<< Previous Topic | Next Topic >>Return to Index  

Koji su procentualni udeli Crno-goraca po religiji?

October 8 2006 at 10:58 PM
No score for this post
G_r_i_f_o_n  (Login G_r_i_f_o_n)

 
Koji su procentualni udeli Crno-goraca po religiji (dakle: Crno-goraca (dakle, ne sveukupno religijski udeli stanovnika u Crnoj Gori, nego samo Crno-goraca))?

Koji je procenat Crno-goraca Rimo-katolika;
koji je procenat Crno-goraca muslimana;
koji je procenat Crno-goraca hriscana - pravoslavaca?

(objasnjenje: kada ovde kazem "Crno-goraca" mislim na one kojima je ovaj jezik maternji (dakle, tu ne podrazumevam sveukupno sve stanovnike teritorije Crne Gore, nego samo one koji govore ovim jezikom (one koji se zvanicno izjasnjavaju kao Crnogorci, Srbi, Hrvati ili Bosnjaci - posmatrano kao jedna celina)))

Ukratko:
CGr% = ?
CGm% = ?
CGp% = ?

-------

I, dodatno pitanje: koji je procentualni udeo onih koji govore ovim jezikom (dakle Crno-goraca (onih koji se zvanicno izjasnjavaju kao Crnogorci, Srbi, Hrvati ili Bosnjaci)) kao jedne celine u Crnoj Gori u odnosu na stanovnistvo kojima je maternji jezik neki drugi (Turski, Bugarski, Italijanski, Albanski, Grcki itd.)?

Ukratko:
CG% = ?
Ostali% = ?

-------

(Ako ima negde na internetu, onda ostaviti i URL nakon odgovora)

 
Scoring disabled. You must be logged in to score posts.Respond to this message   
AuthorReply

Anonymous
(Login 4Kings)
Serbia Forum Mods Group

Re: Koji su procentualni udeli Crno-goraca po religiji?

No score for this post
October 9 2006, 1:51 AM 

I, dodatno pitanje: koji je procentualni udeo onih koji govore ovim jezikom (dakle Crno-goraca (onih koji se zvanicno izjasnjavaju kao Crnogorci, Srbi, Hrvati ili Bosnjaci)) kao jedne celine u Crnoj Gori u odnosu na stanovnistvo kojima je maternji jezik neki drugi (Turski, Bugarski, Italijanski, Albanski, Grcki itd.)?

Jesi li ti pijan ovo pisao ?
U Crnoj Gori su ti vecina Srbi, Albanci, Hrvati, Bosnjaci i "Crnogorci" ovih ostalih nemas ni 2%.
Ako posmatras sve te narode kao jednu celinu(a trebao bi, jer prema novom 'Crnogorskom ustavu' ona je drzava svih njenih gradjanki i gradjana) rekao bih da pravoslavaca ima najvise, tu racunam sad Srbe i "Crnogorce"(od kojih je u jeku referenduma vecina mozda i promenila veru), zatim ti idu Muslimani-Albanci i Bosnjaci, pa Katolici-Hrvati.
Procentualno nisam siguran, ali otprilike bi islo ovako nesto
1) Pravoslavci - 60%
2) Muslimani - 25%
3) Katolici - 15%

 
Scoring disabled. You must be logged in to score posts.
ZVEK ZIVI CETINJANIN
(Login Zvek_Zivi_Cetinjanin)

EDUKACIJA

No score for this post
October 9 2006, 7:21 AM 

[/IMG][/URL]

 
Scoring disabled. You must be logged in to score posts.
Anonymous
(Login G_r_i_f_o_n)

Re: Koji su procentualni udeli Crno-goraca po religiji?

No score for this post
October 13 2006, 7:56 PM 

@4kings:

"Jesi li ti pijan ovo pisao ?"

...Sta ti nije jasno?

------------

@Cetinjanin:

Da. Ali, ovde se postavlja pitanje sta to zapravo objektivno podrazumeva pojam 'Crnogorci' oznacen u tim kruznim grafikonima udela tj. npr. da li pojam 'Crno-gorci' obuhvata i ljude koji su katolicke veroispovesti (a to da li si pravoslavac ili rimo-katolik je krucijalna stvar ovde).

-------------------------------

- Ja podrazumevam da pojam 'Crno-gorac' (po prirodi te leksicke kovanice) nije odrednica nacionalnosti, nego odrednica teritorijalno-obitavalisnog privrzenja.
- Podazumevam da leksicki pojam 'Crno-gorac' nije originalnog porekla, nego je prevod originala, koji je 'Monte Negro' (izmisljen od strane Rima u XXI veku radi infiltracije i razaranja hriscanstva sto je u interesu Rima (hegemonije) kao antagonizma pojmu Hristovog pokreta (demokratije))

S toga pojam 'Crno-gorac' moze da podrazumeva bilo sta... to nije naziv za naciju... (zato sam i pitao ono gore)
Naprosto - cim si dovoljno dugo na teritoriji Crne Gore da mozes da glasas, ti si automatski Crno-gorac. Isto kao "Amerikanac" - ne postoji nacija Amerikanac - nego su svi gradjani SAD Amerikanci, bili oni po naciji Nigerijci, Nemci ili Englezi ili Kinezi itd... Tako i "Crno-gorac" moze biti Albanac, Srbin, Hrvat, Grk, Egipcanin, Rom, Uzbekistanac, Tadzikistanac, Aboridzin, Tunguzijac, ili pripadnik bilo koje druge nacije cak i Eskim...

--------
Podrazumevam da postoji ovo jedno govorno podrucje koje je celina (obuhvata teritorije Hrvatske, Bosne, Srbije i Crne Gore). Na tom govornom podrucju zive ljudi kojima je to licni maternji jezik - o njima ovde govorim. Oni su iskljucivo religijaki striktno podeljeni na tri nacije:
1. Podanici interesa RIMSKE hegemonije i dominacije Rima nad (izmedju ostalih) Slavenima; (Rimo-katolici) - Hrvati.
2. Podanici interesa ARAPSKE hegemonije i dominacije Arapa nad (izmedju ostalih) Slavenima; (muslimani) - Bosnjaci.
3. Hriscani (demo-kratski (demo-kratija - vladavina naroda nad samim sobom umesto vladavine jedne hegemonije nad mnozinom drugih kuturoloskih domena)); (pravoslavci) - Srbi.

Tako prosto: ovaj jezik, striktno tri nacije isljucivo prema religiji:
- Hrvati
- Srbi
- Bosnjaci

Nema npr. nacije Crno-gorac (po merilima logike).

Zato sam lepo (imajuci u vidu te cinjenice) pitao gore koliko Crno-goraca* su Srbi, koliko Hrvati, Koliko Bosnjaci (dakle, pitanje religije "Crno-goraca").
(I potom sam usput pitao koliko je "ostalih" u Crnoj Gori (Turci, Italijani, Albanci itd. itd. itd.))

----------
* Imati u vidu da nacinalno definisanje Crno-goraca po te striktno tri nacije nikako ne umanjuje cinjenicu da su oni po svojstvenostima (tim specificnim zasebnim tekovinama i obelezjima u okviru vece celine) gledano Crno-gorci, to se podrazumeva.

 
Scoring disabled. You must be logged in to score posts.
G_r_i_f_o_n
(Login G_r_i_f_o_n)

Re: Koji su procentualni udeli Crno-goraca po religiji?

No score for this post
October 13 2006, 8:10 PM 

Ustvari, postavlja se krucijalno pitanje bez kojeg se zapravo ni ne mogu nadalje poimati nikakva pitanja povodom Crne Gore i svega oko i u vezi nje, a to pitanje je:

Koji je narod zapravo smisao Monte Negra?

(oni koji drze poentu o smislu postojanja Crne Gore kao zasebne celine)
(Da li su smisao (centralni cinidbenici) neki Slaveni (neka od slavenskih nacija)? Da li su to Italijani? Da li su to Nemci? Da li su to Albanci? Neko sasvim deseti? Iliri? Atlantidjani? ... ...Marsovci?)

 
Scoring disabled. You must be logged in to score posts.
Anonymous
(Login Zvek_Zivi_Cetinjanin)

Re: Koji su procentualni udeli Crno-goraca po religiji?

No score for this post
October 15 2006, 9:08 AM 

Komsija eo da ti odgovorim . Ka prvo pojam Montenegro je dosa od naroda koji zivljahu na italijansko poluostrvo ! Crna Gora i imentovanje Crnogorske nacije je dug proces tako da se ne moze srocit u par redova odjenako ,ali eo malacko info pa sam zakljuci !
Crna Gora je u teèaju povjesnice promijenila nekoliko imena. Na njezinom prostoru od sredine III vijeka do 1167. godišta prije n.e. postojalo je Ilirsko Kraljevstvo, tako imentovano po Ilirima kao njezinim najstarijim žiteljima. Potom su ga pokorili Rimljani, koji su od tada do 11. godine nove ere na istome prostoru osnovali provinciju Ilirik. Nakon toga, do pred kraj III stoljeæa u ramu rimske provincije Dalmacije se spominje Naronski konvent kao njezin novi naziv. Od razmeða III i IV do kraja VI v. za nj se pojavljuje ime (provincije) Prevalis ili Prevalitana, od godišta 395. u sastavu Istoènoga Rimskog Carstva (Vizantije). Od tada pa do kraja XII st. smjenjuje ga novo ime oblasti Duklja (Dokleja, Dioklija, Dioklitija).

Tako je nareèena po nazivu istoimenoga grada, u saèuvanijem izvorima prvi put zabilježenog u II v. A grad Duklja je imentovan prema ilirskom plemenu DOKLEATI u porjeèju Zete. Isti naziv do sredine IX st. i u njezinome okviru nosila je novonastala državna formacija. Koncem XII v. potiskuje ga slovensko ime župe i države Zeta (Zenta, Genta), u saèuvanijem vrelima prvi put spomenutom sredinom XI st, sa znaèenjem "žitnica, žitorodna zemlja". To je ime nastalo prema slovenskom plemenu Ze(n)tiæi – "Zeteoci", doseljenome iz Polablja – Pomorja, sadašnjega istoènog dijela Njemaæke kao prapostojbine starijeh predaka dukljanskijeh Slovena i prvobitno nastanjenome u ravnicu oko Skadarskoga jezera i rijeke Zete, po njemu takoðer nazvane. Na posljetku, i to je ime u drugoj polovini XV vijeka zamijenjeno opet slovenskijem nazivom Crna Gora, što prvorazredno znaèi Crna Brda (tal. Montenegro, tur. Karadag, alb. Malezija) s prvijem saèuvanijem pomenom iz 1296. goda u smislu visinske oblasti podlovæenskoga podruèja u ramu zetske zemlje pod prevlašæu Nemanjiæa.

U državi Duklji, od sredine IX st, u procesu miješanja doseljenih Slovena s Ilirima, Romanima, Grcima (Vizantincima) i pripadnicima drugijeh plemena i naroda, u posebitijem prirodnim i povijesnim uslovima, nastali su Dukljani, kako smo veæ viðeli, prvo nominalno kao vazalni (vizantijski) narod i od 1043. godišta i kao samostalan narod. Od svršetka XII v. po novopreimenovanoj zemlji Zeti (Zenti, Genti), u procesu njihova daljega spajanja i sroðavanja, javljaju se Zeæani, za vlade Nemanjiæa takoðer kao vazalni, a poslije 1360. g. i kao ponovo samostalan narod. Takav rang i položaj ostvaruju stalnom obranbenom i oslobodilaèkom borbom kako protivu Srba tako isto i svijeh ostalijeh neprijatelja. Od treæe decenije XV st. prema imenu zemlje i nazavisne države Crne Gore, na istorijsku pozornicu stupaju i Crnogorci kao samostalan narod. A do kraja istoga stoljeæa, neprestanoj obranbeno-oslobodilaèkoj borbi, kao graðanskoj revoluciji, u toku narednijeh vijekova, na podlozi posebitijeh ekonomskih, kulturnijeh, državno-pravnih i ostalijeh tradicija, iz crnogorskog naroda postepeno je uoblièena i crnogorska nacija, kao najveæi oblik svijesti o sebi. Uporedo s njihovijem prvorazrednijem postojanjem, tek duboko u novomu vijeku drugorazredno se pojavljuju i tzv. Srbi, kao pojam neetnièkoga sadržaja i postojanja. Od tada prvo oznaèava pripadnost Crnogoraca nazovi srpstvu, tj. Pravoslavlju, što se, naroèito poslije obnove Peæke patrijašije (1557 – 1766), poistovjeæivalo sa srpskijem narodom u Srbiji. Do toga je došlo stoga što je arhiepiskop Sava Nemanjiæ tek 1219. godišta u Zetu uveo pravoslavlje, koje se do tada nalazilo u sastavu srpske arhiepiskopije u Žièi i patrijašije u Peæi. Iz toga razloga Njegoš drži da su njegovi sunarodnici etnièki i nacionalno Crnogorci, a po vjeri Srbi. Meðutijem, za razliku od toga srpstva, zabluðelo srpstvo Vuka Karadžiæa je jezièkoga (štokavskog) karaktera. A crnogorski Srbi Nikole I Petroviæa su produkt njegove, u odnosu na Srbe i Srbiju, osvajaèke politike. I svi drugi pojavni oblici srpstva u Crnoj Gori su neetnièki i nenacionalni.





ps. Pises pogresno ,rijec Crnogorac se pise zajedno ne odvojeno "Crno-gorac" !

 
Scoring disabled. You must be logged in to score posts.
G_r_i_f_o_n
(Login G_r_i_f_o_n)

Re: Koji su procentualni udeli Crno-goraca po religiji?

No score for this post
October 23 2006, 11:10 PM 

Citat: "Ka prvo pojam Montenegro je dosa od naroda koji zivljahu na italijansko poluostrvo !"

Tacno. Znaci, naziv "Crna Gora" nije od kulture i naroda koji zivi na teritoriji te zemlje (govore slovenskim jezikom, znaci - nisu). (Monte Negro - puki prevod: Crna Gora)

Citat: "Na njezinom prostoru od sredine III vijeka do 1167. godišta prije n.e. postojalo je...
...itd. itd. itd...
Isti naziv do sredine IX st. i u njezinome okviru nosila je novonastala državna formacija."

Citava istorija tih terena do pojave Slovena nema NIKAKVE dodirne tacke sa danasnjom 'Crnom Gorom' - te nije vredno niti najmenjeg pomena danas; to su bile naseobine u svakom kontekstu neuporedive sa danasnjim - tek od vremena pocetka dominacije Slavena mozemo pricati o istoriji onoga sto danas poimamo pod 'Crna Gora' tako da nema APSOLUTNO NIKAKVOG smisla u poimanju tih terena u nekakvom NEslovenskom vremenu (tako bismo mogli da pricamo i o tome ko je bio i pre onih koje ti prvi pominjes (a neki narod zasigurno jeste)).

Nemaj zabune - mi ovde govorimo ISKLJUCIVO o slovenskoj Crnoj Gori tj. Crnoj Gori koja jeste slovenska - u okvirima kulturoloskog domena koji se naziva slovenskim (ono sto je u ovom modernom dobu u kojem zivimo jedino razmotrivo i od znacenja, jer ovo sto jeste danas jeste deo slovenske, a ne neke druge price).

-------------------------------------------

Citat: "Koncem XII v. potiskuje ga slovensko ime župe i države Zeta (Zenta, Genta), u saèuvanijem vrelima prvi put spomenutom sredinom XI st, sa znaèenjem "žitnica, žitorodna zemlja". To je ime nastalo prema slovenskom plemenu Ze(n)tiæi – "Zeteoci", doseljenome iz Polablja – Pomorja, sadašnjega istoènog dijela Njemaæke kao prapostojbine starijeh predaka dukljanskijeh Slovena i prvobitno nastanjenome u ravnicu oko Skadarskoga jezera i rijeke Zete, po njemu takoðer nazvane."

E, tek sada pocinjemo da pricamo o onome sto jeste tema. (iako se spori nezvanicni pocetak toga povezuje sa 7. vekom) (Dakle 11. vek, zvanicni pocetak price (slovenske price - danasnje price - onoga sto je jedino bitno tako da nista drugo ovde nije bitno) (sve ono pre toga je NASUPROT onome sto je DANAS (dakle, nasuprot slovenskom - te se price o tome mogu samo tako i protumaciti)))

Treba ograditi kao anticku istoriju sve sto je bilo pre Slovena na ovim podrucjima i ne mesati sa stvarnom, danasnjom, istorijom. Naziv "Dukljani" nije slovenski, nego ilirski, te nema nikakve dodirne tacke sa danasnjim narodom i teritorijom.

Takodje treba napomenuti da je komicno deliti Slovene tog vremena po nekakvim nazivima i posmatrati to u sklopu danasnjih nacija. Dabome, Sloveni onoga vremena su svi bili ZAISTA jedan narod (to sto su se u razlicitim vremenima kretali je irelevantno (i (iako prozirno nelogicno) moze da sluzi samo zavaditeljima!)). Sve razlike su usledile vekovima posle toga (a nikada ni nisu odmakle predaleko!).

Recimo da je naziv Zeta bio povoiljan pravac za Slovene. Vec nazivom Monte Negro (1400-tih. godina) ozvanicavaju se tendencije spletki Rima protiv slovenskog naroda.

Vidis,
Hrist je zapoceo pokret slobode od Rima - pokret za demokratiju (svog) naroda, a ta ideja se potom prosirila na mnoge narode - apostoli su cak i Rim hteli da preobraze u demokratiju, ali to im nije poslo za rukom - njihov poraz u borbi za Hriscanstvo (demo-kratiju) je bio potpun i ZVANICAN proglasenjem Rimo-katolickog domena (koji je direktni sukcesor starog rimskog carstva (beskrupuloznih aristokratskih porodica koje su njegov smisao) i njegovih principa (U POTPUNOSTI (taj isti Rim koji je ubio Hrista zbog cega je pokret buknuo i dan-danas jos uvek svetli u nasim (istocnim) zemljama (iako sabotiran i satrian komunizmom sa zapada u novijoj istoriji))));
Od tada (od konacnog i definitivnog poraza Hriscanstva kada je u pitanju Rim) Rim krece da unisti hriscanstvo koristeci naivnost postojecih Hriscana. Rim salje legije na muslimanski narod - provocira ih - tlaci ih, ubija ih (tzv. 'krstasi') - sve dok narod islama nije dovoljno ojacao da moze da krene da se sveti. ZBOG TOGA SU ONI KRENULI NA BALKAN - ZBOG TOGA TOLIKI GNEV MUSLIMANA I STRAVICNI PRIZORI OSVETE (osvete nad onim sto su oni nasankani verovali da je njihov pravi neprijatelj - Hriscanstvo (ali njihov pravi neprijatelj, dabome, nije Hriscanstvo (ciji je i sam smisao originalno protiv Rima), nego je njihov (islamski) neprijatelj ISTI kao i Hriscanski: RIM - to zlo zavade i smrti zarad koristi sacice pohlepnih i dijabolicno mastovitih perfidnih aristokratskih porodica zbog kojih neduzni narod sirom planete strada u krvi i ispasta vekovima)). U prilog tome DIREKTNO govori i cinjenica da je Rimo-katolicka crkva napadala i Ruse (Hriscane) putem Germana (Teutonaca) - dakle - tamo gde islam nije prodreo - tamo su oni LICNO I PRESONALNO kretali da UNISTAVAJU Hriscane i Hriscanstvo uopste.

E SADA TEK - posle tog shvatanja (i u tom kontekstu) mozemo posmatrati sta je sustina pitanja na ovim prostorima.

Da je vodjstvo svog slovenskog naroda na ovim prostorima priznalo vlast Rima i njemu se, prakticno, pokorilo, onda bi Rim verovatno angazovao svoje (na)krst-ijanske legije smrti i odbranio svoje suznjeve; medjutim, priznavanje (na)krst-ijanske vlasti Rima bilo bi izdajstvo Hrist-ijanstva i demokratije (direktno - slobode) svojeg naroda. Nema sta da se govori... Hriscanstvo se branilo koliko je moglo... To nije bilo dovoljno. Islam je zavladao ovim podrucjima sveteci se protiv onih koji zapravo nisu ono sto su oni mislili da su.

Ne shvatas li ucenu Rima? Ne shvatas li nepravdu? Zlo?

Stvar je u tome sto su neki odavde ipak bili pod vlascu Rima, te se Rim zbog svojih interesa zalagao za zastitu tog interesa protiv islama (otomanske imperije).
Naravno - tu govorimo o 'Monte Negro'-u. To je njegova sustina.

Zetska zupanija je bila smisao naroda koji tu i danas jeste krucijalan - slovenskog naroda; sve ostalo - ukljucujuci i koncepciju 'Monte Negro' (slov. prevod: "Crna Gora") jeste za korist Rima (sto ukljucuje i svu prljavstinu protiv Slovena i hriscanstva ovde). Prestankom slovenskog naziva Zeta i ubacenjem naziva 'Monte Negro' gubi se smisao (slovenskog) naroda koji zivi na tim podrucjima i gleda se interes tudjina pod cijom su dominacijom i VOJNIM PROTEKTORATOM (vojnim, zbog rata kojeg su nam ti isti Rimljani i dovukli zasobom, a kojeg nikako NE BI NI BILO (shvatas li) da upravo tako oni nisu PROIZVELI (zarad svojih hegemonijalnih ciljeva)).

Da demonstriram:
Ti licno kazes:
"Od svršetka XII v. po novopreimenovanoj zemlji Zeti (Zenti, Genti), u procesu njihova daljega spajanja i sroðavanja, javljaju se Zeæani, za vlade Nemanjiæa takoðer kao vazalni"

i potom:

"a poslije 1360. g. i kao ponovo samostalan narod. Takav rang i položaj ostvaruju stalnom obranbenom i oslobodilaèkom borbom kako protivu Srba tako isto i svijeh ostalijeh neprijatelja."

Zar ti nije jasno o cemu se zapravo radi? Dok se Rim ratosiljao Hriscanstva i konsolidovao da ponovo krene da razara i unistava - da zari i pali i pokorava - dotle je jedan narod i bio ujedinjen (sam si rekao: slavensko pleme Zecani, i celina sa drzavom Nemanjica); ALI GLE OVO - cim se Rim vratio imperijalizmu - odmah ide ono (kako kazes) "obranbenom i oslobodilaèkom borbom kako protivu Srba tako isto i svijeh ostalijeh neprijatelja" - onda su odmah HRISCANI neprijatelji - ZAR NE VIDIS SUSTINU SLEPCE SLEPI? ZAR TO NIJE OCIGLEDNO DA OCIGLEDNIJE NE MOZE BITI!?! Manjina onih anti-Slovena i anti-Hriscana potpomognuta Rimskim zlom opreze zabludjenu Slovensku vecinu (ISTO KAO I DANAS!) i -- HOP-LA - odjednom su HRISCANI (citaj: H.R.I.S.C.A.N.I. (ne Srbi, ne ovi, ne oni - ili koje god lazno opravdanje) - H.R.I.S.C.A.N.I.!!!) - odjednom neprijatelji (i to slovenska braca! pa gde ces veci dokaz o malicioznosti i podlosti takvog cinjenja - eto ti dokaz o karakteru i smislu takvih delovanja). ...Pazi ti to... Taj nivo perfidnosti... "DIVIDE ET IMPERA" - nista drugo - jos ti i kazu oni licno - a ti??? - Prodiru li te cinjenice? Objasnjeno je da ne moze biti bolje. Postoji samo jedan eventualni razlog zasto ovo ne bi primio k zanju... (nema dva, ovim jasnim objasnjenjem ostaje samo JEDAN...)

------------------------------------------------------------------------
------------------------------------------------------------------------
------------------------------------------------------------------------
Citat:"Od treæe decenije XV st. prema imenu zemlje i nazavisne države Crne Gore..."
Je l' ti zaista mislis da bi tako nesto moglo da postoji da nije podupirano od strane Rima? ...I onda koji je smisao ODUVEK - ti meni reci jer ti je do sada postalo totalno jasno. Nemoj samo da upires u samo jedan bezlicni kvadratic mozaika - citavu sliku ovog mozaika stavi u perspektivu - vidi istinu - shvati smisao.

i jos nastavljas "na istorijsku pozornicu stupaju i Crnogorci kao samostalan narod. " - samostalan? SAMOSTALAN?!?!?!? O cemu ti pricas smehu tragi-komicni - pa Otomanska imperija je tada smlavljivala sve na sta je naisla na svom putu (i vece sile i vojske i narode), a ti kazes 'SAMOSTALNA' - pa mozes li tu i ti sam sebi poverovati svojim recima???

---------------------------------------------------------

Nema tu sta da se prica - u vreme srednjeg veka nije bilo sredstava masovne komunikacije niti bilo kakvih medija - jezik je bio UISTINU MATERNJI - ako govoris ovim jezikom onda je to moglo da bude produkt SAMO I ISKLJUCIVO ako ti je u porodici bilo vise Slovena od svih ostalih - NIKAKO DRUGACIJE.

----------------------------------------------------------
Zna se koji je smisao tog (lazno-navodeci ispoljenog) 'anti-srpskog' stava - NISTA DRUGO DO ANTI-HRISCANSKO (I ANTI-SLOVENSKO) DEJSTVO - protiv nase kulture i roda i demo-kratije koju predstavlja hriscanstvo a sto je suprotno od hegemonije - one Rimske (ko moze negirati tu cinjenicu - nisu li i danas firme i banke iz Rimo-katolickog domena; nisu li i danas oni hegemonijalno nastrojeni; nije li EU drzava u jeku EKSPANZIONIZMA!!

(a napadaju i Rusiju i sabotiraju je iznutra (organizacija "Otpor" deluje i u toj HRISCANSKOJ SLOVENSKOJ zemlji; Zuta "revolucija" (Srbija), narandzasta (Ukrajina), purpurna (Belorusija) - javno kazu da hoce da naprave "crvenu" revoluciju u Rusiji - ZAPAD HOCE RAT - HOCE SMRTI MILIONA GRADJANA - HOCE SMRT OBICNIH LJUDI - HOCE GENOCIDE I HOLOKAUSTE KAO I PRE 70 GODINA - otvori oci pred cinjenicama - ne sme se nasedati na price o neprijateljstvima medju ljudima - ljudi treba da zive kako znaju - ali U MIRU i PRIJATELJSTVU - ne treba nam rat - a sta kojeg k**** traze pan-zapadnjacki "Otporasi" u Rusiji - bolji standardi - kakvo je to sr*** - TO JE POHLEPA - POTENCIRANJE POHLEPE KOD LJUDI I STVARANJE SOCIJALNIH NEMIRA - sve i da su neki clanovi "Otpora" u Rusiji i Rusi zapravo - to su pojedinci - pojedinci koji su navuceni na drogu koju im prodaju - pojedinci koji kriziraju i sposobnisu da prasnu u nasilje kada god zapadnu u krizu, a ako je obecana nagrada za to URLANJE jos i DROGA --- onda sta su sve spremni da urade?!?!))).

Nemojmo zaboraviti i da zivot u nasoj zemlji ne bi bio za zameriti da nam ekonomija nije bila zavrtana i ugnjetavana ucenama sa zapada. Snasli bismo se mi veoma dobro svojim radom i imali mozda i bolje standarde nego i kod njih - ali shvati - oni nam to NISU DALI - jer onda mogu da nas ucenjuju da se poklonimo kao svaki dobri suznjevi i upregnuti u njihovu masineriju zla porobljavamo i druge narode.
-----------------------------------------------------------

Kazes: "iz crnogorskog naroda postepeno je uoblièena i crnogorska nacija, kao najveæi oblik svijesti o sebi."

"Crna Gora" - odrednica za zemljiste - geografska odrednica.
"Crno-gorci" - odrednica za obitavaoce tog zemljista sa tim nazivom.

Ne mogu dve reci biti naziv za jednu naciju.

Jezik je zajednicki sa hrvatskim-bosnjackim-srpskim narodom - dakle nema ni posebnosti u jeziku.

Sto se kulture tice - i u okviru JEDNE (1) nacije (bilo koje nacije) postoje (I MNOGO DRASTICNIJA!) variranja u obelezjima i karakteristikama - dakle - ni to ne moze biti merilo.

---------------------------------------------------------------------------
DAKLE - IZNEDRUJE SE LOGICAN ZAKLJUCAK - JEDINO MERILO ZA 'CRNU GORU' U SMISLU ZASEBNE NACIJE MOZE BITI SILA - SILA RIMA PROTIV HRISCANSTVA (a sta je podela jednog hriscanskog naroda na dva (dva na tri, tri na qetiri itd...) nego delo ANTIHRISTA (po definiciji!) - delo zla).
----------------------------------------------------------------------------

Kazes:
"Uporedo s njihovijem prvorazrednijem postojanjem, tek duboko u novomu vijeku drugorazredno se pojavljuju i tzv. Srbi, kao pojam neetnièkoga sadržaja i postojanja."

Taj, kako kazes "tzv. pojam Srbi" je hriscanski pojam za narod koji govori ovim JEDNIM jezikom (hrvatski-srpski-bosnjacki - zovi ga kako hoces on je JEDAN) sto ga cini JEDNOM celinom i JEDNIM kulutroloskim domenom.
Imas pojmove:
1.) Hrvati - SLAVENSKI ovogovoreci narod; podanici hegemonije LATISNOG naroda
2.) Bosnjaci - SLAVENSKI ovogovoreci narod; podanici hegemonije LATISNOG naroda
3.) Srbi - SLAVENSKI ovogovoreci narod; hriscanski narod - slobodan narod (narod-vlada (demo-kratija)) - slobodni tudjinske hegemonije

Da li govoris tim jesikom kao maternjim - onda - jedno od iskljucivo ta tri - BIRAJ!!

Pojam Srbin znaci da govoris ovim jednim jezikom (jezikom Hrvata, Srba i Bosnjaka), a da si Hriscanin - samo to i nista vise! (a posle ti sebe odredi zavicajno (npr. Crnogorac))
-----------------------------------------------------------------------------

Sto se tice Vuka Karadzica - on je samo hteo da (u skladu sa modernim tendencijama zapada) uoblici i jezik koji on drzi za svoj i uvrsti ga definisanog za nego novo doba - cista lingvistika.
Problem je u tome sto antihristi to tumace kako oni hoce, a sve sa svojim ciljem - unistenje hriscanstva - unistanje demokratije naroda. Tacno isceprkaju neku recenicu koja im godi, i onda je lepo koriste za svoje sotonske naume namerno je pogresno protumacivsi samo da bi podizali tenzije u korist svojih anti-hriscanskih tendencija.


Kazes:
"Od tada prvo oznaèava pripadnost Crnogoraca nazovi srpstvu, tj. Pravoslavlju, što se, naroèito poslije obnove Peæke patrijašije (1557 – 1766), poistovjeæivalo sa srpskijem narodom u Srbiji. "

- Cim si podanik Latinske hegemonije (Rimo-katolicanstvo), a govoris ovim jezikom - AUTOMATSKI SI HRVAT!!!
- Cim si podanik Arapske hegemonije (Islam), a govoris ovim jezikom - AUTOMATSKI SI BOSNJAK!!!
- Cim si Hriscanin (sto implicira iskljucivo pravoslavlje), a govoris ovim jezikom - AUTOMATSKI SI SRBIN!!!

Koji deo te istine ti nije jasan???

Jedan jezik - a podela naziva za nacije (samo nacije) prema religijama (ukupno tri) - kratko i jasno, da ne moze biti krace niti jasnije.
-------------------------------------------------------------------------------

Kazes:
"Do toga je došlo stoga što je arhiepiskop Sava Nemanjiæ tek 1219. godišta u Zetu uveo pravoslavlje, koje se do tada nalazilo u sastavu srpske arhiepiskopije u Žièi i patrijašije u Peæi."

Izostavimo mi podle hegemonijalne planove Rima. Dokle je hriscanski svet verovao Rimu dotle su verovali i njegovim cinjenjima i pustali da se desava sa tom verom, ali ubrzo se pokazalo njihovo pravo (staro) lice.
Dakle, u pogledu hriscanstva kao hriscanstva - pre samootcepljenja Rimo-katolicke sekte (na)krst-ijanstva (sto ne treba neikako mesati sa naivnim narodom njima potcinjenim pod njihovim lazljivim hipokrizijalnim uticajem) - vasceli hriscanski domen je pre tog samootcepljenja Rima bio PRAVOSLAVAN (prave slave, prave vere). Ako je narod prostora Zete bio ikako hriscanski pre 1219-te. - onda je SVAKAKO bio P-R-A-V-O-S-L-A-V-A-N - jer toj je jedino hriscanstvo - BILO I OSTALO (jer tada Rimska SEKTA (na)krst-ijastva jos nije samootcepila sebe iz celine (sto je jasan anti-hriscanski gest - to udvojavanje (a laze se da nije tako samo pod pretnjom silom, ratom i krvlju od strane Rima - oni ucenjuju na cutnju o istini))).
-------------------------------------------------------------------------------

Kazes: "I svi drugi pojavni oblici srpstva u Crnoj Gori su neetnièki i nenacionalni."

TACNO!!!
Nesto i pametno da kazes!
Takvi (kako veelis) "pojavni oblici", su samo -- Hriscanski.

 
Scoring disabled. You must be logged in to score posts.
ZVEK ZIVI CETINJANIN
(Login Zvek_Zivi_Cetinjanin)

Re: Koji su procentualni udeli Crno-goraca po religiji?

No score for this post
October 26 2006, 7:02 AM 



Quote :
(a napadaju i Rusiju i sabotiraju je iznutra (organizacija "Otpor" deluje i u toj HRISCANSKOJ SLOVENSKOJ zemlji; Zuta "revolucija" (Srbija), narandzasta (Ukrajina), purpurna (Belorusija) - javno kazu da hoce da naprave "crvenu" revoluciju u Rusiji - ZAPAD HOCE RAT - HOCE SMRTI MILIONA GRADJANA - HOCE SMRT OBICNIH LJUDI - HOCE GENOCIDE I HOLOKAUSTE KAO I PRE 70 GODINA - otvori oci pred cinjenicama - ne sme se nasedati na price o neprijateljstvima medju ljudima - ljudi treba da zive kako znaju - ali U MIRU i PRIJATELJSTVU - ne treba nam rat - a sta kojeg k**** traze pan-zapadnjacki "Otporasi" u Rusiji - bolji standardi - kakvo je to sr*** - TO JE POHLEPA - POTENCIRANJE POHLEPE KOD LJUDI I STVARANJE SOCIJALNIH NEMIRA - sve i da su neki clanovi "Otpora" u Rusiji i Rusi zapravo - to su pojedinci - pojedinci koji su navuceni na drogu koju im prodaju - pojedinci koji kriziraju i sposobnisu da prasnu u nasilje kada god zapadnu u krizu, a ako je obecana nagrada za to URLANJE jos i DROGA --- onda sta su sve spremni da urade?!?!))).


BOZE DRAGI KAD TEBE COJEK CITA BI REKA KAKO STE VI SERBALJI NEBESKI NAROD CUDO NEVIDJENO ! tI "PROFESORE ZABRAVLJAS IZGLEDA KAKO SU DEBILNI NEMANJICI "UNOSLILI " PRAVOSLAVLJE U CRNU GORU " OGNJEM I MACOM " !!!!!!!!!!!!!!!! KAKO KRISCANSKI SÅPALISE I POKLASE SVE STO IM SE NADJE NA PUT !! PA I DANAS BRADATE SPODOBE SPC NOSE NOZEVE I LJEVORE PO CRNOJ GORI ! VASKA CRKVA TUMACI BIBLIJU KA TALIBANI KURAN !
STO NACINJE VAASKA SORTA PO BOSNI RVACKOJ KOSOVU A SVE UZ POMOC SPC A ,ZABORAVI LI KRISCANINE TI TO ! KUDJ SE DJEDE ONO " OBRNI DRUGI OBRAZ A ???????
jA NIJESAM NITI CU IKAT BIT KATOLIK ,MA USTE MANJE MUSLIMAN ,ALI VALA NI PRIPADNIK VASKOGA TUMACENJA BIBLIJE I HRISTOVIJEH RIJECI !!!!!!!!!!!!!!!!

 
Scoring disabled. You must be logged in to score posts.
ZVEK ZIVI CETINJANIN
(Login Zvek_Zivi_Cetinjanin)

EDUKACIJA SE NASTAVLJA

No score for this post
October 26 2006, 7:05 AM 

DUKLjANSKA DRŽAVA - CRNOGORSKI ISKON I KORIJENI

Zašto ono čime bi se drugi narodi ponosili izaziva otpor u dijelu današnje Crne Gore?

Porfirogenit kaže da Hrvati, Srbi, Dukljani i ostala susjedna plemena pripadaju "Slavinima"

Crnogorska država je pod različitim imenima postojala više vjekova ali se o njoj malo znalo i nedovoljno zna, pogotovo za njen najstariji period - dukljanski, jer niti je bilo želje, niti školovanih ljudi koji bi napisali njenu istoriju, a ono što se o njoj zna uglavnom su uzgredno pisali drugi, onoliko koliko je istorija dukljansko-zetske države zadirala u istoriju drugih - susjednih naroda - Vizantinaca, Normana, Srba, Hrvata, Bugara, Mlečana, rimskih papa. Tek će se posljednjih decenija XX vijeka pojaviti nekoliko djela koja bar malo nadomještaju propuštene vjekove.
Rijetki su evropski narodi, pogotovo slovenski, koji mogu dogledati do samoga dna svoje prošlosti od kada su se uključili u evropski svijet, iz praistorije u civilizaciju.
Korijen crnogorskog državnog, pa i nacionalnog bića seže u duboku prošlost koja je izbrojila više od jednog milenijuma, dok je njen hrišćanski korijen još dublji. Dukljanska arhiepiskopija spada među najstarije u Evropi.
Duklja ili kako je kasnije na Zapadu nazvana Kraljevstvo Slovena, nije samo civilizacijska evropska tekovina nego i južnoslovenski priključak u evropski kulturni svijet.
Geopolitički položaj dukljanske, odnosno zetsko-crnogorske države i njen specifičan istorijski razvoj stimulišu i daju joj sopstveno mjesto u regionu i slovenskom svijetu. Ta mala balkanska država, izuzimajući vrijeme kralja Bodina, kada je dostigla svoj vrhunac moći bivala je ugrožena od mnogih neprijatelja koji su je željeli posjedovati kao važno strategijsko područje. Pojedini susjedi su u tome i uspijevali, zauzimajući joj pojedine oblasti, ili uništavajući i cijelu državu.
Dugo vremena po doseljavanju na Balkanu, slovenska plemena su bila pod vrhovnom vlašću Vizantije. Čak i u doba stvaranja svojih država nijedna srednjovjekovna sIovenska država nije uspjela da objedini sve Slovene na Balkanu u jednu državu, iako je takvih pokušaja bilo. Kod Grka i Rimljana, naziv SIoven proteže se do X vijeka kao Slavinija, Sclavenia, Sclavonia. Konstantin Porfirogenit kaže da Hrvati, Srbi, Dukljani i ostala susjedna plemena pripadaju "Slavinima". Sličnu terminologiju nalazimo i kod drugih onovremenih istoričara. Rimska imena provincija polako su ustupila mjesto novoj geografskoj nomenklaturi, izuzimajući Dalmaciju - Gornju i Donju.
Upravo na prostoru Gornje Dalmacije prostirala se teritorija Dukljanske države, nekadašnje Prevalitane.
Pod pojmom Duklja najčešće se podrazumijeva stari grad na sastavcima rijeke Zete i Morače kraj Podgorice. Ovaj grad je više vjekova bio prijestonica Dukljanske države dok ga nijesu razorili razni neprijatelji tako da njegove razvaline i danas leže nedovoljno istražene, iako su tu, na dohvat ruke.
Ime Duklja se najčešće izvodi od imena rimskog municipija Doclea u oblicima Dioclea, Dioclia, slovenski Dioklitija. Srednjovjekovni oblik Dioklija povezuje se sa imenom cara Dioklecijana koji je po majci porijeklom iz grada Duklje. Ovo ime nalazimo još u IV vijeku kod latinskog pisca Victora Aureliusa, da bi od VII vijeka kod grčkih pisaca bilo sve češće. Ipak, tek se Konstantin Porfirogenit nešto preciznije definisati ime, teritoriju i narod u srednjovjekovnoj Duklji, nazivajući je zemljom Dioklejom, a njene stanovnike Dioklitanima.
Ime Duklja za dukljansku državu susrijeće se sve do XVI vijeka kada se posljednji put pominje u djelima čuvenog crnogorskog štampara Božidara Vukovića Podgoričanina.
Kada je Porfirogenit pisao svoju istoriju oko 950. godine nije ni slutio da će to dugi biti osnovni izvor za taj period dukljanske države koju opisuje nezavisno od srpske i hrvatske kao susjeda. Pored njih on upisuje i oblasti Travunije, Zahumljana i Neretljana, na koje se oslanjala Dukljanska Kraljevina, a koja je počinjala od dračkog kaštela na jugu. On kaže da Duklja "leži prema kaštelima Drača, tj. do Lješa, Ulcinja i Bara i ide do Kotora, a planinskim stranama se graniči sa Srbijom". Dakle, prema ovom i drugim izvorima iz onoga vremena mogu se približno odrediti granice dukljanske države iako su one u raznim vremenima bile različite, što je ponekad zavisilo i od moći susjeda. Pored već pomenutih granica na primorju, u unutrašnjosti su to bili planinski vijenci između izvora rijeke Zete i Pive, limski kraj i visoke planine na istočnoj strani Skadarskog jezera.
U vrijeme pojedinih kraljeva iz dinastije Vojislavljevića teritorija Duklje se prostirala do ušća Neretve i na istoku do Bugarske.

Dok su Crnogorci velikodušno ćutali, drugi su se utrkivali da prisvoje dukljansko-zetsku istoriju

Dukljanski vladari nakon njenog osamostaljenja od Vizantije u grčkim, latinskim i domaćim pisanim spomenicima u početku se titulišu arhontima - kneževima. Prvi poznati knez Duklje je arhont Petar. Slijedi sveti knez (a možda i kralj) Vladimir, takođe po Dukljaninu, knez Vojislav i knez Gojislav.
Najznačajnija ličnost u Duklji u XI vijeku bio je svakako Vojislav koji se spominje u izvorima kao čovjek koji se prvi pobunio protiv vizantijske dominacije što je i dovelo do definitivnog osamostaljenja Duklje, poslije bitke kod Bara 1042. godine. U nekim izvorima se pominje kralj Radoslav koji je vladao prije Bodina.
Poslije kralja i cara Bodina na dukljansko-zetski prijesto dolazi Jakvinta, a zatim se ređaju vladari loze Vojislavljevića - Dobroslav, Kočapar, Vladimir IV, kralj Ðorđe, Grubiša, Gradihna, knez Radoslav II i konačno knjeginja Desislava 1189. godine, koja je morala napustiti zemlju pred naletima Nemanjića. Sudbina malih država i naroda da trpe hegemoniju većih i snažnijih naroda, na žalost, nije mimoišla ni Duklju, prvu crnogorsku državu, pa je u jednom periodu bila pod dominacijom susjeda Hrvatske i Raške, a sve zajedno pod uticajem velikog susjeda Vizantije sa kojom su bile više u neprijateljstvu nego u dobrim odnosima.
Još za vrijeme kneza Radoslava u Duklji (Zeti) je postojala raška stranka koju pisac Barskog rodoslova naziva “zlom i od davina neprijateljskom”, a koja je dovela na vlasti u Zeti Desu, sina (ili brata) raškog župana Uroša II a vlast kneza Radoslava je svedena na primorski pojas sa gradovima Skadrom i Kotorom.
Poslije “velikog meteža” na Balkanu u drugoj polovini XII vijeka i velikih uspjeha raškog župana Stefana Nemanje njegova se ofanziva prenosi na Duklju i Dalmaciju. U tim osvajanjima, prema riječima Nemanjinog sina Stefana Prvovjenčanog, Nemanja osvoji “otčestvo i roždenije svoje istovuju djedinu svoju”, nekad naseljenu Grcima u kojoj su bili sazidali gradove Danj, Sardonik, Drivast, Skadar, Svač, Ulcinj i “slavni grad” Bar, koje ovaj poruši a ostavi Kotor, koji je utvrdio i podigao svoj dvor u njemu.
U toj ofanzivi i osvajanjima Nemanji se pridružio posljednji zahumski vladar knez Mihajilo. Od toga vremena, odnosno od početka XIII vijeka u Zeti se stvara nova tradicija, tradicija Nemanjića. Međutim, sporedne grane Nemanjića loze nosile su i dalje mnoge tradicije o dukljanskoj dinastiji. Vukan je 1197. godine bio kralj Duklje, Dalmacije, Travunije i Toplice. Kraljevsku titulu od njega je naslijedio i njegov sin Ðorđe čije je ime takoðe preuzeto iz dukljanske tradicije. I drugi Nemanjići kasnije se pozivaju na dukljansku tradiciju i kraljevsku titulu. Stefan Prvovjenčani tako i formalno prisvaja sve dukljanske teritorije čime se završava jedan važni dio crnogorske istorije dukljanskog perioda.
Poražavajuće djeluje činjenica da ta država dukljanskih Slovena iz X - XII vijeka, za svoje vrijeme prilično moæna, sa svojom dinastijom i desetak vladara (kneževa i kraljeva), koja kasnije nastavlja da živi pod drugim imenom, kao Zeta, odnosno Crna Gora, biva toliko zanemarena i zaboravljena. Dok su Crnogorci velikodušno ćutali drugi su se utrkivali da dukljansko-zetsku istoriju inkorporiraju u svoj korpus u čemu se nažalost u izvjesnoj mjeri i uspjeli. To su najčešće bile: srpska, hrvatska, grčka, bosanska i dijelom albanska istoriografija, pri čemu su prve dvije imale više uspjeha od drugih.
Tome je svakako doprinijela činjenica da Crna Gora pored toga što nije imala svojih kadrova za pitanje istorije, nije dugo imala ni organizovane službe za čuvanje i izučavanje istorijske građe o sebi, tako da je njeno kulturno blago nestajalo bez traga, uništavano ili postojalo svojina drugih naroda. Primjera je bezbroj. Ako je igrom slučaja nešto i sačuvano ti stari dokumenti i drugi izvori često su proglašavani falsifikatima. Istini za volju, bilo je i falsifikata, ali onih koji su imali zadati cilj i Crnoj Gori nanosili štetu. Zar nije, u najmanju ruku čudno da prvi crnogorski istorijski spis - Ljetopis Popa Dukljanina mnogi prisvajaju kao svoj ili proglašavaju nepouzdanim izvorom, a ti isti u svojim istorijama se pozivaju i počinju upravo od njega u dokazivanju svojih tvrdnji. Uzmemo li dukljanske povelje iz perioda Vojislavljevića, pa i Nemanjića - mljetske, lukrumske, vranjinske, i kotorske, kažu sve falsifikat do falsifikata.
Zaista, što je mnogo, mnogo je! Na sreću, posljednjih godina izrastaju crnogorski kadrovi koji ispravljaju te nepravde načinjene crnogorskoj istoriji, pa razumije se i narodu i Crnoj Gori, iako je nataloženi skoro cementirani mulj teško očistiti.
Veliku teškoću predstavlja i činjenica da su na Balkanu pojedine teritorije i po više puta mijenjale državnu pripadnost, a samim tim i kulturno-istorijski spomenici koji su se nalazili na njima, pa ih je teško pripisati, po porijeklu, određenom narodu i određenoj nacionalnoj istoriji. Naravno, ovdje ne ulaze spomenici koji su odigrali aktivnu ulogu u nacionalnoj istoriji određenog naroda, čime se isključuju svaka dilema.

U Crnoj Gori nalazimo sintezu i simbiozu između vizantijskog, latinskog i slovenskog u umjetnosti

Još od vremena doseljavanja na bivše rimske provincije Dalmaciju i Duklju (nekada zvanu Prevalis), slovenska plemena približno jednako su bila udaljena od hrišćanskih centara, tako da svoj put prema pokrštavanju dukljanski Sloveni nalaze u kulturnom bogatstvu Konstantinopolja i Rima. Težeći ka nezavisnosti zemlje koju su naselili, sve vrijeme vješto laviraju između ovih centara.
Otuda, od srednjovjekovlja do danas u Crnoj Gori nalazimo sintezu i simbiozu između vizantijskog, latinskog i slovenskog u umjetnosti, graditeljstvu, književno-bogoslužbenom jeziku, religiji i literaturi.
Još od vremena kada je car Teodosije Veliki podijelio Rimsko carstvo na Istočno i Zapadno, preko dukljanske zemlje su se prelamale mnoge važne granice. To je teritorija preko koje su se vjekovima dodirivali i ukrštali katolicizam i pravoslavlje, a kasnije i islam. Ovdje su ostavili svoje tragove razni narod - Iliri, Kelti, Tračani, Vizantinci, Franci, Ugri, Mlečani, Osmanlije, Huni, Avari, Goti, Ostrogoti, Vizigoti, Kumani, te mnogi drugi znani i neznani narodi. Naravno, to smatramo kvalitetom više u našoj istoriji.
U crnogorskoj se istoriji smjenjuju periodi uspona i padova, od perioda moćne samostalne države u Bodinovo doba do statusa oblasti ili udione kneževine u državama koje su joj nametale svoj suverenite. U srednjem vijeku, u vrijeme dinastije Vojislavljevića, dukljanska država je u pojedinim periodima bila toliko moćna da je i susjedima nametala svoju vlast, a njeni gradovi na Primorju kao Drač, Skadar, Ulcinj, Bar i Kotor doživljavaju buran razvoj tako da se ubrajaju čak i u najveće trgovačke centre na Jadranu.
O istoriji dukljanske države i njenih susjeda - Raške, Hrvatske, Bugarske, Zahumlja... najslikovitije i najpodrobnije priča dukljanski prezviter, nadamo se da je to konačno utvrđeno, Grgur Barski u svom ljetopisu, istorijskom spisu iz sredine XII vijeka, jednom od najstarijih pisanih spomenika kod južnih Slovena, o kome smo već prethodno nešto rekli. Iako se ne može zanemariti činjenica da tzv. Pop Dukljanin koristi legendarni i fikcijski materijal o ratovima Slovena, pokrštavanju, zatim Panonsku legendu, Legendu o Sv. Vladimiru i sl. on daje mnoštvo važnih istorijskih podataka, od kojih su svakako najvažniji oni o dukljanskim kneževima i kraljevima prve crnogorske dinastije Vojislavljevića iz XI i XII vijeka. Ovo tim prije što za ovaj period imamo jako malo autentične sačuvane dokumentarne građe, a ono malo u vatikanskom i mletačkom arhivu još uvijek nije dovoljno proučeno.
Vjerujemo da će započeti projekat na ediciji Monumenta Montenegrina biti doveden do kraja i stanje, nadajmo se, značajno promijeniti.
Ljetopisac kroz cijeli spis ističe hrišćansku pobožnost slovenskog stanovništva u dukljanskoj državi, smještajući je u istorijski, politikološki i književni kontekst.
Dukljanske prezviter za svoju istoriju koristi oficijelni jezik Zapadne crkve (iako ima i drugih mišljenja) jer shodno kontekstu hrišćanskog teocentrizma kroz srednjovjekovlje, naročito starije, južnoslovenski teolozi i filozofi gravitiraju ka latinskom jeziku. Međutim, i pored latiniteta ljetopisac (i slovenski crkveni krugovi) se ne odriče slovenstva, slovenske samobitnosti u hrišćanskom kosmopolitizmu već ga predstavlja kao sastavni dio nove civilizacije, potvrđujući to isticanjem slovenske superiornosti pri pobjedama u mnogim bitkama. Na te temelje se naslanja i djelo svete braće Kirila i Metodija, glagoljaškog i ćirilsko bogosluženje i slovenska pismenost.

Želimo naglasiti još jednu činjenicu: Crna Gora ima izuzetno kulturno, državno i etničko nasljeđe, dio kojeg je uvršten i u svjetsku kulturnu baštinu. Nažalost, još uvijek nedovoljno izučeno, pa ne znamo da li zbog nedostatka kadrova i sredstava ili možda zbog toga što ne znamo da li da se njime ponosimo ili da ga velikodušno prepustimo drugima koji ga znaju cijeniti? Imamo li pravo pred istorijom, pred Bogom i ljudima, pred budućim generacijama Crnogoraca da se odričemo Dukljanske države, temelja crnogorske prošlosti? To bi značilo da se odričemo svoje izvornosti.
Možemo li zamisliti šta bi značilo za Francusku da se odrekne svojih Lujeva, Srbiju svojih Nemanjića, Rusiju svojih Romanovih...
Svaku kulturu, svaku istoriju, pa i crnogorsku je neophodno proučavati, pratiti između mitskog i realnog, preko nacionalnog, u vremenu i prostoru. Kako je problem mitskog i realnog, kulturnoistorijski opseg veoma složen, to se može konstatovati da je on u Crnoj Gori još uvijek slabo proučen. Posebno ako se ima u vidu da je granica između mitskog i realnog promjenljiva i ima širi kontekst od državnih granica.

I na kraju da zaključim: Crnogorci imaju svoj identitet, svoju istoriju, milenijumsku državnu tradiciju, svoju kulturu i svoje ime. Valorizacijom svojih vrijednosti - istorijskih, kulturnih, nacionalnih, na naučnim istinama zasnovanim, ne samo što ćemo najbolje pomoći sebi i drugima, nego je to naša velika moralna i svaka druga obaveza.

 
Scoring disabled. You must be logged in to score posts.
ZVEK ZIVI CETINJANIN
(Login Zvek_Zivi_Cetinjanin)

Re: Koji su procentualni udeli Crno-goraca po religiji?

No score for this post
October 26 2006, 7:06 AM 

Doseljavanje Slovena i Dukljanska država
(1976 g.)


DOSELJAVANJE SLOVENA



Sloveni su na tlo današnje Crne Gore dospjeli u prvoj polovini VII vijeka, vjerovatno ubzo poslije 602. godine, kada su se kao bujica razlili preko širokih prostranstava Balkanskog poluostrva. Možda su i ranije iduæi starim rimskim putevima, pojedini odredi Avara i Slovena zalazili u ravne i plodne oblasti oko Skadarskog jezera, ali takvi pljaèkaški upadi nijesu imali trajnijih posljedica. Kasnoantièki život bio je prekinut tek pošto je slomljen granièni obrambeni sistem na Dunavu. Poslije toga Vizantijsko carstvo bilo je dovedeno za kratko vrijeme na ivicu propasti. Preostao mu je mali broj uporišta, zidinama zaštiæenih gradova na morskoj obali i ostrvima, a sama prijestonica carstva bila je 626. godine izložena opasnoj opsadi Avara i Slovena, koju su s maloazijske strane podržavali Persijanci. Vizantija se u tim kritiènim godinama održala, ali je zemljište nekadašnjih rimskih provincija u unutrašnjosti Balkanskog poluostrva morala prepustiti Slovenima.

Proces slovenskog naseljavanja veoma je slabo poznat. Sigurno je da slovenske mase nijesu mogle potpuno i ravnomjerno prekriti ogroman prostor od Dunava do Peloponeza, one su se kretale zateèenim putevima i neizbježno su se morale razliti u mnoštvo predjela, koji su svojim geografskim odlikama pružali uslove za život i naèin privreðivanja na koji su bili navikli u svojim ranijim boravištima. Zaposijedajuæi plodne i ranije kultivisane oblasti, Sloveni su ostavljali za sobom planinska zemljišta i teško pristupaène regione, ðe su nalazili pribježište ostaci kasnoantièkog stanovništva.

Mase slovenskih doseljenika djelovali su na svoje vizantijske savremenike jedinstveno svojim osobenim jezikom, približno jednakim naèinom života i sliènim obièajima, ali u svojim akcijama i za vrijeme napada i u vrijeme posijedanja Balkanskog poluostrva nijesu predstavljale jedinstvenu, povezanu i organizovanu cjelinu. Sloveni su još u svojim kretanjima bili izdijeljeni na veliki broj skupina sastavljenih od dijelova starih plemena, zajednica obrazovanih s one strane vizantijske granice i manjih ili veæih grupa koje su im se prikljuèivale u toku borbi i kretanja. Sloveni su ostali podijeljeni i razdvojeni i kad su se trajno vezali za novo tlo. Posmatrana, iz Carigrada, teritorija Balkanskog poluostrva naseljena Slovenima izgledala je kao mnoštvo malih kneževina koje su Vizantinci obilježavali karakteristiènom množinom "Sklavinije".
Kod Slovena naseljenih u zaleðu jadranske obale opaža se izdijeljenost na manje politièke okvire u kojima su se obrazovale nove grupe s imenima koja vode porijeklo ili sa zemljišta koje su naselili ili od plemenskih imena iz stare postojbine. Zahvaljujuæi jednom vizantijskom spisu iz sredine X vijeka, djelu Konstantina VII Porfirogenita (913-959) o narodima s kojima je Vizantijsko Carstvo dolazilo u dodir, srazmjerno su dobro poznate južnoslovenske kneževine ranoga srednjega vijeka na tlu današnje Crne Gore i u njegovom susjedstvu.
U ravnicama oko Skadarskog jezera, dolini Zete i u zaleðu morske obale na potezu od Boke Kotorske do Bojane, obrazovala se bila kneževina Dukljana, koja je svoje ime dobila po rimskom gradu Doklei, èije se ruševine nalaze u neposrednoj blizini današnje Podgorice. Južno od Dukljana u ravnicama današnje sjeverne Albanije, prostiralo se dobro naseljeno slovensko podruèje, ali je ono srazmjerno rano palo pod vizantijsku vlast, pa nije ostalo traga o njegovom samostalnom politièkom razvoju. "Planinskom stranom", - kako kaže car Konstantin Porfirogenit, - "zemlja Dukljana granièila se sa Srbijom". Ova najranija Srbija prostirala se osjetno zapadnije od svih kasnijih srpskih državnih centara. Na istoku njeno granièno podruèje dopiralo je do grada Rasa, a na zapadu se dodirivala sa Hrvatskom kod Livna, pograniène hrvatske županije. Planinski dijelovi u unutrašnjosti današnje Crne GOre pripadali su, dakle, srpskoj kneževini. Granica se najvjerovatnije pružala planinskim obroncima koji zatvaraju slivove Zete i Moraèe. U primorskom pojasu Duklja je za susjeda imala Travuniju koja se prostirala izmeðu Boke Kotorske i Dubrovaèkog zaleða. U okviru toga podruèja ležala je zemlja Konavljana, kasnije konavoska župa, okružena planinama sa svih strana i gotovo predodreðena da oèuva politièku individualnost. Dalje prema sjeveru i zapadu, duž obale i u bližem zaleðu, obrazovala se zemlja Zahumljana izmeðu Dubrovnika i doline Neretve. Na ovu oblast nastavljala se zemlja Neretljana na podruèju izmeðu Neretve i Cetine i na ostrvima Korèuli, Braèu i Hvaru, na koju su Sloveni dospjeli. Još dalje prema zapadu, od Cetine pa sve do Istre prostirala se kneževina Hrvata.
Kao i u drugim djelovima Balkanskog poluostrva i u jadranskom zaleðu može se opaziti èuvanje i širenje starih plemenskih imena, kakva su imena Hrvata i Srba, ali istovremeno i izbijanje novih oznaka koje su poticale s novog zemljišta. Karakteristièna u tom pogledu su imena Neretljana, od antièkog imena rijeke Naron, Dukljana, od antièkog grada Doclea, i Konavljana od ostataka antièkog vodovoda (canale), oèuvanih u ovoj župi.
Pored slovenskih doseljenika na tlu današnje Crne Gore bilo je i ostataka kasnoantièkog romanizovanog stanovništva. Na samoj morskoj obali i u njenoj neposrednoj blizini stara rimska utvrðenja omoguæila su jednom dijelu gradskih stanovnika da odole avarskim i slovenskim napadima i da se održe u najkritiènijim periodima. Oni su kasnije stupili u neposredne dodire sa Slovenima, trgovali su sa njima i tako olakšavali svoju egzistenciju, zavisnu u najveæoj mjeri od ribolova i plovidbe morem. Nije, nažalost, poznata konkretna istorija pojedinih gradova u vrijeme slovenskog naseljavanja i u stoljeæima koja su neposredno slijedila. Neki od tih gradova, kao Budva i Skadar, imali su veæ tada dugu i bogatu istoriju i uspjeli su da oèuvaju kontinuitet gradskog života. Na drugim mjestima došlo je do pomjeranja i preseljavanja na bolje zaštiæene i utvrðenje taèke, kao što je bio sluèaj s Dubrovnikom koji je nastao od bjegunaca iz starog Epidaura, ili Splita, ðe je u zidinama Dioklecijanove palate saèuvan dio stanovnika stare Salone. Izgleda da je srednjevjekovni Kotor nastao na slièan naèin preseljavanjem stanovnika starog Acruviuma. Teško je reæi da li je tako nastao i srednjevjekovni Bar, ali je sigurno da su i njegovi korijeni veoma duboki i da je i on imao jezgru sastavljenu od romanskog stanovništva.
Predslovenski elemenat saèuvao se i u zabaèenim planinskim krajevima. Kasnije u srednjem vijeku on se javlja u obliku Vlaha, koji su se slavizovali, ali su održali svoj naèin života i privreðivanja i osobeni tip društvenih zajednica, u obliku Arbanasa, koji su saèuvali svoj jezik, kulturu i osobenu organizaciju. Od XI vijeka o njima je sve više podataka u izvorima i sve se jasnije ocrtava njihova oblast "Arbanum" s centrom oko današnje Kroje. U toku vremena Arbanasi su došli u bliži dodir sa Slovenima u Duklji i igrali su vidnu ulogu u njihovoj kasnijoj istoriji.
Najvažniji ostatak antièkog svijeta, koji je djelovao na doseljene Slovene, bilo je ipak Vizantijsko Carstvo kao neposredni izdanak i nasljednik Rimske Imperije. Dostigavši u prvoj polovini VII vijeka svoju najnižu taèku, ono se postepeno oporavljalo, ali nijednog trenutka nije odustajalo od težnje da ponovo zavlada rimskim provincijama. Pokušavajuæi da ostvari program obnove vlasti u starim rimskim granicama, Vizantija se sudarala sa ogromnim teškoæama, ali je postepeno bilježila i uspjehe. U poèetku se morala zadovoljavati mirnim odnosima sa Slovenima i simbolièkim priznavanjem carske vlasti od strane onih koji su bili u bližem susjedstvu, a kasnije je preduzimala vojne pohode u udaljenije oblasti, vršila znaèajna preseljavanja slovenskog stanovništva i zavodila svoj administrativni sistem.

Obnovljena Vizantija oslanjala se na široki sloj ratnika koji su za svoje izdržavanje koristili vojnièka imanja. Vojnièki elemenat bio je istovremeno izvor snage i okosnica organizacije Carstva. U podruèjima pod carskom kontrolom osnovane su bile "teme", vojnoadministrativne jedinice sa "strategom", vojnim zapovjednikom na èelu. Svuda ðe je Vizantija uspijevala da zavede svoju stvarnu vlast, bilo je zavedeno i tematsko ureðenje. Tematskom organizacijom najranije su bile zahvaæene teritorije u susjedstvu Carigrada i Soluna i oblasti centralne Grèke. U svojoj politici preokupacije slovenskih teritorija na Balkanskom poluostrvu, Vizantija je rano dobila veoma snažnog suparnika u Bugarskoj Državi, koja je poslije 680. formirana na prostoru izmeðu Dunava i planine Balkana. Ratoborni Protobugari nametnuli su se za gospodare slovenskim kneževinama i koristeæi njihovu snagu širili su svoju vlast u svim pravcima. Do sredine IX vijeka èitava istoèna polovina Balkanskog poluostrva bila je podijeljena izmeðu Vizantijskog Carstva i nove Bugarske Države. Kneževine u zapadnoj polovini, udaljene i od Bugara i od Vizantije, imale su drukèiju sudbinu.
Vizantijska vlast izbila je na jonsku obalu prvih godina IX vijeka kada je osnovana tema Kefalenija na jonskim ostrvima. Nešto kasnije, ali svakako do sredine IX vijeka, osnovana je i Draèka tema, veoma znaèajna za kasniji razvoj Duklje i susjednih slovenskih kneževina. Uskoro je vizantijsko podruèje na jugu prošireno temom Nikopolj u Epiru, èime je presjeèen slobodni razvoj Slovena naseljenih na teritoriji današnje Albanije. Dukljani su tada bili najisturenija južnoslovenska kneževina, najbliži susjed jakog vizantijskog uporišta. Vizantijska vlast u ovim dalekim krajevima održavala se zahvaljujuæi prevlasti na moru i prije svega bila je ogranièena na mjesta na morskoj obali. Na podruèju dukljanske kneževine gradovi Lješ, Ulcinj, Bar i Kotor bili su pod vlašæu stratega u Draèu, dok su teritorije u zaleðu èvrsto držali dukljanski kneževi. Isto je tako bilo dalje prema sjeveru ðe su gradovi od Dubrovnika pa sve do Istre ostali u rukama vizantijskih careva. U drugoj polovini IX vijeka car Vasilije I (867-886) obrazovao je od tih gradova i ostrva temu Dalmaciju, èiji je centar bio u Zadru. Želeæi da što bolje obezbijedi svoje posjede, car Vasilije je prepustio slovenskim kneževima iz zaleða, vladaocima Hrvata, Zahumljana i Travunjana tribut od 10 funti zlata koji su bili dužni da njemu plaæaju. Vizantija je u to vrijeme morala da angažuje snage svoje flote da odbrani jadranske gradove od Arabljana koji su opustošili gradove Rosu, na ulazu u Boku Kotorsku, Budvu i Donji Kotor, i dugo, punih 15 mjeseci, opsjedali Dubrovnik.
Aktivna politika cara Vasilija pokazivala je rezultate utoliko što su južnoslovenske kneževine priznale vrhovnu vlast Vizantije i slale svoje ratnike da na italijanskom tlu pomognu carsku vojsku protiv Arabljana. Uspjeh je predstavljalo pokrštavanje Srba, obavljeno sedamdesetih godina IX vijeka. U to vrijeme javljaju se hrišæanska svetaèka imena kod èlanova srpskog vladalaèkog roda. Prihvatanje nove vjere otvorilo je puteve širenju hrišæanske kulture i jaèim vizantijskim uticajima. Najvažniju ulogu u radu na pokrštavanju imali su svakako primorski gradovi u kojima se hrišæanstvo neprekidno održalo od kasnoantièkih vremena. O velikoj starosti hrišæanske crkvene organizacije u oblasti Skadarskog jezera svjedoèi veliki broj episkopija (Kotor, Bar, Ulcinj, Skadar, Svaè, Drivast, Sarda, Danj, Sapa) ogranièenih veæinom na pojedini grad i neposrednu okolinu. Iz ovih se centara, bez sumnje, hrišæanstvo raširilo i u dukljanskoj kneževin i to najkasnije u vrijeme cara Vasilija I, jer iz kazivanja cara Konstantina Porfirogenita saznajemo da su se novoj vjeri najduže opirali Neretljani, koje su zbog toga nazivali Paganima.
Od sredine IX vijeka srpska kneževina, - "Krštena Srbija", - kako je naziva Konstantivn Porfirogenit, izložena je bila napadima Bugara. Uspjevala je da se odbrani, ali su se Bugarski vladari aktivno miješali u borbe za vlast meðu èlanovima srpskog vladalaèkog roda i tako vizantijsku vrhovnu vlast zamijenjivali svojom. Srpski kneževi uspjevali su uprkos spoljnim pritiscima da svoju vlast povremeno prošire na primorske kneževine Travunjana i Konavljana. U prvim decenijama X vijeka, kada je Bugarska pod Simeonom bila na vrhuncu moæi, pošlo joj je za rukom da potpuno potèini Srbiju. Pod bugarskom vlašæu našle su se tada teritorije u unutrašnjosti današnje Crne Gore, dok je dukljanska kneževina vjerovatno ostala pošteðena. Bugarska vlast trajala je vrlo kratko vrijeme (924-927), pošto je nestabilnost poslije Simeonove smrti iskoristio Èaslav Klonimiroviæ, èlan srpskog vladalaèkog roda zatoèen u Bugarskoj, koji je uz podršku vizantijskog cara uspio da obnovi srpsku državu. Sve do Èaslavljeve pogibije u okršaju s Maðarima, novim susjedima koji su preduzimali upade u okolne zemlje, Srbija je oèuvala unutrašnju samostalnost pod vlašæu vizantijskog cara, a zatim se otprilike od 960. godine, gubi iz istorijskih izvora.


DUKLJANSKA DRŽAVA


Do sredine X vijeka dukljanska kneževina bila je formirana i jasno razgranièena od susjednih slovenskih kneževina i vizantijskog podruèja. Ništa se, meðutim, ne zna o njenoj ulozi u politièkim zbivanjima. Ostao je jedino pomen o arhontu Duklje Petru zahvaljujuæi olovnom peèatu s njegovim imenom. Vjeruje se da je živio i djelovao neðe u IX ili X vijeku. Dukljanska država bila je isuviše malog prostranstva i snage da bi se u ovo vrijeme mogla isticati u balkanskim politièkim prilikama. Njen razvoj proticao je u sjenci krupnih dogaðaja koji su odluèivali o sudbini Balkanskog poluostrva.
Znaèajan prelom predstavljalo je pokoravanje Bugarske 971. kada je izgledalo da se završilo vizantijsko-bugarsko suparništvo u borbi za prevlast nad Balkanom. Bio je to najveæi vizantijski uspjeh od vremena doseljavanja Slovena. Ali carske vojske su samo nekolko godina ostale na Dunavu. Veæ 976. godine razbuktao se na teritoriji Makedonije ustanak protiv vizantijske vlasti koji su predvodili sinovi komisa Nikole (otuda: komitopuli) Mojsej, Aron, David i Samuilo. Koristeæi spoljne i unutrašnje teškoæe Vizantijskog Carstva, makedonski ustanici su za kratko vrijeme oslobodili velika prostranstva. Samuilo, koji je poslije kratkog vremena ostao sam na èelu ustanka, proglasio se za cara i s velikom upornošæu nastavio osvajaèku politiku. Prodor u pravcu jadranske obale doveo ga je u bliži dodir s dukljanskom kneževinom.


Dukljom je tada vladao knez Jovan Vladimir, miroljubivi i pobožni vladar, kojega Vizantinci hvale kao svoga prijatelja. Osjeæajuæi da ga Samuilo ugrožava, Jovan Vladimir se obratio za pomoæ caru Vasiliju, ali je ipak ostao usamljen i nije bio u stanju da se odbrani. Samuilo ga je zarobio i odveo u svoju prijestonicu Prespu, ðe je došlo do neoèekivanog preokreta. Prema Žitiju Vladimirovom, koje je saèuvano u "Ljetopisu popa Dukljanina u mladog zarobljenika zaljubila se Samuilova kæerka. Otac je popustio pred njenim molbama. odobrio je da se uda za Vladimira i svoga zeta je poslao u Duklju. Pod vrhovnom vlašæu Samuilovom Duklja je nekoliko godina uživala mir, jer su i susjedne oblasti, Draèka tema i teritorija nekadašnje srpske kneževine, bile pod istim gospodarom.
Nemirna vremena su nastala iza 1005. godine, kada se draè vratio pod vizantijsku vlast, a naroèito poslije 1014. kada je poslije jednog teškog poraza umro Samuilo. Njegovog nasljednika Gavrila Radomira ubio je brat od strica Jovan Vladislav, koji je iz osnova promijenio odns prema dukljanskom knezu. On je na prijevaru domamio Jovana Vladimira u Prespu i tu ga je dao pogubiti (1016) . Nije poznato kakav je bio položaj Duklje u toku sljedeæe dvije godine dok Viznatija nije potpuno dovršila osvajanje nekadašnje Samuilove države (1018). Vizantijski uspjeh je ovoga puta bio trajan, iako je nekoliko velikh ustanaka u toku XI vijeka pokušavalo da zbaci vizantijsku vlast.
Granica carstva izbila je na Savu i Dunav, a èitava istoèna polovina Balkanskog poluostrva prekrivena je tematskom organizacijom. Za teritoriju bivšeg Samuilovo carstva obrazovana je arhiepiskopija s centrom u Ohridu. Njene krajnje zapadne episkopije bile su u Sirmiju (Srijemska Mitrovica), Rasu (u blizini današnjeg Novog Pazara) i Prizrenu. Pošto je ova crkvena organizacija imala grèke starješine i držala se istoèno obreda, vjerska situacija postala je složenija, naroèito u zapadnom dijelu Balkanskog poluostrva ðe su misionarsku djelatnost i crkvenu vlast držali latinski crkveni centri iz promorskih gradova.

Tematska organizacija poslije 1018. zahvatila je i dio srpske teritorije. Naðeni su peèati stratega Srbije, što je siguran znak postojanja teme Srbije, ali se razilaze mišljenja nauènika u pogledu teritorije koju je ta tema obuhvatala. Veæina nauènika stoji na gledištu da je ta tema obuhvatala Duklju, koja je bila u neposredno blizini Draèke teme. U novije vrijeme meðutim, iznijeto je mišljenje da je tema Srbija bila na sjeveru u podruèju Sirmijuma. U svakom sluèaju teritorija dukljanske kneževine došla je poslije rušenja Samuliovog Carstva pod neposrednu Vizantijsku vlast.

Pokušaji obnavljanja poèeli su poslije kratkog vremena. Periferni položaj ovih teritorija i postepeno slabljenje vizantijske centralne vlasti pružili su priliku lokalnom knezu Stefanu Vojislavu da se odmetne, ali se taj prvi pokušaj nesreæno završio. Vojislav je bio oveden u Carigrad, brzo se oslobodio i 1034. digao novi ustanak s trajnim rezultatima. U dva naha nanio je teške poraze vizantijskim vojskama. Odbio je da vrati državni novac s jednog vizantijskog broda koji se razbio na dukljanskim obalama. Vojislav je postizao uspjehe i u svojoj politici prema susjednim srpskim kneževinam. Sigurno je bar neko vrijeme gospodario Travunijom i Zahumljem. Na taj naèin došao je u bliži dodir s strategom teme Dubrovnik, obrazovane od južnog dijela teme Dalmacije. Jedna epizoda iz Vojislavljevih odnosa s dubrovaèkim strategom otkriva da je povremeno bivao i u dobrim odnosima s vizantijskim vlastima. Pretvarajuæi se da su prijatelji, dubrovaèki strateg i dukljanski knez radili su jedan drugom o glavi. Na jednom sastanku na morskoj obali strateg Katakalon je htio da zarobi Vojislava, ali ga je ovaj preduhitrio i kao svog sužnja odveo u Ston.

Vojnièki neuspjesi primorali su Vizantiju da se pomiri sa stvarnošæu i da poštuje samostalnost domaæih knezova zadovoljavajuæi se simboliènim izrazima vrhovne vlasti kao što je dodjeljivanje vizantijskih titula i ukljuèivanje susjednih vladara u carigradsku èinovnièku hijerarhiju. Na toj osnovi bilo je i dukljanskim vladarima lakše da da održavaju dobre odnose sa Vizantijskim Carstvom. Vojislavljev nasljednik Mihailo (oko 1050 - 1080.) bio je ubrojan u vizantijske saveznike i prijatelje i nosio je visoku titulu protospatora. U toku vremena su i gradovi, nekada sastavni djelovi tema, dolazili pod vlast susjednih slovenskih kneževa. Jovan Vladimir je svakako gospodario Skadrom, Stefan Vojislav je držao Bar, a Mihailovi dvori bili su veæ u Kotoru i Prapratni. Do kraja XII vijeka svi gradovi od Kotora do Skadra izmakli su vizantijskoj vlasti, ali ih ona nije lako zaboravljala niti odustajala od svojih pretenzija.

Vladanje gradovima uvlaèilo je dukljanske vladare u crkvene probleme. Konaèni rascjep crkava odigrao se 1054., dakle u Mihailovo vrijeme, ali savremenici ga još nijesu neposredno osjetili. Uostalom èitava dukljanska teritorija ostala je u rimskoj sferi. Tek mnogo kasnije, širenjem Raške prema primorju, prodrlo je ovamo pravoslavlje. Dukljanski vladaoci imali su više teškoæa oko rješevanja odnosa meðu pojedinim crkenim središtima. Poslije Splita, koji je kao nasljednik provincijske metropole Salone imao rang arhiepiskopije, stekao je poèetkom XI vijeka i Dubrovnik to dostojanstvo, koje je sobom nosilo i crkvenu jurisdikciju nad okolnim episkopijama. Sredinom XI vijeka javlja se i Bar s pretenzijama na arhiepiskopski rang i crkvenu vlast nad brojnim ali malenim episkpijama oko Skadarskog jezera. Dukljanski vladari uporno su podržavali Bar u tim nastojanjima, koja je Dubrovnik svim silama ometao. Èitava dva stoljeæa vodila se borba iz koje je Bar izašao kao pobjednik utoliko što je saèuvao arhiepiskopski rang.

U doba Mihaila vodio se jedan dio toga spora u koji je bio uvuèen i tadašnji Papa, energièni Grgur VII. Iz jednog njegovog pisma upuæenog 1077. "Mihailu kralju Slovena" vidi se da je Papa odredio istragu o pravima crkava koje se parnièe i obeæao da poslije toga poslati zastavu i ogtaè kao znak arhiepiskopskog dostojanstva. Misli se da je Mihailo prije toga tražio za sebe zastavu kao znak kraljevstva i da je od njegovog vremena dukljanska država dobila rang kraljevine. Njegova titula nije poznata, a kasnije u XII vijeku, vladari su bili kraljevi Dalmacije i Dioklitije. Prvi dio titule vodio je porijeklo od gradova teme Dalmacije, a drugi od stare dukljanske kneževine. Ime Zeta, koje se od XI vijeka pojavljuje u vizantijskim izvorima, nije se upotrebljavalo za èitavu državu.

Tokom svoje srazmjerno duge vlade Mihailo nije uspjeo da oèuva dobre odnose sa Vizantijom, koja je baš u to vrijeme bila suoèena sa velikim teškoæama na istoku i na zapadu. Bio je, koliko se iz oskudnih izvora vidi, u bliskim vezama sa Normanima, koji su se uèvrstili u južnoj Italiji i ubrzo postali neprijatelji Carstva. U otvorena neprijateljstva ušao je 1072. kada su mu pomoæ protiv vizantijske vlasti zatražili ustanici iz Makedonije. Mihailo je uputio svoga sina Bodina i vojskovoðu Petrila s vojnim odredom koji je igrao znaèajnu ulogu u daljem toku ustanka. Bodin je bio izvikan za cara i formalno je došao na èelo èitavog pokreta. Operacije ustanika Mihailo je koristio da prodre u Draèku oblast i da pokuša da proširi svoju vlast na oblasti u unutrašnjosti. Ustanak je, meðutim, poslije znaèajnih uspjeha slomljen, a Bodin je pao u ruke Vizantinaca. Odveden je bio u daleku Antiohiju odakle ga je otac oslobodio uz pomoæ mletaèkih trgovaca. Poslije sloma ustanka izgubljene su bile i tekovine u unutrašnjosti. U oblasti grada Rasa, po kojoj je taj dio srpske teritorije dobio naziv Raška zemlja, javljaju se pred kraj XI vijeka veliki župani kao protivnici Vizantije.

Bodin je zapoèeo svoju vladavinu u veoma burnim vremenima. Normani su poslije uspjeha u Italiji prešli na drugu stranu mora i pokušavali da osvoje vizantijske teritorije polazeæi od Draèa. U veliki okršaj izmeðu Vizantije i Normana bili su uvuèeni i okolni vladari i gradovi. Tako su Dubrovnik i Split pomagali Normane dok je Bodin bio na strani Vizantijskog cara koga je pomagala i vanecijanska flota. Za vrijeme odluène bitke kod Draèa, 18. oktobra 1081, Bodin je imao zadatak da smeta snabdijevanje i logor Normana, ali se on nije umiješao u borbe bojeæi se nepovoljnog ishoda. Kada je saznao da je car Aleksije I Komnin uzmakao, napustio je bojno polje i vratio se kuæi sa svojom vojskom. Normani su poslije toga postizali velike uspjehe prodrijevši u Epir, Makedoniju i Tesaliju. Bodin je takav obrt situacije iskoristio da proširi svoju vlast na zemlje u unutrašnjosti Poluostrva. Kao ranije Mihailo, tako je i on zavladao Raškom i Bosnom. Plodove toga uspjeha nije mogao dugo uživati, jer se vizantijski car oslobodio normanske opasnosti, povratio Draè i uèvrstio svoje pozicije. Bodin je i dalje nastavio da uznemirava okolne vizantijske oblasti i da potèinjava sebi gradove. Njegov najbliži protivnik u periodu 1085-1090, bio je draèki namjesnik i carev šurak Jovan Duka. On je u jednoj bitci uspjeo da pobjedi Bodina i da ga zarobi zajedno sa mnogim ratnicima. Nije poznato kako se Bodin ovoga puta oslobodio zarobljeništva. Sigurno je samo da se vratio na vlast i da se održao do prvih godina XII vijeka.
Bodin je kao i njegov otac bio suoèen s crkvenim problemom. Uspjeo je da najzad izdejstvuje Baru rang arhiepiskopije koristeæi rascjep u katolièkoj crkvi i borbe oko papskog prijestola. Èinjenica da je sve to bilo postignuto kod protivpape Klimenta III smetala je kasnijim arhiepiskopima u borbama s Dubrovnikom. Kotorska biskupija nije ostala pod vlašæu barske nadbiskupije, veæ se podvrgla arhiepiskopu u Bariju u Italiji i na taj naèin izvukla iz dugih borbi Dubrovnika i Bara.
Pred kraj XI vijeka Bodin je imao prilike da u Skadru doèeka dio krstaša prvog pohoda, koje je predvodio Rajmond Tuluski. Sam vladar je prijateljski primio krstaše i izmijenjao darove s njihovim voðama, ali je stanovništvo Bodinove zemlje ostalo krstašima u rðavoj uspomeni.
Poèetkom XII vijeka Bodin je sišao sa istorijske pozornice. Njegovi potomci veoma su slabo poznati. Zavaðeni meðusobno i obuzeti borbama za vlast, oni su iscrpljivali snage dukljanske države, koja je sve više gubila u znaèaju. Uporedo s tim promijenio se i opšti politièki položaj na Balkanskom poluostrvu. Ugarska je postigla veliki uspjeh ukljuèivši Hrvatsku (1102.) i Dalmatinske gradove (1105.). Postala je time glavni suparnik Vizantijskog Carstva u borbi za prevlast nad Balkanskim poluostrvom. Pred sredinom XII vijeka ugarski kraljevi postali su vrhovni gospodari Bosne i saveznici raških velikih župana. Ugarsko - vizantijski sudari dobijali su u ono vrijeme izuzetnu oštrinu zbog toga što je i Vizantijsko Carstvo pod ratobornim carevima iz dinastije Komnina doživljavalo svoj posljednji veliki uspon.

Veliki župani Raške koristili su ove borbe i povremeno zbacivali vizantijsku vlast i preduzimali pohode pustošeæi okolne vizantijske oblasti. U periodima vizantijskih uspjeha primirivali bi se dok se ne ukaže nova povoljnija prilika.
Raški veliki župani dolazili su i u prvoj polovini XII vijeka u bliži dodir s Dukljom, ali sa izmijenjenim ulogama.
Dok su u vrijeme Mihaila i Bodina dukljanski vladari postavljali namjesnike u Raškoj, sada su se Raški veliki župani miješali u unutrašnje borbe Duklje i postavljali na vlast svoje štiæenike. Ponekad su i èlanovi raške vladajuæe porodice, prisiljeni da napuste zemlju zbog unutrašnjih obraèuna, nalazili utoèište u Duklji. Tako je i otac Stefana Nemanje, kasnije velikog župana i ujedinitelja srpske države, pobjegao u Duklju. U vrijeme toga izgnanstva rodio se u Ribnici Nemanja i bio kršten od "latinskih jereja", kako prièa njegov sin Stefan Prvovenèani.

Kao veliki župan Stefan Nemanja (1166-1196) se u prvom periodu svoje vladavine morao miriti s vizantijskom vrhovnom vlašæu. U otvorenoj borbi s carem Manojlom I Komninom doživio je neuspjeh i bio zarobljen. Ipak je uspio da se zadrži na velikožupanskom prijestolu i ostao je lojalan prema caru Manojlu sve do njegove smrti (1180). Kasnije je sam i savezništvu sa ugarskim kraljem širio svoju vlast na okolne vizantijske oblasti. U jedan mah neðe izmeðu 1183. i 1186. okrenuo se Duklji i potpuno je potèinio svojoj vlasti. Posljednji dukljanski knez Mihailo, koji je bio izgleda u srodstvu s Nemanjom, napustio je zemlju. Njegova žena Desislava predala je 1189. u Dubrovniku dvije laðe. Duklju je tada napustio, vjerovatno kao pristalica stare dinastije, i barski nadbiskup Grgur. Zajedno s Dukljom došli su pod Nemanjinu vlast i nekadašnji vizantijski gradovi Kotor, Bar, Ulcinj, Skadar, Sarda, Danj, Drivast i Draè. U kasnijim borbama s vizantijom koja je bila oslabljena ali je još uvijek dospijevala da nametne vrhovnu vlast, Nemanja je bi poražen (1190) i morao je da se odrekne jednog dijela osvajanja iz predhodne decenije. Duklja s gradovima ostala je, meðutim, èvrsto u njegovoj vlasti.

 
Scoring disabled. You must be logged in to score posts.
ZVEK ZIVI CETINJANIN
(Login Zvek_Zivi_Cetinjanin)

Re: Koji su procentualni udeli Crno-goraca po religiji?

No score for this post
October 26 2006, 7:07 AM 


"I PRETVORI SLAVU NJIHOVU U PUSTOS"

Tzv. Nemanjin grad nije nikad postojao, jer dijete izbjeglice nije moglo zidati grad u tudjoj zemlji; a to kako je Nemanja spalio “grad slavni Nis“, Skoplje i Prizren, kao tudje gradove, a potom spalio i sve gradove u Zeti, nijesu izmislili zelenasi nego to pise njegov sin, hvaleci ga! I da je tada postojao Haski tribunal, glavni svjedok protiv Nemanje bio bi njegov sin Rastko, odnosno Sava!
Stefan Prvovencani pise da je Nemanjin otac (njegov djed) morao da bjezi iz Raske zbog dinastickih svadja i sklonio se u susjednu zemlju Zetu, dje mu se rodio sin Nemanja. I u Zeti je krsten po katolickome obredu, jer tada u njoj nije bilo pravoslavnih svjestenika. A kad se stanje u Raskoj smirilo, Nemanjin otac se vratio u Ras i tamo je Nemanja bio ponovo krsten po pravoslavnome obredu. Kad je umro jaki vizantijski car Manojlo (1180), Nemanja se udruzio sa ugarskim kraljem i napao Bugarsku, razrusio Sofiju (Sredec). A kad se ugarski kralj povukao, Nemanja je nastavio da zari i pali sve do Skoplja i Prizrena, pa je onda navalio na Zetu.

SIN SLAVI ZLOCINE SVOJEGA OCA, STVARAJUCI TAKO TRADICIJU DA SE ZLOCINCI TRETIRAJU KAO HEROJI

Ali pustimo Prvovencanoga da on sam prica:
“Iako me tada nije bilo pamtim sta je bilo o rodjenju njegovu, ipak sam slusao da je bio veliki metez u ovoj strani srpske zemlje... i da su roditelju njegovu braca mu zaviscu oduzeli zemlju, i on izidje iz buna njihovih u kraj rodjenja svojega, po imenu Dioklitija.
I voljom bozijom i preciste njihove matere rodi i ovo sveto dete, koje ce biti bozjim promislom sakupitelj propalih delova otacastva njegova, pastir i ucitelj, i crkvama podizatelj pak i propalim obnovitelj.
U kraju zvanom Ribnica, u hramu presvete i preciste vladicice nase Bogorodice, buduci da su u zemlji toj latinski jereji, izvoljenijem bozjim udostoji se primiti latinsko krstenje.
A kad se vratio otac njegov u stolno mesto, opet se udostoji da primi i drugo krstenje iz ruku svetitelja i arhijereja usred srpske zemlje, u hramu svetih i sveslavnih apostola Petra i Pavla...
Podje precasni sveti Simeon sa ugarskim kraljem, i dodje do grada po imenu Sredec (Sofija), i razrusi ga i opustosi do kraja.
A kad se ugarski kralj vrati u svoju drzavu, Sveti, rastavi se od njega, otide sa silom svojom na grad Pernik, da i njega razrusi silom svojom i opustosi i grad Stobi, i grad Zemun, i grad Velbuzd, grad Zitomitski, i grad Skoplje, i grad Leski u donjem Pologu, i grad Gradac, i grad Prizren, i grad slavni Nis, i grad Svrljig, i grad Ravni, i grad Kozli.
Te gradove porusi i do kraja temelja ih iskoreni, jer ne osta kamen na kamenu koji se ne porusi. I ne podigose se ni do danas. Zemlje njihove, i bogatstva njihova, i slavu njihovu prilozi bogatstvu i slavi otacastva svoga, i slavi velmoza, i naroda svoga.
Pridodade zemlji otacastva svoga oblast nisavsku do kraja, Lipljan, i Moravu, i zvano Vranje, prizrensku oblast i oba Pologa do kraja sa medjama njihovim.
Povrati Dioklitiju i Dalmaciju, otacastvo i rodjenje svoje, pravu dedinu svoju, koju je nasiljem drzao grcki narod, i gradove u njoj, sazidane od ruku njihovih, tako da se prozvala grcka oblast, a kojima su imena: Danj grad, Sardoniki grad, Drivast, Rosaf grad zvani Skadar, grad Svac, grad Ulcinj, grad slavni Bar. A Kotor ostavi, utvrdi ga i prenese svoj dvor u nj, koji je i do danas. Ostale gradove poobara, i porusi, i pretvori slavu njihovu u pustos, istrebi grcko ime, da se nikako ne spominje ime njihovo u toj oblasti, a narod svoj u njima nepovredjen ostavi da sluzi drzavi njegovoj sa strahom i sa urecenim dankom od Svetoga.”
(Hilandarska povelja u zborniku: Stara srpska knjizevnost, Novi Sad – Beograd, 1966, 52-53, 60-61. Preveo L. Mirkovic)

Istina je da nema ratova bez zlocina i da je jedini sigurni nacin da se izbjegnu zlocini u ratu – da se izbjegne rat!
Navaljivali su na nasu obalu Saraceni, sredinom IX vijeka, ali njima ne podizemo spomenike.
Pa je navalio na nas i makedonski car Samuilo, zeleci da uzme sve sto je imala Vizantija. I o njemu pise Pop Dukljanin:
"Zatijem car (Samuilo), pokrenuvsi vojsku, dugo vremena opsijedase Ulcinj, ali ga nikako nije mogao zauzeti. Zato odatle, gnjevan, odstupi, i poce rusiti, paliti i plijeniti cijelu Dalmaciju; gradove, pak, Kotor i Dubrovnik zapali a sela i citavu pokrajinu tako opustosi da je izgledalo da je zemlja ostala bez stanovnika.”
Na njega se zale i Kotorani, jer vele da im je bio uzeo mosti sv. Tripuna, koje su nadjene u Italiji i otuda vracene, kad je Vizantija savladala Samuila. Ali mi ni Samuilu ne dajemo ulice, iako je on nama dao dobru i vjernu Kosaru.
Pa smo onda i mi, kad smo osilili, osvajali Bosnu i Rasku. Ali Dukljanin pise samo ovo:
"Posto bi uglavljen mir (izmedju Bodina i brace, u cemu je posredovao barski nadbiskup Petar), Bodin sa bracom ode u Rasku i oruzjem je dobi, pa zagospodari njome. Tamo je postavio dva zupana iz redova svojijeh dvorjana: Vukana i Marka... Potom uze Bosnu i tamo postavi kneza Stevana.”
Nema nista o rusenju i paljenju. Uostalom, Srbi su Bodinu oprostili, pa su mu dali ulicu usred Beograda. Valjda im je bilo vaznije da ga otmu nama (kad nama ne treba, jer mi dajemo ulice svakome ko je opalio vise od tri metka, a u Bodinovo vrijeme nije bilo metaka), nego da ga zigosu zbog toga sto ih je pokorio.
Uostalom, Bodin je vise skodio nama nego njima, jer je prosirio drzavu skoro do Save, kao veliki balon kojemu je dovoljna draca pa da pukne. Jer ni lav ni mrav, ni tica ni lisica, nece pojesti vise nego sto im treba. Samo covjek, krava i drzava znaju da se prezderu i da crknu. Tako je, besmislenim sirenjem, propalo i veliko Rimsko Carstvo, i nasa Zeta, i Austro-Ugarska.
A Nemanja, kojega neki u crnoj Crnoj Gori pominju njezno kao Deda Mraza, i ponose se njegovim imenom iako ono znaci: onaj koji nema nista (biblijski Neman je gubavac), postupao je okrutnije nego ijedan drugi okupator, jer drugi su pucali na nas i palili nam kuce tek onda kada smo mi na njih zapucali.
Osim toga, taj isti ratni zlocinac Nemanja ima i paraklis crkve u Momisicima! A hoce jos i glavnu ulicu, u kojoj je Skupstina, Banka, Predsjednik Republike. U kojoj je vec i spomenik Karadjordju, podignut tu prije nego u Beogradu! Sto je mnogo, mnogo je.

NEMANJA JE RODjEN U SPUZU A KRSTEN JE U RIBNICI

Mapa tih osvajanja pokazuje da je Rasanima trebalo 500 godina da sidju u dolinu Morave. Iz teksta Prvovencanoga, pisanoga 1201, kada je Nemanja vec bio sveti Simeon, jasno se vidi da je nepoznati Nemanjin otac morao da spasava glavu i da se mogao od toga skloniti samo u drugoj drzavi, Zeti. I to na skrovito mjesto, Spuz, koji se ovdje ne pominje, ali ga ima i u manastirskom zapisu koji je vladika Vasilije Petrovic nasao u Srbiji, citajuci rukopise za svoju knjigu o Crnoj Gori (1754). Slican zapis nasao je srpski istoricar P. Sreckovic u Voljavci podno Rudnika i objavio ga dva puta (1869,1870). Tada se to moglo lako provjeriti. Niko nije negirao postojanje ovoga zapisa, i mi ga donosimo u faksimilu.

ILUSTRACIJA
Faksimil zapisa o Nemanjinome rodjenju u Spuzu, koji je P. Sreckovic nasao u manastiru Voljavci podno Rudnika

Dakle, Nemanja se rodio u Spuzu ali je krsten u kraju koji se zvao Ribnica, a ne u gradu Ribnica koji nije nikada postojao, a to je utvrdio opet srpski istoricar Mihailo Dinic. Posto nijesu sacuvani originali zitija srpskih vladara, najstariji prijepis ovoga teksta je u pariskom rukopisu iz XIV vijeka. A u tome prijepisu je bogobojazljivi prepisivac napravi tipicnu srednjevjekovnu gresku – preskocio je jedan red, pa je ispalo da je Nemanja rodjen u crkvi. Uocavajuci ovu nelogicnost , Ljiljana Juhas je u ‘Arheografskim prilozima Narodne biblioteke Srbije”, 3, 1981, 123-130. analizirala ovo mjesto i nasla u cemu je greska. Naime, na Skadarskom jezeru je 1441. Nikon Jerusalimac, ispovjednik Jelene Balsic, sceri kneza Lazara, ispisivao Goricki zbornik posvecen njoj. A kako je ona bila od srpske vladarske loze, Nikon je iz nekoga boljega prijepisa ili originala onoga sto je pisao Prvovencani ispravio pomenuti tekst, odnosno dodao onaj red koji je preskocen. No i tu je on ucinio jednu korekciju. Posto je Prvovencani pisao u Rasu, njemu je bilo prirodno da napise da je bio “veliki metez u ovoj strani srpske zemlje”, a Nikon, koji se ne nalazi tamo izostavio je “u ovoj strani”, jer bi ispalo da je metez bio u Zeti.
Mi smo pasus o Nemanjinome rodjenju prenijeli prema toj verziji koju srpska arheografija smatra jedino ispravnom. Nemanja nije rodjen u crkvi nego je u njoj krsten, a to je mogla da bude crkva sv. Marije u Duklji, koja je obnovljena u IX vijeku. A taj predio spadao je u slovenski pojam Ribnice kao kraja. Uostalom, Prvovencani nije nikada bio u Ribnici, pa je mogao da pise neprecizno.
Da je Zeta bila tudja drzava, a ne otacastvo Nemanjino, pise sam Nemanja u uvodu Hilandarske povelje (1198):
“I obnovih svoju dedinu i bolje utvrdih bozjom pomocu i svojom mudroscu... i stekoh od Morske zemlje Zetu s gradovima, a od Arbanasa Pilot, a od grcke zemlje Lab s Lipljanom...”
Posto je Nemanja bio nepismen, sto potvrdjuje njegov krst na ugovoru o miru sa Dubrovnikom 1186, pisar ga je pogrjesno cuo pa je napisao:”od Morske zemlje” a ne od ‘Pomorske zemlje”. No, to je ispravio Sava u Studenickom tipiku (1208):
“I posto obnovi ocnjvu dedinu i bolje je utvrdi bozjom pomocu i svojom mudroscu, danom mu od Boga, i posto podize propalu svoju dedinu, pridobi od Pomorske zemlje Zetu s gradovima, a od Rabna Pilota oba, a od grcke zemlje Patkovo, Hvosno sve i Podrimlje, Kostrc, Drskovinu, Sitnicu, Lab i Lipljan, Dubocicu, reke, Usku i Pomoravlje, Zagrlatu, Levce i Belicu...”
(U zborniku Stara srpska knjizevnost,
1966, 29. Prev. M. Basic)

Znaci, dedina koju je Nemanja obnovio bila je Raska a ne Zeta, i to je, valjda, Sava znao bolje nego neka savremena radikalna neznalica. Pa i Prvovencani ne bi pisao da su “u zemlji toj latinski jereji”, da je Zetu smatrao srpskom zemljom! Ko bi za svoju zemlju kazao: “ u zemlji toj”? Niti bi se Sava na vranjinskoj povelji 1233. potpisivao kao “arhiepiskup srbske zemle i pomorske”, da je i Pomorje u kojemu je Zeta srpska zemlja!

ILUSTRACIJA
Savin potpis na vranjinskoj povelji 1233.

Iz Savinoga teksta se vidi da je grcka zemlja, odnosno vizantijska okupacija dopirala do Laba i Lipljana na Kosovu i do Podrimlja. A grcka okupacija Zete trajala je koliko i okupacija Raske (1150-80). Zeta se i osamostalila u vrijeme kneza Vojislava blistavim pobjedama protiv Grcke 1040, 1042! Sami Grci su pisali da su tada izgubili 40.000 vojnika, sto je precerano, jer mi nijesmo imali toliko kopalja, ali dokazuje kako su oni dozivjeli tu katastrofu! Zato je tretiranje Zete kao grcke zemlje demagogija za neke akademike i politicare! U Raskoj je bila grcka pravoslavna crkva! Zasto Nemanja nije palio po Raskoj? A potom, grcki uticaj dopro je i do Zete preko Nemanjica a ne preko Manojla Komnena. Nemanjici su zidali Hilandar. Nemanjin pecat bio je na grckome jeziku.

ILUSTRACIJA
Nemanjin pecat na grckom jeziku

Slaveci oca, Prvovencani veli da je on rusio i palio gradove ali da je narod svoj u njima ostavio nepovrijedjen! Kako se moze sacuvati narod kojemu se pale kuce? A to sto je narod, koji se zatekao izvan kuca, ostavio “da sluzi drzavi njegovoj sa strahom i sa urecenim dankom od Svetoga” , to objasnjava i termin “narod svoj”. Narod je zaista njegov u smislu podanistva i placanja danka! To je feudalni sistem u kome sav narod pripada feudalcima!
A evo kako je izgledalo to placanje danka.
Barski nadbiskup Grgur zali se splitskom kanoniku Gvalteriju, nedje poslije 1186. godine:
"Velika je razmirica izbila izmedju naseg grada (Bara) i velikoga zupana, o cemu s vama nijesmo mogli razgovarati, zbog velikoga meteza i pritiska koji se desavaju i bole nas. Osamsto perpera koje smo u prosloj godini ocekivali da prihodujemo od svojih imanja on (Nemanja) trazi za sebe a mi ne mozemo da polozimo trazenu sumu, jer su polja opustosena, te je on ponovo zaprijetio gradu, o cemu bi prezviter Moraldus, ocevidac svega ovoga, mogao da vam referise. Tako mnogim metezima i pritiscima izlozeni svi ljudi stenju i pate (gemunt et dolent). A od kneza Mihaila, cija briga za dioklicansku crkvu nije mala, ne moze se u ovim okolnostima ocekivati pomoc, pa cemo se, postupajuci po volji previsnje milosti, u korist nase crkve, i do postignuca nekog rjesenja, nadati bez sumnje u vasu pomoc."
(Original u arhivu kaptola u Splitu,
XVI,1, 781; prijevod nas.)

Ovaj je potonji nas knez u staroj Zeti ubrzo umro, pa su njegova zena, knjeginja Desislava i barski nadbiskup Grgur pobjegli sa dva broda u Dubrovnik, dje je Desislava potpisala ugovor sa gradom da preuzme brodove na koriscenje i cuvanje, ali da ostanu njeno vlasnistvo. Bilo je to 20. avgusta 1189. godine. Nadala se povratku, obnovi svoje drzave, kao i mi danas!
Posto je, konacno, i to u srpskoj arheografiji i istoriografiji, ustanovljeno da Ribnica nije bila grad nego predio i da Nemanja nije rodjen u crkvi nego je u njoj krsten, i da je on, cim je odrastao, posao u “stolno mesto”, da bi bio ponovo krsten, jasno je da je stolno mjesto Ras i da je tamo centar srpske zemlje. A njegov otac (Bela Uros?) mozda je bio rodom iz Hercegovine, koja se ubrajala u siri pojam Dalmacije, jer Dalmacija je u vrijeme Dioklecijana dopirala do Sar-Planine.

TZV. NEMANJIN GRAD NIKAD NIJE POSTOJAO. TO JE TURSKA TVRDjAVA DEPEDEGEN, ZIDANA 1474. G.

Logicno je pitanje: da li je dijete izbjeglice koji se krije (!) moglo da zida grad u tudjoj zemlji?
Nauka je lako ustanovila da je tzv. Nemanjin grad iznad usca Ribnice u Moracu u stvari turska tvrdjava Depedeken (Tepedukan), zidana u vrijeme prelaska sa hladnoga na vatreno oruzje. Zidovi su siroki 1,5 m., jer su se tada pojavili topovi koje je Venecija dala Ivanu Crnojevicu. Ivan i pise Veneciji 1. marta 1474. o turskoj namjeri da zidaju utvrdjenja u Podgorici i Balecu, tako da su to rijetke stare tvrdjave kojijema imamo i izvod iz maticne knjige rodjenih.
Ime turske tvrdjave Depedeken (Tepedukan) znaci, po Vasicu, mjesto dje se sudaraju talasi dviju rijeka, a to mjesto narod zove Sastavci.
Da je to turska tvrdjava zidana tada dokazuje turski sumarni defter za Bjelopavlice i Podgoricu 1485. godine u kome stoji:
"Selo Podgorica. To je varos tvrdjave Depedegen. Kuca 40, prihod 3500 akci." (IBA, Tapu defter, 26 m)

ILUSTRACIJA
Turski defter iz 1485. o Podgorici kao varosi tvrdjave Depedegen

Topovi koji su tada izlijevani u Lombardiji zvani su bombarde, pa otuda mijesanje termina bombarde <> lombarde, lubarde, lubardati... Lubarda je postao artiljerac a glagol lubardati znaci = pucati, senluciti.

ILUSTRACIJA
Top Ivana Crnojevica koji je prisilio Turke da podizu debele zidove preko Morace

Istina je da je Srpska pravoslavna crkva kadila te turske zidine kao zidine Nemanjinoga grada, ali ona je i inace mnogo kadila sultanu i prepustala mu zemaljsku vlast, propovijedajuci da su Srbi nebeski narod i da nije vazno ovo na zemlji nego ono na nebu, a to je odgovaralo Otomanskoj imperiji. Pa i drugi okupatori su slali Srbe na nebo, dje im nijesu smetali, i time se opijaju usijane glave i u Srbiji i u Crnoj Gori, iako je obican Srbin upravo privrzen zemlji, njenim plodovima, miroljubiv, blage naravi i vise mu je stalo do proljecne kise nego do Dusanovoga Carstva. Hoce li ikada doci taj dan da nas puste na mir da lijepo saradjujemo kao braca koja su podijelila imanje, pa vise nemaju razloga da se svadjaju, ili ce nas i dalje svadjati, da se o svojemu jadu zabavljamo, ne misleci na svoju djecu, na zajednicko dobro, na Evropu u kojoj su sve clanice suverene, a medju njima nema bodljikavijeh zicah?

 
Scoring disabled. You must be logged in to score posts.
ZVEK ZIVI CETINJANIN
(Login Zvek_Zivi_Cetinjanin)

Re: Koji su procentualni udeli Crno-goraca po religiji?

No score for this post
October 26 2006, 7:09 AM 


I pored toga što je duže ili kraæe bila u sklopu srpske države Zeta nikad nije postala Srbija


KO SU BILI NEMANJIÆI, KAKO SU NASTALI I NESTALI ? - ZAŠTO JE NEMANJA ROÐEN U SPUŽU ?:
Pitanje porijekla Nemanjiæa ostalo je do danas nerazjašnjeno. Sinovi Stefana Nemanje ne kazuju ništa o njegovome ocu, svome ðedu, iz èega se mora izvuæi zakljuèak da nije bio znaèajna liènost, bez obzira što je bio pretendent na prijesto u Rasu. Na prijesto se pretendovalo po krvnome srodstvu a ne po zaslugama, pa je, radi zaštite života u vrijeme velikoga meteža u Raškoj, o kome piše njegov sin Prvovenèani, morao da se, od braæe (!), skloni u susjednu državu Zetu. Ignorisanje pretka nije bilo nikakav obièaj u Nemanjiæa. Baš iz njihovijeh isprava vidimo da se oni èesto pozivaju na oca i ðeda, kad je on istaknuta liènost. Vukanov sin Stefan Nemanja, koji je zidao Moraèu 1252, dao je da se napiše iznad vrata manastira da je on unuk velikoga župana Stefana Nemanje. Nemanjin brat po majci (?) knez Miroslav ne krije da je sin Zavidin. Prvovenèani pominje ðecu (u ugovoru sa Dubrovnikom) a kralj Stefan Radoslav u ugovoru sa Dubrovnikom 1234. naglašava da je “unuk svetago Simeona Nemane i sin prvovenèanoga kralja blaženopoèivšega Stefana monaha”. Stefan Vladislav 1234, u povelji manastiru Sv. Bogorice na Limu, pominje kako je njegov ðed sveti Simeon poklonio manastiru sela i ljude. Kralj Milutin 1296. daje sela i ljude manastiru Sv. Nikole na Vranjini pa pominje kao ðedove i sv. Savu i kralja Vladoslava (!) “i roditelja previsokago kralja Uroša”, a kada osniva manastir u Banjskoj piše da je “pravnuk svetago Simeona Nemanje i vnouk prvovenèanoga kralja Stefana”. I car Dušan se u uvodu Zakonika poziva na pretke. Dakle, predak se pominje kad je èuven a ignoriše kad je beznaèajan! Zato je pitanje: da li je i Bela Uroš Nemanjin otac.
U borbama za vlast i sam je Nemanja u Raškoj bio baèen u peæinu, o èemu piše njegov sin Prvovenèani. Nemanja je, naime, bio sazidao hram Sv. Nikole, blizu Sv. Bogorodice na ušæu rijeke Banjske, i ustanovio u njemu pravila za crnce ( crnorisce = kaluðere ) i živio bogougodno “dok ne stiže revnost ðevolja, i veæ rigaše zmija svoju zlobu. Jer se dogovoriše s najstarijim od braæe njegove, koji je tada vladao ovom srpskom zemljom, i, dozvavši ovoga celomudrenoga i svetog muža, uhvatiše ga, i okovaše mu ruke i noge, vrgoše ga u peæinu kamenitu, kao što nekad braæa vrgoše u rov prekrasnog Josifa, ne razumijevajuæi, bezumni, promisla Vladièina koji æe biti: da æe nepobeðeni od beda biti oni koji veruju u nj.” (“Stara srpska književnost”).
Te svaðe oko prijestola i ubistva da se doðe do vlasti predstavljaju vizantijsko nasljeðe, koje je poslije priješlo i na Turke. Dvadeset i devet vizantijskih careva ubijeno je u borbi za vlast. Zenon 491. živ je zakopan a glave su odsjeèene: Mauriciju (602), Leontu (705), Tiberiju III (705), Justinijanu II (711), Leonu V (820), Nikeforu II (969), Aleksiju II (1183). Dakle, Nemanjin otac je ovo izbjegao sklonivši se u Spuž, na zaklonjeno mjesto, a ne u Podgoricu, koja je uvijek bila raskršæe važnih puteva. Da je Nemanja roðen u Spužu, prvi je napisao vladika Vasilije Petroviæ u Istoriji o Crnoj Gori (1754). Pošto je prvo naveo podatke iz rodoslova, da je Nemanjin predak Likinije Muèitelj i da je iz te carske loze i Bela Uroš, Nemanjin otac, Vasilije piše: "Toj Bela Uroš provožal žitie u Zetu, gde teper gorod Spuž, i tamo rodil tri sina, Davida, Konstantina i Stefana Nemanju..."
Ovome Vasilijevom podatku nije poklanjana pažnja, zato što su ga napadali zbog crnogorstvovanja, prisvajanja “mletaèkih” gradova na Crnogorskom primorju i "pretvaranja" crnogorskih sela u gradove! (Vasilije se dosta bunio što se neki podanici turski iz Bosne i Hercegovine, kao Bogiæ Vuèkoviæ, lažnim potvrdama useljavaju u Rusiju kao da su Crnogorci, pa veli da "i vsak svoim imenem da budet dovolen” (svak svojim imenom neka bude zadovoljan). Napisao je, takoðe, da " i malo gde Serbli batalju vigrali bez Èernogorcov i berganov” (malo gdje Srblji bitku dobiše bez Crnogoraca i Brðana, isto, 51)...


U novije doba izmišljeno je da se Stefan Nemanja rodio u Ribnici, odnosno, današnjoj Podgorici


A što se tièe gradova, to je nesporazum, jer svaka kuæa na Njegušima je bila od kamena, a rusko selo se zove derevnja, jer je od drveta, pa je on bio prinuðen da razlikuje naselja od kamena i naselja od drveta. No ovaj isti podatak našao je u drugom prijepisu srpski istorièar Panta Sreækoviæ u Voljavèi podno Rudnika i objavio ga dva puta (1869, 1870).

DA LI JE DIJETE IZBJEGLICE MOGLO DA ZIDA GRAD U TUÐOJ ZEMLJI ?:
U novije doba izmišljeno je da se Nemanja rodio u "Ribnici, današnjoj Podgorici", pa je i turska tvrðava Depedgen, zidana 1474. godine, proglašena Nemanjinim gradom, iako je jasno da dijete izbjeglice nije moglo da zida grad u tuðoj zemlji (Depedgen kao “tvrðava varoši Podgorice” upisan je u turski defter 1485. godine). Do pominjanja Ribnice kao mjesta u kome se Nemanja rodio došlo je greškom prepisivaèa Pariškog rukopisa Nemanjinoga žitija od Prvovenèanoga, jer je prilikom prepisivanja sluèajno preskoèen jedan red, što je uobièajena srednjovjekovna greška, pa je ispalo da je Nemanja roðen u crkvi (!), a Æoroviæ je, donoseæi ovakav red rijeèi u svome izdanju i izostavljajuæi interpunkciju rukopisa, po Lj. Juhas “naèinio blasfemiju”. Rješenje ove nejasnoæe Lj. Juhas je našla u Gorièkome zborniku Nikona Jerusalimca, ispovjednika Jelene Balšiæ, šæeri kneza Lazara. Nikon je pominjanje hrama vezao za Ribnicu i shvatio je kao “oznaku lokaliteta na kome se hram nalazi”. Izostavljanje retka je, po njoj, “jedna od tipiènih pisarskih pogrešaka pa je to sluèaj i ovde”. Nakon dva muža Jelena je na Skadarskome jezeru poèela da razmišlja o životu na onome svijetu, pa je, zajedno sa Nikonom, ispaštala u isihazmu (bezmlviju = æutanju). Pa kad nijesu mogli da prièaju, poèeli su da se dopisuju. A kako je ona bila vezana za Nemanjiæe, Nikon je zbog nje unio u ovaj zbornik (1441/42) svoju preradu odlomka o Nemanjinome roðenju, prema Prvovenèanome, ali na osnovu nekoga prijepisa u kome nije bio preskoèen onaj red o roðenju. Lj. Juhas je primijetila da Nikon, pišuæi na jezeru, izostavlja rijeèi koje bi unijele zabunu, jer Prvovenèani, pišuæi u Rasu, veli da je bio “ veliki metež u ovoj strani srpske zemlje”, a Nikon se ne nalazi tamo pa izostavlja "u ovoj". Nemanja je u Ribnici kršten, a ne roðen, a Ribnica kao grad nikada nije postojala, što je dokazao Mihailo Diniæ (O gradnji turske tvrðave izvještava i Ivan Crnojeviæ Venecija 1. marta 1474. godine. Ispod zidina djelimièno oèuvane tvrðave nema tragova starije gradnje. Zidovi uopšte nemaju temelj u zemlji kako je fotografski pokazao P.Mijoviæ u Od Dokleje do Podgorice, Cetinje, 1998, str.85). On je objasnio i kako je došlo do toga da se defektni tekst koji glasi “na meste rekomem Ribnica ou hramou” mogao shvatiti kao da je Ribnica grad a ne kraj, predio. U Statutu župe Poljica (kod Splita) stoji da je ona cijela misto. A u žitiju Nemanjinome stoji da je cijela Dioklitija “mesto roždenija” njegovoga! Zato Diniæ veli da apelativ mesto u starijim tekstovima ima znaèenje manje ili veæe oblasti, slièno latinskome locus ili grèkome topos. I u Dukljanina Krajina je cijela locus. A Ribnica kao Podgorica ne pominje se niðe. Ne bi se moglo ni objasniti zašto bi isto mjesto koje se zove Ribnica bilo na istome jeziku zamijenjeno imenom Podgorica! Inaèe, zakljuèuje Lj. Juhas, u žitijima se ne navodi mjesto roðenja nego smrti, jer je ono bitno za posmrtni kult! (podvukao R.R) Dakle, da je mjesto roðenja Stefana Nemanje (sv. Simeona) navedeno u ovome žitiju, to bi bio jedini sluèaj u srednjemu vijeku (i predstavljalo bi kuriozitet). Ali, jednom i nehotice (!) napravljena greška inspirisala je nizanje novijeh pogrješaka, pa je Stanojeviæ napisao da je rodonaèelnik dinastije Nemanjiæa roðen “u dvorcu na utoku Ribnice u Moraèu, u današnjoj Podgorici”! I tako je to ušlo u udžbenike. Trun lako upadne u oko, ali ga je teško izvaditi.
Sama èinjenica da se otac Stefana Nemanje sklonio u Zetu da spasi glavu govori da je Zeta tada, poèetkom XII vijeka, bila zasebna država u kojoj njegovi protivnici nijesu mogli lako da izvedu svoju namjeru da ga ubiju i uklone iz borbe za prijesto. A vrijeme roðenja Stefana Nemanje R. Novakoviæ stavlja u 1112/1113. godinu, dok drugi pominju 1114. godinu. Ovo je važno zbog utvrðivanja vremena kada se Nemanjin otac sklonio u Zetu.


Potpuno je jasno da Dioklitija nije Nemanjina oèevina, veæ jedino mjesto njegovog roðenja


KO JE BIO OTAC STEFANA NEMANJE? Ko je bio taj otac? Tim pitanjem bavili su se mnogi autori. Možda jedini koji se nije kolebao bio je Ð. Sp. Radojièiæ, koji je kao Nemanjina ðeda oznaèio Stefana Vukana, mlaðega brata velikoga župana Uroša I, a kao oca Prvoslava, velikoga župana. Po Radojièiæu Prvoslav je postao veliki župan 1126. godine, i tada je Nemanja ponovo kršten po grèkome obredu. Isti autor tvrdi da Nemanja 1160. još nije bio oženjen, iako je imao 46 godina. Da je odabrao Toplicu da u njoj bude njegov dvor. I da se tamo oženio Anom, æerkom nekoga vlastelina. Ni rijeèi o zagoneci: zašto niko ne pominje toga Nemanjinoga oca, ako je taj otac bio veliki župan i imao lijepo slovensko ime Prvoslav? P. Sreækoviæ je krenuo od izvora. Od Nemanjine Hilandarske povelje, ðe Nemanja diktira pisaru:
"I vzdvigoh pogibšuju svoju dedinou, i priobretoh od morske zemle Zetou s gradovi". (Pisar ga nije dobro èuo. Sava je ispravio taj navod i umjesto morske stavio pomorsku zemlju.) Sava je ponovio ono što piše Prvovenèani, da je njihov otac kršten dvaput, u Zeti po katolièkome a u Raškoj po pravoslavnome obredu, pa u glavi III veli: "vzrastšou že jemou do otroèini, i priemšou èest otèastvija svoiego... Toplicou, Ibr, i Rasinou”. Iz ovoga se, veli Sreækoviæ, vidi da je Nemanji, kao oèevina, pripadao dio Raške, i to Toplica, Ibar i Rasina; drugim rijeèima da otac Nemanjin nije bio dukljanski kralj (!), što smo znali i bez njega. I kad je Sava pisao papi da njegovome bratu da kraljevsku krunu, iz teksta je jasno da Dioklitija nije njegova oèevina nego mjesto njegova roðenja! Andrija Zmajeviæ se (1675) držao Orbina (1601). Najveæa Zmajeviæeva greška odnosi se na ime Stefan, koje je, po njemu, uobièajeno tek od njegovoga praunuka, iako se on zvao Stefan Nemanja, a sam Zmajeviæ navodi Stefana kao prvoga ugarskoga kralja 1118. godine, koji je primio krunu od svetog oca pape. U Dubrovniku se, po njemu, nalazi balsamovana Stefanova desnica okovana. Od njega je nastala sintagma "Kruna sv. Stefana".
U rodoslovima Nemanjiæa pominje se kao Nemanjin predak Bela Uroš. No Uroš nije ime nego maðarska titula od ur = èovjek, gospodin u smislu gospodar, što se dosljedno navodi u srpskim titulama. Na Humaèkoj ploèi iz X - XI vijeka gospodar župe je župi urun. Od osnove ur je i titula gospodarice Srema Ane, koja se pretvorila u ime Urica. Ova je titula u poèetku bila rezervisana za prijestolonasljednike, a kasnije za veliku gospodu, piše S. Æirkoviæ. Dakle, Bela Uroš je gospodin Bela. Kad se tome dodaju imena Stefan Nemanja, veliki župan; Stefan Nemanja, njegov sin, Prvovenèani; Stefan Nemanja, Vukanov sin; Stefan Uroš, treæi sin Prvovenèanoga; Stefan Dragutin, stariji sin Uroša; Stefan Uroš II Milutin; Stefan Uroš III Deèanski; Stefan Dušan; Stefan Uroš IV, koji je umro prirodnom smræu 4. XII 1371. i dalje: Stefan Lazareviæ, Stefan Brankoviæ, postaje jasnio da tri elementa vezuju Nemanjiæe i Maðare: a)ime Stefan, jer je njihova država kruna sv. Stefana; b) titula ur - os , a to je i pridjev = gospodski, pretvorena u ime i c) ime Bela koje je nosilo nekoliko ugarskih kraljeva! J. Kaliæ u komentaru uz Jovana Kinama veli:
“Kinam kaže da su Uroš i Desa braæa... a Dukljanin zna da je Desa bio sin velikog župana Uroša I ... Pošto se iz ugarskih izvora zna da je ugarski kralj Bela II Slepi (1131 - 41) bio oženjen Jelenom, æerkom srpskog župana Uroša (I), to znaèi da je ugarska kraljica Jelena bila roðena sestra srpskog velikog župana Uroša II. Pored toga, za vreme maloletnog Geze II (1141 - 62) u Ugarskoj je bio veoma uticajan ban i palatin Beloš, po reèima ugarskih izvora i Otona Frajzinškog, ujak kraljev (Geze II)), znaèi brat kraljice Jelene, i Uroša II... To znaèi da su Uroš II, Beloš, Desa i Jelena bili deca župana Uroša I...”
Dakle, i u Nemanjiæa je bilo imena Beloš, koje je samo refleks maðarskoga imena Bela. Ovo samo podupire tezu o tijesnoj vezi Nemanjiæa i Maðara. S druge strane Dukljaninov Pavlimir dobija nadimak Belo, od lat. bellum = rat, jer je "mnogo uživao u ratovanju". Što je na što, možda, uticalo, to mi sada ne možemo da znamo sa sigurnošæu. Za nas je važno što su o ovome pitanju uèili crnogorski ðaci.


Imenica - nemanjiæ, sa znaèenjem - onaj koji nema ništa, postoji i danas u èeškom jeziku


Njima je D. Milakoviæ unio istoriju u bukvar: “Carska loza Nemanjiæa proizlazi od nekoega sveštenika pravoslavne vere po imenu Stefana, koi e živio u Zaholm i sad nazvanoj Hercegovini u selu Luci. Ovai e imao sina Ljubomira, a Ljubomir imao e sina Uroša Bieloga, koi e to ime od svoie bielie vlasi dobio, i kæer Elenj, koja e udata za Belu II sliepoga kralja Madžarskog, i rodila mu e tri sina: Gejzu, Stefana i Ladislava. Po smrti Uroševoj primi vladu Èudomil, a za nim Tihomil, koega su ova èetiri sina bila: Zavida, Sretomir, Prvoslav i Stefan, nazvanij Nemanja, koi e oca svoga prestol nasljedio. On e ovo ime sam sebi naðeo, govoreæi, da e nemanuij od praotaca svoi u sili vladatelskoj. Kako godine 1165. stupi na prestol, nazvavši se Srbskiem velikem Županom, a ne Kraljem, poène starati se, da uvelièa svoju državu.” (Srbski bukvar radi uèenja mladeži Crkovnomu i Graždanskomu èitaniju, Cetinje, 1838).
Ovðe se prvo primjeæuje da je jednoga Belu, Milakoviæ pretvorio u Bijeloga, i da je to ime tumaèio na puèki naèin, ovlašno, jer su i za Bijeloga Pavla rekli isto: da su ga tako nazvali jer je imao bijelu, sijedu kosu, pa èak da nije imao ðece, a od njega su se namnožili Bjelopavliæi! Zatijem, tu je ime Uroš, koje nije ime nego maðarska titula. Po tome se može sa sigurnošæu smatrati da je i onaj Bijeli u stvati Bela II Slijepi (1331 - 41), jer inaèe ne bi bio uroš ! Za Jelenu se zna da je bila šæer župana Uroša I, a sestra Uroša II, kako je to gore konstatovano. Od tri imena njegovijeh sinova Geza je svakako maðarsko, takoðe gore navedeno, jer je to ime maðarskih kraljeva i njihove krune, a Ladislav (Vladislav?) je nosio slovensko ime, prema narodnosti majke.
Otac Nemanjin bio bi, prema tome, Tihomil, što bi se moglo dovesti u vezu sa Dukljaninom, èiji se Tihomil, èuvar kuèke Paluzije kod jednoga kneza u selu Rabici, prinuðen da bježi jer je udario kuèku, i istakao se u borbi s Maðarima, u Èaslavovoj vojsci, tako da mu je kralj Èaslav, neobièno zadovoljan, dao Drinsku županiju i oženio ga æerkom bana Raške, a sve to stoga što je ubio maðarskoga kneza Kiša. Pošto je Èaslav poginuo, jer je Kišova udovica osvetila muža, zemlja je, po Dukljaninu, ostala bez kralja, pa su banovi poèeli da vladaju na svojoj teritoriji, svaki u svojim pokrajinama i oblastima, te podjarmiše župane i od njih uzimahu danak, isto kao što je uzimao kralj. Ali se niko ne usuðivaše da prisvoji titulu kralja! Tako i Tihomil po smrti tasta vladaše Raškom, ali nije se usuðivao da se naziva ni kralj ni ban, veæ samo veliki župan, a i zbog toga što je bio na èelu ostalim županima Raške. I tako je vladao zemljom dugo vremena.
Sve bi ovo, sa malim ispravkama, moglo da se prihvati kao logièno. Tihomil je, kao što se vidi, bio neuglednoga porijekla, pa ga zato Nemanjini sinovi nijesu pominjali. Nije jasno ono tumaèenje Milakoviæa da Nemanja nije uzeo titulu kralja nego se prozvao velikim županom, govoreæi da je “nemanji od praotaca” koji su vladali. Da je to znaèilo: da on nije ništa manji od praotaca, uzeo bi titulu kralja. Ali ako je tvrdio da je najmanji od praotaca, onda je mogao da prihvati ime Nemanja, kao i Šæepan Mali što je tvrdio da je mali, najmanji. No logiènije je drugo tumaèenje. Nemanja nije sam sebi dao naziv Nemanje, nego da su ga tako nazvali ostali župani, koji su polako i s mukom sticali ime i imanje, a on je sve to dobio odjednom, u jednome ratu! Kako su ga mogli zvati drukèije nego nemanjiæem, nemanjom, beskuænikom?! Ta imenica nemanjic, dakle, koji nema ništa, saèuvana je u èeškome jeziku! Biblijsko porijeklo imena Nemanja nije vjerovatno, jer biblijski Neman je bio gubavac.
Hronograf Trojadika, koji je objavio St. Novakoviæ, daje ove dosta zanimljive podatke:
“Bela Ouroš beše gospodstvue v srbskoi zemli, i izgnan bist blgarskimi cari, i prebeg v Zetou rodi Tehomila. I Tehomil rodi Stefana Nemane, iže jest sveti Simeon, v meste rekomem Ribnica.” Ovðe je sporno samo to: ko je ugrozio Belu Uroša u Raškoj. Nemanjin sin okrivljuje Nemanjinu braæu ali nije iskljuèeno da je do toga došlo na podsticaj iz Bugarske. Što se tièe Ribnice, i ovðe se konstatuje da je to kraj a ne grad!


Skromno porijeklo Nemanjinog oca objašnjava to što ga njegovi sinovi nigdje ne pominju


Takvo skromno porijeklo Nemanjinoga oca objašnjava èinjenicu što ga njegovi sinovi nijesu pominjali, ali i bijes onijeh koji su bili nezadovljni takvim porijekllom, pa im je bilo najlakše da za to okrive katolika Orbina, iako je on pisao "na ures cijele slovenske nacije", a njegova knjiga je veæ nakon 2 godine poslije pojave stavljena na katolièki Index librorum prohibitorum, zato što pravoslavne nije nazivao šizmaticima! Trebalo je, meðutim, naæi neku slavnu osobu za Nemanjinoga pretka, bez obzira na èinjenicu da su o tome æutali baš njegovi sinovi! Što se tièe pitanja Zavide, koji bi, po ovome, bio Nemanjin brat a ne otac njegovoga brata (po majci?) Miroslava, i Sretomira (valjda Svetomira) mjesto Tihomira, koji je poznat kao Nemanjin protivnik na Kosovu 1168, ta pitanja su zamršena ali su i izvan ove teme.

RIMSKI CAR KOJI JE MUÈIO HRIŠÆANE, PREDAK STEFANA NEMANJE?!:
No Bela Uroš (a ne Uroš Bijeli) pominje se kao Nemanjin predak u starijim rodoslovima, dok se u novijim, od Žitija despota Stefana Lazareviæa, pominje i predak Bele Uroša, rimski car Likinije Muèitelj, bez obzira na to što je od Likinija do Nemanje 790 godina i što je Likinije muèio hrišæane! A evo što piše u Žitiju despota Stefana, u Odeskom rukopisu br. 34, odnosno kako je stari rodoslov prilagoðen novim potrebama: "Sei že Likinie bše dalmatnski gospodin, rodom Srbin, i rodi ot Konstanta sina Bela Uroša, Belo Uroš že rodi Tehomila, Tehomil že rodi Nemana, i že vo inoèeskom obraze nareèen bist Simeon monah”. Relja Novakoviæ veli: “Pokušavamo da pronaðemo razloge zbog kojih bi neki slovenski prevodilac (Zonara - p.n.) baš Licinija, Daèanina, muèitelja hrišæana, proglasio Srbinom, ali ih ne nalazimo. Štaviše, uz sve druge nagoveštaje o postojanju nekih ranih Srba u Podunavlju upadljiva je i ova beleška o Trajanovom pohodu i ratu protiv Daka; to jest Srba. Kome bi bilo potrebno da baš Srbe pomene u Trajanovom pohodu na Dakiju? Zanimljivo je i može biti vrlo važno da se dvojica daèkih glavara proglašavaju Srbima, najpre Decebal (Dekeval), a onda Licinije. Nijedan od njih nije mogao biti poreklom Srbin; hronièari su ih mogli proglasiti Srbima zato što su, izmeðu ostalih, vladali i Srbima...”
Konstantin Filozof, koji je napisao pomenuto Žitije despota Stefana Lazareviæa (izmeðu 1433. i 1439), po nalogu patrijarha Nikona, Bugarin rodom, znao je za tradiciju o Beli Urošu, pa se nije usudio da je negira veæ da je podupre mnogo plemenitijim porijeklom, od loze rimskoga cara, bez obzira što ga i pravoslavni crkveni oci nazivaju Muèiteljem, pa ga tako navodi i vladika Vasilije Petroviæ, a muèio je hrišæane. Autor ide i dalje, prièajuæi kako je Konstantin Veliki dao Likiniju za ženu svoju šæer Konstantiju, zajedno sa grèkim dijelom carstva. Dakle, gospodin Bela bio bi Nemanjin ðed, a Tehomil njegov otac. Pošto je, meðutim, humski knez Miroslav oznaèio Zavidu kao svojega oca i na natpisu u Bijelome Polju, a isto je uèinio i Gligorije dijak u jevanðelju, došlo se do kompromisnoga zakljuèka da su on i Nemanja braæa po majci. No Bogumil monah u Savinom žitiju (1995) navodi Zavidu kao Nemanjina oca, što bi upuæivalo na pretpostavku o dvojnom imenu, kao: Stefan Vojislav, Konstantin Bodin, pa i izmišljeni Jovan Vladimir, jer je i to izmišljanje dio iste tradicije. Inaèe, naši vladari su se, kao po nekome pravilu, ženili dvaput.
A evo što o tome Likiniju i Beli Urošu stoji u Vrhobreznièkom rodoslovu: “A car Konstantin Veliki postavi za cara u Nikomidiji zeta svoga Likinija, koji se pretvaraše da je Hrišæanin. A Likinije u tom carstvu ne ostade u blagoj pokornosti, nego se prevrati idolopokloništvu, i poèe muèiti Hrišæane. A Konstantija, sestra Konstantinova, žena Likinijeva, rodi Likiniju sina, kojemu vlasi na glavi bejahu bele, i dadoše mu ime Bela Uroš. Rodi Konstantija i kæer, po imenu Filoniju, na svetom krštenju nazvanu Irina, koju i muèaše Hrista radi posle. A ona je mnogo puta i èuda stvarala, i privede Hristu 130 hiljada ljudi. Èuvši to car Konstantin, poèe slati zetu svojemu Likiniju izabrane sluge svoje, èas moleæi ga, a èas preteæi mu, i knjige mu pisaše da prestane od muèilaštva. A Likinije ne htede toga poslušati. Tada posla car Konstantin svoje vojnike iz Rima, i preseli ga iz Nikomidije u grad Solun, eda bi, poplašiv se, prestao od muèilaštva.


Rimskog cara Likinija od Nemanje dijeli barem 750 godina. Stoga, on ne može biti Nemanjin ðed


“A ovaj se još na gore ustremi, i, kad je bio na reci Dunavu, muèio je velike meðu muèenicima Jermola i Stratonika i mnoštvo drugih. A car Konstantin, videv Likinijevu svirepost i muèilaštvo Hrišæana, zapovedi da odseku glavu Likiniju muèiocu...” Iz ovoga se vidi da se Bela Uroš veže za Likinija, što znaèi da i njega dijeli od Nemanje barem 750 godina! Prema tome, ne može biti Nemanjin ðed. Takoðe, vidi se kako je Likinijev dolazak na Dunav omoguæio da ga proglase Srbinom, zato što su Srbi došli na isti Dunav, ali trista godina kasnije! Takoðe, moguæe je da je Solun shvaæen kao Salona, pa je Likinije postao Srbin, Dalmatin rodom! No prièu o Likinijevom "sinu" Beli Urošu nastavlja Karlovaèki rodoslov:
“Ovo videv njegov sin Bela Uroš, koji je od sestre careve Konstantije, beše u velikom strahu i užasu, i pobeže tvrdoj, zapadnoj strani zemlje Zahumlja i oženi se Anom, kæerju franaèkog kralja, i rodi s njom dva sina: Tehomilja i Èudomilja. Naèini crkvu u Drevima, u ime presvetloga prvomuèenika Stefana, na pomoæ sebi. Tada stanovnici te zemlje, imajuæi visoki vrat od mudrovanja i zanovetajuæi pogrde, nazvaše Tehomilja popom, a Èudomila episkopom. A Tehomilj rodi èetiri sina, svakim vrlinama i hrabrošæu ukrašena, a ova su im imena: Zavid, Stracimir, Prvoslav, Stefan Nemanja...”
Sada se vidi kako æe se od crkve posveæene velikomuèeniku Stefanu i pogrdnoga naziva za Tehomilja da je pop, javiti u Orbina pop Stefan kao predak Stefana Nemanje (ali o tome kasnije). Važnije je na ovome mjestu napomenuti da su po ovoj verziji Zavida i Stefan Nemanja braæa a da se Prvoslav, kao, sudeæi po imenu, svakako prvoroðeni sin javlja poslije dva brata! Pred ovim sjajem plemenitoga, carskoga porijekla Nemanjiæa, èije je prezime ukazivalo na siromaštvo, blijedile su druge verzije, koje upuæuju na nekoga popa Stefana u Humskoj oblasti. U Orbina nalazimo taj logièniji trag, iako je i taj trag zamuæen "puèkim etimologiziranjem": “Zato što mi u ovom delu èešæe valja pominjati Nemanju, biæe dobro da najpre izložim njegovo poreklo i rodoslovlje, da se vidi kako bog mnogo puta, iz njemu poznatih razloga, uzdiže ljude niskog roda (!) do najviših položaja i èasti. Treba znati, dakle, da jednom življaše u Humskoj oblasti, u predelu Luke, neki pop grèkog obreda, nareèeni Stefan, koji se oženi po obièaju tamošnjih popova jednom ženom iz toga kraja s kojom je imao, izmeðu ostalih, sina po imenu Ljubomir. Kad je Ljubomir tokom vremena, usled svoje mudrosti i junaštva, izišao na glas kao dobar ratnik, njega je gospodar Huma imenovao županom jednoga predela, zvanog Trnovo, koji se danas po njegovom imenu naziva Ljubomir. Pošto je dobro upravljao tim krajem on uskoro umre ostavivši iza sebe jednog sina po imenu Uroš. Kako je on nastavio oèevim stopama, i u rukovanju oružjem i razboritim postupkom u svim poduhvatima, kralj Ðurað ga potvrdi na upravi i vlasti u reèenoj oblasti. Kad je kasnije Uroš bio zarobljen u jednom okršaju koji je kralj Ðurað imao s kraljem Draginjom, bio je odveden u Rašku, gde je ostao sve dok kralj Ðurað nije ponovo (kako je reèeno) zauzeo Rašku. Od Uroša se rodi Desa... a od Dese gore pomenuti Miroslav, Konstantin i Nemanja, po kojemu Nemanjiæa kuæa dobi ime.”
Komentarišuæi ovu verziju o Nemanjiæima Sima Æirkoviæ uoèava Orbinov pokušaj da dovede u vezu srpske rodoslove i Dukljanina. U Orbina rodoslov poèinje popom Stefanom a u rodoslovima je jedan od njegovijeh predaka pop Tehomil; u Orbina je taj pop bio u Luki, a u srpskom rodoslovu Tehomilj i brat Èudomilj podigli su crkvu Sv. Stefana u bliskim Drijevima. Zatijem se i u Orbina javlja Tihomil, ali kao sin Nemanjin. Orbin je, svakako, u nekom svom izvoru našao ranije zabilježenu tradiciju o Nemanjinom porijeklu saèuvanu, vjerovatno, u današnjoj Hercegovini, kako pokazuje etiološka legenda o nastanku župe Ljubomir. I srpski rodoslov je nastao u zapadnijem krajevima, kao što je utvrdio Ð. Sp. Radojièiæ. Ono što je reèeno o Urošu i Desi, naslanja se neposredno na Dukljanina, veli Æirkoviæ. Orbin je preveo na italijanski cijelo Dukljaninovo Kraljevstvo Slovena i po njemu nazvao cijelu knjigu.


Spajanjem istorije Nemanjiæa i dukljanskih kraljeva, Orbin je uèinio nasilje nad faktima


Æirkoviæ konstatuje da su tobožnji Nemanjini sinovi Tihomil i Simeon plod krupne zabune. Brat Tihomil nastao je usljed greške u latinskome prijevodu istorije Nikite Honijata, a Simeon od monaškog imena Nemanje. Æirkoviæ, takoðe, naglašava da je Orbin morao da spaja ono što je objavio od Dukljanina sa onim što je pisao u nastavku, pa je Desu uèinio Nemanjinim ocem "i na taj naèin spojio istoriju Nemanjiæa i dukljanskih kraljeva", a to je nasilje nad èinjenicama. Zaista, da su Nemanjiæi potomci dukljanskih (zetskih) kraljeva, zašto bi se: a) muèili da doðu do kraljevske titule i udvarali Rimu, i b) zašto bi spaljivali svoju zemlju Zetu? Dalje, Æirkoviæ veli da je Orbin bio "prilièno bespomoæan kad je pokušavao da rekonstruiše Nemanjine rodbinske veze. On ne zna za dva Nemanjina brata, Tihomira i Stracimira, ali zato ima Konstantina, koji inaèe nije poznat. Uostalom, ni srpski rodoslovi ne znaju taène podatke o Nemanjinom ocu i braæi. "Tek moderna nauka je upoznala Nemanjinu braæu, dok o Nemanjinom ocu ni danas nema saglasnosti meðu istorièarima", piše Æirkoviæ. Ostaje nam samo da zakljuèimo da ignorisanje oca može da se tumaèi samo njegovom beznaèajnošæu.

NEMANJA, I VAZAL I PROTIVNIK VIZANTIJE:
Kad se analiziraju srpski izvori o Nemanjiæima, uoèavaju se dva poèetka. Prvi gospodin (gospodar) je Nemanja, kao u gornjem citatu, a prvi krunom ovjenèani kralj je njegov sin Stefan Nemanja, nazvan po tome Prvovenèani. Uz to se akcentuje Sava (Rastko) kao prvi arhiepiskop, ali sa poremeæenim redosljedom, kako bi Sava postao crkveni poglavar prije nego je njegov brat krunisan, da bi mogao da stavi kraljevsku krunu na glavu svojega brata, iako je papa Honorije III poslao krunu za Prvovenèanoga 1217. godine, a Sava je uzvukao pravoslavnu eparhiju u Raškoj ispod jurisdikcije Ohrida, na nekanonski naèin, neðe oko 1220/22, u svakom sluèaju poslije krunisanja svojega brata! Evo redosljeda tih dogaðanja u mlaðem srpskom rodoslovu: “Godine 6647 (1139) nazva se Nemanja gospodin Srba i careva (?) 42 godine. Godine 6727 (1219) Sava bi postavljen za arhiepiskopa Srbima i pomorskim stranama... Godine 6729 (1221) postavi se za kralja Stefan župan, drugi sin Nemanjin, i vlada 40 godina...” Stefan Nemanja je postao veliki župan tek 1166. godine i vladao je, s prekidima, do 1196, kada se zamonašio. Osnivaè je dinastije Nemanjiæa. Umro je 1198. godine u Hilandaru kao monah Simeon. Za Nemanju piše S. Æoroviæ: “Èitav život Nemanjin pokazuje ga kao èoveka sposobna i bistra, ambiciozna i preduzimljiva, ali i potpuno bezobzirna.” Nemanjina politièka djelatnost do poèetka osvajanja ka Nišu, Skoplju, Prizrenu i Zeti spada u vrijeme vizantijskoga cara Manojla I (1143 - 80). Manojlo je, po Ostrogorskom, bio vladar velikih sposobnosti, hrabar vojskovoða, vješt diplomata, a iz kontakata sa krstašima zavolio je zapadne obièaje i uvodio ih na svome dvoru. Oba njegova braka sa zapadnim princezama doprinijela su proširenju zapadnih navika na Vizantiju. Ukoèenost koja je do tada vladala na Vlahernskom dvoru Komnina zamijenjena je viteškom elegancijom zapadnoga tipa. Sam je car uèestvovao na viteškim turnirima, što je za Vizantince bio neobièan i neugodan prizor. Stranci su zauzimali visoke položaje u Carstvu, na veliko nezadovoljstvo Romeja (Grka). Još za oèeva života oženio se roðakom Konrada III, Bertom od Zulbaha, koja je u Vizantiji dobila ime Irina. Time je pokušao da uèvrsti savez sa Njemaèkom, protiv Normana, ali je u Drugom krstaškom pohodu (1147) njemaèki kralj ipak pošao zajedno sa francuskim, pod uticajem propovijedi Bernarda od Klervoa. Konrad je upao u Svetu zemlju i potpuno izolovao vizantijskog cara od Zapada. Koristi od ovoga pohoda imali su samo Turci i normanski kralj Rožer, koji je osvojio Krf, Korint i Tebu, najbogatije gradove Grèke. A to je ipak dovelo do približavanja Vizantije i Njemaèke. Tako su zajedno Njemci, Grci i Venecija (koja se prikljuèila) oæerali Normane sa Krfa (1149).


Car Manojlo baci srpskog vladara Desu u ropstvo a kao svog èovjeka odabra Nemanju - bilo je to 1162.


No iste godine buni se Raška, na koju su uticali Normani i Ugri. Evropske države, piše Ostrogorski, podijelile su se na dva tabora: na jednoj strani Vizantija, Njemaèka i Mleci, na drugoj Normani, Velfi, Francuska, Ugarska i Raška, a u pozadini - papa! Manojlo stupa u vezu sa Rusima a ugarskoga prijestolonasljednika Belu proglašava i za svoga nasljednika (!), da bi tako pripremio spajanje Vizantije i Ugarske. Bela je u Carigradu postao Aleksije, oženjen je carevom æerkom i dobio je titulu despota, koja je dotle pripadala samo caru. A kad je umro ugarski kralj Stefan III, Manojlo je Belu - Aleksija postavio na ugarski prijesto! Tako je i brat Bele Uroša - Desa postavljen 1159. za velikog župana u Raškoj, jer je bio privrženik istoène crkve, a obeæao je Grcima da æe ustupiti Dendru. No, postavši župan, on zadrži Dendru i pošalje izaslanike Njemcima, tražeæi sebi suprugu na zapadu. Osim toga, pred Maðarima je njihovoga kralja nazvao svojim gospodarom. A bio je stekao ogromnu snagu u Srbiji. Zbog ovoga, veli Sreækoviæ, grèki car se naljutio na Desu, a u isto vrijeme Desi su se opirali i njegovi srodnici, udvorice grèkoga cara. Ratujuæi protiv Maðara i sa srpskom pomoænom vojskom, grèki car je odveo Desu u ropstvo u Carigrad. A “kao svog èoveka meðu srpskim prinèevima istakao je Nemanju, mada ga nije uèinio odmah velikim županom”. To je bilo 1162. Prema Nikiti Honijatu Desa je zborio da se jezik kune a pamet drugo misli. U Raškoj bilo je još pretendenata na prijesto. Meðu prvijema veliki župan Radoslav. A Grci su pomagali one na koje su mislili da mogu da se oslone. Stefan Nemanja postavljen je za velikoga župana u Raškoj 1166. Tom prilikom on je dobio i Gluboèicu. I odmah poèeo da zida crkve na rijekama Kosanici i Banjskoj.

NEMANJIN ORUŽANI SUKOB SA BRAÆOM KOD PANTINA NA KOSOVU 1168:
No oni srodnici kojijema je on uzeo vlast kupili su najamnièku vojsku od Grka (Prvovenèani pominje Turke), Fruga (Franaka) i Italijana. Njegov glavni protivnik bio je brat Tihomir. Do sukoba je došlo 1168. kod Pantina na Kosovu, blizu Zveèana, ðe je bila podignuta crkva sv. Ðorða, koji je, navodno, izbavio Nemanju iz peæine. Sv. Ðorðe je, prema Prvovenèanome, i ovu bitku riješio u Nemanjinu korist. “Sutradan odmah stekoše se na bitku snažnu i silnu. Božjom pomoæu i svetoga i preslavnog muèenika Hristova Ðorða (koji nije postojao nego je izmišljen prema egipatskome bogu Horusu koji je kopljem probo krokodila - p.n.) pobedi neprijatelje svoje, inoplemene narode, i padoše od oružja svi, i nestade im pomena sa zemlje. Uèiniv bitku tu, jedan od zakonoprestupne braæe njegove svrši, utopiv se u vodi, da se zbude reè proroka Davida: ÕRov izri, iskopa, i upade u jamu koju naèiniՔ. Iz drugih izvora se saznalo da je poginuli bio njegov brat Tihomir.

PONOVO SUKOB SA VIZANTIJOM:
Ali 1170. i Nemanja se, po Desinome primjeru, odmetnuo od Vizantije. No Manojlovi uspjesi u ratovanju sa Ugarskom oduzeli su Rašanima ugarsku podršku pa je on ušao u Rašku 1172. godine a Nemanja je morao da izjavi svoju pokornost prema ritualu primijenjenom prilikom potèinjavanja Rajmonda Antiohijskog, kada je antiohijski knez išao pješice pored carevoga konja i držao carevo streme. Jovan Kinam, vizantijski dvorski pisar opisuje detaljno više Manojlovih sukoba sa Rašanima, pokoravanje Uroša II i Dese (1149, 1150, 1163, 1172), što nastavlja i Nikita Honijat, carski sekretar, èije je najvažnije djelo o epohi Komnina i Anðela (1118 - 1204). Ovðe je najvažnije ono što se dešava nakon Manojlovoga dolaska u Filipopolj, koji je preko oblika Pulpuldeva postao Plovdiv. A to je bilo u jesen 1168. godine: “Beše, naime, doznao da je satrap Srba, tada to beše Stefan Nemanja, postao smeliji nego što treba i, buduæi èovek koji rðavo koristi slobodno vreme, smatrao neodmerenost mudrošæu i zanoseæi se nenasitim željama i živo nastojeæi da se proširi na sve tamošnje oblasti, žestoko napada svoje saplemenike i maèem se obraæa svome rodu i ne znajuæi za sopstvenu meru, on potèinjava Hrvatsku i prisvaja vlast nad Kotorom.


Ublažavajuæi raniju nadmenost Nemanja konaèno glavu stavi pred careve noge i zamoli za milost



“Zbog toga želeæi da proveri ono što Nemanja posle toga namerava, posla (sc. car) s vojskom Teodora Palijata. Toparh Nemanja beše ponesen toliko drskim uobraženjem, da odmah povede neobjavljeni rat protiv Romeja. A kad car donese odluku da lièno krene u pohod protiv njega, onda se on samo uzgred pojavi u borbi, a potom sakri, ponovo se zavukavši u skrovišta gorska i peæine iskoristivši kao zaklon. “Neprestano pomalo smanjujuæi i ublažavajuæi preðašnju nadmenost, konaèno je svoju sopstvenu glavu stavio pred njegove noge, Èvisok dužinom svom se opružiÕ i zamoli da mu se nikakvo zlo ne uèini. Naime, on se plašio da sam ne bude na neki naèin lišen vrhovne uprave nad Srbima i da vlast ne bude prenesena na one koji su dostojniji od njega da vladaju i koje je on bio zbacio popevši se sam na vlast. Tako spretno je on s njim (sc. Nemanjom) postupao i primoravao ga da mu bude veran kad god bi zapazio da on skreæe s pravog puta i teži slobodi ili da se povezuje s kraljem Alamana ili da se priklanja Hunima i s njima zajedno kesu i torbu poveæava, tako spretno kao ni pastir s malim stadom. Tako se Nemanja njega bojao kako ni divlje zveri cara životinja. Èesto bi se car samo s konjicom digao i pratiocima povikao “za mnom!”, prešao romejsku granicu i krenuo protiv njega, pa bi odmah po svojoj želji tamošnje prilike izmenio.”
Ove informacije upotpunjuje i Teodor Prodrom, koji je bio vaspitaè na dvoru ali je umro prije 1154. kao monah. On je u pjesmama obradio neke od pomenutijeh dogaðaja. I Mihailo Solunski, besjednik, izmeðu 1149. i 1156. sastavlja èetiri govora posveæena Manojlu I, dopunjavajuæi tako podatke koje nam daju Kinam i Honijat. Konstantin Manasije, jedna od najistaknutijih liènosti vizantijske i kulturne istorije XII vijeka, kako piše B. Ferjanèiæ, umro oko 1187. godine, opisao je kako je Stefan Nemanja pobijeðen od Manojla I Komnina i doveden kao sužanj u Carigrad. No Evstatije Solunski, mitropolit Soluna, koji je doživio duboku starost i umro poslije 1195, manje je retorièan i kitnjast. Pošto je, kao i Konstantin Manasije prikazao trijumfalni povratak Manojla I u Carigrad, osvrnuo se i na Nemanju. Oba pomenuta autora opisuju Nemanju kao stasita èovjeka. “Ovde ne bih želeo da preæutim ni o Nemanji ... koji mi je i drugom prilikom, iako nevidljiv, izmamio sjajne reèi, a pre kratkog vremena i oèi je moje zadivio ovaj èovek, kojem nije stas onaj koji priroda ljudima dodeljuje, nego uzrastom veoma visok i izgledom naoèit. Pre toga on je okušavajuæi se u muževnosti i navikavši se da diže ustanke, hitro zagazio u rat, ali je uskoro, nešto strahom a još više ranama, prevaspitan na dobro, pa sad i sam uèestvuje u trijumfu. I on, koji beše odbegli rob i sakrivaše se od gospodara, sada bi radije odabrao svako zlo nego se lišio njegova pogleda. I doista, on sada užurbano traži da vidi cara, kao neko koji iza mraka stiže na sunce i blagonaklono je primljen, i zadobija milost gospodara svoga, i on, kojemu pre toga ne beše dozvoljeno da bezbedno gazi ni po sopstvenoj zemlji, sada stiže do carice gradova, sav radostan što se nalazi pred željenim carevim pogledom, i o njegovoj ropskoj pokornosti ne pruža jemstvo neko iz porodice, nego je on sam tu prisutan kao istinski jemac i svedok.”
Ovðe je, naravno, literatura pomiješana sa istoriografijom.
“Posle ovog lošeg iskustva”, piše S. Æoroviæ, “Nemanja više nije preduzimao nikakve akcije protiv Vizantije dok je bio živ car Manojlo. Štaviše, bio je ispravan vazal; god. 1176. uèestvovali su i srpski odredi u vizantiskoj vojsci u Maloj Aziji, u borbama protiv Turaka... Pravi zamah Nemanjine snage došao je tek posle smrti cara Manojla (24. septembra god. 1180)”

SMRT JAKOGA VIZANTIJSKOGA CARA MANOJLA (1180) OLAKŠALA JE NEMANJI PRODOR I NA VIZANTIJSKE I NA ZETSKE TERITORIJE:
Poslije Manojlove smrti na prijesto je formalno stupio njegov 12 - godišnji sin Aleksije II; regentstvo je preuzela carica - majka Marija, antiohijska princeza, rodom Francuskinja, a vladao je, u stvari, carièin ljubimac Aleksije Komnin, sinovac preminuloga cara!


Po smrti grèkog cara Manojla, Nemanja pustoši Beograd, Niš i Serdiku; put ka Zeti je otvoren


Aleksije je bio sujetan i nesposoban i narod nije volio ni njega ni njegovu latinsku majku, a polagao je nade u Manojlovoga brata od strica Andronika koji je upravljao jednom oblašæu. U Carigradu je došlo do prevrata, a Andronik je maja 1182, dolazeæi iz Male Azije, ušao u Carigrad oduševljeno pozdravljen. Ali on se u poèetku pokazivao kao branilac mladoga cara, pa je, tobože na molbu dvora i sveštenstva, pristao da od septembra 1183. bude suvladar. No samo dva mjeseca docnije njegovi ljudi su udavili Aleksija, a Andronik se, da bi zadovoljio princip legitimiteta, oženio njegovom 13 - godišnjom udovicom Anom, æerkom francuskoga kralja Luja VII. No Manojlovoga autoriteta više nije bilo. Bela III je veæ 1181. ponovo zavladao Dalmacijom, Hrvatskom i Sremom, a dvije godine docnije su Srbi i Ugri upali u Vizantiju i “opustošili Beograd, Branièevo, Niš i Serdiku”. Time je bio ponovo otvoren put ka Zeti, koja je bila ošamuæena unutrašnjim sukobima, ranijim napadima Dese o kojima piše Dukljanin i vazalskim odnosom prema Manojlu. Nemanji su indirektno pomogli Normani koji su 1185. osvojili Draè i ostrva Krf, Kefalonija i Zakintos a ubrzo su kopnom i morem stigli i do Soluna, koji je pao 24. avgusta 1185. A 12. septembra stradao je u svome Carigradu i car Andronik, kojega je zvjerski rastrgla na ulicama ista ona masa koja mu je nekoliko godina ranije klicala kao spasiocu Carstva. Dakle, jasno je da se Nemanjiæima nije više ko mogao suprotstaviti u Zeti. “Posle Srba, i Bugari su se konaèno oslobodili suvereniteta uzdrmanog Vizantijskog carstva”, piše Ostrogorski. Veæ citirani tekst iz Prvovenèanoga jasno kazuje kako je tekla saradnja Nemanje i ugarskoga kralja, u osvajanju Sofije (Sredec) i kako je Nemanja, rastavši se sa ugarskim kraljem, nastavio osvajanja, rušenja i paljenja. Prvo je na red došao Pernik, koji je razrušen pa Stobi koji je opustošen, kao i Zemun, Velbužd, grad Žitomitski i grad Skoplje, i grad Leški u Donjem Pologu i Gradac,”i grad Prizren, i grad slavni Niš, i grad Svrljig, i grad Ravni, i grad Kozli. Te gradove poruši i do kraja temelja ih iskoreni, jer ne osta kamen na kamenu koji se ne poruši. I ne podigoše se ni do danas”, piše Nemanjin sin, slaveæi oca! Zatijem se, pomalo zbrkano, nižu ostala osvajanja, pa se pominje prizrenska oblast, iako je veæ porušen Prizren, pa oblast nišavska i oba Pologa s meðama svojim, iako je veæ porušen donji Polog. A onda dolaze na red Dioklitija i Dalmacija...

ZAŠTO SE OKRUTNO POSTUPALO U ZETI?: Iz dokumenata koji se nalaze u drugome dijelu ove knjige vidi se da je osvajanje Zete stavljeno u isti red kao i osvajanje drugih teritorija prema Sofiji, Nišu i Skoplju. Evo kako je Æirkoviæ (1970) zapoèeo svoje izlaganje o Zeti u državi Nemanjiæa, pod naslovom Nestajanje dukljanske tradicije: “Nemanjina porodica je, bez svake sumnje, bila u srodstvu sa posljednjim dukljanskim vladarima. Nemanja je polagao pravo na "Dioklitiju i Dalmaciju, roždenije svoje, istovuju djedinu svoju". Pa ipak, i pored toga, ukljuèivanje (?) Zete u njegovu državu bilo je shvaæeno kao osvajanje i to zbog "roda grèkog", koji je tu podigao gradove i držao pod silom ovu zemlju "da bi se nazvala grèka oblast"“. Æirkoviæ još jednom ublažuje rušenje gradova i mijenjanjem njihove slave “u obraz zapustenija” komentarom da se to ne smije shvatiti doslovno, jer sam Prvovenèani veli za svojega oca da je svoje ljude “saèuvao nepovrijeðene da služe njegovoj vlasti”. Prvo, srodstvo Nemanjiæa sa Vojislavljeviæima je bilo po ženskoj liniji pa zato nadbiskup barski Grgur i piše da potonjega zetskoga kneza Mihaila zlostavlja ujak (ab avunculis molestatus), dakle, majèin brat a ne oèev! A majèine braæe imali su Nemanjiæi u Francuskoj, Bugarskoj, Grèkoj, Albaniji, Zeti, Maðarskoj. Srodstvo po majci je znak udaljenosti a ne bliskosti! Ako bi se srodstvom po ženskoj liniji mogle ostvarivati pretenzije na majèinu zemlju, onda bi Bugari imali pravo na Dušanovo Carstvo i Srbiju Stefana Deèanskog, jer su im majke bile Bugarke; a Venecija na Srbiju Stefana Uroša, jer mu je majka bila unuka dužda Dandola.


Dakle, Sima Æirkoviæ s predumišljajem ublažava Nemanjinu okrutnost prilikom okupacije Zete


Æirkoviæ ovo, pretpostavljamo, zna, ali mu zgodno doðe da navoðenjem srodstva ublaži ono što je prinuðen da citira malo dalje, na istoj stranici, da je Nemanja porušio zetske gradove i “izmenio slavu njihovu u obraz zapustenija”! Drugo, tu su povezane Dioklitija i Dalmacija, da bi se moglo pomisliti da je u Dioklitiji Nemanjina ðedovina, iako rodoslovi Nemanjiæa upuæuju na Nemanjino porijeklo iz Hercegovine. Treæe, navodi se opravdanje za ove okrutnosti tvrdnjom da su Grci podigli zetske gradove, da su ih držali silom i da se to zbog toga prozvala grèka oblast. No Grci su osnivali te gradove prije doseljavanja Slovena! A zetska kraljevina se osamostalila borbom protiv Grka i njihovim istrebljenjem! Vizantija je gospodarila Zetom u XII vijeku svega 30 godina, za vrijeme jakoga vizantijskoga cara Manojla, koji je gospodario i u Raškoj. Zašto onda nijesu srušili i Ras, u kome je, kroz cijeli XII vijek, i u poèetku XIII vijeka, bio grèki episkop, saradnik Stefana Nemanje, i u progonjenju bogumila! Grèki uticaj došao je u Zetu upravo preko Nemanjiæa! Grèka je vjera postala državna, jednako kao i grèka heraldika. Nemanja je zidao Hilandar? Èetvrto, kako se može smatrati da je Nemanja ostavio nepovrijeðen narod, ako je tome narodu spalio kuæe! Rušenje gradova nije obaranje zidova praznih tvrðava! Osim toga, Æirkoviæ je falsifikovao navedeni odlomak, jer je izostavio bitan detalj iz onoga što piše Prvovenèani, da je njegov otac ostavio narod nepovrijeðen “da služi državi njegovoj sa strahom i sa ureðenim dankom od Svetoga”. Dakle, narod nije istrijebljen, jer ne bi imao ko da plaæa danak! A da bi se plaæao danak, mora da se živi u strahu od kazne ako se danak ne plati. A koliki je bio taj danak? O tome biše nadbiskup Grgur splitskom kanoniku Gvalteriju: “No velika je razmirica izbila izmeðu našega grada i velikoga župana (Civitati nostre a magno Jupano), o èemu s vama nijesmo mogli razgovarati, zbog velikoga meteža i pritisaka koji se dešavaju i bole nas. Osamsto perpera koje smo u prošloj godini oèekivali da prihodujemo od svojih imanja on nasilno traži za sebe (nunc cum violentia exigit) a mi ne možemo da položimo traženu sumu, jer su polja opustošena, te je on ponovo zaprijetio gradu, o èemu bi prezviter Maraldus, oèevidac ovoga, mogao da vam referiše. Tako mnogim metežima i pritiscima izloženi svi ljudi stenju i pate (gemunt et dolent). A od kneza Mihaila, èija briga za diokliæansku crkvu nije mala, ne može se u ovim okolnostima oèekivati pomoæ...”
Dakle, Æirkoviæ s predumišljajem ublažuje okrutnost okupacije Zete, preuvelièavajuæi znaèaj veza po ženskoj liniji, prenebregavajuæi istorijske èinjenice o grèkoj vlasti u Zeti. Jasno je da Grci za 30 godina ratovanja u XII vijeku i na drugim frontovima nijesu iznova mogli podizati veæ stare, petsto godina prije Hrista izgraðene gradove u primorju Zete, niti su Slovene u Zeti mogli tako brzo grecizirati, ako je njihova tradicija, svakako obraðena i kroz narodne pjesme, zborila iskljuèivo o borbi protiv njih!

POKUŠAJ OSVAJANJA DUBROVNIKA:
Srpska država se èitavim svojim teritorijalnim i kulturnim razvojem okreæe Istoku. Pokušaj da se osvoji Dubrovnik je propao, jer je grad pod Srðem imao jaku flotu, jake saveznike i zidine. Na osnovu dubrovaèke hronike Jireèek je pisao: “Nemanja se zatim poèeo spremati da napadne Dubrovnik ne samo sa suha nego i sa flotom, ali Srbi ne imadoše sreæe na moru. Dubrovaèka flota na broju 11 laða, potuèe 18. avgusta 1184. grdno Nemanjina brata Miroslava sa njegovih 13 laða i èamaca iz sela Poljice... Leti 1185. pojavi se Miroslav pred Dubrovnik na èelu velike vojske sa opsadnim mahinama za bacanje kamena i drva, te otvori napadaj 1. jula. Sedmoga dana, u nedelju, kada se narod molio Bogu u crkvi muèenika Petra, Andrije i Lavrentija, spali on sve svoje mahine, te se povuèe, po svoj prilici što je dobio glas o vezi Dubrovnika sa Normanima”.

Stefan Nemanja i njegov brat Miroslav su na ugovor sa Dubrovèanima metnuli krstove


A to znaèi da je u Dubrovniku u to vrijeme veæ postojala crkva bokeljskih muèenika sa Luštice. Mir je potpisan septembra 1186, kao ugovor izmeðu Dubrovèana i Slovena (Raguseos et Sclauos). Tekst je pisao Gligorije dijak a Miroslav i Stefan Nemanja, buduæi nepismeni, metnuli su krstove.

“O VUKANU U ZETI ZNAMO VRLO MALO”:
Posebne oblasti Rastka i Vukana pominju se tek u Nemanjinoj povelji Spliæanima, izdatoj ubrzo poslije 1190. godine. Spliæanima je dozvoljeno da “izlaze slobodno u moju zemlju i sina mi Rastka u Humsku zemlju a sina mi Vuka u Zetu”. Vidi se, dakle, da su jake naslijeðene tradicije i Humske zemlje i Zete, a da je Nemanjina zemlja Raška! Ali i poslije toga, veli Æirkoviæ, u zetskim gradovima su smatrali Nemanju za pravoga gospodara. Vukan nije uspio da u Zeti stvori neku tradiciju o sebi. Ne pominje se njegov Dvor. Dopisuje se s papom, ali ne znamo odakle. Zmajeviæ ga zove Vukašinom, latinski Vulkanom, prema Bzoviju i Rinaldiju, i smatra ga namjesnikom Radoslava, mada navodi da Orbin "inako govori". Inaèe, Zmajeviæ zna za Vukanova pisma papi i za djelatnost papinih emisara u Zeti. U latinskom natpisu na crkvi Sv. Luke, koju je 1195. podigao u Kotoru neki Mavro, sin Andrije Kazafranka sa svojom ženom Buonom "u vrijeme gospodara Nemanje velikog župana i sina njegovoga Vukana, kralja Dioklije, Dalmacije, Travunije, Toplice i Hvosna". “Sa kraljevskom titulom se Vukan javlja i u drugim dokumentima ovoga vremena. Vukanova kraljevska titula se u svom osnovnom dijelu, bez sumnje, nastavljala na titulu njegovih dukljanskih prethodnika i doprinosila je oèuvanju tradicija ranije samostalnog dukljanskog kraljevstva. Duklja je važila kao Èveliko kraljevstvo od isprvaÈ i na nju su se Stefan i Sava pozivali kad su sa papskom stolicom vodili pregovore koji su doveli do Stefanovog krunisanja za kralja”. Da Raška nije naslijedila Zetu nego ju je osvojila, vidi se iz èinjenice da Vukanova titula kralja, preuzeta od Vojislavljeviæa, nije važila u Srbiji! A do 1196. Nemanja je bio veliki župan Raške i tek tada je odredio nasljednika u Raškoj, svoga srednjega sina Stefana. A Stefan je imao velike muke i sa bratom Vukanom, i sa ugarskim kraljem, i sa papom na kojega su oni uticali, pa i sa bratom, da dobije od Rima kraljevsku krunu.

VUKAN NEZADOVOLJAN ŠTO JE NJEGOV MLAÐI BRAT NASLIJEDIO PRIJESTO U RASU. RAT MEÐU NJIMA:
Vukan je bio nezadovoljan ovim oèevim izborom, jer je smatrao da je, kao prvoroðeni, imao pravo na glavnu vlast velikoga župana. I ovo pokazuje sasvim jasno ðe je centar države. Da je Zeta bila srpska zemlja, prijestonica bi se iz zabaèenoga Rasa mogla prenijeti na obalu, kad je veæ mogla, kasnije, da se prebacuje u Skoplje, pa bi se slobodnije koristila stara kraljevska titula Vojislavljeviæa. Nemanja je, meðutim, mislio drukèije i logiènije. Prvoroðeni sin ide tamo ðe je postojala meðunarodno priznata kraljevina i koristiæe se tom titulom bez posebne potvrde o prenošenju, sve dokle to bude moguæe, a Stefan je oženio vizantijsku princezu, šæer Aleksija III Anðela, koji je prethodne godine prevratom došao na carigradski prijesto, pa æe tako oba sina imati izgleda na titule, jedan sa osloncem na Rim, drugi sa osloncem na Carigrad!
B. Ferjanèiæ kaže: “U politici prvih Nemanjiæa oblast (?) Zete ima važno mesto jer je tu još ranije postojalo kraljevstvo na èije se tradicije, prema vesti Domentijana, poziva izaslanik Metodije kada u ime Stefana Nemanjina traži kraljevsku krunu u Rimu.”
Dakle, po njemu je jedna oblast srpske države bila kraljevina, i ta se titula nije protezala na ostali dio države! Prudentis est nonnunquam silere. Vukan se, oèigledno, nije s time mirio. Pogotovo što se i Stefan okrenuo Rimu i Ugarskoj i veæ 1200. ili 1201. oæerao ženu Evdokiju i oženio unuku dužda Dandola! Vukan je ucvijeljenu Evdokiju ispratio do Draèa, a preko ugarskoga kralja Emerika uticao na papu Inoæentija III da Stefanu ne da kraljevsku krunu.


Da su Vojislavljeviæi bili Srbi, Prvovjenèani onda ne bi bio iz Raške nego iz Duklje-Zete


Možda je ono poznato Vukanovo pismo papi iz 1199. kojijem potkazuje bana Kulina i udovicu kneza Miroslava (!) kao bogumile, bilo preventivno, jer ga je iskoristio da istakne svoju krvnu vezu sa papom i indirektno izbaci iz sedla mlaðega brata. A Stefan je iskljuèio Kotor iz Vukanove vlasti 1201. godine, jer je Lauro Zan, graðanin Venecije “položio zakletvu velikom županu Stefanu i njegovim sinovima, odnosno graðanima Kotora, da æe verno obavljati dužnost kneza u tom gradu”, što je svakako bilo uzrok rata. Stefan je slao svoje ljude u Rim da mu izdejstvuju kraljevsku titulu i njegova molba bila je povoljno primljena; èak je bio odreðen i legat koji æe odnijeti tu krunu, ali je èitava operacija, na intervenciju ugarskoga kralja, odložena do 1217. godine! Æirkoviæ pretpostavlja da je do ove veze Vukana i Emerika došlo preko Huma i da je Vukan imao dva cilja: da se proglasi kraljem u Rasu i da “uspostavi vrhovnu vlast ugarskih kraljeva nad Srbijom”. I zaista, od 1202. Srbija je sve do 1918. navoðena u titulama ugarskih kraljeva kao njihova oblast.
Da je Vukan bio jako ozlojeðen, dokazuje èinjenica da je uz pomoæ maðarske vojske oæerao brata iz Raške, na što je Stefan reagovao pišuæi da je Vukan prekršio oèev zavjet i doveo “inoplemenike na otaèastvo svoje”. I ne samo to. Vukan je pustošio svoju sopstvenu zemlju, vjerovatno u toku sukoba sa Stefanovim pristalicama. Da se zaista radilo o “inoplemenim pukovima” dokazuje Emerikovo pismo papi, da je “zemlju velikog župana” ponovo prisvojio, nazivajuæi se i kraljem Srbije! Dakle, Vukan nije poklanjao pažnju dukljanskoj kraljevskoj tituli, kao tuðoj! Vukan je ostao bez ugarske pomoæi 1204. godine, a krstaši su 13. aprila iste godine zauzeli Carigrad. Time je nestala velika vizantijska imperija. Vukan se zadovoljio Zetom, bez prava na Hvosno i Toplicu. Posljedice graðanskog rata, veli Blagojeviæ, bile su strašne, do te mjere da je u pitanje dovedeno i postojanje srpske države i srpskoga naroda.

SIN STEFANA NEMANJE, I SAM STEFAN NEMANJA, POSTAJE 1217. PRVI SRPSKI KRALJ, PRVOVENÈANI:
Konaèno je sin Stefana Nemanje, i sam Stefan Nemanja, postao kralj godine 1217. godine. Domentijan, Savin uèenik i biograf piše da je Sava molio papu: “Da vjenèaiet brata svojego kralievstvo po prvomu otèastvu kralievstva ih, v niemže i otac ih rodi se po božstvovnomu smotreniju v meste rekomem Dioklitii iže zovet se veliko kralievstvo otprva”.
Poslije izvjesnoga vremena nareðeno je Teodosiju da preradi Domentijanov životopis sv. Save i izostavi pomen pape i miroljubiv stav prema katolièkoj crkvi, jer to poslije propasti Latinskoga carstva 1261, “više nije odgovaralo zvaniènome stavu srpske crkve”. Ali nije uraðen samo taj jedan falsifikat nego je prvo navedeno da je Sava osamostalio srpsku pravoslavnu crkvu pa onda krunisao svojega brata, iako je papa poslao krunu 1217. a Sava se otrgao ispod jurisdikcije Ohrida dvije - tri godine kasnije! Mnogi istraživaèi smatraju da Sava nije ni prisustvovao krunisanju svojega brata, jer se nije slagao sa njegovim osloncem na papu!. “Kad su ti pregovori (oko krunisanja - p.n.) privedeni kraju, Sava je ljut otišao iz Raške.” Blagojeviæ ponovo falsifikuje istoriju pa veli da je “kraljevsko dostojanstvo pripadalo i srpskim vladarima u Duklji znatno ranije (1077), ali je ono bilo teritorijalno ogranièeno na “Duklju i Dalmaciju” i personalno vezano za dinastiju Vojislavljeviæa”! Da su Vojislavljeviæi bili Srbi, Nemanjiæi bi koristili njihovu kraljevsku titulu! A Stefan, Nemanjin sin, ne bi bio Prvovenèani, veæ bi Prvovjenèani bio Mihailo Vojislavljeviæ!

SAVA JE OSAMOSTALIO PRAVOSLAVNU CRKVU U RAŠKOJ NA NEKANONSKI NAÈIN, ALI U DRŽAVNOM INTERESU, KORISTEÆI IZGNANSTVO VIZANTIJSKOGA CARA I PATRIJARHA, KOJIJEMA JE BILA POTREBNA MATERIJALNA POMOÆ!:
Poslije falsifikovanja Stefanovoga krunisanja, kao da je bilo prije odvajanja pravoslavne crkve u Raškoj od Ohrida, uslijedilo je i falsifikovanje toga osamostaljivanja.


Tvrdi se da je Sava bio arhiepiskop prije no je Prvovenèani krunisan - zaista mnogo falsifikata!


Latini su 1204. osvojili Carigrad i u Aja Sofiji je 16. maja krunisan za cara Latinskoga carstva grof Balduin Flandrijski, kojega je podržavao mletaèki dužd. Mleèanin Toma Morozini postao je prvi latinski patrijarh u Carigradu. Teritorija Vizantije podijeljena je meðu saveznicima.

NIKEJSKO CARSTVO, PREMA OSTROGORSKOM:
I sama Grèka bila je izdijeljena. Atikom i Beotijom zavladali su Burgundi, a Ahajom i Morejom Francuzi. Grci i bjegunci, nezadovoljni Latinima, zasnovali su nove države: Nikejsku i Epirsku despotovinu. Despot Teodor Laskaris krunisan je 1205. za cara u Nikeji, a Mihailo Anðeo je osnovao Epirsku despotovinu. Zato novi centar u Nikeji nije obezbjeðivao punu državnu i crkvenu vlast, jer mu je konkurisao Epir. I po St. Stanojeviæu epirski despotat je bio “takmac Nikejskom carstvu”. A ovo je važno zbog položaja Teodora Laskarisa, koji se poslije petnaestak godina saglasio da se pravoslavna crkva u Raškoj privremeno izdvoji ispod jurisdikcije Ohrida. Ne zna se ni kada je to bilo niti zašto se Laskaris s time složio. Bila su nesigurna vremena a blago odneseno iz Carigrada svakako je bilo pri kraju. I nema drugoga objašnjenja nego da je Sava donio u Nikeju zlato, koje se i inaèe èesto pominje uz Nemanjiæe i uz njihove zadužbine. Dakle, Laskaris je sklopio sa Savom nekakav usmeni dogovor o privremenom preskakanju kanonskih propisa, po kojima se pravoslavlje u Raškoj ne bi moglo osamostaliti bez saglasnosti ohridskoga patrijarha. Upuštajuæi se u takvu akciju, Sava je radio u interesu svoje države, a ignorisanje kanona može se jedino tumaèiti kao za njega manje važno pitanje. No zbog toga on nije dobio tomos, to jest dokumenat o toj saglasnosti, pa se zato i ne zna kada je to bilo. Da je Sava dobio tomos, u njemu bi bio i datum i ime patrijarha. U odsustvu tomosa i Domentijan nagaða, ili prikriva istinu, pišuæi da je Sava otišao na Istok, ne navodeæi ime grada. Teodosije je, izostavljajuæi papu, i zamjenjujuæi datume, napisao da je Sava pošao u grad Konstantinov, ðe ga je car Laskaris bogato obdario, a patrijarh German posvetio za arhiepiskopa. I sve je to, navodno, bilo prije nego je Prvovenèani krunisan, kako bi Sava mogao da ga kruniše! Zaista mnogo falsifikata od božjih ljudi na zemlji.

SMRT U ZETI NEZAPAŽENOGA VUKANA. NASLJEÐUJE GA JOŠ MANJE ZAPAŽENI ÐORÐE:
Vukan je imao tri sina: Ðorða, koji je živio u Ulcinju, Stefana koji je podigao Moraèu i Dmitra, monaha Davida, koji je imao unuka kneza Vratka, oca knjeginje Milice. O Vukanu ima u Zeti malo tragova. Nema ni žitija. Uglavnom, pominje se u vezi sa Vatikanom. Ali Dragoje Živkoviæ s razlogom veli da se Vukan držao pape kako bi udovoljio zetskoj vlasteli i crkvenim vlastima. Zemlja je bila katolièka i on nije mogao da to smetne s uma. Pravoslavlje æe se javiti tek oko 1233. u Zeti a kasnije na primorju. Dakle, djelovao je "u službi zaštite dukljanskih vjersko - politièkih tradicija". Katolièki sinod u Baru 1199, na kome su donesene odluke o ozdravljenju katolièke crkve u Zeti, pomagao je Vukanu da se približi papskoj kuriji, u isto vrijeme dokle Sava i Nemanja stvaraju srpski centar u Hilandaru. Skadar je bio u rukama Stefana Prvovenèanog. Kad ga je Mihailo Anðeo iz Epira osvojio, 1214, bio je ubijen pa je Stefan ponovo zadobio taj važan saobraæajni centar koji je neko vrijeme (1080 - 1150) bio zetska prijestonica. Vukan se ne pominje poslije 1207, u ugovoru izmeðu Kotora i Dubrovnika, ðe je signiran uz brata, velikoga župana Stefana. Istina, novootkriveni natpis u manastiru Studenici bilježi ga kao živa 1209, sa titulom velijega kneza, koju mu pripisuje i Sava, ali od 1208. u Zeti ga je ipak naslijedio Ðorðe, koji je u julu te godine položio zakletvu vjernosti mletaèkome duždu i njegovoj vladi. U zakletvi stoji: “Da æemo zemlju koju sada posedujemo i onu koju æemo ubuduæe steæi èuvati za istog gospodina dužda i njegove naslednike” (et quod terra quam nunc habemus et illam, quam nos acquiremus in antea, per eundem dominium ducem suosque successoribus tenebimus)!


Ako je neko 1241. sa Kosova bježao od Tatara nije mogao stati u Zeti jer su Tatari bili i tu



Ðorðe se obavezuje da, po potrebi, napadne Dimitrija Progonova, gospodara Arbana u oblasti Kroje, i da prijatelje Venecije smatra svojim prijateljima, a neprijatelje - neprijateljima. Ovo ne treba da èudi jer i tri godine poslije krunisanja i Stefan Prvovenèani piše papi (1220) Honoriju III, koji mu je i poslao krunu da želi da se naziva sinom Svete Rimske crkve i njega kao Svetoga oca. Æirkoviæ je u pravu kada ublažuje težinu rijeèi u sliènim zakletvama, jer je, kako veli, i Dubrovnik “tokom èitave svoje istorije priznavao vrhovnu vlast drugih država, a to ga nije smetalo da samostalno sklopi desetine politièkih ugovora”.
Prvovenèanoga je u Raškoj naslijedio sin Radoslav (1227 - 34), i on je potvrðivao povelje koje je izdavao Ðorðe! I u gradskim ispravama Radoslav se navodi kao vladar. A Radoslav je bio pod jakim vizantijskim uticajem, jer ga je štitio tast Teodor Anðel, koji je ojaèao u Epiru. Zatijem je osvojio Solun i namjeravao da obnovi Vizantijsko carstvo. To je otežavalo položaj Ðorða Vukanovoga u Zeti, jer se veæ javljala nova vjera kao državna. No Anðela su pobijedili Bugari 1230, a time je i Radoslav izgubio podršku. To je na njega djelovalo katastrofalno, pa je u kasnijoj tradiciji, kako veli Æirkoviæ, zabilježen kao "vrežden umom". Obraæao se prijateljski ohridskome patrijarhu Homatijanu, koji je bruèio Savu. I to je sve uticalo na vlastelu da ga zbace i dovedu na prijesto njegovoga brata Vladislava (1234 - 43). Vladislav je bio zet Asena II, u vrijeme kada su Bugari bili vodeæa sila na Balkanu. Kolika je bila vlast Vukanovoga sina Ðorða u Zeti, nije jasno. Æirkoviæ veli da je gospodario barem nekim gradovima.
Pravoslavlje je sve više jaèalo a sa papom se sve više taktiziralo, i "sve je to istovremeno Nemanjinu državu udaljavalo od Duklje" (Æirkoviæ). Godine 1241. došlo je do prodora Tatara u Zetu i Dalmaciju. Najveæu štetu od njihove najezde pretrpio je grad Svaè (S. Atius), za koji se tvrdilo da ima crkava koliko je dana u godini. Doslovno uzeto to je nemoguæe. Ali u metaforiènome smislu u tome je bilo istine, jer je Svaè bio veoma razvijen centar. Tatari su rušili i Kotor i Drivast. Za to vrijeme veže se i najranije locirana prièa o nekoj seobi sa Kosova ili iz Dukaðina u Zetu. No ako je neko otud bježao pred Tatarima 1241, nije se mogao zaustaviti tu, jer su i Tatari bili tu, nego je morao iæi dalje. A o tome nema nikakve arhivske potvrde. Takvu tezu negirao je i Milan Rešetar, na osnovu lingvistièkih fakata. Tatari su ponovo 1285. prodrli u Bugarsku. Iz Bugarske su krenuli dalje, kralj Milutin im je dao kao taoca najstarijega sina Stefana (Deèanskog) koji se oslobodio tek kad je meðu Tatarima buknuo graðanski rat.
Ðorðe je stajao iza ulcinjskoga crkvenoga pokoravanja Dubrovniku. Na tome dokumentu Ðorðe je "knez Duklje", što znaèi da stara dukljanska kraljevska titula nije više imala znaèaj pošto je Raška dobila kralja. Istina, Ulcinjani pominju Ðorða kao kralja, ali to se može tumaèiti njihovom željom da svoje namjere osnaže kraljevskim peèatom. Ova Ðorðeva akcija bila je suprotna interesima države kao cjeline, jer je svaka država nastojala da ima svoju crkvenu organizaciju u okviru ekumenske religije, bila ona pravoslavna ili katolièka. U povelji kralja Stefana Vladislava manastiru na Vranjini, izmeðu septembra 1241. i kraja avgusta 1242, kojom se manastiru daje selo Godinje sa rijekom, nema pomena o Ðorðu. A u povelji Stefana Radoslava, kralja Srbije i Pomorja, od 10. jula 1250, kojom se daje Prevlaka Kotoru, takoðe nema pomena o Ðorðu Vukanovome, nego o Ðorðu, Bodinovome sinu. Pitanje je, meðutim, da li je to izvorna isprava ili kotorski falsifikat. Ð. Stracimiroviæ je s pravom naglašavao da je “kotorska vlastela htela da uzme zemlje manastira Sv. Mihaila na Prevlaci te sastaviše lažne povelje srpskih vladalaca, po kojima su sve zemlje negdašnjeg prevlaèkog manastira tobože veæ u srpsko doba njihove bile”.


Srpski vladaoci su uz Rašku kao srpsku zemlju pominjali i okupirane teritorije, kao Pomorsku



Teško je povjerovati da je Prevlaka veæ 1250. bila u pravoslavnim rukama, ako znamo da je svega godinu dana ranije barski nadbiskup Jovan Plano Karpini planirao da se na Prevlaci (ad sanctum Michaelem in culfo Catari) naðe sa dubrovaèkim nadbiskupom, radi raspravljanja spornih pitanja. Naime, 1247. umro je prethodni barski nadbiskup, pa se Dubrovnik javio sa starim pretenzijama na Bar. A Plano Karpini je zastupao Barsku nadbiskupiju od 1248. do smrti i sudio se sa Dubrovèanima pred papom. Dakle, on je 1249. smatrao Prevlaku svojim crkvenim posjedom. Poslije Vladislava u Raškoj je vladao Uroš I (1243 - 76). On je bio treæi sin Prvovenèanog iz braka sa Mleèankom Anom Dandolo, drugom ženom Prvovenèanog. Vladislav, kojega je on zbacio, bio mu je stariji brat. Uroš I je odmah sklopio ugovor sa Dubrovnikom, što znaèi da je epizoda sa Ðorðem bila u Raškoj zaboravljena, a da u Dubrovniku nijesu insistirali na sprovoðenju ugovora sa Ulcinjanima. Urošu je, kako logièno rasuðuje D. Živkoviæ, bilo teško da prihvati da neko sa strane vodi katolièku crkvu u Zeti, ali mu je u isto vrijeme ta briga za katolièanstvo otežavala širenje pravoslavlja. Kada je Dimitrija naslijedio mlaði brat Stefan? On zida manastir Moraèu u tada zabitome predjelu, 1252, dakle, za vrijeme vrhovne Uroševe vlade. Ali i on se, sudeæi prema natpisu iznad ulaza, tituliše kao kralj. Kada je Stefan umro? S njime se gasi tradicija dukljanskih vladara, kao što se i u Humu gasi humska tradicija. Tamo je knez Radoslav, sin kneza Andrije, nastupao kao neprijatelj kralja Uroša I i ulazio je u savez Dubrovnika i Bugara protiv Raške. Uroš I, koji nije želio da dijeli vlast u državi, pa je ogranièavao i Vukanove sinove, uzeo je titulu kralja "srpske i pomorske zemlje", pri èemu je jasno da je srpska zemlja bila Raška a pomorska zemlja Zeta, sa Travunijom. To što Æirkoviæ veli da takvo odvajanje srpske i pomorske zemlje "podsjeæa na razlièitu istoriju srpskih zemalja i njihove posebne tradicije" èista je besmislica. Da je Zeta bila srpska zemlja, srpski vladari bi je vrlo rado navodili kao takvu, to jest navodili bi srpsku zemlju u Raškoj i Zeti! Dragutin, stariji sin kralja Uroša i kraljice Jelene, brat kralja Milutina, vladao je Sremom. Sa Karolinom, æerkom ugarskoga kralja Stefana V (!), imao je sinove Vladislava i Urošica. Pobijedio je, uslonjen i na ugarsku vojsku, kod Gacka oèevu vojsku i zavladao u Raškoj (1276). Uroš je uskoro umro, a Dragutin je ustupio mlaðemu bratu Milutinu Zetu, Hum i Trebinje, a majci Jeleni (Francuskinji) zemlje u Primorju.

FRANCUSKINJA JELENA KURTNEJSKA VLADA U ZETI:
Dragutin je svakako imao razloga da Zetu da na upravu svojoj majci, katolkinji, princezi de Kurtene, i ona je na toj upravi ostala tridesetak godina (1276 - 1309). Time je istakao dva principa: jedan je državna kohezija, a drugi: voðenje raèuna o naslijeðenome stanju! Arhiepiskop Danilo II je u žitiju kralja Dragutina taèno zapisao: “I pošto je bila meðu njima velika borba u zemlji zvanoj Gacko, sin odole svome roditelju, i uze presto njegov silom. I kada je sjeo kraljevati na prestolu oca svoga u srpskoj zemlji, nazva se blagoèestivi i hristoljubivi i samodržavni sve srpske i pomorske i podunavske i sremske zemlje”! Dakle, srpski vladari su uz Rašku kao srpsku zemlju dodavali okupirane teritorije, pa je pomorska zemlja isto tako neutralno nabrojena, kao i podunavska i sremska! Ali falsifikovanje poèinje veæ u arhiepiskopa Danila, jer on ne kaže koji je dio države dobila Jelena, nego veli da je Dragutin primio majku sa velikom èašæu i slavom i da joj je dodijelio: “Neki deo zemlje države svoje za prebivanje njezino”. Dakle, ne da tim dijelom zemlje vlada! Ali da uzme blaga koliko hoæe i ona blagoslovi muža i “poðe u odeljeni joj svoj kraj, primivši mnogo imanje i èasne darove, koliko je htela, od ljubljenog sina svoga...” A kada je Dragutin pao s konja, pokajao se za sve što je uèino i predao vlast svome bratu Stefanu Urošu II Milutinu, Deèanskome (1282 - 1321).


U Crmnici su Jelenu Kurtnejsku zbog brige o svojim podanicima prozvali Sveta kraljica


Nema sigurnih podataka o tome koji je dio Zete dobila Jelena. No sudeæi prema njenoj aktivnosti u korist katolièke crkve, logièno se pretpostavlja da je ona vladala samo priobalnim, katolièkim dijelom, iako joj je dvor bio na Ibru, a pred smrt je sagradila manastir Gradac, kako bi umrla kao pravoslavne srpska kraljica i da bi, kao takva bila slavljena! Zanimljivo je, meðutim, da je u njoj ostao kult u Crmnici i da je zapamæena kao kraljica koja na konju obilazi podanike o kojijema je brinula, pa su je i oni nazivali Svetom kraljicom. Vidljivo je da su svi Nemanjiæi vodili raèuna o svome položaju na onome svijetu, nakon što bi iskoristili sve što se može na ovome. Isti potez izvela je i jedna druga Jelena, šæer kneza Lazara, majka Balše III, koja je na Jezeru, poslije dva muža, ispaštala 1441/42. u isihazmu = bezmlviju = æutanju. Jelena Kurtne je ipak samostalno upravljala Zetom: vodila je unutrašnju i spoljnu politiku, potpisivala meðudržavne ugovore, povjeravala uticajne položaje svojim ljudima iz redova zetske vlastele, davala carine pod zakup, kontrolisala trgovaèki promet i štitila katolièku crkvu i njenu društvenu poziciju.
Podizala je katolièke crkve i manastire i promovisala franjevaèki red u Zeti. To je, doduše, išlo na štetu ranije ovamo prispjelih benediktinaca, ali nije smetalo uèvršæivanju katolièanstva. Sabor u Deževu, na kome je Dragutin (1282) ustupio prijesto mlaðemu bratu Milutinu, nije uticao na Jeleninu vlast u Zeti. Uostalom, i odnosi meðu braæom bili su neko vrijeme dobri, i Dragutin je zadržao dio zemlje i titulu kralja. Ali krajem vijeka (1299) Milutin je odluèio da oženi maloljetnu (sedmogodišnju!) vizantijsku princezu Simonidu, koja mu je donijela u miraz osvojene vizantijske oblasti. Simonida je bila šæer cara Andronika II Paleologa (1282 - 1328) a Milutin je, svakako na vizantijski zahtjev, namjeravao da prekrši ugovor sa bratom i omoguæi da ga naslijedi neko od Simonidinih sinova, a ne Dragutinov sin. Dragutin je poveo desetogodišnji rat protiv Milutina (1301 - 12). Savezništvo sa Vizantijom okrenulo je Dubrovnik protiv Zete, pa su Dubrovèani zabranili trgovinu u "zemlje gospodina kralja Srbije i njegove majke gospoðe Jelene". Dubrovèani su imali flotu pa su ne samo zauzeli Mljet nego i zatvorili ušæe Bojane. U napadu na Kotor 1301. uèestvovali su Dubrovèani, Mleèani, Zadrani i Hrvati. I taj spor je, najviše zahvaljujuæi Jeleni, riješen povoljno, ali tek 1302. godine, jer je kod Milutina bilo zarobljenih Dubrovèana. Obnovljena je i trgovina, ali tek 1305. Jelena je i ranije radila za Dubrovèane krijuæi od svoga muža pa ih je 1267/ 68. obavještavala o svim njegovim namjerama protiv njih. Dubrovaèki trgovci koji su ponovo krenuli ka Brskovu javljali su 1302. godine: "U ovoj zemlji zlo se èini, rati su”. Zapadni dio ranije Kraljevine Vojislavljeviæa mijenjao je gospodare. Ban Pavle Bribirski je tih godina zauzeo predjele oko Neretve, Nevesinja, Ston i obalu prema Dubrovniku. U njegovo ime u tim predjelima vladao je knez Konstantin Nelipiæ. Svakako su njegovi ljudi bili oni Hrvati koji se pominju u opsadi Kotora. No Jelena je bila i pravoslavna kraljica. Njen dvor u Brnjacima na Gornjem Ibru bio je škola za domaæice - siromašne ðevojke. Podigla je pravoslavni manastir Gradac. Jelenina vlast u Zeti završila se 1309. Zamonašila se u Skadru. Umrla je 1314. i proglašena je srpskom sveticom. U vrijeme Jelenine vlasti u Zeti, Ulcinj je držala njena sestra Marija de Šor. U Farlatija (VI, 440) nalazimo podatak da je ova Marija sahranjena u crkvi Sv. Marka u Ulcinju, pred velikim oltarom sa svojim sinom gospodarom Anselmom. Marija se u ovome tekstu donekle miješa sa Jelenom. Treba napomenuti da ni Jelena, kao ni Vukan i njegovi sinovi, nije imala dvor u Zeti! Za Vukana se veli da je ostao u Zagorju,”verovatno negde kod Studenice”. Jelenin dvor bio je u Brnjacima. Ali je ostavila traga u tradiciji zbog katolièkih crkava i manastira koje je podizala.


Zloèinstvima su Nemanjiæi sticali ne samo nove zemlje i titule nego i svetaèke oreole



I STEFAN DEÈANSKI NA PERIFERIJI ZETE, U SKADRU:
Namjesto Jelene Zetu je preuzeo Milutinov sin Stefan Uroš III Deèanski (1309 - 14), koji “nije ostavio mnogo tragova o svome djelovanju”.
Stefan je Deèanski došao, dakle, na upravu Zete u vrijeme rata izmeðu Dragutina i Milutina, koji je završen 1312. Ðe je Stefan odrastao? Logièno je pretpostaviti, kao što je to uradio D. Živkoviæ, da ga je podizala majka, i da je bio pod jakim uticajem zapadnoevropske kulture. Pošto je Milutin bio vezan za Vizantiju, Stefan nije mogao da se nada milosti sa te strane, jer je prednost imao Simonidin sin. Tako je on, možda, bio unaprijed pripremljen da naslijedi majku u Zeti. U jednom mletaèkom popisu iz 1310/11. Stefan se tituliše kao kralj Dioklije, Albanije, Huma i Pomorja. Za Deèanskoga njegov biograf veli da je dobio “dostojan deo države, zetsku zemlju sa svim njenim gradovima i oblašæu njihovom”.

JAÈANJE ZETSKE VLASTELE I RAT DEÈANSKOGA PROTIV OCA MILUTINA. POBJEDA MILUTINA; ZATOÈENIŠTVO SLIJEPOGA DEÈANSKOGA U CARIGRADU:
Oskudni podaci o Zeti pod Nemanjiæima dopunjavaju se kazivanjem arhiepiskopa Danila II o životu kralja Milutina i Danilovoga uèenika o Stefanu Urošu III Deèanskom, o jaèanju zetske vlastele i o njenim zahtjevima. Iako je arhiepiskop Danilo protivnik zetske vlastele, i piše o njenom separatizmu kao neki autor XX vijeka, on je koristan upravo zato što ne umije da sakrije svoj stav. Osim toga on je virtuoz da pravda i sina koji ustaje na oca i oca koji vadi oèi sinu, jer obojica su sveci! A kako æe se desiti èudo da slijepi Stefan Deèanski progleda, ako prethodno nije oslijepljen? Kako bi sv. Ðorðe pomogao Nemanji kod Pantina 1168. da pobijedi braæu, da nije napadnut? Zloèinstvima su Nemanjiæi sticali ne samo nove zemlje i vladarske titule nego i svetaèke oreole!
A evo što piše arhiepiskop Danilo II. Vidinski knez Šišmana, zavideæi Milutinu, bio došao sa vojskom, u kojoj je bilo i Tatara, do Peæi ali kad su šæeli da uðu u mjesto zvano Ždrelo i uzmu blago koje se tamo nalazi, bili su “pobeðeni silom Gospodnjom i molitvama sv. arhijereja Hristova Save, bi izbijeno veliko njihovo mnoštvo”. Milutin ga je æerao do Vidina, a onda ga umirio ženidbom svoje šæeri Ane i Šišmanovoga sina Mihaila. Zatijem je Milutin umilostivio i tatarskoga kana Nogaja, dajuæi mu kao taoca svoga sina Stefana Deèanskog. Stefan je, tek poslije Nogajeve smrti (1299) uspio da pobjegne u Srbiju. No i ovo je, kao i sve ostalo, arhiepiskop Danilo II iskitio i zasladio. Veli da su se Milutin i Nogaj sastali.”I toliku veliku ljubav utvrdiše meðu sobom da je i ovaj previsoki kralj dao vazljubljenog sina svoga zvanog Stefana na službu njemu, sa velikoimenitom vlastelom zemlje srpske. I pošto je ovaj njegov sin mnogo vremena proveo u dvoru bezakonoga cara tatarskog Nogaja, pošto niko nije rekao da se opet vrati u otaèastvo svoje, no dobri Bog, koji se brine za sve nas, i ovoga mladiæa nepovreðena vrati k svojemu roditelju”. I ovo se, navodno, desilo prije Nogajeve smrti, a ne poslije. Kao da je ipak zamjereno Milutinu što nije brinuo o sinu. Ali autor se više plaši mrtvoga Milutina nego živoga Boga. I kad su tako savladani svi Milutinovi neprijatelji, on je namjerio da oženi svojega sina Stefana æerkom bugarskoga cara Smilca. “I odeli mu dostojan deo svoje države, zetsku zemlju sa svim njezinim gradovima i oblašæu njihovom. Odlikova ga svakom èašæu carskoga dostojanstva, davši sve što mu je za potrebu od maloga do velikoga, i otpusti ga u takvu državu koju mu je sam odelio. I pošto je prebivao dugo vremena u državi te zemlje sa svojom vlastelom, koji zlomisleni pobeðeni ðavolskom veštinom, sastaviše svoje lukave namere, i uluèivši vreme, pristupiše ka ovome blagoèestivome vazljubljenome sinu blagoèastivoga kralja Uroša (Milutina), i prevratiše ga laskavim reèima od ljubavi svoga roditelja, govoreæi mu:”Dostojno ti je da uzmeš presto oca svoga, a evo svi mi pomažemo ti, da u svemu bude volja tvoja. Ako li nas ne poslušaš, to se mi neæemo više zvati tvoji”.


Zeta je i za Vukana, a osobito pod vlašæu Jelene Kurtnejske, bila sva okrenuta Zapadu


“I govoreæi mu dugo takve varljive reèi, okonèaše svoju volju. I ovaj njegov vazljubljeni sin od tada odvrati srce svoje na lukave reèi, i ne htede poslušati reèi svojega roditelja, koji ga je vaspitao u dobroj veri i èistoti, u ljubavi i celomudrenu smislu. I poèe se uznositi svojom mišlju, da mu uzme presto njegov, i pošto je bilo veliko uzmuæenje meðu njima, poèe velmože ovoga previsokoga kralja nagovarati varljivim reèima da, ostavivši svoga gospodina, idu k njemu. Tako je i bilo. Mnogi, sablaznivši se, odstupiše od ovoga blagoèastivoga kralja ka njegovu sinu.” (“Stara srpska književnost”, I, 285 - 286).
U èemu je bio interes zetske vlastele da se svrgne Milutin? Svakako u tome što je on bio vezan za Vizantiju a Zeta je, odranije, a pod Nemanjiæima i u vrijeme Vukana a posebno pod Jelenom Kurtnejskom, bila sva okrenuta Zapadu. No, postavlja se pitanje: zar nije bilo dovoljno da oni srede odnose u Zeti onako kako njima odgovara, a da Milutina ostave na miru? Odgovor je samo jedan: kralj bi mogao da na njih okrene vojsku. Do toga je, u stvari, i došlo. Ali arhiepiskop Danilo II ne zaboravlja da su obojica sveci. “I videvši blagoèastivi kralj Uroš takvo delo svoga sina, poèe ga savetovati krotkim i slatkim reèima da doðe k njemu. A on ne posluša ove reèi, no se poèe podizati na veæe zlo protiv svoga roditelja. I videvši ovaj gospodin moj nepromenljivu volju njegovu, i sakupivši svoje vojnike, i sa njima poðe ka sinu svome u njegovu državu, zetsku zemlju. A on videvši dolazak svoga roditelja, pobeže na onu stranu reke Bojane. I pošto je ovaj previsoki kralj bogorazumne reèi poslao njemu, kojima bi ga mogao privesti na svoju volju, ovako govoreæi mu: “Èedo moje milo i srdaèno, zovem te. I ne odzivaš mi se. U žalosti mojoj izgleda mi da si blizu mene, no pružam ruku, i ne nalazim te. Mnoge suze èine mi slepoæu, i ljutim bolom cepa mi se srce zbog tvog razluèenj i deli me plamenovima od mnogog uzdisanja.. Zar to beše, èedo moje, èemu se ne nadah od tebe? No doði, dragi sine moj, da se uteši starost moja!” I mnogim takvim reèima usavetova ga da doðe, i pošto je mnogo govorio sa roditeljem svojim od vode (Bojane), i posle ovoga pripade ka nogama njegovim govoreæi: “Sagreših, oèe, pred tobom”. I ovaj blagoèastivi uzevši ga ljubazno celova ga. I misleæi u srcu svome govoraše: “Evo vidim kako sam došao u duboku starost i vidim unapred da me i posle oèekuju mnoge skrbi i žalosti od ovoga moga sina, ako ga ostavim slobodna”. I sa mnogim svojim velmožama savetovaše se o ovom njemu vazljubljenom, i ovi mu rekoše: “Blagoèastivi kralju, dobro smisleno si naumio”. I tako u taj èas zapovedi da uhvativši svežu njegova sina i da užeta železna polože na njegovo telo, i odvedoše ga u slavni grad Skoplje. I pošto je sedeo u tom gradu, posla ovaj blagoèastivi kralj neke vazljubljene od svojih, i uhvativši oslepiše ga. Vidi, ljubimèe, šta ti èini neposlušnost. Zar ne osuðuje ovako ljude? Jer kaže u prièi: “Sin hitar poslušan ocu, a sin neposlušan biæe na pogibao”. I opet: “Pošto sam pozvao, i ne poslušaste. No odbiste moje savete, zato æu se ja posmejati vašoj pogibli”. A sinovi Ilijevi, Ofinije i Finej, ne poslušavši glas oca svoga, strašnom smræu skonèaše... Ovaj blagoèastivi kralj Uroš, usevši sina svoga takvoga oslepljenoga, dade ga u slavni grad Konstantinov ka tadašnjem svome tastu, svetome vaseljenskome caru kir-Androniku”. Tako je otac na okrutni naèin uklonio sina, iako je sam bio star i mogao je da misli na carstvo nebesko, a ne na zemaljsko. Ali to mu nije smetalo da postane svetac, u jednoj crkvi koja ima veoma èudne moralne i božanske kriterijume. A arhiepiskop Danilo II (umro 1337), koji nije krio simpatije za zloèinca Milutina, pravdao je njegove postupke citatima iz Biblije. I dodavao njegovo zidanje zadužbina i bolnica, èak u Carigradu, i davanje milostinje, na što je, po autoru, potrošio bezbrojno zlato.


Srpski kraljevi su bili svjesni da Zeta nije njihova zemlja, veæ država koja je osvojena


Na kraju je podigao i crkvu i manastir Sv. Stefana u Banjskoj, ðe je sahranjen, nakon “ljute bolesti”.”I tako predadoše grobu sveto i èasno i blaženo telo ovoga blagoèastivoga i hristoljubivoga i previsokoga kralja Stefana Uroša”, piše arhiepiskop Danilo II, ne plašeæi se nimalo Boga što naziva hristoljubivim i svetim i èasnim kralja koji je okovao i oslijepio sina.

DA LI JE SISTEM KEFALIJA JAÈAO ILI SLABIO CENTRALNU VLAST?:
Kefalija je titula sroèena prema grèkom kefalos - glava, dakle, glavar. Pod romanskim uticajem izgovarala se kao æefalija. Promjena koja bi, umjesto èlanova vladarske kuæe, na èelo osvojenih država i pokrajina dovela nekoga izabranoga glavara, odgovornoga centralnoj vlasti, predstavljala je složenu operaciju, sa razlièitim efektima. Centralni vladar je smatrao da država jaèa ako su u njenim djelovima na administrativnoj vlasti njemu odani ljudi, okruženi njemu odanim ljudima. I to je donekle bilo taèno, jer je èlan vladarske porodice postupao mnogo samostalnije od èinovnika kojega bira centralna vlast. Osim toga, taj kefalija nije mogao da se javi kao takmac kralju za prijesto. No i ta medalja ima drugu stranu. Odakle æe se birati taj kefalija (æefalija) ako ne iz reda lokalne vlastele? A zar to ne znaèi njeno jaèanje i prijetnju centralnoj vlasti? Vjernost ovoga kefalije vladaru može da bude samo poèetno lukavstvo da se doðe do vlasti. U Zeti, konkretno, taj vlastelin - kefalija nije mogao da se održi radeæi suprotno interesu te vlastele. Istina, ali više formalno, kefalija je samo eksponent kralja kojemu, pored ostaloga, treba da obezbijedi odreðene prihode sa povjerene teritorije. No i kefalija ima pravo na dio prihoda, a vlastela, bliža kefaliji nego kralju, uz njegovu pomoæ obezbjeðuju i svoje prihode. Kralj je, svakako, znao za plus i minus ove operacije, a upustio se u nju iz jednoga dodatnoga, i to presudnoga razloga. Ako Zetu dobija èlan velikožupanske porodice, pa se još tituliše kao kralj, prije nego Raška dobije kralja, kao što je to radio Vukan, Zeta stalno slovi kao poseban, èak privilegisan dio države, pa i kao starija država, “veliko kraljevstvo otprva”! I arhiepiskop Danilo II ne može da propusti a da ne kaže da je Milutin dodijelio svome sinu “zetsku zemlju sa svim njezinim gradovima”, a da je kasnije pošao ka svome sinu “u njegovu državu, zetsku zemlju” Oni su, dakle, svjesni èinjenice da Zeta nije njihova oblast nego stara država koja je osvojena. I potrebe da ta posebna i starija država postane samo dio njegove države, njena oblast! A finale ovoga pokušaja bio je upravo suprotan. Lokalni glavari, Balšiæi, izdigli su se do vlasti u Zeti sami, èim se za to ukazala prilika. U isto vrijeme izdizali su se i Ðuraševiæi - Crnojeviæi, i gložili se o prvenstvo sa Balšiæima, ali su morali da saèekaju smrt potonjega Balšiæa, 1421, da ga naslijede. U vrijeme kralja Milutina "opšti kefalija" bio je comes (knez) Ilija, ali se ne zna ðe mu je bilo sjedište. Da li je njegov sin bio Ðuraš Iliæ koji se pominje kao kefalija u Skradinu?

KAKO JE OSLIJEPLJENI STEFAN DEÈANSKI PROGLEDAO:
Kralj Dragutin je umro 1316. pa je kralj Milutin zatvorio njegovoga sina Vladislava “i prvi put u svojoj dugogodišnjoj vladavini samostalno zagospodario celokupnom teritorijom srpske države”, veli Blagojeviæ. I to je bilo izmeðu 1316. i 1321. Kako je bilo Stefanu Deèanskome na vizantijskome dvoru? Danilov uèenik piše da je Milutin naredio da se njegov sin èuva i da mu se da sve što mu treba. Ali to nije dovoljno za sreæu. “I pošto je tu prebivao mnogo sa nešto malo slugu svojih, udaljen od èasti i slave carske, koju je pre imao, i od ljubavi svoga roditelja, i ne èuvan od bivših mu svojih, no da kažem kao da je sa mrtvima uraèunat, i on sam voleo je da ima smrt nego takav život”. Èameæi tako dugo u tuðini, Stefan je odluèio da se žali arhiepiskopu Danilu II, pravdajuæi se kako je upao u grijeh zato što je bio nagovoren i prevaren.


Stanojeviæ žali što je zetska vlastela vazda bila spremna da srpske državne interese podredi svojim


Danilo je okupio monahe u Svetoj Gori i savjetovao se s njima, nakon èega su iskitili ganutljivo pismo kralju Urošu II Milutinu i arhiepiskopu Nikodimu, nakon èega je poslato pismo caru Androniku da pusti Stefana. Time su postignuta dva cilja: sin koji se pobunio protiv oca je kažnjen, a otac, koji mu je izvadio oèi, opet je pokazao milost i dozvolio sinu da se vrati iz dalekoga izgnanstva. No da bi Deèanski mogao ponovo da vlada, potrebne su mu bile oèi, pa je i Danilov uèenik prinuðen da mu vrati vid, naglašavajuæi da je i car Andronik primijetio da Stefanu nije bio potpuno oduzet vid. Vjerovatno su se oni koji su bili zaduženi da ga oslijepe sažalili i iskopali mu samo jedno oko. A to je pomoglo Deèanskom da, pošto je glumio da je slijep, sada prikaže èudo, kako mu je Bog vratio vid! A jadni Bog ne može ništa protiv ovih zloupotreba svoga imena. Andronik nije nikome zborio ništa o Stefanovoj moguænosti da vidi, jer se plašio da mu Milutin ne iskopa i to zdravo oko. A kad je Stefan krenuo kuæi, sa sinom Dušanom, koji æe ga kasnije zadaviti, imao je povez preko oèiju. Kleknuo je pred noge oca svoga i zavapio: "Ne prezri porod bedara tvojih". I Milutin se smilovao (a to je bilo oko 1220) i dao mu je na upravu mali dio Budimljanske župe. A kad je Milutin umro (1321), “ovaj Bogom prosveæeni sin njegov, otvorivši bogohvalna usta svoja, reèe onima koji su sa njime: “Slušajte, vazljubljeni, prisni moji drugovi i braæo, i uvelièite Gospoda sa mnom, koji ima silu i krepost, izvodeæi nas okovane mužastvom. Vidite i divite se, jer ja, koji sam bio slep, evo sada vidim!” I u taj èas svi nemišljenom radošæu obradovavši se, proslaviše Boga za sve. I raširi se ta vest u celu državu srpske zemlje i svi na predivno to èudo teèahu veselim nogama, i silnoimeniti njegova otaèastva dolazeæi klanjahu mu se...” Ispalo je da je velika sreæa za srpsku državu bila upravo u tome što se Stefan pobunio protiv oca, kako bi on mogao da ga kazni i oslijepi, pa bi slijepi progledao poslije oèeve smrti i tako umnožio èuda koja su od zloèinaca napravila svece! Jasno je, meðutim, da je Deèanski prikrivao da je slijep, èekajuæi priliku da objavi božje èudo da mu je vraæen vid! A to, mada pomalo uvijeno, konstatuje i njegov životopisac. Milutin je, po Stanojeviæu, ostavio državu znatno uveæanu, jer je naslijedio zemlju èija je južna granica bila na Lipljanu, kao u vrijeme Nemanjinoga širenja. No konsolidovanje u državi nije bilo izvršeno; heterogenijeh elemenata bilo je mnogo; autoritet vlasti slab, a vlastela, osobito zetska i albanska, žali se Stanojeviæ, “uvek spremna da državne interese žrtvuje svojim koristima”, iako to nije bila njihova država! U takvim prilikama nije èudo što je poslije smrti Milutinove zavladala u državi takva anarhija, da su razbojnièke èete napadale i na pratnju koja je sprovodila mrtvo tijelo kraljevo.

GRAÐANSKI RAT U SRBIJI I HRVATSKOJ:
Poslije Milutinove smrti planuo je graðanski rat izmeðu Stefana Deèanskog, Milutinovoga sina Konstantina i Dragutinovoga sina Vladislava. Stanojeviæ tretira i Hrvatsku kao srpsku državu (?) pa veli da je velika moæ Mladena Šubiæa izazvala protiv njega savez svijeh onijeh koji su ga se bojali i zavidili mu. A meðu njima je bio i njegov brat Pavle (!), pa moæna hrvatska porodica Kurjakoviæa, pa bosanski ban Stjepan Kotromaniæ i oni zajednièki udare 1322. na Mladena i razbiju ga. Mladen zatraži pomoæ stranca Karla Roberta a ovaj ga samo primi i skloni na imanje u Slavoniji, sreæan što mu više neæe smetati u Bosni. No i Robert je u Hrvatskoj imao protivnike, udružene sa Mleèiæima je bilo stalo do dalmatinske obale! A Robert je pozvao u pomoæ bana Kotromaniæa. Svako je gledao svoj interes.
Pošto je uz Stefana Deèanskog bila veæina vlastele, a to bi znaèilo da ona nije odobravala Milutinovo ponašanje, Stefan je pobijedio svoje rivale za prijesto. Camblak navodi da je on “u nekom dioklitskom mestu” organizovao pohod da eliminiše Konstantina, o kojemu postoji trag samo na skadarskom novcu (kralj Konstantin).


Deèanski u pohodu na Dušana nareðuje da se unište njive, vinogradi i voænjaci u Zeti


Deèanski je, još od vremena majke Jelene, uživao podršku Zeæana. Izgleda da je on prvo pokušao ubijediti Konstantina da odustane od kraljevstva, a da æe mu on dati visoki položaj, ali kako ovaj nije htio da se pokori, poražen je i ubijen “na svirep naèin”. Deèanski, dakle, nije bio ništa manje okrutan od svojega oca. Odmah zatijem pobijedio je i Vladislava (1324), ali o tome nema bližih detalja. Godine 1323. boravio je u Zeti, jer je namjeravao da se ženi po drugi put, ali iz Apulije, æerkom Filipa, kneza Tarenta - Blankom. Kao što smo naveli u prvoj knjizi (147), Nemanjiæi su i pored 170 godina prisustva na obali, ostali kontinentalci. Ono malo laða što je Miroslav (1186) pokrenuo protiv Dubrovnika rekvirirano je od lokalnoga stanovništva. Zato je i Deèanski molio da mu Dubrovèani pošalju brodove, meðu kojijema jednu galiju za njega da može da otplovi u Apuliju. Pregovori su se otezali zato što nijesu podrazumijevali samo ženidbu nego i Stefanov prelazak u katolièanstvo, o èemu je pregovarao i njegov otac Milutin sa Karlom od Valoa. I konaèan ishod bio je isti. Do te ženidbe nije došlo. Oženio se 1325. Marijom Paleolog, æerkom solunskog namjesnika Jovana.

“MLADI KRALJ" STEFAN IV DUŠAN NAMJESNIK U PRIMORSKIM OBLASTIMA ALI SE, PO ÆIRKOVIÆU “NIŠTA NE ZNA O NJEGOVOM DJELOVANJU U ZETI”:
Iz prvoga braka sa Bugarkom Deèanski je imao sina Dušana. Danilov uèenik, biograf Deèanskog, piše da je Stefan Uroš III Deèanski iste godine kada je preuzeo kraljevstvo (1321) imenovao i svoga sina Dušana mladim kraljem i obeæao mu dati i do pola države svoga kraljevstva i odvojiti mu dostojan dio svega bogatstva i imanja svojega. A mladi kralj je bogobojažljivo služio ocu, pokoravajuæi se roditelju svojemu, èekajuæi da se ostvari ono što mu je obeæano. I pošto su prošle mnoge godine i kad je mladi kralj dospio do savršenoga uzrasta, dade mu otac zemlju zetsku. Imao je dvorac na obali rijeke Drimca u Albaniji. Ali onda je, nagovoren ðavolom, njegov otac podigao “mržnju na svoga vazljubljenoga sina”. Zaludu se Dušan pravdao da nije nikada prestupio njegove zapovijesti. “A ovaj roditelj njegov nije pazio na takve reèi, no se podiže na još veæi gnev, hoteæi ljutom smræu osuditi svoga sina, po nagovoru napred spomenutog ljubitelja”, piše Danilov uèenik, svaljujuæi svu krivicu na Deèanskoga, jer piše u vrijeme Dušana Silnog i više se plaši živoga cara nego mrtvoga kralja, kojega je zadavio ovaj isti sin! U stvari, Dušan se pobunio protiv oca zato što je, po nagovoru svoje žene Marije Paleolog, htio da ostavi prijesto Simeonu, svome sinu iz drugoga braka. Marija je bila bratanièna kraljice Simonide. Danilov uèenik æuti, meðutim, o razlozima sukoba i nastavlja: kako je Stefan Deèanski skupio “vojsku svoje mnoge sile, i poðe na sina svoga do unutrašnjosti države njegove zetske, do grada zvanog Skadra. I tu uèini mnoge pakosti državi njegovoj, vinograde i mnoga razlièna voæa zapovedi poseæi iz korena, i njive mnogo ponele, koje daju mnoge plodove na hranu ljudima, takoðe zapovedi do konca iskoreniti, i tu sam dvor sina svoga pod gradom Skadrom, na obali reke Drimca, mnoge divne palate zapovedi do osnova razoriti. Pošto je sin njegov, napred reèeni mladi kralj Stefan, prebegao s one strane reke Bojane, i tu stojeæi sa svojom vlastelom i sa nekim delom svoje vojske, ovaj njegov roditelj, previsoki kralj, poèe mu šiljati neke velikoimenite od velmoža svojih, govoreæi da doðe k njemu, i javi mu mnoge varljive reèi kojima bi ga mogao sebi dovesti da bi ga uhvatio. I on, Bogom èuvan i Duhom svetim zaštiæivan, razume takve reèi svoga roditelja da mu nisu od koristi, i ne htede u to vreme doæi...” Bilo je to krajem 1330. ili poèetkom 1331. Buduæi da je Deèanski dolazio sa vojskom od Skoplja, Dušan se sklonio preko Bojane u Zetu. I tražio pomoæ i savjet od Dubrovèana. Mir je postignut tek u maju 1331. Dušan je ostao u Zeti. Neki smatraju da je baš 1331. došao u Zetu Bijeli Pavle, kao pronijar, zaslužan za zavjeru protiv Deèanskog, a zadatak mu je bio, pored ostalog, da širi pravoslavlje.


Ostrogorski: Dušan je bio eksponent jake volje srpske vlastele za osvajanjem novih zemalja


Hum je veæ 1326. zauzeo bosanski ban Stjepan II Kotromaniæ, savladavši tamošnju porodicu Branivojeviæa. Dušan nije išao dalje od Trebinja i Dubrovnika. U julu 1331. oduzeo je u Svetom Srðu na Bojani Dubrovèanima neku robu, pa su Dubrovèani prijetili da æe ga tužiti njegovome ocu. Ubrzo zatijem planuo je izmeðu oca i sina novi sukob, sa mnogo težim posljedicama. Stefanov biograf prikazuje ovaj sukob tako da je u njemu glavnu ulogu igrala zetska vlastela. Dušan je pitao vlastelu: “Šta æemo èiniti? Bežimo od njega u strane narode, da ne poginemo prevre-menom smræu. Jer evo razumeste moga roditelja gde se sprema na moje zaklanje na nikakvu krivicu”. A oni odgovoriše mu govoreæi: “Mi neæemo da idemo sa tobom kamo ti kažeš, u tuðe narode; no ako hoæeš sam da izbegneš takvu smrt, koja ti je spremljena, preteci ti”. A kako on nije bio spreman da ih posluša, oni rekoše: da im je bolje da ih smrt zatekne u njihovome otaèastvu nego da se naðu u tuðoj zemlji kao zarobljenici ili došljaci. A ako on neæe da ih posluša, oni æe poæi ocu njegovu, a njega æe ostaviti samoga, u žalosti i preziru. I tako su oni odluèili da, umjesto da bježe u tuðu zemlju, krenu ka Deèanskome koji se tada nalazio u svome dvorcu u Nerodimlju. Iznenaðen, iako je imao više vojske nego Dušan, Deèanski je pobjegao u tvrðavu Petriè, no i tu je ubrzo bio opkoljen i uhvaæen. Baèen je u tvrðavu u Zveèanu i poslije dva mjeseca izgubio je život “u nejasnim okolnostima”, piše Æirkoviæ, a D. Pavloviæ u komentaru ovoga žitija piše: “U stvari Stefan je u zatvoru zadavljen, a njegova žena se posle muževljeve smrti preudala za despota Jovana Olivera”.

“OSVAJAÈKA POLITIKA KRALJA DUŠANA”:
Pod ovim naslovom obraðen je Dušanov drang nach Osten i u Istoriji srpskog naroda (1981: 511).
“Od dolaska na vlast tokom cele svoje slavne vladavine Dušan je bio eksponent snažne volje srpske vlastele za osvajanjem novih zemalja”, piše Ostrogorski. Zato je on 22. januara 1333. u Pologu potpisao povelju kojom je prodao Dubrovniku Stonski rt, jer mu je bio potreban novac za rat u Grèkoj i Maloj Aziji. Dušan je tim ugovorom dobio 8.000 perpera, s tim da mu se svake godine daje još po 500 perpera mletaèkih. I po svome dvoru na Drimcu i po svojim osvajanjima do Peloponeza, Dušan je bio izvan Zete i samo je kroz nju prolazio, i ostavljao trag kao car iz bajke. Možda je izreka: "Car da ali Buæa ne da" zaista iz toga vremena, jer on je, kao politièar mogao da obeæava, znajuæi da Kotoranin Nikola Buæa ( 1354), neæe dati pare, pa æe narod hvaliti njega a pomrzjeti Buæu, koji je bio njegov carinik u Drivastu i Dubrovniku, a potom je postao njegov protovestijar. Dušanovim planovima pogodovale su unutrašnje (ne)prilike u Vizantiji. K njemu je prebjegao jedan ugledni Vizantinac, Sirgijan, koji je došao na Dušanov dvor. tako su pale mnoge vizantijske tvrðave: Ohrid, Prilep, Strumica, Kostur. Tek su jake zidine Soluna zaustavile pobjedonosno napredovanje srpskoga kralja. No kako je nekako, ipak, uspio da ubije Sirgijana, a sa sjevera zaprijetili Ugri, avgusta 1334. zakljuèen je mir, po kome je Dušan zadržao veæi dio osvojene teritorije. Vizantija je imala nevolja i iz Azije. A 1341. umro je car Andronik III, i naslijedio ga Jovan V, koji je imao tek devet godina. Zato su nastali sukobi oko regentstva. Jovan Kantakuzen, koji je imao najviše izgleda, bio je ipak, izdat i od svojih najbližih pa je prebjegao Dušanu sa 2000 ljudi i on ga je doèekao sveèano u Prištini, jula 1342. Ali godinu dana kasnije Dušan je vjerio svojega sina Uroša IV sestrom mladoga cara Jovana Paleologa, pa je Kantakuzen u Dušanu, umjesto saveznika dobio protivnika! Pomoæu Seldžuka (!) krenuo je u osvajanje Trakije. Nije se birao saveznik. Kantakuzen je dao šæer Teodoru sultanu Urhanu, i tako se, pomagan od Azijata, branio od Evropljana! U Jedrenu je 21. V 1346. krunisan za cara a 3. II 1347. ušao je u Carigrad


Dušan je u svom Zakoniku najeksplicitnije opisao vizantijsku povezanost cara i boga


Sav ovaj metež u Vizantiji koristio je Dušanu koji je 24. IX 1345. zauzeo važni Ser i proglasio se carem Srba i Grka. “Ova titula jasno pokazuje njegovu nameru da konaèno sruši Vizantijsko carstvo i da ga zameni novim carstvom Srba i Grka”, piše Ostrogorski.

KAKO JE DUŠAN SILNI UKLJUÈIO GOSPODA U SVOJE PLANOVE:
U stalnoj borbi, u zemlji sa ocem, na Istoku sa sedam vladara, kako veli u Zakoniku, Dušan je osim uzdizanja Crkve na rang Patrijaršije i sebe do titule Cara koja je u Vizantiji bila jedna, ipak stigao da nešto uradi i na konsolidaciji države koja se stalno širila. Ali to je imalo svoje produženo dejstvo u narednim vjekovima više nego što je toga trena nešto znaèilo. Zakonik je, naime, donesen na saboru u Skoplju 1349. a dopunjen 1354, svega godinu dana prije njegove misteriozne smrti. Razlog za donošenje Zakonika St. Novakoviæ je vidio u èinjenici da je Dušan "ukljuèio" veliki broj slovenskih i grèkih "oblasti" sa raznolikim pravnim nasljeðem i da je morao da propiše jedinstvene pravne norme, koje bi obezbijedile zakonitost nad samovoljom velikaša, istakle autoritet carske vlasti, zaštitile pravoslavlje od "latinske jeresi", a obezbijedile i postojeæe klasne odnose. Predgovor (ili pogovor) Zakoniku saèuvan je samo u jednom slabom prijepisu iz XVIII vijeka i objavljen prvi put tek 1828, ali njegov sadržaj nije sporan. U poèetku se Dušan poziva na svoje slavne pretke, èiji je on unuk i sin, milošæu i pomoæi božijom samodržavni car Srbima i Grcima i Stranama bugarskim, i cijelome Zapadu, Pomorju, Frugiji (franaèkim posjedima na teritoriji Grèke) i Arbanasima. I svojega oca, kojega je zadavio, on prvo akcentuje kao bogom prosvijeæenoga Uroša Treæega, samodršca sve zemlje srpske i Pomorske, jer želi da naglasi prvi period njihove meðusobne ljubavi. “I dok sam tako gospodstvovao s roditeljem mojim, u zemlji otaèastva našega, živeæi tiho, pobožno i mirno, i dok se niko od okolnih gospodujuæih vladara nije drznuo na nas, nego smo se pobožno i radosno veselili, o svemu Boga slaveæi. I pozavidevši zlopakosni ðavo našemu dobromu životu, i zlobom podiže na nas sedam vladara: u godini 6838 (1330), meseca junija, 19. dan, a to, i cara grèkoga Mihaila, i brata njegova Belaura, i Aleksandra, cara Bugarima, i Besarabu Ivanka, tasta Aleksandra cara, susedno živuæih crnih Tatara, i gospodstvo Jaško, i druge s njim gospode. Kada svi ovi krenuše na nas, hoteæi nas, po svojoj nerazumnosti, kao nešto slatko, proždreti i zemlju otaèastva našega razdeliti sebi i u ropstvo njim predati. No ne htede milosrðe božije njihove namere tako ostvariti. I kad su svi tu stigli u zemlju našu, u mesto nazvano Velbužd, njih oko osamdeset hiljada, i kada su mnoga zla stvorila toj krajini, i kad smo mi èuli da su upali u zemlju našu s mnogo besa. I mi sabravši vojnike otaèastva našega, koje sam ja pripremio za borbu, oko petnaest hiljada, i od svega srca podigosmo na nebo ruke naše ka svemoguæem Bogu. I kada stigosmo, pomoæu Hristovom i molitvama svetih otaca naših, mjeseca junija, 27. dan, u subotu, u 6 èas. I tako navalismo na njih i milošæu božijom pobedismo ih sve pobedom velikom, na divljenje svim okolnim vladarima i gospodi. I Mihailu, caru bugarskomu, maèem glavu njegovu otkinuh; njemu je i sad grob njegov u našoj zemlji”.
Ne može se jezgrovitije iznijeti vizantijska veza Cara i Boga! Niti se može drugim rijeèima opisati kako on smatra da je desnica njegova ali da njome kao kamdžijom vitla Bog, i da je bugarskoga cara Mihaila posjekao Bog njegovom rukom. Eto zašto on istièe da je lièno odrubio glavu Mihailu. On je samo izvršavao pravdu, odnosno volju božiju. Ovakvim uvodom Dušan je odao priznanje i svome bogomprosveæenome ocu, da bi obrazložio kako je došlo do njihovoga neprijateljstva, i kako bi sa sebe skinuo bilo kakvu odgovornost za to. “No, oh, zlo i neispravljeno oružje ðavolsko ne dopusti dobroga i tihoga života našega”.


Nije Zeta spaljena zbog "grèkog elementa” u njoj, nego zato što je bila posebna država



“Nego posejav, kao od poèetka zlonaèelnik i pakosnik dobru, ðavo, poðe i razveja lukave reèi svoje ðavolske posred ljudi otaèastva našega. Brižnoga naèiniše zbog mene roditelja moga, i tako ga razdražiše na mene, kao da u opšte ne bude imena moga, ni života, kao što je davno bedni ðavo razbesneo braæu, sinove Jakovljeve, na Prekrasnog Josifa, brata njihova, hoteæi ga prodati u tuðe zemlje, da ne bude naslednik (sic!) zemlje oca svoga. No Josifa ne ostavi dobrota božija, niti ga umrtvi, kao što oni mišljahu. Tako i o meni, robu svome, Njegova neizreciva mudrost pomilova me od tolike pakosti, nego me èak osnaži i moæna me naèini. I postavi me za gospodina i vladara svoj zemlji otaèastva moga i vladah godina šesnaest, i potom veæom èašæu od višnjega Svevladara desnicom ojaèan bih... I sve mi dade u ruke kao i Velikome Konstantinu caru, zemlje i sve strane i pomorja i velike gradove carstva grèkoga, kao što i ranije rekosmo. I Bogom darovanim vencem carskim venèan bih na carstvo u godini 6854 (1346), meseca aprila, 14. dan, na veliki i radosni praznik Vaskrsenja Hristova, blagoslovom i rukom preosveæenoga patrijarha Joanikija, i svima arhijerejima sabora srpskog... Sve se to dogodilo ne po mojoj želji (sic!), ni nekom silom, nego po blagoslovu božijem i drugih postaviše me carem za svaku pravoslavnu veru, da slavim jednosušnu Trojicu u vekove. Amin. Zato i ja, najodaniji rob Gospoda moga Hrista, bogom venèani i blagoverni car Stefan, carski skiptar s verom držeæi u rukama, i s najljubljenijim sinom carstva mi, kraljem Urošem, i bogom darovanom caricom Jelenom, poželeh nekoje vrline i najistinitije pravoslavne vere zakone postaviti, kako ih treba držati i braniti po svetoj i svesabornoj i apostolskoj crkvi Gospoda Boga i Spasa našega Isusa Hrista, po zemljama i gradovima, da se ne bi umnožila u oblast carstva našega neka zloba, zlo domišljanje i lukava mržnja, nego da svi poživimo u punoj tišini i mirnome životu (sic!) i u životu pravoslavne vere sa svim ljudima carstva našega, malima i velikima, i da postignemo carstvo nebesko u onom buduæem veku. Amin”. Nijesmo se usudili da ovo preprièavamo. Sve, dakle, što je uradio on tumaèi božjim promislom. Nije on, navodno, želio ni da bude car ali su ga drugi, sa božjim blagoslovom postavili za cara. Krvava osvajanja, pa i odrubljivanje glave caru Mihailu, inspirisala su ga željom za tišinom i mirnim životom. A što je bilo sa njegovim ocem? O tome nema ništa. Ugrabio je sve što je moglo da se uzme na Zemlji, a mislio je na vjeèni život na Nebu. Ali, sudeæi po onome kako se to sve završilo, izgledalo bi da Bog nije bio s njime nego protiv njega!

NEPRIZNAT I PROKLET:
“Pošto nije mogao dobiti krunu ni od Rima ni od Carigrada, proglasio se sam... Dušanovu titulu nisu priznavali ni papa ni car “Rimljana” na Zapadu, a ni vladari za koje je rimsko - nemaèki car bio “zakoniti car”. Dakle, umjesto da jaèa svoju državu, on je rušio tuðe i tako, privremeno, zagospodario prostorom “od Dunava do Korintskog Zaliva i od Jadranskog do Jegejskog Mora”. U toj nelogiènoj državi nije bilo ni Atine ni Sparte ni Tesalonike (Soluna), ali ni Beograda! “To je bilo upola grèko carstvo, koje je obuhvatalo mnoge zemlje grèke kulture i grèkog jezika, i upravo u tim zemljama bilo je težište novonastale carevine”, piše Ostrogorski. Zato se mora još jednom postaviti pitanje: zašto je trebalo spaliti sve gradove u Zeti (sem Kotora), da se, navodno, istrijebi grèki uticaj, da bi se stvaralo srpsko - grèko carstvo u kome æe Grèka biti centar!? Odgovor je jasan. Zeta nije spaljena zbog grèkoga uticaja, jer je taj uticaj prodro u Zetu upravo preko Nemanjiæa, nego zato što je bila posebna država, i što su u njoj bili, kako istièu Nemanjiæi, “latinski jereji”. A Nemanjiæi su jedino preko osamostaljene pravoslavne crkve i pravoslavlja kao nove državne religije mogli da nekanonski rade što hoæe, izdvojeni od svijeta, a to znaèi i osloboðeni ekumenskih obaveza i da svoje vladare proglašavaju za svece, o èemu su se oni sami brinuli pri kraju zemaljskoga života, zidajuæi velike zadužbine.


Preskupu cijenu bezglave trke Nemanjiæa za tuðim teritorijama platio je srpski narod



Istina je da su se i Vojislavljeviæi, i Paleolozi, Komnini i sultani, klali meðu sobom oko vlasti, ali niðe nijesu tako lako postajali sveci, kao u Srbiji. A sa svetaèkim oreolom, naslikani na oltarima i na zidovima; sa izmišljenim èudima u žitijama, oni su sebi obezbijedili život poslije smrti. I to je bilo jedino vezivno tkivo korisno da se formira narod, ali ne iz etnièkoga jezgra, nego iz religije! I to što je kroz istoriju bilo povoljna okolnost, javlja se u novije doba kao problem, jer su se meðu Srbe umiješali razni drugi narodi, koji nijesu srpskoga porijekla nego su se u XIX vijeku zatekli na raznim prostorima Balkana kao pripadnici srpske vjere. I Æirkoviæ piše: “Usled nerazdvojne združenosti crkve i države u nemanjiækom periodu bilo je moguæe da se pravoslavlje nametne kao bitno obeležje srpstva i da se verska pripadnost nametne kao kriterijum razgranièenja”. A P.A. Rovinski veli: “Imja serb oznaèalo pravoslavnago”.

KAKO SU NEMANJIÆI NESTALI:
Preskupu cijenu bezglave trke Nemanjiæa za tuðim teritorijama platio je narod, i oni mirno sa svojijeh ikonostasa gledaju kako im se taj isti narod klanja, umjesto da ih kune zbog nevolja koje su ga, zbog njih, zadesile!
“Neprestani ratovi za Dušana, pa i po njegovoj smrti”, piše Sreækoviæ, “smanje narod, koji ratujuæi nije imao kada raditi, da i ne govorimo o tome, što se radna snaga smanjila i nastala gladna 1357. godina.” Kaluðer Isaija, savremenik bitke na Marici, pisao je: “Ah, užasno bijaše gledati! Osta zemlja od sviju dobara prosta, pa nesta i ljudi i životinja i razlièitih plodova; ne bijaše ni knjaza ni vožda; niti nastavnika meðu ljudima, ni izbavitelja ni spasitelja, veæ se svi ispuniše strahom od Turaka, i hrabra srca junaèkih muževa pretvoriše se u najslabija ženska srca....” Despot Jovan Uglješa je marta 6876 (1368) pokušao da ublaži ovaj raskol izmeðu Dušana i Carigrada. On se zalagao za ponovno uspostavljanje jedinstva srpske i carigradske crkve. Osudio je rad cara Dušana koji je “nepravedno otrgnuo od Vizantije zemlje i gradove i samovlasno postavivši u svojoj zemlji samozvanog patrijarha, otcepio time svoj narod od vaseljenske crkve”. “Pošto je dakle, onaj Stefan Uroš, proglasivši sebe samodršcem Srbije i Romanije (sc. Grèke) i zanesavši se u svojem srcu visinom dostojanstva i velièinom vlasti, ne samo tuðe i njemu nepodložne gradove lakomim oèima gledao i nepravedan maè protiv sasvim nedužnih dizao, i nedostojno otimao romejsku slobodu i ustavnost onima, koji su se u njoj rodili, odgajali i odrasli, pa i u oblast božjih stvari protezao nepravdu, i usudio se èak i stare crkvene ustanove i odredbe (svetih) otaca gaziti i ništiti i nepravedno razoriti, kao kakav drugi nebeski sudija i zakonodavac, drsko preziruæi i zakon Gospodnji, prisvajajuæi sebi odluèivanje ne samo o ljudskim nego i božanskim stvarima, pa je stvorio ne-kanonski samorukopoloženog patrijarha i, drsko otrgnuvši ne malobrojne mitropolije od saborne Hristove crkve, pripojio onome, zbog èega se i desilo, da je nastala nemala shizma u crkvi i da su udovi, jadno otrgnuti od tela Hristova i glave, izgubili životvornu snagu koja izlazi iz glave, te su usmræeni, to carstvo mi ne želi videti da ostanu neispravljeni ovakav poremeæaj i nepravda i duševna propast tolikih ljudi pod mojom vlasti i rukom, i smatram da moj život nije vredan postojanja, kad bi izgledalo kao da ja nisam vratio Romejima njihovu staru slobodu, kako bi opet živeli po svetim i božanstvenim zakonima careva i bili potpuno slobodni od varvarske tiranije i nepravde”.
No Uglješa je poginuo 3 godine kasnije, tako da je ostalo da tek knez Lazar 1375. sredi odnose sa Vaseljenskom patrijaršijom.
Car Dušan je najnegativnija, a u isto vrijeme i najviše slavljena liènost u srpskoj istoriji. On je bio koban ne samo za ono vrijeme nego i u novije doba, jer je stvorio jednu fiktivnu velièinu koja želi da se obnovi, iako nikada nije postojala.


Turci su prema hrišæanstvu bili tolerantniji nego Srbi i Grci prema rimokatolièkoj crkvi



Umjesto da jaèa državu oko etnièkoga jezgra, on se poveo za praksom jaèih sila: Grèkom, Ugarskom, Venecijom, Turskom koji su trošili vrijeme i blago na osvajanja. No dok je Venecija ratovala iskljuèivo iz ekonomskih razloga, jer je imala malu osnovnu teritoriju, Srbi i Grci su se otimali o doline Morave, Laba i Vardara (Aksiosa) i o Konstantinopolis, i sve su im to, zbog njihove nesloge, oteli Turci, kojijema nije smetalo da Konstantinovome gradu daju grèko ime i da stvore normalne uslove da tamo ostane i opstane pravoslavna Vaseljenska patrijaršija, koja i sada stoluje usred islama, èime su Turci pokazali da su tolerantniji prema hrišæanstvu nego Srbi i Grci prema nekada zajednièkoj katolièkoj crkvi. Mnoge moæne imperije (Rim, Vizantija, kasnije Turska, Austro-Ugarska, Velika Britanija) raspale su se, iako su trajale stoljeæima, zato što su kao podanike imale razne narode. Kako je moglo da opstane Dušanovo carstvo, koje pod njim nije trajalo ni deset godina?! To što je sv. Sava prekršio kanon i osamostalio pravoslavnu crkvu u Raškoj uprkos protivljenju nadležne Ohridske patrijaršije; što je Milutin iskopao oèi svome sinu Deèanskom, a on lagao da je potpuno slijep, da bi mogao da progleda kad mu zatreba, i što je Dušan Silni zadavio toga istoga Deèanskoga, svojega oca; što je samovoljno uzeo titulu cara; što je svojega dvorjanina proglasio patrijarhom, da bi mu on stavio carsku krunu na glavu, sve je to urodilo prokletstvima, za kojijema su uslijedile kazne.
“Na srpsku patrijaršiju, stvorenu mimo volje Carigrada, Kalikst je još za vreme svog prvog patrijarhovanja bacio anatemu, a postigao je i to da bugarska patrijaršija prizna vrhovna prava carigradske stolice”, veli Ostrogorski, oslanjajuæi se na Mošinova istraživanja. “Glas o prokletstvu uèinio je u narodu i u nižem sveštenstvu muèan i bolan utisak. Narod je ovo prokletstvo dovodio u vezu s onim nesreæama, koje posle smrti patrijarhove (1354) i Dušanove (1355) poèeše da snalaze srpski narod.”
Zaista, prvo je nenadno umro patrijarh, pa je onda, 20. decembra 1355. iznenada i misteriozno umro i Dušan. Mladi car Uroš (1355 - 71) “nije bio u stanju da održi pod svojim žezlom raznolike i slabo povezane delove oèevog carstva. Carstvo, koje je Dušan isuviše brzo bio izgradio, poèelo je da se raspada. Svuda su se na njegovim ruševinama dizali manji samostalni ili polusamostalni vladari”. A onda je došao poraz na Marici (1371), i pogibija Vukašina Mrnjavèeviæa i despota Uglješe; pa Uroševa prirodna smrt 4. decembra 1371, za koju je narodna poezija okrivila Vukašina Mrnjavèeviæa, iako je on tada veæ bio mrtav; pa poraz na Kosovu (1389), ali tada veæ bez i jednoga Nemanjiæa. Knez Lazar Hrebeljanoviæ, iz Prilepca kod Novoga brda (oko 1329), bio je sin Pripca, logoteta cara Dušana. Oženio se oko 1353, u vrijeme pada Carigrada, Milicom, æerkom kneza Vratka, potomka Nemanjinog sina Vukana, i to je njegova veza sa Nemanjiæima, po ženskoj liniji, jednako ništavna kao i veza Stefana I Kotromaniæa, koji je oženio Jelisavetu, šæer srpskoga kralja Dragutina.

SRBIJA NIJE IMALA STALNE PRIJESTONICE:
Umjesto da se ustale logiène granice i država izgraðuje iznutra, u miru, èime bi se homogenizovala kultura, isplela mreža pravnih institucija, razvio saobraæaj, a samim tim i trgovina i stvaranje gradova na raskršæima i time ubrzalo konstituisanje naroda, kroz èitav feudalizam provlaèe se uski, feudalni interesi, borba za vlast i neogranièeno širenje države, koje je naslijeðeno još iz robovlasnièkoga perioda. Bilo je lakše pljaèkati nego sijati i žnjeti. Ova nevezanost za zemlju ogledala se i u seljenju prijestonica. Nije bilo nikakvoga centra, sem u tradicionalnome shvatanju da je Raška srpska zemlja. Veæ smo u prvoj knizi citirali M. Blagojeviæa koji veli da se još taèno ne zna ðe se nalazio Ras! “Starosrpska država”, veli Jireèek, “nije nikad imala stalne prestonice kao što je bio Kijev u Rusiji, Krakov u Poljskoj, Prag u Èeškoj ili Trnov u srednjovekovnoj Bugarskoj...


Sada se zna zašto Savin biograf, Domentijan zove Dioklitiju velikim kraljevstvom otprva



U Srbiji vladalac je veæi dio godine provodio na putu, iduæi iz jednoga dvora u drugi. Sve do u drugu polovinu 13. vijeka, do vremena kralja Stefana Uroša Prvog, ostala je prijestonica u predjelu Rasa. Giljferding, Novakoviæ i Cvijiæ traže položaj Rasa u Pazarištu, ruševinama na 7 km zapadno od Novoga Pazara na sastavu Raške i Sebièeve. To je kotlina izmeðu stjenovitih brežuljaka, na 300 m duga 150 široka, puna ruševina, gomila kamenja i kamenih zidova koji su visoki 2 - 3 m. U neposrednoj blizini su ostaci od gradova, stara episkopska crkva Sv. Petra i Pavla u Rasu (Petrova crkva)”, manastir Sv. Ðurða, koji je podigao Nemanja, i manastir Sopoæani Uroša Prvog. Od kralja Uroša Drugog (1282 - 1321) srpski vladari radije su provodili u okolini Šar - planine, na jugu Kosova Polja i u novoosvojenom Skoplju. Premeštanje zemaljskog središta opaža se i na položaju manastira. Sve zadužbine 13. vijeka bile su u planinskom kraju izmeðu rimske Dokleje i Morave, djelimièno nedaleko od Rasa. U 14. vijeku pomjeraju se zadužbine u toplije južnije krajeve: u kotline Peæi i Prizrena, na Kosovo polje i u skopski kraj. U doba despota povlaèe se opet postepeno vladalaèka sjedišta a sa njima i manastiri, prema Dunavu”. I Rovinski konstatuje: “Srpsko carstvo, kako mu nije pripadao Carigrad, nije imalo jednog odreðenog politièkog centra: èas je bio u Raškoj, èas u Skoplju, u Prištini, Prizrenu, u Budimlji, ili bilo gdje u Zeti (?). Tako neodreðen centar prijestonice Carstva ukazuje na to da se ono još nije formiralo i ustalilo, tj. još nije bilo dobilo utvrðen oblik”. Ne kaže da je trajalo svega 9 godina, 8 mjeseci i 4 dana, mada veli :”Srpsko carstvo je samo u sebi nosilo klice raspada”. Zahumski knez Miroslav zidao je zadužbinu u Bijelome Polju, ali nema traga njegovome dvoru. Vukanov sin Ðorðe pominje se 1252. kao "princeps Diocliae" u Ulcinju, kada njegov brat zida Moraèu. Sestra kraljice Jelene, Marija do Šor (de Chaours) živjela je u Ulcinju od 1281. kao "domina Ulcinii". Stefan Dragutin imao je prijestonicu u Debarcu, izmeðu Beograda i Niša; dolazio je u Onogošt i u Brskovo. Kraljica Jelena, udovica Uroša I, boravila je najviše u Brnjacima, uvrh ibarske doline. Dalje se spominju prijestonice u Sjenici, Dlgopolju i Deževu, Jeleèu. Pod Urošem II (Milutinom) pominje se Vrhlab na izvorima Laba. Priština, tada seosko naselje, ðe je, za Dušana Silnog provodio 1342. kao bjegunac car Jovan Kantakuzen. Od Uroša II prijestonica se seli na jug Kosova, u Paun - polje kod Uroševca, pa u Svrèin. U podnožju Šare nalazimo Nerodimlju (Rodimlju, Rodim). U blizini su i ruševine Petrèa. Zatijem Prizren sa carevim dvorom Ribnikom. Uroš II i Uroš III (Deèanski) i Stefan Dušan boravili su u novoosvojenome Skoplju, pa u Pologu (Tetovo); u Prilepu i Seru (Serez). U Pomorju bio je dvorac mladoga kralja Dušana na obali Drimca. Jedna povelja Stefana Uroša III datirana je u Danju, ðe je kasnije, za vrijeme Balšiæa, bila carina za one te "minuju u Srblje". Dvor koji se pominje u Kotoru naslijeðen je od Vojislavljeviæa, ali nema podatak ni o njegovoj lokaciji ni o njegovome korišæenju. Ni Vukan nije tu boravio, jer je stalno mislio na prijestonicu u Rasu. Neko vrijeme prijestonica Zete je bila u Skadru a sestra Jelene Kurtnejske živjela je u Ulcinju, ðe je i sahranjena. Starim prijestonicama Vojislavljeviæa izgubio se svaki trag, sem Mihailove zadužbine u Stonu. Dakle, zatrt je trag “velikoga kraljevstva otprva”, ali je istovremeno, stalnom seobom zatiran i sopstveni trag. I ta teritorijalna gramzivost uništila je i Hune i Avare i Veliko Rimsko Carstvo, pa i Kraljevinu Vojislavljeviæa, koja je poèela da se raspada onda kada se proširila do Save. I Vojislavljeviæi su se klali oko prijestola, ali nijesu postajali sveci! Zato je tradicija o njima neko vrijeme bila prekrivena maglom. Ali kad su nauèni vjetrovi oæerali maglu, postalo je jasno zašto je Domentijan, Savin uèenik i biograf, nazvao Dioklitiju velikim kraljevstvom otprva i zašto je tako èesto u ispravama srpskih vladara i Rastka (sv. Save) pominjana zetska zemlja, nasuprot srpske zemlje.


 
Scoring disabled. You must be logged in to score posts.
ZVEK ZIVI CETINJANIN
(Login Zvek_Zivi_Cetinjanin)

CITA MALACKO DAKO SE EDUKUJES !

No score for this post
October 26 2006, 7:16 AM 

VLADIKA VASILIJE U CRNOGORSKOJ POVIJESNICI



On je, iz perspektive svog vremena, nepogrešivo i dalekovido jasno sagledao buduænost Crne Gore i njenu istorijsku sudbinu, èiji su osnovni principi bili i ostali borba za opstanak i borba za slobodu



Zanos i mudrost


Èetrdesetih godina 18. vijeka na crnogorsku politièku scenu stupa izuzetna liènost koja æe ostaviti duboki trag u crnogorskoj istoriji i crkvi - Vasilije Petroviæ Njegoš. On je, iz perspektive svoga vremena, nepogrešivo i dalekovido jasno sagledao buduænost Crne Gore i njenu istorijsku sudbinu, èiji su osnovni principi bili i ostali borba za opstanak i borba za slobodu.
Vladika Vasilije je, prije svega, znaèajan kao pisac prve istorije Crne Gore, kao istorièar, za istoriju diplomatije ali i za istoriju jezika, za njegov istorijski i dijalektièki razvitak. Ako se ima i vidu da je on jedna od najveæih liènosti Crne Gore i njen vladar, time njegovo djelo postaje još znaèajnije.
Uprkos svojoj energiènoj, temperamentnoj i zanosima pokretanoj liènosti, Vasilije je postupao uvijek razumno, premudro, sa uroðenim darom samouzdržavanja, mirnoæom monaškom ali i gorštaèkim dostojanstvom. Èak i u prilikama kada u pismima moli i preklinje za pomoæ kao da se njegova snažna liènost buni, pa èak i sa mnogo veæima od sebe po rangu on se odnosi skoro kao s ravnim ali nikad ne praveæi neuviðavnu omašku da bude ispod razine dobrog ukusa svoga vremena, ali i naèela na kojima je poèivao ovaj epistolarni žanr.
Brojna Vasilijeva pisma, pisana narodnim jezikom, spadaju u najuspjelije naše epistole 18. vijeka. Ovi nadahnuti spisi autora predstavljaju kao pisca lijepe rijeèi trajne vrijednosti. Mada je i sam tvorac brojnih dokumenata, Vasilija interesuje arhivska graða u Cetinjskom manastiru iz prethodnih epoha. Posebno su ga privlaèila dokumenta sa istorijskom tematikom, iz èega je nastala njegova „Istorija o Crnoj Gori” (1754), „Vjeènopamjatnik” (1753) i „Cetinjski ljetopis”.

Istorijski mozaik

Prateæi Vasilijevu aktivnost od 1740. do 1766. godine sklapa se istorijski mozaik njegovog doba, reðaju slike iz istorije Crne Gore, slike o mukotropnom vremenu kada su udareni temelji moderne crnogorske države na baštini srednjevjekovne Zete - Crne Gore, u èemu je uloga Vasilijeva nemjerljiva.
Godine 1740. zabilježena je u Crnoj Gori velika glad, tako da je na Vasilijevu molbu mletaèki princip poslao pomoæ i „prepitao puk u ovoj krajini”. Istovremeno Vasilije se žali izvanrednom providuru Marku Kverinu da postoje nezahvalnici koji „mute Krajinu” i èak „naše kaluðere puškama su metali”, iako „fratri i kaluðeri oružje ne nose”, stoga moli da ih zaštiti i brani da se mirno Bogu mole. Pri tome, vladika se poziva na strica Danila, mitropolita koji je „vjernu službu pokazao principu”. Zato moli providura da prenese duždu iskrenu odanost, da premilostivi providur ispuni obeæanje za pomoæ, a protivnike kastiga.
Stalni kontakti i relativno dobri odnosi izmeðu Crne Gore i Mletaèke republike karakterisali su ovaj period. Vladika Vasilije izražava veliku zahvalnost izvanrednom providuru Ðovaniju Albriciju na srdaènom doèeku prilikom njegovog boravka u Mlecima, septembra 1744. godine. Istovremeno mu šalje pozdrave od mitropolita Save.
Vladika Vasilije je prilikom te posjete primio i orden od preuzvišenoga Senata mletaèkoga. Meðutim, veæ u oktobru 1744. godine Vasilije se ponovo obraæa istom providuru molbom da mu objasni zbog èega su kapije grada Kotora zatvorene za Crnogorce kad su oni mirno ulazili u grad i ništa nijesu uèinili da bi se takva odluka donijela prema krajini, izražavajuæi spremnost da doðe u Mletke da se sve razjasni, uz nadu da æe meðusobni odnosi i dalje biti srdaèni. Kako, po svoj prilici, odgovor nije stigao brzo Vasilije se veæ naredne 1745. godine obraæa providuru Marinu Donu žaleæi se na Prèanjane da ne prihvataju njegovu sentencu i prave smutnju u gardu Kotoru.

Pismo Rusiji

Iste godine vladika Vasilije traži zaštitu za svoje podanike u Grblju, gdje knez Petar Lazareviæ trpi:
„teške muke od svog strica guvernadura Ðura, buduæi da je Ðuro jedan èojak lakom koji uzima tuðe za sebe èineæi se sam princip u Grbalj”.
Oèigledno nezadovoljan odnosom Mleèana prma Crnoj Gori, Vasilije se u februaru 1746. godine obraæa pismom Rusiji i grofu Bestjuževu Rjuminu preko Stefana Jovanoviæa, po kome i šalje pismo pozivajuæi se u njemu na prethodno dobre odnose sa Rusijom i podsjeæajuæi na pomoæ koju je car Petar Veliki upuæivao Crnoj Gori i darove preuzvišenom mitropolitu Danilu Šæepèeviæu, a poslije njega od carice Jelisavete Petrovne preosvještenom mitropolitu Savi. Vasilije rusku caricu u pismu oslovljava sa „naša carica”, èijom dobrotom i pomoæi u svetim knjigama „razgoni se neznanje kao magla a svjetlost èistog razuma i pobožnost sija”. Zbog toga on moli za pomoæ u osnivanju škola filozofije, filologije i retorike, jer bi u tom sluèaju „svi sinovi rimske crkve pristupili pravoslavlju, pošto su takvog uma Crnogorci, da i neškolovani može ubijediti velikog filozofa rimskog”, a njima „papa šalje uèitelje u velikom broju”.


Jedan važan datum


On apostrofira Skadar, Albanopolje i Kotor kao gradove u kojima žive ljudi rimokatolièke vjere. Istovremeno istièe da bi mitropolija na Cetinju, ako dobije pomoæ i obnovi se, mogla zasijati i braniti pravoslavlje, a crnogorski narod bi bio zahvalan „Njenom Imperatorskom Velièanstvu”. Zaslužuje pažnju i podatak da vladika Vasilije moli rusku imperatoricu da naredi „da se daju u štampu dvije istorije o Crnoj Gori koje su ukratko sastavljene”, koje šalje preko njenog poslanika u Konstantinopolju Alekseja Mihailovièa Obreškova i gosp. Nikole Jovanoviæa Vešnjakova, preko kojih æe se upoznati sa njegovim narodom i crkvom, odnosno mitropolijom.
Na žalost, Vasilije ne kaže o kojim istorijama je rijeè. Jedna je svakako njegova „Istorija o Crnoj Gori”, kako se i kaže u predstavci, dok bi druga mogla biti „Povijest o Skenderbegu Crnojeviæu, na rodnom kršæenju nazvanom Ðurðe”, naslovljenom kasnije kao Cetinjski (Crnogorski) ljetopis, kojeg je najveæim dijelom (pre)pisao sam Vasilije. U svakom sluèaju ovaj podatak ima posebnu važnost zbog èinjenice da vladika govori o štampanju istorije, koja je, najvjerovatnije, štampana desetak godina kasnije. Drugo je pitanje da li je bilo kakvih dopuna na rukopisu istorije izmeðu ove 1746. i 1754. godine. Važno je ovdje još i to: ovim podatkom se pomjera granica poèetka moderne crnogorske istoriografije, èiji je utemeljivaè upravo Vasilije, za cijelu jednu deceniju.
Interesantno je i to da je u aprekaciji pisma oznaèeno da je ta „istorija” pisana u Katedri mitropolitskoj cetinjskoj, u Crnoj Gori, što je od znaèaja ne samo sa terminološkog aspekta, veæ i suštinskog, ako se zna šta znaèi katedra.

Vrijeme balansa

Vladika Vasilije kao veæ zrela politièka liènost balansira izmeðu Mletaèke republike i Rusije, želeæi da ima dobre odnose i sa jednom i sa drugom. Radi toga on se 1747. godine obraæa izvanrednom providuru, Vinæencu Grotiu, sa molbom da pomogne svetoj crkvi koja je „vazda bila na službu principovu”. Ovdje se Vasilije potpisuje kao „bogomoljac Vasilije Cetinjac Petroviæ, vikar generalni od Skenderije i Primorja”. Ovaj mu je potpis bio potreban prije svega da istakne da je Primorje pod jurisdikcijom Crnogorske mitropolije, a da se izvjesni Ivan Miloševiæ, koji je otuðio neke crkvene stvari, nalazi u Kotoru, principovom gradu, te traži da ga primoraju da ih vrati.
Naredne, 1748. godine vladika se obraæa istome providuru Vinæencu tražeæi milost i pravdu principovu za svoje podanike u Grblju, posebno za sina kneza Petra Lazaroviæa koji je kao guvernadur odagnao Turke od Grblja i krajinu „predao principu”.

Zahladnjeli odnosi

Mada je Vasilije sredinom 18. vijeka vodio, uglavnom, samostalno crnogorsku državnu politiku, a vladika Sava crkvena djela, ipak se iz njegove prepiske može jasno zakljuèiti da je meðu njima u to vrijeme bio visok stepen saglasnosti i koordinacije, što se vidi u obraæanju providuru Valeriju Antelmiju:
„ma što je ot mojega brata i gospodina mitropolita Save (pismo i javljanje), to je i moje”.
Pri tome on se poziva i na svoga strica mitropolita Danila, koji je ustanovio dobre odnose sa Mleèanima, odnose koji su bili takvi još od rimskog pape Lava Èetvrog, èija se pisma èuvaju. Osim toga, naglašava Vasilije, „mitropolit skenderijski i primorski jest najstariji u Srbiji, Bosni i Bolgariji”, te od kada princip zavlada Kaštel Novim slobodni biskupi od Cetinja sa ovom krajinom bijahu mu od pomoæi. U Novom i okolini sve crkve i svještenici posveæeni su rukom mitropolita Save sa Cetinja i „prežnjih”.
Meðutim, žali se Vasilije providuru, „izašla je novina”, „jedan kaluðer kod Novoga u Savini, imenom Nektarije Ljubobratiæ, koji se rasta i raskaluðeri u æesarskoj zemlji, doðe u Savinu i dozva jednoga popa iz Dalmacije na koga su tri tužbe principove”, koji poðe u Bosnu i tamo se posveti za vladiku dalmatinskog. Zato ovaj arhimandrit doðe iz Trebinja u Savinu da ne pita „vaše preuzvišeno gospodstvo”, zato „ištemo sud od principa prevedroga, te da nam daš savjet oæemo li pisat u Senat ðeneralu”, jer „stoji naša uzdanica u tvoje p. gospodstvo”. U aprekaciji je potpis „smireni episkop cetinjski, skenderijski i primorski i trona serbskago eksarh Vasilij Petroviæ”.
Kako je razriješen ovaj spor oko uzurpacije manastira Savine od strane Ljubobratiæa ne zna se jer providurov odgovor nije saèuvan, kao ni to da li je uopšte odgovorio na vladièinu molbu. Iako Vasilije koristi svaku priliku da izrazi poštovanje i privrženost prisnih veza sa Rusijom. Stoga narednih peta godina Vasilije vodi intenzivnu prepisku sa ruskim zvaniènicima i institucijama.
Poèetkom 1753. godine on se obraæa Kolegiji inostranih djela Rusije molbom da pomogne crnogorski narod koji se nalazi u vrlo teškom položaju još od vremena kada je
„ovaj narod protiv otomanske imperije vojevao i koji je na taj naèin, buduæi od svojih saveznika Srba, podanika turskih, bio ostavljen sam u godinama 1712, 1714, 1716, kada je navukao na sebe velike turske ratove”,
kada su turski varvari nastojali da istrijebe Crnogorce.


Znaèajna pisma


Ovdje je oèigledno rijeè o bici na Carevom lazu i godinama poslije nje. Iz ovoga pisma se jasno nasluæuje da su Mleèani u saradnji sa sultanom nastojali da ovladaju Crnom Gorom, a Crnogorce presele u Italiju. Zbog svega toga i radi èinjenice „da je ovaj slavenoserbski crnogorski narod revnostan” prema „Njenom Imperatorskom Velièanstvu”, usrdno moli da carica uzme u svoju zaštitu i pokroviteljstvo, a posebno što je crnogorski narod uzor ilirskosrpskom narodu zbog ratova „protiv svih mrskih dušmana”.
Te 1753. godine Vasilije boravi u Moskvi, tako da se obraæa na sve važne adrese u Rusiji. Vladika moli generala Ivana Antonovièa za pomoæ u knjigama, podsjeæajuæi da je veæ èetiri prijave podnio Sinodu ruskom istim povodom, a da mu nijesu odgovorili.
U ime „crnogorskog obštestva” vladika usrdno moli grofa Alekseja Petrovièa Bestjuževa da ga preporuèi „Njenom Imperatorskom Velièanstvu” i Kolegiji inostranih djela i da ga zastupa u rješavanju njegovih ranije poslatih molbi.
U martu 1753. godine „smireni pastir” moli rusku caricu „u ime crnogorskog srpskoslovenskog naroda” da „isposluje takav zakon” da se bez njegovog svjedoèenja „niko za dobrog Crnogorca ne prizna i niko da ne povjeruje”, jer su se „pod imenom ovog naroda neki sumnjivi ljudi u presvetu rusku carevinu javljali i doveli naš narod u poniženje”.
U pismu od 29. aprila 1753. upuæenom praviteljstvujušæem Senatu vladika Vasilije još odreðenije kaže da se ne primaju u Rusiju „neki Srbi” koji se „zbog slave i zasluga bez osnove nazivaju Crnogorcima i plemiæima i na taj naèin dobijaju èasti i dostojanstva”. Mogle bi se i ubuduæe „javljati kojekakve varalice kakvih može biti veæ ima, te da bi svojim lošim djelima ružili slavu i èast crnogorskoga naroda. Ja smireni, molim, da se ova moja molba uvaži”.
Vasilije Petroviæ, usrdni bogomoljac, smireni mitropolit skenderijski, crnogorski i primorski i trona srpskoga egzarh, solidno je za ono vrijeme poznavao istoriju svoga naroda koju je jasno i precizno izložio u svega tri pisma ruskoj Kolegiji inostranih djela i državnom kancelaru grofu Alekseju Bestjuževu-Rjuminu, u kojima opisuje stanje u Crnoj Gori i piše o „našem crnogorskom narodu” po nalogu „Visokogrofofske Svjetlosti”. Ovaj tekst možemo nazvati istorijom Crne Gore u malom, jer je u njoj više reèeno o Crnoj Gori i crnogorskom narodu nego na stotinama strana nekih „savremenih istorièara”. Zbog toga ih citiramo u cjelini.

Pismo vladike Vasilija državnom kancelaru, grofu Alekseju Bestuževu-Rjuminu, u kojem opisuje stanje u Crnoj Gori

Prema datom mi od Vaše visokogrofovske Svijetlosti nalogu, o našem narodu crnogorskom pokorno Vas izvještavam slijedeæe: ovaj naš narod crnogorski ranije je bio pod upravom uroðenih svojih prinèeva (kneževa Ðurða Kastriota i Ivana Crnojeviæ). Poslije ovih prinèeva ostala je republika, pod upravom svojih mitropolita, koja je za vrijeme blaženog i vjeèno dostojnog pamæenja gospodara cara sveruskog Petra Velikog pokazala protiv turaka veliku hrabrost. Upravo, kada je Njegovo Velièanstvo 1711. godine poslalo svoje visoke gramote u Crnu Goru da bi svi jednovjernici u cijeloj istoènoj crkvi, za Njegovo Velièanstvo kao za pobožnost, okrenuli svoje oružje protiv Porte otomanske. Tada je moj roðeni stric mitropolit Danilo, kao stvarni predvodnik pokazao onome narodu i za svoga pobožnog cara okrenuo oružje protiv Turaka, kao neprijatelja krsta svetoga. Zbog toga turski sultan 1712. godine posla na Crnu Goru mnogo vojske pod komandom seraskera Ahmet-paše, èija vojska od Crnogoraca bi do nogu potuèena. Poslije te bitke Porta je tražila da se sklopi mir, ali Crnogorci ne prihvatiše zakljuèenje tog mira, da ne bi izazvali podozrenje i nevjeru kod svog cara Petra Velikog. Sultan poslije toga, 1714. godine pošalje u Crnu Goru više od sto hiljada vojnika pod komandom vezira Numan-paše Æupriliæa, koji, pod zakletvom, naših trideset i sedam oficira obmanu, i na prevaru uhvati, a polovinu Crne Gore spali i mnoge u ropstvo odvede, èak i samu rezidenciju razori, a na kraju one oficire objesiti naredi. Godine 1716. paše od Bosne i Hercegovine sa velikom turskom vojskom (pod komandom dvojice paša, dva brata Èengiæa), stigoše u Crnu Goru i od naše vojske biše do nogu potuèeni. Glavni njihov paša i mnogi begovi, a s njima i oba brata Èengiæa, njih ukupno sedamdeset i sedam ljudi bijahu zarobljeni i svima glave odrubljene. Zatim, 1727. godine Beæir-paša Èengiæ, radi osvete svoja dva brata, s velikom vojskom krenu na Crnu Goru, pa i ta vojska od naših do nogu bi potuèena, a sam Beæir-paša se spasio bjekstvom da bi najposlije od ruske vojske pod Oèakovom bio ubijen. Poslije toga, 1739. godine, Hodaverdi paša Mahmutbegoviæ s velikom vojskom i mnogim pašama sedam godina ratovaše s familijom Drekaloviæa, pa najposlije od naše vojske do nogu bi potuèen, a najviðenijih sedamdeset ljudi u jednoj kuli biše zatvoreni i ognjem spaljeni. Vidjevši takvu svoju nesreæu, protiv Crnogoraca turski sultan postavi oko Crne Gore nebrojeno vojske, dajuæi zato svake godine velike sume za nagrade. Ova vojska oko nas koja stoji, nikada mira Crnogorcima ne dava. I tako o ovome izvještavam Vašu visokogrofovsku Svjetlost, osmjelivši se da Vam najpokornije ovo predstavim.
Ukoliko Vaša Svijetlost, prema Vašem premudrom shvatanju bude smatrala za povoljno izvijestite Njeno Imperatorsko Velièanstvo da izvoli dodijeliti ovome crnogorskom narodu za vojne potrebe neku sumu novaca što bi bilo osvjedoèeno i potvrðeno gramotom Njenog Imperatorskog Velièanstva, da ovaj crnogorski principat nije nikome podreðen osim Njenom Imperatorskom Velièanstvu carici i samodržici sveruskoj.
Iz tog previsokog dopuštenja slijedi da crnogorski principat (kneževina) bude ukljuèen u titulu Njenog Imperatorskog Velièanstva. U carskoj gramoti (ukoliko se izda) bili bi pomenuti pored Crnogoraca, Primorci i Brðani, da bi se s našim narodom u vrijeme rata s Turcima, sjedinili svi okolni slavenosrpski narodi i da tako uðu pod zaštitu sverusku.
Uostalom, kako na prvu, tako i na ovu predstavku oèekujem milostivu rezoluciju da bih pošao s gramotom i milošæu Njenog Imperatorskog Velièanstva k mome duhovnom stadu i otadžbini pošto se približava mjesec maj, da bi prije poèetka jeseni mogao blagovremeno stiæi u svoju Crnogorsku rezidenciju.
Vaše visokogrofovske Svijetlosti milostivog gospodara sluga i usrdni bogomoljac smireni mitropolit skenderijski, crnogorski i primorski i trona srpskoga egzarh Vasilije Petroviæ


Plemena Crne Gore

Pismo vladike Vasilije Petroviæa Kolegiji inostranih djela u kojemu se nabrajaju plemena koja ulaze u sastav Crne Gore

Aprila, 22. dan 1753. godine

II

K ranije priloženoj predstavci o stanju našeg crnogorskog naroda i o njegovoj hrabrosti, a takoðe i o njegovoj usrdnosti prema sveruskoj carevini, procijenio sam da priložim ovom još podroban opis o tome koliki je broj u posjedu crnogorske kneževine provincija i u njima srezova i otmjenih ljudi, osim nižih oficira i koji su od onih srezova taèno pod upravom mitropolita crnogorskih a koji posebno pod turskom upravom stoje, da bi o ovome gore pomenutoj državnoj Kolegiji unaprijed poznato bilo.
Ovom prilikom sam se osmjelio da najpokornije molim da predoèite Njenom Imperatorskom Velièanstvu da je smireni budem nagraðen pored prinadležnosti (koje sam ranije dobio prema molbi) sa svim onim što pripada arhijereju i služenju riznice još i panagijom s portretom Njenog Imperatorskog Velièanstva, u znak posebne previsoke milosti i vjeène slave sveruske carevine.
Uostalom oèekujem samo milostivi odlazak odavde, da bi se naš narod, nakon mog povratka tamo, obradovao previsokoj milosti Njenog Imperatorskog Velièanstva.

Opis, od koliko se provnciija i u njoj srezova sastoji uprava crnogorske kneževske provincije:

1. Katunska nahija (ili provincija se sastoji od dvanaest srezova.) U njoj je rezidencija mitorpolita i gubernatora. Ima dva serdara i dvanaest knezova.
2. Rijeèka nahija se sastoji od šest srezova. Ima jednoga vojvodu i pet knezova.
3. Lješanska nahija sadrži u sebi šest srezova i ima jednoga vojvodu i šest knezova.
4. Šestanska nahija ima èetiri sreza i èetiri kneza.
5. Spiè i Šušanj imaju dva sreza i dva kneza.
6. Zeta sadrži u sebe èetiri sreza i ima èetiri kneza.
7. Grahovo i Vilusi imaju tri sreza, jednoga vojvodu i tri kneza.
8. Pješivaèka nahija ima pet srezova, jednoga vojvodu i èetiri kneza.
9. Bjelopavliæka nahija sadrži u sebi pet srezova, ima jednoga vojvodu i èetiri kneza.
10. Piperska nahija se sastoji iz èetiri sreza, ima jednoga vojvodu i tri kneza.
11. Rovaèka nahija ima tri sreza i jednoga vojvodu.
12. Crmnièka nahija se sastoji od sedam srezova i ima jednoga vojvodu, jednoga serdara i sedam knezova.

PRIMORJE

1. Paštrovska nahija se sastoji iz èetiri sreza i ima èetiri sudije i èetiri kapetana.
2. Grbalj se sastoji iz èetiri sreza, ima jednoga guvernatora i èetiri kapetana.
3. Miholjski srez ima tri kapetana.

BRÐANI

1. Kuèi - provincija koja se sastoji od osam srezova, imaju jednoga vojvodu nad svim srezovima i svaki srez ima po jednog glavara.
2. Bratonožiæi se sastoje iz dva sreza i imaju jednoga vojvodu.
3. Vasojeviæi imaju šest srezova i jednoga vojvodu.
4. Klimenti se sastoje iz šest srezova i imaju jednoga vojvodu.
5. Tuzi i Grude sadrže èetiri sreza i jednoga vojvodu.
6. Hoti i Kastrati se sastoje od èetiri sreza i imaju jednoga vojvodu.
Sve gore oznaèene provincije su pravoslavne grèke vjere, izuzev Klimenta, Tuzi, Grude, Hote i Kastrati, koji su rimsko-katolièke vjere.
Još se nalaze i drugi srezovi, a upravo u Hercegovini: Nikšiæi, Banjani, Pivljani, Drobnjaci, Gaèani, Trebinjani, Zupci i Popovo Polje. Ma da se ovi nabrojani pominju u našim darovnim gramotama u sastavu naše uprave, ipak onaj narod se nalazi pod turskom upravom.
U gore nabrojanim provincijama ima svega oko èetrdeset hiljada vojnika.


Prièestio caricu


Skoro da nije potrebno ni naglašavati kakvu i koju je Crnu Goru vidio Vasilije dajuæi detaljan opis njenih granica i sastav njenog stanovništva. Oèigledno je da je on imao u vidu granice srednjevjekovne Zete-Crne Gore, one granice koje su se èesto mijenjale, zavisno od istorijskih okolnosti i crnogorskog okruženja, ali granice koje i danas uglavnom ima crnogorska država.
On je, svakako, imao pred sobom dokumenta iz prethodnih epoha na osnovu kojih je ovo pisao. Uostalom, brojna dokumenta je unio i u Cetinjski ljetopis, koji istovremeno zbog toga možemo nazvati i kopijalnom knjigom.
Krajem 1753. godine mitropolit Vasilije se još jednom obraæa Sinodu ruskom tražeæi zaštitu od „pravoslavne zaštitnice”, a u ime „obštestva crnogorskog”, kao i od carice Jelisavete.
Osim toga on navodi i slijedeæa „traženija”: 1) da za „naš pravoslavni crnogorski narod” obezbijedi sredstva da škole osnuje, za poèetak male slovenske škole, a zatim visoke nauke, crkvene i vojne; 2) prinadležnosti prema uobièajenom carskom dobrièinstvu i 3) snabdijevanje Roždestvenog katedralnog manastira prema gramotama što je odreðeno prije devet godina, prije svega u crkvenoj odjeæi i odijelima za mitropolita Savu.

Veliki ugled u Moskvu

Koliko je uvažavanje i ugled imao mitropolit Vasilije u Moskvi najbolje govori èinjenica da je on 31. marta 1754. godine, na dan Spasenija na Veliki èetvrtak služio liturgiju podnevnu, sa tamošnjim arhijerejima, sveštenicima i ðakonima, u pridvornoj crkvi Sabora Uspenskog, gdje je svojom rukom prièestio caricu Jelisavetu i vodio cijelu ceremoniju.
Još veæu poèast i „veliku sreæu”, prema sopstvenim rijeèima, imao je Vasilije kada je pred caricom 3. maja 1754. održao besjedu, a koji dan kasnije i pred ruskim prijestolonasljednikom Petrom Teodorovièem.
U avgustu 1754. Vasilije završava svoj višemjeseèni boravak u Moskvi i vraæa se u domovinu preko Beèa i Venecije, o èemu pismom obavještava grofa Voroncova.
Tom prilikom izvještava da je stigao u Beè i da je Kolegiji inostranih djela poslao „poštom predstavku o drskosti i bezbožnim postupcima episkopa karlovaèkog Nenadoviæa”.
Vrativši se u Crnu Goru on poduzima nove aktivnosti na uspostavljanju veza sa Mleèanima. Veæ u januaru 1755. godine žali se providuru Antoniju Moru na neke Budvane da na prevaru i lažima „prodaju Crnogorce” i nanose štetu Crnoj Gori i principu.

Ne boji se „koca i konopca”

Vasilijeve diplomatske aktivnosti bile su stalne prema Rusiji i Mletaèkoj republici, ali i prema Beèu i Bosni. Osim što se zauzimao za Crnogorce, on u pismu grofu Voroncovu 1755. godine opisuje stanje u Skenderiji, gdje se vrši teror nad Srbima i traži za njih i za pravoslavnu crkvu zaštitu Doma ruskog.
U odgovoru bosanskom veziru Mehmedu on ga upozorava da se ne boji njegovih prijetnji, niti „koca i konopca”, jer nikakva zla nije uèinio sultanu nego to uèini spuški kapetan Abdulah koji pobi svoje ljude i stoku plijeni, a podanike prodaje. Radi toga upozorava vezira da je bolje da bude u miru s Crnogorcima.
Istovremeno Vasilije se obraæa agama Podgorice, Spuža i Žabljaka sa upozorenjem da spuški kapetan Abdulah posla tri izdajnika iz „našega naroda” da lažu vezira i èestitoga cara da bi napravio smutnju, podsjeæajuæi ih da Crna Gora nikad haraèa nije plaæala kao što ni danas ne plaæaju sela crnogorska, koja su ispred samih gradova.


Molbe za pomoæ


Vidjeæi neposrednu opasnost od Turaka koji su sa svih strana okružili Crnu Goru, Vasilije moli cara austrijskog 15. januara 1756. godine da se zauzme za zaštitu Crne Gore i svih hrišæana, a da æe Crnogorci sve uèiniti, kao što su i ranije èinili, da pomognu.
Vasilije i Sava zajedno 29. oktobra 1756. godine upuæuju proglas srpskom narodu pod Turcima da se u ime hrišæanstva i iste vjere ne ukljuèuju da pomažu oružjem Turcima koji su krenuli na Crnu Goru da je poharaju i porobe.
U decembru 1756. godine Crna Gora se našla u teškom položaju i zbog mletaèkih prevara koje su èinili njihovi ljudi, koji su u saradnji s Turcima, zatvorili sve prolaze i puteve i na kopnu i na moru, prijeteæi svakome smrntom kaznom ako „propusti i jednog Crnogorca".
Zato Vasilije kreæe u diplomatsku ofanzivu i traži pomoæ od ruskih predstavnika grofa fon Kajzerlinga, izaslanika u Rijeci, grofa Bestjuževa, Alekseja Razumovskog i Ivana Šuvalova da se zauzmu za Crnu Goru.
Oèigledno da je ta aktivnost imala uspijeha jer je poèetkom 1757. godine uspostavljen mir izmeðu Turaka i Crnogoraca.

Diplomatska aktivnost

Poslije uspostavljanja mira s Turcima Vasilije pokušava ponovo da uspostavi dobre odnose s Mleèanima.
U obraæanju mletaèkom principu prilikom boravka u Trstu, 15. juna 1757. godine, on ga podsjeæa na meðusobno dobre odnose u vrijeme ranijih „prevedrih" principa, kada su Crnogorci bili obilato pomagani novcem i darovima, a te su privilegije u ime hrišæanstva osvjedoèeno odužili boreæi se za svoju vjeèitu slobodu, a time i za cijelo hrišæanstvo.
Èini se, ipak, da princip mletaèki nije mnogo mario za Vasilijevu molbu, jer u decembru 1757. godine crnogorski vladika ponovo traži pomoæ od grofova Šuvalova i Bestjuževa, žaleæi se da su Porta i Mletaèka republika „ustale na nas", a slavna ruska imperija treba da zna da
„naša braæa hrišæani, koji stenju u turskom podaništvu - Albanci, Makedonci, Bošnjaci, Srbi i Bugari" gledaju „na našu protekciju i nadu svog izbavljenja".

Koliko god su se pojedinci u ruskoj državnoj hijerarhiji zauzimali za Crnu Goru to je bilo nedovoljno, radi èega se 10. septembra 1758. godine mitropolit Vasilije obraæa direktno carici Jelisaveti tražeæi zaštitu za Crnu Goru i pomoæ od 15.000 rubalja.
Pored svih crnogorskih nedaæa, javlja se još jedna: u Rusiji se pojavljuju pojedinci koji šire laži protiv Crne Gore i samog Vasilija radi èega on traži zaštitu od Kolegija inostranih djela i ruskog Senata.
Mitropolit objašnjava da je rijeè o poruèniku Jakovu Jezdimirovièu, kaluðeru Teodosiju Markoviæu, majoru Stjepanu Šaroviæu, Hrvatima Ševiæu i Preradoviæu, te Horvatu Cincaru iz Makedonije".

Smrt u Rusiji

Crnogorci su sredinom 18. vijeka, nakon uspostavljanja dobrih odnosa sa Rusijom, u znatnom broju odlazili u Rusiju tako da su èak postojali crnogorski vojni odredi u okviru husarskih pukova.
Vasilije se zauzimao i za njih moleæi caricu da se „kompletira crnogorski puk" i da se „utvrde najvisoèije privilegije".
Pri svakom novom obraæanju Ruskom dvoru mitropolit Vasilije ne propušta priliku da se poziva na stare gramote i privilegije u kojima je bila precizirana ruska pomoæ Crnoj Gori i definisani meðusobni odnosi.
Šezdesetih godina 18. vijeka dolazi do poboljšanja odnosa Crne Gore i Mleèana, tako da kontakti vladike Vasilija i providura bivaju sve èešæi, a sa ciljem regulisanja meðusobnih odnosa".
U decembru 1765. godine Vasilije i pored, liènih kontakata sa knezom Golicinim odluèuje da mu „pismeno predstavi narod crnogorski" poèev od Crnojeviæa do njegovog vremena, kako kaže „radi prijateljstva i da iznese istinu".
Vasilije se svim svojim biæem i sposobnostima zalagao za narod crnogorski, iskao „visokocarsku i sverusku milost u slavu i službu" radi slobode otaèestva svoga, ali ga je smrt zatekla u Rusiji 10. marta 1766. godine.



 
Scoring disabled. You must be logged in to score posts.
G_r_i_f_o_n
(Login G_r_i_f_o_n)

Re: Koji su procentualni udeli Crno-goraca po religiji?

No score for this post
October 27 2006, 10:33 PM 

----------------------------------------
Znas kako...

Daj ucini uslugu vec jednom i sebi i meni i svima ostalima: reci ti lepo sta je tvoja anti-srpska motivacija (...toliko velika i jaka). Konkretno reci. Tebi kao pojedincu - sta su Srbi skrivili - kako ti vidis to srpsko kao lose? - Eto.

Ovako - mogu samo da nagadjam u mraku sta moze biti KONKRETAN materijalan individualan razlog za to...

Dosta vise tih prosipanja tipa Srbi-ovo, Srbi-ono. Reci ti lepo, ljudski brate, svoju LICNU i PERSONALNU motivaciju koja te pogoni da vidis Srpstvo kao negativnost (LICNO! -tvoja motivacija tebe kao jedinke)...

Eto.

-----------------------------------------

 
Scoring disabled. You must be logged in to score posts.
ZVEK ZIVI CETINJANIN
(Login Zvek_Zivi_Cetinjanin)

Re: Koji su procentualni udeli Crno-goraca po religiji?

No score for this post
October 28 2006, 8:30 AM 

----------------------------------------
Znas kako...

Daj ucini uslugu vec jednom i sebi i meni i svima ostalima: reci ti lepo sta je tvoja anti-srpska motivacija (...toliko velika i jaka).


EO TI JEDAN VID MOTIVACIJE :QUOTE KOMANDIJER
HAHAHAHA stoko dukljansko-ustaska citaj malo istoriju,Stefan Nemanja vam je vec jednom popalio to vase djubre od zemljice a onda 1918 hahaaahaaa,visili ste na svakom drugom drvetu,a sto ste lepo goreli po tim vasim brvnarama hahahaaaa,svinjo cetinjska uvek cemo za tvoju gadnu pasminu biti SVETA SRPSKA RASA a sad mars po koze robu moj cetinjski



Konkretno reci. Tebi kao pojedincu - sta su Srbi skrivili - kako ti vidis to srpsko kao lose? - Eto.


PA DALJE POSLIJE SRAMNE "PODGORICKE SKUPSTINE" SERBALJSKA ARMADA JE NACINJELA TAKOVE ZLOCINE NAD STANOVNISTVOM CRNE GORE DA TO NIJESU RADILI NI TURCI ,NI AUSTROUGARI ,NI OSTALI OKUPATORI !!!! POKALNO SILOVANO POPLJACKANO MALTRETIRANO JE SVE STO CEPA NA DVIJE NOGE ,ZENE DJECA STARCI ,A SVE TO POSLIJE TOLKO MUKE I RATOVA DJE SU CRNOGORCI SKAKKALI U POMOC SERBIMA DO POTONJEGA ! VLASNIK SAM VECEGA BROJA DOKUMENATA O TOME STO SU NI CINJELI TVOJI ZEMLJACI A STO JE BILA TABU TEMA SVE DO DANASNJIJEH DANA OVO TE OVA STOKA KOMANDIJER PISE VISILI SU MI PRADJEDOVI NA SVAKU LIPU NA CETINJE SAMO ZATO STO SU SE OSJECALI KA CRNOGORCI I STO SU VOLJELI SVOJU CRNU GORU , NIKAT NIJESU ISLI U SERBIJU ,NIKAT NIJESU KLALI PLJACKALI UBIJALI SERBE ,NO SVOJI NA SVOME !!!!!!!!!!!!!


Ovako - mogu samo da nagadjam u mraku sta moze biti KONKRETAN materijalan individualan razlog za to...


POSTAVICU TI NEKE PODATKE DA VIDIS !


Dosta vise tih prosipanja tipa Srbi-ovo, Srbi-ono. Reci ti lepo, ljudski brate, svoju LICNU i PERSONALNU motivaciju koja te pogoni da vidis Srpstvo kao negativnost (LICNO! -tvoja motivacija tebe kao jedinke)...

POSTO SE KRECEM PO EVROPI CESTO IMAM PRILIKU DA CUJEM SERBE STO MISLE O IZJASNJAVANJU MOJEGA NARODA , I MOGU TI REC DA JE OGROMAN VECINA DA SE POKOLJU ZAPALE SILUJU OPLJACKAJU CRNOGORCI I DA IM SE TOTALNO UNISTI DRZAVA ! DAKLE KOSMIJA JA TO SVE IZ CISTOGA ISKUSTVA ,NISTA BEZVEZE !

Eto.







HAHAHAHA stoko dukljansko-ustaska citaj malo istoriju,Stefan Nemanja vam je vec jednom popalio to vase djubre od zemljice a onda 1918 hahaaahaaa,visili ste na svakom drugom drvetu,a sto ste lepo goreli po tim vasim brvnarama hahahaaaa,svinjo cetinjska uvek cemo za tvoju gadnu pasminu biti SVETA SRPSKA RASA a sad mars po koze robu moj cetinjski

 
Scoring disabled. You must be logged in to score posts.
ZVEK ZIVI CETINJANIN
(Login Zvek_Zivi_Cetinjanin)

Re: Koji su procentualni udeli Crno-goraca po religiji?

No score for this post
October 28 2006, 8:32 AM 

IZVJESTAJ MILA PLAMENCA, NACELNIKA MINISTARSTVA PRAVDE, O SITUACIJI U, OD SRBIJE OKUPIRANOJ CRNOJ GORI


Predsjedniku Ministarskog Savjeta Nj. V. Kralja i
Gospodara Crne Gore
Gospodinu Jovanu S. Plamencu
Pariz

Na 17. o. m., od strane g. Brig. A. Raicevica, saopsten mi je zahtjev Krlj. Vlade, da joj uputim jedan opsti izvjestaj o stanju u Crnoj Gori, bez obzira na dosadanje izvjestaje. Tome pozivu rad sam se evo odmah odazvati, uz napomenu, da moj izvjestaj ipak ne moze pruziti potpunu sliku o stanju u nasoj zemlji, i ako ce se njime mozda u nekoliko dopuniti ono, sto je Krlj. Vladi vec poznato.
U nemogucnosti davanja jednog iscrpnog i potpuno pouzdanog izvjestaja, i pored najvecih mojih nastojanja da doznam stanje u cijeloj zemlji, molim G. Ministra Predsjednika, da izvoli vidjeti samo jednu logicnu posljedicu brutalnog Srbijanskog rezima, a ne nikako nemarljivosti ili neodvaznost moju i mojih prijatelja. Jer, da bi se moglo sigurno i potpuno doznati sto se radi u pojedinim krajevima Crne Gore, trebalo bi imati ili slobodno kretanje po zemlji, ili zakonom zagarantovanu tajnu pisama. U Crnoj Gori nema se danas, niti se je od dolaska Srbijanaca imalo, ni jedno ni drugo.
Austrijanci su, za vrijeme njihove okupacije Crne Gore, davali bar slobodu kretanja jednome licu po Oblasti, u kojoj je ta osoba stalno nastanjena. Srbijanci su nadmasili Austro-Madjare. Oni ne dozvoljavaju bez propusnice kretanje ni iz opstine u opstinu, a nekmoli iz Kapetanije u Kapetaniju i iz oblasti u oblast. Pisma su stalno cenzurisana. Ni jedan vidjeniji nas prijatelj ne moze dobiti propusnicu za odlazak iz jednog mjesta u drugo. S toga je bilo vrlo tesko, a skoro i nemoguce, dolaziti do brzih i tacnih informacija.
No, pokusacu da, prema licnim opazanjima i izvjestajima, koje sam dobijao, bar u nekoliko zadovoljim trazenju Krlj. Vlade. Radi sto vece potpunosti pocecu malo poizdalje.

I PODGORICKI SUZNJI

Usljed decembarske revolucije obrelo se u cuvenoj podgorickoj »Jusovaci« 153 zatvorenika, ciji spisak prilazem. Neki od njih, prije nego su smjesteni u Jusovacu, bili su zatvoreni u zgradi Monopola duvana. Postupanje sa njima u Monopolu bilo je dostojno srbijanskih vlastodrzaca. Bivsi ministri i drzavni dostojanstvenici morali su lezati na cimentu i kupati se, pri tome u mokraci, koja je obilno doticala u njihove sobe iz obliznjih nuznika. Cuvani su bili od narocito sortirane cete Lipovcana pod staresinstvom famoznog Janka Toskovica, pa je lako zamisliti kakav su jadan zivot morali tu provoditi. Prevodjenje u Jusovacu bilo je za njih uskrsnuce, pored svih neudobnosti, necistoca, i drugih oskudica, koje tu moraju trpjeti.
Hrana u zatvoru nije bila losa, moglo se prolaziti. Cuo sam da se je docnije i hrana, kao i sve drugo, mnogo izmijenilo na grdje – i to od pojave ekspedicije Krsta Popovica.
Za postelje svaki se zatvorenik mora sam brinuti; ako ne moze nabaviti spava na cimentu sto se je i meni za tri noci dogodilo.
Zatvorenici su, do moga oslobodjenja, posjecavani nekoliko puta od raznih osoba, koje su zeljele da vide njihovo stanje i cuju njihovo misljenje (franshet d Espereu; Americka misija; djeneral Taon; novinari strani u pratnji srbijanskih sekretara min. spoljnih poslova). Te posjete nijesu imale nikakvih povoljnih posljedica za zatvorenike, vec je redovno bivalo gore, valjda zbog slobodnih izjava, koje su zatvorenici davali u politickom pogledu. Zeljeti je da slicne posjete, bez ozbiljnih namjera, izostanu, jer ionako lice na posjecavanje menazerija.
Pored svih teskoca duz zatvorenika je bio odlican. Nijesu klonuli, ne popustaju. Ali neophodna je potreba da im se po svaku cijenu dostavi glas o restauraciji Crne Gore. Samo to da im je znati, oni bi s mnogo vise lakoca, upravo veselo i podnosili sve patnje zatvora.
Pri preslusanjima zatvorenika vrsi se ova anomalija: da se okrivljuju za djela iz clana 85, 87 i 92 Crnogorskog Krivicnog zakona. O ovoj anomaliji ne treba rijeci da trosim. Ali kako su u tome zakoniti, tako su i u svemu drugome. Navescu samo ovo: za sudjenja u prvom stepenu odredjen je podgoricki obl. sud, protivno zakonskim propisima o sudskoj nadleznosti, a sudiji su naknadno regrutovani, pa i od osoblja koje nikada nije bilo u sudu (Ljubo Krunic, isljedni sudija); mjesto da bude saslusan u roku os 24 sata, od kako je pritvoren, i uruci mu se rjesenje o pritvoru, ni jedan zatvorenik nije preslusan a da nije odlezao prije toga bar 2. mjeseca u pritvoru: potpisani je k. pr. bez preslusanja proveo u zatvoru 117 dana.
Ovako lisenje slobode zakon kvalifikuje kao zlocin, koji se kazni do 15 godina robije, i nikakva eventualna amnestija politickih krivaca ne moze ukinuti tu odgovornost ondasnjih upravljaca vecih i manjih, jer su gotovo svi upleteni u ovaj zlocin.
Od prvobitnog broja zatvorenika mnogi su oslobodjeni, ali danas je broj pitomaca Jusovace mnogo veci nego ranije. Zatvoreno je mnostvo novih osoba, zavod je prepun, pa su i bolijesti neizbjezne pored i onako jadnih prilika.
Postoji bojazan da bi zatvorenici mogli biti poubijani od strane srbijanskih organa, ako se evakuisanjem Crne Gore od srbijanskih vlasti – vojske ne bi vrsilo pod jakom saveznickom kontrolom.

II POSTUPANJE SRBIJANACA U CRNOJ GORI

1) Prisilno regrutovanje

Od prvoga dana svoje uprave Srbijanci vrse prisilno regrutovanje u Crnoj Gori. Razumio sam, da akti zvanicne prirode, kojima naredjuju regrutaciju glase »Ko hoce dobrovoljno«. Medjutim niko ne zna za tu »dobru volju«. Naprotiv, ko, kao obaveznik, hoce da izbjegne regrutovanju, biva gonjen kao divlja zvijer od strane zandarmerije i vlasti srbijanskih, koje ako ga uspiju uhvatiti, odmah strazari sprovode nadleznoj komandi. Dakle, stvarno se vrsi nasilje, a na pismeno se ostavlja sasvim drugo, radi obmane eventualne kontrole saveznicke.

2) Polaganje zakletve;

Da bi mogli pokazati sto veci broj svojih privrzenika, Srbijanci su uveli obavezno polaganje zakletve Kralju Petru. Tesko ga tome, ko se ne zakune! Njemu ce se imovina opljackati, kuca spaliti, porodica obescastiti, a on ubiti! Eto to su srestva, kojima Srbijnaci izmudjavaju polaganje zakletve Nj. V. Srbijanskom! Da bude komedija sto potpunija, na zakletvu su prinudjivane i zene i djevojke politickih protivnika. Srbijancima trebaju potpisi, da pokazu kako je dio naroda uz njih, stoga i rade sve ove gluposti.

3) Crna Gora Srbijanski Okrug

Prva uvreda, koju su Srbijanci bacili u lice Crnogorcima, u teznji da se izgubi i ime crnogorsko, bilo je davanje naziva zetske divizijske oblasti za teritoriju Crne Gore, kao vojne jedinice. Trebalo je izbrisati i samu uspomenu na slavnu vojnicku proslost Crne Gore, prekinuti sve veze sa tradicijama, svesti Crnu Goru na ulogu opste Srbijanske provincije, uzutpatora izjednaciti sa najsilnijim Nemanjicem, - stoga je i dat gornji naziv, jer u administrativnom pogledu Crna Gora stvarno danas i nije drugo do Srbijanski Okrug.
Druga uvreda nanesena je u Baru od strane potpukovnika Svetislava Nikolica, kada je, u govoru nad vojnikom poginulim u borbi protivu cetnickog odjeljenja Sava Raspopovica, rekao, da je on sa svojim bataleonom oslobodio Crnu Goru. Ova izjava izazvala je najvece negodovanje bas medju Srbijanskim prsipetljama i placenicima, koji pocinju uvidjati, cemu se sve imaju od Srbije nadati.
Da Srbijanci smatraju Crnu Goru kao svoj okrug dovoljno ce pokazati cinjenica da se nove taksene marke i srbijanska carinska tarifa uvode samo za Srbiju i Crnu Goru, a da i ne spominjem silnu razliku u administrativnom pogledu Crne Gore i ostalih podjarmljenih krajeva Jugoslavije, jer dok oni imaju svoje vlade, svoje parlamente, Crna Gora je usrecena sa emisarom srbijanskim Ivom Pavicevicem.
Narod sve ovo osjeca, sve mu je ovo objasnjeno. No, gola ruka mrtvoj druga!

4) Srbijanska Zvjerstva

Po pojavi ekspedicije Krsta Popovica nastupila su u zemlji ubistva politickih protivnika, pljacke jako umnozene, paljevine kuca, silovanja, a sve to pod oruzanom zastitom srbijanskih vlasti.
Dokle dopire njihovo zvjerstvo navescu samo dvoje:
Kad je u Boljevicima u 9. sati nocu zapaljena kuca g. Ministra Predsjednika u njoj je spavala u to doba njegova snaha sa svoje dvoje djece. Trezveniji nalikuce jedva su uspjeli nagovoriti podgovorenu rulju, da se zena i djeca probude i spasu. Dok su oni pirovali od pljacke po kucama rodjaka g. Ministra Predsjednika i dok je gorela kuca ovoga, sa avlije Kom. Ica Plamenca, potpuno iznemoglog i oslabljenog, cini se semluk iz mitraljeza i pusaka pod Komandom srbijanskih oficira (Draskovica i Dj. Ostojica), koji su tu sa vojskom narocito ovog junackog djela!
Mare, kcer Per Scepe Marucica, udata u Zoganje (Ulcinj) bila je uzastopce silovana od 16. ljudi srbijanskih placenika! Za kim je udata, nijesam mogao saznati.
Slicnih slucajeva bilo je i biva po cijeloj zemlji. Stotinama kuca Crnogorskih patriota spaljeno je Hiljadama ognjista unisteno je usljed silovanja. A sve se to vrsilo i vrsi ne samo uz znanje i odobrenje, vec i uz odlucnu pomoc srbijanskih vlasti.

III Politicki polozaj u zemlji

Mislim da necu pogrijesiti, ako utvrdim, da u Crnoj Gori imam na nasoj strani apsolutnu vecinu naroda. A zasto pak nasi protivnici mogu jos uspijevati, dovoljno ce biti objasnjeno, ako se uzme u obzir znacaj organizacije, koja postoji u potpunosti na strani protivnickoj.
Da je narod u vecini uz nas, ali da je neorganizovan i nenaoruzan i zbog toga nemocan, pokazace u nekoliko i ovo. – Kad sam se 18. maja povratio u Bar iz Jusovace, priredili su mi, inace mirni Barani, takav docek, i ako je moj povratak, bio nenadan, da je pobila prava Crnogorska patriotska manifestacija, izvrsene pred ocima i uz prkos Srbijanskih vlasti.
Za vrijeme moga bavljena u Baru od 18. maja pa do 22. jula, imao sam prilike govoriti sa mnogim vidjenijim nasim ljudima iz Crmnice i Primorske nahije. Bio sam stekao uvjerenje da u Crmnici imamo apsolutnu i jaku vecinu, zasto sam u mnogome imao zahvaliti radu moje brace Ljuba i Krsta za vrijeme njihovog tromjesecnog boravljenja u sumi. Krajina i Sestani bili su nesumljivo nasi, a tako i cijelo primorje bez neznatnog izuzetka.
Pa ipak kada se je pojavila ekspedicija Krsta Popovica u Crmnici se nije nasao onaj odziv, koji se je mogao ocekivati! Zasto? U krtako da recem. Ekspedicija je bila zasnovana na potpuno pogresnim informacijama. Ljudi, koji su imali narod uza sebe, nijesu bili o njoj obavijesteni, za nase pristalice nije bilo ranije ni tada nista privremeno. Narod se nasao pred dilemom: ili goloruk i neorganizovan ici u sigurnu smrt, bez ikakvih izgleda i uspjeha, ili dati volju za nevolju, spasti sebe i svoje i poci, i ako tuzna srca, protivu svojih prijatelja i jednomisljenika. Zar je cudo, ako se izabralo ovo drugo, kad je posle svega zla prijeslo u najmanju ruku 1000 bajoneta srbijanskih, konstruisani u Crmnicko Primorsku oblast, sa topovima i mitraljezima.
Za ekspediciju Krsta Popovica saznao sam 23. jula t.g. kada sam stigao na Medovo. Prateci njen rad stekao sam, po svim izvjestajima uvjerenje, da je nanijela dosta stete nasim pristalicama, pa i samoj nasoj stvari u narodu. No, ako se je htjelo jos jednom pred svijetom pokazati, da u Crnoj Gori nema reda i mira, onda se u tom uspjelo.
Da se osvete za »drskost« Crnogorskih patriota Srbijanci su preko svojih placenika popalili stotinama njihovih kuca, a porodice izbacili na ulicu, ne dozvolivsi im da ista iz kuce iznesu. Zatvori su prepuni nasih ljudi. Npr. na Cetinju je preko 200. osoba, a u Crmnici, na basti oko 250. Ovako je i po ostalim krajevima.
Pa ipak sve te mjere ne mogu ugusiti teznju za slobodom. U Katunskoj nahiji stalno se vode borbe. Svi oficiri iz Katunske nahije, posli sa K. Popovicem, zivi su i bore se. Oko Niksica su bile ponovo borbe. Kom. Pero Vukovic dopro je u Rovca, jer se u Piperima nije mogao odrzati; tamo je obrazovao Komitsku cetu; iz Medove mu je upuceno po njegovim izaslanicima 20 000 kruna. Racvani su svi za Crnu Goru, ali pokrenuti ih da ostave svoje kuce nemoguce je, sto ne bi vidjeli ozbiljnost akcije. Racvani su odrekli poslusnim Srbijancima, nece da znadu za njihove vlasti, pa su odbili da stupaju u pregovore sa njima. Glavari Rovacki nose Crnogorske grbove. Svuda se ore usklici, »zivio Kralj Nikola!«.
Duh u Rovcima podigao i odrzao ga Kap. Ivan Bulatovic, prijeti opasnost da istoga Srbijanci pomocu novca ubiju. – O svemu ovome izvijestili su me izaslanici Kom. Vukovica. Pavic Nikezic, iz Kuca, i Radovan Tapuskovic, iz Rovaca. jos su mi rekli, da je i Donja Moraca na nasoj strani, a da Radomir Vesovic, preko svojih ljudi, vrsi zivu agitaciju medju Vasojevicima u nasu korist, te da u tome i uspijeva. Za Vesovica dobio sam i docnije slicnih izvjestaja a 8. o. m. dostavio mi je Kom. Marko Vucerakovic, da je u Kastratima cuo, da se je Vesovic odmetnuo u sumu. Ove vijesti o Vesovicu primao sam s rezervom, i ako ih, s obzirom na temperamenat i karakter Vesovicev, osobito poslije njegovog pensionisanja, nijesam smatrao nevjerovatnijema.
Na 30. VIII t.g. dosao je prvi put u Medovu, sa svojim drugom Savom Mickovicem, Savo Raspopovic. On mi je dao apsolutno uvjerenje, da se stvari i odnosi u Primorskoj nahiji nijesu izmijenili, vec da je cio narod toga kraja, bez vrlo neznatnog izuzetka, potpuno i sada na nasoj strani. Sjutri dan otpratio sam Raspopovica do Pulaja. S njime je posao Kap. Milo Lekovic, vrlo voljan i cestit oficir, pun osjecaja casti, koji se nije ni momenta ustezao da se stavi pod komandom Raspopovicevom, samo da koristi opstoj stvari. Sa njime su posli jos dva vojnika: Petar Pekic i Dusan Vojvodic. Vjerujem da ce akcija komitska u onome cijelom kraju od sada biti mnogo odlucnija poslije razgovora, koji sam sa Raspopovicem imao. Uvjeren sam da ce se djejstvo osjetiti jako u Crmnici, koju, u koliko je nama protivna, predvode uglavnom Kap. Miko Plamenac, Dr Blazo Lekic i pop Joko Gojnic. Cijeneci cast i patriotski rad Raspopovicev i njegova drustva, a uzev u obzir da je do sada zivio ostavljen sam sebi, i da pri tome nije pljackao te nam stvarao protivnika, dato mu je radi isplate duga u Skadru, davanja pomoci istaknutijim nasim privrzenicima, i za odrzavanje cete, koja sada stalno broji 30 ljudi, kruna 50.000 – Kap. Milu Lekovicu dato je 15.000 kruna na slucaj potrebe da organizuje zasebnu cetu.
Od povratka iz Medove Raspopovic je imao vec nekoliko uspjesnih sukoba, a na 9. o.m. zarobio je u borbi u Mikulicima 42. vojnika Srbijanska, medju njima 5 ranjenih. Vojnike je razoruzao i pustio.
I inace se je stanje u Primorsko-Crmnickoj oblasti znatno izmijenilo od kada su Italijani, izazvani napujdanim placenicima, poceli da energicnije postupaju. Internirali su na Medovi 7 Limjana, medju njima »cuvenog« Mirka Klisica. Na Viru su smjestili cio 2. batoleon 68. puka, a i inace jaku posadu u Baru pojacali su sa jednim batoleonom Alpinaca. Danasnja Italijanska Kom. u Baru potpukovnik D-Amore vrlo je energican.
U Kuce je siljan narociti izaslanik, potporucnik Jevto Nikic, koji je sinoc ovdje stigao. Prema njegovom izvjestaju, a i prema drugim izvjestajima, u G. Kucima imamo jaku vecinu dok smo u D. Kucima u ogromnoj manjini. Gornji Bratonozici su takodje nasi.
1 – IX t. v. isao sam u Busate i Barbolusu, gdje se nalaze ulogoreni bjegunci iz Plava i Gusinja. Izbjeglica ssto tu, a tu ih najvise, sto u Dracu i drugim Krajevima, ima oko 2000 vojnika. Mnogi su preveli i porodice. Izbjegli su od zuluma Srbijanskog vec podavno. U Busatima sam se castio sa predstavnicima iz oba logora: Smail Ef. Nikocevicem, biv. predsjednikom opst. Gusinjske, i porucnikom (necitko-prim. Red) iz Martinica. Sav taj elemenat nas je i vazda gotov. Dato im je toga dana za Bairjam od strane Kralja Gospodara po 5000 kruna. Dati ce im se i naknadno. Od ostalih vidjenijih tu se nalaze: Aco Farovic, s bracom. Jusuf Ef. Aramkatic od Hota, kom. Seco Muslijin Radoicic, Adem Imeragic, iz Gusinja: Selko Kuritic iz Plava; kao i svi glavari iz Martinica i Vuksane.
Toplo su molili za djejstvovanje kako bi iz Basute i Barbaluse bili premjesteni na drugu stranu Skadra.
Uspostavljene su veze sa Trabailom, Arcom, Hotima, Grudima, Kastratima i Skreljom. Glavari, preko kojih se to rada ovi su: Kom. Djon Pircili iz Trabaila (vrlo siguran); Prel Kjera, iz Trabaila (od jakog uticaja): Ali Zoku, iz Gruda; Maras Dasi, iz Grude; Lulas Zek Ploni, iz Arce; Djeruki Djoni, iz Rapse; (za ova dva nije se jos na cisto, da li su bas sigurni). Svi su oni polozili nama zakletvu. Dato im je za prvi put po malo novca za putni trosak zbog dolaska u Kastrate svakome po 1000 – kruna), preporucio sam, da se ponovo sakupe i jos im se dade prema drzanju. U Skreljima imamo kao prijatelja Fat Marasa i Uca Turkova (ovaj siguran). U Kastratima bili su nasi, a utvrdice se da li su i sada: Djelnil Saban i Djelos Djoka.
Na 8. IX t.g. u vece stigao je u Medovu Kom. Marko Vucerakovic, preko Kastrata. Dosao je jako oslabio od napada, koje je podnio. Za 19 dana samo je 2 puta hljeba jeo, inace se hranio grozdjem i smokvama. On se je do 10. VIII bavio na Skadarskom jezeru u Kastratima, poslije sloma u Sutormanu. On mi je urucio jedan izvjestaj, da se njime koristim, pa iz istog navodim:
»Ja sam sa ove pet ljudi 11. pr. m. iskrcao na obalu, pocera koja je bila za nama bjese se razisla, a protiv nas obrazovane su Komitske cete, jedna na jezero, a druga na suho, kojima je bio cilj da uniste nas i nase pristalice, s toga su i produzili pljacku i neopisano tirjanstvo nad nasim pristalicama.
Ja nijesam i dalje mogao gledati, niti sam imao strpljenja, sto ova pljackaska odjeljenja – uniformisana sa Turskim crvenim fesovima – rade t.j. unistavaju i obezcascavaju nase pristalice, jer ni Austrijanci, ni Turci u svoje vrijeme, svojoj raji nijesu takva gadna i necovjecanska djela cinili, vec sam sa pomenutim drustvom 15. proslog mjeseca u 10 sati prije podne nasao njihovo pljackasko odjeljenje od 17. ljudi na jezero izmedju Luke Krnjicke I Radusa i potpuno ga unistio, tako da je samo jedan ranjeni – koji je docnije umaro - ostao da im prica kako je bilo. Ja sam odatlen morao odstupiti za Golik, sto nijesam uspio, jer mi je njihovo drugo pljackasko odjeljenje, kao i vojska koja im je sa Vira stigla u pomoc presjekla put pod Golikom i opkolila nas, borba je trajala do u vecer. Od mog drustva poginuo je Blazo Vucerakovic, moj brat, i ranjen-zarobljen Mico Nikovic, sa njine strane poginule su ovdje jos dva.
Protiv nas je podignuta vojska, kao ono ranije o cemu ste bili izvijesteni, te su pljackali i unistili ono sto im je ranije zaostalo. Strijeljani su cetiri nevina Krinicanina, a ostale koje nijesu bili ranije internirali, zatvorili su – govori se da ce ih sve strijeljati -, Krnjice su potpuno unistene, a unisten je i cio ovaj kraj t.j. G. Seoca do Granice.
Ja sam poslije 22 dana bavljenja u sumi uspio doci ovdje, dosta zdravlja.
Dakle kao sto vidite, nase su pristalice dozivjele najvece zlo koje se da zamisliti, premda ih imamo zaludo dosta, ali su unisteni, iskrcavanjem i putovanjem doslih Crnogoraca iz Italije preko ove oblasti otkrivena je nasa stvar prije nego smo bili gotovi za veci pokret.
Crmnicko Primorska oblast uznemirena je do najveceg stepena, od mog dolaska nasi su protivnici stalno pod barjakom, neredi su redovni, protiv Italijana veliko je ogorcenje, misle da se nalazim kod njih, Sutorman ili Vir, kao da me pomazu, mislio sam da ce se do sad sukobiti, jer sam na to i radio.
Iz ostalih krajeva Crne Gore, nemam vi sad nikakvih vaznih novosti javiti, jer sam bas jucer od jednog mog prijatelja iz Zete izvijesten, okolina Niksica jako je bila uznemirena, bilo je svega, ali vam ne mogu usljed netacnog obavjestenja – nesto dalje reci. Kuce Vucinica na Vranicke Njive, a sigurno ste ranije culi, sve su izgorene. Koti i okolina ovih dana su se pobunili i izjavili su Srbijanskim vlastima da napuste njihovo zemljiste, u koliko ce se to dalje razviti ne znam, jer je protiv toga Alos Loje turcin iz Skadra, koji panonske nase protivnike, a isti se nalazi u Podgorici odakle salje novac i municiju za unutrasnjost Albanije i u Malesiju.
Danas sam cuo od Arbanasa, ali ne vjerujem, da je Radomir Vesovic ustao protiv Srbijanskih vlasti i da se nametnuo, ali ovu vijest nemojte uzeti za sigurnu.
U garnizonima u Crnoj Gori, bolijesti su i bune, umiru i bjeze gomilama, vlasti se sluze sa vojskom iz mase, kojoj osim 10 dinara dnevno pojednom, daju i neogranicenu vlast te jedu i piju, i pored toga pljackaju i doma nose.
Malesija i okolina Skadra sva je za nasu stvar, ali su mnogi nasi prijatelji postradali, jer su u Skadru gonjeni od Francuza, a u Crnoj Gori od Srbijanaca, izmedju ostalih imenovacu Vi samo Alus Cabu turcina sa Zoganja, kod koga je g. Ministar Predsjednik pri ustanku bio 4. dana sa 50 ljudi, istome je g. Ministar dao cedulju na izvjesnu sumu, dobro bi bilo, ako se u mogucnosti ispuniti obecanje g. Ministra, vjerujem da je g. Ministar zaboravio, i ako su to sitne stvari od velike su vaznosti za ovamo.
Sto se tice mene, ja sam sve moje i mojih, kao i svakog mog, za domovinu izgubio, ostao je samo moj zivot koga ni najmanje nijesam zalio, a necu ni ubuduce dok budem mogao, premda sam dobro oslabio, sa drustvom sa dosta u oskudnom stanju kako u novcu tako i u odijelu, nista na nas nema.
G. Kom. Krsto Popovic preko mene je uputio za Sava Raspopovica 20000 Austr. kruna kome sam ih odmah dao, ali sam u istog Sava pozajmio 10000 kruna, stoga sto nam Krsto Popovic nije bio izdao nista, jer se nadao, da ce odmah dobiti novac, cim bude dobio vezu.
Moja familija kao i ostale dr. unistene, na tudjim su vratima bez icega, trazio sam vam ranije pomoc, kako za familije tako i za dalji rad, nijesam dobio ni odgovora.
Napominjem vi da u Albaniji 1000 austr. Kruna kostaju samo 200 Italijanskih lira, franaka ili srebrnih kruna«.
Vucerakovic je ostao na Medovu i ostace tu, po mome savjetu, nekoliko dana dok se oporavi, a onda ce opet natrag.
Mogla bi se, uglavnom, utvrditi ova slika nasih i protivnickih snaga u Crnoj Gori:
Potpuno ili u vecini narod imamo uza sebe u: Primorskoj, Crmnickoj, Katunskoj, Rijeckoj i Niksickoj nahiji, Rovcima, Zeti i Zatrijepci, kao i cio muhamedanski elemenat. Protivnici su jaci u: Kucima, Piperima, Bjelopavlicima i Vasojevicima. U ostalim krajevima snage su gotovo pojednake.
U opste, vecina je, po osjecajima, sigurno nasa. Ali za pokretanje te mase treba ozbiljnost akcije, imponirane brojne snage i mogucnost potpunog naoruzanja nasih pristalica – ako bi bilo potrebno ulaziti oruzanom silom, a sigurnu bazu vazda mozemo stvoriti u Primorskoj nahiji.
Zeljeti je, ipak, intervenciju saveznika i odlazak Srbijanaca, koji bi sam po sebi znacio poraz protivnika.
Po misljenju naseg prijatelja iz Medove (A.M.) potrebno je: poslati u Crnu Goru autoritativnog oficira radi rukovodjenja poslovima, vec dobro upucenijema, na Medovu poslati lice koje ce poznavati ljude u Crnoj Gori. Misli da bi to lice trebalo biti nepoznati Medovljanima.
Slobodan sam, na zavrsetku, umoliti Gospodina Ministra Predsjednika za sto hitniju pomoc familijama postradalih nasih ljudi, - a pri davanju pomoci da se treba rukovoditi ovim: niko pa ne kupovati, a prijatelje obilno potpomagati i nagradjivati.

S odlicnim postovanjem
Milo Plamenac
Gaeta, 20. IX 1919. Nacelnik Ministarstva Pravde

(Spisi Jovana S. Plamenca, Biblioteka Istorijskog instituta Crne Gore u Podgorici, fascikla 80-81)

 
Scoring disabled. You must be logged in to score posts.
ZVEK ZIVI CETINJANIN
(Login Zvek_Zivi_Cetinjanin)

Re: Koji su procentualni udeli Crno-goraca po religiji?

No score for this post
October 28 2006, 8:34 AM 

Nakon devet godina ratovanja cio je crnogorski narod za slobodu i nezavisnost svoje domovine


Stanje ovih zatvorenika je oèajno, a takoðe i njihovih porodica, koje se, lišene svojih hranitelja, nalaze u najveæoj bijedi tako da su porodice bivših ministara primorane, a da ne govorimo za druge, da žive od milostinje.
Osim zatvorenih Crnogoraca ima jedan broj interniranih, veæinom prvaka, meðu kojima su: vojvoda Božo Petroviæ, biv. predsjednik ministarskog savjeta, Mihailo Popoviæ, èlan Državnog savjeta u penziji, Stevo Tatar, èlan glavne državne kontrole Špiro Popoviæ, direktor pošta i telegrafa, Marko Petroviæ, biv. oblasni upravitelj, protojerej Ilija Joviæeviæ, Ðole Gvozdenoviæ, biv. upravnik Dvora, koji su internirani u Sarajevo (Bosna).
Što se tièe narodnog raspoloženja, on je cio za slobodu i nezavisnost Crne Gore. Nemanje oružja, iznemoglost naroda, koji je veæ devet godina u ratu, od koga je skoro petina u ropstvu, strahoviti teror koji se nad narodom vrši kao i veliki broj srbijanske vojske, uzrok je što narod nije još dosad uspio da protjera varvare iz svoje, vjeèito slobodne, zemlje.
Što se tièe pristalica Srbije, u Crnoj Gori njih uopšte nema, izuzimajuæi nekoliko stotina njih, koji su se kompromitovali u ubistvima i drugim zloèinima, koje su Srbijanci poèinili po Crnoj Gori. Za Srbiju nijesu èak ni oni Crnogorci, koji su se primili njene službe, samo da bi spasili život svojih porodica.

3. Žloèini prema pojedincima

Kao što je reèeno u poèetku ovoga raporta, njegovi podnosioci kretali su se, kao šefovi pojedinih ustanièkih èeta, samo na jednom dijelu crnogorske teritorije, koja od prilike predstavlja oko jednu petinu cjelokupne teritorije crnogorske. Prema tome nama je nemoguæe iznijeti sve pojedine sluèajeve i sve pojedine zloèine sa svim detaljima uèinjenim u èitavoj Crnoj Gori. Ovaj "Krvavi Album" nekoliko puta je veæi od onoga što ga mi podnosimo. Ipak pojedini sluèajevi, koje niže iznosimo, tako su krvavi i užasni, da æe biti dovoljno da pokažu svijetu kakav je teror u Crnoj Gori i da pokrene javno mnijenje da ono negira velike i silne, koji dijele pravdu narodima, te da se pošalje u tu najnesreæniju zemlju na svijetu jedna internacionalna komisija, koja æe utvrditi apsolutnu istinitost svega ovoga što mi iznosimo. Ta komisija æe utvrditi i iznijeti sve ostale mnogobrojne zloèine, a koje mi iz razloga, koje smo gore naveli, i iz pomanjkanja detalja ne možemo i neæemo da iznosimo. U tome oèekivanju iznosimo samo nekoliko autentiènih sluèajeva.

Zloèini prema pojedincima u mjeri da unize ugled crkve i države.

Jednog dana, decembra, 1918. u jedan sat noæu, jedna grupa srbijanskih oficira, praæena vojnicima i jednom grupom najgore fukare, kojom su terorizirali èestito i mirno stanovništvo, izvršila je u Nikšiæu sljedeæi odvratan zloèin, želeæi tim ubiti autoritet crkve, odnosno svetitelja - patrona crnogorskog naroda i crnogorske države. Napravili su tri kovèega, na formu mrtvaèkih sanduka.
Na jednom je bilo napisano Sv. Petar, na drugom, Sv. Vasilije, a na treæem crnogorska kruna. Ove kovèege su nosili kroz varoš Nikšiæ na naèin kao što se èine crkvene procesije, zatim su se zadržali na trgu, gdje su iskopali tri groba, u koja su položili ova tri kovèega. Poslije ovoga održali su opjelo, kao što se to èini u pravoslavnoj crkvi prilikom sahrane. Kako je u pravoslavnoj crkvi obièaj da se grobovi preliju vinom i uljem, to su, umjesto toga, srbijanski oficiri prepišali javno grobove.
To su oficiri: pješadijski poruènik Dušan Stajiæ, pješadijski poruènik Mijuškoviæ i artiljerijski poruènik Tunguz.
2.
U maju mjesecu 1919. crkva u selu Ozriniæima (nikšiæka oblast) bila je razbijena i opljaèkana. Nasred nje bila je naložena vatra od crkvenog namještaja i od krstova sa groblja. Vojnici su se pokrivali odeždama i ležali na njih.
3.
U mjesecu februaru 1920. predao se Srbijancima, pošto su mu noge bila sasvijem premrzle, ustanik Nikola P.Vuèiniæ, bivši upravitelj centralnog kaznenog zavoda u Podgorici. Mjesec dana docnije noge su mu otpale i on je umro u bolnici u Nikšiæu. Njegova mati prenijela je njegove posmrtne ostatke u Rogame (podgorièka oblast) u njegovo rodno mjesto. Srbijanske lokalne vlasti zabranile su njegovo sahranjivanje na opštem seoskom groblju i naredile da se zakopa ondje gdje se kopaju zloèinci i osuðenici. Svještenik Krsto Vukotiæ, naprotiv, radio je na tome da se sa ostacima ima postupati kao sa obiènim mrtvacem. Ne moguæi dobiti dozvolu, svještenik ga je sahranio noæu. Kad su srbijanske vlasti za to doznale, osvetile su se nesreænom svješteniku batinajuæi ga javno, pljujuæi mu u lice i æuškajuæi ga.
4.
U mjesecu junu 1919. ustanici su se uputili u crkvu Župe Nikšiæke i zahtijevali blagoslov i svetu prièest od kaluðera Paviæeviæa. On je to uèinio drage volje, ali Srbijanci su to doznali i ispalili su na crkvu jedan hitac iz topa velikog kalibra, tukli su ga i zatim ga bacili u tamnicu.
5.
25.decembra 1918. zatvoren je u Nikšiæu Marko Ðukanoviæ, predsjednik Državnog savjeta, bivši ministar. Kad je voðen pod stražom od kuæe u zatvor, srbijanske vlast je najmila oko 20 djece i amala, koji su, kad je prolazio pješke kroz ulice, pljuvali na njega, vukli ga za nos, brkove i bradu i bacali se na njega blatom i raznim neèistoæama.


Kapetanu Mojašu Peroviæu stavili su samar na leða i tako je voðen po cijelom Nikšiæu



Marko Ðukanoviæ se nalazi od 25.decembra 1918. zatvoren u centralnom kaznenom zavodu u Podgorici (Crna Gora); on do sad nije ni isljeðivan ni suðen.
6.
General Joko Adžiæ, star 65 godina, nije htio položiti zakletvu kralju od Srbije, nego je za èitavu godinu dana ostao "neutralan". Prema njemu se upravljao i èitav kraj u kom je živio. Stoga su mu Srbijanci u decembru 1919. opljaèkali imanje i zapalili kuæu u kojoj je stanovao u Pivi (oblast nikšiæka). Osim toga njega su uhapsili, tukli ga po tabanima šipkom od puške, zatim ga bosa i pješke gonili iz Pive do Nikšiæa u zatvor (nekoliko sati hoda). Kad je provoðen kroz varoš Nikšiæ, maltretiran je na isti naèin kao i predsjednik Državnog savjeta M.Ðukanoviæ. Osim toga tukli su ga i praznim kutijama od amerikanskog konzerviranog sira. General Adžiæ se još nalazi u zatvoru u Podgorici.
7.
Milo K. Martinoviæ, star 75 godina, sudija u penziji iz Nikšiæa, vodio je pribilješku u svom notesu o zloèincima koji se èine. Zbog toga su ga Srbijanci odmah uhapsili u julu 1919. i organizovali "rulju" da ga napadne prilikom sprovoðenja u tamnicu. On je ne samo tuèen, nego su mu išèupali brkove i bradu, koja je bila duga. Zbog ovoga "zloèina" g.Martinoviæ je bio u zatvoru sedam mjeseci.
8.
Na isti naèin, kao i sudija Martinoviæ, bio je bijen i maltretiran g. Novica Nikoliæ, biv. sudija i narodni poslanik, kad je uhapšen u junu 1919. zbog jedne patriotske pjesme koju je spjevao, ali koju nije bio objavio.
9.
Na slièan naèin su maltretirani od srbijanskog sreskog naèelnika Tomiæa u decembru 1918. tri brata: vojvoda Božo Petroviæ (70 godina), bivši predsjednik ministarstva, general Ðuro Peroviæ (69 godina) i Marko Petroviæ (63 godine), bivši oblasni upravitelj, koji su živjeli na svojim imanjima u okolini Nikšiæa. Sva trojica su tada bila zatvorena u Podgorici. Poslije skoro godinu, vojvoda Božo Petroviæ i Marko Petroviæ bili su osloboðeni, a sad se nalaze internirani u Sarajevu (Bosna). General Petroviæ se nalazi još u zatvoru u Podgorici, gdje je potpuno oslijepio. On veæ nekoliko mjeseci moli da mu se dozvoli operacija na oèima, ali tu dozvolu još do danas nije dobio.
10.
U januaru 1919. srbijanske vlasti zatvorile su kapetana rudinskog g. Mojaša Peroviæa. Da ga ponize, stavili su mu samar na leða i tako je osamaren voðen od srbijanskih agenata po cijelom Nikšiæu, poslije èega su ga bacili u tamnicu.

B) Zloèini prema ženama i djeci

1.
U januaru 1919. žena Živka Janjuševiæa iz Ozriniæa (oblast Nikšiæa) rodila je u tamnici, gdje je bila zatvorena iz osvete prema njenom mužu - ustašu.
2.
Februara 1919. jedna srbijanska patrola došla je u selo Dragovoljiæe (oblast nikšiæka), odakle je potjerala sobom ženu Ilinku I. Smoloviæ, uzevši joj 60.000 kruna. Kroz nekoliko dana jedan seljak našao je u rijeci Bistrici njeno mrtvo tijelo, na kome je bilo osamnaest bajonetskih rana. Srbijanske vlasti iz Nikšiæa nijesu htjele po ovome zloèinu povesti istragu, nego su naredili da nesreæna žrtva bude noæu sahranjena.
3.
U nikšiækom zatvoru pomrlo je nekoliko ðece, koja su, u ime represalija prema njihovim oèevima - ustašama, bila zatvorena.
4.
Šest udovica: Marija žena Baja, Stane žena Nikole, Stanica žena Grujice, Stana žena Radovana, Velika žena Nikole i Jovana žena Novaka, sve iz porodice Nikèeviæa iz Pješivaca (oblast nikšiæka) zatvorene su u Nikšiæu samo zato što nijesu htjele položiti zakletvu kralju Srbije. Djeca ovih udovica ostala su bez staratelja i hranitelja, pošto su njihovi oèevi poginuli još 1913, u ratu s Turcima, pri opsadi Skadra.
5.
Sedmog jula 1919. opljaèkana je i zapaljena kuæa jednog od podnosioca ovog raporta, Milisava Nikoliæa, narodnog poslanika biv. potpredsjednika Narodne skupštine. Njegova majka Milica, stara 80 godina iz Župe (oblast nikšiæka), bila je kod susjeda sakrila nešto pokretnosti; da bi ju primorali da kaže gdje je pokretnost sklonila, srbijanski vojnici držali su je nad vatrom i tim je naèinom primorali da kaže gdje je pokretnost sklonila.
6.
Šestog avgusta 1919. srbijanska vojska opljaèkala je bila kuæu oca jednog od voða crnogorskog ustaša, komandira Andrije Dragutinoviæa iz sela Æekliæa (oblast cetinjska) u namjeri da uhvate njegovog brata Iliju. Ilija se, pošto je bila noæ, spasao bjegstvom kroz prozor, i pored živog èupanja od strane Srbijanaca. Jovanka majka Ilijina, starica od 75. g, kada je izašla iz kuæe, brižna za sudbinu svoga sina, bila je ubodena bajonetom, zatim od srbijanskih vojnika vuèena preko kamenja, te joj je na taj naèin išèašena ruka. Tek sjutra dan ova nesreænica bila je naðena od seljaka i prenesena kuæi.
Kad su u februaru 1920. srbijanski vojnici nagonili porodice ustaša (žene i djecu) iz Æekliæa da idu pred njima u potjeru, ova starica, pošto nije mogla iæi, bila je nošena u nosilima.
7.
U julu 1919. porodila se u podrumu nikšiæke pivare, koja je pretvorena u zatvor, žena Luke Æirakoviæa iz Ozriniæa (oblast nikšiæka). Ni poslije poroðaja nije osloboðena iz zatvora i ako je bila zatvorena bez ikakve krivice, samo iz represalija prema njenom mužu ustašu.


Djeèak od trinaest godina ubijen je zbog pjevanja pjesme koju je spjevao crnogorski kralj Nikola I


8.
22. maja 1919. srbijanskim trupama pošlo je za rukom da se dokopaju u planinama ustaša Simeona Miækoviæa, iz Župe Nikšiæke. One su ga vodile i bacile u tamnicu i tamo su mu se svetile; najprije su ga tukli okovima što su mu bili stavili na noge, a poslije su ga stavili 40 minuta u vodu do glave, obješenog za kose.
Docnije je isti Simeon uspio da se bjekstvom oslobodi. Srbijanci su donijeli rješenje da mu se opljaèka i zapali kuæa. Njegova mati, vidjeæi Srbijance da dolaze, pobjegla je sa troje djece, sinom od 11 godina i dvije djevojèice od 8 i 14 godina. Poslije nekoliko dana našli su ih u planini. Nasilnici srbijanski zabavljali su se time što su nad djecom izvršili svoje požude, a jadnoj ženi izbili sve zube.
9.
U mjesecu julu 1919. srbijanska vojska opljaèkala je imanje komandira Stevana Pavloviæa, izbjeglog u Italiji, i zabranila je da se njegova zemlja obraðuje. Njegovu ženu stavili su u tamnicu u Nikšiæu, staru 35 godina, i troje ðece (dva djeèaka od 12 i 10 godina i djevojèicu od 5 godina). Majka je bila rastavljena od ðece i, za svih šest mjeseci dok je bila zatvorena, nije ih viðela. Nju su hranili samo sa vodom i hljebom.
10.
U mjesecu avgustu 1919. srbijanske vlasti zatvorile su roditelje stare oko 80 godina potporuènika Mitra Markoviæa iz Cuca (oblast cetinjska). U tamnici su Srbijanci pustili da ovi starci trpe najveæe muke koje se zamisliti mogu. Naposljetku, ne moguæi doznati gdje se nalaze njihov sin i roðak ustaša, stavili su ih da stoje bosi na žeravici, prisiljavajuæi ih da ih prokažu.
11.
U mjesecu julu 1919. srbijanske trupe opljaèkale su u Ugnje (oblast cetinjska) kuæu potporuènika Mila Zubera, te su poveli sobom u zatvor na Cetinje njegovog oca (65 g), majku (55 g), brat (17 g) i njegovu sestru (10 g). Za vrijeme tri mjeseca ova se porodica borila sa žeðu i glaðu, jer su time htjeli prisiliti ove jadnike da kažu imena onih, za koje su Srbijanci mislili da su u vezi sa ustanicima.
12.
U mjeseci julu 1919. Srbijanci iz osvete prema potporuèniku ustašu Savu I. Kapi iz Ugnjanja zatvorili su u tamnici na Cetinju cijelu njegovu porodicu: njegovog oca (80 g), ženu (23 g) i sestru (20 g), te su ih muèili divljaèki i izložili gladi i žeði. Poslije mjesec dana su ih pustili, ali ponovo u decembru te iste godine opljaèkali su im kuæu i ponovo ih zatvorili u tamnicu, ðe su trpjeli neizmjerne muke i nova iskušenja.
13.
U mjesecu julu 1919. srbijanske trupe su stigle u Èevo (cetinjska oblast), ðe su opljaèkale kuæu narodnog poslanika Bogdana Vukotiæa, izbjeglog u Italiji, prisilili njegovu ženu, bolesnu i pri poroðaju, da pješaèi sve do Cetinja (7 sati hoda), ðe su je stavili u tamnicu.
14.
U mjesecu decembru 1919. srbijanske trupe napale su kuæu potporuènika ustaša Radovana Turèinoviæa (selo Velestovo, oblast cetinjska), opljaèkali su i uništili sve njegovo imanje i najzad mu zapalili dvije kuæe. Njegovu majku od 60. g, njegovu ženu i njegovu sestru tukli su i naposljetku odveli su ih na Cetinje u tamnicu. Srbijanci su im stavili do znanja da æe ih muèiti sve dok se njihovi roðaci ne predaju Srbijancima.


Izbacili su na ulicu stogodišnju majku Nika Kape i odveli u zatvor na Cetinje njenih šest kæeri


15.
U avgustu 1919. bio je ubijen od srbijanskih vojnika sin Sava F.Otaševiæa s Njeguša (oblast Cetinje), dijete od 13 godina, što je pjevao poznatu narodnu himnu "Onam, onamo", spjevanu od kraja Nikole.
16.
U julu 1919. Srbijanci su isprebijali batinama ženu jednog od podnosioca ovog raporta, majora Krsta Popoviæa iz Cuca (oblast Cetinje) samo s toga što nije htjela reæi gdje je sklonila šestoro djece, od kojih je najstarijemu 11 godina. Ona je zbog teroriziranja, a pošto joj je bila kuæa zapaljena, pobjegla sa djetetom od 4 mjeseca u Kotor, gdje se nalazila pored srbijanske posade još i italijanska i francuska. Ostalu djecu uzeli su dobri ljudi - seljaci, te ih držali prikrivenu kao svoju.
17.
U mjesecu junu 1919. jedno srbijansko odjeljenje ušlo je u selo Ugnje (cetinjska oblast) i nastanilo se u kuæu barjaktara Nika Kape. Za 5 dana ova nesreæna porodica morala je hraniti i posluživati ovu posadu. Kad su opljaèkali, uništili i rasuli sve što je ova porodica imala, izbacili su na ulicu staru majku Kapinu (oko 100 godina) i odveli u zatvor na Cetinje njenih šest kæeri. To su za jedan mjesec, prije nego su puštene, pretrpjele svake muke. Mjeseca decembra ponovo su ih zatvorili i tu su ih zadržali tri mjeseca pošto nijesu htjele ništa priznati o ustanicima. Za sve to zimsko vrijeme morale su spavati na golim daskama.
18.
U junu mjesecu 1919. pošto su opljaèkali i zapalili selo Oèiniæe (cetinjska oblast) srbijanske trupe su povele sobom 39 žena i ðece iz toga sela i držali ih i muèili nekoliko mjeseci u tamnici na Cetinju.
19.
U julu 1919. Srbijanci su zatvorili 120 žena i djece iz sela Krnjica i Vuèedabiæa (pomorska oblast) i držali ih u tamnici 5 mjeseci.
20.
Treæeg oktobra 1919. jedanaest vojnika srbijanskih iz 29. puka htjeli su silom da uðu u kuæu pok. Puniše Brajoviæa u blizini Bara. Pošto su bili odbijeni, pucali su na žene, koje su bile same u kuæi. Dvije od njih bile su ranjene: Marta Raduloviæ i Petruša Milaèiæ.
21.
Dvadeset sedmog decembra 1919. žena Vasa Marinoviæa iz sela Oèiniæa dobila je naredbu od srbijanskog kapetana Radoviæa da odnese na Cetinje, što je uèinila, radi saslušanja, svoga muža koji je ležao od gripe i bio na umoru.
22.
U julu 1919. stiglo je u Komane (oblast cetinjska) jedno odjeljenje srbijansko. Srbijanski komandant Blažo Božoviæ skupio je sve ustaške porodice, raèunajuæi tu žene u ðecu. Vidjeæi da od njih ne može ništa doznati o ustanicima, srbijanski vojnici su ih tukli. Komandant Božoviæ izabrao je meðu njima 65 osoba, zapovjedio im da se izuju i tako ih bose poslao preko brda u tamnicu na Cetinje (6 sati hoda).
23.
U oktobru 1919. srbijanski vojnici pucali su i ranili ženu Milosavu Zajoviæ iz Ozriniæa (oblast nikšiæka), koja je usljed rana ostala potpuno sakata.
24.
U januaru 1919. srbijanski vojnici opljaèkali su kuæu N.Mumoviæa iz sela Presjeke - Duga (oblast nikšiæka) i silovali mu ženu.
25.
25. 12. 1919. Srbijanci su zapalili selo Dide (opština bjelièka, oblast cetinjska). Stanovnici su bili pobjegli, izuzimajuæi stare i bolesne. Meðu njima nalazili su se bolesnici: Nikola Vujiæ i Božo R.Bigoviæ. Obojica su bili ubijeni. Majka Nikole Vujiæa, koja je pokušala braniti nevinog sina, bila je isprebijana, ostavili su je polumrtvu.
26.
18.decembra 1919. srbijanske trupe muèile su ženu Milana K.Miliæa, iz sela Duba (opština bjelièka, oblast cetinjska), tjerajuæi je da kaže gdje joj se nalazi muž ustaš. Kad to nije pomoglo, srbijanski vojnici tukli su joj šakama dijete od 19 mjeseci. Usljed ovoga djetetu je pošla krv na nos i usta, te je nekoliko dana kasnije od toga i umrlo.
27.
U mjesecu decembru 1919. srbijanske trupe, pod vidom da traže ustaše, opljaèkali su u Oèiniæima (oblast cetinjska) kuæu vodnika Luke Glendže, tukli su njegovog šesnaestogodišnjeg brata, muèili njegovu osamnaestogodišnju sestru i oboje ih zatvorili u tamnicu na Cetinju. Tamo su, kao i svi drugi, trpjeli veliku glad i sve ostale nevolje.
28.
U mjesecu avgustu 1919. srbijanski vojnici su opljaèkali pa zatim zapalili kuæu Vuka Peroviæa iz Martiniæa (podgorièka oblast). Njegova majka, da bi izbjegla muèenje, prokazala je ðe se nalazi njen novac, u iznosu od 16.000 kruna u sitnu i papiru. Prirodno, novac su odnijeli.
29.
U mjesecu januaru 1919. srbijanske okupatorske trupe zatvorile su u Broæancu (nikšiæka oblast) cijelu porodicu, raèunajuæi i malu djecu, poruènika Nikole i Petra Nikoliæa, ustaša. Oni su ih odveli u Nikšiæ i zatvorili ih u podrum pivare, gdje su ostali èetiri mjeseca i bili pušteni tek onda kad je stigla u Nikšiæ amerikanska misija. U julu 1919. srbijanska odjeljenja stigla su i ponovo im opljaèkala cijelo imanje i zapalila im kuæu. Da izbjegnu smrt, njihove porodice izbjegle su u planinu, gdje se i sada nalaze, živeæi u najveæoj nevolji i oskudici. Poruènik Nikola Nikoliæ, koga su Srbijanci teško ranili, da im ne bi pao u ruke, oduzeo je sebi život bombom.
30.
U januaru 1920. potporuènik srbijanski Nikola Žugiæ osudio je na muèenje Gaja Markoviæa i ženu mu (selo Cuce, cetinjska oblast), da ih prisili da pokažu gdje im se nalazi sin ustaš, Jakov.


Pet stotina èevske nejaèi držano je usred zime na otvorenom tri dana i noæi, od èega su mnogi pomrli


31.
U aprilu 1920. zatvorili su, muèili i tukli u Vasojeviæima jednu staru ženu od 80 godina, Bule Jovoviæ, da je prisile da prokaže gdje se nalazi njen unuk, potporuènik Bogdan Jovoviæ.
32.
U februaru 1920. muèena je od strane Srbijanaca žena Milica B.Martinoviæ, iz Prosenog Dola (opština Cuce, oblast Cetinje), da bi je primorali da kaže, gdje joj se nalaze sinovi. Da bi doznali šta žele, noge su joj pekli uz vatru, a istovremeno držali su joj više glave zažareni saè.
33.
U februaru 1920. bila je isprebijana i kosa joj otkinuta Ilinka kæer Raduna M.Jovanoviæa, iz Graba (opština Cuce, oblast cetinjska), samo s toga što su joj u kuæu dolazila braæa (ustanici).
34.
U februaru 1920. srbijanski pukovnik Stojan Popoviæ, "vrhovni šef" teroristièke vojske došao je lièno na Èevo i naredio, te su se na jednom mjestu na Èevu (oblast Cetinje) skupili preko 500 djece, žena i staraca, od ustaških porodica. Ovi nesreænici bili su opkoljeni jakom stražom i ostavili su ih usred zime bez hrane i na potpuno otvorenom polju -pod vedrim nebom - tri dana i noæi, od èega su mnogi pomrli.
35.
23.februara 1920. srbijanske trupe napale su Blaža M.Markoviæa i ženu mu Milicu (selo Cuce, cetinjska oblast), da prokažu gdje se skrivaju njihovi sinovi ustaši: Jakov i Mitar. Pošto nijesu uspjeli što su htjeli, Srbijanci su izgorjeli noge starim roditeljima, koji su usljed užasnih rana izgubili potpuno hod.
36.
Želeæi se osvetiti kapetanu Milanu Nikoliæu sa Èeva (cetinjska oblast) zbog njegovog aktivnog uèešæa u ustanku i zbog toga što je kasnije priješao u Italiju, gdje se još i sad nalazi, Srbijanci su u januaru 1919. opljaèkali i uništili cjelokupnu njegovu imovinu. U septembru iste godine zatvorili su u tamnicu na Cetinju njegovu bolesnu ženu i njegova dva roðaka Goluba i Nikolu Nikoliæa. Istog dana oni su našli smrt u tamnici. Misli se da su bili udavljeni ili otrovani. Žena kapetana Nikoliæa bila je puštena poslije 7 mjeseci tamnovanja.

--------------------------------------------------------------------------------
V) Zloèini protiv mirnog naroda


1.
Usljed muka i batina umrli su u proljeæe 1920. u nikšiækom zatvoru Ilija Lalatoviæ i jedan sin Baja Janjuševiæa, obojica mirni seljaci iz Ozriniæa (oblast nikšiæka).
2.
10. juna 1919. srbijanski vojnici ubili su u okolini Nikšiæa, bez ikakvog povoda ili stvarne krivice, dva brata, Boža i Obrena Damjanoviæa, i Mitra Kraljeviæa iz Broæanca (oblast nikšiæka); kæer ovoga posljednjega bila je ranjena.
3.
U avgustu 1919. zapalili su kuæu Joka Krivokapiæa u okolini Nikšiæa, koji je bio sakat. Krivokapiæ je pokušao da se brani, zbog èega su ga oni zaklali.
4.
16. oktobra 1919. srbijanska vojska našla je kod kuæe (okolina nikšiæka) seljake Milisava Nikèeviæa i Gavrila M.Džabaloviæa. Na njih su posumnjali da stoje u vezi sa ustancima, zato su izvedeni na Panduricu (na putu izmeðu Nikšiæa i Podgorice) i javno strijeljani. Da bi zadali što veæi strah narodu, držali su ih tu na putu èetiri dana neukopane.
5.
U aprilu 1919. Ilija Ðikanoviæ, vojnik srbijanski sa još nekoliko vojnika, koji su saèinjavali patrolu, ubio je trgovca Žižiæa iz Drobnjaka (oblast nikšiæka) i opljaèkao mu 25.000 kruna. Zloèin je izvršen na mjestu Grkavac na putu Nikšiæ - Risan (Boka Kotorska). Majka ubijenog, pošto je saznala za zloèince, otišla je u Kotor u srbijansku komandu da ih prijavi. Srbijanski pukovnik Ristiæ umjesto da povede istragu za zloèin, cinièki je upitao:
"Je li poginuli Crnogorac"? Kad je nesreæna majka odgovorila da jeste, pukovnik je odgovorio: "Nije mi žao što je taj jedan poginuo, nego što nije bar hiljada".
6.
U drugoj polovini jula 1919. jedan oficir srbijanski, poruènik Jagoš Draškoviæ, naredio je da se zatvore i odvedu na Vir Pazar, kao vrlo sumnjiva lica, seljaci: Niko Vuèedabiæ, Miæko Jankoviæ, Ðuro K. Pekiæ, Paviæ Vuèerakoviæ, svi iz sela Krnjice. Na putu svi su pobijeni na mjestu koje se zove Dubravice, izmeðu sela Seoca i Krnjice. Soldeteska se svetila i nad lješinama nesreænika, parajuæi ih bajonetima. Tek poslije pet dana bilo je dozvoljeno da se sahrane, a za to vrijeme ležali su na putu.
7.
Ako bi se na koji sluèaj prekinula telegrafska žica, najbliže selo u znak kazne bilo je opljaèkano. Èesto se dešavalo da sami srbijanski vojnici otkinu žicu, samo da bi imali povoda da pljaèkaju. Takav je sluèaj bio sa selom Vojinoviæima (opština Æekliæi, cetinjska oblast), koje je bilo opljaèkano, a osim toga moralo je ishranjivati za èitav mjesec dana dvije èete srbijanskih vojnika.
8.
Dva brata Luke Jovanoviæa, ustanika iz Jezera (opština Æekliæi) primoravani su da zapale svoju sopstvenu kuæu. Kad su oni to odbili, tukli su ih; kad i to nije pomoglo, vješali su ih o direke usljed èega su padali u nesvjest. Poslije ovoga oni su zapalili svoju i svoga brata kuæu.
9.
U oktobru 1919. jedna srbijanska patrola ubila je u selu Dide (opština bjelièka, oblast cetinjska) dva mirna seljaka, stara do 60 godina i Nikolu Draškoviæa, stara 50 godina. Njihova je sva krivica bila ta, što se toga dana u blizini sela vodila borba izmeðu ustanika i trupa srbijanskih.


Roðaci ustanika i drugi Crnogorci su batinani,pljaèkani, kundaèeni, kamenovani i strijeljani



10.
U decembru 1919. srbijanski vojnici kundacima su isprebijali Jovana M.Iliæa iz sela Zaljuti (opština Cuce, oblast Cetinje) starca od 70 godina, koji je od toga poslije dva dana umro. Njegova krivica bila je ta, što se tog dana u okolini njegova sela vodila borba izmeðu ustanika i srbijanskih trupa.
11.
U decembru 1919. bio je ubijen od srbijanskih vojnika Radula A.Ðurièiæ (selo Rovine, opština Cuce, oblast Cetinje) s toga što je kod njega bila skrivena jedna lovaèka puška.
12.
U oktobru 1919. Marko P.Ðuranoviæ iz sela Zaljuti (opština Cuce, oblast Cetinje) ranjen je od srbijanskih vojnika sa dva metka samo s toga, što je bio sakrio nekoliko svojih ovaca, da mu ih ne opljaèkaju. On se i danas nalazi na lijeèenju u bolnici na Cetinju.
13.
U mjesecu februaru 1919. srbijanske trupe, pod komandom kapetana druge klase Radoja Æetkoviæa, objesili su ispod pazuha i tukli iz sela Dodoša (rijeèka oblast) ove seljake: Marka Gazivodu (75 g), Sava Gazivodu (70 g), Pera Gazivodu (60 g), Laba Kostiæa, Joka Kostiæa, Peka Ražnjatoviæa, Raka Joviæeviæa, Marka Joviæeviæa, Luku Joviæeviæa, Milana Vukotiæa, Sava Pejoviæa, Vasa Ražnatoviæa, Jovana Jankoviæa, Marka Pejoviæa i Ivana Mihaljeviæa.
14.
U mjesecu junu 1919. srbijanski vojnici opljaèkali su Ibrahima Husa iz Kodre (barska oblast) i ubili su u njegovoj kuæi, pred njim, njegova dva sina, jednog od 25 a drugog od 30 godina. Oni su uèinili taj zloèin pod izgovorom da su žrtve imale veze i dodavale hranu ustanicima.
15.
U mjesecu julu 1919. srbijanski vojnici ubili su na putu izmeðu Krnjice i Seoca starog oca od 65 g. ustanika Blaža Vuèedabiæa. Njegova kuæa i imanje bilo je opljaèkano i sasvim uništeno.
16.
U mjesecu decembru 1919. dva srbijanska odjeljenja, naoružana mitraljezima i topovima, došla su u Župu (nikšiæka oblast) da prisile seljake da polože zakletvu na vjernost kralju Srbije. Seljak Ðuro Jakovljeviæ se protivio i srbijanski kapetan Vukan Mijuškoviæ istukao ga je pred svima. Revoltiran tom sramotom, seljak izvadi skriven revolver ispod gunja i opali ga na svog napadaèa, srbijanskog oficira, ali bez ikakvih posljedica, pošto je revolver bio napunjen samo barutom. Za taj èin ubili su vojnici kralja Petra kundacima i kamenjem nesretnog Jakovljeviæa, èija je lešina bila izložena na ulici osam dana. Iznad njihove žrtve napisali su "Svi oni koji se protive srbijanskim vlastima ili pomažu ustaše proæi æe ovako".
17.
U junu 1919. zatvorili su srbijanski vojnici mirnog seljaka Raka Batriæeviæa iz Oèiniæa u njegovoj kuæi i, pošto su ga izmuèili, ubili su ga.
18.
Vaso Dragièeviæ, star 80. godina, iz Pipera (podgorièka oblast) imao je èetiri sina. Dvojica su se pridružila ustanicima, a druga dvojica su ostala kod kuæe. Avgusta 1919. srbijanski vojnici doðoše pred kuæu starèevu i kundacima pokušaše da ga primoraju da im kaže gdje mu se nalaze sinovi ustaši. Pošto nije znao ili nije htio da im kaže, srbijanski vojnici su ga zatvorili u kuæu i zapalili je. Vidjeæi da tim varvarskim postupkom ne mogu doznati ništa, izvadili su ga iz vatre, istukli i najzad poslali u tamnicu.
Jednog od njegovih sinova, Iliju, upregli su u tovarna i batinama ga nagnali da ih vuèe. Drugog njegovog sina, Nikolu, biv. pisara opštine Spuž, zatvorili su iz istih razloga kao i njegovog oca. U zatvoru su morali da snose sve varvarske muke i zloèine, kojima se Srbijanci tajno služe. Da ih još više zaplaše, triput su ih izvodili na gubilište i pred njima sve pripremali za izvršenje kazne i svaki put ih vratili u tamnicu. Najzad su ih strijeljali.
19.
U maju 1920. umro je u tamnici u Nikšiæu Nikola B. Zajoviæ iz Oèiniæa (nikšiæka oblast), star 20 g. On je bio zatvoren samo iz osvete prema njegovim roðacima, koji su ustali protivu Srbijanaca. Njegova lješina ostala je sedam dana u istoj tamnici gdje su bili zatvoreni drugi crnogorski patrioti.
20.
U septembru 1919. u Bjelicama (cetinjska oblat) bilo je zapaljeno 83 kuæe. Vlasnici kuæa i njihovi roðaci bili su primorani da zapale svoje kuæe. To je bila kazna za onaj dio naroda, za koji se mislilo da nije dosta vjeran kralju Petru. U ovoj opštini ima seljaka, koji su bili dužni da šest puta polažu zakletvu kralju srbijanskome.
21.
U oktobru 1919. u Bjelicama (cetinjska oblast) srbijanske trupe opkolile su jednu kuæu, u koju se bilo sklonilo pet ustaša. Poslije duge borbe, vidjeæi da ne mogu uzmaæi Srbijancima, èetvorica od njih su se predali, peti, Marko Mrðenoviæ, ne htijuæi se predati, pokušao je da se spasi bjekstvom, ali je bio ranjen. Srbijanci su ga èitav sat vukli za noge i kad su ga odvukli na Èevo, bio je mrtav. Njegov su leš objesili i tako je obješen ostao tri dana. Srbijanci su mislili da tim strašnim djelom zastraše narod. Oni su takoðer uhvatili njegovog brata Gliga i poslali ga pod stražom na Cetinje, ali su ga njegovi èuvari putem tukli tako jako, da je na putu umro.


Vezali su djecu i ženu ustanika Mija Miækoviæa a onda ih bacili u jamu prepunu drugih žena i djece



22.
U avgustu 1919. srbijanske trupe provalile su u selu Ðinoviæi(cetinjska oblast) u kuæu S. Adžiæa, s namjerom da je opljaèkaju. Vlasnik je htio da obrani svoje dobro i bio je teško ranjen. On se docnije uputio na Cetinje da se tuži srbijanskim vlastima. One su ga uputile poruèniku Sulejmanoviæu, koji je naredio vojnicima da ga tuku morskim užetom tako dugo, dok nije potpisao izjavu da se sam ranio.
23.
U septembru 1919. Srbijanci su uhvatili ustaša Radula Boškoviæa i odveli ga na Bogetiæ. Tamo su ga privezali za teretna i u bijesnom trku vukli ga sve do Nikšiæa (3 sata puta). Stigav u varoš, jadnika su privezali za drvo i zabavljali se boduæi ga s vremena na vrijeme bajonetima tako da bi njegove muke produžili. On je umro isto veèe.
24.
U decembru 1918. i januaru 1919. Srbijanci su odveli na Cetinje oko 450 Crnogoraca, sve iz okoline Cetinja, i zatvorili ih. Svakog dana nekoliko njih odvodili su u podrume Vladinog doma, gdje voda dopire do koljena i tamo su ih držali do šest sati. Za najmanju stvar tukli su ih mokrim užetima. Velik broj ovih nesretnika platio je životima ovu nedostojnu igru srbijanskih vlasti.
25.
U junu 1919. srbijanske trupe, pod komandom kapetana Vukana Mijuškoviæa, zapalile su kuæu ustaša poruènika Mija Miækoviæa iz Župe Nikšiæke. Njegovu ženu i troje djece muèili su da ga prokažu. Ne mogavši doznati ono što su htjeli, svezali su ih i zabavljajuæi se pucajuæi pored djeèjih uha i, najzad, privezali su djecu jedno za drugo, leða u leða, a majku s treæim djetetom i tako, tukuæi ih, primorali ih da marširaju s njima do Nikšiæa. Vidjeæi da su jadnici okrvavljeni i da se ne mogu više držati na noge, Srbijanci su ih bacili na jedna tovarna , poslije èega su ih bacili u jednu duboku jamu, ograðenu gvozdenim žicama, koja je veæ bila prepuna ženama i djecom ustaša. Svi ti nesreænici stojali su u smradu i gadluku. Srbijanci su im prijetili da æe u tu jamu navesti vodu rijeke Mrkotice, koja tuda protièe, ako ne budu mirni i poslušni. Tu se porodila žena komandira Dragiše Bojoviæa.
26.
U januaru 1920. ubijen je bajonetom seljak Marko Jakovljeviæ iz Župe (oblast nikšiæka) zato što je javno rekao da nije èasno da se pljaèkaju i pale kuæe.
27.
25. februara 1920. srbijanski vojnici natjerali su oca komandira Andrije Dragutinoviæa, starca od 90 godina, prijeteæi mu smræu, da svojom rukom zapali svoju kuæu.
28.
U februaru 1920. srbijanski vojnici isprebijali su toljagama Dušana Ð. Popoviæa, starca od 73 godine, iz sela Rovine (opština Cuce, oblast Cetinje) samo u bijelim gaæama po snijegu, a Ðoka A. Popoviæa, stara 65 godina, iz Cuca (oblast cetinjska) odveli u zatvor, gdje je ostao 15 dana samo zato što je u njegovoj kuæi bilo svjetlosti, mimo zabrane, oko 11 sati noæu.
29.
U februaru 1920 srbijanski vojnici potjerali su tri sata bosa i gola (obuèena samo u bijelim gaæama) po snijegu Ðoka A. Popoviæa, stara 65 godina, iz Cuce (oblast cetinjska) u zatvor, gdje je ostao 15 dana samo zato što je noæu otvorio vrata od svoje kuæe.

--------------------------------------------------------------------------------
Zloèini prema ustanicima (mrtvim i ranjenim)


U novembru 1919. komandant Dragiša Bojoviæ, šef jednog ustanièkog odjeljenja, roðen u Župi (nikšiæka oblast) bio je s roðakom barjaktarom Milutinom Bojoviæem opkoljen od jednog odjeljenja srbijanskog. Ni jedan ni drugi nijesu htjeli da se predadu dok nijesu bili teško ranjeni. Oni su doveli 75-godišnjeg oca komandantovog kao i njegovu devetogodišnju kæer (ostali su se èlanovi porodice nalazili u tamnici u Nikšiæu) da prisustvuju ubistvu njihovog sina, odnosno oca. Iako su bili teško ranjeni, srbijanski vojnici su ih tukli, muèili i završili svoj zloèin bodeæi ih bajonetima. Pred užasima tog varvarskog èina sirota kæi komandantova poluðela je.
2.
Maja 1919. zbog bolijesti predao se je "na vjeru" srbijanskoj posadi na Velimlju (oblast nikšiæka) ustanik Ilija Radoviæ. I pored zadate vjere, Radoviæ je bio odmah ubijen.
3.
16. oktobra 1919. Srbijanci su uhvatili ustaša Radula Boškoviæa iz Bogmiloviæa (oblast nikšiæka), koji je bio praæen jednim djeèkom od 14 godina. Upuæeni su pod stražom u Nikšiæ, meðutim, oni su obojica, još usput, bili probodeni bajonetima, poslije èega ih je jedan vojnik priklao nožem.
6. avgusta 1919. pali su u ruke srbijanskih vlasti kao ranjeni ustaši: Antonije Bojoviæ, kandidat prava beogradskog univerziteta, Mileta Andijeviæ, pravnik, Tomaš Markoviæ, gimnazist, vodnik Blažo Bojoviæ i èetnici Mašaniæ i Simonoviæ. Ovi nesreæni mladi ljudi umoreni su tada na najgorniji naèin. Da bi ih primorali da im daju obavještenja o ustanicima, srbijanske vlasti su ih i ranjene muèile najstrašnijim mukama: otkinuli su im noseve, uši i jezike, pa im najposlije oèi izvadili.
U avgustu 1919. Srbijanci su uspjeli da uhvate ustaša Lakiæa Markoviæa iz Pipera. Podvrli su ga dugim muèenjima i najzad ubili. Njegov lješ bacili su na ulicu i tek poslije tri dana dozvolili su njegovoj ženi da ga sahrani.


Da bi izdao roðaka ustanika Petar Rakoèeviæ je usijanim gvožðem vuèen za uši i za jezik



6.
Šikane Srbijanaca dovele su u oèaj Miliju Stamatoviæa i Mihaila Nešoviæa, oba iz Bara. Bili su obavezni da se svakog dasna prijavljuju mjesnoj policiji. Htijuæi da uèine kraj tom nepodnošljivom životu, odluèili su da bježe, što su 30. oktobra 1919. uèinili. Srbijanska žandarmerija ih je opkolila, ranivši Stamatoviæa. Srbijanci su obeæali da æe im pokloniti živote, samo ako se predadu, ali, prirodno, po obièaju, rijeè nijesu održali, veæ su iste noæi nesreænike pretukli kamenjem u barskoj tamnici.
7.
25. juna 1919. u selu Brežini (cetinjska oblast) srbijanski vojnici su muèili i tukli, jer nijesu pokazali dosta poniznosti da ih služe, ove starce: Bogdana Bojanoviæa (65 g.), Paviæa Bojaniæa (81 g.), Ðura S.Bojaniæa (72 g.) i Maricu N.Bojanoviæ (68 g.).
8.
Ustaša Marka Š.Paviæeviæa uhvatile su srbijanske vlasti aprila 1920. Pri sprovoðenju za Kotor, dvojica vojnika, koja su ga pratila, ranila su ga i pokušala su da ga prikolju.
9.
12. februara 1920. bio je ranjen u borbi poruènik crnogorske vojske Nikola Nikoliæ, ustaš, ali pošto se nije htio ni ranjen predati srbijanskim vlastima, upalio je bombu i stavio je pod pazuho, gdje je eksplodirala, nanijevši smrt ovom heroju. Poruènik Nikoliæ bio je sahranjen kod crkve na Broæancu (oblast nikšiæka). Srbijanci, radi zastrašivanja stanovništva, iskopali su ga iz groba i mrtva ga iz plotuna "na propisan naèin" strijeljali.
Gaeta (Italija) 21. jula 1920.
Milisav Nikoliæ, poslanik i biv. potpredsjednik N. Skupštine
Krsto Popoviæ, komandir
Nikodim Janjuševiæ, monah, nastojnik manastira Župe.
Vasko Marojeviæ, biv. plemenski kapetan.
Pero Vukoviæ, komandir.
Novica Radoviæ, rezervni inžinjerski komandir.
Nikola Kašæelan, komandir.
Dimitrije Nikoliæ, biv. sudija
Andrija Dragutinoviæ, komandir
Radojica Nikèeviæ, kapetan.
Mašan Borozan, kapetan

RAPORT CRNOGORSKOJ VLADI MILIJE RAKOÈEVIÆA, POTPORUÈNIKA CRNOGORSKE VOJSKE,
O ZLOÈINIMA SRBIJANSKE VOJSKE PREMA NJEGOVOJ PORODICI I NJEGOVIM ROÐACIMA

Dolazeæi iz Crne Gore, preko Arbanije, u Italiju, èast mi je podnijeti sljedeæi izvještaj o zloèinima Srbijanaca, uèinjenim prema mojoj porodici i prema mojim roðacima:
G.1918., kada su srbijanske trupe izvršile okupaciju Crne Gore i drugim nedozvoljenim sredstvima primorale jedan dio gladnog i namuèenog crnogorskog naroda da položi zakletvu na vjernost kralju Srbije, ja sam odskoèio u šumu, kao i mnogi drugi, radi odbrane èasti i prava naše muèenièke Otadžbine.
1.
Izgorjeli su mi kuæu, koja se nalazi u Donjoj Moraèi (oblast Kolašin); ubili su mi dva brata: majka mi je, što od tuge za njima, što od muèenja izvršnog nad njom, umrla: moja sestra je odskoèila u šumu, gdje se i danas nalazi, ja sam u borbi protiv Srbijanaca zadobio više rana.
2.
Od mojih Rakoèeviæa je od strane Srbijanaca u Kolašin 75 ljudi, ne raèunajuæi tu ženu i djecu, èiji broj nijesam mogao taèno saznati.
3.
Petra Rakoèeviæa iz Donje Moraèe, udarili su na razne muke, najposlije su ga dva srbijanska vojnika usijanim gvožðem vukla za uši i za jezik. On je tada ostao živ, ali potpuno gluhonijem. Njega su tim htjeli namorati da kaže gdje se nalazim, pošto sam tada bio sklonjen u planini i lijeèen od zadobijenih rana.
4.
Srbijanski vojnici tukli su Radoja Rakoèeviæa, bivšeg narodnog poslanika iz Kolašina, sa sekretima pijeska po trbuhu i leðima.
5.
Žena moga roðaka, poruènika Mihaila Rakoèeviæa, sa jednim djetetom osuðena je na zatvor i zatvorena iako je bila pri poroðaju, tako da se u zatvoru porodila. Njena krivica bila je u tome što je nama, ustanicima, nabavila nekoliko pari opanaka. Osim ovih pobrojanih zloèina, u mom mjestu izvršeni su i sljedeæi:
6.
Srbijanski vojnici ubili su dva brata poruènika Todora Duloviæa, zapalili mu kuæu i u zatvoru silovali njegovu šesnaestogodišnju sestru.
7.
Vaso Janketiæ i Risto Pekoviæ su ubijeni samo stoga, što su konaèno odbili da polože zakletvu kralju Petru od Srbije.
Gaeta (Italija) 30.jula 1920.
Milija Rakoèeviæ,
potporuènik crnogorske vojske

ZLOÈINI I NASILJA SRBIJANACA SAMO NAD JEDNOM CRNOGORSKOM PORODICOM

(Raport podnesen Crnogorskoj Vladi od èlanova ove porodice)

Potpisani imaju èast podnijeti sljedeæi izvještaj o zloèinima i nasiljima koje su srbijanske trupe uèinile prema nama i našim porodicama.
Naše bratstvo, koje je mnogobrojno, veæ vjekovima živi skromno, ali ipak u slobodi, sreæno i zadovoljno u plemenu Rovcima (oblast šinska).
Osim nas u našem plemenu živi još jedno mnogobrojno, pošteno i hrabro bratstvo Vlahoviæa. Vojne operacije srbijanske vojske, o kojima æe ovdje biti rijeèi, vršene su protiv èitavog plemena Rovaca, dakle protiv bratstva Vlahoviæa i Bulatoviæa.
Meðutim, zloèini o kojima æe ovdje biti rijeèi, tièu se samo bratstva Bulatoviæa. Što se tièe zloèina prema bratstvu Vlahoviæa, mi ih neæemo iznositi, jer ih u detalje ne poznajemo, a vjerujemo da æe to oni sami uèiniti.


Bulatoviæima što su se Srbima predali naèasnu rijeè, živima je sa tijela drana koža



Kad se crnogorski narod u decembru 1918. s oružjem u ruci digao da brani prava svoje zemlje i da sprijeèi njenu nasilnu aneksiju Srbiji, Rovca su uzela direktno uèešæe u ustanku i s oružjem u ruci pošli u Pipere 20.decembra 1918., odakle da produže i stupe u krvavu borbu.
Iz Pipera su se vratili svojim kuæama, a potpisani je odmah sa nekoliko Rovèana stupio u vezu sa predstavnicima ustaša, iz oblasti nikšiæke i neprestano s oružjem u ruci vodio krvave borbe sa najgroznijim našim neprijateljem Srbijancima u toku od dvije godine, koje se borbe i danas produžuju.
U toku 1918. srbijanske vlasti iz Kolašina pozivale su nas nekoliko puta, da priznamo nasilnu aneksiju Crne Gore i da položimo zakletvu na vjernost kralju Srbije.
Uvijek samo to odbijali, izjavljujuæi da pitanje Crne Gore nije još riješeno od Konferencije Mira, niti od crnogorskog naroda. u julu 1919. -Srbijanci su poslali protiv našeg plemena dva bataljona sa artiljerijom i mitraljezima, da silom slome naš otpor. Ovaj odred doèekali smo u planini Lukavici i borbom ga odbili ka Nikšiæu.
13. novembra 1919. Srbijanci su uputili protiv nas deset bataljona pod komandom potpukovnika Dušana Besarabiæa, sa nekoliko baterija topova (pod komandom Borivoja Roksandiæa) sa 24 mitraljeza i sa preko sto mašinskih pušaka.
Kod nas su se tada bili sklonili 300 naših (crnogorskih) ustanika. Za punih sedam dana, iako naoružani samo puškama bez dovoljno municije, davali smo oèajan otpor napadaèu. Meðutim nemilosrdno bombardovanje sela, ubijanje žena i djece, primorali su nas da se osmog dana, podijeljeni u nekoliko odjeljenja, probijemo kroz neprijatelja, koji je zauzeo naše selo i opljaèkao ga, muèeæi žene i djecu.
Pošto je vojska srbijanska napustila naše pleme i otišla da iste "herojske" podvige èini i u drugim mjestima, mi smo se povratili 23. decembra u pleme. Meðutim, veæ sjutra dan, poslano je ponovo jedno odjeljenje protiv nas, koje nijesmo saèekali, jer nijesmo bili spremni za borbu, te smo otišli u planine.
Zimu smo prezimili u brdima u naveæoj bijedi i oskudici, i u snijegu od 2-3 metra. Mnogi od nas ili su umrli od zime ili su im otpali prsti ruku ili nogu, te se u takvom stanju vratili i predali Srbijancima, koji su ih odmah zatvorili.
U martu mjesecu 1920. povratili smo se opet u naše pleme. Meðutim, veæ 26. marta 1920. Srbijanci su poslali odjeljenje od nekoliko bataljona, koje je ovoga puta dobilo nareðenje da se radikalno i konaèno razraèuna s nama.
Naše kuæe bile su nemilosrdno paljene i bombardovane, imanja opljaèkana, djeca i žene muèeni i zatvarani.
Srbijanska vojska samo prema našem bratsvu uèinila je sljedeæe zloèine:
1.
Silovano je i izgubljeno oko 30 žena i djevojaka; meðu ovima bila je i žena Stevana Bulatoviæa, stara 55 godina; ona je stalno od balkanskog rata imala u ratu èetiri sina, od kojih su joj jednog ubili Srbijanci a dva joj se nalaze u planinama. Pošto je nad ovom sirotom ženom izvršeno silovanje, ona se bacila u rijeku Lim i udavila, nemoguæi podnijeti nanijetu sramotu.
2.
Otjerali su u Kolašin i uhapsili 420 žena i djece i 47 ljudi.
3.
Opljaèkali su 95 komada svinja, 36000 ovaca, 446 govedi i uništili nekoliko stotina košnica.
4.
Izgorjeli su nam 45 kuæa, ne raèunajuæi tu staje za stoku i ljetne stanove.
Ostavljajuæi na stranu imena žena i djece pobijenih u kuæama topovima za vrijeme borbe, kao i nabrajanje svih sluèajeva muèenja i batinanja, iznijeæemo nekoliko zloèina, koji æe svakog uvjeriti da su upravljaèi Srbije i njihova "herojska" vojska trebali živjeti u doba najcrnje inkvizicije, ali ne u XX vijeku:
Pero B. Bulatoviæ i Radivoje R. Bulatoviæ predali su se na èasnu rijeè Srbijancima, da im neæe ništa uèiniti. Meðutim, èim su se predali, Srbijanci su ih poèeli muèiti, hoteæi ih primorati da kazuju gdje su se sklonili ustaši. U 24 sata èetiri su ih puta vješali, gvozdenim šipkama isprebijali su im noge i ruke, pa im živim sa tijela kožu skidali.
Matiju J. Bulatoviæa isprebijali su puškama, pošto im nije umio kazati gdje su sakriveni ustaši, i tako ga isprebijana i polumrtva ostavili. Zbog toga je sakat ostao.
Srbijanski vojnici stavljali su na vatru Planu Z. Bulatoviæ i Stanicu R. Bulatoviæ, starice od 90 godina, i primorali ih na taj naèin da prokazuju ustanike.
Iz istih razloga tukli su i muèili petoro djece Živka P.Bulatoviæa. Djeci su podnosili noževe pod grlo, isprebijali ih i zatim zatvorili.
5.
Ružicu, ženu potpisanog poruènika Boža Bulatoviæa, batinama su namoravili da kaže gdje joj se muž nalazi. Kako ova nije umjela ništa reæi, usijanim gvožðem vukli su je za jezik.
6.
No zloèinaèka imaginacija Srbijanaca dostigla je svoj vrhunac u muèenju: Manje, žene Radivoja Bulatoviæa, Milica, žena Mira Bulatoviæa, Mare, žene Pera Bulatoviæa i Petrane, žene Pura Bulatoviæa. Ovim ženama zavezali su dolje suknje, pošto su im prethodno ubacili izmeðu nogu po dvije maèke. Poslije toga, pošto su na taj naèin zatvorili maèke, poèeli su ih tuæi, te su ove razjarene i podivljale razdirale kandžama i zubima meso ovih nesreænica.
Stotine svjedoka u Crnoj Gori potvrdiæe ove zloèine, a najmanje stotina svjedoka nalaze se veæ u Italiji.



Bulatoviæi pišu: Ropstvo pod Austro-Ugarskom spram onog pod Srbijom je prijatna uspomena



Od naših roðaka ostalo je još 40 u šumi spremnih, da radije i oni i porodice njihove umru, nego da ostanu pod jarmom najsramnijim, i vladavinom, koju je ikada istorija svijeta zapamtila.
Tri godine ropstva pod Austro Ugarskom bile su strašne i ponižavajuæe, naroèito za naš narod koji je vjeèito bio u slobodi. Ali ropstvo pod Austro-Ugarskom danas je u oèima cjelokupnog crnogorskog naroda samo jedna prijatna uspomena prema veæ 20 mjeseci robovanja pod Srbijom, za koju je Crna Gora dobrovoljno ušla u rat, spasla 1915. njenu vojsku i sebe žrtvovala.
Postupak sa Crnom Gorom i njenim narodom sram je za XX vijek, sram je za civilizaciju i za vlade saveznièkih Velikih Sila, naroèito onih, pod èijom je komandom i sa èijim je obavezama i generacijom ušla srbijanska vojska u Crnu Goru novembra 1918. pod uslovom respektovanja suvereniteta crnogorskog naroda, njegove slobode i njegovih ustavnih institucija.
U namjeri da izlože oèajno stanje crnogorskog naroda, naroèito svoga kraja, potpisani su prije šest dana došli u Italiju iz Crne Gore, pošto im je trebalo tri nedjelje da preko planina Crne Gore i Arbanije doðu u porat Medovu, u kome se nalazi italijanska posada.
Izvolite, G.Predsjednièe, primiti uvjerenje našeg odliènog poštovanja.
Rim 26.jula 1920.
Ivan Bulatoviæ, komandir
Božo Bulatoviæ, poruènik
M.Bulatoviæ, zemljoradnik
R.Bulatoviæ, zemljoradnik

 
Scoring disabled. You must be logged in to score posts.
ZVEK ZIVI CETINJANIN
(Login Zvek_Zivi_Cetinjanin)

Re: Koji su procentualni udeli Crno-goraca po religiji?

No score for this post
October 28 2006, 8:38 AM 

OKUPACIJA CRNE GORE NAKON PODGORIČKE SKUPŠTINE (1918-1919. GODINE) SA STANOVIŠTA MEĐUNARODNOG PRAVA


Nakon neustavnog rušenja Kraljevine Crne Gore, na Podgoričkoj skupštini, 1918. godine, Crnu Goru su zaposjele strane trupe.
O statusu tih jedinica Gavro Perazić je, u časopisu Istorijski zapisi, objavio članak «Međunarodnopravna osnova mandata savezničkih oružanih snaga na teritoriji Crne Gore 1918-1919. godine», koji prenosimo

Kralj moli saveznike da Srbija ne okupira Crnu Goru

1. – Na sjednici Vrhovnog ratnog savjeta savezničkih i udruženih sila u Versaju, 2. novembra 1918. godine, odlučeno je da Crnu Goru posjednu francuske, engleske, italijanske, američke i srpske trupe. Sve te vojne formacije stavljene su pod vlast Vrhovnog ratnog savjeta. To potvrđuje i predsjednik Francuske Republike u pismu kralju Nikoli, gdje kaže da su sve vojne snage saveznika, uključiv i komandanta Istočne armije, generala Franše Deperea, stavljene pod vlast Ratnog savjeta velikih sila. Prema tome, hijerarhijska vojna linija (lanac komandovanja) se protezala: Vrhovni ratni savjet – Komanda Istočne armije – Komanda srpske vojske. Komanda je formirana za Crnu Goru i Kotor, zamišljena kao privremena, neposredno je bila stavljena pod vlast Glavnog komandanta za istok F. Deperea, i njome je komandovao francuski general.

AUTONOMIJA U KOMANDOVANJU

Međutim, srpskoj komandi je bila, ipak, ostavljena izvjesna autonomija u komandovanju sopstvenim detašmanom koji je nastupao pravcem Metohija – Crna Gora. No, u krajnjem Vrhovna komanda savezničkih snaga je imala nad njom vojničku nadležnost.
Inače, kralj Nikola i nejska vlada bili su uporni u zahtjevu da, ako treba Crnu Goru da okupiraju saveznici, da to budu Francusko-britanske, ili italijanske trupe, a da se to onemogući srpskim trupama.
2. – Skladno opštem planu za protjerivanje i savlađivanje neprijatelja na balkanskom ratištu, a na temelju odluka Vrhovnog ratnog savjeta, vojni i pomorski predstavnici (maršal Daglas Hag, Peršing i Peten) skicirali su nacrte primirja 7. oktobra 1918. godine, kojima je odlučeno pod tačkom 5: ''Srbija, Crna Gora i Albanija biće evakuisane kao gore navedene'' (radi se o evakuaciji Francuske, Belgije, Luksemburga i Italije).
Klemanso je javio telegramom Depereu 10. novembra 1918. godine da su savezničke grupe namijenjene za operacije u Crnoj Gori stavljene pod njegovu komandu i da srpske trupe čine dio tih snaga, kao i italijanske, te je umjesno izbjeći kontakt između njih što je moguće više. Inače, Pjaćetini (italijanski general) saopštio je Franše Depereu da je dobio od svoje vlade nalog da prihvati princip mješovite operacije u Skadru, pod uslovom da se okupacija Crne Gore rezerviše za Italiju, što je poslije ocijenjeno kao neka konfuzija. Inače, komanda italijanskih snaga je dobila uputstvo da se komanda nad Kotorom ne može dozvoliti srpskom oficiru.
Formiranje srpskog detašmana uslijedilo je na osnovu Instrukcije glavnog komandanta savezničkih armija, od 18. oktobra i na osnovu toga srpska komanda je izdala svoju naredbu za komandanta skadarskih trupa. Srpski oficir za vezu pri Vrhovnoj komandi savezničkih vojski Marinković izvještava Glavnog komandanta savezničkih armija da je za komandanta skadarskih trupa imenovan pukovnik Milutinović i da su u sastavu ovih jedinica II jugoslovenski puk, tri brdske baterije, ljudi pod komandom Koste Pećanca, kasnije Ohridski detašman, a poslat je i dovoljan broj oficira, činovnika i crnogorskih vojnika.

DOBROVOLJCI IZ "SRPSKIH ZEMALJA"

Od strane Francuza je u ovaj detašman ušlo: 58. lovački bataljon, dvije brdske baterije, konjički eskadron. Dakle, otprilike 3.800 srpskih vojnika, 850 konja, 12 brdskih topova, dok je Francuza bilo 1.500 ljudi, 618 konja i osam brdskih topova.
Mada to nije važno sa stanovišta međunarodnog prava, jer je to bila vojna formacija srpske vojske, neki pisci ukazuju da su kadrovski sastav ovih snaga činili dobrovoljci iz Bosne i Hercegovine, Slavonije, Hrvatske, Damacije i Vojvodine, među kojima je bio mali broj Srbijanaca. Budući da je ovaj odred srpske armije formiran 23. oktobra 1918. godine i da je već 24. oktobra preduzeo marš za Crnu Goru, on je najprije stigao na crnogorsko ratište. Italijani su već 5. novembra stigli, dok će se američki bataljon iskrcati 20. novembra.
Naime, još prije nego su austrougarske jedinice napustile Crnu Goru, Živojinović navodi da je italijanska vlada donijela odluku, na poziv Compagnia di Antivari, radi zaštite njenih objekata, da pošalje svoje trupe, i početkom novembra 1918. godine italijanske snage počele su da se iskrcavaju na pojedinim mjestima, ali su već tada srpske trupe i komiti bili posjeli unutrašnjost Crne Gore.
I ako je, kako stoji u dokumentaciji, čak i dislokacija savezničkih snaga bila određena na Vrhovnom ratnom savjetu, ipak se u literaturi zapaža njihova povremena predislokacija, vjerovatno iz raznih razloga: snabdijevanja, nemira tu i tamo ili poznate Božićne pobune, komunikacijskih razloga i sl. Kako je 13. novembra 1918. godine izvijestio pukovnik Furtu (Foutrou) generala Deperea, savezničke čete su bile raspoređene: po jedna u Nikšiću i Rijeci Crnojevića i četiri u Podgorici, a na Cetinju je bila komanda i 6. četa. Dimo Vujović navodi da je 6. januara 1919. godine, znači u periodu Božićne pobune, raspored bio sljedeći: italijanske jedinice u Baru, Viru, Kotoru, Ulcinju; francuske u Cetinju, Baru Viru, Nikšiću, Kotoru Zeleniki; engleske u Viru; američke na Cetinju i pravcem Podgorice, Kotoru i Zeleniki. Neosporno je da je italijanskih jedinica bilo najviše i da su one posljednje napustile Crnu Goru.

O USLOVIMA OKUPACIJE NAKNADNO

U posebnoj instrukciji, koju je Franš Depere uputio 21. oktobra 1918. godine, ukazuje se da pokrivanje lijevog boka od srpske armije na maršu ka sjeverozapadu i zahtijeva da oslobođenje Crne Gore bude vođeno u skladu sa oslobođenjem Srbije. U instrukciji se dalje podvlači da će glavna akcija biti uperena od strane srpskih snaga kojima će biti pridodate neke francuske jedinice. Uz to, ova akcija, po i instrukciji, treba da omogući dizanje naroda protiv invazora, a srpskom komandantu će pripasti dužnost da to organizuje da bi se tako kompenzirala slabost regularnih jedinica, usljed teškoća u komunikaciji. Pri tome, sekundarna se akcija predviđala ka Skadru i Baru od Ohridskog detašmana, a uslovi ove okupacije i operacije biće regulisani kasnije.
U odnosu na Crnu Goru srpskoj armiji se stavlja u dužnost da organizuje mješoviti detašman koji će ovu misiju obaviti. Sva obavještenja biće osigurana za ovu akciju, a ustanak će biti i podizat u mjeri napredovanja ovog detašmana. Određuje se i francuski sastav koji je stavljen pod komandu vojvode Mišića za potrebu u Crnoj Gori (58. lovački bataljon, dvije baterije i konjički eskadron). Uporedo se vojvoda Mišić moli da dostavi što prije plan akcije, sastav, određivanje misije, mjere za ustanak i sl.
Navedene činjenice o konstituisanju i sastavu ove ekspedicije kojima će se uskoro pridružiti i jedinice iz svih vojnih sastava velikih savezničkih sila na teritoriji Crne Gore nesumnjivo ukazuje na karakter međusaveznički i mnogonacionalni ove vojske upućene u Crnu Goru, čije su snage u tom pogledu imanentno morale imati jedinstven i međunarodnopravni status.
Dalji zaključak se isto tako mora izvesit u tom smislu; iako se radilo o nacionalnoj teritoriji Crne Gore, te analogno nad tom ekspedicijom koja je oslobađala Crnu Goru imao komandu jedan srpski komandant (II puk), on tu komandu nije posjedovao u interesu i za račun svoje države ili bilo koje u sklopu savezništva, već za račun i interese svih saveznika zajednički i jedinstveno. To je morala biti osnovna pretpostavka sa stanovišta međunarodnog prava.

Okupator nijesu bile samo srpske jedinice

3. – U sljedećoj poruci glavnog komandanta savezničkih snaga vojvodi Mišiću 24. oktobra, Franše Depere ukazuje da je glavna misija ovih trupa da oslobode Crnu Goru i pokriju lijevo krilo savezničkih armija i da zato treba da se nazovu drugačije (crnogorska jadranska kolona ili sl), što ostavja da Mišić sam odredi, jer je njihova akcija na Skadar sekundarna. Akcija ovih snaga na Podgoricu i Kotor, kombinovna sa ustankom naroda, jeste glavna; inače, ova ka Skadru i Baru biće komandovana od pukovnika Furtoa (Fourtau), u kom cilju se stavlja privremeno na raspolaganje srpskom komandantu. Kad Skadar padne, saglasno sporazumu savezničkih vlada njega će okupirati francusko - britanske i italijanske trupe, pod komandom pukovnika Furtoa.

BORBENI ZADATAK SRPSKE VOJSKE

Ovu vojno - operativnu instrukciju vojvoda Mišić razrađuje u Uputstvu komandantu skadarskih trupa u kojoj naznačava: da se brzom akcijom iz Metohije što prije protjeraju svi neprijateljski dijelovi koji bi se još nalazili u Crnoj Gori i da se ovlada, na prvom mjestu, Skadrom; nadalje,da se prikupe crnogorski obveznici i da se od njih formiraju jedinice koje će produžiti čišćenje cjelokupne crnogorske teritorije od neprijatelja.
Ovaj dio dispozitiva Uputstva, koji u suštini predstavlja borbenu zapovijest, upravo konkretizuje opštu Instrukciju glavnog komandanta savezničkih armija za istok i predstavljaju borbeni zadatak srpske vojske u Crnoj Gori. U tom dijelu dispozitiva srpski odred ispunjava saveznički dio borbenog zadatka na ovom sektoru balkanskog ratišta.
Prema tome, iz dispozicije Uputstva (Instrukcije) Franše Deperea koju izdaje Srpskoj vrhovnoj komandi, kao i iz Uputstva za komandanta Skadarskih trupa koje je izdala Srpska vrhovna komanda za ovu ekspediciju, u prve dvije tačke, koje su od kapitalnog značajna u zadatku ovih oružanih snaga, ogleda se osnovna namjena ove vojske, sa stanovišta ratnih zadataka savezničke vojske: protjerati neprijatelje iz Crne Gore i organizovati nove jedinice na teritoriji Crne Gore da bi produžile svoje gonjene neprijatelja.
Instrukcija Franše Deperea, dakle, ne prelazi granicu ratne namjene ove vojske, ona ne daje nikakvo uputstvo u pogledu organizacije vlasti i održavanje poretka na oslobođenoj teritoriji, što neće biti slučaj sa Uputstvom vojvode Mišića srpskom detašmanu, o čemu ćemo nešto poslije govoriti.
Boravak ovih trupa, posebno srpskih, na teritoriji Crne Gore u istoriografiji se često naziva okupacija Crne Gore od strane srpske vojske – kao da sa ovom području nijesu bile u trupe svih savezničkih snaga u Crnoj Gori u tom periodu.

JE LI OKUPACIJA – OKUPACIJA?

Mi nemamo namjeru detaljno iznositi čitavu lepezu raznih teoretskih shvatanja o raznim vrstama okupacije (ratna, mješovita, mirna itd.) kojima se veoma mnogo bavila doktrina međunarodnog prava toga doba, ali se potpuno slažemo sa shvatanjem znamenitog autora Bustamenta kad kaže da su pisci mahom uzimali apstrakciju koncepcije, smatrajući je kao opštu na osnovu gramatičkog smisla riječi okupacija. No, naravno i u našem slučaju, u vojnim komunikacijama često se nalazi izraz okupacija koji se identifikuje sa posjedanjem teritorije od neprijatelja zauzete, pri čemu se ne vodi računa o tome da li je ona pod njegovim suverenitetom, ili je neprijatelj posjeduje po nekom drugom osnovu (sam je okupirao od svog neprijatelja, uzeo pod zakup, ili kao servitut, ali je pod međunarodnim mandatom i sl.).
U tom pogledu nema spora u međunarodnom pravu o karakteru te teritorije, i to kako u međunarodno pozitivnim normama tako i nacionalnim. Centralni pravni tekst u tom pogledu bio je tada, a i danas je, Haški pravilnik o zakonima i običajima rata na kopnu od 1907. godine, koji dobar dio posvećuje (III) problemu vlasti na neprijateljskoj teritoriji, gdje u članu 43 kaže: ''Teritorija se smatra okupiranom kad se stvarno nalazi pod vlašću neprijateljske vojske', kao i da je okupitor dužan da obezbijedi ''javni red i sigurnost''.
Oksfordski priručnik od 1880. godine ukazuje: ''Područje se smatra okupiranim kada je država kojoj ono pripada usljed provale neprijateljskih trupa stvarno prestala da ondje vrši redovitu vlast i kada neprijateljski osvajač jedini ondje može da održava red. Granica u kojima se ta činjenica zbila određuje opseg i trajanje okupacije''. Podsjetimo još i na Ratna pravila Knjaževine Srbije po međunarodnom pravu od 1877. godine, koja u paragrafu 71. ukazuje da ''kad jedna stranka zauzme teritoriju svog protivnika (na primjer varoš, grad, ili cijelu oblast) onda se na tom zauzetom dijelu neprijateljskog zemljišta prekida suverenska vlast dotadašnje vlade i na njeno mjesto stoji vojnička vlast one ratne sile koja je oblast zauzela''.

(NE)PRIJATELJSKA TERITORIJA

Dakle, iz iznijetih tekstova je jasna doktrina da ratna okupacija (ocupatio bellica) kao predmet mora imati neprijateljsku teritoriju koja je vojničkom silom zauzeta od njenog suverena, a čak ne ni preoteta silom od drugog okupatora. Prema tome, osnovna pretpostavka – predmet okupacije ne postoji u slučaju posjedanja crnogorske teritorije od strane savezničkih vojski 1918. godine.
Otuda se postavlja pitanje da li je pravni status crnogorske teritorije dozvoljavao ulazak u Crnu Goru savezničkih vojski, uključiv naravno i srpske vojske, bez znanja i odobrenja njenog suverena.
Po sebi se razumije da je teritorija Crne Gore i dalje ostala ratište po međunarodnom pravu, iako je 1916. godine prestala da bude vojište – aktivna ratna zona. Ona je ulaskom Crne Gore u rat to postala, kao i teritorija svake zaraćene strane – centralnih sila i udruženih i savezničkih. To znači da se bilo kad na toj teritoriji opet može otvoriti vojište, gdje se aktivne operacije opet odvijaju.
Potpisujući separatan ugovor – kapitulaciju, Crna Gora nije izašla iz ratnog stanja, niti je prestala da bude članica ratnog saveza. Ratno stanje kao međunarodno - pravna institucija počinje objavom rata ili prostim početkom ratnih operacija, a završava se stupanjem na snagu mirovnog ugovora, ili na neki drugi način okončanja ratnog stanja – jednostranim deklaracijama bivših zaraćenih strana.
Ratno stanje između Crne Gore i Austro - Ugarske je počelo 6. avgusta, a između Srbije i Austro - Ugarske 28. jula 1914. godine. Time nastupa novi međunarodno-pravni odnos – prekid diplomatskih odnosa, trgovine i sl. Vremenski trajanje toga stanja može da bude nejasno. Ali, ima raznih situacija, kao na primjer da ratno stanje stupi na snagu i da se vojske ne sukobe, čak ni tokom čitavog rata.

U STATUSU ZARAĆENE STRANE

Ima i takvih situacija da vojska jedne ratujuće strane okonča aktivne vojne operacije ugovorom o primirju ili kapitulacijom, kao što ima i situacija da se tokom rata samo povremeno i za kratko vrijeme sukobe zaraćene vojske, a ratno stanje se produžava. Pravilo je da se u ratovima vojnih koalicija zajednički i počinje i okončava ratno stanje. Ali, to pravilo ima i izuzetaka, te mogu i da potpišu separatne ugovore sa neprijateljem (Bugarska i Italija u drugom svjetskom ratu), u kojima se obavezuju da pristupe suprotnoj ratnoj koaliciji – dakle, da preko noći, takoreći, mijenjaju svoj pravni položaj, od saveznice postanu neprijateljske države.
Ako se ostane samo na tom ugovoru (primirju, ili kapitulaciji, ili prostoj obustavi vatre) koji ima za cilj da okonča privremeno, ili za duže vrijeme efektivne ratne operacije, a ne potpiše se mirovni ugovor kojim se definitivno okončava ratno stanje, ta država ostaje u statusu zaraćene strane kao što je bila na samom početku rata.

Crna Gora je oslobođena prije dolaska srpske vojske

U našem slučaju pravno je interesantno utvrditi da su crnogorski faktori zaista tražili i očekivali potpis mirovnog ugovora s Austro-Ugarskom, ali druga strana nije uvažila punomoćje crnogorskih delegata za takav sudbonosni i veoma značajni dokumenat, koji podliježe strogoj ocjeni međunarodnog prava. Usljed toga, budući da je vlada izbjegla i instalirala se u jednoj savezničkoj zemlji, ona je manifestovala i dalje saveznički karakter do kraja rata. Samim tim činom, ona je manifestovala i ubjeđenje da ostaje i dalje suveren svoje države, u nadi da će se opet povratiti da nastavi svoju dužnost kao predstavnik suvereniteta crnogorske države.

CRNA GORA BEZ VOJSKE

Ali, nesumnjivo, pozicije i vlada i oružanih snaga dviju saveznica, Crne Gore i Srbije, i pravno i vojno-strategijski bile su različite. Naime, posjedajući Crnu Goru okupator ne stiče suverenitet, niti je nasljednik u pravu suverena, jer je okupacija jedno faktičko i privremeno stanje. I Srbija je bila u istom položaju okupacije kao i Crna Gora, s tom razlikom što je ostala aktivna zaraćena strana, ne potpisujući nikakve obaveze o predaji oružja i apstinenciji od daljih borbi. Takođe, i njena vlada je izbjegla na tuđu državnu teritoriju, čekajući opšti momenat savezničkih akcija da se vrati u otadžbinu. Razlika je i u tome što se Crna Gora samim potpisom kapitulacije obavezala da su za nju ratne operacije s Austro-Ugarskom okončane, ali ne i ratno stanje. Crna Gora nije imala svoje vojske, kao Srbija, da bi je ta vojska oslobodila, kad nastupi promjena strategijskih okolnosti.
Podjednako, crnogorska i srpska teritorija su pune tri godine bile neaktivna ratišta, isključena iz vojišne zone, te su se mogle u bilo koje vrijeme rata reaktivirati, bilo sopstvenim trupama (ako ih ima), ili vojskom saveznika.
Otuda je pitanje ovlašćenja za ulazak trupa strane države – saveznika na crnogorsku teritoriju u ovakvim prilikama, bez znanja ili odobrenja nejske vlade bespredmetno, jer zakonita vlada u Neji, iako priznata od saveznika, nije imala ni pravne ni vojne mogućnosti da aktivira ratište na sopstvenoj državnoj teritoriji, koje je bilo kapitalno za okončanje rata na balkanskom ratištu. Zato ona to nije mogla spriječiti svojim saveznicima.
Potpisivanjem kapitulacije crnogorska vlada je sebe obavezala na prestanak otpora, ali nije obavezala i svoje saveznike. Oni su imali slobodu akcije i na njenoj teritoriji, jer je i ona ulazila u jedinstveno ratište saveznika. Jer, gdje se god nalazile trupe neprijatelja na ratištu, sem ako se radi o neutralnoj zemlji ili nekoj teritoriji pod specijalnim statusom neutralizovane zone, ili demilitarizovane zone – koje, inače, ne mogu ući u ratište – suprotna strana je ovlašćena da ih uništava i likvidira.
Crna Gora samim činom kapitulacije nije prešla u neutralni status. Ako bi joj neprijatelj dozvolio da putem mirovnog ugovora dobije neutralni status – o čemu je bilo pregovora svojedobno, kad se na crnogorskom dvoru razmišljalo kakve uslove da ponude Austrijancima za obustavu vatre – i ako bi joj takav status priznale druge države, a neprijatelj povukao svoje okupacione trupe sa njene teritorije, onda se na njenoj teritoriji ne bi mogle odvijati vojne operacije, niti bi čak i savezničke snage mogle ući na njenu teritoriju radi ratnih operacija.

BOJKOTOVAN KRALj – SAVEZNIK

Za svoje operacije preko crnogorske teritorije, saveznici nijesu našli za potrebno ni da konsultuju nejsku vladu, niti je ona imala udjela u planiranju ovih ratnih operacija za oslobađanje Balkana i njene sopstvene teritorije. Prema tome, saveznici su imali pravo da odaberu odgovarajuće pravce nastupanja, sredstva i jedinice koje će najuspješnije obaviti zadatak pobjede neprijatelja i na crnogorskom ratištu. Otuda je zahtjev kralja Nikole (koji smo ranije naveli) za izuzeće srpskih trupa u akciji zauzimanja Crne Gore i njenog posjedanja bio pravno nelogičan.
4. – Pri ulasku u Crnu Goru jedinice II jugoslovenskog puka su naišle na masovni ustanak oslobodilačkih snaga (koji su se formirale u bataljone) i na komitski pokret (koji je bio prisutan tokom cijelog rata na teritoriji Crne Gore, a pri kraju samog rata dobio i veoma masovne razmjere). Naravno, ove vojne formacije stavila je pod svoju komandu Komanda II jugoslovenskog puka, budući da mu je u borbenoj zapovijesti za ekspediciju u Crnoj Gori bilo naloženo ''da prikupi crnogorske obveznike'' i od njih stvori jedinice za dalju borbu.
U uputstvu vojvode Mišića ovi se borci nazivaju ''obveznici'' dok se u Instrukciji Franše Deperea kaže ''podizanje naroda, ustanak naroda'' /le soulevement de la population contre l' enevahisseur/ . Pojam obveznik u stvarnosti, gledano sa stanovišta međunarodnog prava, ne bi se mogao prihvatiti, jer komandant jedne strane vojske ne može biti ovlašćen da obaveže drugog državljanina na službu radi odbrane, čak ni svoje sopstvene zemlje. Oni su se, zaista, podigli dobrovoljno, iz patriotskih pobuda i prije dolaska srpskih jedinica oslobodili skoro cijelu Crnu Goru.
Okončavši borbe, poslije oslobođenja Podgorice, komandant srpskog detašmana ih je raspustio svojom naredbom od 12. novembra 1918. godine.
Ove vojne formacije, samonikle na teritoriji Crne Gore, ne izvode svoj status iz statusa crnogorske vojske koja je 1916. godine kapitulirala. Budući da su stavljene pod Komandu II jugoslovenskog puka, na dobrovoljan način ustale i toj se jedinici priključile, svoj pravni status izvode iz statusa jedinice koja je njima komandovala i za njih odgovarala. Takav stav je međunarodno pravo zauzelo još na početku ovog vijeka. Naime, još je Institut za međunarodno pravo, na svojem zasjedanju u Firenci 29. septembra 1908. godine, u Rezoluciji tada usvojenoj utvrdio da takve /strane/ jedinice imaju isti pravni položaj kao vojska u čijem se sastavu bore. Ovo, naravno, pod uslovom da nijesu digle pušku protiv sopstvene države.

KO JE MOBILISAO CRNOGORCE?

Inače, nije bilo uobičajeno, sem izuzetno, da se stranoj državi, pa i saveznici u jednom ratu, omogućava da mobiliše vojnike druge države za svoje vojske. Ako se radi o dobrovoljcima, to je već druga pravna situacija i to je zakonita radnja od strane države kad ih prima u svoje redove. Za vrijeme Prvog svjetskog rata, postojali su, doduše, ugovori između Velike Britanije, Francuske, Rusije, SAD, Italije i Grčke o uzajamnom pravu mobilizacije savezničkih državljana, ako se nalaze na tlu neke savezničke države. Ali, to su ugovorni odnosi, inače nema opšteg pravila takvog sadržaja.
Po okončanju ovog zadatka koji je imao terenski određen okvir /teritorija Crne Gore/, svim trupama na balkanskom ratištu predstojao je zadatak daljeg gonjenja neprijatelja i njegovog prisiljavanja na kapitulaciju. U tom cilju, stigavši na tri rijeke /Sava, Dunav i Drina/, bilo je nužno za sve armije na Balkanu utvrditi dalje zadatke, pa naravno i srpskoj armiji. Zato je Franše Depere izdao zapovijest za prelazak preko rijeke i oslobađanja teritorije pod Austro-Ugarskom.
Na osnovu toga i na molbe mnogih mjesnih organa /vijeća i odbora/ na teritoriji Austro-Ugarske, Vrhovna komanda srpskih trupa je komandama armija i Jadranskih trupa izdala zapovijest za prebacivanje na tlo Austro-Ugarske.

Okupator Crnu Goru ugurao u ''veliku srpsku zajednicu''

5. – Uputno je zapaziti činjenicu da je već 1. decembra 1918. godine proglašeno formiranje države Srba, Hrvata i Slovenaca, u koju su ušle pored dvije samostalne države /Srbija i Crna Gora/ i djelovi pod Austro-Ugarskom: Hrvatska, Slovenija i Vojvodina i dr. Vezano za ovu činjenicu, koja se i očekivala, treba ukazati i na politički dio sadržaja Uputstva za srpske trupe koje im je izdala njihova vlastita komanda. Naime, u tom uputstvu se detaljno razrađuju zadaci crnogorskim oficirima, činovnicima i vojnicima koji će pod rukovodstvom Crnogorskog odbora za ujedinjenje raditi na vojno-političkim pitanjima i tako pomoći procesu ujedinjenja Srbije i Crne Gore ''inicijativom i dobrom voljom samih stanovnika Crne Gore bez ikakve presije od strane naših trupa''.

«OBAZRIVOST» PREMA CRNOGORCIMA

U posebnoj tački ovog Uputstva /tač. 3/ propisan je u detalje postupak obazrivosti prema Crnogorcima, čak i prema eventualno nekim vojnim jedinicama ako bi se ubacile sa strane ili se na licu mjesta regrutovale. Čak i ako bi naišli na vatru, zabranjuje se po svaku cijenu promijeniti oružje, već odmah izvijestiti Vrhovnu komandu ako organi samih Crnogoraca ne mogu naći rješenje.
Uzgred, napomenimo da i ta obzirnost govori o okupaciji, jer bi okupator imao pravo da i silom slomi takav otpor, da bi zasnovao red i poredak za koji on odgovara po međunarodnom pravu. Posebno je značajno u tom cilju navesti instrukciju političke prirode u kojoj stoji namjera da se Crnogorci uvjere da ''mi nijesmo došli da vladamo Crnom Gorom'' već da je uvedemo u ''veliku srpsku zajednicu'' za koju je naš narod vjekovima težio.
Imajući u vidu datum izdavanja ovog uputstva, razumljivo je što se Komanda srpskih trupa tako obazrivo odnosi prema Crnoj Gori, jer je to još uvijek tuđa država, jednaka međunarodnopravna ličnost kao i njihova država, te moraju poštovati suverenitet i običaje domaće teritorije. Zato Uputstvo još uvijek i odiše shvatanjem da se ova vojska neće miješati u unutrašnje procese Crne Gore, мada se izražava njihova ujediniteljska ideja za koju će, ako zatreba, poslužiti kao garant onim snagama koje budu na toj liniji.
No, dok se za ovo vrijeme još očigledno može zapaziti da te ture imaju neku ulogu u tom pogledu, od datuma ujedinjenja u državu SHS njihova pretpostavljena komanda izdaje izričitije naredbe da zaštite procese koji su u toku i koji su na liniji očuvanja ujedinjene države.
Prema tome, iako je ovaj kontigent vojske u nečemu imao specijalni položaj i autonomnost, što kontigenti drugih država nijesu, te iako mu je isključena mogućnost da upotrijebi ''silu i presiju'' u obavljanju funkcije kako je to stajalo u Uputstvu, ipak je bio garant u krajnjem procesu ujedinjenja i obezbjeđenju poretka koji su ujediniteljske snage uspostavljale.

PRVOG DECEMBRA NESTALA CRNA GORA

6. – Sa stanovišta međunarodnog prava nije sporno da je 1. decembra formirana nova međunarodnopravna jedinka i da je tada nestalo dvije jedinke kao samostalne države – Srbije i Crne Gore. Naravno, taj datum označava i datum transformacije mandata i statusa ovog srpskog kontigenta. On više nije kontigent srpske armije niti izvodi status iz države Kraljevine Srbije, niti je pak na teritoriji druge države već je na teritoriji svoje sopstvene.
Ovo i pored činjenice da državu SHS nijesu još bile priznale druge države (to će doći vrlo kasno). Stvar je drugih da li će nas priznati ili ne, a naša je stvar hoćemo li zajedno živjeti kad će to odlučiti. Uostalom, i međunarodno pravo, i ako je kasnije došlo izričito priznanje, nikad nije sporilo da država SHS postoji od 1. decembra 1918. godine i da od tog datuma teku sve pravne posljedice stvaranja države SHS.
No, pravni problem je i u tome da li od tog datuma, 1. decembra, ovaj kontigent mijenja svoju misiju – mandat, jer smo vidjeli da je promijenio status po međunarodnom pravu, te da li je njegov mandat koji je imao i pred svijetom još ima u kontradikciji sa nestankom njegove države i promjenom pripadnosti novoj državi njegovih vojnika. Sasvim je na mjestu ovo pitanje. Jer, da je slučajno njegova država prije 1. decembra tražila njegovo angažovanje u unutrašnjim procesima, onda bi njegov međunarodni mandat nestao, pošto takvog zadatka nema u dispoziciji međunarodne komande, već naprotiv: poštovati slobodu i pravo Crnogoraca da sami uređuju svoje odnose u državi.

OBEZBJEĐIVALI RED I POREDAK

Sve dok se situacija na crnogorskoj teritoriji bude razvijala normalnim tokovima, gdje nije bilo presije ni sile ni od jedne strane, ove trupe su mogle da budu predstavnici međunarodnih foruma kao sve ostale, odnosno da tu misiju smatraju kao prevalentnu. Ali, u slučaju primjene sile od strane raznih faktora koji su htjeli da te tokove silom preokrenu, kao razne pobune – božićna i sl. – one su zakonito mogle da posluže novoj državi radi uspostave mira i reda. Štaviše, i drugi kontigenti su im u tome mogli zakonito pomoći, jer svaka vojska kad ima takvu misiju mora da obezbijedi red i poredak na teritoriji na kojoj vrši svoju službu. Na žalost, to nije bio slučaj s italijanskim kontigentom, koji je bio glavni uzročnik tog meteža, pobune, te se, samim tim, kao međunarodni organ isključio iz tog mandata.
_________________
Cetinje "Dolina Bogova"
Independent State of Montenegro


Nazad na vrh


Zvek_Zivi_Cetinjanin



Pridružio: 27 Sep 2005
Poruke: 2483

Poslao: Sre Sep 20, 2006 10:44 am Naslov: Crnogorski narod i njegova kultura još trpe posljedice PGS!

--------------------------------------------------------------------------------

Crnogorski narod i njegova kultura još trpe posljedice Podgoričke skupštine


Podgorička skupština 1918 - čiji je zvanični naziv: Velika narodna skupština - ustanovljena suprotno tada važećem Ustavu države Crne Gore i njenom pravnom poretku - dana 26. novembra 1918. godine (13. novembra po starom kalendaru) donijela je Odluku kojom je: ukinuta država Crna Gora, njena teritorija unitaristički sjedinjena (pripojena) teritoriji države Srbije i njen narod inkorporiran u srpski!
Ukinuta je država, u vrijeme donošenja Odluke suverena, međunarodno priznata koja je imala Ustav, vladaoca, Narodnu skupštinu, kao ustavotvorni i zakonodavni organ, Vladu, pravni poredak. Kod čijeg suverena su Srbija i sve tadašnje savezničke velike sile imale svoja diplomatska predstavništva.
Crnogorski narod koji je Odlukom inkorporiran, uključen u srpski narod, pridodat njemu, vjekovima je bio samostalan istorijski činilac i subjekt.
Odlukom određeno, postalo je realnost odmah nakon njenog donošenja i trajalo je 23 godine, kada su u tokovima Narodnooslobodilačke borbe protiv njemačko - italijanske okupacije 1941-1945. godine stvoreni uslovi za vaspostavu crnogorske državnosti, sa državnim statusom federalne jedinice u okviru šestočlane jugoslovenske federacije.
Izvršni narodni odbor ustanovljen od Podgoričke skupštine 27. novembra preuzeo je svu vlast na teritoriji Crne Gore. Zadatke vlasti utvrdio je u svom operativno - radnom programu u devet tačaka, obznanjenom sljedećeg dana. Među njima istaknuto mjesto ima i zadatak - “sprovođenje u zemlji Odluke Velike narodne skupštine o ujedinjenju Crne Gore sa Srbijom pod kraljem Petrom I Karađorđevićem”. U Proglasu narodu od 1. decembra poručuje Crnogorcima da je Odluka Podgoričke skupštine “tvrda kao stijena, koja se može dirnuti ili napasti samo preko krvi” i da će otpasti i “crnogorstvo” i “šumadijstvo” (podvučeno u tekstu iz koga se preuzima - M. Š.) Dakle, crnogorstvo je isto što i šumadijstvo! Narednih dana i mjeseci, uz podršku srpske vojske, oružjem, krvlju i brojnim bezobzirnostima i zločinstvima, obezbijeđeno je pokoravanje Odluci građana Crne Gore koji su se protivili njenom izvršenju.
Desubjektiviziranu Crnu Goru, Srbija je, kao svoj sastavni dio, 1. decembra uključila u sastav tog dana stvorene države jugoslovenskih naroda i zemalja - u Kraljevstvo Srba, Hrvata i Slovenaca. Kao dio Srbije u jugoslovenskoj državi je do njenog raspada 1941. godine.
Višeslojna je sadržina i suština Podgoričke skupštine i Odluke koju je ona donijela. Ne iscrpljuje se ni u njima samim za sebe. Ni samo u njihovoj relaciji sa pravima i interesima naroda Crne Gore. Bitan dio njene suštine jeste i odnos vlasti i vojne sile države Srbije prema državi Crnoj Gori, kao suverenoj i međunarodno priznatoj, i prema pravu crnogorskog naroda na samobitnost, njegovom pravu da sam, bez presije druge države, odlučuje o svojoj državi i o sebi.
Vrednovanje njihove slojevite sadržine i implikacija, kao i vrednovanje sadržine drugih slojevitih istorijskih zbivanja, odluka i procesa, zahtijeva primjenu višedimenzionalnih i složenih skala vrijednosti - pravnih, političkih, kulturnih, moralnih.
Odluka Podgoričke skupštine svojom sadržinom generirala je dugoročne procese. Crnogorska državnost, crnogorski narod i njegova kultura i sada, poslije osam decenija, trpe štetne posljedice njenog donošenja i izvršenja.
Postala je simbol koji opominje na savjest. Iz jednog razloga njene donosioce, protagoniste i pristalice, iz drugog razloga one koji nevoljno trpe njene štetne posljedice.
Poslije njenog donošenja i izvršenja ništa u srpsko-crnogorskim odnosima nije bilo isto kao do tada. Zaoštrena je i produbljena suprotstavljenost srpskih i crnogorskih državotvornih orijentacija i djelovanja, iako po intenzitetu i širini oscilatorno ispoljavanih u pojedinim vremenskim periodima. Zbivanja i događaji uzročno - posljedično vezani za ukidanje crnogorske države, u samom su vrhu liste ondašnjih evropskih događanja.


Odluke Podgoričke skupštine pokrenule su raskole i bratoubilaštvo u Crnoj Gori


Količina i kvalitet ukupnosti činjenica koje određuju sadržinu, suštinu i smisao Podgoričke skupštine i Odluke koju je donijela, njihovog dejstva i značenja, bez obzira na potpuno oprečna vrednovanja njihova, po svom objektivnom značaju, spadaju u red krucijalnih istorijskih događanja i odlučivanja. Istorijska su vododjelnica poslije koje u životu Crne Gore i u srpsko-crnogorskim odnosima ništa nije ostalo kao do nje. Tako je bez obzira ko je koliko svjestan uticaja njihovog u životu, od politike, državotvornosti, ekonomije, kulture, organizacije crkve kao vjerske institucije. Potvrđuju da veliki događaji kao i “veliki ljudi utiru put istoriji i kad idu stranputicom” (Karlajl). Potpuno su oprečne i međusobno isključive ocjene o ustanovljenju Podgoričke skupštine i Odluke koju je ona donijela.
Jedan set ocjena čine ocjene da su: legalne i legitimne, “ostvarenje vjekovnih težnji i volje crnogorskog naroda”, progresivne, revolucionarne, kultna vrijednost, istorijski vrijedni doprinos stvaranju jugoslovenske države; da je takvo njihovo ocjenjivanje potvrda patriotizma. Stvoren je i ideološki koncept usmjeren na to da se učvrsti svijest o istorijskoj pravednosti, progresivnosti Podgoričke skupštine 1918. i Odluke koju je donijela.
Drugi set ocjena čine ocjene da su Podgorička skupština i Odluka koju je donijela: nelegalne, nelegitimne, političko nasilje vlasti Srbije nad Crnom Gorom i crnogorskim narodom; suprotne stvarnim interesima i crnogorskog i srpskog naroda, uništitelji istorijskih crnogorskih tekovina i vrijednosti; suprotne istorijsko-kulturnoj kultivisanosti i civilizacijskim političkim vrijednostima; implicirale raskole i gotovo jednu deceniju brato-ubilaštvo u Crnoj Gori, sa refleksima sve do sada; doprinijeli nestabilnosti jugoslovenske države stvorene 1918. U savremenim raspravama o državnopravnom obliku zajedništva države Srbije i države Crne Gore funkcionalizuju se oba značenja seta ocjena o Podgoričkoj skupštini 1918. i Odluci koju je ona donijela. Koriste se kao “argument ili kontraargument u sadašnjim svakodnevnim sučeljavanjima i dilemama”. Prvi set ocjena se upotrebljava za dokazivanje istorijskog i pravno-političkog utemeljenja inicijativa, predloga i upornog insistiranja da se ustanovi unitarna država na srpsko - crnogorskim prostorima. Bez regionalizma ili sa regionalizmom usklađenim predsjednikom, jednim parlamentom, jednom vladom. Govori se: tako je “definitivno riješila” i “za sva vremena zapečatila Podgorička skupština”. To stanovište zastupao je i na njemu insistirao pretežan dio poslanika - učesnika u raspravi na zasjedanju Narodne skupštine Srbije, održanom 26. aprila 1992. godine, na kojem je razmatran i utvrđivan tekst Ustava Savezne Republike Jugoslavije. Insistirano je na stavu da je “Podgorička skupština jednom za svagda riješila sjedinjenje Crne Gore Srbiji”. U drugoj raspravi na tom zasjedanju niko nije ni upozorio, pa ni predsjednik Skupštine, makar samo na potrebu provjere istinitosti tog stanovišta. Na tom stanovištu je utemeljeno, na tom zasjedanju naglašeno iskazano protivljenje ustavnom ustanovljenju federativnog oblika države Srbije i Crne Gore i traženje da se ustanovi jedinstvena, unitarna država. Obavještenje da Skupština Crne Gore odlučno odbija unitarnu državu i da insistiranje na tome vodi odvajanju Srbije i Crne Gore, većinu poslanika je “privoljela” da glasa za usvajanje predloženog teksta Ustava Savezne Republike Jugoslavije.
_________________


--------------------------------------------------------------------------------

I pored toga što ju je Srbija pripojila Crna Gora je za saveznike bila suverena


Vrhovni savjet Mirovne konferencije odlukom br. 50, od 13. januara 1919. utvrdio je pravo Crne Gore da na Mirovnoj konferenciji bude predstavljena sa jednim delegatom, čime je implicitno potvrđeno postojanje Crne Gore kao suverene države, iako su već bili proglašeni i prisajedinjenje Crne Gore Srbiji i stvaranje države jugoslovenskih naroda i zemalja. Vrhovni savjet Mirovne konferencije 22. januara obećao je “crnogorskom narodu da se slobodno izjasni o političkoj formi svoje buduće uprave” kada se za to ukaže “dobra prilika”.
3.”Austroguarski Jugosloveni”, kako su tada označavani svi jugoslovenski narodi koji su do tada živjeli u okviru Austro-Ugarske, 6. oktobra (23. septembra po starom kalendaru) 1918. godine stvaraju Nezavisnu državu Slovenaca, Hrvata i Srba, sa sjedištem u Zagrebu. Srbija je priznaje kao državu 26. oktobra /8. novembra. Ona ustanovljava Narodno vijeće, kao najvišu vlast u državi i predstavnika države. Vijeće obrazuje “pokrajinske vlade u Hrvatskoj, Sloveniji, Bosni i Hercegovini, Dalmaciji i Vojvodini”. Narodno vijeće 19. oktobra usvaja i objavljuje proglas kojim obznanjuje odluku za ujedinjenje sa Srbijom i Crnom Gorom. U Ženevi 9. novembra (27. oktobra po starom kalendaru) predstavnici vlade Srbije i Narodnog vijeća iz Zagreba potpisuju sporazum, nazvan Ženevska deklaracija, o stvaranju nove države “ujedinjenih Srba, Hrvata i Slovenaca”, koja obuhvata Kraljevinu Srbiju i “Austrougarske Jugoslovene”. Izraženo je očekivanje da se i Crna Gora “pridruži toj državi”, ali je “ostavljeno da sama reši hoće li se pridružiti”. Na sjednici održanoj u Zagrebu 24. oktobra po starom, odnosno 11. novembra po novom kalendaru, Narodno vijeće bira delegaciju od 28 članova “s punovlašću da s predstavnicima Srbije i Crne Gore bezodvlačno provede organizaciju jugoslovenske države”.
U odluci nalog je delegaciji da se “provede organizacija” zajedničke države, i to “bezodvlačno”, a ne da se dalje razgovara da li ili ne da se ustanovi. Narodna skupština u Novom Sadu 25. novembra, donijela je odluku o prisajedinjenu Srbiji. Dakle, sve prije donošenja Odluke Podgoričke skupštine. Suveren Crne Gore kralj Nikola svojom poznatom izjavom od 1. jula 1918, čija je sadržina ponovljena u takođe poznatoj Proklamaciji Jugoslovenima, od 7. oktobra, objavljenoj u zvaničnom listu Glas Crnogorca broj 56, 8 (21) oktobra, u kojoj je istakao da je izdaje “u ime Crne Gore” - dakle prije ustanovljenja Podgoričke skupštine - iskazao je opredjeljenje i gotovost da Crna Gora stupi u jugoslovensku zajednicu “koja mora biti suverena nad svim ostalim”, dodajući da “oblik vladavine” ima riješiti narodno predstavništvo svih. U Proklamaciji se kaže i sljedeće: “Braćo, sa najvećim zanosom, radošću i oduševljenjem danas izjavljujem da želim, a uvjeren sam da istu želju ima sav moj vjerni narod u Crnoj Gori, da naša mila Crna Gora bude sastavni dio Jugoslavije, da časno uđe u jugoslovensku zajednicu, kao što je časno i do kraja ratovala i stvarala. Takođe je bilo opštepoznato i raspoloženje naroda Crne Gore i da se realizuje jugoslovenska ideja i da Crna Gora bude u državi koja se stvori na toj ideji.
Na svim jugoslovenskim prostorima dominiralo je stanovište da je ostvarenje jugoslovenske ideje progresivan pravac. Objektivne okolnosti su zaista i činile progresivnim demokratskim putem ostvarenja te ideje. Dakle, prije nego je ustanovljena Podgorička skupština, svi jugoslovenski narodi i zemlje opredijelili su se za stvaranje zajedničke države jugoslovenskih naroda i zemalja i da stupe u tu državu. Uključujući i Crnu Goru. Prije toga započeo je i finalni rad da se utvrdi organizacija te države.
4. Velike sile takođe djeluju da se stvori jedna država na jugoslovenskom prostoru. Pri tome, ne određuju način njenog stvaranja, niti njen državnopravni oblik i karakter. Zalažu se za jednu državu, a da njeni stvaraoci utvrde način njenih stvaranja, oblik države i njenu profilaciju.


Pašić je naredio prodor srpske vojske u Crnu Goru - ali ne da bi je oslobodio


Srbija svojim velikim vojnim uspjesima u ratnim operacijama, velikom vojnom moći i snagom, svojom veličinom, čvrstom vlašću i ideološko-političkim jedinstvom vlasti, svih svojih elita - vojne, političke i kulturne - zadobija mjesto i ulogu snažnog i najznačajnijeg integrativnog činioca na jugoslovenskom prostoru. To joj je dalo snagu uticaja na opredjeljenja i činjenja savezničkih velikih sila.

IZDVOJENO OD TIH PROCESA DJELOVANJE SRBIJE PREMA CRNOJ GORI: U prikazanoj istorijskoj situaciji, Nikola Pašić, predsjednik Kraljevske vlade Srbije, početkom oktobra, ministru vojnom Srbije izdaje pismo-naredbu kojom mu nalaže da se “ne gubi ni časa” za organizovanje snaga koje će izvršiti “prodor u Crnu Goru”, sa ciljem da “podižu narod, oteraju slaba odeljenja austrougarska i proglase sjedinjenje Crne Gore sa Srbijom”.
Dakle, da srpska vojska “prodre u Crnu Goru” primarno radi toga da “proglasi sjedinjenje”, a ne da oslobodi Crnu Goru. “Prodor u Crnu Goru” i nije trebao radi njenog oslobađanja, jer su samoorganizovani bataljoni u Crnoj Gori osiguravali oslobođenje.
Zadatak više nije, kao ranije, da radi na sjedinjenju, nego da ga proglasi. Na osnovu te naredbe, bez “gubljenja časa” formirane su “trupe srpske vojske za prodor u Crnu Goru”. Prihvaćeno je da one vojno-formacijski budu pod savezničkom komandom, ali “sa direktnim ingerencijama srpske Vrhovne komande”. Za njihovog komandanta određen je general Miloš Vesnić. General Vesnić izradio je plan “izvršenja vojno-političkih zadataka trupa”. Tim planom utvrđeno je: da “vojska kako prodire u Crnu Goru proglašava ujedinjenje” pojedinih djelova Crne Gore sa Srbijom, “bez obzira na ono što bi imala učiniti docnije izabrana crnogorska skupština”. Dakle, i po sadržini i po nazivu plana, sjedinjenje je primaran politički zadatak vojske, a ne vojno-ratni! Zbog nesporazuma sa pretpostavljenim o brojnom kontingentu trupa, Vesnić je zamijenjen sa tadašnjim pukovnikom i kasnijim generalom Dragutinom Milutinovićem. Njega je prilikom postavljenja u Skoplju primio regent Aleksandar Karađorđević. Prilikom prijema, prema Zabilješkama Milutinovića (Arhiv Srpske akademije nauka i umjetnosti), regent mu je rekao: da “pri radu u Crnoj Gori ne bude meka srca”. Dakle, ne da iz slobodarskih i humanih razloga crnogorski narod oslobađa od okupatora, da mu donese slobodu, da se prema njenu odnosi humano, nego da ne bude “meka srca” u ostvarivanju sjedinjenja! Poruka koja baca svjetlo na sve što je vezano za Podgoričku skupštinu i Odluku koju je donijela. Bez “časa odlaganja” jedinice srpske vojske, pod komandom pukovnika Dragutina Milutinovića, 23. oktobra krenule su iz Peći i ušle na teritoriju Crne Gore. Učinjeno je to iako je 7. oktobra na konferenciji predstavnika savezničkih država odlučeno da “u Crnu Goru uđu trupe svih saveznika osim trupa Srbije”. Narednih dana preko oslobođene teritorije Crne Gore stigle su do Podgorice. 30. i 31. oktobra u rejonu Podgorice vodile su borbe sa odstupajućim vojnim snagama austrougarske vojske. 31. oktobra oslobođena je i Podgorica. U uputstvu komandantu vojnih trupa za prodor u Crnu Goru, izdatom 21. oktobra 1918. godine, načelnik Vrhovne komande srpske vojske vojvoda Živojin Mišić, pod posebnom tačkom, određuje zadatak tim trupama: pomoću Crnogoraca radite “na sjedinjenju Crne Gore i Srbije”. Mada je u ovoj formulaciji Pašićevo “sa” zamijenio sa “i”, zajednička suština im je - sjedinjenje. Nije u uputstvu odredio način na koji se to sjedinjenje ima izvršiti. Izričito nije stavio van snage, ali ni potvrdio, način sjedinjenja koji je ranije projektovao general Vesnić.
Dakle, zadatak srpske vojske na teritoriji Crne Gore, izričito jednako određen je i naredbom i uputstvom. On je: sjedinjenje Crne Gore Srbiji. Odrednica “sjedinjenje” ima sadržinu - pripajanje, prisajedinjenje Crne Gore državi Srbiji, inkorporiranje njeno u Srbiju.
_________________
--------------------------------------------------------------------------------

Srpska vojska je zauzela već oslobođeno Cetinje i odmah počela da uvodi “pravdu”


Još jednom - dakle: upućuje se srpska vojska da “prodre” u Crnu Goru sa primarnim zadatkom da izvrši čisto politički ustavnopravni zadatak! I da to učini pomoću Crnogoraca!
Dio jedinica srpske vojske 23. oktobra/5. novembra, zaposijeda tada slobodno Cetinje i uspostavlja Komandu mjesta. U funkciji komandanta mjesta istog dana, 23. oktobra, major Svetolik Nikolić, izdaje Naredbu broj 1, čiji početak glasi: “U izvršenju naredaba Vrhovne komande srpske vojske, po čijem nalogu jugoslovenske trupe u Crnu Goru ulaze kao nosilac reda, mira i pravde, u opštem interesu naređujem...” Naredba se završava saopštavanjem: “Biće odmah uhapšen i predat Sudu na suđenje”, ko se ogriješi o propisani red i naredbom uspostavljen poredak. Dakle, srpska vojska preuzima vlast u prijestonici Crne Gore. I to dva dana pošto je postala slobodna od austrougarske okupatorske vojske. Kada i unutrašnje i međunarodno pravo nalaže vaspostavljanje organa vlasti koji su postojali u času okupacije. Srpska vojska koja je iz pravca Peći prodirala u Crnu Goru, djelovala je po citiranom uputstvu. Kao činilac koji ima odlučujuću moć i ulogu u životu. Činjenice iskazane odrednicama u ovom prethodnom poglavlju i saodnos između njih, ukupnost svega toga, koordinate su istorijske situacije, istorijskog okvira u kojima su ustanovljena Podgorička skupština i donesena njena Odluka. U kojima se imaju sagledavati i ocjenjivati njihova suština i istorijska vrijednost. Svaku od njih i njihovu ukupnost imao sam u vidu prilikom sagledavanja i ocjenjivanja pojedinih dešavanja i činjenica i na osnovu njih, izvođenja ocjenskih zaključaka u ovom radu. Potrebno ih je imati u vidu i prilikom razmatranja činjenično-ocjenskih zaključaka u ovom tekstu i izgradnje stavova, i njihovoj činjeničnoj utemeljenosti i validnosti.

CRNA GORA U OKTOBRU I NOVEMBRU 1918: Istorijski okvir Podgoričke skupštine 1918. i donošenje njene Odluke, naravno, čini i ukupno stanje u Crnoj Gori u tom vremenu. To stanje identifikuju sljedeće činjenice:
1. Samoorganizovane crnogorske vojne jedinice, u sastavu 5. bataljona, u oktobru oslobodile su Crnu Goru od trogodišnje austro-ugarske okupacije. Oslobodile su: 30. septembra/13 oktobra - Andrijevicu; sljedećeg dana - Berane; narednih dana do 23. oktobra/2. novembra oslobodile su Nikšić. 22. oktobra/4. nobembra jedinica austro-ugarske vojske napustila je Cetinje. Tog dana oslobođena je od austro-ugarske okupacije čitava teritorija Crne Gore. Samo u Andrijevici i Beranama crnogorske samoorganizovane vojne jedinice razoružale su oko 2.500 austro-ugarskih vojnika i oružjem oduzetim od njih, naoružale su sebe.
2. Država Crna Gora tada ima status nezavisne države, međunarodno priznate. Kod njegovog suverena 12 država imalo je svoja diplomska predstavništva. Među njima su sve velike sile saveznice u Prvom svjetskom ratu i Srbija. Njena nezavisnost i suverenost ranga su potpuno ravnopravnog sa nezavisnošću i suverenitetom Srbije i svake druge države. Sa istim pravima i obavezama.
3. Ustav Crne Gore i njen cjelokupni pravni poredak u punoj su važnosti. Njihovu punovažnost nije ukinuo niko. Ni okupator. Ni legalno, ni protivpravno. Ni aktom, ni radnjom. Niko nije ukinuo ni ustavno ustanovljene organe države Crne Gore - Kralja, Crnogorsku narodnu skupštinu kao ustavotvorni i zakonodavni organ, Kraljevsku vladu, ministarstva, sudove i druge organe. Niti im ukinuo ili redukovao njihovu ustavno utvrđenu nadležnost. Okupator je samo suspendovao njihovo djelovanje i primjenu pravnog poretka dok je trajala okupacija. Po međunarodnom pravu, po zakonitostima i logici života, u času oslobođenja, u času prestanka vršenja faktičkih radnji okupatora kojima su oni držani pod suspenzijom, vaspostavljaju se primjena Ustava i zakona, oživljava se rad organa sa pravom da vrše sve ustavno i zakonski određene im funkcije, sve dok se na ustavno određeni način ne promijene pravna određenja o pojedinim ili svim organima. Da svojim djelovanjem rastauriraju pravni poredak i pravno stanje države kakvi su bili u času okupacije.


Crnogorska inteligencija je u to doba bila u logorima po Austriji i Ugarskoj


Kao posljedica austro-ugarske okupacije, u oktobru i novembru, država Crna Gora obezglavljena je. Kralj i Vlada su izvan države. Bez adekvatne povezanosti njihove i crnogorskog naroda. Propagandno-politički i moralno kontinuirano diskreditovani tvrdnjama o njihovoj izdaji. Uprkos traženjima, usmeno i u pisanom obliku (4. i 24. oktobra), da se kralju Nikoli i Vladi dozvoli odlazak iz Francuske i povratak u Crnu Goru, spriječeno im je to odlukama Vlade Francuske. Kralju Nikoli dato je obećanje da će sve naredbe koje se izdaju u Crnoj Gori “biti davane u ime Njegovog Veličanstva Kralja Crne Gore”. O tome su naprijed iskazane relevantne činjenice.
Drugi državni organi nijesu obnovljeni u Crnoj Gori. Do početka djelovanja Privremenog centralnog izvršnog odbora za ujedinjenje Srbije i Crne Gore 25. oktobra, za to nijesu postojale objektivne mogućnosti. Nakon toga njihovo obnavljanje spriječili su taj odbor i srpska vojska. Svojim Pravilima za biranje narodnih poslanika za Veliku skupštinu (u Crnoj Gori), donesenim u Beranama 25. oktobra, taj Odbor obznanjuje da je preuzeo vrhovnu državnu vlast u Crnoj Gori. A srpska vojska to obznanjuje već citiranom Naredbom br. 1 komandanta mjesta na Cetinju, izdatoj 23. oktobra “u izvršenju naredaba Vrhovne komande srpske vojske”.
5. U Crnoj Gori, u označenom vremenu, nema nijedne političke partije ili drugog oblika društveno - političkog organizovanja. Politički su djelovali, pojedinačno ili u grupama, jedino od srpskih vlasti zadobijene pristalice politike “bezuslovnog ujedinjenja Crne Gore i Srbije”.
Nema nijednog lista ili druge publikacije za informisanje građana. Nema organizovano konstituisanog javnog mnjenja.
Taj prazan prostor ispunjavaju povjerenici i podanici Vlade Srbije, unionisti, odmah po zaposijedanju Cetinja. Obezbjeđuju izlaženje svog propagandnog lista Novo doba, koji je objavljivao jedino tekstove na liniji “bezuslovnog ujedinjenja”, raskrinkavao kralja Nikolu kao “izdajnika”, cinički i sa omalovažavanjem “izvikivao” koncepciju “uslovnog ujedinjenja” i njene pristalice. Stanje pogodno, dakle, za političke manipulacije, za “prodavanje roga za svijeću”. Za razne oblike hipokrizije.
6. Država Crna Gora u tom vremenu ekonomski je razorena i nejaka. Sveopšte ekonomsko izuzetno siromaštvo.
7. Na svojoj teritoriji Crna Gora je tada i drastično intelektualno osiromašena. U pet logora interniraca na prostorima Ugarske i Austrije tada se nalazilo, prema raspoloživim podacima, najmanje 9.950 Crnogoraca. Među njima: 17 generala i 709 oficira, više ranijih poslanika i načelnika, gotovo svi profesori i učitelji iz Crne Gore, više sveštenika i drugih obrazovnih ličnosti. Većina sa autoritetom u svojim sredinama. Više njih i u cijeloj Crnoj Gori. Jedan broj je imao i iskustva u vršenju državnih poslova. “U logorima tzv. radnim jedinicama nalazilo se više od 15.000 Crnogoraca”. Ove činjenice su važne za razumijevanje i ocjenu vremena i okolnosti ustanovljenja Podgoričke skupštine i donošenja njene Odluke. Uz ostalo, kazuju da potrebe oslobođenja Crne Gore nijesu nalagale i zahtijevale ulazak i stacioniranje srpskih trupa na teritoriju Crne Gore. Jer, prije pokreta iz Peći srpske vojske za “prodor u Crnu Goru” (23. oktobra / 5. novembra), Crna Gora je bila oslobođena, sem Podgorice, iz koje su austro-ugarske jedinice bile u stanju povlačenja. Prestali su i ratni uslovi. Kazuju da je nastala istorijska situacija koja je omogućavala primjenu crnogorskih Ustava i zakona, obnovu i kativiranje zakonodavnih, ustavotvornih i upravnih organa Crne Gore. Zajedno sa činjenicama utvrđenim u prethodnim poglavljima, koje kazuju da je Crna Gora opredijeljena za uključenje u državu jugoslovenskih naroda i zemalja na principima jugoslovenske ideje, njima se utvrđuje da nije bilo nikakve, apsolutno nikakve potrebe da je neko na to privoljava ili prisiljava. Ni vojno, ni politički.
_________________
--------------------------------------------------------------------------------

Naziv i kompetencije Velike narodne skupštine preuzeti su iz Ustava Srbije


PROTIVUSTAVNO I NELEGITIMNO USTANOVLJENJE PODGORIČKE SKUPŠTINE: Velika narodna skupština - kako je zvanično ime Podgoričke skupštine 1918 - nije postojala, kao organ, kao institucija, po tada važećem Ustavu države Crne Gore. Ustav države Crne Gore nije ni dopuštao, dok se ne bi izmijenio, da se na teritoriji Crne Gore ustanovljava bilo kakav novi organ koji bi bio nadležan da odlučuje o ustavnopravnim pitanjima. Jer, utvrđivao je da o tome odlučuje “Kralj Gospodar sporazumom sa Narodnom skupštinom” ustavno ustanovljenom (čl. 36). Podgoričku skupštinu ustanovila je četvoročlana grupa lica, koja je sebe samonazvala i samopromovisala kao “Privremeni centralni izvršni odbor za ujedinjenje Srbije i Crne Gore” (stav 2. Pravila koje je donio). Ime “Velika narodna skupština” preuzeto je iz Ustava Knjaževine/kraljevine Srbije (čl. 89. Ustava od 1869. član 129. Ustava od 1903). Iz Ustava Srbije preuzeta su i određenja o njenim kompetencijama - da rješava, pored ostalog, o teritorijalnim pitanjima države Srbije i o ustavnim pitanjima. Ustanovljena je na sjednici tog četvoročlanog odbora održanoj 25. oktobra /7. novembra 1918. godine, u Beranama, aktom se naziva Pravila za biranje narodnih poslanika za Veliku narodnu skupštinu. Akt u kojem stoji da je na sjednici “riješeno da se 6. novembra (19. novembra po n. kalendaru - napomena M.Š.) izvrše izbori narodnih poslanika za Veliku narodnu skupštinu u cijeloj Crnoj Gori”; koja će 11. novembra ov.g. u Podgorici da odluči o budućem državno-pravnom položaju Crne Gore i da izabere stalni Narodni Izvršni odbor, koji će dalje radom rukovoditi i rješenjem skupštine u djelo provoditi”. Pravila je Privremeni centralni izvršni odbor donio - vidno je to iz samog teksta - bez poziva na bilo koji pravni propis - Međunarodni, Crne Gore ili Srbije. Bez poziva na bilo koje načelo tada važećih ustava Crne Gore ili Srbije. Bez poziva na bilo koje političko načelo. Univerzalno ili drugo. Odbačena je tim aktom inicijativa nekoliko grupa ličnosti iz Crne Gore, organizovanih u inostranstvu, da se organizuje “plebiscit kao način izjašnjavanja Crnogoraca o ujedinjenju sa Srbijom”. Inicijativa do tada paralelna i u načelu ravnopravna sa inicijativom da se ustanovi “posebna opštenarodna skupština u Crnoj Gori sa sastavom pouzdanim da proglasi željeno ujedinjenje”. Sve ovdje identifikovano neizostavno traži odgovor na nekoliko grupa pitanja: Na koji način i na osnovu čega je obrazovan označeni odbor? Ko su bili njegovi članovi i ko ih je imenovao ili izabrao? Je li taj odbor od naroda Crne Gore ili bilo kojeg njegovog dijela ili nekog legalnog organa Crne Gore bio izabran ili dobio ovlašćenje, mandat, pravo, da odlučuje o pitanjima na koja se odnose prikazane odluke koje je on donio? Je li on imao pravo i legimitet da odlučuje o državnim pitanjima Crne Gore, posebno o egzistencijalno-sudbinskim pitanjima crnogorske države i njenog naroda?
Odgovor na ova pitanja neizostavno traži i suština vrijednosnih odrednica - legalitet i legitimitet, budući je ustaljeno da se tim kategorijama, pravne prirode, ocjenjuje njihovo istorijsko značenje i vrijednost. Imperativnost sadržine ondašnjeg prava, Crne Gore, Srbije i međunarodnog, takođe traži odgovore na postavljena pitanja. Posebno pravo država i naroda na suverenitet; pravo na nezavisnost države i pravo na odbranu nezavisnosti i suvereniteta.
ODBOR JE ORGANIZOVAN PO ODLUCI I UPUTSTVIMA VLADE SRBIJE: Kraljevska vlada Srbije, na sjednici održanoj 15. oktobra 1918. godine, za svog “povjerenika za politička pitanja u Crnoj Gori” imenovala je Svetozara Tomića, dotadašnjeg šefa Crnogorskog odsjeka u Ministarstvu inostranih djela. Istovremeno je odlučila da on “sa srpskom vojskom otputuje u Crnu Goru”, sa zadatkom da, osloncem na snagu srpske vojske, sprovede njenu politiku “sjedinjenja Crne Gore sa Srbijom”. Sa odgovornošću prema Kraljevskoj vladi Srbije.


Crnogorski odbor za ujedinjenje bio je pod direktnom Pašićevom kontrolom


Dogovorom Tomića i Nikole Pašića odlučeno je da se obrazuje odbor u sastavu: Svetozar Tomić, kao “glava odbora”, kako je u toku njegovog rada i označavan i kako se on stvarno ispoljio i članovi: Petar Kosović, Janko Spasojević i Milosav Raičević.
Tomić i Kosović bili su državljani Srbije. Državljani bratske države, ali druge države. Na polasku u Crnu Goru, Tomić je snabdjeven specijalnom šifrom za komunikaciju sa Vladom Srbije i srpskom Vrhovnom komandom. Obavezan je da u Crnoj Gori izvršava politiku Vlade čiji je povjerenik. Petar Kosović, takođe je upućen od Vlade Srbije da zajedno sa Tomićem radi da se “sjedini Crna Gora sa Srbijom”, kako je zadatak formulisan u pismu - naredbi Nikole Pašića upućenom ministru vojnom Srbije početkom oktobra 1918. (o kojem će kasnije biti govora).
Janko Spasojević i Milosav Raičević bili su državljani Crne Gore. Obojica su postali članovi označenog odbora po dogovoru Pašića i Tomića. Obojica su djelima do tada dokazali da su odani i nepokolebljivi izvršioci politike zvanične Srbije prema Crnoj Gori i podanici te politike. To kazuju sljedeće činjenice:
a) Janko Spasojević bio je član Crnogorskog odbora za ujedinjenje Crne Gore, obrazovanog u Parizu, na čelu sa Andrijom Radovićem, koji je obrazovan i radio pod neposrednim usmjeravanjem Nikole Pašića, koji je finansirala Vlada Srbije. Odbora koji je u svom imenu imao odrednicu “Crnogorski”, a sve što je činio, činio je po smjernicama Vlade Srbije i u dogovoru sa njom. Od više dokumenata koji to dokazuju, citiram samo posljednji pasus cirkularnog pisma Nikole Pašića, od 3. (16) novembra 1917. godine, napisanog u obliku memoranduma, upućenog svim poslanicima Srbije u inostranstvu. Taj pasus glasi: “Kraljevskoj je Vladi i našim predstavnicima na strani dužnost da pomažu mirnim putem unionistički pokret među Crnogorcima; ali mi ne možemo, a tako ni naši činovnici, pa i ako su rođeni u Crnoj Gori, da se otvoreno ispoljavamo, bar za sada, u tome poslu. Crnogorski odbor za narodno ujedinjenje i njegovi organi, ako ih ima u Vašoj sredini, neće i ne treba ništa važnije da rade bez sporazuma bilo sa Kraljevskom vladom bilo sa Vama. Ne smijemo dopustiti da se njihov rad ma u čemu mimoilazi i razlikuje od naše politike”. Crnogorski odbor je tako i postupao.
Spasojević je u tom Odboru radio dosljedno Pašićevim usmjerenjima. Time je dokazao svoju pouzdanost da će izvršavati srpsku politiku, što je bio osnov da Nikola Pašić usvoji njegovu ponudu da iz Pariza “pođe u Crnu Goru sa srpskom vojskom, jer može biti od koristi za rad na ujedinjenju”. U dogovoru sa Pašićem, finansiran iz sredstava dobijenih od Vlade Srbije, iz Pariza, preko Soluna i Skoplja doputovao je u Crnu Goru. Njemu je izdata viza, iako je Vlada Francuske odbijala da izdaje vize Crnogorcima raznih profesija - trgovcima, činovnicima, ranijim poslanicima i ministrima. Izdavata je viza samo onima koji su “uključeni u organizovanu kampanju protiv Crne Gore” (osim Spasojevića izdate su vize studentima Đuru Vukotiću, Bošku Bojoviću, Radovanu Šauliću, i drugima, što je bio razlog za protestne note Ministarstva spoljnih poslova Kraljevine Crne Gore od 27. oktobra, broj 2223, 28. oktobra, broj 2224, 2. novembra, broj 2241, 6. novembra, broj 2255, 21. decembra, i tako dalje). Uz Pašićevu preporuku i pomoć, Spasojević je sa srpskom vojskom došao u Crnu Goru. Sa sobom je donio 200.000 dinara, dobijenih od Vlade Srbije, namijenjenih za “propagandni politički rad u Crnoj Gori”. Svoju pouzdanost da izvršava opredjeljene i politiku “sjedinjenja”, svoju obaveznost prema Vladi, Vrhovnoj komandi vojske Srbije i Nikoli Pašiću lično, Spasojević je potvrdio već sjutra dan po održanoj sjednici u Beranama. Učinio je to slanjem tog dana, iz Andrijevice, Nikoli Pašiću i Živojinu Mišiću, izvještaj o učinjenom. Izvijestio je o odluci da se sazove “skupština u Podgorici, koja će detronizirati kralja Crne Gore i proglasiti ujedinjenje”. Izrazio je uvjerenje “u pun uspjeh”. Time otkriva pravi smisao i cilj ustanovljenja Podgoričke skupštine. To jest, da je Podgorička skupština ustanovljena da “proglasi” sjedinjenje, a ne da raspravlja o tome da ili ne sjedinjenje.
_________________
--------------------------------------------------------------------------------

Spasojević je šifrovano obavještavao Beograd o aktivnostima na ujedinjenju


Tražio je “da se u sve crnogorske varoši pošalje što više srpskih vojnika”. Za frontove vojnici i nijesu trebali. Crnu Goru je 4 dana prije toga, 4. novembra, napustila, sa Cetinja, posljednja jedinica austro-ugarske vojske na teritoriji Crne Gore. Pašića je obavijestio da je već potrošen novac koji je donio i tražio da se za rad označenog odbora “avionom pošalje milion franaka”. Spasojević je i kasnije sukcesivno slao izvještaje Vladi Srbije i Nikoli Pašiću, koristeći raspoloživu šifru. Njegov šifrovani telegram od 11. novembra sadrži izvještaj da “rad na ujedinjenju ide odlično u četiri okruga - Andrijevičkom, Beranskom, Kolašinskom i Pljevaljskom”. U njemu ponavlja traženje da se “pošalje, što je moguće brže, jedan milion dinara”. Kao član Privremenog centralnog izvršnog odbora za ujedinjenje Srbije i Crne Gore, Janko Spasojević je dosljedno izvršavao politiku i odluke Vlade Srbije. To potvrđuju sadržina i rezultati rada tog odbora i niz njegovih činjenja, od kojih će jedan dio biti prikazan u izlaganjima koja slijede. To potvrđuje i sadržina njegovih izvještaja koje je dostavljao Vladi Srbije i Pašiću. Tu njegovu dosljednost potvrdila je i Vlada Srbije poslije donošenja Odluke Podgoričke skupštine, dodjeljujući mu dvije “nagrade” za “zasluge”. Prvu, njegovim imenovanjem u sastav delegacije na mirovnim pregovorima u Parizu, a drugu, po završetku tog posla, njegovim imenovanjem, tada kao istaknutog člana Radikalne stranke, za Velikog župana Oblasti Čačak.
Ni u arhivima, ni u literaturi, ni u dnevnom listu Novo doba, koji je tada izlazio na Cetinju i u kojem su objavljivane informacije o aktivnosti označenog odbora i njegovih članova, nema nijednog podatka koji bi upućivao, ako ne i dokazivao, da je Janko Spasojević, od dolaska u Crnu Goru početkom novembra do donošenja Odluke Podgoričke skupštine, ostvario komunikaciju sa bilo kojim organom Crne Gore, državnim ili društvenim, ili bilo kojim zvaničnim licem iz strukture crnogorske državne vlasti. Dakle, iako državljani Crne Gore, Janko Spasojević postao je član Privremenog centralnog izvršnog odbora za ujedinjenje Srbije i Crne Gore po odluci predsjednika Kraljevske vlade Srbije, primjenom kriterijuma dokazane privrženosti politici i opredjeljenjima Vlade Srbije i spremnosti da ih izvršava. Kao član Odbora dosljedno je izvršavao politiku i usmjerenja Vlade Srbije. Prema njoj je imao i odgovornost. To znači: u označenom Odboru nije bio predstavnik naroda Crne Gore, sa obavezom i ličnom opredijeljenošću da utvrđuje, iskazuje i zastupa interese, političku volju i opredjeljenja Crne Gore i njenog naroda.
b) Milosav Raičević takođe je za člana označenog odbora imenovan na osnovu do tada dokazane svoje privrženosti politici Kraljevske vlade Srbije i svog dokazanog opredjeljenja da je dosljedno sprovodi. To kazuju sljedeće činjenice: U telegramu Vladi Srbije, upućenom uoči beranskog sastanka, Svetozar Tomić konstatuje da je Milosav Raičević “u svemu naš čovjek”. Značenje toga ne može biti drugo sem - u svemu odan politici Vlade Srbije i opredijeljen da je bezuslovno izvršava. Milosav je to dokazao i time što je, kao načelnik Beranskog okruga, 23. oktobra 5. novembra 1918. godine sazvao zbor u Beranama, na kojem je iznio od zbora usvojeni stav - “da se Beranski okrug odmah prisajedini Srbiji”. O održavanju zbora odmah je telegramom obavijestio srpsku Vrhovnu komandu i od nje tražio “da Srbija odmah prihvati to prisajedinjenje”. Sljedećeg dana, 24. oktobra/6. novembra napisao je, potpisao kao načelnik Beranskog okruga i objavio Proglas u kojem je iskazao poziv - stav: da Beranski i Andrijevački okruzi, na čije su “zemljište prvo naišli jugoslovenski pukovi”... zajednički i “prvi izglasaju ujedinjenje Srbiji”, i da pozovu “braću Crnogorce, kao svoje saotačastvenike”, da to “i oni učine”. Narednog dana se povinovao drugačijem smjeru, koji je Tomić donio. Smjeru da se umjesto “parcijalnog sjedinjenja sa Srbijom pojedinih okruga” obezbijedi sjedinjenje sa Srbijom “Crne Gore kao cjeline”.


Tomić, Kosović i Spasojević nijesu krili da su misionari srpske vlade


Dosljednost Raičevića politici i odlukama Vlade Srbije u svojstvu člana označenog odbora, potvrđuju i dvije “nagrade” koje je dobio za “zasluge”. Prvu od dinastije Karađorđevića imenovanjem za ministra u prvoj vladi 1. decembra novostvorene države, obrazovanoj 21. decembra 1918. godine, i drugu od Radikalne stranke iz Srbije koja ga je imenovala za nosioca svoje liste na izborima u Crnoj Gori održanim 28. septembra 1920. Privremeni centralni izvršni odbor koji je ustanovio Podgoričku skupštinu i odredio joj nadležnost, dakle, nije ustanovljen odlukom naroda Crne Gore ili bilo kojeg njegovog dijela. Ni jednog jedinog sela. Niti odlukom bilo kojeg legalnog i legitimnog državnog organa ili političkog tijela Crne Gore ili iz Crne Gore. Niti na osnovu opredjeljenja bilo koga od njih. Niko od njih nije dao pristanak da se on ustanovi. Ni označeni odbor, kao organizacioni oblik djelovanja, niti bilo koji njegov član, nijesu od bilo koga u Crnoj Gori dobili mandat da odlučuju o Crnoj Gori. Ni jedan od njegova 4 člana nije postao njegov član kao predstavnik Crne Gore i njenog naroda, ni po odluci nekog iz Crne Gore. Ni jedan od njih nije imao zadatak da utvrđuje, na sjednicama iznosi i zastupa interese, političku volju i opredjeljenja Crne Gore i njenog naroda.

BERANSKE ODLUKE PRIPREMIO POVJERENIK VLADE SRBIJE: Odluke, koje je označeni odbor donio u Beranama 25. oktobra / 7. novembra 1918. godine, nijesu projektovane u Crnoj Gori. Niti bilo gdje drugo od nekoga iz Crne Gore. Odluke koje je Odbor donio pripremljene su u procesima izvršavanja strateške politike i strateških opredjeljenja Vlade Srbije. O tome postoji obimna dokumentacija. U njoj se nalaze brojni podaci koji dokazuju da su te odluke stvarni konkretan izraz i način ostvarivanja te politike i tih opredjeljenja. Tema ovog rada ne podrazumijeva da se to sve prikazuje. Projekat akta koji je na toj sjednici usvojio Privremeni centralni odbor za ujedinjenje Srbije i Crne Gore izradio je Svetozar Tomić, “glava tog Odbora”. To ukazuje i on u svom radu Desetogodišnjica ujedinjenja Srbije i Crne Gore. U njemu Tomić konstatuje: U putu do Peći, “krojio sam plan za sjedinjenje”. Kada sam došao u Peć “plan je bio gotov”. Po tom njegovom iskazu, od njega “skrojeni plan” sastojao se od opredjeljenja formulisanih u pet tačaka. U drugoj, trećoj i petoj tački su opredjeljenja: ustanoviti skupštinu u kojoj “treba da bude predstavljena cijela zemlja poslanika”; raspisati izbore za narodne poslanike; za izbore poslanika “nova pravila propisati, a ne primjenjivati crnogorski izborni zakon”; propisati da glasanje bude “slobodno i posredno”, radi izbora “što više mlađih ljudi, smanjiti cenzus godina na 25 za izbor poslanika”. Ova određenja i čine srž i okosnicu sadržine prikazanih beranskih odluka, iskazanih u obliku donesenih Pravila. Državljanin Srbije, činovnik i povjerenik Vlade Srbije, bez ovlašćenja bilo koga iz Crne Gore, dakle, izvršavajući i konkretizujući politiku Vlade Srbije, izradio je projekat, koji je, funkcionalizujući Privremeni centralni izvršni odbor pretvorio u beranske odluke, sa prikazanom sadržinom. Odluke od egzistencijalno sudbinskog značaja za Crnu Goru i njen narod.

PRIVREMENI CENTRALNI ODBOR U NARODU CRNE GORE DOŽIVLJEN U PODGORICI KAO STRANI ČINILAC: U narodu Crne Gore označeni odbor doživljavan je i kao strani činilac. Kao činilac koji nema legitimitet predstavništva naroda Crne Gore.
Ilustrujem to činjenicom koju iznosi Jovan Ćetković, aktivni sudionik tadašnjih političkih zbivanja u Crnoj Gori, privrženi sprovodilac odluka Privremenog centralnog odbora, tada uvjereni unionista, u svojoj knjizi Ujedinitelji Crne Gore i Srbije. On piše: Tomić, Kosović i Spasojević u Podgorici su se predstavljali “kao izaslanici i misionari srpske vlade”. Sazvali su “konferenciju u prostorijama Podgoričke carinarnice”. “Glava Centralnog odbora, Svetozar Tomić, održao je besjedu” na toj konferenciji. Poslije njegovog govora “niko ni riječi da prokameni, niko da reče barem, tako je ili nije tako”.
_________________


--------------------------------------------------------------------------------

Beranske odluke organizovano su nasilje Srbije nad pravom suverene Crne Gore


Bez ovlašćenja države Crne Gore ili bilo kojeg dijela njenog naroda, donošenjem prikazanih beranskih odluka 25. oktobra / 7. novembra 1918. godine i odluka o imenovanjima nosilaca državnih funkcija u Crnoj Gori, označeni odbor osiono je nelegalno i nelegitimno, uzurpirao vrhovnu vlast crnogorske države, prava države Crne Gore i crnogorskog naroda, koja im prirodno pripadaju po važećem međunarodnom pravu, onda i sada. Grubo je povrijedio crnogorski suverenitet i crnogorsko dostojanstvo. Ponosno crnogorsko biće. Grubo je potcijenio crnogorski narod. Nadređivački i osiono naredbodavno iskazao je i stav da je narod Crne Gore narod sa kojim drugi raspolaže. Državi Crnoj Gori i crnogorskom narodu uzurpatorski je odrekao i faktički nasilno oduzeo pravo da budu gazda u svojoj kući.
3. Odluke koje je označeni odbor donio u Beranama 25. oktobra / 7. novembra i kasnije u procesu njihovog ostvarivanja po međunarodnom i unutrašnjem pravu, organizovano su nasilje zvanične vlasti Srbije nad pravnim poretkom suverene države Crne Gore. Nasilje državno, pravno, političko, nekulturno. Tako je kada se neposredno uporede njihova suština sa konkretnom sadržinom tada važećih: Ustava i pravnog poretka Crne Gore. Ustava Srbije i njenog pravnog poretka i međunarodnog prava. Tako je i po univerzalnom pravnom pravilu koje utvrđuje da niko na drugoga ne može prenijeti prava više od onog za koje je legalno i legitimno ovlašćen da daje.
4. Nelegalne i nelegitimne odluke - pravno su ništavne. Njihovu pravnu ništavnost ne otklanja njihovo oživotvorenje. Ono samo dokazuje da je sila pogazila pravo, slobodu, kulturu.
Neizostavna posljedica toga je - nelegalno je i nelegitimno sve što je na njima zasnovano i što je učinjeno kao njihovo izvršenje. Na ovoj tački je nastanak i početak daljeg rasta nelegalnosti i nelegitimnosti Podgoričke skupštine i Odluke koju je donijela. Jer, tijelo koje je samo za sebe nelegalno i nelegitimno, ne može donijeti nijednu legalnu i legitimnu odluku. Aksiom je: na drugoga se može prenijeti, drugome se može dati samo ono pravo koje se ima. Dakle, Podgorička skupština i njen zadatak da odluči o budućnosti Crne Gore, “grbo su rođeni”. A “što se grbo rodi, vrijeme ne ispravi” - kaže poznata i iskustveno potvrđena izreka Valtazara Bogišića. “Iz krivog drveta, ništa pravo ne može se istesati” (Kant). Korijen je uvijek bitan za to koji će se plod dobiti.
OD 1844. GODINE ZVANIČNA SRBIJA RADI DA SE “BRIŠE CRNOGORSKA POSEBNOST”: Organizovano činjenje zvaničnog državno-političkog vrha države Srbije da se suzbije i “briše crnogorska posebnost” otpočelo je sa Garašaninovim Načertanijem od 1844. godine. Strateškim političko - državnim dokumentom u kome je, između ostalog, projektovano proširenje teritorije države Srbije i na sve teritorije Crne Gore. Dokumentom na čijoj sadržini je, prema utvrđenju profesora Slobodana Jovanovića, priznatog velikana srpske nauke u oblasti države i prava, redovnog člana Srpske akademije nauke, vrsnog i najvećeg poznavaoca istorije države i prava Srbije, zvanična vlast Srbije bazirala svoju politiku sve do 1918. godine. Od tada pa sve do sada, oscilatorno po intenzitetu, zvanična vlast Srbije je djelovala sa smjerom stvaranja uslova i okolnosti da sjedini Crnu Goru Srbiji. Da ostvari cilj “brisanja crnogorske posebnosti”. Za to koristi svaku priliku koja joj se pruži. Sa istim ciljem djeluje i u komunikacijama sa Rusijom, a 1918. najviše sa Francuskom. U tom cilju oštro je reagovala na svaki iskorak države Crne Gore kojim je jačala svoju samostalnost i nezavisnost ili uzdizala nivo svoje državnosti. Počev od 1852. godine kada je Crna Gora proglašena za Knjaževinu. Uviđajući da će to otežati ostvarenje prisajedinjenja, proglašenje Crne Gore za Knjaževinu Garašanin je okarakterisao - “nož u leđa Srbiji”. Na toj osnovi razvijao je političku aktivnost protiv nezavisnog djelovanja Crne Gore.


Garašanin: Tvrdite da su Srbi i Crnogorci isto i tako brišite crnogorsku posebnost


Kada je u listu Glas Crnogorca od 20. januara do novembra 1884. godine objavljena serija članaka, koja se sa puno razloga označava kao tadašnji Crnogorski nacionalni program, u kojima se konstatuje da je u “Crnoj Gori životno načelo Crnogorstvo” u značenju kulturno-duhovne i narodnosno/nacionalne odrednice crnogorskog identiteta, zvanična vlast Srbije preduzima akciju i “svi znatniji srpski listovi digoše graju”, kako piše Matavulj. Oštro je zvanična vlast Srbije reagovala od 1903. do 1918. na svaki iskorak usmjeren da jača Crna Gora kao samostalna i nezavisna država. Drugi oblik djelovanja ciljno povezan sa prvim, a uspješan za ostvarenje cilja, jeste sistematsko indoktriniranje da su “jedno te isto Srbi i Crnogorci” i regrutovanje tim stanovištima indoktriniranih da se “bore” protiv “crnogorske posebnosti”, da se Crna Gora sjedini Srbiji. Za to je uspješno korišćeno “školovanje mladića iz Crne Gore” u Srbiji. Djelovanje sa smjerom da su “jedno te isto Srbi i Crnogorci” otpočelo je izdavanjem Garašaninovog uputstva Milanu Piroćancu, koga je, na osnovu ugovora zaključenog 1866. godine između Srbije i Crne Gore, Vlada Srbije uputila u Crnu Goru sa dvostrukim zadatkom: da bude sekretar knjaza Nikole, ostvari “upliv na njega i na državna djela” i da “jača ideju sjedinjenja sa Srbijom”. Uputstvo koje mu je dao Garašanin sadrži i direktivu: “... U sravnjivanju srpskog naroda sa Crnogorcima ne davati nikad povoda da jedno drugom pretpostavljate, no svagda govoriti kao jednom te istom... jednom riječi, sve staranje na to upotrijebite da se što većmom utvrdi, i upravo obljubi, ideja sjedinjenja, dokazujući da će se iz tog sljedovati ne samo uveličavanje srpskog naroda no i nadvisije njegovo nad nesrpskim narodom na Orijentu”. Tim putem treba “brisati crnogorsku posebnost”. Dakle, Garašanin konstatuje postojanje posebnosti “srpskog naroda” i “Crnogoraca”, što odgovara stvarnosti koju je on tada i iskazao! U kazivanjima o Garašaninu ovo se previđa često! U svom izvještaju po završetku misije Milan Piroćanac je predložio Vladi Srbije: sjedinjenje Crne Gore Srbije osiguravati prije svega tako što će se mladići iz Crne Gore, iz uglednih porodica, školovati u Srbiji i u Srbiji ih učiti da su “jedno te isto Srbi i Crnogorci”. Vlada Srbije usvojila je tu orijentaciju. Od tada je organizovano školovanje mladića iz Crne Gore u Srbiji. U početku desetine, a kasnije i stotine mladića. U toku školovanja učeni su da su Srbi i Crnogorci “jedno te isto” i usmjeravani da, kao intelektualna elita u Crnoj Gori, rade protiv crnogorske posebnosti i samostalnosti države Crne Gore.
Djelovanje u pravcu “brisanja crnogorske posebnosti” od 1903. godine direktno i neposredno usmjereno je na likvidaciju države Crne Gore. Nekoliko činjenica o tome. Zvanična vlast Srbije, inicirala je i osigurala da se u Beogradu politički organizuju crnogorski studenti, da se uključe u djelovanje “beogradskog jugoslovenskog pokreta” na čijem su čelu stajale poznate čvrste organizacije “Narodna odbrana” i “Crna ruka”. Vlada je finansirala i davala pravac djelovanju politički organizovanih crnogorskih studenata. Odredila im je osnovni pravac djelovanja: sjedinjenje Crne Gore Srbiji. Politički organizovani studenti u Beogradu postali su ekspozitura i sprovodnik politike zvanične Srbije u Crnoj Gori. Grupa (16) politički organizovanih u Beogradu crnogorskih studenata, 8. novembra 1905. godine objavljuje svoju programsku deklaraciju, sa nazivom Riječ crnogorske studentske omladine, kao reakciju na obznanjenu odluku knjaza Nikole da će 19. novembra donijeti Ustav Crne Gore. U programskoj deklaraciji iskazuje opredjeljene: “Zdravo shvatanje nacionalnih interesa u novom životu Crne Gore učiniće da sve separatističke težnje, antagonizam i provincijalni interesi, ukoliko bi se kosili sa stvarnim interesima srpskog naroda, moraju u-stuknuti pred idejom slobode i ujedinjenja srpskog naroda”. Opredjeljenje je potom akciono operacionalizovano sa stavom: da Crna Gora bude “južna srpska pokrajina”.
_________________


--------------------------------------------------------------------------------

O ČINJENJIMA SRBIJE 1916 - 1918. DA OSIGURA SJEDINJENJE: Zvanična Srbija, 1916. godine, pod dirigentskom ulogom Nikole Pašića, tadašnjeg predsjednika Kraljevske vlade Srbije, započinje široku, sistematsku i energičnu akciju za sjedinjenje Crne Gore Srbiji. Formiran je poseban odsjek, Crnogorski odsjek, u Ministarstvu inostranih djela Srbije. U decembru je podnio referat o crnogorskom pitanju na sjednici vlade (Ministarskog savjeta) u kome je razradio plan rada na sjedinjenju. U njemu utvrđuje rušenje ugleda i sprečavanje uticaja kralja Nikole, njegovo odvajanje od uticajnih prvaka i naroda kao jedno od ključnih usmjerenja rada za ostvarenje cilja - sjedinjenja. Krfska deklaracija (1917) izrađena je i donesena u organizaciji državno-političkog vrha Srbije. Izrađena je i donesena bez poziva predstavnicima države Crne Gore da u tome učestvuju. U toj deklaraciji, iako je njena sadržina posvećena uređenju državnih odnosa na jugoslovenskom prostoru, država Crna Gora i crnogorski narod nijesu činilac odlučivanja o svojoj sudbini. U januaru 1917. za svoju politiku zvanična vlast Srbije, koju tada reprezentuje Nikola Pašić, pridobija i Andriju Radovića, tadašnjeg predsjednika crnogorske vlade u izbjeglištvu. Preko njega uspijeva da Vladu odvoji od kralja Nikole i suprotstavi je njemu. Po direktivnim instrukcijama koje je Pašić uputio srpskom poslaniku u Parizu Vesniću, Andrija Radović formira Crnogorski odbor za narodno ujedinjenje, sa sjedištem u Parizu. U uputstvu za organizovanje tog odbora, u kojem obrazlaže potrebu njegovog formiranja, Nikola Pašić, dirigent svih akcija za sjedinjenje Crne Gore Srbiji, za njeno “dodavanje kao priključka Srbiji”, njegove zadatke formulište u 15 tačaka.


Djelovanje Odbora za ujedinjenje, skupa sa propagandom, plaćala je srpska vlada


Među njima je načelni zadatak: da među Crnogorcima vodi unionistički pokret, “u duhu opštih srpskih interesa i našeg programa”, to jest sa ciljem sjedinjenja Crne Gore Srbiji. Odbor je i radio po direktivnim uputstvima Pašića. U tekstu nacrta svog proglasa o ujedinjenju, Odbor cilj formuliše - “ujedinjenje Crne Gore sa Srbijom i Jugoslavijom”. Blisko jugoslovenskoj ideji, dakle. Depešom od 24. februara 1917. upućenom poslaniku Vesniću, Pašić interveniše: “U deklaraciji - proglasu - crnogorskog odbora ne treba da uđe riječ niti Jugoslavija, niti Jugosloveni, niti ma kakva pogodbena formula ili rečenica. Odbor radi s nama na spajanju Crne Gore sa Srbijom i na jedinstvu srpskog naroda bez obzira na ostale Jugoslovene. Ova činjenica je veoma bitna za razumijevanje i motiva, i suštine, i cilja Podgoričke skupštine i Odluke koju je donijela. Odbor prvobitnu formulaciju zamjenjuje sa formulacijom: “Ujedinjenje Crne Gore sa Srbijom i ostalim srpskim, hrvatskim i slovenačkim zemljama u jednu nezavisnu državu”. U proglasu se Crnogorci pozivaju da se okupe pod tim geslom. U aprilu mjesecu 1917. godine Obor je počeo izdavati list Ujedinjenje, koji je izlazio povremeno. U njemu su objavljivani tekstovi u kojima se: optužuje kralj Nikola za kapitulaciju i izdaju; odlučno zastupaju stavovi koje je iskazivao Pašić; oštro napadaju tada često pojavljivani tekstovi za federativno uređenje jugoslovenske države; zastupaju stavovi o strogom centralizmu. List je upućivan u Crnu Goru i dijeljen Crnogorcima svuda u svijetu gdje ih je bilo. Uključujući SAD, Kanadu i logore crnogorskih interniraca. Vlada Srbije u cjelini finansirala je djelovanje ovog Odbora. Uključujući štampanje i distribuciju lista.
Početkom decembra 1916. godine, Pašić upućuje Svetozara Tomića u Italiju, Francusku i Švajcarsku da se sastane sa Crnogorcima u tim zemljama i da ih pridobije za srpsku politiku. Tomiću je dao uputstvo čija je suština: “Ne smemo dopustiti da se pokret među izbjeglim Crnogorcima i onima u Americi razvija u drugom pravcu do u onom koji ide u saglasnost sa politikom Kraljevine Srbije i opštim srpskim interesima”. Tomić je s tim nalogom boravio u Rimu, Nici, Marselju, Parizu i Ženevi. Sastao se i razgovarao sa grupama Crnogoraca “pristalica i protivnika kralja Nikole”. Istovremeno Pašić je u Francusku uputio dr Mihaila Vukčevića, a u Švajcarsku, Italiju i Fracnsuku i dva crnogorska studenta, Gligorija Vukčevića i Jovana Đurovića, da borave u tim zemljama, “radi propagiranja ideje o spajanju Crne Gore sa Srbijom među crnogorskom omladinom”.
Na inicijativu M. Vukčevića, upućenu iz Francuske, Pašić je uputio u Ameriku dva Crnogorca, o čemu je obavijestio srpskog poslanika u Parizu ovako: “Radi propagiranja ideje o spajanju Crne Gore sa Srbijom, odlučio sam da pošaljem u Ameriku dva Crnogorca da tamo među Crnogorcima i drugim Jugoslovenima šire tu ideju i da obavještavaju tamošnje Srbe o posljednjim danima Crne Gore i njene vlade na čelu sa kraljem Nikolom”. Ti Crnogorci - S. Bogdanović i M. Pavićević - otputovali su u SAD sa Pašićevim instrukcijama, a njegov povjerenik u Francuskoj M. Vukčević napisao je “apel Crnogorcima u SAD u kome ih poziva da ne idu u crnogorsku, već srpsku vojsku”. Kasnije su u SAD upućeni Miloš Ivanović, član Crnogorskog odbora za narodno ujedinjenje, i Đuro Vukmirović. M. Pavićević je potom iz SAD otputovao u Kanadu, sa istim zadatkom. U crnogorskim kolonijama, u gradovima, oni su osnivali odbore, prvo u Njujorku, a zatim i u drugim gradovima. Preko ovih odbora razvijali su široku aktivnost. Uspjeli su stvoriti širi krug pristalica sjedinjenja Crne Gore i Srbije i odvratiti dio Crnogoraca da ne stupaju u crnogorske vojne jedinice, nego u srpske... Obezbjeđivali su da se dijeli list Ujedinjenje, koji je redovno upućivan iz Pariza. Crnogorski odbor za narodno ujedinjenje, sa sjedištem u Parizu, djelovao je, sa istim smjerom i ciljem, i među crnogorskim internircima u austro-ugarskim logorima.


Novac dati protivnicima kralja Nikole koji bi mogli vezati pleme za sebe


Ta aktivnost u logorima bila je veoma živa u toku 1918. godine. Usmjerena je na stvaranje raspoloženja i opredjeljenja interniraca za politiku “bezuslovnog ujedinjenja”. Internircima Odbor je dostavio proglas i, u djelovima (radi izbjegavanja cenzure program daljeg rada na sjedinjenju Crne Gore sa Srbijom. Istovremeno su im dostavljeni paketi hrane i odjeće. Nastojano je da oko 150 interniranih đaka i studenata dobiju dozvolu da pohađaju nastavu u Austro-ugarskoj. Za to je Vlada Srbije Odboru odobrila namjenska sredstva u “iznosu od 10-15.000 franaka mjesečno” (odluka je, naravno držana u strogoj tajnosti). Naročita pažnja poklanjana je, zbog njegovog ugleda i autoriteta, generalu Radomiru Vešoviću, kome su i “dvema njegovim ćerkama, koje su takođe bile internirane”, upućivani na imena “paketi hrane i odjeće”. njegovoj porodici u Crnoj Gori “srpsko Ministarstvo inostranih dela odobrilo je pomoć od 500 franaka”. Intenzivnim i osmišljenim radom u tom pravcu, u “logorima crnogorskih interniraca stvoren je jak tabor pristalica bezuslovnog ujedinjenja”, a je među istaknutim internircima bilo i oštrih protivnika takve politike. To je rezultiralo oštrom političkom borbom pristalica dvije državotvorne orijentacije interniraca - jedne koja je podržavala politiku koji je vodio pariski Crnogorski odbor za narodno ujedinjenje, za “bezuslovno ujedinjenje sa Srbijom”, i druge koja je podržavala ujedinjenje na način projektovan politikom kralja Nikole. Prvi oštar sukob nastao je u logoru Karlštajn. Nastao je povodom inicijative da se kralju Nikoli uputi saučešće povodom smrti njegovog sina, knjaza Mirka, koji je umro početkom marta 1918. Saučešće su njegovi pisci napisali sa intonacijom izjave vjernosti i odanosti Nikoli. Prema podacima koje je objavio dr Novica Rakočević u citiranim radovima Pokret za ujedinjenje Crne Gore sa Srbijom među interniranim Crnogorcima... (str.175) i Crna Gora i ujedinjenje (str.86), telegram je predao jedan general u ime pristalica. Na oštru intervenciju druge grupe interniraca, telegram je sa pošte vratio komandant logora. U oštroj polemici oko toga na zboru interniraca, vraćanje telegrama je branjeno sadržinom Krfske deklaracije i budućnošću. Na glasanje je od 124 internirca, koliko ih je bilo u logoru, 62 potpisalo telegram saučešća (55 oficira i 7 civila), a 61 nije (34 oficira i 27 civila). U logoru Boldogason tada je “većina interniraca stavilo znak korote i prisustv-ovala pomenu u logorskoj kapeli”. Odnos se mijenjao pod uticajem propagande. 4. novembra 1918. u logoru Boldogason oficiri su održali skup, na kome je 263 oficira potpisalo Izjavu crnogorskog oficira svome narodu, čija je sadržina na liniji politike koju je zastupao Crnogorski odbor za narodno ujedinjenje. Pristalice ujedinjenja Srbije i Crne Gore vodili su borbu da se prihvati ideja ujedinjenja, a nijesu otvarali pitanje ni načina ujedinjenja, ni oblika vladavine. Kazivali su da to pitanje ima da riješi ustavotvorna skupština. Pomoću pridobijenih Crnogoraca, Pašić je organizovao aktivnost sa istim smjerom i ciljem i u Crnoj Gori. U početku je to činio preko pojedinaca i skriveno. To ilustruje sadržina jednog pisma koje mu je poslao jedan od povjerenika, u kojem stoji i ovo: “Ja sam dovršio spremanje da žena, o kojoj sam Vam tamo govorio, pođe preko Švajcarske u Crnu Goru s mojim instrukcijama”. Nakon obrazovanja Crnogorskog odbora za narodno ujedinjenje, aktivnost prema Crnoj Gori odvijala se preko njega. Ta aktivnost bila je raznovrsna i intenzivna. “Polovinom 1918. g. srpska Vlada je Crnogorskom odboru stavila na raspolaganje 300. 000 franaka da ih uputi kao pomoć sirotinji u Crnoj Gori”. U Odboru je inicirano da pri korišćenju te sume sredstava “treba više da gledamo sa političke tačke gledišta, tj. da je iskoristimo za naše političke ciljeve”, tako što “novac ne bi trebalo davati svoj sirotinji, jer se to ne bi osjetilo, već ga dati istaknutijim ljudima u plemenu, koji su ranije stradali od režima kralja Nikole, a koji bi mogli vezati plemena za sebe”. Uz konstataciju da je “o tome pitao srpsku Vladu”, Andrija Radović, predsjednik Odbora, upozorio je “da ako do toga dođe, treba sve raditi u najvećoj tajnosti i slati maskirano”.
_________________
--------------------------------------------------------------------------------

Pešić je uspio da onemogući povratak kralja Nikole i time obezglavio Crnu Goru


Od aprila mjeseca 1917. godine, kada je izašao prvi broj lista Ujedinjenje, Odbor je sve brojeve dostavljao u Crnu Goru na adrese pristalica politike koju je on zastupao. Odbor je održavao i pojedinačne veze sa pojedinim ličnostima u Crnoj Gori. Odbor je u Crnoj Gori djelovao i unutar Komitskog pokreta i preko njega u narodu. Pokreta koji je nastao sredinom 1916. imao je, prema objavljenim citiranim radovima Novice Rakočevića, oko 1.100 registrovanih pripadnika. Nastao je sa zadatkom - borba protiv okupatora. Organizovan u “komitske čete” za pojedine rejone, nije bio čvršće vojno-politički povezan. Ali, održavane su veze između njih. Njima je dostavljen i list Ujedinjenje. U maju mjesecu 1918. godine komiti su saznali za program ujedinjenja Odbora iz Pariza. Pridobijeni su da rade u korist njegove realizacije. Razvili su političku aktivnost na njegovoj liniji. Jedan od vidova te aktivnosti je održavanje zborova po pojedinim rejonima u organizaciji komita. Nekim su prisustvovali samo komiti, a nekim i stanovništvo. Jedan od takvih zborova, na kome je “prisustvovalo 380 komita” održan je u Dobrilovini, blizi Mojkovca, “10. i 11. jula 1918. godine. “Grupa komita” koja je učestvovala na zboru, “poslije duže diskusije i izlaganja pojedinih grupa... donijela je odluke: 1. Da se produži borba protiv okupatora do konačnog istjerivanja iz zemlje i ujedinjenja Crne Gore i Srbije pod dinastijom Karađorđevića. 2. Da se ne dozvoli povratak kralju Nikoli i njegovoj porodici u Crnu Goru... 4. Da se spriječi svaka dalja propaganda povraćenim internircima za račun kralja Nikole. 5. Da se nastoji svim sredstvima pridobijanje za naš pokret, a predočiti im da oblik države i njenog uređenja se ostavlja po završetku rata narodu na opredjeljenje”. Komiti su odluke pronosili i na njihovoj liniji djelovali po svim djelovima Crne Gore. Pašić je intenzivno komunicirao sa savezničkim državama, najintenzivnije sa Vladom Francuske, sa ciljem dobijanja njihove podrške i za ovaj dio politike koju vodi. Više puta je radi te komunikacije boravio i u Parizu u označenom periodu. Prikazujući kralja Nikolu kao izdajnika saveznika, izdejstvovao je od Vlade Francuske da spriječi izlazak iz Francuske kralju Nikoli i Vladi Crne Gore i njihov povratak u Crnu Goru. Time je obezbijedio da se održi razdvojenost crnogorskog naroda i njegovog vođstva i na taj način da se obezglavi Crna Gora. Da, pomoću pridobijenih Crnogoraca, odanih vlasti Srbije, tako obezglavljenu crnogorsku državu lakše i brže ukine i prisajedini Srbiji. Izdejstvovao je i da velike sile do kraja Mirovne konferencije djeluju na način koji je u korist politike koju je Pašić vodio.
Jedan od najvećih poznavaoca djelovanja Nikole Pašića, koji je rezultate svog studijskog izučavanja tog djelovanja iskazao u obimnoj knjizi Pašić i Srbija, izričito zaključuje: Bez mnogo sentimentalnosti Pašić je gledao da jedan osjećajni talas iskoristi za svoje planove i da Crnu Goru doda kao priključak širenju Srbije”.

ULOGA I UTICAJ SRPSKE VOJSKE U IZBORNIM PROCESIMA: Srpska vojska je na dva načina uticajno sudjelovala u izbornim procesima. Prvo, izvršenjem naredbe načelnika srpske Vrhovne komande od 11. novembra 1918, da trupe u Crnoj Gori “nastave najenergičnije i svim sredstvima da se na teritoriji na koju je naša vojska okupirala uguši svaka agitacija, pa ma od koga dolazila. Za ovo vam stoje na raspolaganju sva sredstva, kojima možete raspolagati bez ikakvog prezanja”. Drugo, izvršenje naredbi Vrhovne komande srpske vojske vojnim komandama sa sjedištem u Sarajevu, Zagrebu i Beogradu, da preuzimaju mjere i izvršavaju konkretna činjenja kojima će zadržavati internirce iz Crne Gore, koji su se vraćali iz austrougarskih logora, kako ne bi došli u Crnu Goru “dok se pitanje ujedinjenja ne riješi”.
Na osnovu naredbi njihove Vrhovne vojne komande, neutvrđenom broju crnogorskih interniraca srpska vojska je spriječila povratak u Crnu Goru dok nije završena Podgorička skupština.


Živojin Mišić naredio je da se generalu Vešoviću onemogući povratak u Crnu Goru


Naredbe, raspisi i uputstva o tome nalaze se u fondu dokumenta Vrhovne vojne komande srpske vojske. Ilustrovano navodim sljedeće podatke: Naredbama od 8. i 9. novembra načelnik srpske Vrhovne komande, vojvoda Živojin Mišić, naredio je komandantu II armije, vojvodi Stepi Stepanoviću, da generalu Radomiru Vešoviću “omete ulazak u Crnu Goru”, a delegatu vrhovne komande u Zagrebu, potpukovniku Simiću, da tako postupi prema vojvodi Đuru Petroviću i brigadiru Milutinu Vučiniću, i da se “crnogorske čete ni u kom slučaju ne šalju u Crnu Goru”. Na osnovu tih naredbi, u Bosanskom Brodu zadržani su: generali Radomir Vešović, Jovan Bećir i Jakov Jovanović, majori: St. Radović, Radovan Radović, Živko Nikčević i Vlado Vrbica, barjaktari: Marko Popović i Marko Martinović. Koliko je još od 9.950 crnogorskih interniraca i oko 15.000 iz logora - radnih jedinica zadržano da se do završetka izbora i rada Podgoričke skupštine ne vrati u Crnu Goru, nije poznato. Spriječen je dolazak u Crnu Goru prije završetka Podgoričke skupštine i Marku Dakoviću, od 1903. godine, čelniku crnogorskog omladinskog pokreta za ujedinjenje Crne Gore i Srbije. Spriječen mu je dolazak zato što je bio opredijeljen za republikanski oblik vladavine nove države, sa pristankom da o obliku vladavine odluči ustavotvorna skupština novoformirane države. Iz istih razloga spriječen je dolazak u Crnu Goru i Jovanu Đonoviću, od 1903. godine jednom od najistaknutijih članova najužeg rukovodstva crnogorskog omladinskog pokreta za ujedinjenje Srbije i Crne Gore. Zadržavani su, dakle, ne samo pristalice kralja Nikole i koncepcije samostalne države Crne Gore nego i istaknuti borci za ujedinjenje Srbije i Crne Gore koji nijesu prihvatili monarhijski oblik vladavine nove države i predaju Crne Gore na upravljanje bilo kojoj dinastiji. Crnogorci kojima je spriječen dolazak u Crnu Goru da učestvuju u procesima izbora za Podgoričku skupštinu, bili su u većini, obrazovane ličnosti - oficiri, profesori, učitelji, sveštenici. Jedan broj je imao i državnička znanja i iskustvo. Većina sa autoritetom u svojim sredinama ili u cijeloj Crnoj Gori. Prethodni spisak to ilustruje.
Sprečavanje njima da učestvuju u procesima izbora za Podgoričku skupštinu i da utiču na njeno odlučivanje, bez sumnje uticalo je na rezultate izbora i odlučivanja Podgoričke skupštine u korist unionista, u korist njihove koncepcije “bezuslovnog ujedinjenja”. Srpska vojska, svojim mjerama i konkretnim činjenjima, direktno i na protivpravan način, sprečavala je da unionisti u Crnoj Gori imaju političke oponente ili političke partnere. Time im je osiguravala da konstituišu Podgoričku skupštinu kao skup unionista.
Direktno miješanje u izborni proces, srpska vojska je grubo povrijedila suverenitet države Crne Gore i crnogorskog naroda. To njenom konstatovanom činjenju daje značenje koje prevazilazi izbore. Stacionirane jedinice srpske vojske na teritoriji Crne Gore svoje djelovanje za vrijeme izbora zasnivale su i navijački usmjeravale, prirodno, kako im je naređeno: da obezbijede sjedinjenje Crne Gore Srbiji. Stvarale su opšte uslove, atmosferu, pogodne unionistima da ostvaruju svoje ciljeve, a nepovoljnu za iskazivanje drugačije volje brojnim glasačima. Djelovanje koje izbore čine ne samo antidemokratskim nego i neporjecivo neregularnim.
Komandant Jadranskih trupa, Dragutin Milutinović, tri dana prije početka zasijedanja Podgoričke skupštine, Vrhovnu komandu srpske vojske obavještava o pripremama Podgoričke skupštine i iskazuje svoju procjenu njenog rezultata. U izvještaju naglašava: “Uspjeh je, može se reći, obezbijeđen”. Dan kasnije dostavlja novi izvještaj u kome stoji: “Sjutra 11. ovog mjeseca (po starom kalendaru - moja napomena) sastaje se, ovdje u Podgorici, Narodna skupština koja ima da proklamuje ujedinjenje Crne Gore sa Srbijom. Ova se stvar može smatrati kao potpuno sigurna. Potrebno je, međutim, da odluka Crnogorske narodne skupštine o ujedinjenju bude od strane naše vlade odmah prihvaćena i sankcionisana i da vlasti u Crnoj Gori budu odmah organizovane po odredbama naših zakona. Od brzine (podvučeno u originalu - moja napomena) s kojom se ova odluka usvoji i u djelo provede, zavisi dalji tok događanja”.
--------------------------------------------------------------------------------

Srpska vojska direktno se umiješala u izborne procese za Podgoričku skupštinu


Ovi izvještaji kazuju o direktnoj zainteresovanosti i involviranosti srpske vojske u izborne procese za izbor poslanika u Podgoričku skupštinu. Sve je to i saglasno utvrđenom zadatku srpske vojske određenom joj naredbom za “prodor u Crnu Goru” - da rade “na sjedinjenju Crne Gore sa Srbijom”, da u tom radu ne budu “meka srca”. One su radi toga i stacionirane na teritoriji Crne Gore. Na osnovnu konstatovanih činjenica, sa dosta pouzdanosti može se ocijeniti da su snaga i moć srpske vojske dali moć, snagu i akcionu sigurnost Privremenom centralnom izvršnom odboru, bez čega on ne bi mogao izvršiti to što je izvršio u pripremama, izboru “poslanika”, organizovanju rada Podgoričke skupštine i u donošenju Odluke koju je ona donijela. Takvu ulogu srpskih trupa u organizovanju Podgoričke skupštine potvrđuje i njihovo angažovanje u slamanju crnogors-kog narodnog otpora sprovođenju Odluke Podgoričke skupštine.

IZBORI SA NIZOM NEREGULARNOSTI NE DAJU LEGITIMITET ZA ODLUČIVANJE U IME NARODA: Naprijed konstatovane činjenice, njihovi odnosi i značenja neporecivo kazuju da su izbori poslanika u Podgoričku skupštinu sprovedeni sa nizom neregularnosti. Najgrublja i najočiglednija neregularnost sastoji se u tome što je srpska vojska spriječila povratak u Crnu Goru, do završetka izbora, znatnom broju crnogorskih generala, oficira, političara i drugih uticajnih intelektualaca. Neregularnost se sastoji i u tome što poslanike koji su predstavljali građane čitave Bjelopoljske oblasti i čitavog Plavsko-gusinjskog sreza, što je naprijed konstatovano, nijesu birali njihovi građani. Sastoji se i u tome što su izbori poslanika u Cetinju, Nikšiću i Beranama sprovedeni dva dana kasnije od dana koji je raspisom određen kao dan izbora poslanika, a na volji onih koji su o tome odlučivali. Glasanje je izvršeno bez biračkih spiskova i bez bilo kakve evidencije o identitetu glasača; birački odbori nijesu određivani; proglašavan je izbor povjerenika konstatovanjem da je dobio većinu; a bez utvrđivanja broja prisutnih birača i broja glasova za pojedine kandidate; nije utvrđivano koliko je na izbornim zborovima učestvovalo glasača i da li je učestvovala polovina glasača određenog izbornog područja; rezultate glasanja na zborovima utvrđivali su samo oni koji su rukovodili zborom pa i kada su bili kandidati i kada su za sebe utvrđivali da su izabrani (Cetinje, na primjer); punomoćja su izdavala lica koja nijesu prisustvovala izborima, bez pisanih dokumenata, i tako dalje. Izbori su, stoga, neregularni mjereno ne samo zato što su zakazani od subjekta koji nije imao ni pravo ni od naroda dobijeni legitimitet, što su sprovedeni na način suprotan crnogorskom zakonu, nego su neregularni i po standardima poštovanim u svim evropskim državama i u drugoj polovini 19-og vijeka. Nijesu regularni ni po Pravilima po kojima su sprovedeni, jer nijesu poštovane ni odredbe u njima sadržane. Odlučujući su bili moć i sud unionista i njihovo opredjeljenje da se po svaku cijenu osigura pobjeda “bezuslovnog ujedinjenja”. Zbrzanost sprovođenja izbora i “mutna situacija”, kako situaciju opisuje Ćetković, to su im omogućavali. Izneseni podaci dovoljan su osnov da se pouzdano izvede konačni činjenično - ocjenski zaključak o kakvoći sprovedenih izbora za Podgoričku skupštinu. Zaključak je: Ukupnost svih činjenica o načinu, uslovima, neregularnostima i atmosferi sprovedenih izbora poslanika u Podgoričku skupštinu 1918. godine, pouzdano kazuje da ti izbori nemaju svojstva i kvalitet demokratskih, čestitih, dostojanstvenih i pravednih izbora. Nijesu omogućili da se utvrdi stvarna volja većine birača. Nijesu legalni i legitimni. Nijesu ni omogućili, ni obezbijedili, da se izabere “opštenarodna skupština”, kako je bilo proklamovano. Procesura, rokovi, način sprovođenja izbora i utvrđivanja izbora povjerenika, a potom poslanika u Podgoričku skupštinu, isključivo raspolaganje unionista (unitarista) sa apsolutno svim instrumentima rukovođenja izbornim procesom i njihova organizovanost, omogućili su Privremenom centralnom izvršnom odboru da on stvarno odabere poslanike, da to fasadno pokrije izborima, i da tako osigura da apsolutnu većinu poslanika u Podgoričkoj skupštini čine pouzdano opredijeljeni za koncepciju “bezuslovnog ujedinjenja”, unionističku koncepciju.


Temelj Odluke Podgoričke skupštine je negiranje posebnosti crnogorskog naroda


Nema više nijedne indicije, o činjenicama i da se ne govori, koja bi pouzdanije makar ukazivala, ako ne i dokazivala, da je većinska politička grupacija u sastavu Podgoričke skupštine zaista izabrana većinom glasača u Crnoj Gori. Sprovedenim izborima, sa svojstvima koji karakterišu izbore, suštinski govoreći, izabran je politički forum unionističkog pokreta u Crnoj Gori, a ne “opštenarodna skupština” naroda Crne Gore.
Sprovedeni u cjelini protivpravno, od raspisivanja izbora i propisivanja pravila po kojima su sprovedeni, pa do načina utvrđivanja rezultata i verifikacije mandata, i bez svojstava koje osiguravaju demokratsko utvrđenje stvarne volje većine birača, izbori poslanika u Podgoričku skupštinu nemaju kvalitet koji Podgoričkoj skupštini daje legitimitet da odlučuje u ime naroda Crne Gore.

IZVORNI TEKST ODLUKE PODGORIČKE SKUPŠTINE: Odluka Podgoričke skupštine sastoji se iz dva dijela. Prvi dio je narativno obrazloženje drugog dijela - pravno-regulativnog. Drugi dio Odluke, iskazan u pravno-regulativnoj formi, ima četiri tačke.

Drugi dio Odluke i jeste - Odluka Podgoričke skupštine.
Taj dio je relevantan za ocjenu legaliteta i legitimiteta Odluke. Prvi dio je za analize sa stanovišta vjerodostojnosti i kvaliteta stavova u njemu iskazanih. To je izvan tematike ovog rada. Za razumijevanje na kojoj je kulturno-duhovnoj i političkoj matrici Odluka zasnovana bitna su dva segmenta sadržine tog narativnog dijela Odluke. To su: negacija posebnosti crnogorskog naroda i naglašavanje ocjena da je izdajnik kralj Nikola Petrović. Činjenice, međutim, negiraju i jedno i drugo. Pravno-regulativne tačke Odluke formulisane su ovako i ovim redom:
“1. da se kralj Nikola I Petrović Njegoš i njegova dinastija zbaci s crnogorskog prestola; 2. da se Crna Gora s bratskom Srbijom ujedini u jednu jedinu državu pod dinastijom Karađorđevića, te tako ujedinjenje stupe u zajedničku otadžbinu našeg troimenog naroda Srba, Hrvata i Slovenaca;
3. da se izabere izvršni narodni odbor od pet lica, koji će rukovoditi poslovima dok se ujedinjene Srbije i Crne Gore ne privede kraju, i 4. da se o ovoj skupštinskoj odluci izvijesti bivši kralj Crne Gore Nikola I Petrović, vlada kraljevine Srbije, prijateljske savezničke sile i sve neutralne države”.
Pojedinačna određenja u sve četiri tačke dijalektički su povezana. Međusobno su uslovljena. Sadržina njihova uzajamno se prepliće i prožima. Skupno oblikuju čvrsto koncepcijsko, smisaono i sadržinsko jedinstvo. To sve četiri tačke čini jednom Odlukom, sa više međuzavisnih elemenata. Tekst je naslovljen Odluka, a ne u množini, kada je akt koji je donijela Podgorička skupština prvi put javno objavljen odmah po njegovom donošenju. Ključna sadržina Odluke su njene prve dvije tačke. Određenja u trećoj i četvrtoj tački samo je konsekvencija regulisanog u prvoj i drugoj tački. Bez trajnijeg su dejstva.

NEMA JUGOSLAVIJE I JUGOSLOVENA U ODLUCI: Tri činjenice su očigledne iz samog teksta Odluke. Njihova očiglednost čini ih neporjecivim, a bitno kazuju o suštini i smislu Odluke i bitno doprinose njenom razumijevanju. Prvo: U Odluci nema riječi - Jugoslavija i Jugosloven. Striktno je njome ispunjen zahtjev Nikole Pašića - da u aktima o sjedinjenju “ne treba da uđe riječ Jugoslavija, niti Jugosloven, niti ma kakva pogodbena formula ili rečenica”. Dakle, jugoslovenska ideja nije ni suština ni osnov Odluke Podgoričke skupštine 1918. Drugo. Odluka je akt unilateralnog, a ne bilateralnog karaktera. Akti o ujedinjenju, po prirodi stvari i odnosa, međutim, bilateralni su akti. Po međunarodnom i unutrašnjem pravu jedna država ima pravo da sama odluči samo o sebi. Samo o svom sjedinjenju sa drugom državom. Nema pravo da unilateralno donosi akt o ujedinjenju sa drugom državom, ujedinjenju dvije države. Sadržina četvrte tačke, koja potvrđuje ko će biti “izviješten” o njenom donošenju, utvrđuje samo radnju koja se izvršava od donosioca odluke, a nema i ne može imati karakter i snagu koji bi akt činila bilateralnim. Međunarodno i unutrašnje pravo, dakle, odriču Odluci, isključuju da ima, svojstva bilateralnog akta, akta ujedinjenja.
_________________
--------------------------------------------------------------------------------

Primjenom u prethodnom poglavlju identifikovanog pravila izvršena je analiza sadržine, suštine, smisla i značenja skupa i sklopa riječi iz kojih je sazdan izvorni tekst dva prva pravno-regulativna određenja Odluke. Analiza njihova u kontekstu utvrđenog i prikazanog u prethodnim djelovima ovog rada. Rezultat te analize sazdavaju činjenični nalaz i činjenično-ocjenski zaključci kojima se - istovremeno s transparentnim određenjem da se s crnogorskog prestola zbacuju kralj Nikola I Petrović Njegoš “i njegova dinastija” - utvrđuje da su stvarna sadržina i pravi smisao Odluke koju je donijela Podgorička skupština iskazani pravno-regulativnim određenjima u prvoj i drugoj tački: 1. ukida se država Crna Gora, iako riječi “ukida” i “država” nema u tekstu;
2. Crna Gora se sjedinjuje prisajedinjuje Srbiji, a ne ujedinjuje, iako je u tekstu formulacija “da se Crna Gora ujedini”. Suštinski i smisano to je istovremeno i određenje da se desubjektiviziraju Crna Gora kao socijalna, politička i kulturna zajednica i narod Crne Gore kao integralna cjelina;
3. Srbija je ta “jedna jedina država” kojoj se Crna Gora sjedinjuje; 4. isključuju se Crna Gora i narod Crne Gore iz daljeg procesa ujedinjenja jugoslovenskih naroda i zemalja, utvrđivanja oblika vladavine, karaktera i državnog ustrojstva države koja se ujedinjenjem stvara, iako u tekstu nema upotrebe riječi “isključenje” ili njenog sinonima.
Najbitniji djelovi argumentacije koju sadrže rezultati izvršnog izučavanja i analize jesu. 1a). Kralj Nikola I Petrović Njegoš, sa ustavno utvrđenim zvanjem “Gospodar Crne Gore”, tada je suveren države Crne Gore, međunarodno priznate. Personifikacija je njena. Njene nezavisnosti. Njenog identiteta, individualiteta, međunarodnog i unutrašnjeg subjektiviteta. Personifikacija ravnopravnosti Crne Gore sa Srbijom i sa svim drugim državama. Personifikacija prava crnogorskog naroda na svoju državu, na svoju sveukupnu samobitnost. Određenjem da se kralj Nikola “zbacuje s crnogorskog prestola” i određenjem i drugoj tački Odluke - da se Crna Gora sa Srbijom “ujedinjuje u jednu jedinu državu pod dinastijom Karađorđevića” - stvarno sadrži odluku: ukida se država Crna Gora. Ukidanje države Crne Gore, dakle, sastavni je dio suštine i smisla pravno-regulativnog određenja u prvoj tački Odluke. Države vjekovima samostalne. Tada međunarodno priznate. Duže od jednog vijeka statusno ravnopravne s državom Srbijom. Ni po međunarodnom pravu, ni po pravu Crne Gore, ni po pravu Srbije Podgorička skupština nije stekla pravo da ukine državu Crnu Goru. To je utvrdio, još prije 63 godine, velikan-naučnik, profesor Živojin Perić (1868 - 1953). Profesor koji je, zajedno sa profesorima Tomom Živanovićem, Đorđijem Tasićem i Slobodanom Jovanovićem, činio vrh piramide naučne misli na Pravnom fakultetu u Beogradu između dva svjetska rata i tadašnje srpske društvene misli. Koji je na srpskom, francuskom, njemačkom i italijanskom jeziku napisao preko hiljadu radova, od kojih su brojni prevođeni i na engleski, španski, ruski, češki, japanski i druge jezike. Među kojima su i radovi o neutralnosti Holandije, kodifikacija prava u Čehoslovačkoj, poljskom zakonodavstvu. Kao vrsni i u svijetu priznati poznavalac međunarodnog prava, bio je i profesor Haške akademije, a držao je predavanja na pravnim fakultetima u Lionu, Parizu i Brislu. Što kazuje da je obrađivanu tematiku o Crnoj Gori Perić obradio sa širokim poznavanjem prava, stanja, evropskih istorijskih tokova i rješenja u Evropi. I sa teorijskom dubinom. Za koga je srpski naučni velikan, akademik, Slobodan Jovanović napisao da je “najkrupnija figura pravništva Slovenskog juga”. Živojin Perić, u svojoj istorijsko-pravnoj studiji, sa naslovom Crna Gora u jugoslovenskoj federaciji, objavljenoj 1940. godine, do skoro zaobilaženoj u istoriografiji na našim prostorima, utvrđuje: “Crna Gora je mogla izgubiti svoju međunarodnu individualnost samo na osnovu jedne suverene odluke, a tu odluku bila je nadležna donijeti - jer je Crna Gora tada bila još neprestano nezavisna i suverena ržava sa svojim ustavom (od 1905. godine) i svojim Vladarem (kraljem Nikolom) - samo Zakonodavna vlast, tj. Narodna skupština sa Vladarem".


Živojin Perić: Podgorička skupština je protivpravno ukinula državu Crnu Goru


Živojin Perić citira čl. 36. Ustava Crne Gore, konstatuje njegovu ustavnu kategoričnost, i zaključuje: “Otuda, kad niko drugi osim zakonodavne vlasti nije bio ovlašćen čak ni za to da državne granice smanji ili razmijeni, tim manje je moglo biti govora da netko tko nije zakonodavac cijelu oblast Crne Gore otuđi, tj. prisajedini (anektira) nekoj drugoj državi, pa dakle, to nije mogla učiniti ni Velika Skupština Podgorička, koja nije imala nikakvog oslonca u Ustavu Crne Gore, koji je Ustav, kao što malo prije rekosmo, u času kada je ta skupština sastavljena i vijećala, bio u punoj snazi, budući da je i sama država, Crna Gora, još uvijek postojala kao pravno nezavisni i suvereni međunarodni individualitet. Prema tome, bez ustavne i pravne vrijednosti je Odluka Velike Podgoričke skupštine o prisajedinjenju Crne Gore Srbiji”. Utvrđuje, zatim, Crna Gora “je ušla u sastav Jugoslavije samo jednostranom voljom Srbije i njenih saveznika, njihovom faktičkom vlašću” (str. 5/6).
Utvrđuje, dakle, da je država Crna Gora protivpravno ukinuta, da je Odlukom Podgoričke skupštine izvršeno prisajedinjenje Crne Gore Srbiji. Na ujedinjenje ni njihovo, ni Crne Gore sa svim jugoslovenskim narodima i zemljama. Da je njen Ustav bio u punoj snazi. U fusnoti datoj uz naslov studije, prof. Perić konstatuje i ovo: “O ovim stvarima nije se doskora smjelo pisati kod nas. Naročito poslije državnog udara od 6. januara 1929. godine. Ali, i Ustav od g. 1921. u svome čl. 138 (gdje se, između ostaloga, navodila, kao razlog zbog koga se moglo zabraniti izlaženje odnosno rasturanje novina i štampanih spisa, i mržnja “protiv države kao cjeline, vjerski ili plemenski razdor”), onemogućavao je svako razmatranje ove vrste. Danas, pak, kada se jednom napustila fatalna politika unitarizma, to jest politika jednog jedinstvenog naroda (u smislu etničkom) i integralnoga jugoslovenstva, koja je u samoj stvari, bila jedan sistem duhovne diktature... koristeći se, dakle, fakti-čkom, ako još ne pravnom... slobodom izražavanja misli, mi smo se” - kaže Perić za sebe - “usudili da ovaj svoj članak objavimo”. Nasuprot tome, u fusnotama on kazuje, o tome je govorio, sadržinski isto kao i u ovoj studiji, u predavanjima na Pravnom fakultetu u Parizu 1928. i Haškoj akademiji za međunarodno pravo, 1929. godine, koja su te godine objavljena u Parizu na francuskom jeziku. Navodi u fusnotama i naslove radova 9 stranih naučnika, objavljenim na stranim jezicima, koji sadrže stavove suštinski iste kao što su njegovi stavovi u studiji. Sadržina ove fusnote objašnjava zašto je o Odluci Podgoričke skupštine na našim prostorima decenijama pisano da se udovolji zahtjevima režima, a ne onako kakva je stvarno njena sadržina. Zašto je “istina razuma”, kako bi rekao Lajbnic, “pretpostavljana istini činjenica”. Jer, kada je velikanu - naučniku, kakav je prof. Živojin Perić, “sistemom jednu duhovne diktature” bilo onemogućeno da decenijama javno objavi na našem jeziku kako je stvarno, ako on za sebe kaže da se “usudio” da to učini tek 1940. godine, nije teško zaključiti da su drugi, sa još nepovoljnijom pozicijom, o Podgoričkoj skupštini objavljivali radove sa sadržinom onakvom kakva “se smjela pisati”. Sa opredjeljenjem da se idolopoklonički ponavljaju “izrečene ocjene pobjednika u nekadašnjoj političkoj borbi”, bez propitkivanja i provjeravanja uvidom u činjenice. Tako je i stvoren ideološki sistem usmjeren na to da se učvrste sistem vjerovanja i svijest o istorijskoj pravednosti Odluke Podgoričke skupštine 1918. i njenom fundamentalnom doprinosu stvaranju jugoslovenske države. Time i o egzistenijalnom imperativu njenog pripremanja i donošenja upravo na način kako je to i učinjeno.
2a) Analizirana i sva druga pravno - regulativna određenja Odluke Podgoričke skupštine su bez određenja bilo koje vrste autonomije ili lokalne samouprave Crne Gore kao socijalne, političke i kulturne zajednice i bilo kojeg oblika samostalnog kolektivnog subjektiviteta naroda Crne Gore kao integralne cjeline. Bez određenja da je crnogorsko ime, u bilo kom obliku i značenju, u bilo kojoj kombinaciji, elemenat imena države u kojoj će biti. I bez određenja da će teritorija Crne Gore u državnom ustrojstvu zadržati crnogorsko ime.
_________________
--------------------------------------------------------------------------------

Potpredsjednik Podgoričke skupštine: Od danas više nijesmo Crnogorci, no Srbi


Suština i smisao toga jeste ukidanje dotadašnjeg postojanja subjektiviteta Crne Gore ne samo kao države nego i kao socijalne, političke i kulturne zajednice i crnogorskog naroda kao kolektivnog subjekta, u političko-državnom značenju, u državno-pravnom ustrojstvu države. Fundament koji je u Odluku utisnut u suštinu i smisao iskazao je na sjednici Podgoričke skupštine, nakon što je Odluka donijeta, njen potpredsjednik Fatić kratkom rečenicom koja glasi: “Mi više nijesmo Crnogorci nego Srbi”. Taj fundament je iskazan i u narativnom dijelu Odluke, koji prethodi njenom pravno - regulativnom dijelu. To obuhvata i određenje: crnogorska istorija od tada postaje srpska istorija, crnogorska kultura postaje srpska kultura, crnogorski Njegoš postaje srpski Njegoš. Određenje koje je polazište i putokaz da Crnogorska crkva postane Srpska crkva, što je i ostvareno ukazom regenta Aleksandra Karađorđevića donesenim 17. juna 1920. Lišena je Crna Gora, dakle, istorijskog subjektiviteta i drugih tekovina koje je vjekovima mukotrpno osvajala, gradila i vajala i legitimnih egzistencijalnih prava koja joj prirodno pripadaju kao istorijski samostalnom subjektu, kao narodnosno-političkoj, kulturnoj, ekonomskoj, ratničkoj, ljudskoj teritorijalnoj zajednici. Sa tim fundamentom, sa tom suštinom u sebi, određenje da se Crna Gora ujedini sa Srbijom pod dinastijom Karađorđevića suštinski i smisaono utvrđuje da se teritoriji Srbije dodaje teritorija Crne Gore, da se crnogorski narod utapa u srpski i da se podređuje dinastiji Karađorđevića.
To je sadžina sjedinjenja/prisajedinjenja Crne Gore Srbiji, a ne njihovo ujedinjenje. Sadržina fingiranog ujedinjenja. Sjedinjenja pod firmom ujedinjenja. To kazuje, kako je već rečeno, i činjenica da je Odluka u cjelini unilateralni, a ne bilateralni akt. Po svoj sadržini, po svom karakteru, sjedinjenje je unitarističko/unionističko. Sadržina motiva i ciljeva donošenja Odluke i ukupnost skupa i sklopa svih određenja u Odluci potvrđuju da je ovdje utvrđen sastavni dio suštine i pravi smisao pravno-regulativnog određenja u drugoj tački Odluke. Da Odlukom nije ostvareno ujedinjenje, nego da su “Vojvodina i Crna Gora prisajedinjene Srbiji”, utvrdio je još prije 8 decenija i srpski velikan u nauci državnog prava Slobodan Jovanović, naučnik koji u najvećoj mogućoj mjeri precizno odabira riječi u prikazivanju pravno regulativnih određenja. On pri tom utvrđuje da su nakon donesenih odluka Crna Gora i Vojvodina imale jednak, u državnom pogledu desubjektiviziran položaj. Postojanje riječi “ujedinjenje” u tekstu Odluke nema sadržinu i smisao, nema snagu, kojima bi mogla argumentovano pobiti utvrđeno. Ne samo zato što jedna država ne može samostalno odlučiti o ujedinjenju bez sudjelovanja druge države, nego i zato što smisao i značenja skupa i sklopa svih djelova Odluke toj riječi daju smisao i značenje “sjedinjenja”, “prisajedinjenja” Crne Gore državi Srbiji, njenog “inkorporiranja” u teritoriju i državno tkivo države Srbije, a ne značenje “ujedinjenja”. To kazuje i potvrđuje i sadržina Proklamacije regenta Aleksandra o ujedinjenju 1. decembra, šestog dana poslije donošenja Odluke, u kojoj Crnu Goru tretira kao inkorporirani dio države Srbije. Jednako kao Šumadiju, Mačvu i svaku drugu regiju u okviru Srbije. Riječ “ujedinjenje” umetnuta je u tekst Odluke iz interesnopolitički-taktičkih razloga. Politički sračunato i veoma dobro promišljeno, u formulaciji izvajano saglasno cilju. To kazuje činjenica da je ta riječ umetnuta u sklopu riječi i rečenice, tako da nikako ne može promijeniti strateško opredjeljenje o sjedinjenju. Umetnuta je da realno-psihološki privlači i stvara privid da se zaista ostvaruju jugoslovenska ideja o ujedinjenju i želja crnogorskog naroda da se ona ostvari. Privid da je istina drugo od odlučenog. Da se unitarističko/unionističko sjedinjenje/ prisajedinjene narodu predstavi kao ujedinjenje saglasno suštini autentične jugoslovenske ideje. Konstatovana suština citiranog određenja Odluke potvrđena je i činjenicama od 1918. do 1941.godine.


Nakon Podgoričke skupštine Crnogorci su pokoravani dinastiji Karađorđević


U čitavom tom periodu od 23 godine od donošenja Odluke, narod Crne Gore je u položaju koji ga obavezuje da se silom ili milom pokorava dinastiji Karađorđevića i politici Srbije, bez bilo kakvih pravnih ili političkih garantovanih obaveza, makar simboličnih, prema Crnoj Gori i njenom narodu. Dinastija Karađorđevića i Vlada Srbije upravljaju Crnom Gorom u čitavom tom periodu. Prvo samostalno i osamostaljeno, a potom svojom dominacijom u unitarističko-centralističkom državnom organizmu jugoslovenske države. Upravljaju na način kojim su Crnu Goru tretirali kao dio Srbije, kao Šumadiju, Mačvu i druge regije u Srbiji. Bez prava Crne Gore kao zajednice i crnogorskog naroda kao posebne integralne cjeline da kao činioci participiraju, u bilo kom obliku, u odlučivanju o svojim legitimnim interesima i o svojoj sudbini. Potvrđena je i činjenicom da Crna Gora nije bilo ime nijednog segmenta, nijednog organizacionog oblika u okviru državnog uređenja stvorene države. Crnogorske imenske odrednice nema ni u oblasti kulture, ni u bilo kojoj drugoj oblasti u čitavom označenom periodu od 23 godine. Suštinski, ugašeno je crnogorsko ime u svemu. Ime je - znamenje. Gašenje, u državnopravnom ustrojstvu i smislu, crnogorskog imena Odlukom Podgoričke skupštine prevazilazi državni i politički obuhvat. Duboko zasijeca u istorijsko-kulturno, u istorijsko-moralno, u ljudsko egzistencijalno. U identitet. Gubitkom imena, zajednica prestaje biti ono što sa imenom jeste. Isto kao i ličnost. Što je gubitak crnogorskog imena značio i znači za Crnogorce, govore stavovi građana iskazivani i u procesu izbora poslanika u Podgoričku skupštinu. Jovan Ćetković, povjerenik unionista u izbornim procesima na području Lješkopolja, u već citiranoj knjizi, o tome svjedoči: čim sam “ušao u prvo selo moje kapetanije, počeo sam agitovati sa već spremljenim planom”. Seljaci ležerni, nepovjerljivi i “grdno zatrovani onim tvrdoglavim crnogorstvom”, govorili su: “Dobro je ujedinjenje... ali mi naše crnogorsko ime ne damo”. Pristalice republike govorili su da pristaju na zajedničku državu bila ona “od Triglava do Bitolja... od Tare do Bojane”... “samo da ne izgubi naše ime”, crnogorsko ime (str. 284 - 285).
3a) Sadržina, suština i smisao pravno-regulativnog određenja u dijelu citirane druge tačke Odluke - da se Crna Gora ujedinjuje sa Srbijom u “jednu jedinu državu pod dinastijom Karađorđevića” - uz drugo što je transparentno, u sebi skriveno ali izvjesno, sadrži i određenje: Srbija je ta jedna jedina država”. Srbija “pod dinastijom Karađorđevića”.
4a) Pravno - regulativno određenje u drugom dijelu rečenice druge tačke Odluke koje je formulisano riječima - te da “tako ujedinjenje stupe u zajedničku otadžbinu našeg troimenog naroda Srba, Hrvata i Slovenaca” - u kontekstu skupa i sklopa drugih pravnoregulativnih određenja Odluke, u svojoj dubini, u svojoj podlozi i suštini ima smisao koji nije transparentan, koji je skriven. Smisao je: Crnoj Gori, i kao državi i kao političkoj zajednici, i narodu Crne Gore Odlukom Podgoričke skupštine oduzima se pravo da, kao samostalni subjekti i ravnopravno sa drugim jugoslovenskim narodima i zemljama, učestvuju u stvaranju zajedničke države jugoslovenskih naroda i zemalja, u odlučivanju o uslovima ujedinjenja, o obliku zajedničke države, njenom ustrojstvu i položaju Crne Gore u njoj. Taj smisao citiranog pravno - regulativnog određenja dijela Odluke očigledno potvrđuje isključenje Crne Gore i predstavnika njenog naroda iz čina usvajanja Beogradskog pakta o ujedinjenju 1. decembra 1918. godine, kojim je stvorena država jugoslovenskih naroda i zemalja pod imenom Kraljevstvo Srba, Hrvata i Slovenaca. Predstavnici Crne Gore nijesu ni pozvani da učestvuju, niti su učestvovali, ni u četvorodnevnim razgovorima o “provođenju organizacije” države, vođenim u Beogradu od 28. novembra do 1. decembra. Razgovorima koje su vodili 28-člana delegacija Nezavisne države Slovenaca, Hrvata i Srba - kako je tada označavan državno-pravni oblik na teritoriji zapadno od Drine - imenovala na sjednici njenog Narodnog vijeća održanoj 24. oktobra/ 11. novembra u Zagrebu, da sa “punom ovlašću” s predstavnicima “Srbije i Crne Gore bezodložno provede organizaciju jugoslovenske države”. Sa dvije države, Srbijom i Crnom Gorom, dakle.


Beograd je Odluku Podgoričke skupštine vidio kao teritorijalno širenje Srbije


Ujedinjenje su završili delegacija Narodnog vijeća nezavisne države Slovenaca, Hrvata i Srba i prestolonasljednik Aleksandar Karađorđević sa nekoliko državnika države Srbije.
Delegacija iz Zagreba pročitala je Adresu, u kojoj je iskazana i sadržina odluke Narodnog vijeća iz Zagreba o ujedinjenju sa Srbijom i Crnom Gorom. Prestolonasljednik Aleksandar Karađorđević na pročitanu Adresu odgovorio je Proklamacijom kojom je proglasio stvaranje države jugoslovenskih naroda i zemalja. U njoj doslovno piše: ... proglašavam ujedinjenja Srbije sa zemljama nezavisne države Slovenaca, Hrvata i Srba u jedinstveno Kraljevstvo Srba, Hrvata i Slovenaca”. Nije pomenuo ni Crnu Goru ni crnogorski narod. Očigledno je da je Odluku Podgoričke skupštine tretirao kao teritorijalno proširenje Srbije. Kao “dodati priključak Srbiji”, što je bez sentimentalnosti, kako je već rečeno, bio željeni cilj u politici koju simbolizuje Pašić. Time je odbacio i predlog delegacije iz Zagreba, utvrđen na sjednici Narodnog vijeća u Zagrebu 24. oktobra/11. novembra i podnesen u vođenim pregovorima: da državom koja se stvara upravlja “privremeno vijeće sastavljeno od članova Narodnog vijeća, od članova Jugoslovenskog odbora i delegata srpske i crnogorske vlasti”, a da “vladarska vlast pripada regentu Aleksandru”, i da se u roku od 6 mjeseci ima sastati u Beogradu Konstituanta, u kojoj bi predstavnici iz Crne Gore imali samostalnost kao i predstavnici drugih jugoslovenskih zemalja. Crna Gora, upravo po Odluci Podgoričke skupštine, nije subjekt u završnim činovima stvaranja države jugoslovenskih naroda i zemalja. Nije njen konstituent kao posebni činilac. U njoj se našla kao sastavni dio proširene Srbije. Bez svog identiteta i individualiteta. Državnog, kulturnog, političkog ili bilo kojeg drugog. Crna Gora nije bila subjekt tog istorijskog stvaranja, bila je jedan od prvih istorijskih graditelja ideje ujedinjenja jugoslovenskih naroda i zemalja. Ideje od čije realizacije je očekivala svoj procvat. Sa uvjerenjem, “da će u zajedničkoj državi biti dobro za Crnu Goru i Crnogorce kao i za sve druge”. Čije je koncepcijsko i sadržinsko oblikovanje u činu realizacije, u kojemu ona nije ni učestvovala, Crnoj Gori donijelo, umjesto procvata, neravnopravnost, život u nestabilnoj i neprosperitetnoj državi, “razjedanoj raskolima i političkim konfliktima”. Odluka Podgoričke skupštine dala je legitimitet tom isključenju Crne Gore iz čina ujedinjenja, iz kruga konstituenata stvorene države. Utvrđena ukupnost sadržine određena Odluke Podgoričke skupštine, dakle, pouzdano dokazuju da je tom Odlukom Crna Gora i kao država i kao politička i kulturna zajednica jednostavno inkorporirana u državu Srbiju, unitaristički/uniionistički sjedinjena njoj, bez bilo kakvog političkog, kulturnog ili drugog individualiteta, u okviru Srbije i tada stvorene države jugoslovenskih naroda i zemalja. Upravo kako je određeno u Načertaniju, kao nacionalnom srpskom programu, i projektima rađenim u procesima izvršavanja politike i opredjeljenja tadašnje Vlade Srbije. Stvarnost od 1918. do 1941. godine potvrdila je svako od ovih utvrđenja. Ako je pravedno ono što časni ljudi prihvataju kao pošteno, a jeste, učinjeno što odlikuju utvrđeni sadržaji Odluke Podgoričke skupštine daleko je, daleko od pravednosti. A bez pravednosti nema ni progresivnosti.

MOTIVI I CILJEVI USTANOVLJENJA PODGORIČKE SKUPŠTINE I DONOŠENJA ODLUKE POTVRĐUJU NJENU IDENTIFIKOVANU SADRŽINU I SMISAO: Motivi i ciljevi ukidanja države Crne Gore i desubjektivizacija njena njenim dodavanjem “kao priključka Srbiji” - upravo to što je naprijed identifikovano kao sadržina, suština, smisao Odluke Podgoričke skupštine - gajeni su, učvršćivani i na razne načine ostvarivani duže od jednog vijeka. Činjenice o tome naprijed su iznesene. Što ta smatrana “velika pobjeda Srbije” ranije nije ostvarena nego tek Odlukom Podgoričke skupštine, odgovor je dao, ili makar srž njegovu, branitelj legitimnosti i istorijske progresivnosti Podgoričke skupštine i Odluke koju je ona donijela, u dvije veoma sadržajne rečenice koje glase: “Prisajedinjenje Crne Gore Srbiji, kao i stvaranje zajedničke države, moglo se desiti tek onda kada je za te naše velike poslove i pobjede stiglo odobrenje velikih sila”.


Nije bilo ujedinjenja sa jugoslovenskim narodima već samo prisajedinjenja Srbiji


“Jači je potisnuo slabijeg uz pomoć jačih od sebe.” Odgovor dosljedno saglasan sa utvrđenim činjenicama. Sve, dakle, istina. Istina koja je i priključenje: otklanjanju dugo trajućeg tvrđenja da je Odlukom Podgoričke skupštine ostvareno “ujedinjenje sa jugoslovenskim narodima”; utvrđenju da nije ujedinjenje sa svim jugoslovenskim narodima i zemljama, nego prisajedinjenje samo Srbiji; utvrđenju da je Odlukom ostvarena pobjeda jačeg nad slabijim i uz pomoć jačih! Dakle, pobjeda jačeg, a ne ostvarenje “opšte prihvaćene želje naroda Crne Gore” koju je druga strana prihvatila da “učini dobro za Crnu Goru”. Pobjeda koja se mogla postići “tek” uz “pomoć jačih”. Nema kraćih rečenica za više istine. I to istine koja opovrgava stanovište o legitimnosti i progresivnosti Podgoričke skupštine i Odluke koju je ona donijela iskazano u njenom kontekstu koje se nalazi u istom radu. Jer, “pobjeda jačeg nad slabijim”, “tek” uz “pomoć jačih”, inkopatibilni su sa legitimitetom! “Pobjeda” silom i legitimitet ne mogu zajedno. Naprijed utvrđeno, a utvrđeno je na osnovu stvarnih činjenica, oduzimaju Podgoričkoj skupštini i Odluci koju je donijela ne samolegitimitet nego i progresivnost. Nije valjda da ih, sa suštinom koju imaju, iskazanoj prema slobodi, pravima i legitimnim interesima crnogorskog naroda, prožimaju sloboda, uvažavanje i poštovanje prava drugog, načela demokratskog ujedinjenja, humanitarne sadržine jugoslovenske ideje.
Na ovom mjestu povodom citiranog stanovišta postavljam samo jedno pitanje, na koje odgovor daje sadržina ovog rada na drugom mjestu. Pitanje je: Da li je tačno da je od velikih sila zaista “stiglo odobrenje” da jači slabijem gazi Ustav, zakone, pravni poredak, slobodu, dostojanstvo, kulturu, uključujući i spomeničku, identitet, i sve bitne vrijednosti; da li su one uopšte ulazile u način, u postupke uređivanja statusa pojedinih jugoslovenskih naroda u procesima stvaranja jugoslovenske države?!

ČINJENIČNI NALAZ I ČINJENIČNO-OCJENSKI ZAKLJUČCI O “PRAVU” PODGORIČKE SKUPŠTINE DA DONESE ODLUKU: Izvorni tekst Odluke sadržina, značenje i smisao skupa i sklopa iz kojih su sazdana pravno-regulativna određenja njena, analizirani u kontekstu utvrđenog i prikazanog u prethodnim djelovima ovog rada, primjenom identifikovanog pravila, činjenični su fond iz kojeg je proizašao i drugi dio istraživačkog rezultata. Iskazujem ga u sljedećim tačkama:
1. Donoseći predmetnu Odluku, Podgorička skupština je prisvojila pravo da, protivpravno i bez legitimiteta, samostalno, osamostaljeno od svih činilaca u Crnoj Gori - državnih ustavno ustanovljenih, društvenih - konačno, bez priziva, i sa obavezujućom snagom za svakoga, odlučuje: o ukidanju crnogorske države, njenom istorijsko-državnom, narodnosno-političkom individualitetu, o pravu crnogorskog naroda na državnost; o crnogorskoj samobitnosti; o podređivanju Crne Gore i njenog naroda vlasti društve države, na čelu sa njenom dinastijom; o desu-bjektiviziranju i Crne Gore i crnogorskog naroda i njihovom uključenju u Srbiju i u srpski narod. Prisvojila ga je sa gaženjem a važećeg Ustava Crne Gore. Nelegalno, dakle. Svejedno je da li ga je prisvojila zabludno ili svjesno. Prisvojila ga je. Onaj ko je osnovao i odredio joj zadatak, nije imao pravo i legitimitet da odlučuje o označenim pitanjima - naprijed su identifikovane činjenice koje to dokazuju - pa nije imao pravo da drugom daje ono što sam nema. Prisvojila ga je i nelegitimno. Jer, na pravno valjan ili politički valjan način nije dobila mandat od većine naroda Crne Gore da odlučuje o pitanjima o kojima je odlučila Odlukom - naprijed su takođe identifikovane činjenice koje to dokazuju.


Izaslanici Vlade SAD: Zaključili smo da je Crna Gora nasilno anektirana


Na takav način Podgorička skupština, ni po pravilima koje je sama utvrdila, nije imala pravo da donosi Odluku pravno-regulativnog karaktera sudbinskog značaja.

NALAZI IZASLANIKA VELIKIH SILA O SUŠTINI ZBIVANJA U CRNOJ GORI NA KRAJU 1918. I U 1919. GODINI: Njujork Tajms od 7. maja 1922. objavio je izjavu Rolanda Trija koji je u januaru 1919. godine, zajedno sa kapetanom Džemsom Brusom, kao izaslanik Vlade SAD, doputovao u Crnu Goru sa zadatkom “da izvide situaciju” o zbivanjima u Crnoj Gori posljednjih mjeseci 1918. i dok borave u Crnoj Gori. U izjavi kaže: U Crnoj Gori “proveli smo preko šest nedjelja i uspjeli smo da učinimo detaljno ispitivanje velikog dijela zemlje, uključujući jednu posjetu Kotoru, a drugu Skadru. Poslije najširih mogućih izvještaja, bili smo još i toliko pažljivi da dobijemo obavještenje od obje strane i da zaključimo da je Crna Gora bila nasilno anektirana”.
“Izbori su izvršeni u prisustvu srbijanskih trupa, dok je glasanje bilo sve usmeno... ko je bio poznat kao protivnik Srbijancima, zabranjeno mu je da učestvuje u glasanju... svi oni koji nijesu htjeli primiti srbijansku okupaciju, kao posljedica toga, rastjerani su po planinama, upravo na vrh bajoneta, i pod prijetnjom smrti... Takođe smo posjetili tamnice u Nikšiću i Podgorici, gdje su svi crnogorski prvaci, koje su Srbijanci mogli uhvatiti, bili uhapšeni, ni zbog kakvog drugog razloga osim lojalnosti prema svojoj zemlji. Stalno prisustvo srbijanske vojske, kroz čitavu zemlju, kao i kod hapšenja njihovih prvaka veoma je ozlojedilo crnogorski narod; i provalija između njih i Srbije svakodnevno postaje veća”. Na početku teksta izjave konstatuje da je povod za nju članak Voltera Litlifilda objavljen u Njujork Tajmsu pod naslovom “Uništenje jedne nacije, gdje opisuje patnje Crne Gore pod vlašću Srbije”. Na kraju teksta konstatuje da je o istom “predmetu vodio razgovore” sa grofom de Salisom, “britanskim ministrom pri Vatikanu i možda najvećim britanskim autoritetom za Balkan” po njegovom “povratku iz Crne Gore”, i da i on ima isto “gledište, ali na žalost njegov izvještaj Forin Ofis nikad nije objelodanio, uprkos mnogobrojnim pitanjima po tom pogledu u Donjem domu”. Izjavu završava ovim riječima: “Ogromna je nepravda učinjenica jednom malom narodu od strane jednog većeg i to baš u vrijeme kada državnici Velikih sila, skupljeni u Parizu, upotrebljavaju fraze kao: pravo na samoopredjeljenje malih naroda”. Izjavu je prenio Glas Crnogorca, koji je tada objavljivan u Rimu, u broju 96, od 18. juna 1922. Sadržina izvještaja grofa de Salisa, poslatog 21. avgusta 1919, koji je u međuvremenu objavljen, potvrđuje konstataciju Rolanda Trija.
Grof de Salis u izvještaju konstatuje da je dobio nalog iz Londona da iz Rima pođe u Crnu Goru da ispita “okolnosti pod kojima su održani crnogorski izbori novembra 1918. godine, kao i donijete odluke o ujedinjenju sa Srbijom koje su iz njih proistekle” i naročito da ispita “do granice svoje moći istinske želje stanovništva u odnosu na budući status Crne Gore”, i da je stigao na Cetinje 3. maja 1919. Iz teksta izvještaja proizilazi da je istraživanja po Crnoj Gori vršio od tada do 21. avgusta kada je poslao izvještaj. Već je citiran jedan dio njegovog izvještaja u kome konstatuje da su izbori zbrzani i da su mnogi saznali za njih kada su završeni. Iz opširnog izvještaja samo nekoliko konstatacija: “Jedna divizija srpskih trupa je okupirala ključna mjesta zemlje... Srbi su zamijenili Crnogorce u administraciji a naročito u školama”... “Srbi čvrsto drže vlast u cijeloj zemlji i namjeravaju da je zadrže. Što se tiče protivnika inkorporacije zemlje u Srbiju, njihovi lideri su bili u bjekstvu i zatvoru”... “Izgleda da ima malo osnova za opovrgavanje tvrdnje” da su izbori “održani pod bajonetom”... “Mnogi, sa svake stranke, su govorili o krajnjoj neregularnosti rada Skupštine. Jedan očevidac koga smatram nepristrasnim mi je opisao kao farsu”...
_________________


Beogradska politika Velike Srbije pokazala se kao fatalna prepreka


Na zasjedanju Skupštine su “vikali kao u kafani. Nije bilo glasanja; rezolucije su objavljene da bi bile prihvaćene jednoglasno... sve je bilo pod sjenkom bajoneta”... “Tokom izbora bilo je puno govora o ujedinjenoj Jugoslaviji i sugerisano je da su mnogi došli u Skupštinu i da uopšte nijesu znali da će biti gurnuti u glasanje o inkorporaciji Crne Gore u Srbiju. Tek je 26. novembra otkriveno da će se odluči-vati o ujedinjenju sa Srbijom”... “Shvatio sam da je stvarna vlast bila u rukama srpskog generala i njegovog osoblja i da je ovo tijelo nominalno vladalo do 20. aprila kada su njegova ovlašćenja iznenadno prenijeta na jednog srpskog delegata iz Beograda, a administracija, kao što je gore pomenuto, stavljena u srpske ruke”... U zatvoru u Podgorici “bilo je oko 160 zatvorenika, uključujući vodeće ljude zemlje, kao što su Risto Popović, koji je dugo bio ministar finansija, i gospodin Marko Đukanović, ministar unutrašnjih djela” čija je “svojina na Cetinju opljačkana uz saglasnost vlasti, a kuća konfiskovana bez ikakvog zakona. Nekoliko mjeseci je ovdje takođe bio zatvoren vojvoda Božo Petrović”... koji je “držan mjesecima u zatvoru bez procesa, pa čak ni optužbe”... Tokom jula u Cetinju “zatvorski smještaj je postao nedovoljan, tako da je podrum Vladinog doma, nesrećno prekršten u Dom slobode, bio ispunjen novim zatvorenicima. U noći 29. jula izbrojeno je nekih četrdeset ljudi u dvjema sobama”... “Omladina je 26. jula izdala neku vrstu dekreta da svi muškarci Cetinja moraju doći u 6 sati u Vladin dom da potpišu deklaraciju vjernosti srpskom kralju Petru, uz prijetnju da će u protivnom biti smatrani prijateljima Italije. Ubrzo je došlo gore”. Potom u izvještaju opisuje kako su grupe omladine u selima oko Rijeke, oko Podgorice, u Crmnici palili kuće, među njima i kuću Milutina Vučinića, i konstatuje da mu je paljenje kuće Vučinića opisao i “šef američkog Crvenog krsta” koji se “slučajno zadesio kod tog mjesta”...
U rezimeu izvještaja, pod tač. 1. konstatuje: “Crna Gora je sada okupirana od strane jake sile srpskih trupa, za koje se službeno tvrdi da broje jednu diviziju”. Pod tač. 2. naglašava: “Srpska vlada” odbija da povuče svoje trupe, sa obrazloženjem “da je Crna Gora dio Srbije”, a tvrdnju zasniva “na radu Skupštine održane u Podgorici novembra 1918”. Treća tačka glasi: “Ni u jednom smislu izbori nijesu bili legalni... Izbori su održani, a skupština donijela odluke pod bajonetom srpskih trupa... u takvim uslovima, protesti koji zahtijevaju nepristran stav srpskih trupa neminovno moraju propasti”. U četvrtoj tački konstatuje da su “pretjerana žurba i beskrupulozna upotreba balkanskih metoda kompromitovali ovo rješenje koje se sada sreće sa odlučnom opozicijom od strane velikog dijela stanovništva, možda značajne većine. Opozicija raste sa nadama... da je slobodna jugoslovenska država sada mogućnost... Oni žele, kako kažu, da uđu u jugoslovensku državu, ali da uđu kao Crna Gora, a ne kao profektura Srbije, kao slobodni Crnogorci u skladu sa tradicijama i prošlošću svoje zemlje a ne kao poslušnici Beograda; da uđu u nju na istoj ravni kao Slovenci, Hrvati i sami Srbi... Jedna, i možda fatalna prepreka takvoj uniji je politika ‘Velike Srbije’ koja joj se suprotstavila iz Beograda”. Šesta tačka ima za predmet odnos velikih sila prema Crnoj Gori. Sa “dužnim poštovanjem prema dobroj volji i konzistentnosti” ukazuje da se ne može normalizovati situacija ako “nastave ignorisanje” i nastavlja: “Odluke Podgoričke skupštine, ilegalne i neregularne, ne daju validnu osnovu za bilo kakvu akciju”... koja je opcija u Crnoj Gori većinska, “jedino se može konkluzivno pokazati na slobodnim izborima. Puno onoga što se dešava sugeriše da ni u kom slučaju nije jasno da bi prijatelji aneksije Srbiji pobijedili”. Umjesto bilo kakvog komentara samo konstatujem: tri zvaničnika tri velike sile, bez motiva pristranosti, sa obavezom da objektivno obavijeste svoje vlade, nezavisno jedan od drugih, istraživali su stanje u Crnoj Gori neposredno poslije Podgoričke skupštine i Odluke koju je donijela, i u biti identično utvrdili stanje u Crnoj Gori. Sadržina brojnih dokumenata nastalih u Crnoj Gori ne razilazi se sa sadržinom ovih izvještaja.


Crna Gora (ni)je Crnogoraca


Crna Gora Podgoričkom skupštinom gubi svoju državnost, dinastiju, crkvu, ali najtragičnija posljedica je gubljenje nacionalnog identiteta, koji procesom unifikacije teško dijeli crnogorsko nacionalno biće do današnjih dana. Sve to uz desetogodišnji građanski rat koji je bjesnio ispred lica cijelog svijeta, u istoriji poznat kao Božićni ustanak, o kojem je, isti taj svijet, samo sramotno ćutao

Punih 80 godina se ćutalo o Podgoričkoj skupštini iz 1918. godine i načinu na koji je nastala zajednica Crne Gore i Srbije. Taj čin je, do nekoliko poslednjih godina, uz nemjerljiv doprinos istoričara Šerba Rastodera i njegovog kapitalnog četvorotomnog djela ''Skrivana strana istorije'', a potom i knjigama Mijata Šukovića, Radoja Pajovića i ostalih istoričara, tumačen kao “izraz jedinstva crnogorskog i srpskog naroda”, “ujedinjenje” i zaokruživanje vjekovne težnje za stvaranjem “srpske države”. Zahvaljujući pomenutim autorima, nesumnjivo je dokazano da je Podgorička skupština bila nelegitimna i nelegalna, da su izbori, održani u tadašnjoj Crnoj Gori bili, ne samo neuspjeli, već i najdramatičniji čin manipulisanja narodom koji je želio “sa Srbijom, ruku pod ruku” da uđe u veliku jugoslovensku zajednicu, a ne da izgubi, prisajedinjenjem, svoju vjekovnu državnost i nacionalni suverenitet.
Crna Gora ovim aktom gubi svoju državnost, dinastiju, crkvu, ali najtragičnija posledica je gubljenje nacionalnog identiteta, koji procesom unifikacije teško dijeli crnogorsko nacionalno biće do današnjih dana. Sve to uz desetogodišnji građanski rat koji je bjesnio ispred lica cijelog svijeta koji je o događajima u Crnoj Gori-samo sramotno ćutao!
Floskula o nedjeljivosti naroda u Srbiji i Crnoj Gori, stvorena upravo Podgoričkom skupštinom, pada posljednjih godina, pogotovo u Crnoj Gori, a odnosi ove dvije stare balkanske države nikada nijesu bili na nižem stepenu razumijevanja nego što su sada. Jedan od uzroka je što nikada na objektivan i nepristrasan način nijesu analizirani potezi iz prošlosti, kako bi se rasčistile naslage nesloge stvarane gotovo vijek. Jedan od najvažnijih istorijskih momenata, čije se negativne posljedice, zbog jednostranog tumačenja, manifestuju i danas je upravo Podgorička skupština 1918.
A zašto? Malo je prostora da se pobroji sve što se tih dana u Crnoj Gori radilo. Ipak:
- Podgoričku skupštinu, sa imenom, VELIKA NARODNA SKUPŠTINA, ustanovio je samozvani Centralni izvršni odbor za ujedinjenje Crne Gore i Srbije, odlukom koju je donio na svojoj sjednici 7.novembra 1918. godine u Beranama. Odlukama je suspendovana primjena tada važećeg crnogorskog Zakona o izboru narodnijeh poslanika, po kojem su prema ustavnim određenjima, jedino legalno mogli biti birani predstavnici naroda.
Centralni odbor za ujedinjenje Srbije i Crne Gore organizovala je Kraljevska Vlada Srbije. Njen povjerenik je, odlukom od 15.10.1918. Svetozar Tomić-šef Crnogorskog odsjeka u Ministarstvu inostranih dela, koji sa srpskom vojskom putuje u Crnu Goru da organizuje Skupštinu. Dakle, ne postoji odluka za formiranje odbora od strane bilo kog legalnog i legitimnog organa ili političkog tijela Crne Gore, već druge države-Srbije!
-Odbor nije doživljen kao legitimno predstavništvo Crne Gore; njegovom postavljanju bune se i oni koji su za ujedinjenje. Tako, npr. advokat Mato Pavićević na sjednici tog Odbora kazuje Tomiću:
“Kao gosti i braća ste nam uvijek dobrodošli...Ali kao neki učitelji, neke putovođe, kao neki naročiti apostoli, nijeste morali znojiti vaše gojne konje kroz naše tijesne klance, niti trošiti vaše bijele pare u ove crne krševe...!”
-Odbor sam sebi i samovoljno daje vlast, određuje prava i način njihovog ostvarivanja. Postavlja načelnike i druge nosioce vlasti u okruzima, srezovima, kapetanijama...čime stvara povoljne pretpostavke da se putem lokalnih organa vlasti osigura željena odluka.
-Odbor svojim odlukama nije samo uzurpirao vrhovnu vlast tada suverene države, sa živim kraljem i Vladom u izbjeglištvu, nije samo izvršio ustavno i pravno nasilje i srušio crnogorski suverenitet, već je i grubo povrijedio crnogorsko dostojanstvo. Crnogorskom narodu je oduzeo pravo da bude gazda u vlastitoj kući, grubo ga potcijenio iskazavši stav da je narod Crne Gore-narod sa kojim drugi raspolaže.
Odluke koje je Odbor donio-nelegitimne su, jer su donesene bez ovlašćenja bilo kog dijela naroda iz Crne Gore.A bez takvog ovlašćenja-nema pravnog mandata za valjanu, legitimnu, legalnu i pravnu odluku.

IZBOR “POSLANIKA”

Iako postoji Zakon o izboru narodnijeh poslanika, izbor budućih poslanika vrši se na osnovu Pravila Centralnog izvršnog odbora (CIO), čime su prekršena i u svim evropskim zemljama važeća pravila da samo organ sa ustavnim kapacitetom zakonodavnog organa, zakonom propisuje izborni postupak za izbor članova tijela koje odlučuje o državnim poslovima.
Propisano je, dakle, da se izbori sprovedu:
bez biračkih spiskova, bez traženja na zborovima bilo kakvih izprava o identitetu prisutnih i dokaza o posjedovanju prava glasa u određenom mjestu; bez određenja ko podnosi valjanu listu kandidata i koje uslove podnosilac treba da ispuni da bi lista bila valjana; bez obaveze da se određuju birački odbori koji će rukovoditi glasanjem i izbornim radnjama na zborovima; bez određenja koji procenat od prisutnih i od ukupnog broja glasača, na teritoriji za koju se zbor održava, treba da dobije kandidat za povjerenika da bi dobio mandat povjerenika,odnosno, koji procenat glasova povjerenika treba da dobije kandidat za poslanika , da bi dobio mandat poslanika.Nije određeno, što je posebno značajno, ko i na koji način saziva zborove na kojima se biraju povjerenici. Za pripremu izbora i povjerenika građani su imali od tri do devet dana!

ATMOSFERA IZBORA

Teško da bi sa ove vremenske distance mogli ocijeniti da su atmosfera i uslovi održavanja izbora bili slobodni. Prije svega, zbog uvođenja policijskog sata! Naime, naredbom br.1, od 9.novembra, komandant mjesta na Cetinju, srpski potpukovnik Simović, naređuje da se od 7 sati uveče do 5 ujutro zabranjuje izlazak iz kuća i slobodno kretanje po ulicama. Naredba vrijedi i u vrijeme sprovođenja izbora.Istovremeno se publikuju raznorazni proglasi, kao npr. onaj tzv.Organizovane Cetinjske omladine u kojem, uz ostalo, piše: “Crnogorac, koji bi bio protivu ujedinjenja Srpskog naroda, taj je izdajnik, to nije Srbin, već je izrod, njega će narod zgaziti kao crva koji kalja zemlju kud prolazi”. Na kraju proglasa stoji: Ujedinjenje se mora izvršiti!
Kao posebnu vrstu pritiska i možda, najteži oblik neregularnosti tadašnjih izbora navodim činjenicu da Crnogorcima iz inostranstva koji su, svršetkom rata željeli da se vrate u Crnu Goru, nije bio omogućen povratak, niti glasanje na izborima. Prema nekim podacima, aprila 1918. godine u pet logora interniraca, bilo je 9950 Crnogoraca među kojima 17 generala i 709 oficira.
Čovjek koji nikako nije smio doći u Crnu Goru je bio kralj Nikola. U jednom od više telegrama koje je Centralni izvršni odbor uputio Vladi Srbije se doslovce kaže: “Spriječiti ulazak kralja Nikole i njegovih sinova do 20.novembra u Crnu Goru, znači ujedinjenje svršeno!”
Neregularnost izborima je, u ovom kontekstu, doprinijela i srpska vojska koja je boravila tada u Crnoj Gori. Bila je to vojska, de facto, druge države, koja je direktnim mjerama sprečavala da unionisti u Crnoj Gori dobiju političke oponente ili političke partnere u procesu konstituisanja Podgoričke skupštine. Srpska vojska je time grubo povrijedila suverenitet države Crne Gore i njenog naroda.
I na kraju: U istoriji nije poznato da je neka skupština usvojila akt sudbinskog značaja za jednu državu, za čitav jedan narod, a da o njegovoj sadržini, značenju i implikacijama nije raspravljano ni u načelu ni u pojedinostima.

Suštinska poruka skupštine

Potpredsjednik Podgoričke skupštine Savo Fatić, inače predstavnik socijalista, u stvari, bijelih komunista, u zapisniku iste od 14/27. 11. 1918:
"Ja ve molim, gospodo, da stavimo na stranu istoriju Crne Gore. Što se pak tiče njezine političke istorije, ja je dijelim na dva dijela: na onu do juče i od juče. Mi više nijesmo Crnogorci nego Srbi"

Iz Proglasa kralja Nikole Crnogorcima: Političarima iz Biograda cilj opravdava sredstvo

-Vama je poznato da zvanična Srbija već odavno u Crnoj Gori nije gledala brata i drugara, na zajedničkomu poslu, nego protivnika, koga je po nekomu čudnome shvatanju trebalo trsiti, tobož, u interesu Srbije. Naoružani neobješnjivom mržnjom prema Crnoj Gori i njezinijem predstavnicima i lišeni solidne moralne osnove, izvjesni političari iz Biograda, postavili su se u politici prema Crnoj Gori na načelo: cilj opravdava svako sredstvo…Vođena je protiv nas jedna najodvratnija kampanja kojoj je bio cilj: omalovažiti ulogu Crne Gore u ovomu ratu i srušiti njezin visoki ugled među saveznicima…Meni u izgnanstvu ostao je mučan i ničijem nezaslužen zadatak da branim čast i ugled Crne Gore…Pored svijeh kleveta, Vlada Srbije nije uspjela da diplomatski uništi Crnu Goru, okupirala ju je, u ime vlade Srbije, njezina vojska. ..Da bi se pred svijetom kao Pilat mogla od svoga bogomrskoga i u istoriji nezapamćenoga zločina pravdati i preturati ga na narod crnogorski, ona je falsifikovala volju naroda. Skupila je tzv. Veliku narodnu skupštinu na jedan nasilnički način, čije odluke nemaju nikakve važnosti…Crna je Gora Crnogoraca! To je bilo i to će biti!…Sami Crnogorci i niko više odlučiće slobodno zakonskijem putem o budućnosti Crne Gore…
(''Na Badnji dan 1918.godine)
_________________

 
Scoring disabled. You must be logged in to score posts.
Anonymous
(Login G_r_i_f_o_n)

Re: Koji su procentualni udeli Crno-goraca po religiji?

No score for this post
November 6 2006, 8:06 PM 

...Ja tebe ne razumem covece... Ti tvrdis da si Crno-gorac sto implicira da ti je maternji jezik jezik koji se zvanicno smatra crno-gorskim (ovaj jedan jezik (jezik Srba, Hrvata i Bosanaca (jedan jezik - razlika je samo u religiji izmedju ta tri (a religija, dabome, nema nikakve veze sa jezikom i narodom) - inace su kako god da okrenes istovetan narod (cak i da se uzme argument pomesanosti sa nekim drugima - opet - svi smo pomesani (i jedni i drugi i treci - svi imaju iste primese) - s toga - OPET SMO JEDANKI KAKO GOD DA OKRENES - isti smo i po odstupanjima jer su ta odrstupanja paralelna kod svih nas - svi argumenti zavadjivaca padaju u vodu kao nista (cilj im je samo zavada - sta ti mislis - da ti verujem da ti to sto govoris govoris zato sto mislis da je istina - ha, ha, ha - samo zavada - provalio sam te - smisao je cista zavada i nista drugo))))).
Gledaj: Nisi logican... Ako govorimo istim jezikom i time smo deo jednog kulturoloskog domena (KAKO GOD da je to postalo ovaj fakticki rezultat!) onda bi trebalo da se drzimo zajedno - to je po logici, a ne da se stvara zavada i podele. Tvoje ponasanje koje ispoljavas i stavovi su van pameti.
...Tu se, u stvari, onda postavlja pitanje sta ti podrazumevas pod pojmom Crno-gorac - to jest - mozda ti podrazumevas da su oni krucijalni Crno-gorci (bolje receno Montenegroinci) neki drugi narod a ne slovenski... (Rimljani? Austrijanci(Oster Reich)? Iliri? Albanci? Atlantidjani? Marovci? ... dakle? koji ako vec smatras da Sloveni nisu smisao pojma 'Crno-gorac')

Shvatas li paradoks u tvom ponasanju. ...Ustvari da si ti Sloven uopste ti NIKAKO NE BI MOGAO da zameris Srbima, jer sve sto Srbi cine jeste borba za slovensku stvar (i to je bio zapravo smisao i tokom citave borbe Srba kroz istoriju - borba za Slovene na ovim prostorima - dakle - odakle ti onda drskost da govoris protiv Srba ako si Crnogorac(sto generalno implicira: Sloven)?????), a reci - da li borba za "nezavisnu" Crnu Goru moze biti slovenska stvar - PARCANJE ONOG STO JE JEDNO, covece, kako da ne... Slovenski Crno-gorac ne moze biti protiv Srba! Covece, raskrinkan si. Kraj igre. Dosta vise.

Ali za svaki slucaj: Zar ne vidis da je to igra Rima - zavadi i vladaj - i lepo ti i kazu "DIVIDE ET IMPERA".
Vidim da neki drugi prave komentare kako su Nemanjici bili pod uticajem Rima i da je tek Sveti Sava (Rastko Nemanjic) napokon okrenuo Srbe ka pravoslavlju to jest jedinom istinskom hriscanstvu (demokratiji), a ti ovde zameras na tome kako su u Srednjem veku Srbi sprovodili hriscanstvo "ognjem i macem" - pa, sudeci po tim komentarima tih nekih likova sa razmisljanjem kao ti, Srbi su tada bili pod uticajem Rima - tog istog Rima sa glvanom ideologijom "DIVIDE ET IMPERA" - oni su dakle tada uticali na Srbe - a ti nasedas na to "DIVIDE ET IMPERA" kao nekakav mulaci i dalje - zasto bi??? U redu, Rimljani su navukli Srbe tada na rimsku prljavu igru zavade, ali, sta sad - je l' to znaci da mi i dalje treba da budemo mulci, da nasedamo na to mamlaze? To im i jeste cilj - zao cilj. Sloveni smo covece, sta seres o Srbima zlobnice - ako ista mozes da zameris Srbima onda je to sto su se borili za zajednistvo a protiv zavojevaca zavade i razdora i podela - jer samo protiv takvh su se srpske snage i borile (koja crna "borba junackih Crno-goraca za nezavisnost "Crne Gore"" - to je samo nevina pricica - paravan za naivcine da se uvuku u tu prljavu anti-Slovensku i anti-hriscansku (rimsku hegemonijalnu) "igru" - bajcica iza koje se skriva onaj pravi smisao - zavada; i samo su oni koji su se borili za tu sotonsku zavadu i podele stradali od Srba - tudjini i naivcine (dovoljno naivni da nasednu na pricice tudjina) su samo stradali od srpskih snaga (mislim se - sta ti mislis? da su slovenski Crno-gorci toliko blesavi da bas svi poveruju u ta bulaznjenja kako je to radi nekog iskrenog cilja - kakav iskreni cilj - samo lazno predstavljanje tudjina kao Crno-gorca i potenciranje zavade u korist Rima i ko zna koga jos a protiv koristi Slovena i hriscanstva)) - dakle - ti ovde zapravo ne govoris protiv Srba nego protiv jedinstva ovog naroda A ZA ZAVADU I PODELE - nema druge - to je jedino realno tumacenje onoga sto ti govoris.

I citiras tog Srbina sa tim besnim komentarom - pa to je i smisao (to izazivanje gneva kod Srba da se razulare i nasednu na tu zavadu koju podmecete, stoko sotonska) - taj indukovani gnev je smisao delovanja tih sisara poput tebe koji hoce da proturaju tu ideologiju iz tih tekstova koje ovde ti besomucno kopiras (sto lepo ne postavis URL i u materinu, a ne da zagusujes tim zavadjivackim izmetom).

Shvati, gade, Crna Gora je slovenska zemlja i tacka. Ako si Sloven, onda nema sta da zameris Srbima - Srbi su se borili za Slovene, Srbi su se borili protiv onih koji Slovene hoce da parcaju i parcelisu kako im se prohte - ako je srpska vojska i dejstvovala protiv "Crno-goraca" ona nije delovala protiv Crno-goraca, nego protiv Montenegrinaca - zavadjivackih i zagadjivackih elemenata poganih lazno-predstavljajucih ili ideologiziranih ili naprosto NESLOVENSKIH infiltriranih od strane Rima da sire razdor sotono. (ponavljam: ne bi postojao nacin da se na ovim podrucjima odupre od Turaka u ono vreme ako taj nacin ne vodi preko Rima - dakle - ocigledno je sta se desilo (dakle - nije to nikakva borba crno-gorskih Slovena, nego je to moralo biti Rimska stvar (dakle, tih istih sto su putem templara (krstasa) Turke razgnevili da dodju ovamo!))) Ako si zaista slovenskog porekla nemas sta da prebacis Srbima. Te finte sa Ilirima mozes da okacis materi, znas. Postaje jasno - svemu je tome samo razlog da se dovede u milion zabluda, a ustvari samo malo treba razmisliti pa da se iz te zbrke izadje i uvidi zajednicki imenitelj za sve te finte - otudjenje i zavada iz tog otudjenje i animoziteta. Hiljadu klupaka da se ljudi zamajavaju otplicuci ih i pitajuci se million pitanja ne znajuci nista i ne razumevajuci i napola razumevajuci - i u tom ne znanju zbunjeni dozvoljavaju da se njima manipulise. Nosi se i ti i to klupkoo koje bacas - nema klupka, nema sta da se razmrsuje o sve je jasno - nisi Sloven - tudjin si, lazno se predstavljas, siris mrznju - kazes Srbi kazu ovo-ono za Crnogorce (seres da Srbi sami od sebe govore protiv Crno-goraca - ne govore oni to sami od sebe nego si ti i tebi slicni indukovali namerno tu mrznju drskostima i samo sa tim ciljem - zavada), i onda SERES o srbima predstavljjuci se kao Crnogorac da ispadne da Crnogorci tako ilse o Srbima, a u stvari ko zna sta si i samo je cilj ta mrznja izmedju Srba i slovanekih Crnogoraca - provaljen si, sotono.

Koji Dalmati, koja Duklja/Dioklecija - koji Dioklecijan - rimski car i gluposti sta ti umisljas covece?
Sloveni koji govore ovim jednim bezimenim jezikom: 1) Srbi: Hriscani (slovenska demo-kratija); 2) Hrvati(oni slovesnki i nikoji drugi): podanici rimske (latinske) hegemonije; 3) Bosnjaci(oni slovenski i nikoji drugi): podanici arapske hegemonije. Tako prosto. Ta tri - nema nacije "Crno-gorac" sotono lazno-predstavljajuca tudjinska - ti crno-gorac nisi, mozes biti samo Montenegrinac (od ITALIJANSKIH (a ne slovenkih) reci MONTE (planina, gora) NEGRO (crno) - tudjini idijote - tudjini!)

Iliri imaju svoju zemlju - imaju Albaniju i nek se nose ako nece da zive kao svi ostali gradjani, a ne da prave rat i ubijanje, a, ustvari, za ciljeve Rimske zavade i zla na posletku. Josip Broz Tito - taj Rimo-katolicki (a ja ti ovde ne govorim o religiji nego o ekonomsko-politickom perfidnom parazitu) Tito - taj laznjak je stao na slucaj Slovenima. BORI SE PROTIV SRBA = BORI SE PROTIV SLOVENA - NISTA DRUGO NEGO TO, MATER TI SOTONSKU. (zabole me sta je Tito GOVORIO - bitno je samo ono sto je CINIO - to je ono jedino sto se broji - reci su nista; a to sto je cinio je blago receno pogubno za Slovene i demo-kratiju Slovena ovde - sve u korist rimske hegemonije)
Ili si (ako uistinu jesi bilo kakav Sloven - bez razlike) naivna budala zavedena ideologijom Rima, ili si neki nesloven, a drzis za istinu da Crno-gorci nisu originalno Sloveni nego nesto drugo - montenegrinci - tako da slovenske Crno-gorce vidis kao ULJEZE.
Tito to laznjacko rimo-katolicko kopile je u II sv. ratu pobio pola Crne Gore pod izgovorom ~PREVENCIJE~ - hej, covece - kao - da se ne pridruze cetnicima - obicno stanovnistvo ubijao masovno od kuce do kuce - ja cu da ti kazem sta je cinio - cistio je Crnu Goru od Slovena, tako da ostaju samo oni pod uticajem Rima (koji crni komunizam, radio je za Rimo-katolicizam, za Rim; djubre sotonsko).

Odlicno je sto si pomenuo primer tog naslinog odgovora tog pojedinca sto govori zauzvrat protiv Crno-goraca - jer to je odlican primer za demonstraciju sta VI HOCETE DA UCINITE - TA REAKCIJA JE ONO STO VI HOCETE mater vam jebem zavadjivacku. Treba razdvojiti dva pojma - striktno: 'Montenegrinac' i 'Crnogorac' - Montenegrinac nije od Slovenskog kuluroloskog domena i ne treba ga nikako mesati sa Crnogorcem.
Sve sto oni koji proturaju ideologiju razdora (prvo izmedju Hrvata i Srba, onda tek) izmedju Srba i Crno-goraca - nije njima cilj da kazu istinu tim recima - cilj je samo to sto si citirao kao neciju reakciju - ta nasilna reakcija sto je prirodno na brutalnu probokaciju takvih reci.

Vi, vi nesloveni ste ti koji zapocinju probleme, nemate vi prava ista da kazete protiv bilo kojeg Slovenskog naroda - NITI JEDNU LOSU REC vi fasisticke genocidalne gnjide - najstravicnije slocine ste pocinili u istoriji ljudke vrste, a samo iz drskosti sada prosto prebacijete na Slovene.

Rim je okupirao Iliriju. Sloveni nisu imali razvijenu civilizaciju - cak ni pismo - nisu imali organizovanu vojsku - dosli su ovamo da zive a ne da se bahcu sa jebenim drkaszijama kojima nije nikada dosta rata i zavadjivanja (a ove price koje ti ekskramentujes ovde nisu nista drugo do gnojavi produkt tih seradzjija i drkadzja i cilj im je samo da zavade - PERFIDNOST).

Rim nije Hriscanstvo - to su dokazali konacno otcepljenjem (XI vek) i napadima na Ruse preko Teutonaca (Svaba) i kroz provokaciju islama od strane krstasa.
Koji ce vam rat pizde idijotske - je li vam toliko stalo do ljudskih smrti??? Sotone. Stalno nove zavade samo da narod nije miran (I JOS IMTE DOVOLJNO DRSKOSTI DA KRIVITE ZRTVU!!!). Pravite aluzije mater li vam krstasku (nakrstijansku) anti-hriscansku: Karla del Ponte - Pontije Pilat : obracun sa problematicnima u Rimu, obracun sa problematicnima u novoj Rimskoj drzavi - EU, govna sotonska. Rat ste niiscega napravili i unistili zajednicu juznih slovena cim su Srbi poceli da pruzaju otpor zatiranju hriscanstva na Kosovu mater li vam rimsku.

Hoces zemlju, Ilir? Idi u Italiju pizda ti materina, rim ti ju je oteo ne Sloveni gnjido. Vi napadate danas, ne mi. Pogotovo napadaju Austrijanci - prestavljaju se lazno kao Hrvati i Slovenci - ustvari ti nesloveni - ti Austrijanci i jesu pravi Hrvati - Croati, a slovenski narod u Hrvatskoj - oni su u zabludi - okrenuti u toj zavadi protiv svoje sopstvene celine, roda i jezika.
Nema razloga zasto bi taj narod bio nesto zasebno sem zavadjivackog - koga ti bre ovde pokusavas da vuces za nos tim tricarijama.

Mi hocemo samo da zivimo u miru a vi se lazno predstavljate, pravite zavadu i ratove i ubijanja i onda krivite zrtvu perfidne nakaze.
Smisao Hrvatske nisu Sloveni, ispostavlja se, nego ta Austrijska (Istocno- rajhska) zavadjivacka organizacija - svete se Slovenima zbog raspada austrougarske a nisu svesni da je njihova pohlepa kiva i to zlo Rima koje i je nagonilo da okupiraju tada novo-slobodne hricanske zemlje nakon sto je islam kojeg su doveli pola milenijuma ranije oslabio.

Necu da te slusam, bre, cilj ti je samo zavada. Crnogorac nema sta da zameri Srbinu, samo Montenegrinac - a ta dva pojam su dijametralno suprotni - jer Crogorci su Sloveni i govore ovim jednim jezikom - nadalje hriscani su - sto sve zajendo implicira da su Srbi; Montenegrinci sa druge strane nemaju veze sa Slovenima - shvati - ako si slovenskog roda i neko ti je u porodici stradao zbog delovanja Srba onda je to samo zato sto ti je taj predak bio naivna budala - sto nije shvatao da je to rat izmedju Rima i Hriscanstva, a ne nekakva vajna borba za "nezavisnu Crnu Goru" - shvati rec "Crna Gora" je IZMISLJENA od strane Rima, i izmisljena je samo sa jednim i jedinim ciljem - ZAVADA - ZAVADA i ISKLJUCIVO ZAVADA - nista drugo nista trece (nekakve naivne pricice o nekakvoj "istorijskoj borbi naroda Crne Gore" - koja, bre, vajna pravedna borba? samo dejstvo zla koje je Rim za diferenciranje razlicitih segmenata Slovenskog naroda - usitnjavanje - desetkovanje - raseljavanje - umanjanje populacije kroz kulturolosko i ekonomsko delovanje).

Prekini sa tim sranjima o drzavi "Crnoj Gori" - nije to istorija "Crne Gore", i oh junackih plemenitih djetica - to je istorija zavade Rima nad ovim jednim slovenskim narodom.

---

Priznajem nisam bio taktican u recima protiv ove razdornicke ideologije Rimskoga zla koju ti ovde zastupas iz nekog razloga (zlo ili zabluda), ali krajnja linija ispod koje se sve svodi jeste: ko je Sloven nema nista protiv SRBA bre je lit i jasno - dokazi da nisi Sloven - govori protiv Srba.

A sto se tice onog nacistickog rasistickog dreka o Ilirima i "ilirskoj krvi" - samo bi jebena budala mogla nasesti na tu glupost - jer znaj - to nije istrazivanje kojem je cilj istina, nego iskljucivo zavada - i onda koliko velika buidala znajuci to moras da budes da bi na to i naseo.

Ako se ikoji Crnogorac koji je Slovenskog roda borio protiv Srba onda je to zato sto je budala - glupava naivna jebena budala koja je nasela na Rimsku zavadu - tupadzija koji je glupav naseo na rimsko zlo i onda snodio posledice te svoje maloumnosti - bre, kao 1+1 - jesi li Sloven nema sta ti ta ides na slovenskog brata i tacka, bre, NEMA TU IZGOVORA - IZGOVORA NEMA BRE JE LI TI JASNO (kakva bre "nezavisna drzava hrvatska", hrvatska nacija - oh sveta borba za pravdu i samostalnost (kakoda ne (!) - Austrijska perfidioza i nista vise), "nezavisna drzava Crna Gora" i, oh svetla borba za junacku - ovu onu - moj k**** - borba za Rim - borba protiv Slovenske brace, borba protiv Hriscanstva) - te njihove price i pricice (koliko su ljudi budale bez mozga kad ne mogu da dodju svesti i shvate sta im Rim zapravo radi nego slede sargarepu i gutaju lazi) - ideologije rimskih infiltratora koji se lazno predstavljaju kao pripadnici nekih slovenskih naroda a (GLE!) unose ideje razdora radi sabotaze Slovena i Hriscanstva kao demokratskog pokreta (da vlada narod, a ne jebni Rim nad svim narodima stoko sotonska) - kako iko oze da se predstavi kao pripadnik nekog slovenskog naroda (a da to JESTE slovenski narod svedoci JEZIK - slovenski jezik - koji god - kojeg ne bi bilo da su stvari (i protiv svih izgleda i sansi) rezultovale tako da taj jezik opstane sa kolena na koleno - sa majke na dete iz generacije u generaciju).

******************************************
*****************************************************
NE MOZES TI, BRE, COVECE (JESI LI TI PRI CISTOJ SVESTI, STA TI UMISLJAS - DA CE DA TEBI I SLICNIMA DA SLOVENSI LJUDI VERUJU K'O MILCI) - NE MOZES, BRE, DA SEBI DOZVOLJAVAS DA SEBE NAZIVAS IMENOM NEKOG SLOVENSKOG NARODA AKO TI GOVORIS PROTIV NEKOG DRUGOG SLOVENSKOG NARODA - JOS POGOTOVO AKO JE I PREKO OCEVIDNOSTI DA SI POD UTICAJEM TUDJINA - TUDJINA COVECE, TUDJINA - PROKLETOG ZLOTOVRSKOG RIMA KOJI SAMO SEJE RAT MRZNJU I SMRT SIROM KUGLE ZEMALJSKE (TO JE OCIGLEDNO - SAMO SVESTAN TOGA ZLA I U TEZNJI ZA TO ZLO KAO NJEGOV DEO MOZES PRECI PREKO OVIH MOJIH RECI I NASTAVITI PO STAROM!). PRESTANI VISE DA BUDES NAIVNA BUDALA AKO SI SLOVENSKOG RODA,A KO NISI ONDA, BRE PREKINI VISE DA SE NAZIVAS IMENOM JESNOG SLOVENSKOG NARODA - LEPO IZADJI NA CISTINU - RECI NAM, LJUDSKI BRATE - RECI "JA SAM ALBANAC - SIPTAR", PREKINI VISE SA FORAMA "JA CRNOGORAC; SRBI OVO SRBI ONO" - NISI CRNOGORAC AKO SI PROTIV SRBA; MONTENEGRIJAN MOZDA, CRNOGORAC(?) - NE! (JEDNO AKO SI DOVOLJNO VELIKA BUDALA DA I SVESTAN TOG RADA NA ZAVADI KOJA JE SUSTINA PROTIV NAS SLOVENA I HIRSCANA I DALJE DOZVOLJAVAS DA TA ZAVADA IMA UTICAJA NA TEBE - ZAR DA CAK I SVESTAN TOGA SEBI TO DOPUSTAS(?!?) - PA KOLIKO GLUP MOZES BITI (SHVATI, AKO SI SLOVEN A TEBI ILI TVOJOJ PORODICI JE NAUDIO SRPSKI UTICAJ - OND JE TO DAMO ZATO STO STE NASELI NA RIMSKU ZAVADU - NISU TU SRBI KRIVI, NEGO ONI KOJI SU VAS NA SRBE NATERALI - TA ZAVADA - A TOJ ZAVADI TREBA STATI U KRAJ - PRESECI JE I VIDETI DJAVOLA KOJI TI SAPUCE PROTIV SRBA KAO STVARNOG TVOJEG KRIVCA - DOSTA SU SLOVENI ISLI NA SLOVENE SAD IDEMO NA CISTINU - DOSTA SKRIVANJA POD IMENOM NEKOG OD SLOVENSKIH NARODA, DOSTA ZAVADE I PERFIDNOSTI)). BOLE ME BRIGA KAKO CE SE SLOVENSKI NARODI KOJI GOVORE OVIM JESIKOM KAO MATERNJIM I IMAJU SLOVENSKA PREZIMENA SAMODEFINISATI - NJIHOVA STVAR - ALI NEKA ZNAJU - SMISAO HRVATSKE NIJE HRVATSKA I TAJ SLOVENSKI OVOGOVORECI NAROD TE ZEMLJE NEGO AUSTRIJA I RIM (SVE SAMI Tujmann-i i Suscha-e i Sanaderr-i - HRVATI MOJ ***AC; SVAPSKI PERFIDOSI, BRE NAIVCNE BLESAVE KOGA BRE VISE VUKU ZA NOS KAOJA BRE "NEZAVISNA" DRZAVA, KOJI BRE "NEZAVISNI" NAROD - KAKO NEKO MOZE BITI NEZAVISAN I SLBODAN POD FAKTICKOM I OBJEKTIVNOM VLASCU JEBENOG TUDJINA?!?), ISTOVETNO TOME - SMISAO CRNE GORE NIJE CRNA GORA NEGO ALBANIJA I RIM ([B]KOJI DRUGI, BRE, SMISAO MOZE DA BUDE DIFERENDIJACIJA CRNOGORACA (I JOS KAO PRAVOSLAVNOG NARODA!) OD SRBA SA KOJIMA DELE JEZIK (KAKO GOD DA JE TO KOINCIDIRALO!), BRE, AKO NIJE ZAVADA - SAMO I ISKLJUCIVO(!) - I ONDA KOGA BRE TI VUCES ZA NOS SOTONSKO KOPILE?[/B]) - TO - TO JE ISTINA.
*****************************************************
******************************************

Koja, bre, ponosita junacka borba Crno-goraca za otadzbinu - gde je tu ponos u borbi za tudjina i njegovou zavadu tebe protiv tvog brata (???) - a na to se svode svi sukobi izmedju Srba i tih pojedinaca tudjina sto se samo predstavljaju kao Crno-gorci i motivisu slovenske Crnogorce kroz zabludu da se bore protiv rodjene brace.

 
Scoring disabled. You must be logged in to score posts.
k.
(Login dzana)

Re: Koji su procentualni udeli Crno-goraca po religiji?

No score for this post
April 25 2007, 9:41 PM 

hej bre.crnogorci su ljudi kao i svi i niko nema pravo da ih blati ni po koju cijenu.takodje i MUSLIMANI i oni su narod i imaju svoju religiju kojoj su posveceni i posveceni su bogu svom jedinom ALLAHU.sta bista vi sada rekli da neko govori kako je isus hrist samo bajka i sve o njegovom postojanju samo izmisljotina i da tu vise nema price.
e pa sad osjetite i to malo.MUSLIMANI su mnogo veci ljudi od svih vas koji ovo pisete i niko ih nece ponizavati.
ako srbija(koja vise nema buducnisti jer u evropu nece nikad)daje neke glupe zakljucke o tome gdje bi MUSLIMANI trebalo da idu ,moze da ih zadrzi za sebe jer ih crnagora ne slusa.

 
Scoring disabled. You must be logged in to score posts.
 
< Previous Page 1 2 Next >
  Respond to this message   
  << Previous Topic | Next Topic >>Return to Index  
Find more forums on PoliticsCreate your own forum at Network54
 Copyright © 1999-2017 Network54. All rights reserved.   Terms of Use   Privacy Statement