive u drugim republikama, nemaju prava, za razliku od nacionalnih manjina, da se sluze svojim jezikom i pismom, da se politicki i kulturno organizuju, da zajednicki razvijaju jedinstvenu kulturu svog naroda. Nezaustavljiv progon Srba s Kosova na drastican nacin pokazuje da ona nacela koja stite autonomiju jedne manjine (Albanaca) nisu primenjena kad su u pitanju manjine u okviru manjine (Srbi, Crnogorci, Turci i Romi na Kosovu). S obzirom na postojece oblike nacionalne diskriminacije danasnja Jugoslavija se ne moze smatrati modernom i demokratskom drzavom."

"Jugoslavija se ne prikazuje kao zajednica ravnopravnih gradjana ili ravnopravnih naroda i narodnosti, nego kao zajednica osam ravnopravnih teritorija. Ipak ni ova ravnopravnost ne vazi za Srbiju zbog njenog posebnog pravno-politickog polozaja, koji odrazava teznje da se srpski narod drzi pod stalnom kontrolom. Ideja vodilja takve politike bila je slaba Srbija, jaka Jugoslavija, koja je napredovala u uticajno misljenje: ako bi se Srbima kao najbrojnijoj naciji dozvolio brz ekonomski razvoj, to bi predstavljalo opasnost za ostale nacije. Otuda koriscenje svih mogucnosti da se njenom privrednom razvoju i politickoj konsolidaciji postave sto veca ograncenja. Jedno od takvih, veoma aktualnih ogranicenja jeste sadasnji nedefinisan i pun unutrasnjih konflikata ustavni polozaj Srbije.

Ustavom od 1974. godine Srbija je fakticki podeljena na tri dela. Autonomne pokrajine su u svemu izjednacene sa republikama, sem sto nisu definisane kao drzava i sto nemaju isti broj predstavnika u pojedinim organima federacije.

Navod nije istina, jer je Srbija u kolektivnom jugoslavenskom predsjednistvu uvijek imala tri glasa kada joj je to bilo potrebno (uza Srbija, Kosovo i Vojvodina), oni dalje kazu:

"Izuzimajuci period postojanja NDH, Srbi u Hrvatskoj nikada u proslosti nisu bili toliko ugrozeni koliko su danas. Resenje njihovog nacionalnog polozaja namece se kao prvorazredno politicko pitanje. Ukoliko se resenja ne pronadju, posledice mogu biti visestruko stetne, ne samo po odnose u Hrvatskoj vec i po citavu Jugoslaviju."

"Noseci na sebi duze od pola stoleca pecat i opterecenje da je bio tamnicar drugim jugoslovenskim narodima, srpski narod nije bio u mogucnosti da oslonac potrazi u sopstvenoj istoriji."

"Posle dramaticnih medjunacionalnih sukoba tokom drugog svetskog rata izgledalo je da je nacionalizam naglo splasnuo, da je bio na putu da potpuno iscezne. Takav utisak se pokazao varljivim. Nije dugo potrajalo, a nacionalizam je zapoceo svoj uspon, da bi se sa svakom ustavnom promenom upotpunjavale institucionalne pretpostavke za njegovo bujanje. Nacionalizam je stvaran odozgo, njegovi glavni inicijatori bili su politicki ljudi. Osnovni uzrok visedimenzionalne krize lezi u idejnom porazu koji je nacionalizam naneo socijalizmu. Dezintegracioni procesi svih vrsta, koji su jugoslovensku zajednicu doveli na rub propasti, zajedno sa raspadanjem sistema vrednosti posledica su tog poraza... Zbog toga je kao prvo i osnovno potrebno da se skine hipoteka istorijske krivice sa srpskog naroda, da se zvanicno opovrgne tvrdnja da je on imao ekonomski privilegovan polozaj izmedju dva rata, da se ne porice njegova oslobodilacka istorija i doprinos u stvaranju Jugoslavije."

"Postojece depresivno stanje srpskog naroda, sa sve zescim ispoljavanjima sovinizma i srbofobije u nekim sredinama, pogoduje ozivljavanju i sve drasticnijem ispoljavanju nacionalne osetljivosti srpskog naroda a i reagovanjima koja mogu biti zapaljiva, pa i opasna. Duznost nam je da nijednog trenutka i ni u jednom slucaju ne previdimo i ne potcenimo te opasnosti...

Nereseno pitanje drzavnoti Srbije nije jedini nedostatak koji bi trebalo otkloniti ustavnim promenama. Jugoslavija je sa Ustavom iz 1974. godine postala veoma labava drzavna zajednica u kojoj se razmislja i o drugim alternativama, a ne samo jugoslovenskoj, kao sto pokazuju skorasnje izjave slovenackih javnih poslenika i raniji stavovi makedonskih politicara. Ovakva razmisljanja i temeljno izvrsena dezintegracja navode na pomisao da Jugoslaviji preti opasnost od daljeg rastocavanja. Srpski narod ne moze spokojno ocekivati buducnost u takvoj neizvesnosti. Zbog toga se mora otvoriti mogucnost svim nacijama u Jugoslaviji da se izjasne o svojim teznjama i namerama. Srbija bi se u tom slucaju mogla i sama opredeliti i definisati svoj nacionalni interes. Takav razgovor i dogovor morao bi prethoditi preispitivanju Ustava. Naravno, pri tome Srbija ne bi smela zauzeti pasivan stav, iscekujuci samo sto ce drugi reci, kao sto je to do sada mnogo puta cinila."

Svoj Memorandum Srpska akademija nauka i umetnosti ovako je zakljucila:

"Srpska akademija nauka i umetnosti i ovom prilikom izrazava svoju spremnost da se svesrdno i celokupnim svojim snagama zalozi na ovim sudbonosnim zadacima i istorijskim nalozima nase generacije."

Ovo bi bila ideologija Velike Srbije s kojom su Srbi usli u Jugoslaviju i vladali u njoj, a koja se stalno suceljavala s idejom zajednicke drzave ravnoprvnih naroda i s idejom samostalnih drzava na ovome prostoru koju su zastupali ostali narodi koji su cinili bivsu umjetnu drzavu.

http://www.hic.hr/books/jugoistocna-europa/velikesrbije.htm#vs

 
Scoring disabled. You must be logged in to score posts.
Dukljanin
(Login Diocleano)

Stevan Dedijer: KRAJ MITA “VELIKA SRBIJA”?

No score for this post
December 25 2009, 5:40 PM 

Stevan Dedijer: KRAJ MITA VELIKA SRBIJA?





Steta sto ovdje nema vise mladih ljudi. Naime, imam prijedlog da se stvori jedna grupa mladih ljudi koja bi sve pratila i izradila jedan elaborat-projekt na hrvatskom i engleskom. U njemu se treba skupiti sve ono sto ce se u Srbiji dogadjati ove i iduce godine. Bile bi to sve informacije iz otvorenih izvora koje bi se zatim dale na analizu dvojici ljudi ostrih mozgova da iz toga izvuku zakljucke, koji bi se dali na koristenje hrvatskoj vladi, s ciljem da se stvara jedna nova Srbija s kojom bi se u buduce moglo zivjeti u susjedstvu.

Srbija je postala slobodnom 1867. kad su posljednji turski vojnici napustili Beograd, a nezavisnom (kao i Crna Gora) na Berlinskom kongresu 1878. godine. Bilo je to u doba kad ujedinjuju Njemacku i Italiju, koje su kasnije krenule prema imperijalizmu i kolonijalizmu. (Ja sam kao padobranac u vojsci SAD skakao nad Belgijom u ratu u kojem smo trajno slomili nacizam i fasizam. Zatim sam bio svjedok propasti svih velikih svjetskih imperija, britanske, francuske, belgijske, nizozemske, portugalske i njihovih kolonijalnih carstava.) U novije vrijeme svi smo bili svjedoci nestanka najveceg drustvenog eksperimenta u ljudskoj historiji. Pokusalo se, toboze, na temelju marksisticke teorije izgraditi drustveni sistem koji je covjecanstvo kostalo nekoliko desetina milijuna zrtava. Nestalo je nedavno i najvece svjetske imperije pod vodstvom Rusije-SSSR-a.

Ovih nekoliko posljednjih godina svjedoci smo posljednjeg pokusaja stvaranja imperija u jugoistocnoj Europi - nastajanja srpske imperije pod parolom Velike Srbije. I ovaj strasni sukob sto ga je ta imperijalisticka banda Beograda izazvala, taj rat, bio bi smijesan da, nazalost, nije tragican. Oni su u ovo doba htjeli stvoriti svoju imperiju usred Europe i htjeli su vladati svim okolnim narodima. Ali, propali su svi imperiji, pa ce i ovaj posljednji - srpski. Zbog toga zelim govoriti o kraju ideje i prakse stvaranja Velike Srbije, o kraju ideje velike srpske imperije, o kraju ideje o Jugoslaviji u Srbiji i medju Srbima.

Zato zelim ukratko reci sto je Velika Srbija? Sto je prouzrokovalo ideju o stvaranju Velike Srbije? Kakovu je ulogu u tome imala nauka i kultura? Sto su dosadanja tri pokusaja o stvaranju Velike Srbije donijela srpskom narodu? Sto je Srbija bez Velike Srbije i sto ce se uskoro s njom dogoditi?

Ako zelim govoriti o Velikoj Srbiji, moram malo zaci i u moju porodicnu historiju. Naime, moj otac Jefto Dedijer koji je 1908. doktorirao u Becu, napisao je vise geografskih i politickih studija o Hercegovini, Staroj i Novoj Srbiji i o Dalmaciji. U toj posljednjoj brosuri, koju i danas cuvam u Dubrovniku, opisao je porast teritorije Srbije od kneza Caslava, Nemanje, kneza Lazara, despota Stevana, zatim govori o Srbiji iz II. ustanka 1813., iz 1833., iz 1878., iz 1912-13., pa o Crnoj Gori kao dijelu Srbije. Tu su tablice, godine, kilometri prostora, pa zatim pise o Velikoj Srbiji koja bi, navodno, trebala po prostranstvu biti veca nego cijela Jugoslavija. U Nisu 1915. prije povlacenja srbijanske vojske iz Srbije preko Albanije zapisao je moj otac i ovu anegdotu: Hrvatski politicar Frano Supilo dosao je srbijanskom ministru vanjskih poslova Nikoli Pasicu i rekao: Vojska se povlaci, Italija je usla u rat na strani Antante pa ce nam uzeti Dalmaciju. Nato je Pasic upitao: Dalmacija, a sto je to? Tada za Velikosrbe, u Dalmaciji nije bilo Hrvata, nego samo Srba i katolika!!

Zatim, pise kako i na cemu se pocela ostvarivati ideja Velike Srbije. Moj otac je rodjen u seljackoj obitelji kraj Bilece u Hercegovini, ali je uceci i citajuci upoznao i neke postavke iz geopolitike koja se u pocetku XX. stoljeca vec predavala u Becu. Bio je dobro upoznat i s radom glasovitog srpskog geografa i etnografa Jovana Cvijica koji je objavio neke kulturno-geografske i antropogeografske radove u kojima raspravlja gdje sve zive Srbi, koliko ih ima, tko su sve Srbi i kako od nesrba napraviti Srbe. Bio je to u ono doba vrlo vazan rad, ali je ujedno i dokazivao kako drustvene znanosti mogu biti lazne i u sluzbi tekuce politike. Pa i danas su, nazalost, mnoge drustvene nauke u slicnom polozaju.

Iako je moj otac bio u pocetku clan srpske revolucionarne (teroristicke) organizacije Crna ruka i izravno suradjivao s Dragutinom Dimitrijevicem Apisom, njenim vodjom, kasnije je imao s njima teskoca. Moja majka, bosanska Srpkinja, ucila me je da su svi ljudi jednaki.Godine 1928., kada je Punisa Racic sa znanjem kralja Aleksandra u skupstini u Beogradu, ubio dvojicu hrvatskih predstavnika a tesko ranio Stjepana Radica, moja majka je rekla meni, Vladimiru i Bori: Djeco, ovo je kraj Jugoslavije. Aleksandar je ubio demokratske vodje Hrvatske. Kad je u Prvom balkanskom ratu (1912.-1913.) srbijanska vojska zauzela Kosovo i Makedoniju i izvrsila pokolj Albanaca, odmah je reagirao Dimitrije Tucovic, prvak srbijanskih socijalista i napisao knjigu protiv toga (Srbija i Albanija).

I moj je otac Jefto za nekoliko tjedana objavio knjigu Nova Srbija u kojoj pise i ovo: Osvajanje Kosova i Metohije daje Srbiji nevjerojatan polozaj da osvoji cio Balkan. Kad se porazena srpska vojska 1915. povlacila prema moru preko Albanije, napisao je: Mi cemo ove pretvoriti u Srbe, ali ne batinom, nego skolom i drugim nacinima, sve cemo ih pretvoriti u Srbe! Iznio sam tih nekoliko podataka da se vidi kako se toboze naucnim metodama stvarala Velika Srbija.

Ne treba zaboraviti da su Srbi zivjeli pod turskom vlascu gotovo 500 godina i da je to djelovalo na srpski narod, na njegovu psihu, kulturu, nacin razmisljanja. Razgovarao sam s Milovanom Djilasom prije njegove smrti, a kad sam ga pitao sto ce biti sa Srbijom, odgovorio mi je u pismu kako je ideja velike Srbije nikla u srpskim gradovima (u Vojvodini, op. red.), kako su je sirili trgovci, izvoznici svinja, tanki sloj srpske burzoazije i kako se ta ideja nece nikada ostvariti u ratu.

Srbi su ponesto preuzeli i naucili od Turaka, a to je geslo: Pokloni se, poturci se, pa si nas! Tako su i ideolozi Velike Srbije zahtijevali od Hrvata, Crnogoraca, Makedonaca, Albanaca i drugih da se posrbe ili ce u protivnom biti unisteni, tj. bit ce kao i u Turskoj sto su bili krscani - potcinjena raja, gotovo robovi. Dodat cu tu i jednu anegdotu. Kad sam se sezdesetih godina vratio iz Turske, upitao me poznati srpski knjizevnik Dobrica Cosic: Kako je u Turskoj? Rekoh: E, moj Dobrica, u Turskoj je sve srpsko! On se iznenadio, a ja sam mu objasnio kako ima mnogo zajednickog u jeziku, u nacinu prehrane, u ljudima, njihovim uzrecicama, u mentalitetu da me to zapanjilo.

I kad se danas zapitamo: sto je Srbima dala ideja Velike Srbije, zapravo srpski imperijalizam na Balkanu, moramo odgovoriti negativno. Npr. u I. svjetskom ratu Srbija je bila porusena i izgubila je 20% svoga aktivnog stanovnistva. Prva Jugoslavija bila je tamnica nesrpskih naroda u kojoj je 1929. bila proglasena diktatura srpskog kralja Aleksandra iz dinastije Karadjordjevica. Zbog toga je ta drzava nasilja i propala 1941. u II. svjetskom ratu. I druga, komunisticka Jugoslavija bila je zasnovana na istim ili slicnim idejama i zato se i raspala 1990. godine.

I sto je Srbiji donijela ideja o stvaranju Velike Srbije u doba Slobodana Milosevica poslije toga? Ideja koju su nastojali ostvariti izvan svih tokova svjetske povijesti. Donijela je Srbiji ekonomsku katastrofu s embargom i sankcijama, donijela joj je socijalnu bijedu i rasulo, donijela joj je drzavno vodstvo koje poput kriminalaca tjera Interpol i Haski sud. Donijela joj je potpunu politicku anarhiju i gubitak svakog ugleda u svijetu. Donijela joj je smrt i politicku emigraciju stotine tisuca ljudi, posebice mladih i skolovanih. Zbog toga su mi u Svedskoj moji kolege rekli: Znamo da si Srbin, ali oprosti nam sto moramo reci da su Srbi u ovom ratu bili ubojice, neljudi, necovjecanstvo!

I sada, kad se nazire slom ideje Velike Srbije, postavlja se pitanje: Kakva ce biti Srbija bez svog zamisljenog imperija, bez ostvarenja ideje Velike Srbije? Prvo moramo nesto reci o medjunarodnoj zajednici kojoj je trebalo nekoliko godina da pocne suzbijati velikosrpske osvajacke teznje. O tome moj sin Mihajlo, koji slabo govori nas jezik, organizira u Washingtonu posebnu konferenciju. Npr. 1993. zvao me je urednik casopisa Duge iz Beograda, gospodin Milic, koji mi je rekao: Ovdje se slavi pobjeda. Mi smo uz pomoc medjunarodne zajednice pobijedili. Drzimo u svojim rukama jednu trecinu Hrvatske, gotovo 80% Bosne i Hercegovine, Crnu Goru smo uzeli, a Vojvodina je vec otprije nasa! I sada postavljam pitanje: Tko je u toj medjunarodnoj zajednici omogucio pobjedu ideje Velike Srbije koju su u Beogradu slavili? Odmah sam pisao u Ameriku mojim poznanicima, npr. mom prijatelju sefu CIA-e i napomenuo: Vi govorite da je srpska vojska jaka, a ja tvrdim da je to banda. Dodao sam i podatak kako je Tito s partizanima 1944. rastjerao 250.000 srbijanskih cetnika, kako su ih partizanski generali Koca Popovic i Peko Dapcevic 1945. razbili kao stoku. Tako je bilo i s ovom srpskom vojskom sto je potvrdila i hrvatska ratna operacija zvana Oluja u ljeto 1995. godine. Eto, pisao sam, to vam je ta jaka srpska vojska!

Zasto su 1993. Srbi slavili pobjedu? To im je omogucila stara britanska i francuska imperijalisticka politika koja je na Balkanu uz pomoc Jugoslavije (Velike Srbije) i Grcke stvarala branu Nijemcima i Rusima. I zato engleski general Rose koji je ubijao Argentince na Falklandima kao stoku, dolazi u Bosnu i Hercegovinu i izjavljuje: Ne smijem pucati na Srbe. Ja necu ubijati ljude! Ili npr. britanski ministar-predsjednik John Mayor izjavljuje na TV, gledao sam to u Svedskoj: Znate, to je gradjanski rat. Mi cemo uzeti 30 djece iz Sarajeva i njegovat cemo ih i lijeciti u nasim bolnicama! Dakle, izjavljuje isto sto i Milosevic. To je perfidna i gadna politika jednog sefa drzave. To su isto radili lord Carington, Rose, pa cak i najbolji obavjestajac ovog stoljeca Fitzroy MacLean, koji se pod svoje stare dane umijesao i rekao: Podrzite Srbiju, Hrvati su svi fasisti! I sad ce opet doci na svoj odmor na (hrvatski) otok Korculu. Ili, kad je lord Oven Bosancima rekao: Pa sto, izgubili ste rat, sto jos hocete? Isto se moze reci i za gospodina Hurda i Rifkinda, koji su bili za Milosevica i tek kad su Amerikanci poceli bombardirati Srbe u Bosni, oni su se iznenada okrenuli i to odobrili. Eto, to je ta engleska neprincipijelna imperijalisticka politika, koju su provodili gotovo svi, izuzev W. Churchila i M. Thacher.

Ja sam jos 1992. pisao predsjedniku SAD-a Bushu putem svojih prijatelja iz CIA-e i predlozio da samo nadlete Srbiju s brojnim avionima, da utjeraju strah Beogradu, a to cu reci i predsjedniku Clintonu uskoro. Ipak, postigli smo makar to da su bombardirali srpske polozaje u Bosni. Ali, pogledajte sto radi americki diplomat Hollbrooke. Daje Srbima u Bosni osvojeno, a ja bih ga pitao:"Zasto niste u Perzijskom zaljevu dali agresoru Saddamu Huseinu jednu trecinu Kuvayta kao poklon samo zato da bude mir?" Ne, nego sav Kuvayt treba vratiti nazad, a agresor mora napolje. I sto sad on radi? Predlaze da se Milosevicu i ratnim zlocincima Mladicu i Karadzicu dade jedna trecina Bosne, te Bosne gdje su opkolili Gorazde, gdje su u banjaluckom podrucju unistili sve katolicke crkve i dzamije, a ostavili samo pravoslavne (srpske), gdje su Foci promijenili ime u Srbinje.

Zapadni politicari ne zele poraz Slobodana Milosevica i njegove politike. Oni hoce od Staljina-Milosevica napraviti Gorbacova-Milosevica, od Hiltera-Milosevica Adenauera-Milosevica. I sada Milosevic daje izjavu: Srbiju moramo vratiti u civilizaciju! Njegova pak zena govori kako, toboze, u Srbiji ne smije biti nacionalizma. Istodobno je Srbija totalitarna drzava u kojoj djeluje 120.000 zandara i 115.000 vojnika. U Srbiji je poslije hrvatske operacije Oluja i dalje policijska drzava, ali zanimljiva je situacija. Sada beogradske novine pisu kako su Hrvati 1991. branili Vukovar samo puskama i drzali su frontu protiv 300 srpskih tenkova. Oni, pak, u tzv. Srpskoj Krajini u Hrvatskoj imali su 500 tenkova, ali su pred Hrvatskom vojskom pobjegli kao da ih nikad nije ni bilo.

I kakva je danas strategija Slobodana Milosevica? On hoce okupiti svu ljevicu u Srbiji pa i Vuka Draskovica i tako stvoriti jedan nacionalni blok, a to ide na ruku gospodinu Holbrookeu koji hoce od Milosevica napraviti mirotvorca. Medjutim, u Srbiji postoji velik broj malih politickih grupa i pojedinaca, a ne treba zaboraviti da je 1991. u Beogradu izaslo protiv Milosevica na ulice 100.000 ljudi. Ja vjerujem da srpski narod sve prati, da dobiva najvaznije informacije i da ga se nece u svemu moci prevariti. Zato bih ja za prilike u Srbiji prilagodio uzrecicu americkog predsjednika Lincolna: Neke Srbe mozes prevariti kad god hoces, neke Srbe mozes varati stalno, ali nikada i uvijek neces moci prevariti sve Srbe! Zbog toga zelim istaknuti kako su propali svi komunisticki rezimi, tako moze i ovaj u Srbiji. Ne moze se proreci tocan trenutak kada ce se to dogoditi, ali moze se sve promijeniti preko noci, mogu izbiti demonstracije koje ce sve ovo unistiti.

I, na koncu, htio bih nesto reci o Republici Hrvatskoj. Predsjednik dr. Franjo Tudjman je 1990. godine prilikom proslave Dana drzavnosti 30. svibnja rekao, otprilike, kako zele izgraditi takvu Hrvatsku koja ce biti dio slobodnog svijeta.To bi trebala biti zemlja neogranicenih sloboda s mogucnoscu razvoja demokracije. A u ekonomskom smislu treba u Hrvatskoj omoguciti privatno poduzetnistvo i pluralisticko vlasnistvo. Ja mislim da ce Hrvatska iduci u tom smjeru imati brojne teskoce. Njoj ce trebati kao susjed i Srbija, ali samo ona Srbija koja ce biti dio slobodnog svijeta. Zbog toga smatram da ovaj projekt o kome sam govorio u pocetku treba ostvariti. Hrvatskoj treba omoguciti da utjece na one tijekove u Srbiji koji vode ukljucivanju te zemlje u svjetske demokratske procese i zapadnoeuropsku civilizaciju.

Eto, tako ja osobno pokusavam gdje god stignem potaknuti takav razvoj Srbije. Zato sam i Dobrici Cosicu, koga znam kao mladog partizana, uputio u rujnu ove godine pismo u kom sam mu porucio: Dobrice, ako je u tebi ostala jos trunka postenja i hrabrosti skojevca (Skojevac je jugoslavenski komsomalac, clan Saveza komunisticke omladine Jugoslavije - SKOJ - koje je Dedijer usporedio s fanatizmom jezuita i prvih muslimana - Muhamedovih ucenika - op. red.) pojavi se na srpskoj televiziji, sazovi konferenciju za stampu i moli srpski narod za oprostenje za sve ovo zlo u kojega si ga uvukao. Bojim se da ostarjeli cica Dobrislav za to vise nije sposoban.

S tim strahom zivim kao Srbin s dna kace, kako se potpisujem u svojim clancima na srpskom jeziku. Jer kiseli kupus, omiljeno srpsko jelo, je najbolji bas s dna. Od 1988. vodim usamljenu bitku. Boreci se protiv Velike Srbije cesto sam pomislio na Willija Brandta i druge Nijemce koji su se od 1939. do 1945. borili protiv mita nacisticke Velike Njemacke. Hoce li uciniti jos tezim zadatak onima koji se bore za demokratsku Srbiju u kojoj bi Srbi naucili zivjeti u ravnopravnosti i miru s drugim narodima u svojoj zemlji, sa svojim susjedima na Balkanu i u svijetu?

http://www.hic.hr/books/jugoistocna-europa/dedijer.htm#kraj%20mita

http://www.hic.hr/books/jugoistocna-europa/index.htm#sadrzaj

 
Scoring disabled. You must be logged in to score posts.
 
< Previous Page 1 2 3 Next >
  Respond to this message   
  << Previous Topic | Next Topic >>Return to Index  
Find more forums on PoliticsCreate your own forum at Network54
 Copyright © 1999-2017 Network54. All rights reserved.   Terms of Use   Privacy Statement