<< Previous Topic | Next Topic >>Return to Index  

Jos malo i K R A J ´Zajednici izmedju S & C`G !

December 9 2005 at 7:47 PM
No score for this post
Zvek_Zivi_Cetinjanin  (Login Zvek_Zivi_Cetinjanin)

 
Danilovgrad, 9.decembra - Crnogorski Zakon o referendumu dobio je zeleno svjetlo Venecijanske komisije, a sada se oèekuje dijalog sa opozicijom, kazao je crnogorski predsjednik Filip Vujanoviæ novinarima nakon sveèane sjednice SO Danilovgrad.
-Venecijanska komisija je u skladu sa svojim ugledom i dignitetom potvrdila da crnogorski zakon slijedi meðunarodne standarde, odnosno da su prihvatljivi propisani cenzus izlaznosti od 50 odsto plus jedan i veæina za donošenje pozitivne odluke, kazao je Vujanoviæ.
Vujanoviæ je oèekivao da æe cenzus izlaznosti biti ispoštovan ocjenjujuæi da je to strog uslov i da je predviðen u zakonima veoma malog broja država.
-Vlast je imajuæi u vidu ozbiljnost, znaèaj i stratešku vrijednost državnog statusa u obavezi da animira 50 odsto plus jednog biraèa i da izlaznošæu da podršku koja se oèekuje za rješavanje takvog pitanja, kazao je predsjednik.
-Ostavljena je moguænost da se cenzus prihvatljivosti izmijeni dogovorom vlasti i opozicije, utvrðivanjem formalno veæeg procenta prihvatljivosti u odnosu na onaj koji je utvrðen sadašnjim zakonom, komentarisao je Vujanoviæ. Prema njegovim rijeèima, Komisija je pokazala pozitivan odnos ukoliko bi se dogovorila veæa formalna veæina za prihvatanje referendumske odluke , a koja bi morala da bude ishod dogovora vlasti i opozicije. On je kao oèekivan ocijenio stav Komisije da se u državnoj zajednici koja je jedan meðunarodni subjekt ne može glasati na dva mjesta, na jednom kao graðani, a na drugom kao državljani.
Potrebna veæina za potvrðivanje referendumske odluke , takoðe je, prema rijeèima predsjednika, stvar dogovora vlasti i opozicije.
Na pitanje da li æe raspisati referendum nakon sjednice Venecijanske komisije 16. i 17 . decembra Vujanoviæ je rekao da je dužan da poštuje državni odnos Crne Gore.
- U skladu sa preporukama EU koje je dala posredstvom evropske trojke, trebalo bi ostaviti dovoljno prostora za komunikaciju sa Srbijom kojoj bi ponovili predlog o savezu nezavisnih država, istakao je Vujanoviæ. On je rekao da je neophodan i dijalog u Crnoj Gori.
- I jedno i drugo obavezuje da izmeðu objavljivanja datuma i zakazivanja Skupštine, odnosno referenduma, postoji dovoljno vremena da bi se ta dva dijaloga ostvarila u funkciji pune afirmacije otvorenosti Crne Gore za dijalog, ocijenio je Vujanoviæ. On vjeruje u moguænost dijaloga sa crnogorskom opozicijom, jer bi to , kako je rekao, bio njen demokratski iskaz koji oèekuje i EU.

Srbija bi trebalo da slijedi primjer Hrvatske

-Hapšenje hrvatskog generala Anta Gotovine dobar je primjer koji bi trebalo da slijedi Srbija i tako otkloni posljednju prepreku za integracije u bezbjednosne strukture i EU, kazao je Filip Vujanoviæ . On je rekao da je hapšenjem Gotovine Hrvatska sprijeèila jedinu prepreku za dinamiènu evropsku integraciju i da je to dobar primjer saradnje sa Haškim sudom. Vujanoviæ je naglasio da je izvjesno da æe uslov ulaska državne zajednice u Partnerstvo za mir biti izruèenje Ratka Mladiæa.
-Izgubili smo mnogo vremena zbog toga i brojne benefite koje Partnerstvo za mir donosi .Radujem se što je Hrvatska ispunila obavezu, kao što bi me izuzetno radovalo i da Srbija uèini isto, kazao je Vujanoviæ.



    
This message has been edited by Zetaman on Jan 1, 2006 6:04 PM


 
Scoring disabled. You must be logged in to score posts.Respond to this message   
AuthorReply
Zvek_Zivi_Cetinjanin
(Login Zvek_Zivi_Cetinjanin)

Re: Jos malo i K R A J ´ZajeBnici izmedju S & C`G !

No score for this post
December 9 2005, 7:48 PM 



Beograd, 9. decembra – Spremni smo da na proljeæe iduæe godine organizujemo demokratski referendum uz maksimalno uvažavanje najviših evropskih i crnogorskih standarda, izjavio je premijer Crne Gore Milo Ðukanoviæ nakon razgovora sa ministrom spoljnih poslova Francuske Filipom Dust-Blaziom.
Premijer je izrazio uvjerenje i da æe rješenje do kojeg æe Crna Gora doæi na referendumu iæi u prilog novoj evropskoj stabilnosti regiona.
„Ako bude referenduma, on treba da se obavlja u uslovima apsolutne transparentnosti i da se omoguæi kontrola meðunarodne zajednice naroèito Evropske unije, i treba da se obavi u saglasnosti sa opozicionim snagama“, rekao je ministar spoljnih poslova Francuske Filip Dust Blazi.
„Francuska i Crna Gora su prijatelji, i stabilnost ovog dijela regiona je veoma znaèajna da bi se postigla stabilnost zapadnog Balkana koja je pak, neophodna za stabilnost Evrope“, istakao je Dust - Blazi, uz ocjenu da æe naredni mjeseci biti kljuèni za region: „Jedno je evropska perspektiva, a drugo je želja da se obavi referendum“, rekao je Dust – Blazi, dodajuæi da je u regionu potrebno obaviti socijalne, ekonomske i politièke reforme i da je neophodno da Crna Gora u potpunosti saraðuje sa Meðunarodnim kriviènim sudom za bivšu Jugoslaviju i da saradnja bude bez ikakve sjenke i mane.
Govoreæi o današnjem sastanku koji je održan u ambasadi Francuske u Beogradu premijer Ðukanoviæ je rekao da je Dust - Blazija upoznao sa kljuènim ekonomskim i politièkim preokupacijama Crne Gore. „Evropska integracija je strateški i nacionalni interes Crne Gore“, rekao je Ðukanoviæ. Premijer je naveo da je dio razgovora bio posveæen i stabilnosti regiona i da se složio sa Dust - Blazijem da je potrebno imati na umu vrlo komplikovane procese koji æe se dogaðati u ovom regionu tokom 2006. godine. „Zajedno smo izrazili oèekivanje i nadu da æe sva rješenja do kojih æemo doæi uèvrstiti stabilnost regiona i otvoriti jasniju i bržu evropsku perspektivu“, zakljuèio je Ðukanoviæ.

Blazi: Neæemo se miješati u suverene odluke

- Francuska je kao i ostale zemlje EU smatrala da joj je potrebna državna zajednica, ali apsolutno nemamo razloga da se miješamo u suverene odluke koje se mogu donijeti, a naroèito u one koje su predviðene Ustavnom poveljom SCG“, rekao je Filip Dust Blazi, ministar spoljnih poslova Francuske na pitanje koji je pravi stav Francuske prema crnogorskom referendumu.

:Ðukanoviæ: Treba objektivno èitati tekst preporuka

Na pitanje kako tumaèi razlièita objašnjenja Nacrta teksta Venecijanske komisije i kako je on razumio taj tekst, premijer Crne Gore Milo Ðukanoviæ je rekao:
„Razlièite interpretacije su uvijek u duhu najbolje balkanske politièke prakse. Niko ne želi da objektivno proèita tekst veæ raèuna manipulativnu snagu politike da æe svojim interpretacijama stvari popraviti u onom pravcu u kojem bi on želio.
Nije vrijeme za komentarisanje neèega što je nezvanièno, jer bi se na taj naèin i sam pridružio neodgovornim licitiranjima. Komentar æu dati kada taj izvještaj postane zvanièan 16. decembra. Ali ako je taèno ono što sam do sada mogao da proèitam, to je potpuno ono što su bila naša oèekivanja, i na nivou onoga što je profesionalni integritet Venecijanske komisije“.


 
Scoring disabled. You must be logged in to score posts.
VladimirCG
(Login chetnik333)

Re: Jos malo i K R A J ´ZajeBnici izmedju S & C`G !

No score for this post
December 10 2005, 7:49 AM 

sto pricas bre budalo, ti si izdajica srpskog RODA!!! SRAMOTA!!! SRAM TE BILO KOZO JEDNA GLUPA!

 
Scoring disabled. You must be logged in to score posts.
Zvek_Zivi_Cetinjanin
(Login Zvek_Zivi_Cetinjanin)

Re: Jos malo i K R A J ´ZajeBnici izmedju S & C`G !

No score for this post
December 10 2005, 6:22 PM 

Valdo majmune debilni ja nemogu bit izdajica naroda i nacije kojoj ne pripadam ! Dzukelo slinavo nekulturno ljigavo ,niti sam serqblj ,niti sam ,sipter,niti sam Rvat,ustasa ,nego smradu ljigavi CRNOGORAS SA CETINJA RODOM I PORODOM !!!!!!! !

 
Scoring disabled. You must be logged in to score posts.
VladimirCG
(Login chetnik333)

Re: Jos malo i K R A J ´ZajeBnici izmedju S & C`G !

No score for this post
December 11 2005, 1:59 PM 

TI SI IZDAJICA!! KAKAV TI JE TO JEZIK STO PRICAS? STA TI JE NJEGOS BIO SINE? A?

 
Scoring disabled. You must be logged in to score posts.
Anonymous
(Login Zvek_Zivi_Cetinjanin)

Re: Jos malo i K R A J ´ZajeBnici izmedju S & C`G !

No score for this post
December 11 2005, 5:50 PM 

Vlado budalo glupo ,mene je Njegos isto sto i tebe ...." N I S T A " ,nit stric,nit brat niti otac ! E sad posto vi veljeserebalji volite vazda da svojakate tudji narod, drzte se Njegosa ka pjan plota !

 
Scoring disabled. You must be logged in to score posts.

YorgosFatsos
(Login YorgosFatsos)

Re: Jos malo i K R A J ´ZajeBnici izmedju S & C`G !

No score for this post
December 11 2005, 6:25 PM 

Zvek_Zivi_Cetinjanin You are an IDIOT, if you want us to come into Cetinja and clean you out like you deserve than so be it. Watch your mouth dog, you have nothing. Crno Gorce are and have ALWAYS been SERBI. I am so sick of separatist such as yourself. You want to break away and be your own country, than BE A MAN and let the nations fight for it(I hate croations and bosniaks, but at least they fought, what are you woman from Cetinja going to do). We will treat you like you want to be treated, like a dog on a leash. What problems do you have with Serbija? What is wrong with the people from Cetinja?

 
Scoring disabled. You must be logged in to score posts.
VladimirCG
(Login chetnik333)

Re: Jos malo i K R A J ´ZajeBnici izmedju S & C`G !

No score for this post
December 11 2005, 7:36 PM 

it's not even that. he's a b!tch for someone, alo cigance podrzajes djukanovica, mafijasa sto drzi crnu goru. ITS ALL ABOUT MONEY MY FRIENDS WHO EVER HAS THE MOST WILL GET WHAT THEY WANT, IF MONTENEGRO WANTS TO BE INDEPENDENT THEY WILL PAY MONEY FOR IT! THE REBELS OF MONTENEGRO ARE MUSLIMS/ALBANIANS/CROATS AND NONSERBS! IZDAJICE SRPSKOG RODA KAO TI ZVEKU!!!! SAD GA PUSI!!!!

 
Scoring disabled. You must be logged in to score posts.
Zvek_Zivi_Cetinjanin
(Login Zvek_Zivi_Cetinjanin)

Re: Jos malo i K R A J ´ZajeBnici izmedju S & C`G !

No score for this post
December 12 2005, 4:01 AM 

Vas dva poluturcina polu gedze samo serinjate dzabaluk ,ali i tome dodje kraj ,zato gedze spremite uredne pasose i mijenjajte pockani dinar za Evro i samo tada mozete doc u Suverenu Drzavu Crnu Goru !!!! Takovi malumni kreteni ka vas dvojica nacinjese od serebije " SUPAK OD SVIJETA" ,najsiromasniju drzavu u Jevropu ! Viditeli dzukele da ve niko ,ama bas N I K O ne voli i da niko nece s vama ,i vi kretencine gnojave lojave nikad se ne zapitaste sto to vi cinite da ste se popeli svakome zivome na polni organ !! Zar vi je malo sto ve NATO vrnu u kameno doba raketama i bombama ,nego i od ostale zemlje ocete da nacinite bijograd sa pasalukom !!!!Supci pominjete Cetinje dolinu bogova ,najcistije sveto mjesto na planeti i nemate obraza lise kokoske da potalusite uci i sagnete te lobanje mrcene ! Dzukele debilne moracete kad tad da svatite da ste NIKO I NISTA JEDAN SUPAK OD SVIJETA !!!

 
Scoring disabled. You must be logged in to score posts.
Zvek_Zivi_Cetinjanin
(Login Zvek_Zivi_Cetinjanin)

NEZAVISNOST CRNE GORE - PITANJE MEDjUNARODNE SAVJESTI I PRAVDE

No score for this post
December 12 2005, 4:18 AM 

NEZAVISNOST CRNE GORE - PITANJE MEDjUNARODNE SAVJESTI I PRAVDE



Venecijanska komisija je valjda svjesna da se crnogorska nezvisnost ne moze zaustaviti, zato je ne treba ni otezavati. Svaki takav pokusaj bio bi novo nasilje, novi zlocin.
Crna Gora je u stanju da, to su potvrdili ne samo brojni eksperti nego i drustvena praksa, postoji kao nezavisna drzava, u svakom pogledu: drzavnom, ekonomskom, pravnom, kulturnom....
Venecijanska komisija treba da zna da su i danas na sceni politicki potomci onih snaga koje su 1918. i 1919. godine djavolski obavile svoj zadatak u nestajanju crnogorske drzave. Ali ono sto je nekad bilo, sada se ne moze i ne smije ponoviti. Tesko je ponoviti i istu nepravdu. Crna Gora nije vise osudjena na nemogucnost da se i sama brani.
Takodje, venecijanski eksperti treba da prime k znanju da je sada pored srpskog faktora i uloge Evropske unije, SAD-a i Rusije, presudna volja naroda, gradjana Crne Gore. Evropski eksperti treba da shvate da u Versaju Crna Gora nije nestala voljom svoga naroda, ali ce se uvjeriti da ce ona voljom naroda opet biti nezavisna, a voljom svijeta priznata kao nezavsina drzava.
Danas bi za evropsku demokratiju bilo kompromitujuce, a necasna uloga ujedinjenih evrospkih drzava, da se u Veneciji propisu maksimalni ili nemoguci uslovi za crnogorski referendum i tako se gradjani sprijece da ostvare nezavisnost za svoju zemlju.
Nadamo se da se medjunarodno pravo vise nikada nece oglusiti o crnogorsku drzavu, niti dovesti u pitanje njeno visevjekovno postojanje.
Crnogorska nezavisnost ne moze, kao nekad, biti odlucena sa pozicija sile i politike, vec iskljucivo sa medjunarodno-pravnog aspekta.
Venecijanska komisija treba da shvati zancaj cinjenice sto je pitanje crnogorske drzavne nezavisnosti opet doslo na dnevni red Evrope, sada ujedinjene i demokratske. Zato se o njemu jedino moze razmisljati demokratski i omoguciti gradjanima koji u Crnoj Gori zive da se demokratski izjasne o njenom drzavnopravnom statusu.
Danasnja crnogorska politika koja tome tezi je vrlo realna, oslobodjena mitskih i epskih razloga, avanturizma i robovanja tudjim drzavnim projektima. Crna Gora nema vise pravo na samoobmanu, iluzije i zablude. Njeni gradjani nemaju vise vremena za gubljenje, posto njihov put vodi ka Evropi, evropskoj buducnosti.
Venecijanski pravnici ne smiju dokonati da bi se ozakonilo bilo sto sumnjivo, bizarno, bilo sto na stetu Crne Gore, njenih gradjana. Izvjesno je: drzavna svijest crnogorska je pretrpjela i odoljela svim iskusenjima. Ta svijest se mora respektovati. Snage proslosti, konzervativne i retrogradne, izgubile su bitku.
Zahvaljujuci drzavotvornoj svijesti Crna Gora danas ne moze i ne smije dozivjeti nezasluzen udes. Jer, sazreli su svi uslovi da Crna Gora opet postane nezavisna medjunarodno priznata drzava, a po demokratskom profilu prepoznatljiva u zajednici evropskih naroda i drzava.
Evropa je, konacno, shvatila: Crnogorci i vecina gradjana Crne Gore glasace za obnavljanje nezavisnosti svoje drzave. Evropi i svijetu ostaje da samo tu volju pozdravi i verifikuje.
Evropa je shvatila da je retrogradna zamisao o svesrpskom ujedinjenju, o velikosrpskoj drzavi u kojoj bi dobrovoljno bila gradjanska Crna Gora, definitivno i zauvijek sahranjena.
Pitamo clanove Venecijanske komisije: Ako je Crna Gora znala i mogla poslije svega sto joj se dogadjalo kroz istoriju, pa i u potonje vrijeme, da sacuva svoju nacionalnu i drzavnu individualnost i gradjansku sustinu zasto sada ne bi glasala za svoju nezavisnost? Zato bi bilo nepravedno i apsurdno da je u tome iko osporava ili zaustavlja.
Danasnja drzavna zajednica je bolno i crnogorsko i srpsko razocarenje. Evropska zabluda, cist istorijski promasaj.
Obistinjuju se predvidjanja evropskih intelektualaca: Crna Gora ce vaskrsnuti u novi zivot.
Suludo bi bilo da bilo cime ili iz bilo koga razloga Venecijanska komisija ometa ili gusi crnogorsko drzavno i dmeokratsko vaskrsnuce, koje je tu – ostvarljivo i izvjesno.
Evropa, ova ujedinjena, mora se iskupiti, po pravdi i pravu, za svojevremeno ucinjenu nepravdu. Jer Crna Gora ne smije opet biti zrtva visoke politike i sebicnih interesa velikih sila.
Venecijanska komisija mora dozvoliti Crnoj Gori da iskoristi svoju istorijsku priliku, da slobodno, bez pritisaka i ucjena, sama odgovori na sudbonosno pitanje svoga drzavnopravnog statusa i svoje buducnosti.
Zaista, drzavna nezavisnost Crne Gore je, kao nijedno, pitanje evropske savjesti i pravde.
To se sada najbolje vidi.
Toga je, valjda, svjesna i Venecijanska komisija, uprkos Solaninim pritiscima i beogradskoj sofistici.
Suum cuique – svakom svoje.
Gospodo pravni eksperti, ne zaboravite: odvise stroga primjena prava moze dovesti do nepravde; Pravda ponekad spava, ali nikad ne umire; Nepravda nastaje kad se jednaki tretiraju nejednako i kad se nejednaki tretiraju jednako; Ko se svojim pravom sluzi, nikoga ne vrijedja. Pravda koriguje pozitivno pravo. Bozja pravda je spora, ali dostizna. Ali, oni koji imaju duboku vjeru u ono sto hoce i strpljenja da cekaju – docekuju ostvarenje svoga cilja. Crna Gora




 
Scoring disabled. You must be logged in to score posts.
Zvek_Zivi_Cetinjanin
(Login Zvek_Zivi_Cetinjanin)

Re: Jos malo i K R A J ´ZajeBnici izmedju S & C`G !

No score for this post
December 12 2005, 4:24 AM 

Dosli iz tvrdih kula, iz kamenih,
ima ih iz pusnica,
pozemljusa,
potleusica,
pojata,
prikljevica.

Ima ih iz savrdaka, dubiroga, koliba,
klada,
pluzina,
staja,
pecina i suvota!

Nekolicina su i na Cetinjskom Dvoru Lizisahanili!

Sastali se nesretnjici
da sami sebe ukinu,
da sami sebe poniste,
obesnaze,
potru,
zatru,
satru!

Toliko ne vole to sto jesu,
hoce ono sto nijesu, nesretnjici!

Nece da su to sto jesu – dojadilo im,
hoce nesto drugo – opjanilo ih.

Sveti Petar Cetinjski bi kazao:
Cine ono sto znaju,
a ne znaju sto cine!

Nesretnjici!

Orao izletio iz Crnogorskog Grba:
Iz Bodinovog!
Iz Balsickog!
Iz Crnojevickog!
Iz Petrovickog!
Nadlece Podgoricu,
nekoliko puta tog kobnog dana.
Nekoliko puta!

Da ih opomene,
da im se prikaze,
da im se pokaze –
ne bi li se dozvali, Nesretnjici!

Ne bi li se prisjetili ko su,
kud su krenuli,
sto cine,
a cine da sve svoje rascine,
da Crnu Goru potcine,
cine, Nesretnjici!

Cijelog tog kobnog dana
Skupstinari Podgoricki
pucahu na tog Orla iz Grba sto izlece!

Hocahu mrtvog da ga bace
pod kandze onog Belog Orla
sto im pamet pokljuca
strasnim kljunom ponizenja!
Nesretnjici!

Htjeli su svog Orla
da vide ocerupanog
kljunom i kandzama Belog Orla.
Nesretnjici!

Kad im to ne uspje,
kad ih Orao prokle i nadvisi,
pridjose Svom Grbu od predackih kostiju
i razbise ga!

Nesretnjici!

 
Scoring disabled. You must be logged in to score posts.

YorgosFatsos
(Login YorgosFatsos)

Zvek_Zivi_Cetinjanin

No score for this post
December 12 2005, 11:04 AM 

Hey fill this out and we will let bygones be bygones. It's not to late if you fill this out and mail it to me I will validate it, so when the army comes through to arrest and kill all separatist if you have this on you we will let you live.


 
Scoring disabled. You must be logged in to score posts.
Zvek_Zivi_Cetinjanin
(Login Zvek_Zivi_Cetinjanin)

Re: Jos malo i K R A J ´ZajeBnici izmedju S & C`G !

No score for this post
December 12 2005, 1:10 PM 

Hey fill this out and we will let bygones be bygones. It's not to late if you fill this out and mail it to me




I will validate it, so when the army comes through to arrest and kill all separatist if you have this on you we will let you live.

Debili bugarski imas li ti imalo mozga da znades sto serinjas odje na forumu a ??????
Tek sad vidim da nema mozga to djao popio !

 
Scoring disabled. You must be logged in to score posts.

4Kings
(Login 4Kings)
Serbia Forum Mods Group

Re: Jos malo i K R A J ´ZajeBnici izmedju S & C`G !

No score for this post
December 12 2005, 1:48 PM 

Montenegro is not worth of fighting.
They will stay under Serbian rule, no doubt about that.
Then, we should rename their name into the "South Serbia" or something like that. Filip Vujanovic and Milo Djukanovic... hahahahahahahahaha...
tinny fish..

 
Scoring disabled. You must be logged in to score posts.
VladimirCG
(Login chetnik333)

Re: Jos malo i K R A J ´ZajeBnici izmedju S & C`G !

No score for this post
December 12 2005, 3:52 PM 

alo zvekuuu ZVEKU kakvi ti je to jezik sta pricas? to mi objasni keru, onda da ti kazem da si IZDAJICA SRPSKOG RODA! PIZDO SRAM TE BILO KONJU! PLJUNEM TE NA VRH MOZGA! CRNOGORCI SU IZ SRPKOG RODA! SRPSKE PRAVOSLAVNE CRKVE, STA JE OVO "CRNOGORSKA PRAVOSLAVNA CRKVA" STA JE TO? NIKOME TO NIJE POZNATO! PICKO! IZDAJICA! AJ SAD SE GUBI I MRSH U PICKU MATERINU!! IZVINI STO PRICAM OVAKO, ALI SA OVOM KRAVOM SE JEDINO OVAKO MOZE PRICATI! ZIVJELA NAM SRPSKA CRNA GORA!

 
Scoring disabled. You must be logged in to score posts.
Zvek_Zivi_Cetinjanin
(Login Zvek_Zivi_Cetinjanin)

Selim pasicetnjickome otpozdrav na pismo !

No score for this post
December 12 2005, 4:57 PM 

alo zvekuuu ZVEKU kakvi ti je to jezik sta pricas?


Dzukelo nepismeno, pocinje se veljijem slovom !!!!
A inace jezik je starocrnpogorski.

to mi objasni keru, onda da ti kazem da si IZDAJICA SRPSKOG RODA!

Ubazdo vasljiva debilna ,nisam nikad niticu bit serbalj !!! Vec Crnogorac sa Cetinja !!!


PIZDO SRAM TE BILO KONJU!

Opet nepismeno tele ckraba ,daj se jednom opredijeli ,ili pizda ili konj ?????

PLJUNEM TE NA VRH MOZGA!


Na vrh vrha ili po sredini zvaljava ubazdo ?

CRNOGORCI SU IZ SRPKOG RODA!


Mali neseri i ne lupetaj gluposti ! Po gedzovanskoserebaljskome pravilu i Rvati i Makedonci ,i bosnjaci i Crnogorci i Francuzi i Njemci svi su serebalji hahahahahahahahahhahahahahaha !


SRPSKE PRAVOSLAVNE CRKVE, STA JE OVO "CRNOGORSKA PRAVOSLAVNA CRKVA" STA JE TO?


Eto kolko si debilan ,pa zar ti samo ime bravu ne kaze sto je to hahahahahhahahahaha ? Crnogorska Pravoslavna Crkva je ..........hmmm , Crnogorska Pravoslavna Crkva ! Ahhahahahahahahahahahhaha !


NIKOME TO NIJE POZNATO!

Misisi to na vas veljegedze is serebije i ta saka jada tj.poserbicama a ??? E nas licno zabolje muski polni organ oceli gedzo s kacom sira na arbat priznat nas ili ne !!!!!!

PICKO! IZDAJICA!


Koliko finoce i kulture u jednu vasku da te bog sacuva ,ahahahhahahahahahahahhaha !


AJ SAD SE GUBI I MRSH U PICKU MATERINU!!

Sipljivko gnojavi ,mnim e je tehnicki to nemoguce !

IZVINI STO PRICAM OVAKO, ALI SA OVOM KRAVOM SE JEDINO OVAKO MOZE PRICATI!



Nepismena dzukelo ,ovako je ispravno po vukucopavome (velje slovo ce dobit kad zasluzi tj.nikad) IZVINITE STO MLATIM OVAKO !!!!

MI STVARNO NEZNAMO KAKO TI PRICAS ALI ZNAMO KAKO PISES NA KOMP !!

ZIVJELA NAM SRPSKA CRNA GORA!


Vagine ka ti mogu samo ovako preko interneta da laju ali to nam je poznato zato se ja ne uzrujavam mnogo !

Dalje , Crna Gora nikad nije nitice bit icija (a posebno vasa) do Crnogorska !!!

 
Scoring disabled. You must be logged in to score posts.
Zvek_Zivi_Cetinjanin
(Login Zvek_Zivi_Cetinjanin)

Re: Jos malo i K R A J ´ZajeBnici izmedju S & C`G !

No score for this post
December 12 2005, 5:27 PM 

KATEDRA SVETOSAVSKOG GADLUKA
pise: Pise Mirko Zecevic (Beograd)


Srbija je zemlja u kojoj se sve institucije nalaze u fazi raspadanja, gdje je stanje lesa takvo da nagoni na zlu slutnju i zabrinutost pred buducnoscu da se uskoro mogu stvoriti uslovi za ekonomsko i duhovno oslobodjenje iz mraka ove fasisticke natmurenosti, u kojoj je virus nacionalizma mutirao u opasnu formu usavsi u sve pore zivota. Ako analiziramo stanje sa moralnog i estetskog kriterijuma svuda nailazimo na urodjenu prljavstinu duha i neshvatljive prostote. Njihova mrznja prema drugim narodima nadilazi intenzitet spremnosti da rade za svoje dobro, sva energija upravljena je da se drugom nanese steta, postupajuci tako u skladu sa najprirodnijim smislom njihove egzistencije.

Biti danas ministar u Vladi Srbije, ne samo sto samo po sebi ne znaci neku osobitu cast nego takav ne mora biti ni strucan ni pametan, jos manje obrazovan, dovoljna je najobicnija cinjenica da zna dobro da psuje, mrzi, obucen u lopovluku, raspojasan u svoj svetosavskom gadluku, uvijek spreman na grube prevare i podlosti sa ciljem da napuni utrobu i dzepove. Ova “velikosrpska menanzerija” koja predstavlja vladu dopunjena je “kohabitacionom“ podrskom nacionalne inteligencije, akademika, popova bezboznika, podvodaca, kriminalaca, pevaljki, prostitutki, i razne druge mracne egzistencije koje danas cine temelj srpske politicke misli. Svoje najbestidnije zahtjeve, u svom politickom djelovanju, uvijek zele da predstave kao legitimne zelje utemeljene u pravdi. Njih spopada odvratnost na sve sto je civilizacijskim normama odredjeno, zaustavljajuci se na granici palanke njihovoj urodjenoj sveri, gdje rasipnicki pokazuju svu snagu svoje bolesne iscasenosti cime su Srbiji pribavili reputaciju uspostavljenog koncepta fasisticke drzave.
Vece na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu, gdje su pripadnici ”Nacionalnog Stroja” grupa mladica obrijanih glava sa uzdignutim pesnicama i avetinjskim uzvicima, koji pozivaju na smrt, manje su krivi od onih koji su im godinama svojim djelovanjem sa iscerenim maskama podlosti i mrznje odgajili brutalnost ili kako kaze Herbert “da su zahvaljujuci ratu odgajili novu vrstu djece, nasa djeca ne vole bajke igraju se ubijanja”. Skoro dvije decenije ravnogorsko zracenje izgorelo je i unistilo sve prave mogucnosti razvoja jedne generacije drzeci ih u hermeticnoj duhovnoj izolaciji, kojima su krvava ubistva, klanja, silovanja, protjerivanja ljudi bili jedina lektira na cijem ucenju su izrasle i ove novosadske nakaze, potpuno razorenih sposobnosti za prave vrijednosti.
Ova kasna osuda jednog fasistickog orgijanja, cije pojave ne samo sto su se desavale i ranije nego su sastavni dio svakodnevnog zivota posljednjih petnaest godina, obavijeno je licemjerstvom i zastrto “oblacima podlosti“, sto dokazuje da se pravi “fireri“ nalaze u sjenci nakaznog osmjeha premijera Voja Kostunice. Njegov vazan saradnik Rados Ljusic zvani DAJGUZ, osnivac je fasisticke organizacije “Obraz” na Filozofskom fakultetu, koja ima slican ili isti program kao “Nacionalni Stroj” sa jedinom razlikom sto je njihovo djelovanje legalno i podrzano od samog Univerziteta i svih relevantnih drzavnih institucija. Tadiceve fraze zacukrene neiskrenim izvjestacenostima i osudama sa ukusom lazljivosti u kojima uvijek doda malo “patriotskog kvasca”, kao primjedbu da nije trebalo to da se desava u vremenu kada se resava vazno pitanje Kosova, da ne bi naljutio grubu i razmetljivu rulju iz ravnogorskog tora, ciji je on samo jedan “ovan iz krda”.
Skoro dvije trecine naroda glasa za krajnje desnicarske partije od kojih dvije SPS i SRS voda ljudi iz zatvora u Seveningenu osumnjiceni za ratne zlocine. To su partije koje cine zlocinacko bratstvo cija je politika genocida i etnickog ciscenja ubila stotine hiljada ljudi, a samoj Srbiji nanijela sramotu i poraz. Tadic ne samo da nikada nije osudio ovakve pojave nego je svojim direktnim ucescem pomogao da zajedno rehabilituju sve fasiste iz Drugog svjetskog rata od Dimitrija Ljotica do Draze Mihajlovica sto predstavlja sustinu vladajuce ideologije srpskog drustva.
Napad na gospodina Milenka Perovica na tribini u Novom Sadu, prije svega je pokusaj ovog “ciganskog nacizma” da na Crnogorcima u Srbiji isproba svoje prljave prste. Opore i prostacke kvalifikacije jednog istinskog duhovnog bogalja, visokog funkcionera SRS su samo poruke i pozivi na linc, koji “mamuzaju” mrznju svojih gradjana prema Crnogorcima koji zive u Srbiji.
Umjesto energicne osude i zastite svojih sunarodnika u Srbiji, TV Crne Gore poslije nekoliko dana poziva u goste Kostunicinog savjetnika, pronosiranog salonskog fasistu Aleksandra Simica koji je iz Kostunicinog burdelja mnogo puta otpustao slicne “harpune“ uvreda blateci nacionlno dostojanstvo Crnogoraca. Te veceri u studiju TVCG mu je omoguceno da se segaci i “apisovskom“ gordoscu izazovno pokazuje svoju mrznju i afirmise brutalne lazi. Nalazeci se izmedju dva pravnika od kojih je bilo razumno ocekivati kompetentnost ali izgleda cim su ugledali Srbina za njih su nestale UN i svijet prestao da postoji kada spremno izjavise “najvaznije je da nas prizna Srbija”, vjerovatno misleci da na taj nacin preko nebeskih srpskih predstavnika mogu nas direktno preporuciti Bogu. Ali od okupatora se nikada ne trazi priznanje nego se bori za oslobodjenje, jer sloboda se ne iskupljuje ponizavanjem.
Nista tako ne pokazuje patologiju srpskih fasista kao mrznja prema Crnoj Gori, anticrnogorski dobrovoljni rad njima dodje kao uzimanje kiseonika, gdje zloba i ludilo dolaze do beskrajnosti, gdje svaka steta nanijeta Crnogorskom narodu kod njih izaziva istinsku eksploziju srece, a svaki uspijeh baca ih u beznadezni ocaj, uvijek zeleci da ga preliju “svetosavskih” kisjelinama unistenja. U njihovoj zlocinackoj strategiji uvijek im je nezamenljiv partner u prljavim poslovima i planiranoj igri prolivanja crnogorske krvi koji tako nekaznjeno i silnicki najavljuju pojedini “lideri” i crnogorska olos iz instaliranih srpskih fasistickih filijala skrivajuci se pod maskom parlamentalizma.
Puna je istorija dogadjaja u odnosima ova dva naroda gdje nemamo skoro nista izuzev podlog, nekada otvorenog i neskrivenog neprijateljstva, gdje je uvijek glavni i nedostizni cilj unistenje crnogorskog identiteta i vjecna briga svake srpske politike. Zato pristajanje na ovako neprirodno stanje ne otkriva samo “supljikavao” istorijsko pamcenje nego jos vise zastrasujucu dimenziju inferiornosti jednog dijela naroda i odsustvo sposobnosti da spozna vlastiti interes, ali i nemoc crnogorske drzave da se obracuna sa sopstvenim fasizmom.

Beograd, 25. 11. 2005.


 
Scoring disabled. You must be logged in to score posts.
Zvek_Zivi_Cetinjanin
(Login Zvek_Zivi_Cetinjanin)

Vlado cetnjo eo ti malacko edukacije

No score for this post
December 12 2005, 5:33 PM 

ISTINA O CRNOGORSKOJ PRAVOSLAVNOJ CRKVI


Kao stari èitalac “Pobjede”, još 8. oktobra o.g, predao sam radi objavljivanja u rubrici “Pisma èitalaca” moje pismo koje ni do danas (28. 11. o.g) nijesu objavili. Evo sadržine toga pisma:

U “Pobjedi” od 6. oktobra o.g. i nekim dnevnim listovima objavljena je poruka ruskog mitropolita Kirila da Moskovska patrijaršija nikada neæe priznati Crnogorsku pravoslavnu crkvu, nazvavši je pri tome raskolnièkom.
Dostavljam vam u prilogu ovoga pisma fotokopiju dijela teksta na ruskom jeziku iz knjige “Istorija hrišæanske crkve”, peto izdanje, koju je napisao Evgraf Smirnov, a odobrio Sveti Sinod Ruske pravoslavne crkve (podvukao – B.Š), kao udžbenik za ruske bogoslovije, objavljen u Sankt Petersburgu 1891. godine. U tom udžbeniku, u 32-om poglavlju, na strani 119, stoji:
“Za svo vrijeme svojega postojanja do najnovijega vremena Crna Gora je vodila stalnu borbu protivu Turaka, saèuvavši tako svoju vjeru i slobodu. Kao rezultat takvoga osobenoga položaja Crne Gore, pravoslavna crkva u njoj stekla je autokefalni položaj u odnosu na druge crkve, a njene vladike – mitropoliti bili su u sasvim nezavisnom položaju kako od srpskog patrijarha u Peæi (podvukao B.Š), tako i od konstantinopoljskog (carigradskog B.Š)”.

Oèe Kirilo, Vi bi kao uèeni bogoslov morali znati o postojanju ovog udžbenika za vaše bogoslovije. Vi pišete kako su ”...u svim vremenima Ruska i Srpska pravoslavna crkva – sestre uvijek bile zajedno...”. Da vas potsjetimo što piše o vezama Ruske i Crnogorske pravoslavne crkve na kraju 32-og poglavlja u vašem udžbeniku “Istorija hrišæanske crkve”:
“...Pravoslavna crkva u Crnoj Gori nalazila se i nalazi se u veoma tijesnoj vezi sa ruskom crkvom; crnogorski mitropoliti su u posljednje vrijeme bili rukopolagani od jerarha ruske crkve”.
Dakle, Oèe Kirilo, bili ste i sa nama, a i mi sa vama – u veoma tijesnoj i èak u jos tješnjoj vjerskoj-istorijskoj vezi nego sa mnogima drugima, i to toliko da su Crnogorci zborili: ‘Nas i Rusa dvjesta miliona!”
Evo i fotokopije dijela teksta na ruskom jeziku iz knjige “Istorija hrišæanskijeh crkava” koju je napisao Evgraf Smirnov, a odobrio Sveti Sinod Ruske pravoslavne crkve kao udžbenik za ruske bogoslovije, objavljen u Sankt Petersburgu 1891. godine.
Kada sam predao moje pismo 8. 11. o.g, u “Pobjedi” su mi rekli kako je odluèeno da se do 20. 11. o.g. ne objavljuju pisma èitalaca i da æe moje pismo biti objavljeno poslije 20. 11. o.g. datuma održavanja izbora. “Pobjeda”, veæ uveliko, objavljuje pisma èitalaca, a moje pismo ni poslije 100 dana èekanja nije objavljeno. Ne dopada im se pisanje, odnosno istina o Crnogorskoj Pravoslavnoj Crkvi. “Pobjeda” je, meðutim, još 23. 11. 2000. god. objavila moje pismo “Poštujmo jedni druge”. Evo sadržine toga pisma:

POŠTUJMO JEDNI DRUGE

Povodom saopštenja našega ministra vjera (zaklonjenoga iza odnosnoga ministarstva) da postoji “izvjesna organizacija koja sebe naziva Crnogorska Pravoslavna Crkva...”, zamolio bih vas da radi informisanja naše šire javnosti, objavite što piše u knjizi “Istorija hrišæanske crkve” izdatoj 1891. godine u Sankt Petersburgu (Petrograd, Lenjingrad), koja je u bogoslovijama u carskoj Rusiji služila kao udžbenik odobren od strane Svetoga Sinoda Ruske pravoslavne crkve.
“Za svo vrijeme svojega postojanja sve do današnjega vremena Crna Gora je vodila postojanu borbu sa Turcima i saèuvala svoju vjeru i narodnost. Kao rezultat takvoga izuzetnoga položaja Crne Gore, njena pravoslavna crkva je stekla autokefalni položaj u odnosu na ostale crkve, a njene vladike – mitropoliti dosli u savršeno nezavisan položaj kako u odnosu na srpskoga patrijarha u Peæi, tako i u odnosu na carigradskog”.
Prilažem fotokopiju teksta iz odnosne knjige na ruskom jeziku koju æu uputiti i našem ministru vjera u najboljoj želji da bude što potpunije obaviješten o našoj svetinji – Crnogorskoj Pravoslavnoj Crkvi.
Red bi bilo da “Pobjeda” objasni meni i ostalim njenim èitaocima što joj je smetalo da objavi moje pismo od 8. 11. 2002. “Istina o Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi”, jer je ta ista “Pobjeda” objavila moje pismo “Postujmo jedni druge” od 23. 11. 2002. godine. Pošto se radi o tome da èitaoci “Pobjede” budu obaviješteni što je istina o autokefalnosti Crnogorske pravoslavne crkve o èemu je u “Pobjedi” objavljeno moje pismo od 12. 11. 1996. godine pod nazivom “Drukèije viðenje” kakav je tada dao mojem pismu urednik odnosne rubrike u “Pobjedi”, a èiji je naslov morao biti “Crnogorska Pravoslavna Crkva bila je autokefalna”. Da je to tako èitaoci æe se uvjeriti kad proèitaju tekst koji slijedi”:

Drukèije viðenje

U “Pobjedi” od 2. oktobra o.g. objavljen je, pod naslovom “Nikad autokefalna”, dio jednog feljtona, koji autor V.S. završava tvrdnjom da Mitropolija crnogorska nikada nije bila autokefalna.

Da bi èitaoci “Pobjede” mogli zakljuèiti da li je to taèno ili ne, citiraæu dio teksta sa strane 132, iz knjige arhimandrita dr Nikodima Milaša, objavljene u Zadru prije 106 godina, 1890. godine.
“Po katalogu carigradske patrijaršije, izdanom u aprilu 1855. godine, postojale su sljedeæe pomjesne crkve sa svojom samostalnom upravom ili samoupravne crkve (eklisije avtokefali – u prevodu sa grèkog samostalne, autokefalne crkve – B.S):
1. carigradska,
2. aleksandrijska,
3. antiohijska,
4. jerusalimska,
5. kiparska,
6. ruska,
7. karlovaèka,
8. sinajska,
9. crnogorska i
10. crkva u kraljevini Grckoj.
K ovim se imaju još dodati od novijega doba:
11. sibinjska,
12. bugarska,
13. cernovicko-calmatinska,
14. crkva u kraljevini Srbiji i
15. crkva u kraljevini Rumuniji.

Na strani 298. pomenute knjige stoji:
“....Samostalnost cetinjske mitropolije priznala je i carigradska patrijaršija”.

Citiraæu što piše na strani 238. u knjizi “Valtazar Bogišiæ – Pravni obièaji u Crnoj Gori”, koju je priredio dr Tomica Nikèeviæ:
“Crnogorska crkva drži li se avtokefalna...? CG. Posve avtokefalna i osobenu jerarhiju ima”.
Zatim, u istoj knjizi, na strani 239: “3) A u kome je odnosaju crnogorska crkva sa srpskom patrijaršijom u Karlovcima..., CG. Nema zvaniènog odnošaja nikakva, nego mir i ljubav”.

Neka èitaoci o svemu ovome sami prosude.

 
Scoring disabled. You must be logged in to score posts.
Zvek_Zivi_Cetinjanin
(Login Zvek_Zivi_Cetinjanin)

Re: Jos malo i K R A J ´ZajeBnici izmedju S & C`G !

No score for this post
December 12 2005, 5:36 PM 

OGLED O JEZIKU: Riznici jezika kojeg smo po politièkoj konvenciji dugo nazivali srpskohrvatskim, Crnogorci su dali nemjerljiv doprinos


Crnogorski jezik - fikcija ili realnost


Ko je uistinu otac kodifikovanog narodnog jezika kao književnog kojeg u Srbiji zovu srpskim, u Hrvatskoj hrvatskim, u Bosni bošnjaèkim ili bosanskim, a u Crnoj Gori, bar kad je rijeè o osobama nešto više pismenosti i realnijeg osjeæanja crnogorskog istorijskog, nacionalnog i kulturnog identiteta - crnogorskim? Nije li to Vuk Karadžiæ koji je od djetinjstva upio u sebe drobnjaèku jezièku tradiciju i baštinu, tim prije što nije mogao biti u mladosti obrazovan da bi došao u dodir sa drugim i drukèijim jezièkim realitetima? U svojoj u Tršiæ doseljenoj porodici Vuk je mogao èuti narodni crnogorski jezik, proosjetiti crnogorsku izuzetno razvijenu usmenu tradiciju, a zatim kasnije, kad se uz pomoæ Kopitara i uz nesebiènu austrijsku “finansijsku i drugu podršku” u hodu obrazovao, pokupio je iz Crne Gore i neke glasove kojih u Srbiji nije bilo, da bi, nametnuvši taj jezièki obrazac mnogima kojima nije bio ni izdaleka blizak, smjelo ustvrdio da je rijeè o istom jeziku i da su “Srbi svi i svuda”.
Posljedice Vukove jezièke i druge unifikacije ne malo su doprinijele, izmeðu ostalog, i nedavnom krvavom razlazu nekoliko naroda u bivšoj zajednièkoj domovini. Vukov srpski jezièki imperijalizam, koji je decenijama nailazio na ne male otpore, jednostavno se nije uspio održati. Kad veæ nije mogao biti samo srpski taj jezik je dobijao besmislene nazive “srpskohrvatskoslovenaèki”, u karaðorðeviæevskoj Jugoslaviji, u kojoj Crna Gora nije imala prava ni na vlastitu geografsku odrednicu, pa zatim “srpskohrvatski, odnosno hrvatskosrpski” kao plod rezultante pragmatskih politièkih sila, a nikako samo lingvistièke logike i prakse. Danas je taj jezik pukao na svoje sastavne sociolingvistièke djelove, bez obzira na èinjenicu da je rijeè o jeziku kojim se èetiri naroda meðusobno i bez veæih teškoæa uspješno sporazumijevaju.
Naziv jezika bio je i ostao jedan od najefikasnijih i najoèiglednijih pokušaja asimilacije èitavih naroda, a u južnom slovenstvu u prvom redu sa srpske, i ako ni hrvatska strana u tome nije bila suviše nevina. Kao posljednja meta i jedino preostala moguænost za nametanje srpske imperijalne jezièke politike, kao sigurno najpouzdanijeg asimilacionog sredstva za poništavanje èitavih naroda, beogradskoj politièki i intelektualno nacionalistièkoj èaršiji ostali su samo Crnogorci. Ne treba, meðutim, zaboraviti da ako je ko koga u meðusobnoj srpskocrnogorskoj komunikaciji uèio ovom današnjem jeziku biæe prije da su Crnogorci uèili Srbe, a ne obratno. Ovako, po veæ nevažeæoj ustavnoj žabljaèkoj odrednici, po kojoj Crnogorci govore srpskim jezikom, ispada da su se Srbi doseljavali u Crnu Goru da biše Crnogorce nauèili da zbore, a onda se, po uspješno završenom zadatku, masovno vraæali u Srbiju. Istorijska nauka zna samo za iseljavanje odovud, a nikad obratno.
Otkuda Crnogorcima toliki afinitet za jezièku nauku, ako iz zavièaja nijesu ponijeli uroðeni smisao i interes za ljepotu jezièkog izraza, onu visoku izražajnu mjeru crnogorske usmenosti iz koje su ponikli Njegoš ili Ljubiša, izbrušenu crnogorsku retoriku kojoj su se uvijek divili jezièki struènjaci iz drugih južnoslovenskih i uopšte slovenskih sredina? Jezik Crnogoraca je još prije Vukove reforme dostigao onu mjeru sopstvene i usmene i pisane dovršenosti iz koje je, sigurno ne samoniklo ili volšebno, moglo zasijati superiorno Njegoševo djelo. Petar I je, primjera radi, umro 1830. godine, a Vukova reforma po zvaniènoj srpskoj lingvistici doživljava prve plodove tek 1847. godine. Da nije sluèajno kod javnog èitanja poslanica Petra I, koje su pisane krajem XVIII i poèetkom XIX vijeka, Crnogorcima bio potreban prevodilac?

Tradicija pisanja na narodnom jeziku u Crnoj Gori mnogo je starija nego u Srbiji, a gotovo sve što je u srpskoj kulturi vrijedno pomena moglo je poèeti samo u austrougarskoj Vojvodini. Otuda u djelu Branka Radièeviæa, koga u vezi sa Vukovom jezièkom reformom srpski lingvisti stavljaju odmah uz Njegoša, narodni jezik doživljava tek svoje mucave poèetke, prvo bojažljivo oslobaðanje: “Ao, nono bela, / voda te odnela”, dok Njegošev jezik grmi kao da se odvaljuje lovæensko stijenje. Petar I u svojim poslanicama u prozi, koje granièe sa najsuptilnijim poetskim izrazom, profetski progovara o slobodi i “voljnosti” sopstvenog naroda snagom starozavjetnih proroka. Njegoš je, uostalom, napisao “Gorski vijenac” starim predvukovskim pravopisom, ali je èistota i visoka kreativna mjera narodnog jezika u njemu više nego nesporna. Mnogo, mnogo ranije od Vuka je još kotorski pisac Ivan Antun Nenadiæ (1723 - 1784) anticipirao kasnija Vukova jezièka naèela: “Kako bolje mogu biti razumjen od naše èeljadi, i da se lašnje može štjeti kako se govori, i da se izgovara onako kako se i štije”. Kakva visoka svijest o potrebi pisanja narodnim maternjim jezikom i to gotovo sto godina prije Vuka? No, ovdje, u vezi sa pominjanjem Nenadiæa, treba oèekivati onaj banalni protivudar srpskih nacionalista, pogotovu iz Crne Gore: Stoj brajko, Boka nije bila u sastavu crnogorske države, pa njeno kulturno nasljeðe pripada valjda Tuðmanu?! Što onda da radimo sa Vojvodinom koja je tek 1918. godine ušla u kraljevinu Jugoslaviju, odnosno poslije Drugog svjetskog rata zvanièno u Srbiju? Bez Vojvodine nema srpske kulture ni srpskog kulturnog subjektiviteta. Tu sigurno nema spora. Boka je, uostalom, poèetkom XIX vijeka bila dva puta oslobaðana od tuðinske vlasti zajednièkim snagama vojske Petra I i Bokelja, a 1813. obostranom voljom prisajedinjavana u zajednièku državu sa Crnom Gorom. Kotor je i u vrijeme viševjekovne mletaèke i kasnijih francuske i austrougarske vladavine bio ne samo glavni crnogorski pazar, nego su u Boki uèili crnogorski vladike i drugi ljudi od pismenosti, nad pravoslavnim stanovništvom u Boki i Crnogorskom primorju imali jurisdikciju samo crnogorski mitropoliti. Za sve to vrijeme ne samo nijedan crnogorski mitropolit, kao glava i crkve i države, nikada nije stupio na tlo Srbije, ni kao turske ni kasnije slobodne teritorije, pa ni knjaz Danilo. Tek je Nikola, kao prvi crnogorski vladar krajem XIX vijeka, 1896. godine prvi put posjetio Beograd.
Koliko se kulturno jedinstvo sa Bokom i Crnogorskim primorjem snažno osjeæalo svjedoèi i Ljubišino najvažnije djelo “Pripovijesti crnogorske i primorske” u kojima pisac jasno stavlja do znanja da je rijeè o istom jeziku i istoj kulturi. Koliko je kotorski biskup, kasnije barski nadbiskup i književnik Andrija Zmajeviæ još u XVII vijeku duboko osjeæao pripadnost široj, a ne samo bokeljskoj zajednici, svjedoèi njegovo kapitalno djelo “Ljetopis crkovni” koje je ispisao u dvije verzije na maternjem jeziku, i to latinicom i æirilicom. Crnogorske kulturne, trgovaèke, pa i jezièke veze bile su mnogo jaèe sa Dubrovnikom nego sa nekom dalekom i dugo vremena hipotetiènom Srbijom. Izmeðu slobodne Crne Gore i, u drugoj polovini XIX vijeka veæ dijelom osloboðene Srbije, prostirala se nepremostiva turska teritorija koja se, uz veliki rizik, možda mogla preæi u jednom pravcu, ali bez izgleda na povratak. Nije, dakle, bilo ni fizièke moguænosti za stvaranje istovjetnog jezika, odnosno jezièku unifikaciju, koja je nesmetano i bez pitanja Crnogoraca vršena od 1918. godine.
Ako bismo pokušali razmišljati hladne glave došli bismo do jednostavnog zakljuèka da Crnogorci, ako veæ ne zovu svoj jezik vlastitim imenom, prije govore hrvatskim nego srpskim jezikom, i to ne samo zbog ijekavice, veæ i vjekovnog kulturnog i fizièkog dodira sa Dubrovnikom i širim dalmatinskim i hrvatskim zaleðem. Srbija je ne samo Njegošu, nego i svim crnogorskim mitropolitima i vladarima do Nikole, bila teritorijalno daleko gotovo kao danas našim savremenicima Kina ili Tibet.
Taèno je da su iz Beograda, posebno krajem XIX vijeka, u Crnu Goru zaobilaznim putevima doturane knjige po Garašaninovom asimilatorskom planu, ali i liferovani “prosvjetari” od kojih je veæina imala precizne špijunske zadatke. No, ni te knjige, ni djelatnost malobrojnih škola i nadleštava nijesu, u jezièkom smislu, ostavili premnogo uticaja na najšire narodne slojeve koji su spontano èuvali vlastiti jezik, i èak do danas prenijeli najširu upotrebu i tri glasa kojih nema ni u srpskom ni hrvatskom jeziku. Kad su crnogorska djeca u školi, izmeðu dva rata, poèela da srièu obavezni ekavski bio je to za njih šok i toliko neprirodna situacija da su morala pomisliti da su njihovi roditelji primitivni i nepismeni i da ih tek treba uèiti “otmenom” govoru. Nažalost, to se produžava i do današnjeg dana. Ne samo da dio nastavnog osoblja, pogotovu “snahe” iz Srbije, produžavaju da predaju na ekavskom, nego su ekavski više od dvije treæine tekstova u èitankama za maternji jezik i književnost. Da ne govorimo o tome da je još uvijek veæina udžbenika štampana u Beogradu, naravno na ekavskom, koje crnogorske prosvjetne vlasti nijesu u stanju, (ili neæe?) da ijekaviziraju pod izgovorom da je rijeè o navodno velikim troškovima.
Konaèno, èinjenica da èetiri naroda u bivšoj Jugoslaviji, i u našem neposrednom okruženju, govore i pišu meðusobno razumijevajuæim, odnosno u lingvistièkom smislu jednim jezikom, velika je privilegija ovog prostora. Taj jezik nikada nije bio i jedinstven, nego je svaki od ova èetiri naroda unosio svoje specifiènosti u zajednièku jezièku riznicu. Doprinos Crnogoraca takvoj jezièkoj baštini daleko prevazilazi fizièke mjere crnogorske teritorije ili broja stanovnika. Crnogorski u svijetu originalni istorijski put formiranja države i nacije, dugi život u neprijateljskom okruženju i osobena istorijska sudbina, duboko su utisnuti u jezièko tkivo ovoga naroda.



........................nastavak.................. ........

Crnogorski jezik nije fikcija veæ kulturna i civilizacijska realnost. Njegov sociolingvistièki sadržaj i posebno izražajno bogatstvo davno su uoèeni i od imperijalnounitarne jezièke nauke. Crnogorski govori, kao eufemizam i zamjena za nacionalno imenovanje jezika, i to usljed višedecenijskog dobro razraðenog asimilatorskog pritiska, temeljno su izuèeni. Današnja standardizacija i kodifikacija crnogorskog jezika za crnogorske jezièke struènjake jednostavan je posao.
Ako se predstojeæim ustavnim promjenama bilo amandmanski, bilo pravljenjem novog ustava, èak i hipotetiène zajednièke države, ne ispravi naziv jezika u školi generacije Crnogoraca æe sazrijevati u uvjerenju da Crnogorci nemaju ni svoga jezika, ni književnosti, ni kulture, ni ièega njihovog pod nebom. Imamo li prava na toliki stepen samouništenja?


Škola kao šovinistièka tvrðava


Pored ostalog, prvi školski predmet u Crnoj Gori se, po veæ nevažeæem žabljaèkom ustavu, zove “Srpski jezik i književnost”. Dakle, Crnogorci ne samo da nemaju svoga jezika veæ govore tuðim, nego ni svoju književnost. Njegoš, Ljubiša, Laliæ, Zogoviæ ili Mirko Banjeviæ se u Crnoj Gori izuèavaju u okviru srpske književnosti, daje im se i u njoj periferno mjesto, potcjenjuje i ponižava èitav jedan narod, krši svaki ustav od završetka Drugog svjetskog rata naovamo, negira nacionalni i kulturni subjektivitet najistorijskijeg naroda na Balkanu. Crnogorska škola i dalje opstaje kao šovinistièka tvrðava i tvorac najretrogradnijeg mentaliteta, trovaènica generacija. Oni “veseli” ratnici što su poèetkom devedesetih krvoloèno krenuli na Dubrovnik, odnosno na Hrvate u njihovoj zemlji, samo su dobri ðaci crnogorskih škola koje ih ne uèe da misle svojom glavom nego da ponavljaju stereotipe.

----------------------------------------------------------------------

Brojni crnogorski lingvisti


Pogledajmo, primjera radi, koliko su crnogorski lingvisti, naravno na radu u kulturnim centrima izvan Crne Gore, pretežno u Beogradu, doprinijeli nauci o nekad zajednièkom jeziku, ili možda samo srbistici: Mihailo Stevanoviæ, Radosav Boškoviæ, Mitar Pešikan, Nikola Banaševiæ, Milija Staniæ, ili danas Dragoljub Petroviæ, Mato Pižurica, Drago Æupiæ, pored ostalog i direktor Instituta za jezik SANU, ili u Sarajevu Jovo Vukoviæ, osnivaè i dugogodišnji šef katedre za jezik na sarajevskom Filozofskom fakultetu. Još prije Drugog svjetskog rata zvanje doktora nauka iz oblasti maternjeg jezika osvojili su Branko Miletiæ i Danilo Vušoviæ, u Skoplju je na univerzitetu predavao dr Tomanoviæ, na govoru Mrkojeviæa doktorirao Luka Vujoviæ itd. Samo na Filozofskom fakultetu u Nikšiæu trenutno radi pet doktora maternjeg jezika: Branislav Ostojiæ, Rajka Bigoviæ - Glušica, Zorica Raduloviæ, Miodrag Jovanoviæ i Jelica Stojanoviæ. Donedavno je u Nikšiæu predavao, istina ne jezik, nego crnogorsku književnost, jer je za jezik bio “nepodoban” dr Vojislav Nikèeviæ.

 
Scoring disabled. You must be logged in to score posts.
Zvek_Zivi_Cetinjanin
(Login Zvek_Zivi_Cetinjanin)

Re: Jos malo i K R A J ´ZajeBnici izmedju S & C`G !

No score for this post
December 12 2005, 5:39 PM 

CRNOGORSKA PRAVOSLAVNA CRKVA U DOBA DINASTIJE PETROVIÆ-NJEGOŠ (1667-1921)


Poznati kanonista SPC dr Nikodim Milaš je 1890, meðu autokefalne crkve ubrojao i - Crnogorsku pravoslavnu


Autokefalnost Crnogorske pravoslavne crkve je u nauci i realnom životu oèigledna i notorna èinjenica. Dr Nikodim Milaš, kanonista i crkveni velikodostojnik, u svojoj poznatoj knjizi “Pravoslavno crkveno pravo”, koja je 1890. godine objavljena u Zadru, pored ostalog, eksplicitno navodi da je Crnogorska pravoslavna crkva autokefalna.
Èuveni, slavni pravni istorièar i teoretièar, predstavnik istorijskopr-avne škole, redovni univerzitetski profesor, pisac “Opšte imovinskog zakonika za Književnu Crnu Goru” (1888) i prvi crnogorski ministar pravde dr Valtazar Bogišiæ je u jednom svojemu radu, uz ostalo, napisao i sljedeæe: “Kao i sve države gdje gospodari istoèno-pravoslavna vjera tako i Crna Gora ima svoju autokefalnu Crnogorsku crkvu”. Tu èinjenicu je svojevremeno zapazio i poznati crnogorski politièki i pravni pisac advokat dr Sekula Drljeviæ, kada je u jednoj svojoj knjizi napisao i ovo: “Crnogorsko pravoslavlje je crnogoroslavlje... Crnogorska crkva kroz sve vjekove nije bila ni u kakvoj zavisnosti od bilo koje pravoslavne crkve, pa ni od Carigradske patrijaršije”. Crnogorska pravoslavna crkva bila je i jeste slobodna, autokefalna, samostalna organizacija i u kanonskom i u eklestijastièkom smislu. Ona je, vjerna jevanðelju, hrišæanskoj etici i humanistièkim svjetonazorima, oduvijek bila i ostala duhovna, religiozna i nacionalna institucija crnogorskog naroda. Zato, osporavanje Crnogorske pravoslavne crkve predstavlja flagrantan akt napada na etnièki, etièki i nacionalni identitet i individualitet crnogorskog naroda i državotovorni subjektivitet i integritet Crne Gore.
U istoènoj varijanti hrišæanstva, u pravoslavlju, ne postoji jedinstvena, centralistièka i univerzalna crkvena organizacija koja bi obuhvatala èitav pravoslavni svijet. U pravoslavlju, crkva je organizovana i ustojena po teritorijalnom, pomjesnom, državnom, etnocentriènom i nacionaln-om modelu. Meðu pravoslavnim crkvama ne vlada odnos hijerarhije i subordinacije. U univerzitetskom udžbeniku “Pravne i politièke teorije”, koji je namijenjen studentima IV godine Pravnog fakulteta u Podgorici za istoimeni predmet, prof. dr Radovan Radonjiæ piše i ovo: “Na domicilnom prostoru pravoslavne crkve nije bilo velikih državnih tvorevina i jake centralne vlasti, zbog kojih bi i ona morala da se formira kao èvrsta centralistièka organizacija s jednim poglavarem na èelu. Ona, za razliku od katolilèke, nikada nije imala svoj jedinstveni administrativni centar i konsultativni organ (titula vaseljenskog patrijarha, koju po tradiciji nosi carigradski prvosveštenik, ne podrazumijeva nikakva stvarna prava ili administrativnu vlast u odnosu na druge patrijarhe, poglavare autokefalnih pravoslavnih crkava). Nasuprot principu centrizma i papskog apsolutizma u katolièkoj crkvi, u pravoslavnoj crkvi se razvijala i njegovala organizacija po saborskom i autokefalnom principu, što je podrazumijevalo poklapanje prostora crkvenog uticaja sa državnom granicom”, konstatuje prof. dr Radovan Radonjiæ. Dakle, carigradski patrijarh je i istorijski i savremeno u pravoslavnom svijetu samo primus inter pares (prvi meðu jednakima). Njegova titula je znak poèasti, a ne simbol vlasti, moæi, hegemonije i dominacije nad drugima. Carigradski patrijarh, kako u prošlosti tako i u sadašnjosti, nije imao i nema nikakvu vlast ili nadležnost nad Crnogorskom pravoslavnom crkvom, njenim poglavarem i klerom, od kada je ona postala de facto i de jure autokefalna.
Mitropoliti Crnogorske pravoslavne crkve nikada nijesu bili pod upravom i zapovijesti Carigradske patrijaršije. Takav nezavisan status Crnogorska pravoslavna crkva i njeni poglavari imali su i u odnosu na druge pomjesne crkve. Sa njima je Crnogorska pravoslavna crkva gradila i njegovala odnose na principima ravnopravnosti i uzajamnog poštovanja. Èinjenica je da su autokefalnost Crnogorske pravoslavne crkve svojedobno priznale i Carigradska patrijaršija i druge pomjesne pravoslavne crkve.
Tokom viševjekovnog postojanja slobodne i samostalne države Crne Gore, u okviru njenih granica, postojala je i djelovala autokefalna Crnogorska pravoslavna crkva, poštujuæi norme crkvenog, kanonskog prava i civilnog i državnog prava.


Srpska crkva želi da u Crnoj Gori bude državna crkva što je suprotno principima demokratskog èovjeèanstva


Crnogorska pravoslavna crkva bila je autokefalna u faktièkom smislu od 1603. godine, a u faktièkom i formalnom smislu od 1766. pa sve do njenog nasilnog ukidanja 1920. godine. Istorijska je istina da je Crna Gora 1852. godine, nakon nekoliko vjekova dominacije Vladikata kao oblika vladavine u kome su prerogativi državne i crkvene vlasti bili koncentrisani u rukama mitropolita, postala definitivno sekularna država u rangu Knjaževine. Ne treba zaboraviti da je Crna Gora, u vrijeme vladavine Šæepana Malog (1767-1773) bila svjetovna država. Do doba knjaza Danila I Petroviæa Njegoša, crnogorske mitropolite, koji su do tada bili i poglavari države, birao je, u skladu sa principom narodnog suvereniteta, svojom slobodnom i vrhovnom voljom crnogorski narod. Od doba knjaza Danila mitropoliti su imali vlast u crkvenim poslovima jer je Crna Gora postala svjetovna država, u kojoj je politièka vlast razdvojena od crkvene vlasti, od nje osamostaljena i nad njom nadmoæna.
Prof. dr Nebojša Vuèiniæ je to formulisao ovako: "I u kanonskom i u eklestijastièkom smilu, sve do 1918. godine, odnosno nasilnog, nelegitimnog i nelegalnog ukidanja crnogorske države, Crnogorska pravoslavna crkva je bila samostalna i nezavisna, podreðena jedino suverenoj vlasti crnogorske države, odnosno njenih vladara". U doba Knjaževine Crne Gore (1852-1910) i u vrijeme Kraljevine Crne Gore (1910-1921) aktivno pravo izbora mitropolita Crnogorske pravoslavne crkve pripadalo je Knjazu, Kralju, Gospodaru, Vladaru. Suverenu kao nosiocu najviše vlasti u državi Crnoj Gori. Tako je bilo sve dok 1918. godine nije, na brutalan i kriminalan naèin, uništena nezavisna, suverena i meðunarodno priznata Kraljevina Crna Gora. Nekada je u Crnoj Gori, u doba kada je ona bila Knjaževina i Kraljevina, pravoslavna vjera pravnim normama bila ureðena i propisana kao "državna vjera" ili "vladajuæa vjera", dok su ostale priznate vjeroispovijesti imale status tolerisanih vjeroispovijesti. U savremenim uslovima u Crnoj Gori ne postoji jedna ustavom ili zakonom ustanovljena državna ili vladajuæa vjera, što je dobro, veæ vlada naèelo odvojenosti crkve od države i ravnopravnosti, pariteta, za sve vjeroispovijesti. Crnogorska pravoslavna crkva se ponaša u skladu sa tom èinjenicom i nijednim svojim postupkom to nije osporila ili dovela u pitanje. Za razliku od nje, Srpska pravoslavna crkva pretenduje da bude u Crnoj Gori državna ili vladajuæa crkva, što je potpuno neprimjereno i suprotno savremenim dostignuæima demokratskog èovjeèanstva. Istorijska je istina da je Crnogorska pravoslavna crkva 1920. godine ukinuta potpuno bespravno. Meðutim, Crnogorska pravoslavna ckrva je 1993. godine obnovljena i ona djeluje veæ nekoliko godina u veoma teškim materijalnim i imovinskim uslovima, suoèena sa politikom diskriminacije koja se od tada do danas permanentno prema njoj vodi. Crnogorska pravoslavna crkva poštuje vjerska prava i slobode drugih, ne ogranièava ih i ne ugrožava nièim, i zato traži da se i njena prava i slobode poštuju, ne ogranièavaju i ne povrjeðuju.
Èinjenica je da je Crna Gora kontinuirano stoljeæima egzistirala u razlièitim oblicima državnog ureðenja, vladavine, politièkog režima i sistema organizacije vlasti, kao autohton i samostalan državno-pravni subjekt i identitet.
Veoma znaèajan stub u izgraðivanju crnogorskog naroda i nacije, uèvršæivanju i afirmisanju Crne Gore kao slobodne i nezavisne države, predstavljala je stoljeæima autokefalna Crnogorska pravoslavna crkva, njena snaga autoriteta i uticaj na društvene tokove i procese. Prièa o istoriji Crnogorske pravoslavne crkve istovremeno je i prièa o istoriji klasiène i herojske Crne Gore i slobodarskim svjetonazorima crnogorskog naroda u prošlosti.
Crnogorska pravoslavna crkva je svoju faktièku autokefalnost naroèito ispoljila u vrijeme vlasti vladike Danila Petroviæa Njegoša (1697-1735), rodonaèelnika slavne crnogorske dinastije Petroviæ Njegoš. Od toga vremena, crnogorski mitropoliti uspostavljaju kontakte i odnose sa Svetim sinodom Ruske pravoslavne crkve.
Opštecrnogorski zbor je 1735. godine za nasljednika vladike Danila na mitropolitskom i politièkom prijestolu Crne Gore izabrao njegovog sinovca Savu Petroviæa Njegoša.
Opredjeljujuæi se za poziv vjerskog poglavara crnogorskog naroda, Sava Petroviæ je prerogative politièke vlasti i angažman na svjetovnom planu prepustio svojemu bratu od strica Vasiliju Petroviæu Njegošu. Od 1750. godine vladika Vasilije Petroviæ igra ulogu stamenog politièkog autoriteta u Crnoj Gori, èija je sveukupna aktivnost ostavila neizbrisve tragove na dalji razvoj crnogorskog društva i države. Do smrti koja ga je zadesila 1781. godine, dakle, preko šezdeset godina, Sava Petroviæ je bio mitropolit autokefalne Crnogorske pravoslavne crkve. I u vrijeme ingenioznog vladara kakav je uistinu bio Šæepan Mali, mitropolit Sava Petroviæ zadržao je svojstvo poglavara crnogorskog naroda.


Etika crnogorskih mitropolita je za veliki broj srpskih, peækih patrijarha bila - nepoznata zemlja


Vasilije Petroviæ je bio vladalac snažnog formata, velikog ugleda i uticaja kod crnogorskog naroda i šire. Vladika Vasilije ostavio je impresivan trag na izgraðivanju profila i karaktera Crnogorske pravoslavne crkve.
Crnogorska pravoslavna crkva držala se dosljedno obièaja kojeg je jezgrovito izrazio Petar I Petroviæ Njegoš 1813. godine: "Mitropolit je prirodni Crnogorac, kako su i prvi mitropoliti bili i ne može u Crnu Goru biti mitropolit stranac, nako rodni Crnogorac iz prvijeh crnogorskijeh familija". Ovo pravilo bilo je dosljedno primjenjivano u Crnoj Gori, u vrijeme teokratskog i sekularnog perioda njene prošlosti do 1918.godine, izuzev u jednom sluèaju kada je, sredinom XIX vijeka, crnogorski mitropolit postao izvanjac Nikanor Ivanoviæ (Srbin iz Dalmacije).
Treba reæi da je Crnogorska pravoslavna crkva u ispoljavanju svojega religioznog karaktera imala specifiènosti u odnosu na druge crkvene ustanove. "To ne bješe vjera poslušnosti, poniznosti, samozataje i neotpornosti, ili oèekivanja tuðe pomoæi, nego vjera bez ijednog znaka pasivnosti. To je vjera koja je vaspitavala u naporima i borbi, odvažnosti, mužaštvu i samoodbrani - vjera uzdanja, istrajnosti i muèeništva, vjera koja podiže duh i èini život viteškim". Zapravo, te odlike predstavljale su moralnu vertikalu i vrline crnogorskih mitropolita u istoriji. Zbog takvih sposobnosti i ponašanja oni su kod crnogorskog naroda zavrjeðivali legitimitet i podršku i posjedovali jak kredibilitet. Takva etika i konkretni postupci za veliki broj srpskih peækih patrijarha bili su ono što se u prenosnom znaèenju zove tera incognita.
Mitropolit autokefalne Crnogorske pravoslavne crkve 1784.godine postaje Petar I Petroviæ Njegoš. Kao i arhipastiri crnogorski prije njega, on je bio izabran za svjetovnog i duhovnog korifeja Crne Gore suverenom odlukom Opštecrnogorskog zbora.
Petar Prvi Petroviæ Njegoš je nosio bijelu pankamilavku, za koju francuski maršal Marmon kaže "da je najviše odlikovanje u pravoslavnoj crkvi". Ona je simbolizovala autokefalan status crnogorskog mitropolita Petra Prvog Petroviæa Njegoša. Nosio ju je i njegov nasljednik Petar Drugi Petroviæ Njegoš (vladika Rade).
Petar Prvi se u svojoj dugogodišnjoj vladavini afirmisao kao politièar snažnog formata, uspješan diplomata, zakonodavac i reformator, sposoban vojskovoða i poštovani arhipastir. Petar Prvi Petroviæ Njegoš roðen je 1.aprila 1749.godine. Umro je 31.oktobra 1830. Teokratski vladar Crne Gore bio je èetrdesetšest godina. Sahranjen je u Cetinjskom manastiru gdje se i danas nalazi njegov æivot. Svojim zaslugama još za života zavrijedio je priznanje Svetog vladike. Kanonizovan je za svetitelja Crnogorske pravoslavne crkve 1834.godine. Poznat je kao Sveti Petar Cetinjski. Slavi se na Luèindan 31.oktobra.
Petar Prvi je testamentom za nasljednika na prestolu države i crkve odredio sinovca Rada Tomova Petroviæa. On æe preuzeti upravu u teokratskoj Crnoj Gori krajem 1830.godine. Umro je 1851.godine. Hirotonija Petra Drugog Petroviæa Njegoša u Petrogradu 1833.godine predstavlja izuzetno važan dogaðaj posebno u istoriji Crnogorske pravoslavne crkve. On je bio prvi crnogorski mitropolit zavladièen u Rusiji. S jedne strane, Dvor Carske Rusije se tada odnio prema Petru Drugom kao prema suverenu jedne samostalne države, što je predstavljalo znaèajan iskorak i doprinos u pravcu afirmacije subjektiviteta Crne Gore u ondašnjim meðunarodnim odnosima. S druge strane, Sveti Sinod Ruske pravoslavne crkve potvrdio je èinjenicu da je on mitropolit autokefalne Crnogorske pravoslavne crkve. Petar Drugi se nalazio na èelu teokratske Crne Gore do svoje smrti 1851.godine. Njegovim odlaskom s prestola Crne Gore definitivno nestaje teokratski oblik vladavine.
Danilo Petroviæ Njegoš je 1852. godine preuzeo svjetovnu vlast u Crnoj Gori. Konaèno je Crna Gora postala sekularna država. Teokratija je veæ pripadala prošlosti. Crna Gora je 21.III 1852. godine proglašena Knjaževinom. Prvi crnogorski knjaz bio je Danilo Petroviæ Njegoš.


Mitropolit Nikanor Ivanoviæ uèestvovao je u zavjeri protiv knjaza Danila Petroviæa u Kotoru 1860.godine


U Knjaževini i Kraljevini Crnoj Gori zakonskim aktima pravoslavna vjera bila je ustanovljena kao "državna vjera" ili "vladajuæa vjera", a ostale priznate vjeroispovijesti imale su slobodu i samostalnost u vršenju prava koje im je pravnim normama omoguæila suverena državna vlast. Crna Gora je u doba knjaza Danila Petroviæa po svom ureðenju bila sekularna država, u kojoj je državna vlast razdvojena od crkvene. Meðutim, ta sloboda i samostalnost crkve u odnosu na državu nije bila neogranièena. Naprotiv, Crnogorska pravoslavna crkva, koja je odavno kanonski ostvarila autokefalnost, bila je u doba knjaza Danila i knjaza/kralja Nikole, scricto jure vezana za državnu vlast i po mnogim pitanjima od nje zavisna. Svjetovna vlast nije, dakle, željela sebe lišiti uticaja, upliva i prava intervencije u pogledu statusa i djelatnosti Crnogorske pravoslavne crkve. Organi državne vlasti Knjaževine Crne Gore bili su supremativni u odnosu na crkvenu vlast. Drugim rijeèima, Crnogorska pravoslavna crkva bila je slobodna i samostalna u okvirima svoje nadležnosti, ali u pogledu mnogih pitanja ona je bila èvrsto vezana za državu i zavisna od nje. To je bilo regulisano aktima i normama pozitivnog prava (Ustavom i Zakonima), kao i unutrašnjim kanonskim propisima crkve. Prvi crnogorski mitropolit poslije uspostavljanja posebne svjetovne državne vlasti u kneževini Crnoj Gori bio je Dalmatinac Nikanor Ivanoviæ (1852-1860). U stvari, prvi stranac na crnogorskoj mitropolitskoj stolici bio je Nikanor Ivanoviæ. Nakon dosta problema, izvanjac Nikanor Ivanoviæ hirotonisan je u Rusiji 1858. godine i postao je mitropolit Crnogorske pravoslavne crkve.
Mitropolit Nikanor Ivanoviæ uèestvovao je u zavjeri protiv knjaza Danila Petroviæa Njegoša. Odigrao je zapaženu ulogu u uspjelom atentatu na njega u Kotoru 1860. godine.
Nikanor Ivanoviæ je odlukom knjaza Nikole i velikog vojvode Mirka Petroviæa 1860. godine prestao biti mitropolit Crnogorske pravoslavne crkve. Napustio je tada Crnu Goru.
Na osnovu testamenta knjaza Danila, godine 1860. Gospodar Crne Gore postao je knjaz Nikola I Petroviæ Njegoš. "Posljednji crnogorski gospodar iz kuæe Petroviæ Njegoš, Nikola I (1841-1921) stajao je dugo na kormilu svoje zemlje. Crnogorska istorija druge polovine XIX vijeka i prve dvije decenije XX vijeka sva je u znaku njegove liènosti, najprije kao knj-aza (1860-1910) i potom kao kralja (1910-1918). Nikola I je bio najvažniji usmjeravajuæi èinilac, personifikacija Crne Gore, njen ideolog, neprikosnoveni voð i samodržac u najburnijem i istovremeno najdramatiènijem vremenu njenog razvitka. Uz sav ugled koji je Crna Gora uživala pod njegovim rukovodstvom, uz sve simpatije koje je stekla u meðunarodnoj javnosti, posebno meðu balkanskim narodima, za sve pobjede koje je izvojevala na mnogim ratištima u bojevima s Turcima, on, njen dominus, imao je i tu nesreæu da doživi njen tragièan kraj, kojemu je, doduše, na posredan naèin i sam kumovao. Iako faktièki nasilno detronizovan spoljnim faktorima 1918. godine, po zakonima svoje zemlje, Nikola I je ostao suveren Crne Gore do svoje smrti 1921. godine. Umro je u Kan Antibu na jugu Francuske, a sahranjen u San Remu u Italiji". "Kad je knjaz Nikola stupio na prijesto, našao je upražnjenu stolicu Cetinjske mitropolije - mitropolit Nikanor Ivanoviæ napustio je bio sv-oju eparhiju i Crnu Goru. Na up-ražnjenu stolice Mitropolije knjaz imenuje tadašnjeg arhimandrita Cetinjskog manastira Ilariona Roganoviæa, koji odmah iza toga krene u Petrograd, gdje ga petrogradski mitropolit Isidor, 30.maja 1863. godine, posveti za episkopa, a 28. juna iste godine povrati se u domovinu i preuzme upravu svoje eparhije.


Crnogorsku crkvu je ukinuo Aleksandar Karaðorðeviæ 1920; obnovljena je narodnom voljom na Cetinju 1993.



Mitropolit Ilarion Roganoviæ bio je poglavar Crnogorske pravoslavne crkve do 1882. godine. Na Cetinju je 8. IX 1878. godine rukopoložen od strane mitropolita Ilariona Roganoviæa i episkopa Gerasima Petranoviæa - Visarion Ljubiša. On je bio crnogorski mitropolit od 1882. do 1884. godine.
Mitrofan Ban (1841-1920) dolazi na èelo autokefalne Crnogorske pravoslavne crkve 27. maja 1884. godine odlukom knjaza Nikole I Petroviæa Njegoša. Novu dužnost arhimandrit Mitrofan Ban preuzeo je 12. avgusta 1884. godine. U isto vrijeme, zadržao je upravu Zahumsko-raške eparhije Crnogorske pravoslavne crkve. Po želji knjaza Nikole, arhimandrit Mitrofan 20. marta 1885. godine otišao je za Petrograd da tamo bude hirotonisan za episkopa Crnogorske pravoslavne crkve. "Posveæenje je izvršeno u Isaklijevskoj crkvi 6. aprila 1855. godine od strane petrogradskog mitropolita Isidora i drugih èlanova Sv. sinoda i mnogobrojnog sveštenstva, a u prisustvu samoga imperatora Aleksandra III i èlanova ruskog Carskog Doma". Za mitropolita crnogorskog Mitrofan Ban je naimenovan 27. oktobra 1885. godine kada je knjaz Nikola slavio jubilej - dvadesetpetogodišnjicu svoje vladavine. Na tome mjestu on se nalazio sve do svoje smrti 1920. godine, kada je Crnogorska pravoslavna crkva nekanonski, protivustavno i nezakonito ukinuta.
U nezavisnoj i meðunarodno priznatoj Crnoj Gori, živjela je Crnogorska pravoslavna crkva na osnovu vlastitih legislativnih akata, uredbi, opštih pravila pravoslavnog crkvenog prava i starih obièaja. U tom pogledu od fundamentalne važnosti je pomenuti: Ustav Svetoga sinoda u Knjaževini Crnoj Gori (1903); Ustav pravoslavnih konsistorija u Knjaževini Crnoj Gori (1904); Zakon o parohijskom svještenstvu (1909). Status Crnogorske pravoslavne crkve regulisan je i "Ustavom za Knjaževinu Crnu Goru" donešenom na Nikoljdan 1905. godine.
"Ustav Svetog Sinoda za Knjaževinu Crnu Goru" od 1903.godine je bio imperativnog karaktera. U njemu je precizno normirana autokefalnost Crnogorske pravoslavne crkve, njeno ustrojstvo, njen djelokrug, sastav, unutrašnji poslovi, spoljašnji poslovi.
U "Ustavu za Knjaževinu Crnu Goru" 1905. godine bilo je normirano u èlanu 40 sljedeæe: "Državna vjera je u Crnoj Gori istoèno pravoslavna. Crnogorska je crkva autokefalna. Ona ne zavisi ni od koje strane Crkve, ali održava jedinstvo u dogmama s istoèno pravoslavnom Vaseljenskom crkvom. Sve ostale priznate vjeroispovijesti slobodne su u Crnoj Gori".
Nakon okupacije i aneksije Crne Gore izvršene 1918. godine, sproveden je postupak protivpravnog, nekanonskog, odnosno, nasilnog ukidanja autokefalne Crnogorske pravoslavne crkve, koji je trajao od kraja 1918. do 1922. godine.
Sve sporazume i odluke donijete u pravcu stvaranja "Ujedinjene Srpske pravoslavne crkve Kraljevstva SHS", kako je to nazivano od strane ondašnjih klerikalnih i politièkih vlasti, i ukidanja autokefalne Crnogorske pravoslavne crkve i dr, potvrdio je i sankcion-isao s pozicija hegemonije državne vlasti regent Aleksandar Karaðorðeviæ Dekretom od 17 (30) juna 1920. godine.
Tim aktom izvršeno je nasilno ukidanje samostalne Crnogorske pravoslavne crkve.
Meðutim, prije nekoliko godina, obvnovljena je autokefalna Crnogorska pravoslavna crkva. Na Luèindan 31. oktobra 1993. godine na Crnogorskom saboru pod otvorenim nebom, na Cetinju, ispred dvorca kralja Nikole I Petroviæa Njegoša, u duhu tradicije, Crnogorci su obnovili Crnogorsku pravoslavnu crkvu.
Eppur si muove - davno je rekao Galilej.

 
Scoring disabled. You must be logged in to score posts.
Zvek_Zivi_Cetinjanin
(Login Zvek_Zivi_Cetinjanin)

Re: Jos malo i K R A J ´ZajeBnici izmedju S & C`G !

No score for this post
December 12 2005, 5:40 PM 

Radoslav Rotkovic, (odlomak iz knjige Velika zavjera protiv Crne Gore)

(573 Vukotiæ, Uspomene, 173. I dalje do 180.)

(574 U brošuri 20/21)



Poslije drugoga balkanskoga rata došlo je do razgranièenja Crne Gore i Srbije, èime su one, prvi put poslije XV vijeka, dobile zajednièku granicu. Ragovora o tome bilo je veæ u vrijeme bukureštanskih mirovnih pregovora, avgusta 1913. godine, kada su crnogorski delegati bili Janko Vukotiæ i Jovan Matanoviæ. Vukotiæ piše da su znali da bi Crna Gora više zemljišta dobila, da je još tada povuèena granica izmeðu Srbije i Crne Gore, kao izmeðu ostalijeh balkanskijeh država. Ali su to pitanje ostavili za kasnije, nakon što su kratkom izjavom, koja je dodata ugovoru, naglasili zasluge Crne Gore u ratovima protiv Turske i preporuèili Mirovnoj konferenciji "da se pri odreženju granica izmežu Srbije s jedne i Bugarske i Grèke s druge strane, uzme u obzir, da dio dobitka koji propane Srbiji, treba (da) dijeli sa Crnom Gorom". (573)

Ova skromna izjava, piše Vukotiæ, uèinila je lijep utisak, ali na - Rumune. Na to je Vukotiæ predložio da , u sluèaju neslaganja sa Srbijom, Rumunija uðe u meðunarodnu arbitražu, umjesto Bugarske, što je i prihvaæeno. Kad su se vratili u Beograd, Vukotiæ je rekao Pašicu da mora u Makednoiju, da isprati svoju vojsku, pa æe se odmah vratiti u Beograd radi pomenutijeh pregovora, na što je Pašiæ odgovorio da æe se sve svršiti "lako i s malo dogovora". Nakon ovoga pošao je Vukotiæ kod ruskoga poslanika Hartviga koji mu je odmah rekao: "Molim Vas, nemojte tražiti Prizren, a drugo æete dobiti što hoæete"!

Hartvig je poznavao crnogorske prilike, jer je bio na Cetinju u vrijeme razgranièenja s Turskom oko Plava i Gusinja. Vukotiæ ovo istièe da bi podvukao negativan rad svijeh ostalijeh ruskih poslanika na Cetinju, sem Jonina, Argiropula i sekretara Djaèenka. Vukotiæ je po Matanoviæu poslao svoj prijedlog na Cetinje, da dobije otud mišljenje, a sam se zaputio u Makedoniju. Kad se vrnuo u Beograd, Pašiæ mu je rekao da æe sve iæi lako: nudeæi obe te dve varoši, to jest Pljevlja i Ðakovicu. A granica? Ide drimom? Kad je Vukotiæ pokazao Pašiæu daDrim teèe nekoliko kilometara od Peæi i da Metohija neæe pripasti Crnoj Gori, Pašiæ jepogledao na mapu i, kao, zaèudio se da je to baš tako! Dalji pregovori voðeni su sa generalom Božanoviæem, no ovaj nije hito dalje od onoga što je ranije predložio Pašiæ. Onda je Vukotiæ pošaokod Stojana Protiæa koji je , takoðe, bio nepopustljiv, jer je Srbija izložena velikim troškovima i treba da živi. Onda je Vukotiæ zapitao: zar i Crna Gora isto tako nezavisna država kao i Srbija, nije izložena troškovima za opštu srpsku stvar i zar ne treba da živi? No Protiæ odgvori, dosta neoprezno, da je Srbija, istorijskim razviæem pozvana da o Srpstvu vodi raèuna! I to bi bilo sasvim logišno, da se operisalo sa pravim pojmovima! Ali po Protiæu, kojega su zvali bandoglavi Stole, kao i po Pašiæu i ostalijema, Srpstvo je obuhvatalo i Makedoniju i Crnu Goru i Bosnu i Hercegovinu! A da bi se pregovori prekinuli ili otežali, najednom su nestali iz Beograda, na odmore: i Hartvig, i Pašiæ, i kralj Petar, i predsednik Skupštine Andra Nikoliæ. Onda je i Vukotiæ namjeravao da se vrati, pa, kad je za to èuo, došao je da s njime razgovara prijestolonasljednik Aleksandar. No odmah su se posvaðali oko toga: ko je osvojio Ðakovicu! Aleksandar je tvrdio da su Srbi osvojili Ðakovicu i da su imali u tim borbama 40 ranjenih a Janko nije stigao da odgovori da su Crnogorci imali 1141 ranjenoga i 360 mrtvih! Vraæajuæi se u Crnu Goru Vukotiæ je krenuo preko Skoplja, i tu u je ruski poslanik Bjeljajev kazao da je dobio depešu iz Beograda: da se saopšte minimalni zahtjevi za razgranièenje. Vukotiæ je zatražio Peæku nahiju a u rejonu Ðakovice neka granica ide Drimom. Srpska vlada nije ni na to pristala. I kralja Nikola i Vlada stali su iza Vukotiæevih prijedloga. Tako da je poslije odmora poslat u Beograd Mirko Mijuškoviæ da nastavi pregovore, na bazi veæ datih prijedloga. A srpska vlada prihvata tada uglavnom liniju granice u Metohiji, ali oduzima u Sandžaku dosta teritorija, posebno bogate rožajske šume. Pošto su ovi pregovori trajali tako dugo, reakcije su i u Crnoj Gori i u Srbiji bile negativne, ali ne zato pto Srbija ne prihvata zahtjeve Crne Gore, nego: zašto se uopšte razgranièavaju dvije srpske države, kad æe uskoro biti samo jedna? Tako je i Crna Gora prihvatila potonji srpski prijedlog.

Izgleda malo vjerovatno, iako logièno: nakon svega onoga što se dešavalo u bombaškim aferama, u oba balkanska rata, iz Crne Gore je potekla inicijativa o izvjesnom obliku unije Crne Gore i Srbije. Sekula Drljeviæ objavio je (1914) na tu temu brošuru: Borba za carinsku, vojnu i diplomatsku uniju izmeðu Crne Gore i Srbije. To je, u stvari, njegov govor u narodnoj skupštini 10/23. februara 1914. Dakle, ono isto što je predloženo i krajem XX vijeka! Istorija zaista zna da se ponavlja!

Drljeviæev govor nije bio kvalitetan, jer se više osvrtao na kritiku Vlade i hvaljenje Gospodara nego na uniju. Tadašnji položaj Crne GOre smatrao je vjeènim, pa je stoga zakoljuèio da "velika moguænost našega kulturnoga i ekonomskoga preporoda leži u carinskoj, vojnoj i diplomatskoj uniji izmeðu Crne Gore i Srbije. U tim unijama ja nalazim jedini izvor našega narodnoga blagostanja, smatrajuæi ih prirodnom ekonomsko-politièkom posljedicom teritorijalnoga spajanja srpskih kraljevina i nužnom nagradom krvavih ratnih napora srpskoga naroda. Ostavljajuæi da drugom prilikom podrobnije govorim o konstrukciji traženih unija, naglašujem, da u pojam moje koncepcije ulazi i jedinstvo željeznica i monopola duhana". 574

On, dakle, nije razmišljao o neprirodnosti tadašnjijeh granica Crne Gore, o njenoj odvojenosti od mora, sem komadiæa obale u Baru, od njenoga prirodnoga, buduæega razvoja koji joj može obezbijediti samostalni ekonomski život, nego je pošao od pretpostavke da æe Austrija ostati na crnogorskome primorju barem još stotinu godina. A samo se po sebi razumije da Crna Gora, u ondašnjijem granicama, nije moga da se uspješno ekonomski razvija.



/.../



Zvanièna Srbija nije željela da javno istupi sa sovjom platformom za uniju iz t ri razloga: a) da ne bi izgledalo da ona nešto nameæe maloj Crno Gori; b) zato što je u Crnoj Gori imala dovoljno svojijeh ljudi, ne onakvih kao što su bili Medakoviæ, Duèiæ, Piroæanac, nego izvornih Crnogoraca koji æe srpski projekat unije podnijeti kao crnogorski; i c) zato što njoj uopste nije bilo stalo do vojne, carinske i diplomatske unije kkoja bi podrazumijevala postojanje Crne Gore! Ona je, naime željela ono što je i izvršila - aneksiju! U tome se krije i nezadovoljstvo Janka Toškoviæa i ostalijeh klubaša za tu ideju!

Unija je podrazumijevala da Crna Gora i njena dinastija ostanu, da se dvije zasebne države dogovore oko nekih zajednièkih poslova: zajednièkih poslanstava u inostranstvu, zajednièke odbrane i ukicdanja carina! A to je za njih ne samo malo nego i beznaèajno, pa je za prijedlog glasalo svega 6 poslanika! Zato je sve to i odloženo do rata, za koji se znalo da æe izbiti, samo se nije znalo kada æe izibiti, a u kome æe Crna Gora i dalje na ivno ginuti za tuðe interese i tako, sama, dobrovoljno i oduševljeno, pripremiti teren za uniju u kojo više neæe biti ni nje, ni njenoga imena, ni njene dinastije!





 
Scoring disabled. You must be logged in to score posts.
Zvek_Zivi_Cetinjanin
(Login Zvek_Zivi_Cetinjanin)

Re: Jos malo i K R A J ´ZajeBnici izmedju S & C`G !

No score for this post
December 12 2005, 5:49 PM 



1.
"Bratski zagrljaj" Srbije

Obezdrzavljenje Crne Gore, 1918. godine, imalo je snazan odjek u svijetu. Paradoksalno je da su interese Crne Gore i tada bolje vidjeli i prepoznavali drugi, nego mnogi Crnogorci, koji su sa otvorenom mrznjom svu energiju ulagali na unistenje crnogorske drzave. Ovdje prenosimo neka reagovanja parlamenata stranih zemalja, kao i pisanje stampe, kako je to biljezio cetinjski ''Glas Crnogorca''

Krajem 1918. godine sa evropske karte nasilno je izbrisana jedna stara drzava (27. u Evropi, na Berlinskom kongresu, cetiri decenije prije toga). Jedni su je zvali Crna Gora, drugi Montenegro, treci Karadag, ili Mavrounion... No, svi su sa velikim zanimanjem pratili taj "bratski" pogrom Srbije na Crnu Goru i Crnogorce.
Stradanje Crne Gore odvijalo se pred gotovo svim releventnim faktorima Evrope i Amerike. Istaknuti pojedinci govorili su o nepravdi koja je nanesena Crnoj Gori, parlamenti mnogih zemalja su na posebnim zasjedanjima osudili takva nastojanja, a svjetska stampa je burno reagovala i negodovala.
Tim ''plemenom gorstaka'' svi su se u svijetu bavili sa simpatijama, ali je, uprkos svemu, tocak istorije prosto zgnjecio drzavu Crnogoraca. To stradanje jedino kao da nije vidio dio crnogorskog naroda, zaslijepljen anticrnogorskom propagandom mentora iz Beograda. Mnogi ondasnji uglednici i evropski parlamentarci pitali su se da li je moguce da neko ne ljubi svoju domovinu, a ni evropska stampa takodje na to pitanje ne nalazi odgovor...

SAMI SEBI PRITEZALI OMÈU

I dok su nas drugi uzdizali do nivoa mita, mi smo sami sebe ruzili i gusili u medjusobnim suludim antagonizmima, pa se ispostavilo da smo sami sebi najveci neprijatelji. I gle, cuda: takvo mentalno stanje i potraga Crnogoraca za sopstvenim bicem, produkuje i dan danas razlike koje su prijetnja Crnoj Gori.
Iz istorijskih dokumenata lako se saznaje da ''bratski zagrljaj'' Srbije i Crne Gore 1918. godine nije bio nimalo njezan. Naprotiv! Rezultirao je gubljenjem suvereniteta Crne Gore, terorom, progonima, zrtvama. Na hiljade ljudi je izginulo, prognano, mnogi su ostali na zgaristima svojih domova unizeni i ''obezdrzavljeni''...
Uzalud su proglasi crnogorskog kralja u egzilu budili patriotizam Crnogoraca, uzalud su njegove rijeci kao eho odjekivale crnogorskim brdima - da je "Crna Gora Crnogoraca", da se "crnogorsko pitanje biti pravedno rijeseno"... Na njegovu, a i zalost mnogih drugih Crnogoraca, stvar je otisla u drugom pravcu.
Sve je to zapazano u evropskim parlamentima i americkom Kongresu, a i americka i evropska stampa pomno su pratili novo stanje u Crnoj Gori - u pocetku sa velikim simpatijama i podrskom pravednom rjesenju "crnogorskog pitanja". No, na kraju, mocnici svijeta su podrzali nezajazljive apetite Srbije i prihvatili rjesenje koje kralja Nikolu i Crnu Goru zauvijek razdvajaju i time mu nanose najveci bol, koji nije mogao preboljeti do kraja zivota.
No, neka o tome govore dokumenti...

BRITANSKI PARLAMENT O CRNOJ GORI

Posebno glasan u odbrani prava Crne Gore bio je poslanik Gornjeg doma Britanskog parlamenta, lord Sidenhem, koji je optuzio vladu da zanemaruje taj problem. Pocetkom 1920. godine lord Sidenhem je iznio pred parlament nekoliko pitanja: ''Da li je pohapsena crnogorska Skupstina? Da li Srbi sprjecavaju Crnogorcima povratak iz Italije? Zasto je okupirana Crna Gora?''
Sidenhem je cak zahtijevao od britanskog premijera Lojda Dzordza da insistira da se Crnoj Gori odobri pravo na samoopredjeljenje i da se srpske trupe povuku iz Crne Gore.
Takvi politicki stavovi lorda Sidenhema uticali su i na jugoslovensko poslanstvo u Londonu da ustvrdi da "crnogorsko pitanje ne postoji". Jugoslovenski (srpski) poslanik Vesnic je, cak, izjavio da "ne postoji crnogorska politika prema ovom pitanju", vec da "kralj Nikola vodi italijansku politiku!"
Pred poslanicima Gornjeg doma britanskog parlamenta lord Sidenham je odrzao slijedeci govor:

''Moji lordovi, Proslog marta ja sam pokusao da Vam predstavim nemilosrdno tretiranje crnogorskog naroda od strane srbijanskih vojnih vlasti. Srbijanske trupe su pocinile mnoge vrste zlocinstava po Crnoj Gori. Tamo su sela bila bombardovana srbijanskom poljskom artiljerijom, dok su zene i djeca bila poubijana. Hiljade crnogorskih domova su bili unisteni, a stotine Crnogoraca pozatvarani u svojoj zemlji od strane Srbijanaca, bez ikakve krivice ili osude. Ja sam, takodje, dao i dokaze od britanskih podanika, opisujucu tamosnje stanje u tamnicama.
Plemeniti Erl (Kerson) nije demantovao nijednu od tih optuzbi, i ja sam mu bio vrlo blagodaran za simpatiju, koju je on izrazio prema ovom hrabrom narodu, ciji nacionalni zivot Srbijanci hoce da uniste.
Situacija se mnogo pogorsala od proslog marta. Nazad kratkog vremena odrzao se skup Crnogoraca u Gaeti (Italija) i donesena je rezolucija, koja je meni bila poslana od strane jednog bivseg ministra crnogorskog.
Ovo je jedan apel od strane velikog broja ljudi, od kojih je gotovo svaki bio vojnik i koji su se hrabro borili za nasu opstu stvar, za vrijeme ovog rata. Britanski oficir u Crnoj Gori pisao mi je proslog mjeseca: ''Srbijanske vlasti stalno hapse crnogorsko stanovnistvo, koje drze u zatvoru indefitivno, bez ikakve osude i optuzbe.. Izgleda mi, da ovi nasilnici u ovoj zemlji rade da uniste njihovo najbolje: neprijateljski im dio stanovnistva, koje je oko 90 od sto citavog ziteljstva, nasilno ponasanje srbijanskih trupa je cak arogantna i prema amerikanskim gradjanima.

PRVI DOKAZI O STRADANJIMA

U nastavku lord Sidenham je dodao:
"Evo rijeci bivseg crnogorskog vojnika Nikole Bacevica u peticiji, koju je on adresirao amerikanskim vlastima: Proslog mjeseca stigao sam iz Sjedinjenih Drzava u Ulcinj, u Crnu Goru, s namjerom da odvedem svoju porodicu natrag, u Sjedinjene Drzave, ali vlasti te zemlje su me uhapsile za 8 dana, uzevsi moj amerikanski pasos, sva moja uvjerenja (certifikat) i novac koji sam imao. Poslije 8 dana pustili su me iz zatvora, ali pod strazom, da ne bih komunicirao sa amerikanskim vlastima. Nije mi bilo dozvoljeno da dodjem u dodir sa Amerikanskom Legacijom u Beogradu. Kao amerikanski podanik, ja se obracam Vama za pomoc i zastitu za mene i moju porodicu. Spasite nas od ovog nasilja i patnje!''
Ovaj covjek, dok je jos bio u zatvoru, vidio je jednu staricu sibikanu, jer su joj sinovi utekli ispod srbijanskog terora; cak ni britanski gradjani nijesu sigurni. Jednog dana dvije britanske milosrdne seste su bile pozvane da se prijave srbijanskim vlastima koje su za sve vrijeme pokusavale ukoliko su mogla da sprijece rad britanskih humanih misija u Crnoj Gori. Moja najnovija informacija jeste pismo od jednog Britanca, od 27. maja, u kojemu pisac kaze: ''Sve musko izmedju 18 i 38 je nasilno uzeto u jedan ''Radnicki bataljon''; ovo znaci nasilnu deportaciju svega muskog stanovnistva, sposobnog da im daje ikakvog otvora. Ovo je rezultiralo, da neki muslimani predju u Arbaniju... Arbanasi i Muslimani su svi bez razlike za Kralja.
- Sad skoro sam cuo jeda grozni lsucaj, gdje su Srbijanci batinama gotovo utukli jednu staricu - ciji su sinovi utekli od srbijanskog terora.''
Ovo, kao sto vidite, preslo je svaku granicu, i stanoviste kojih se Srbijanci drze potpuno su salgasna sa najgorim boljsevistickim stanovistima. Da su sva ova fakta poznata, ja sam uvjeren da bi se jedan ogromni talas simpatije podigao za ovu malu zemlji - i da je G. Gzedston ziv danas, uvjeren sam da se ovakve stvari ne bi dogadjale.
Jasno se vidi iz clana 7. tajnog ugovora sa Italijom, potpisanog 26. aprila 1915, da je kako nasa, tako i italijanska vlada namjeravala da uveca teritoriju Crne Gore kao kompenzaciju, za razmjerno najvece gubitke ovog rata."

CRNOGORCI SU BILI SLOBODNI 600 GODINA

Lord Sidenham je, potom, nastavio:
"Konferencija Mira priznala je nezavisno status Crne Gore, i imenovala je predstavnika, ali, na zalost, on nije nikada prisustvovao sjednicama. Ja vam ne umijem reci koji je razlog da ovu cudnovatu promjenu politike. Ali ja znam da, dok je crnogorska subsidija bila ukinuta, Srbijanci su utrosili 30 miliona franaka na propagandu za svoje interese. Ja sam vidio mnoge primjere sve propagande, koje su sve bile uperene protivu Crne Gore, a da miniraju popularnost Crnogoraca medju Englezima.
Crnogorci su bili slobodni za gotovo 600 godina: Po cijoj naredbi su Srbijanci okupirali crnogorske varosi, krajem 1918, nametnuli takse, unistili crnogorske postanske marke, tiranizirali narod uprkos svih obecanja G. Pisona i Predsjednika Poenkarea? Plemeniti Erd je izjavio da je u novembru 1918. takozvana Narodna skupstina bila sastavljena u Podgorici i ista je glasala za ujedinjenje sa Srbijom. Ali, Saveznici, kao sto nam je on kazao, nijesu nikada prizvali taj zakljucak, jer su vrlo dobro znali da je to jedan obicni falsifikat. Pitanje je, dakle, jos otvoreno i moze se rijesiti samo jednim nacinom. Crna Gora, i ako nije taj fakt dobro poznat, jedna je od najbogatijih zemalja na Balkanu u mineralima, a kada bi se sve moderno razradilo, Crna Gora bi imala mnogo vise bogatstva, nego sto joj je potrebno da opstane kao nezavisna drzava. Ovo moguce da je, bojim se, jedan od razloga za njenu propast, jer, kao sto sam i rekao proslog marta, srbijanska vlada u 1917. kada je citava Srbija bila u neprijateljskim rukama, imala je toliko drskosti da daje koncesije u Crnoj Gori. Ovo nam daje razloga da sami sebe upitamo da li i medjunarodna finansija igra kakve uloge u ovim aferama?
U sadasnjim momentima ima hiljada Crnogoraca u Italiji, Arbaniji i po drugim mjestima, kojima je zabranjeno da se vrate svojim kucama, ako ne pristanu da priznaju srbijansku upravu. Sve sto ja trazim u ovoj mociji, jeste, da g.g. lordovi utvrde da ce u najmanju ruku negdasnja suverena drzava crnogorska dobiti bar pravedna i ista prava, koja su data neprijateljskom stanovnistvu".

SRBIJANSKE TRUPE DA IDU IZ CRNE GORE

Lord je, na kraju, dodao:
"Ovo se samo moze uciniti tako, da srbijanske trupe i vlasti napuste Crnu Goru, i da se sve izbjeglice povrate. Mi svi znamo zamrsenost balkanskog pitanja - ali ovaj moj predlog bi se odmah mogao primijeniti - i tek onda, kad se ovaj moj predlog primijeni, onda moze Vrhovni Savjet biti u stanju da rjesava pitanje Crne Gore.
Jugoslovenska drzava sadrzi u sebi neke elemente u Bosni i Hercegovini, koji nece nigde ostati pod upravom beogradskom. Neki od ovih elemenata vec su pokazali simptome buke. Kad bi Crna Gora bila primorana da stupi u ovu uniju sa Srbijom, ona bi bila stalni izvor nemira na Balkanu u buducnosti.
U ovoj kuci izjavljena je bila simpatija, u kojoj i ja uzimam udjela, za Madjare, koji hoce da budu primorani da potpadnu pod stranu upravu. Ali, svakojako, Madjari su bili nasi neprijatelji - i ako to, moguce je, da nije bila njihova krivica.
Ja sada najiskrenije molim za malo simpatije za Crnu Goru, naseg najmanjeg Saveznika, koja bi mnogo bolje prosla da je izjavila svoju neutralnost za vrijeme ovoga rata, a ne bi grdje prosla ni da je bila na strani nasih neprijatelja!"

AKTUELIZOVANJE CRNOGORSKOG PITANJA
Odluke Podgoricke skupstine i nasilno ukidanje crnogorske drzave nijesu samo izazvali rast politickih tenzija u Crnoj Gori, vec su imale za posljedicu i diplomatsko aktuelizovanje ''crnogorskog pitanja''. Medju velikih silama u to doba nije postojalo jedinstveno stanoviste o sudbini Crne Gore i njenom statusu u okviru nove drzave. Na potpuno suprotnim stranama bile su Francuska i Italija, dok su Velika Britanija i SAD uglavnom insistirale na postovanju makar i prividno demokratske procedure. Britanija i SAD nijesu bile pobornice interesa Crne Gore, vec se radilo o njihovoj brizi za medjunarnodni poredak i uvazavanje konsenzusa velikih sila oko kljucnih pitanja. Uz to, Velika Britanija je bila protiv toga da Francuska ima odlucujucu rijec u svim balkanskim pitanjima, strahujuci od njenog apsolutnog politickog uticaja u ovom dijelu Evrope. Zato je britanska vlada odmah poslije Podgoricke skupstine odlucila da se detaljnije upozna s ''problemom'' Crne Gore. Posljedica toga bila je odluka da se u posebnu misiju u Crnu Goru posalje grof Salis, bivsi britanski poslanik na Cetinju. Vec prvih mjeseci 1919. godine u britanskom parlamentu govorilo se o problemu Crne Gore. Poslanik Donjeg doma, Mak Nil, postavio je pitanje o prilikama u Crnoj Gori, a na njegovo pitanje odgovorio je Sesil Harmsvort, parlamentarni sekretar za spoljen poslove. Harmsvort je izjavio da Vlada nema potpunu informaciju o prilikama u Crnoj Gori, ali da ocekuje da ce pouzdane podatke dobiti od grofa Salisa. Kada je izvjestaj grofa Salisa bio zavrsen, krajem 1919. poslanici britanskog parlamenta imali su potpuniju informaciju o stanju u Crnoj Gori. Taj izvjestaj, u kome su izneseni podaci koji nijesu bili povoljni za srpsku okupacionu vlast, pokrenuo je debatu u parlamentu. Iako poslanici nijesu sporili da je vecina naroda protiv kralja Nikole, bilo je izjava da je Crna Gora nasilno anektirana i da konacnu odluku o njenom statusu tek treba donijeti.

2.
Neka Crnogorci sami odluce

Poslije Sidenhamovog izlaganja, Gornjem domu su, marta 1920. godine, interpelacije podnijeli lord Gledston i lord Brajs. Lord Gledston je tada rekao:
"Moji lordovi! Drzim da se svi slazemo u tome, da je plemeniti Erl govorio sa velikom simpatijom i poznavanjem o crnogorskom narodu. Ja sam zahvalan za to i za rijeci kojima je zavrsio svoj govor. No, nijesam potpuno siguran, sta one u stvari i znace. Ja znam sta je on njima mislio, pa da li smo mi ti koji imamo da razumijemo, kao da bi se time htjelo da se crnogorskom narodu dade slobodna prilika da bi se mogao opredijeliti, da li misli zadrzati svoju nezavisnost ili, pak, zeli utjelovljenje u jednu vecu jedinicu. O tome, dakle, nijesam potpuno siguran. No, sigurno je da na tu priliku Crnogorci imaju puno pravo.
Koliko mi je poznato, sve velike sile, koje su uzele ucesca na Pariskoj konferenciji, saglasile su se, da sve zemlje, kao Belgija i Crna Gora, imaju biti povracene u ono stanje, koje su one imale prije ovoga rata. Ali, do ovoga casa, u to ne treba sumnjati, sa Crnom Gorom gore se postupilo, za ovu godinu i po dana, nego da je ista, umjesto saveznicima, pruzala ruku centralnim silama i da se borila protivu nas. Ovo je nasa zalba i mi jos uvijek stojimo u tami. Ja sam veoma radoznao sta sami Crnogorci hoce.
Potpuno sam nepristrasan u pitanju da li Crnogorci zele da im se vrati njihov kralj, ili pak zele republiku, ili drugi koji oblik vladavine. No, Crnogorci moraju sami rijesiti to pitanje. Ali, sto se nas u ovoj stvari tice, to je, da mi moramo imati neku vrstu garancije da ce crnogorski narod imati svoj glas i slobodnu priliku za izrazavanje svojih nacela i onoga sto zeli da bude njegova buducnost..."

CRNA GORA ZALOG U JADRANSKOM PITANJU

Potom je lord Gledston nastavio:
"Plemeniti Erl spomenuo je slucaj Juzne Afrike, ali - iako ovdje ima mnogo sto-sta da se nauci na slucaju koji je predstojao Juznoafrickoj uniji - ja mislim taj slucaj nije zgodan da uporedjenje sa Crnom Gorom. Crna Gora je imala ne samo svoju vlastitu nezavisnost kroz tolika stoljeca, dakle za jednu duzu periodu, cak je i plemeniti lord koji je zapoceo debatu (lord Sidenham) naglasio da njezin narod bijase slobodan i imadjase svoje prije nego Carigrad pade pod Turke.
I buduci da je to tako, taj polozaj ne moze se uporediti sa Natalom, odnosno drugim dijelovima Juznoafricke unije. Poslije svega sto nam je sada vec poznato, cetiri provincije Juzne Afrike naseljene su Holandjanima i Britancima. Mi svi znamo za njihove odnose, no sigurno nijedan dio Unije Juzne Afrike i rase ili pak vlade ne moze se uporediti sa Crnom Gorom i njenom istorijom. Mnogi od nas boji se da ce Crna Gora biti jedan zalog u jadranskom pitanju. Mi se toga bojimo, jer smo bili drzani u mraku za 18 nasljednih mjeseca i nijesmo znali sta se misli uciniti.
I poslije svega ovoga, zasto se ne bi Crnogorcima dozvolilo od strane velikih sila - a velike sile tomogu uciniti - i obezbijedila im se prilika da oni slobodno izjave svoje zelje? To je ono sto mi zelimo. Ako mi necemo, da Crnogorci zele da se potpuno i apsolutno utjelove u vecu Srbiju, to je njihova stvar. No cega se mi plasimo, a to je vec receno, jeste da stvar drukce ne stoji i da je u Crnoj Gori vruca narodna zelja da se ocuva nezavisnost.
To je ono sto nas zanima i ja moram priznati, mada sam zahvalan na tonu plemenitoga Erla, ipak zalim u nekoliko da nam on nije dao jasniju i odredjeniju izjavu u pogledu te buducnosti. Mi moramo jos da se nadamo. Ali, moj izvadak iz onoga sto je plemeniti Erl rekao jeste, da ce se dati jedna prilika za to - on je, zaista, rekao da je u toj stvari to i njegova zelja.
Ja mislim da sam ga razumio, da je on rekao da ce velike sile dati priliku Crnogorcima, da se izraze o svojim zeljama. Ako je to tako, onda smo mi uveliko krocili unaprijed. No ta prilika - a siguran sam da ce se i u tom sloziti plemeniti lord Sideaham - treba da bude obazrivo stvorena i svaka opreznost treba da bude predvidjena, kako bi se Crnogorci na pozeljni nacin mogli izraziti.
Ja se iskreno nadam da ce plemeniti Erl upotri****ti svoj mocni uticaj u korist ovoga naroda kao i svaki nacin s toga sam mu ja veoma blagodaran sto je dosta izjavio u ovoj stvari veceras, jer mi smo sada, ove noci, saznali mnogo vise, no za posljednjih 18 mjeseci".

DAJTE SLOBODU CRNOGORCIMA

Nakon lorda Gledstona, ''crnogorskim pitanjem'' pred britanskim parlamentom pozabavio se lord Brajs. On je rekao slijedece:
"Moji lordovi! Niko nije mogao posjetiti krsna brda, u kojima ona saka viteskih gorstaka odrza svoju slobodu, kada talasi Islama poplavise sve ostale krajeve Balkanskog poluostrva dok najposlije ne zahvatise i Carigrad, - niko nije mogao posjetiti ovu zemlju sa svim njezinim ustanovama i znamenjima koji izrazavaju sliku toga naroda, a da se ne osjeti prinudjen reci koju rijec o ovome pitanju.
Ja, kao i moj plemeniti prijatelj koji je sada zavrsio svoj govor, potpuno sam bio u gustoj tami u odnosu onoga sto se u Crnoj Gori dogodilo. Mi, zaista, ne mozemo pojmiti sta je uzrok da se izvjestaji konta Salisa ne objavljuju i radi cega je jos ta stvar ostala nerijesena. Neka svjetnost data nam je o ovome od plemenitoga Erla veceras, na cemu smo mu mi zahvalni. Ali, sto ja hocu da recem i tijem da potpomognem moga plemenitoga prijatelja Gledstona jeste: da mi zelimo, a mislim da i svaki onaj, kome je ma sto poznato u Crnoj Gori i njezinoj istoriji, zeljece da ondje treba da bude potpuna sloboda, u kojoj bi narod mogao izraziti svoje zelje. Mi smo to dali narodu slezviga, mi smo to osigurali nekim krajevima, gdje postoji sumnja, da da ce potpasti pod Austriju ili Jugoslaviju, pa koji bi uzrok bio da se potpuna sloboda u svom pitanju ne bi dala u crnogorskom narodu?"

CRNA GORA ZASLUzUJU RESPEKT

Lord Brajs je, potom, kazao:
"Kako sam ja razumio, postoje tri struje: Jedna bi mogla zeljeti apsolutno utjelovljenje u jugoslovensku drzavu, druga, kako razabrah, mogla bi traziti zasebnu autonomiju, no kao clan jugoslovenske federacije. Misli se, po prirodi, da Slavonija, Hrvatska, Dalmacija, Bosna, Srbija, dakle svaka od njih treba da ima svoj autonomni zivot u federaciji, koja bi predstavljala ujedinjenu jugoslovensku drzavu. Da li ce od toga sto god biti, ja ne znam, ali ako bi ista i bilo, jasno je, da bi Crna Gora morala imati pravo da se izrazi, je li ona, voljna da ima taj polozaj.
Ili, naposljetku, ona moze traziti potpunu nezavisnost. Razloge, koje je spomenuo plemeniti Erl, predlazuci to u crnogorskom interesu kao mnogo bolje da se potpuno utjelovi ili da pridje federaciji, nego da ostane izolovana u svojim golim brdima, ti razlozi, po mom misljenju, imaju po Crnu Goru veliki znacaj i moze se dogoditi vrlo lako da ce veliki dio naroda htjeti utjelovljenje.
Ali je duznost, ja mislim, prema istoriji i duhu ovogamaloga naroda, da ga mi gledamo sa respektovanjem koje se odnosi na saslusanje njegovih zelja. I zato se ja ozbiljno nadam da sam bio u pravu kada sam izveo zakljucak, da plemeniti Erl misli da se Crnoj Gori mora dati ta slobodna prilika i da bi velike sile morale garantovati svaku sigurnost, koja bi bila potrebna, da bi taj narod mogao dati potpuno vjerno misljenje na pitanje o svojoj buducnosti.
Nadam se, da smo ja i moj plemeniti prijatelj ispravni bili u tumacenju drzanja plemenitoga Erla u ovome pitanju, i ako je to tako, ja drzim, da cilj moga plemenitoga prijatelja lorda Sidenhima, mora biti postignut".

REZOLUCIJA BRITANSKOG PARLAMENTA
Poslije rasprave u Britanskom parlamentu, 25 clanova Gornjeg i Donjeg doma, premijeru Lojdu Dzordzu podnijelo je slijedecu rezoluciju: ''Uzimajuci u obzir hrabre usluge ucinjene od strane Crne Gore - najmanjeg od nasih saveznika - i teske gubitke koje je podnio njen narod, oni treba da imaju potpuno pravo da rijese svoju buducnost. tj. potrebno je da Parlament bude izabran po propisima crnogorskog Ustava da rijesi ovo pitanje; Slobodno glasanje bice osigurano evakuacijom svih srbijanskih trupa i zvanicnika koje sada okupiraju tu zemlju; I samo ovim sredstvima mogu definitivno biti ispunjena obecanja Velikih sila, a principi za koje su se saveznici borili, bice osvestani u uspostavljanju suvereniteta Crne Gore.''

NORVEsKI PARLAMENT ZA CRNU GORU


Predsjednik norveskog Parlamenta, Johak Kastberg, duboko dirnut nepravdom koja se nanosi crnogorskom narodu, odrzao je u Parlamentu slijedeci govor: "Jedan od temeljnih ideala pri zavrsetku mira i u Ligi Nacija bio je: da se brane, postuju i priznaju male nacije i da im se dade svaka zatrazena zastita. Pominjuci ovo, ja se osjecam primoran da progovorim nekoliko rijeci o jednoj maloj naciji, koja se danas nalazi u velikoj opasnosti da bude ugusena, pomocu ogromnih intriga i nepravicnosti. Nalazim za potrebno da ovo glediste iznesem u parlamentu jedne male, nezavisne i slobodne drzave, jer glas ovog Parlamenta, nas glas, mora se cuti da mi pomazemo one male drzave, koje se nalaze u opasnosti da budu pokorene. Ja govorim o onoj maloj naciji, koja je od svih najvise patila, koja je najvece zrtve podnijela od svih naroda koji su ucestvovali u Svjetskom ratu i kada se u racun uzmu njene zrtve, njene muke i patnje u borbi protivu mnogo veceg neprijatelja, mi je moramo smatrati za najhrabriju naciju od sviju ostalih. Ta nacija jeste narod nepobjedive Crne Gore. Ova mala nacija, koja ima svoju istoriju od hiljadu godina, uvijek je branila svoju nezavisnost sa ogromnim zrtvama. cim je rat buknuo i Srbija dosla u opasnost, Crna Gora je usla u rat da bi pomogla svojoj braci. I kada je Srbija bila pobijedjena i nastala broba na zivot i smrt, kada Srbijanci moradose bjegati iz svoje usvojene zemlje i pokusavahu sacuvati ostatak svoje razbijene vojske, ova mala, bratska drzava, Crna Gora, otvorila je svoje granice Srbijancima i njihovo odstupanje, omogucivsi tako, da oni mogahu opet reorganizovati svoju vojsku. No, odmah poslije toga Crna Gora je bila zauzeta od nesravnjeno veceg i silnijeg neprijatelja, tj. j. od strane Austro-Ugarske, usljed cega Kralj i Vlada Crne Gore moradose napustiti svoju zemlju. No, sada su prilike promijenjene. Ova ista srbijanska vojska, koju je Crna Gora spasla, vracajuci se svojoj kuci, usla je u Crnu Goru, u njoj se zaustavila i pomocu svojih bajoneta i lazne narodne skupstine, koja je potpuno nezakonito skovana, ucinila ogromnu povredu crnogorske drzavne samostalnosti. Zakonita Vlada Crne Gore nalazi se u izgnanstvu u Francuskoj, dok nekoliko hiljada Crnogoraca iz svojih planina vode neprekidnu borbu za nezavisnost svoje otadzbine. Ovaj izvjestaj nabavljen je iz raporta, koji je skoro publikovan u engleskim listovima i koji je za vrijeme jedne interpelacije iznesen u britanskom parlamentu. To je raport konta Salisa, ministra Velike Britanije, koji je bio poslan u Crnu Goru da se uvjeri o stanju u toj zemlji. Ako je ono istina, to se cini da je ovo u protivnosti sa svima principima kojih se ima pridrzavati Liga Nacija, tj. da Crna Gora, koja se tako hrabro borila i u borbama zrtvovala svoju samostalnost za isti cilj za koji se borahu i velike pobjednicke drzave, bude ovako tretirana. Svi parlamenti treba da se svima svojim snagama usprotive takvom aktu i ako se ovaj moj predlog usvoji, onda ce ovi protesti doci do mjerodavnih krugova i dobice svoj efekat. Ja, ipak, ne mogu vjerovati da ce Francuska, koju svi mi volimo i cijoj se slavi divimo, ucestvovati u ovome i pomoci srbijanske intrige protivu Crne Gore. Ja ne mogu vjerovati ni u to, da bi takav akt mogla odobriti i slobodna, demokratska Velika Britanija. Pretpostavljajuci da su navedeni izvjestaji istiniti, ja, kao clan norveskog narodnog predstavnistva, najenergicnije protestujem protiv izvrsenja ove nepravde!"


3.
Ucesce francuskih licnosti u zlocinu prema Crnoj Gori

Obezdrzavljenje Crne Gore, 1918. godine, imalo je snazan odjek u svijetu. Paradoksalno je da su interese Crne Gore i tada bolje vidjeli i prepoznavali drugi, nego mnogi Crnogorci, koji su sa otvorenom mrznjom svu energiju ulagali na unistenje crnogorske drzave. Ovdje prenosimo neka reagovanja parlamenata stranih zemalja, kao i pisanje stampe, kako je to biljezio cetinjski ''Glas Crnogorca''

Iako je zvanicna Francuska tada "isla na ruku" Srbiji, mnogi Francuzi su shvatili o cemu se tu radi. Tako je slobodna tribina ''Foburg'', u Parizu, 23. novembra 1920. godine, priredila predavanje u odbranu samostalnosti Crne Gore i prava njenog naroda. Predavanje je odrzao Leo Poldes koji je, uz ostalo, prikazao "karakter i ciljeve beograskih upravljaca", koji su Crnu Goru "podvrgli ognju i macu".

FRANCUZI ZA CRNU GORU

Evo kako je "Glas Crnogorca" prenio izvjestaj o tom predavanju:
"...Prikazao je u pravoj svjetlosti srbijansku dinastiju, koja je od dana postanka do danas, samo pomocu ubistva sebi krcila put i terorom se nametala narodu. Citirao je nekolika najkarakteristicnija primjera zlocina, koje su srbijanske vlasti pocinile u Crnoj Gori.
Publika je bila jako potresena i sa njene su se sredine culi uzvici gnusanja. Ali, gnusanje je dostiglo svoj vrhunac kada je predavac, sa dokumentima u ruci, stao dokazivati saucesce izvjesnih vojnih i diplomatskih francuskih licnosti u zlocinu prema Crnoj Gori. Na kraju, predavac je bio burno pozdravljen.
Nekoliko slusalaca iz publike uzeli su rijec i najostrije osudili politiku izvjesnih grancuskih politicara, koji su se stavili u sluzbu zvanicne Srbije za unistenje Crne Gore, a koji su svojom fatalnom politikom doprinijeli da mali narodi danas zaziru od Francuske, dok su se do juce u njoj gledali nezainteresovanog borca slobode i prava naroda.
Jedan francuski publicista pokusao je da napadne Crnogorce da su i oni kao Srbijanci brutalni naspram susjeda. Novinar g. Selakovic reagirao je na to, dokazujuci da su Crnogorci jedan kavaljerski narod, koji ne napada, ali brani svoje pravo. Tom prilikom, u kratkim potezima, ali reljefno, izlozio je pitanje crnogorskog ustanka protiv srbijanske okupacije, zaleci prolivenu
bratsku krv. Spomenuo je koji su krivci i njihovi saucesnici, kao sto je to ranije ucinio u jednom svom clanku u Minicevoj 'Slobodnoj Srbiji'.
Govor g. Selakovica bio je simpaticno pozdravljen.
Jedan francuski intelektualac, ratni invalid, u svome govoru obratio se prisutnima pitanjem: ''Zar smo u ovom ratu za pravo i slobodu naroda dali tolike zrtve, da docekamo da jedan od saveznika, Srbija, cini zavjerstvo i davi jednog od saveznika koji je svojim vitestvom zaduzio covjecanstvo?''
Na zavrsetku, predsjednik zbora predlozio je da se izglasa rezolucija: da se izraze simpatije Crnoj Gori i borbi koju sada vodi njen narod za pravo i slobodu; da Srbijanci moraju evakuisati Crnu Goru, te da Crnogorci budu gospodari u svojoj kuci. Rezolucija je primljena jednodusno, uz aplauz mnogobrojne asistencije sastavljene od gradjana raznih partija.
Sjutradan, 24. novembra, u sali ''ze de Pom'' u Tiljerijama, prilikom jedne literarne konferencije, g. Moiz, organizator udruzenja 'Asosiasion Latin', koji je bio uzeo rijec na konferenciji koju je 'Foburg' priredio uoci toga dana, ustao je i kazao da zeli da dopuni svoj govor tijem, da su Crnogorci jedan viteski narod i saveznik koji je do kraja izvrsio svoju duznost i da Francuska, kao i ostali saveznici, moraju da o tome povedu racuna, te da Crnoj Gori povrate slobodu, da u svojoj slobodnoj i nezavisnoj drzavi raspolaze sama sobom.

Udova jednog viseg francuskog oficira takodje je izjavila svoje simpatije Crnoj Gori i divljenje za crnogorske zene, koje se rame uz rame bore sa svojim muzevima i bracom za pravo Crne Gore.

Govori su primljeni uz odobravanje prisutnih.
Komitet ''Frano Montenegro'' i drugi prijatelji Crne Gore odlucili su da prirede jednu seriju predavanja u korist njenu u Parizu i unutrasnjosti Francuske.
Liga Prava covjekova i revija ''La Diiplomasi Piblik'' priredili su 28. novembra u Ivri, kod Pariza, konferenciju u odbranu casti i prava Crne Gore. Konferenciju je posjetio veliki broj gradjanstva raznih stranaka, mada su protivnici (naravno Srbijanci) kroz varos isli da unistavaju plakate, kojima je bila objavljena konferencija.
Konferenciju je otvorio g. dr Deobon, prikazao je situaciju Crne Gore, nepravde koje joj se cine i nepobjedivi duh crnogorskog naroda, koji se bori za svoje pravo i koji ce, napokon, pobijediti.

Govornik je bio prekidan burnim odobravanjem i aplauzom prisutnih.
Zatim su uzeli rijec g. Demerik i Aliber Rusel, koji su izrazili svoje simpatije crnogorskom narodu, osudili politiku saveznicku i zvjerstva srbijanska, koji su od jucerasnjeg saveznika napravili mucenika i podjarmili jedan narod.
Po zelji predsjednistva zbora, uzeo je rijec g. ministar dr soc i sa svoje strane izlozio pitanje Crne Gore. Na pitanje socijalisticke stranke, objasnio je motive borbe crnogorskog naroda, koji je vazda bio zatocnik slobode na Balkanu. Zahvalio se zboru i izrazio vjeru u pobjedu pravedne stvari Crne Gore. Govor g. Ministra bio je primljen jednodusnim odobravanjem.

Na prijedlog predsjednika zbora, jednoglasno je donesena rezolucija:
?Da se izraze simpatije crnogorskom narodu, cija je sloboda pribavljena, a poslije borbe u kojoj je ucestvovao iza saveznike za slobodu naroda; da se trazi da Srbija mora evakuisati Crnu Goru, te da crnogorski narod moze slobodno zivjeti i raspolagati sobom?.

Rezolucija je upuceni Drustvu naroda, Konferenciji mira, raznim korporacijama i vladama".



AMERIcKI DELEGAT: «TO JE NASILNA ANEKSIJA»
Izaslanik americke Vlade Ronald Tri, zajedno za kapetanom Dzems Prusom, januara 1919. godine, boravio je u Crnoj Gori kao specijalni izaslanik, s ciljem da ispita stanje u Crnoj Gori. Evo njegovog vidjenja: "Mi smo proveli preko sest nedjelja u Crnoj Gori i uspjeli smo da ucinimo detaljno upoznavanje velikog djela zemlje, ukljucujuci jednu posjetu u Kotor, a drugu u Skadar. Poslije najsirih mogucih izvjestaja, bili smo jos toliko pazljivi da dobijemo obavjestenje od obje strane i da zakljucimo da je Crna Gora bila nasilno anektirana. Izbori su izvrseni u prisustvu srbijanskih trupa, dok je glasanje bilo sve usmeno. stavise, nijedan od ******, koje smo vidjeli gore, nije smio prisustvovati na glasackim mjestima i ma kom drugom, koji je bio poznat kao protivnik Srbijancima, bilo mu je zabranjeno pravo glasa. Mi smo bili srecni da dodjemo u dodir, ne samo sa Crnogorcima, koji su akcentirali srbijansku upravu i okupaciju i kao posljedica toga, dovoljno im je da mirno ostanu kod svojih kuca i sela, nego i sa ustasama, kako ih Srbijanci nazivaju. Pod tom klasifikacijom spadaju svi oni, koji nijesu htjeli primiti srbijansku okupaciju i kao posljedica toga, rastjerani su po planinama, upravo na vrh bajoneta i pod prijetnjom smrti. Ovi nesrecnici, koji sacinjavaju sve sto je najbolje u zemlji, rastrkani su po gorama i trpe neopisane muke. Hranu je vrlo tesko dobiti, dok im prijeti opasnost zivotu, ako se pokazu negdje blizu svojih rodjenih mjesta. Za sve ovo vrijeme njihove zene i djeca su bili ponizavani od strane vlasti, a neki od njih bili su cak i uhapseni. Takodje smo posjetili tamnice u Niksicu i Podgorici, gdje su svi crnogorski prvaci, koje su Srbijanci mogli uhvatiti, bili uhapseni - ni zbog kakvog drugog razloga, osim lojalnosti prema svojoj zemlji. Stalno prisustvo srbijanske vojske, kroz citavu zemlju, kao god i hapsenju njihovih prvaka veoma je ozlijedilo crnogorski narod; i provala izmedju njih i Srbije svakodnevno postaje veca. Potreno je i to veoma potrebno, da odmah i neodlozno prestane mucenje i teroriziranje crnogorskog naroda od strane Srbije i da se ostavi na miru da sam rijesi o sebi i svoj buducnosti. Grof Salis, britanski ministar pri Vatikanu, a mozda najveci birtanski autoritet za Balkan, pri povratku iz Crne Gore, nazad nekoliko mjeseci, izgleda mi da podrzava isto glediste u nekim od nasih razgovora po tom predmetu; ali, nazalost, njegov izvjestaj Forenj Ofls nije nikad objelodano, usprkos mnogobrojnih pitanja po tom predmetu u Donjem domu. Ogromna je nepravda ucinjena jednom malom narodu od strane jednog veceg i to bas u vremenu kada drzavnik Velikih Sila, skupljeni u Parizu, upotrebljavahu fraze kao: ?Pravo samoopredjeljenja malih naroda?".


ITALIJANSKI PARLAMENT ZA CRNU GORU

Socijalisticka partija Italije, jedna od najznacajnijih u toj zemlji, uputila je Parlamentu rezoluciju, s ciljem da se crnogorskom pitanju posveti vise paznje i razumijevanja. U isto vrijeme, dvjesta poslanika razlicitih partija, takodje je uputilo rezoluciju u cilju odbrane interesa Crne Gore i Crnogoraca. Dok su srbijanski politicari, kao i dr Trumbic (ministar spoljnih poslova SHS 1918-22) na sav glas tvrdili da "crnogorskog pitanja" nema, italijanski Parlament, kao i mnogi drugi u Evropi, nije tako mislio, vec je, u vidu pitanja Vladi i kroz interpelacije, pokazao ogromno interesovanje za Crnu Goru i nepravdu koja joj je nanesena. Tako je senator Franjecko Pule uputio je Senatu i ministru spoljnih poslova pitanje: ''Kakve su garancije zatrazene za slobodu i nezavisnost Crne Gore, koja je uz velike zrtve bila nas vjerni saveznik u ratu?'' Inicijativom poslanika Kjeze predsjedniku italijanske Kamore, 18. februara, upucena je predstavka u korist Crne Gore. Ona glasi: ''Nalazeci se pred vapijucim apelom naroda crnogorskog, koji trazi uredjenje svog pitanja, jos medjunarodno nerijesenog, Kamora istice da joj duznost nalaze da stiti pravo samoodredjenja Crne Gore, bilo direktno, bilo preko Lige naroda.'' Medju potpisnicimabili su poslanici Liberalne demokratije, Liberala, Radikala, Republikanaca, Narodnog preporoda... Socijalisti su izjavili da ce podnijeti zasebnu interpelaciju. Socijalisticki poslanik Francesko cikoti postavio je ministru spoljnih poslova ova pitanja: "1. Na kojoj se tacki nalazi crnogorsko pitanje? 2. Da li su poznate italijanskoj vladi aspiracije crnogorskog naroda? 3. Posto se italijanska vlada angazovala za opstanak crnogorske drzave kao nezavisne, kako moze dozvoliti da ona nestane u interesu jedne druge drzave? 4. Postoji li kakav diplomatski akt i koji, iz koga proizilazi da je crnogorska drzava prestala postojati? 5. Posto je crnogorsko pitanje deklarirano da je internacionalnog karaktera, moze li se dozvoliti Srbiji da crnogorsku inicijativu rijesi u svoju korist? 6. Je li istina da su italijanski predstavnici odbili da preduzmu inicijativu da izazovu odluku crnogorskog pitanja na medjunarodnoj konferenciji iako su bili pozvani da to ucine od drugih saveznika? 7. U ime kakvog medjunarodnog akta italijanska vlada misli da opozove svoga poslanika kod crnogorske vlade? 8. Da li se Italija, prema misljenju vlade, interesovala za opstanak Crne Gore i za njene aspiracije u realizacijama nasih raporta sa Balkanom i na Jadranu?" Osim toga, poslanik Baci podnio je predstavku o crnogorskom pitanju parlamentarnoj komisiji za spoljne poslove, a socijalisticki poslanik cikoti i posebnu interpelaciju.

4.
Zatocnica slobode na Balkanu

Obezdrzavljenje Crne Gore, 1918. godine, imalo je snazan odjek u svijetu. Paradoksalno je da su interese Crne Gore i tada bolje vidjeli i prepoznavali drugi, nego mnogi Crnogorci, koji su sa otvorenom mrznjom svu energiju ulagali na unistenje crnogorske drzave. Ovdje prenosimo neka reagovanja parlamenata stranih zemalja, kao i pisanje stampe, kako je to biljezio cetinjski ''Glas Crnogorca''

Dogadjaji u Crnoj Gori nakon takozvane Podgoricke skupstine pomno su praceni u svjetskoj stampi, reklo bi se i sa gnusanjem zbog nasilja prema Crnoj Gori, odnosno sa velikim simpatijama i zahtjevima za pravedno rjesenje "crnogorskog pitanja". Nazalost, sve to nije pomagalo da istina dodje do onih u cijim rukama je bila sudbina Crne Gore. Evo nekih tekstova koje je tada prenosio "Glas Crnogorca".

PLJAcKA CRNE GORE

"Zagrebacki 'Obzor' donosi ostar clanak protiv rdjave finansiske politike koju vodi danasnja vlada. Zbrka, koja je nastala usljed nejednakosti krune i dinara, prijeti cijelom privrednom zivotu narodnom. Pri kraju toga strucno napisanog clanka pominje se postupak biogradskih f inansijera prema Crnoj Gori.
Prenosimo vjerno rijeci 'Obzorove', da se vidi cemu se crnogorski narod ima nadati od Beograda:
''Mi ne damo da nam se dogodi sto se dogodilo u Crnoj Gori. Tamo su proglasili da jedan perper (izdan od crnogorske vlade) vrijedi samo 20 para dinarskih. Dakle, pet perpera vrijedi samo jedan dinar, mada je perper imao nominalnu vrijednost jedne krune, odnosno jednog dinara.
Zasto je naredba izdana, to ne zna niko. Zna se da je Crna Gora izdala 17 miliona papirnih pepera. Zna se i to da se Crna Gora za vrijeme rata zaduzila za nekih 110 miliona franaka, uracunavsi ovih 17 miliona. Zna se i da Crna Gora ima da dobije 450 miliona franaka ratne ostete. Dakle, ako je duzna 110, ostaje 340 miliona; ako isplati svojim postradalim ljudima 140 miliona, jos je uvijek aktivna sa 200 miliona.
Crna Gora, ujedinjujuci se s nama, donase nam, dakle, jedan aktivum od 200 miliona i sve svoje ogromne muke ? i prema tome bice jedna od najbogatijih oblasti u citavoj Jugoslaviji, pa bi crnogorski perper morao kud i kamo bolje stojati no kruna i dinar... Kad tamo, a on, po ministarskoj naredbi, vrijedi samo 20 para!
Sasvim je razumljivo sto Crnogorci naprosto nijestu htjeli svoj novac zamijeniti dinarima, jer i oni znaju da se to pitanje ne daje rijesiti na ovaj nacin - jednim prostim ministarskim rijesenjem iz Beograda".

NAROD DOVEDEN U OcAJNO STANJE

"Glas Crnogorca" ukazuje i da je «milo spomenuti i list 'Hrvatska Zajednica', koji izlazi u Brasiliji i koji, ostajuci vjeran tradicionalnom, pravom brastvu Crnogoraca i Hrvata, energicno i iskreno zastupa stvar Crne Gore»...
Zagrebacki list 'Hrvat' u uvodnim clancima svog 75. i 76. broja, govoreci o prilikama u Crnoj Gori, konstatuje, da je nesrecnom srbijanskom okupacionom upravom, narod ove jadne zemlje doveden u ocajno stanje. Vrlo mali dio Crnogoraca, koji je iz Beograda dobro placen, pomaze srbijansku propagandu, dok najveci dio stanovnistva odmetnuo se u goru i bori se protiv srbijanskih nasilja.
Stanje u Crnoj Gori je najzalosnije i to vecinom zbog toga, sto su eticki osjecaji ovog plemenitog naroda najteze povrijedjeni, sto su danasnji upravljaci narodu nametnuti protivu njegove volje, sto je razdavanje i ono malo hrane i odjela srbijanska uprava povjerila bila vecinom mladicima od 16 ? 18 godina, te su svi cinili zloupotrebe, sto je u Crnoj Gori unisten kucni mir i sto je srpska redovna vojska i stare ljude batinala»...

BROJNE INTRIGE I PRIJETNJE

"Prostor lista i stamparske teskoce ne dopustaju nam, da donosimo redovno vece izvode na najuglednijih stranih listova koji uzimaju odbranu cast i pravo Crne Gore" ? pise "Glas Crnogorca" i nastavlja:
"Svakim danom sve ociglednije se istice nepravda koja je ucinjena malom, ali vjernom Savezniku. Posteno i ne podmiceno javno mnjenje cijelog obrazovanog svijeta jeste na nasoj strani, kraj svih podvala i intriga nasih neprijatelja.
Pored glavnih listova evropskih uzimaju rijec o Crnoj Gori i stampa Sjeverne i Juzne Amerike; stampa u neutralnim zemljama dize takodje glas zivog protesta. Navodimo, izmedju ostalih, clanke i studije g. Huga Movinkla, Kr. generalnog konsula Hristijanija, koji prestampavaju danski i svedski listovi. Njegov odlican clanak iz stokholmskog lista 'Aftonbladet' razgnjevio je zvanicne krugove srbijanske, jer on stranom svijetu daje uvjerenje o koruptivnom i razbojnickom njenom rezimu.
U tom clanku g. Movinkla tvrdi se ovo: 'Za primjer, kakvim se intrigama Srbija sluzi protivu Crne Gore, mogu navesti i to, da mi je jedan moj poznanik, Englez, iskren prijatelj i poznavalac Crne Gore, za nekoliko dana pred Bozic, rekao: 'Pazite se dobro. g. Movinkle, ako vi nastavite tako raditi za dobro Crne Gore, vas ce ubiti!' I, zaista, nedavno mi je ponudjava velike svote novca, ako prekinem interesovati se za spas Crne Gore; u slucaju, vam, ako ne prekinem, bicu ubijen...''
List jos dodaje: "Medju domacim listovima ubrajamo ? Crnogorski Glasnik', organ slobodoumnih Crnogoraca, koji izlazi u Detroitu, kojega uredjuje i izdaje kolo neumornih boraca, ljudi koji danju svrsavaju svoje teske poslove i od ustiju svojih odvajaju, te mjesto odmora, nocu rade i preko svog lista brane svoju otadzbinu, za koju su njihovi oci vjekovima krv lili"...

"PREVAZILAZE TURKE!"

Kanadski pukovnik Burhan (predsjednik fonda kanadskih ratnih bolnica za Srbiju, Crnu Goru i Makedoniju) uputio je iz Crne Gore saveznickim vladama protest "zbog nepodnosljivog stanja u Crnoj Gori, nakon okupacije od strane srbijanskih trupa". Evo tog teksta: ''Ovdje stanje ide s goreg, na sve gore. Srbijanci su upotri****li sva podla sredstva koja su mogla izmisliti. Dok sam bio u Skadru, za dva dana, oni su uzeli nasu ladju, postu, nas materijal i terorizirali su citav moj perosnal. Ja sam bio primoran da spavam u nasem magazinu, da bih tako cuvao ostali materijal, da ne bude pokradjen. Oblasni upravitelj koji je naimeoinovan od Beograda, saopstio mi je da vise ne garantuje sigurnost za moju misiju ako ostane u Crnoj Gori. Ovo saopstenje je bilo u formi jedne otvorene prijetnje, koju sam ja razumio kao prijetnje ubistva. sto se tice zavjerstava, Srbijanci prevazilaze Turke! Kada se digne zavjesa sa Peci i okoline, tu ce se naci stanje brojnih afera koje ce ogromno pogoditi one koji su imali povjerenje u Srbiju..."


NISKE KLEVETE IZ BEOGRADA

"Glas Crnogorca" obavjestava i da je "list 'Viner Not' u broju od 18. i u ovom od 35. marta donio clanke u kojima natenane predstavlja situaciju Crne Gore, istrage srbijanske i nepravde koje su nam ucinjene, i dize ovog puta svoj glas za uspostavu prava i casti Crne Gore kao najnesretnije zatocnice slobode na Balkanu". Taj crnogorski list, u nastavku, dodaje: "Londonska revija 'Nacion'' od 20. marta takodje, u istom smislu, donosi clanke, vojska stupa u odbranu Crne Gore i otkriva potajne zavjere i klevete koje je Srbija vodila, u cilju unistenja Crne Gore. Kao sto smo u prethodnom broju pomenuli, ovaj je list bio obmanut, od strane srbijanske vlade, i donosio je neistine srbijanske, o toboznjim tajnim odnosima Crne Gore sa Austrijom. Na str. 891. sada otvoreno to priztaje i tvrdi da su to bile ?samo niske klevete srbijanskih predstavnika;. Tako moze samo plemeniti Englez. 'Grofek' u svoja posljednja dva broja davao je izjavu g. Ministra Predsjednika Plamenca i jedan clanak o Crnoj Gori, zajedno sa nekoliko ilustracija iz sadasnjosti Crne Gore. I 'Dejvi Krovikl', jedan od najuglednijih londonskih listova donio je intervju g. Ministra Prdsjednika Plamenca. Najugledniji listovi, salno i simpatijom donose vijesti i clanke o Crnoj Gori... 'La Parti' u svojim posljednjim brojevima donijela je izvjestaje o debati koja je bila u engleskom Donjem Domu i Domu lordova u korist Crne Gore i o prijemu koja je u Londonu imao Predsjednik Kr. Vlade g. J. S. Plamenac. U svom broju od 5. marta, pod naslovom: 'Crnogorski protest' isti je list donio izjavu g. ministra soca, koja zavrsava: 'Saveznici moraju dati pravdu Crnoj Gori. Oni zndu da se Crna Gora ne moze pokoriti. Ona je vazda bila srdiste borbe protiv svakog ugnjetaca, pa ma ko to bio'. Revije 'Le mond industriel, komersiale agrikol' organ francuske narodne lige za zastitu ekonomsku i drustveni napredak, koji stoji pod pokroviteljstvom Ministra Trgovine, i 'L'eksportater belz', zvanicni organ drustva 'Pro Belzika' koja izlazi u Briselu, donijeli su clanke g. dr soca o ekonomsko-politickoj situaciji i prirodnim bogatstvima Crne Gore. Ovaj prvi donio je i jednu lijepu rezoluciju francuskih privrednika u korist samostalne Crne Gore. 'Revi Diplomatik' u Parizu i potonja dva broja donosi slike predsjednika Vlade g. Jovana Plamenca i ministra vojnog g. brigadira Vucinica. 'Union Latin' od 15. i 16. jula donosi iz pera Arsila, clanak o Crnoj Gori i jedan drugi o stetnom utjecaju 'beogradizma' na rjesenje jugoslovenskog pitanja. Oba ova clanka odisu iskrenom ljubavlju prema slobodnoj Crnoj Gori. Najveci i najugledniji svajcarski listovi, narocito u njemackom dijelu svajcarske, publikuju clanke, izvjestaje i biljejske o pravednoj stvari Crne Gore. Veoma lijepe clanke u korist slobode crnogorskog naroda napisali su svajcarci - ciriski profesor dr Tajber i g-dja z. ziru iz zeneve. Ugledni njemacki dnevni listovi donijeli su izvjestaje svojih dopisnika iz Biograda, u kojima se izricito napominju teskoce crnogorskog naroda, pod krvavom srbijanskom vojnom okupacijom.


CRNA GORA NIJE BILA TURSKI VAZAL

Jedan od najistaknutijih francuskih poznavalaca medjunarodnog prava, prof. dr Rene Foanje, objavio je devet izdanja knjige ''Medjunarodno pravo'', namijenjene studentima prava i kandidatima za diplomatsku karijeru. G. Foanje je zalozio sav svoj strucni i moralni kredibilitet u odbranu prava i slobode Crne Gore. U toj knjizi Foanje, uz ostalo, kaze: ''Smatra se kao da je Crna Gora bila drzava vazal Turske, kao sto su to bile Srbija, Bugarska i Rumunija - do Berlinskog ugovora, 1878. I mi sami bili smo unijeli takvo misljenje u nase ranije izdanje. Ali, prinudjeni smo da napustimo to glediste, posto smo se upoznali sa obradom koju je g. Pero soc posvetio tom pitanju u svojoj krasnoj studiji. Crna Gora, dakle, nije nikad bila vazal Turske. Ona je uvijek ostala nezavisna i suverena drzava, cak i u vremenu kada se njena teritorija suzavala oko Lovcena... Tako je 26 cl. Berlinskog ugovora, proklamajuci nezavisnost Crne Gore, bio samo potvrda postojeceg stanja stvari, a ne stvaranje nove situacije''. O ulozi Crne Gore u velikom svjetskom ratu Foanje istice: ''Odmah u pocetku Crna Gora je stala uz Saveznike i objavila rat Austro-Ugarskoj i Njemackoj... Njena je vojska spasla zaostatke srbijanske vojske krajem novembra 1915...'' Govori, potom, o tadasnjoj situaciji u Crnoj Gori: ''Od primirja Crna Gora je vojnicki okupirana od strane Srbije i nasilno anektirana. Crna Gora je podigla glas protesta protivu ovoga nasilja. Saveznike je upozorila na njihova svecana obecanja koja su dali u vise prilika o restauraciji i nezavisnosti te drzave. To je narocito istakno g. Brijan, ministar predsjednik Francuske, 16. januara 1917. i Predsjednik Vilson, pred Amerikanskim Kongresom, 8. januara 1918... Od nase strane izrazavamo zelju da se ta obecanja odrze...' "Glas Crnogorca" u nastavku pise i ovo: "S druge strane, srbijanski politicari uporno su sirili neistine o Crnoj Gori preko razradjenih kanala, pa cak i preko uglednih francuskih univerzitetskih profesora medju kojima se isticu Ernest Deni i Ogist Goven. Ernest Deni je cak napisao knjigu ''Velika Srbija'', normalno, pod patronatom srpske vlade".


5.
Srbija se sluzi varvarstvom da ponizi i zakrvi Crnu Goru

Obezdrzavljenje Crne Gore, 1918. godine, imalo je snazan odjek u svijetu. Paradoksalno je da su interese Crne Gore i tada bolje vidjeli i prepoznavali drugi, nego mnogi Crnogorci, koji su sa otvorenom mrznjom svu energiju ulagali na unistenje crnogorske drzave. Ovdje prenosimo neka reagovanja parlamenata stranih zemalja, kao i pisanje stampe, kako je to biljezio cetinjski ''Glas Crnogorca''

"Razumljivo je da se i stampa u Italije, nasem prvom susjedu, zivo interesuje za buducnost Crne Gore i da se, u interesu konsolidovanja prilika na Balkanu, otvoreno zauzima za slobodnu Crnu Goru" - pise "Glas Crnogorca", prenoseci pisanje stranih novina, i nastavlja:

NASILNA GRABLJEVINA CRNE GORE

"Italija pojima znacaj Crne Gore, kao primorske drzave, njena stampa istice znacaj nase otadzbine u 'italijansko-jugoslovenskom jadranskom konfliktu?, u kome je jedan dio jugoslovenskog naroda cutke priznavao Srbiji pravo aneksije ove najstarije slobodne srpske drzave, a u kom konfliktu danas Srbija hoce da trguje i sa cisto hrvatskim gradovima, samo da bi ukajisarila nasilnu grabljevinu Crne Gore. To isticu danas i sami talijanski listovi.
Ugledna rimska revija 'Politika', u svom junskom broju, iz pera At. Tamara donosi clanak o Crnoj Gori, na 16 stranica, a koji spada medju najbolje clanke koji su stranci o nama napisali".
"Glas Crnogorca", dalje, prenosi:
"Pod naslovom 'Kako se zivi u Crnoj Gori', a podnaslovom 'Jedna strasna lekcija za Jugoslaviju', 'Mesadjero' od 30. jula donosi ovaj clanak:
'Nazad nekoliko mjeseci jedna misija engleska, sa poluzvanicnim zadatkom, bila je u Crnoj Gori da izucava prilike u kojima se nalazi ovaj narod i da kontrolise istinitost vijesti prema kojima se tvrdilo da je ta zemlja bila opljackana i tiranizovana od strane Srbijanaca.
Ovih dana biogratski 'Progres' objavio je ishod istrage pomenute misije, povodom jednog njenog raporta Lordu Kerzonu, ministru inostranih djela. U tom raportu govori se na dugo o borbama, koje Crnogorci vode protivu Srbijanaca, u odbrani svoje slobode i za svoju dinastiju i o reprekusijama kojima su Crnogorci izlozeni, od strane biogradske vlade.
Osim toga, iznosi u potankostima dogadjaja, pocevsi od 29. maja, radi cijih je posljedica jugoslovenska vlada pozvala tu misiju da napusti Crnu Goru i zucno kritikuje varvarske sisteme, kojima se sluze Srbijanci da stave u ropstvo Crnogorce, koji se odupiru svakom robovanju.
'Ova relacija - produzuje 'Progres' - razdijeljena po engleskom parlamentu, ucinila je veliki utisak, osobito ovamo gdje se opisuju beznadne okolnosti, u kojima se nalazi crnogorski narod i prica kako se veci dio naroda hrani iskljucivo biljem i korijenjem tako, da visi svakog dana izmedju zivota i smrti...''

IZJAVE O UzASNIM ZVJERSTVIMA

Cetinjski list, takodje, pise:
'Koriere del Parlamento', iz Rima, redovno u svakom broju donosi veoma tople clanke za slobodnu Crnu Goru, a u dva potonja broja donio je intervju sa g. Ministrom Predsjednikom Jovanom Plamencem i otvoreno pismo advokata g. Vlada Popovica, predsjednika Komiteta Crnogorskih emigranata, upuceno italijanskim parlamentarcima.
Rimska ?Tribuna' od 8. VI. 1920. objavljuje izjave g. Milisava Nikolica potpredsjednika nase Narodne Skupstine, komandira Krsta Popovica, Andrije Dragutinovica i kapetana Radojice Nikcevica o uzasnim zvjerstvima, koje je srbijanska okupaciona vojska pocinila nad stanovnistvom Crne Gore.
'L' Idea Nacionale' publikuje veoma dobar clanak u korist Crne Gore od At. Tamara, a 'Stampa Nuova' u Kanui, u svakom svom broju objavljuje clanke i biljeske o crnogorskom pitanju. Narocito se isticu clanci iz pera P. Domenicia.
List 'Avenire d' Aitalia', iz Bolonje, donosi intervju sa Ministrom Predsjednikom Jovanom Plamencem, a slican intervju publikuje i bolonjski 'Le Progreso?''.

FRANCUSKA sTAMPA O OKUPACIJI

U "Glasu Crnogorca" prenijeli su i pisanje novina u Francuskoj:
''L' Entransizan' (Pariz, 30. novembra) publikovao je na vidnom mjestu clanak u odbranu Crne Gore. Prijateljske rijeci ovoga clanka izrazavaju osjecanja francuskog naroda prema nasoj otadzbini, te ih donosimo doslovno:
''Crna Gora... Ta vas rijec nekad podsjeljasena odvaznost jednog malog naroda gorstaka, zaljubljenog u postenje i slobodu. Ali rat je prijesao preko toga kao i preko mnogih drugih stvari. Reputacija crnogorske dinastije od toga je trpjela, a njen narod stradao. Pa ipak se doznao otpor jednog dijela planinaca srbijanskoj okupaciji. Samo glas toga otpora doprio nam je kao na velike daljine. Doznali smo da je taj otpor o Bozilju 1918. g. uzeo formu ustanka. Otada taj prigusivani glas nije prestajao nikako da se pojavljuje, i pokraj prisustva nekoliko Crnogoraca u beogradskom parlamentu. sta hoce Crnogorci? Traze, da im se dozvoli da se potpuno slobodno opredijele o svojoj buducnosti. Traze, da se, posto se potpuno evakuise teritorija njihova od strane vlasti i trupa srbijanskih pristupi jednom velikom narodnom konsultovanju. Traze javnu nepristrasnu anketu. Traze pravdu tj. reparaciju. Zato apeluju na nas, na Francusku. Francuska ce se tesko oglusiti prema tim zahtjevima. Hoce li ostati nijema? Ne, to je nemoguce! Ili, onda, to bi znacilo da smo odustali od onog visokog idealizma., koji nas je dovde rukovodio.''
''L' Ekler'' (Pariz, 4. decembra) pod natpisom ''Mucenicki narod'' publikovao je simpaticni clanak o Crnoj Gori. U njemu se izlaze kako je Crna Gora iz idealnih pobuda usla u rat i stupila na stranu Srbije kada se jos nije znalo da ce naici potporu Atante. U mjestu zahvalnosti, Srbija joj se oduzila time sto je i tajno i javno protivu nje intregirala samo da bi joj ubila ugled i prigrabila je. Legalna crnogorska vlada sada se bori protivu toga i trazi da se crnogorskom narodu dade pravo da slobodno raspolaze svojom sudbinom. Sada je stanje u Crnoj Gori jos zalosnije nego u Jermenskoj i prema ovim pravednim zahtjevima ne bi trebalo ostati gluh.
''La Revi Diplomatik'' (Pariz, 30 novembra). U svojoj odluci da se bori za Crnu Goru do triumfa njenoga prava, ova ugledan revija na uglednom mjestu donosi clanak '4.000 Crnogoraca u srbijanskim hapsanama'. Prikazuje najnovije publikacije o akciji, koju zvanicna Crna Gora, Crnogorci i prijatleji Crne Gore u inostranstvu vode za pobjedu pravedne i svete stvari Crne Gore. Navodimo iz clanka nekoliko stavova koji ce najbolje prikazati plemenite osjecaje i ljubav naspram Crne Gore kojima je clanak inspirisan:
'Konferencija Mira optuzuje neprijatelja za zlocine, a u isto vrijeme dozvoljava da Srbija iste zlocine vrsi u Crnoj Gori. Zlocini naspram Crne Gore gori su, jer je ona saveznicka drzava i sto je njena borba nejednaka: bore se pola miliona njenog stanovnistva protivu Srbije koja ima pet miliona?...''

PRIJATELJ SRBIJE - NEPRIJATELJ CRNE GORE

List, potom, nastavlja:
''Francuski narod i njegovo javno mnjenje, za Crnu Goru su. Ali, zasto izvjesni francuski upravljaci ne doviknu: Dosta je, prekinite sa davljenjem Crne Gore!? Ako je Francuska prijatelj Srbije, ne mora biti neprijatelj Crne Gore. cast Francuske je u pitanju... Nas je uzvik: Francuska treba da ucini da Srbija evakuira Crnu Goru i da Crna Gora bude Crnogoraca. Zahtjevi Crne Gore su pravedni. Mi smo uvjereni da Drustvo Naroda, a osobito velike sile Antante, ne mogu prijeci preko njih, inace ko bi im vise vjerovao...'
Dicite se Crnogorci, jer plemeniti i civilizovani svijet i danas vidi i sa divljenjem i simpatijama prati vasu borbu i podvige protivu nebratske i izdajnicke Karadjordjevica Srbije, kao sto je nekad slabio i divio se djelima vasim i vasih predaka kad se ginulo 'za krst casni i slobodu zlatnu'.
List 'Pari-Sud-Uest'' (Pariz, 28.novembra) publikuje clanak o opstoj politickoj situaciji i u njemu ustaje u odbranu Crne Gore i ostro osudjuje politiku koja pomaze beogradske nasilnike. Dinastickoj Srbiji prorice skoru katastrofu. Upozorava Francusku na opasnost kojom se izlaze, pomazuci fatalnu politiku beogradske oligarhije.
'Tan' (Pariz, 4. decembra) i agencija 'Balkan' publikovale su ovu izjavu g. Ministra soca: 'Srbija je pocinila novi zlocin protivu Crne Gore. Njene okupacione vlasti i trupe u Crnoj Gori vrsile su toboz izbore. To je jedinstveni slucaj u Medjunarodnom Pravu da jedna strana drzava, koja je okupirala silom jednu drugu drzavu, jos saveznicku, ovoj nametne svoje izbore. Vlada Crne Gore protestovala je protivu ove nove agresije Srbije protiv Crne Gore. Ovi srbijanski 'izbori' smatraju se kao nistavni i kao da ih nije bilo. Osim toga, zna se da je crnogorski narod izlozen najgorim zvjerstvima srbijanskih vlasti. Da napomenemo samo da 4.000 Crnogoraca gine vec dvije godine u srbijanskim hapsanama. Crnogorci u grupama napustaju zemlju da se spasu terora. Drugi u planinama produzuju borbu protiv srbijanskih trupa. Hiljade Crnogoraca u egzilu cekaju dan da oslobode svoju otadzbinu.
Vlada Crne Gore predala je Drustvu Naroda 'Dokumenta o srbijanskim zvjerstvima u Crnoj Gori' i trazila je medjunarodnu anketu. Vlada je, napokon, zahtijevala da srbijanske trupe evakuiraju Crnu Goru, da njen narod, u svojoj suverenoj drzavi, moze raspolagati sobom, u potpunoj slobodi i nezavisnosti. Samo tada moci se manifestovali volja crnogorskog naroda, koji se dici svojim imenom i hiljadugodisnjom nezavisnoscu svoje viteske domovine'.''

HOcE DA OPRAVDAJU SVOJU SULUDU POLITIKU

"Glas Crnogorca" prenosio je i mnoge tekstove iz beogradskih novina, pa tako ukazuje i da list ''Republika'', u broju 66, izmedju ostalog, navodi: ''U Beogradu se staraju da sto vise ponize i upropaste ono malo sirotinje crnogorske. Prosla godina bila je izuzetno rdjava. Usjevi su podbacili ispod polovine. Ni manje, ni vise, nego polovine. Radova nije bilo, a na njih niko i ne misli; zarade apsolutno nikakve nema, te se zivi na kredit, ili se prodaju, ili zalazu posljednji ostatci imovine. Gas se placa po 20 fr. litar, secer 80-120 fr. Kad bi neko mogao da prodje Crnu Goru i vidi kako je odjevena ta namucena sirotinja, morao bi reci da smo ispod stepena civilizovanih naroda. Svakog humanog covjeka mora srce zaboljeti kad vidi u kakvim je ritama narod odjeven i na kakvoj prostirci odmara promrzlo i omrsavjelo tijelo... Od njih se trazi da budu bijednici, da skapavaju od glad, a da budu mirni, da sa filosofskom rezignacijom cekaju smrt od gladi i da budu lojalni. Od njih se trazi da postuju drzavu, da je vole i brane, a da oni, koji govore u ime njeno, trguju njihovim kostima, da se izmetnu u dahije i siledzije... Ali, zlo dobro ne donosi! Onakav sistem rada shvata se u Crnoj Gori tako, da je izvjesnim faktorima u Beogradu stalo da sto vise zakrve Crnu Goru, da je ponize, vazda da bi opravdali svoju suludu politiku i da bi mogli cariti u ovoj velikoj nesreci. Ali se varaju! Ta gruda ce se braniti od svih dusmana, od svih ponizenja, u uvjerenju, da ce doci dan, kad ce i narod dobiti rijec i precistiti i stare i nove racune...

SVUDA GLAdjU NAMUcENA LICA
Kako prenosi «Glas Crnogorca»"Beogradska 'Republika' u 108. broju donosi dopis sa Cetinja, u kome se, pored ostalog, veli: 'Ko zna kakva je izgledala nasa pokrajina za vrijeme ove tri godine, kad 'bjese goru tama pritisnula', taj moze danas, putujuci kroz Crnu Goru, veoma lijepo obnoviti svoje uspomene. Ista, gladju namucena lica, iste rite od hiljadu krpa i zakrpa, bose, crne noge mozete vidjeti na svakom koraku pored puta, a koliko se tek moze vidjeti, kad se zadje dublje u narod? Ima samo jedna razlika: za vrijeme austrijske okupacije mogli ste, duz crnogorskih cesta, vidjeti povorke ljudskih prilika, koje su, pomirene sa sudbinom i smrcu, tukli studenim kamenom na jos studeniju koru hl****. Danas ni toga nema. Ostavljeno je narodu da zivi od golih rijeci: oslobodjenje i ujedinjenje. Ono zivotnih namirnica sto se prodaje narod ne moze da kupi, jer nema gdje da zaradi. Kad se covjek sjeti da su ovi jadnici rasirili izmucene ruke u oktobru 1918. misleci da ce vec jedanput zagrliti srecu i slobodu... Kad narod jos vidi nad sobom isto one koje je gledao tokom tri godine austrijskog ropstva, u istoj ulozi, onda se njegova ruka steze, a sa srca se podize kletva. Pod takvim uslovima razumljivi su neredi i bune, pa i da nema drugih uslova, a kamo li kad ih ima dosta".


6.
Hoce da ugase gnijezdo hiljadugodisnje slobode

"Italijanska stampa, vjerna prijateljstvu i plemenitom raspolozennju italijanskog naroda naspram nase zemlje, bez razlike misljenja i stranaka, redovno donosi vijesti o Crnoj Gori i stoji na braniku njene pravedne stvari" - pise "Glas Crnogorca" i nastavlja:

VAPAJ MALOG POTIsTENOG NARODA

"'Civitta Catolica', ugledna revija (72. g. izlazenja), koja izlazi u Rimu, u svesci od 6. avgusta, 1921. posvetila je Crnoj Gori dirljiv i znacajan clanak. Naslov je clanka 'Vapaj bola malog potistenog naroda'. U njemu se opsirno i znalacki izlaze pitanje Crne Gore i poziva hriscanski svijet u pomoc protivu nasilnika, koji bi htjeli da ugase gnijezdo hiljadugodisnje slobode i nezavisnosti njene. Ovaj lijepi clanak u cjelini je prenio list 'Osservatore Romano', zvanicni organ Sv. Stolice.
?L' Italie? (Rim, 15-16. oktobra) publikovala je nekoliko clanaka francuskog publiciste Silvena zerardna i misljenje francuskog profesora zorza Bondela, u kojima zastupaju pravo Crne Gore i izrazavaju misljenje, da francuska diplomatija mora promijeniti drzanje naspram Crne Gore, kako radi postovanja prava Crne Gore, tako i radi odrzanja prijateljstva sa Italijom.

NEcE DA OSUDE NASILJE I NEPRAVDU

Listovi 'Roma', koji izlazi u Napulju i 'La Voce Republiquana', koji izlazi Rimu, publikovali su intervjue g. Evdjenija Kneza, koje je dao pri povratku iz zeneve, gdje je bio kod Drustva Naroda i Lige za odbranu prava naroda, da brani stvar Crne Gore. G. Kneza se, tom prilikom, izrazio da sadasnje stanje i teskoce pripsiuje 'zakulisnim radnjama neprijatelja Crne Gore i pokvarenosti izvjesnih stranih diplomata'.
On, tako, otvoreno optuzuje direktora politicke sekcije u generalnom sekretarijatu Drustva Naroda, da je Francuz Mantu, kao prevodilac u Vrhovnom Savjetu Konferencije Mira izmedju Vilsona, Lojd Dzordza i Klemansoa, koji su govorili engleski i predsjednika Orlanda, koji nije znao engleski, bio otjeran zbog netacnosti prijevoda iz komisije za ratne odstete. Optuzuje ga, da je on bio taj koji je kvario da crnogorsko pitanje jos ne izadje na vijecanje kod Skupa Drustva Naroda.
G. Kneza to navodi kao primjer kakvim se sredstvima sluze neprijatelji Crne Gore, da se na jednom medjunarodnom skupu ne otkrije i ne osudi nasilje i nepravda ucinjenja Crnogorcima. Ali, on izrazava vjerovanje, da ce se teskoce prebroditi i da ce Crna Gora izdrzljivoscu borbi doci do svoga prava.
'Erosa' (Rim, 27. X.1921.) donijela je na uvodno mjesto intervjua ministra spoljnih poslova g. dr P. soca o pitanju Crne Gore. Taj intervju publikovali su u izvodu i u cjelini visi broj agencija i listova.
'Gazzeta di Venezia' od 3. decembra donosi iz Bara opsiran dopis g. Tralje, u kome se iznose teske prilike, koje vladaju u Crnoj Gori, gdje, veli, ne postoje drugi zakoni do nasilje. Sa narodom se postupa bezdusno i bez ikakvog obzira, te je izlozen svakojakim nasiljima, zbog cega je prinudjen da se odmece u goru i da se tako brani. Narod nikako nece da prizna okupacione vlasit i sav pritisak uzaludan je.
Dopisnik opsirno govori o ustanickom pokretu, koji bez prekida taje od pocetka okupacije i zavrsava cudjenjem sto Evropa dozvolja tu tiraniju.

OKUPACIJA OD NEZAHVALNE SRBIJE

'Corriera di Sicilia' (Katanija, 15. januara) publikovao je studiju o crnogorskom pitanju Eduarda cimbala, profesora medjunarodnog prava na univerzitetu. U njoj je naucnicki prikazano pitanje Crne Gore, ciji se zahtjevi moraju zadovoljiti, ako Drustvo Naroda hoce da postuje medjunarodna prava. Studija se zavrsuje ovim rijecima: 'Necemo nikad i nijednog casa napustiti Crna Goru dokle god ne bude pobijedilo njeno sveto i nepovrjedivo pravo, da se oslobodi od varvarstva i okupacije nezahvalne Srbije, te da slobodno sobom raspolaze. Nasa akcija u odbranu potrazivanja i zastite nezavisnosti Crne Gore duznost je prava i humanitarnosti i medjunarodne solidarnosti. Od te nase akcije zavisi nase pravo, nasi interesi, nasa cast i nase dostojanstvo'.
'Eki e Komenti', (Rim, 5. juna) donosi clanak generala R. Bencivenga, koji se zavrsuje ovako: 'sto se tice crnogorskog pitanja, mi mislimo da Italija ne moze da se ne interesuje, niti mislimo da je potrebno da to pitanje bude podignuto od strane Italije, posto ono vec postoji pred javnim, narocito evropskim mnjenjem. I, u stvari, kad to pitanje, kako mi mislimo, bude izneseno, Italija nece moci da negira svoju proslost, tolerirajuci zrtvovanje malog, gordog crnogorskog naroda.
Sasvim na drugi nacin od Srbije, Italija je isla u konstituisanju njenog jedinstva. Ona je oslobodila razne oblasti, da ih postavi u mogucnost da zaraze slobodno, plebiscitom svoju volju. Ali, tako nije uradila stara Srbija, protivu cije hegemonije i manije centralizacije ne samo da ustaje mala Crna Gora, nego i Hrvatska, ili, bolje reci, sve slovenske zemlje koje su pripadale dvojnoj monarhiji; oblasti, koja su se, kao sto je poznato, proglasile slobodnim i nezavisnim jos od oktobra 1918. te suverenom i nezavisnom drzavom u pogledu prema Srbiji.
Ali, ne samo iz istorijskih i moralnih razloga, Italija ne moze da se ne interesuje o crnogorskom pitanju, nego narocito zbog razloga strategijskih, u koliko mala Crna Gora komanduje Lovcenom i cuvenom Bokom Kotorskom, u cijem sirokom vodenom ogledalu, okruzenim visokim planinama, moze naci skloniste najveca svjetska flota, zasticena od svakog prepada s mora i vazduha.
I preko Crne Gore Srbija izucava svoj zeljeznicki izlaz od Biograda do Kotora; veza kojom bi Boka Kotorska zadobila, kao baza pomorske i vazdusne flote, jedan ogroman znacaj...'"

A KRVARILI SU DA OSLOBODE SRBIJU

"Glas Crnogorca" nastavlja: "Socijalisticki list 'Avanti' od 11. jula donosi ovaj clanak o crnogorskom pitanju: ?U crnogorskom pitanju, odrzanom zivom, trajnom i neugusljivom pobunom jednog dijela crnogorskog naroda protivu srbijanske okupacije, italijanska socijalisticka stranka imala je do sada, kao sto je razumljivo, drzanje mnogo rezervisano. S jedne strane nase postovanje za pravo samoopredjeljenja malih naroda podjeljuje nase simpatije jednom narodu, koji oruzjem u ruci dokazuje da hoce da sacuva svoju autonomiju; s druge strane zadrzava nas da se opredijelimo na stranu ustanka Crne Gore bojazan, da ne upadnemo u klopku...
Poznato je da se u evropskim casopisima pristalice i protivnici pripajanja Crne Gore Jugoslavije od nazad dvije godine ocajno bore za sopstvene teze. Svi dokazi: istorijski, geografski i etnicki, koji mogu opravdati drzavno ujedinjenje ovih drzava, bili su izneseni od strane vjestih srbijanskih polemicara, a podrzanim onim sredstvima, kakva moze staviti na raspolozenje jedna drzava zainteresovana za propagandu jedne ideje. Ma nijesu zaostajali ni pisci, ni govornici crnogorski, koji su u stampi i na skupovima u Londonu i Parizu proklamovali nepokolebljivu volju crnogorskog naroda da odrzi hiljadugodisnju nezavisnost.
U ime jedne grupe Crnogoraca bili su nam izlozeni razlozi, ovih koji sada prolivaju svoju krv po crnogorskim planinama, prijececi stopu po stopu crnogorskog zemljista srbijanskim osvajacima. Sedam vjekova istorije svjedoce neiscezljivu ljubav one rase za slobodu i netrpeljivost svakoga jarma, pa bio on i bratski. Ova je prolila svoju krv jedan vijek nazad, da oslobodi Srbiju od turskog ropstva.
Borbu koju vodi Srbija za osvojenje Crne Gore je u sustini kapitalisticka: ekonomski Srbija nije nista drugo do jedna francuska kolonija. Sa svoje, pak, strane Srbija subvencionira obilato parisku stampu i diplomatske agente francuske, i to tumaci simpatiju koju Ke d'Orsej ima za jugoslovenski imperijalizam.
Militarizam vlada nad svim u Srbiji Karadjordjevica, i ovo je jedan od razloga, koji cini srbijansko gospodarstvo omrznuto Crnogorcima, narodu mirnih pastira. Nije tacno vreme dokazima nasih izvjestaca da se Crnogorci bore da uspostave palu dinastiju. Oni zele samo, da uspostave jednu demokratsku republiku, gdje ce vlast biti vrsena od strane onog poljoprivrednog staleza, koju sacinjava gotovo cijelo stanovnistvo.
Nama nedostaju mnogi elementi da stvorimo jedan tacan sud po ovome pitanju, ali bar ima jedna tacka prema kojoj ne mozemo, a da ne nadjemo potpuno osnovane zahtjeve Crnogoraca, a to je ona koja se sastoji u tome, sto hoce za Crnu Goru pravo da odluci o svojoj sudbini jednim plebiscitom, slobodno izvedenim. Slobodno, t.j. posto srbijanske okupacione trupe budu napustile zemlju. Jer, sloboda jednog naroda ne moze se iskreno manifestovati u hladu bajoneta'."

NARODNE DERIKOzE OSLOBOdjENE

"Ovaj clanak prestampao je i list 'Popolo Romano' i ovaka ga propratio: 'Jugoslovenska vlada dala je amnestiju svima optuzenim i presudjenim za zloupotrebe na drzavnu stetu, t.j. narodnim derikozama za vrijeme rata. Takva je moralnost te vlade, docim u Italiji sve su derikoze prezrene.
'Avanti' bi u toliko ucinio jedno djelo uprav covjecansko kad bi podrzavo crnogorsko pitanje, cija su sloboda i nezavisnost zvjerski poremeceni.
'Avanti' i njegova stranka sjetili bi se tada da Italiju bas nista ne interesuje oblik vlade u Crnoj Gori, nego jedino da ta nesretna zemlja moze opet dobiti slobodu i nezavisnost. Ako Italija nije mogla do danas podrzavati sasvim energicno crnogorsko pitanje, uzrok je tome bas 'Avanti' koji nesvjesnoscu kori italijansku vladu da se ona ne zauzima za Crnu Goru, kad maksimalizam, rob jugoslavizma, veze ruke toj vladi."
List prenosi i da "rimski 'Il Tempo', od 12. aprila, iznosi da je Rusija rijesena da razrusi Malu Atantu, koja je protivu nje uperena. Vec je izjavila, da ne priznaje aneksiju Besarabije od strane Rumunije. Ova se pravdala, da su je priznale tri sile Male Atante, medju koje je i Srbija. List primjecuje, da je Rusija izabrala i pitanje Crne Gore, smatrajuci ga kao slabu tacku Male Atante sa koje se polazi da se srusi Mala Atanta.
'Tribuna', sluzbeni list, (Rim, 13. aprila) publikuje: 'U danasnjoj sjednici komisije stavio je u ime ruske delegaije cicerni takve zahtjeve, da su ovi produzenje veliko-ruskog programa, cak panslavenski, kao da ga je inspirirao Sazonov. Doista, u nedjelju 10. o.m. predstavili su se prvi put na konferenciji, drzeci u saci onaj isti skiptar zastitnika Crne Gore, koja je bila tako draga ruskoj carevini.'
'Il Peizmeri di San Remo' (18. juna) publikovao je simpatican clanak o ulozi crnogorske delegacije na Konferenciji u djenovi. P. Bernaskoni i dj. Zaneli izdali su knjigu pod naslovom 'Konferencija u djenovi'. U njoj je publikovana i nota crnogorske delegacije predana Konferenciji."



BOX 1: (896)

JEDNA OD NAJSRAMNIJIH STRANICA ISTORIJE

"Pod naslovom 'Evropa bez mira' izasla je knjiga g. Franceska Nitija, biv. predsjednika italijanske vlade, koja je u cijelom svijetu primljena kao djelo od najveceg politickog interesa, s obziorom na sadasnje prilike u Evropi i na teskoce mira. Pisac ostro napada nepravde ucinjene pojedinim drzavama i pokazuje puteve kako bi se to moralo ispraviti, ako Evropa hoce da dodje do mira.
U tome svom znamenitom djelu veliki politicar italijanski i covjek svjetskog glasa, G. Niti, nije zaboravio ni Crnu Goru, vec u svim prilikama, gdje ukazuje na ucinjene nepravde i gazenje medjunarodnih ugovora i obaveza od stane Saveznika, vazda navodi kao primjer ovo sto se dogodilo sa Crnom Gorom. On trazi ispravku toga.
Napadajuci Saveznike kao novu, nekad propalu, Svetu Aleansu i dovikuje da je ?nasilje Srbije nad Crnom Gorom jedna od najsramnijih stranica istorije svjetskog rata i uredjenje mira?."



BOX 2: (920)

TOBOzNJI IZBORI - LAzI I VARANJE NARODA

"Revija ?L' Italie', koja izlazi u Rimu, u broju od 7. oktobra 1921. donijela je nov clanak Silvena zarardna, francuskog publiciste, u kome pokusava braniti drzanje Francuske naspram Crne Gore, da je, navodno, bila zavedna srbijanskom propagandom. Pisac tvrdi, da su neprijateljske demonstracije, koje su bile u Milanu i Veneciji protivu francuske misije, donekle uzrok u drzanju izvjesnih francuskih diplomata naspram Crne Gore.
U clanku se dalje navodi, da je ?okupacija Crne Gore jedno ordinarno nasilje?, a toboznji izbori samo lazi i varanje naroda, kao i sva kampanja vodjena u inostranstvu protivu Crne Gore, a koju je vodila zvanicna Srbija. Pisac trazi da se pitanje Crne Gore povoljno rijesi, u njenu korist, i da Francuska tome izadje u susret, jer smatra to za 'izvrsnu priliku da Francuska pokaze naspram Italije svoje povjerenje'. To je, zavrsava pisac, 'dug Francuske i naspram saveznicke Crne Gore i Italije?."


LEGENDA:

20-02 - FRANCUSKA MU JE LIJEPO "ODUzILA DUG": Kralj Nikola Prvi



7.
Zasto su saveznici bezdusno zrtvovali Crnu Goru

Obezdrzavljenje Crne Gore, 1918. godine, imalo je snazan odjek u svijetu. Paradoksalno je da su interese Crne Gore i tada bolje vidjeli i prepoznavali drugi, nego mnogi Crnogorci, koji su sa otvorenom mrznjom svu energiju ulagali na unistenje crnogorske drzave. Ovdje prenosimo neka reagovanja parlamenata stranih zemalja, kao i pisanje stampe, kako je to biljezio cetinjski ''Glas Crnogorca''

"Glas Crnogorca", u broju 89, javlja da "rimski list ?Popolo Romano?, od 17. avgusta, donosi ovo saopstenje:
?Prije mjesec dana listovi su objavili kako je beogradska Vlada odobrila Ministarstvu finansija kredit od 11 miliona za isplatu neizdanih plata drzavnim cinovnicima u Crnoj Gori. Na osnovu ovoga Ministarstvo finansija izdalo je nalog glavnom drzavnom racunovodstvu za Crnu Goru, koje je sa sjedistem u Podgorici, da pribavi potrebne podatke. Odjednom sada citamo u jugoslovenskim listovima da je Ministarstvo finansija u Beogradu izdalo drugo naredjenje, po kome se objavljuje da se likvidacija izostalih plata crnogorskim cinovnicima ne moze izvrstiti, sve dok se uopste ne rijesi pitanje o crnogorskim cinovnicima.
Svako, ko ne poznaje izblize tendenciju srbijanske politike prema Crnoj Gori, ne bi ovo zapazio i ono bi proslo bez komentara. Ali, mi, koji jos od novembra 1918. g., od okupacije Crne Gore od strane Srbije, pratimo tesku situaciju ove nesrecne drzave i imprijalisticke namjere Srbije, u ovoj izjavi vidimo otvorenu namjeru srbijanske vlade da otrgne crnogorskim cinovnicima sve ono sto bi im moglo pruziti snagu za otpor protivu nasilnog sjedinjenja sa Srbijom i zastrasuju se gladju.
Osoba, dobro informirana, koja je sada dosla iz Podgorice (preko Skadra) tvrdi, da je cinovnicko pitanje odavno uredjeno i da su Srbijanci vec toliko puta obecavali isplatu neizdanih plata, ali ovo obecanje nijesu jos ostvarili, niti ce ga ostvariti, jer beogradska vlada vidi dobro da je dosad bez ikakve koristi potrosila 14 miliona za propagandu u Crnoj Gori, gdje nije nikad nasla niti ce naci plodni teren za svoju imperijalisticku tendenciju. sta vise, uvjerila se da Crnogorci tim istim zlatom koje Srbija trosi tamo, nabavljaju oruzje i municiju, koje upotrebljavaju protivu svojih ugnjetaca."

STRAH OD GROZNOG TERORA

Cetinjski list, takodje, prenosi da rimski Popolo Romano" ? u broju 149, donosi ovaj clanak:
"Iz Crne Gore ne prestaju da stizu strahovite vijesti o stanju i prilikama koje vladaju u toj nesrecnoj zemlji, koju su Saveznici tako bezdusno zrtvovali imperijastickim prohtjevima Srbije. Te vijesti donose putnici i mnogobrojne i ceste izbjeglice iz te zemlje, koje se izlazu najvecim opasnostima i strahovitim tegobama, samo da spasu gole zivote od groznog terora koji je zaveden u Crnoj Gori. Prema tim vijestima, sukobi srbijanske regularne vojske i najamnika, t.zv. komita sa nebunjenim Crnogorcima neprekidno traju.
Od strane okupatorske Srbije sve se cini da se Crna Gora ili raseli, ili istri****, ili da se podcini sasvim imperijalizmu srbijanskom. Nad crnogorskim narodom vrsi se najveci pritisak i ne preza se ni od najgroznijih zlocina.
Oni koji dolaze iz Crne Gore nemaju dovoljno rijeci da opisu sva nedjela koja se vrse nad narodom u Crnoj Gori, kao i da nabroje sva pocinjena zvjerstva okupatorskih vlasti i njihovih agenata, razasutih po cijeloj Crnoj Gori. Svi oni, koji ne priznaju okupatorske vlasti i koji su ostali vjerni svojim vjekovnim tradicijama, stavljeni su izvan zakona i sa njima se cini sto god se hoce. Ista sudbina postigla je i porodice sviju onih koji su se ili odmentuli po sumama, ili su u inostranstvu.
Od tih zavjerstava nijesu postedjeni ni starci, zene i djeca. Njihove kuce popaljene su, imanja im unistena i porodice su izbacene na ulicu, ili internirane. Ostale bez ikakvih sredstava, pa su upucene ili na milostinju, ili da skapavaju od gladi.
Svi ugledniji ljudi u Crnoj Gori, koji nijesu uz okupatorske vlasti, a njihov broj je pretezniji, ili su zatvoreni, ili su internirani u daleke krajeve, izvan Crne Gore. Na njih se strogo pazi i sa njima se vrlo ostro postupa.
U svoj Crnoj Gori vlada velika bijeda. Oskudijeva se u svacemu. Hrane nedostaje, a isto tako i druge namirnice i zivotne potrebstine. Na hiljade djece, zena i staraca nalaze se u najbjednijem stanju i bez ikakve pomoci. Uzalud se vapije za pomoc, ali nje ni od kuda nema. Okupatorske vlasti slabo se brinu za crnogorski narod i ostavljaju ga da propada, a pomoc sa strane ne dozvoljava se...
Ono sto pretekne okupatorskom nozu i ognju, to ce biti osudjeno na smrt od gladi i bijede. To priznaje cak i beogradska stampa.
Oskudica u zivotnim namirnicama i ravnodusnost okupatorskih vlasti prema bijedi crnogorskog stanovnistva prouzrokovala je basnoslovnu skupocu tako, da cak ni imucniji dio stanovnistva nije u stanju da se snadbije i ishrani.
Takvo ocajno stanje vodi, ocigledno, propasti i istrijebljenju crnogorskog naroda i upropascenju Crne Gore kao drzave. Ako se tome zlu sto prije ne ucini kraj, Crna Gora ce za vrlo kratko vrijeme biti pretvorene u pustos i groblje!
Potreba jedne medjunarodne komisije za Crnu Goru ocigledna je. Ako je bilo razloga da se Crna Gora unisti kao zasebna i nezavisna drzava, sto je nepoznato i neobjasnjivo, svakako se ne moze dozvoliti da se i narod u njoj unisti i iskorijeni. Jedna medjunarodna komisija, odredjena da ispita ocajne prilike u Crnoj Gori, tome bi svemu ucinila kraj, priticanjem u pomoc bijednom narodu, kome je potrebita hitna i neodlozna pomoc. Bez te pomoci on je, prakticno, osudjen na ociglednu smrt."

U nastavku, cetinjski list pise: "Ugledni casopis 'Nova Antologija', u svesci od 1. avgusta, donio je vrlo lijep i informativan clanak 'Crna Gora za vrijeme rata', od dobrog poznavalaca Balkana g. prof. A. Baldacija, koji je isto tako ovih dana po raznim italijanskim listovima napisao niz afirmativnih clanaka o Crnoj Gori, od kojih se osobito istice clanak, koji je publikovao u casopisu 'Italia sud Mare' u svesci za avgust.
I casopis 'Tugo', u svesci za avgust, takodje je donio interesantan clanak o stradanjima naroda u Crnoj Gori.
'Stampa-nuova' iz Kapue, u br. od 22. avgusta, donijela je clanak 'Za nezavisnost Crne Gore' od kapetana Rambaldija Domenicija, a u broju od 26. avgusta clanak 'Za Crnu Goru ? zalosna i niska trgovina' od adv. M. D'Erika"...


"GRIJESI cE BITI KAzNJENI..."

Evo jos jednog karakteristicnog citata iz "Glasa Crnogorca": Organ radnicke partije u Jugoslaviji, biogradske 'Radnicke Novine', u broju svom 122, donosi sljedece: 'Vlast je nad narodom surova. Sve metode unistavanja zivota primjenjuju se, cak se i kuce pale. To se cini u namjeri da se kazne pristalice bivseg kralja Nikole. No, u stvari, tu ne moze biti rijeci o pristalicama bivseg kralja, kad je u pitanju narod. To je jedno prosto podmetanje laznih uvjerenja od strane vlasti, a stvar je pak prosta i sasvim drugog karaktera... Danasnja drzavna vlast uvela je prema narodu stav porobljavanja. Kakvi su tamosnji organi vlasti moze se zakljuciti iz toga, sto ovi svim silama rade da se narod umiri i tako 'umiren' u masama umire... Vlada je pozvala 80 (vidjenih) ljudi, da sa njima 'upravlja' narodom i pomogla je ove 'nesrecne' ljude sa 150.000 franaka... Moze vlada sazivati svoje ljudi iz Crne Gore, moze placati poslanike, moze jos za koje vrijeme uspjevati da zavadja pojedine krajeve u Crnoj Gori i izmedju njih razvijati ratne operacije, moze kociti cjelokupni privredni zivot, moze, na kraju svih ovih teskoca, traziti od naroda da je on stranacki pomaze - sve ce to biti uzalud. Grijesi ce biti kaznjeni, glave ce seplacati glavama, jer tako biva u Crnoj Gori."


PODGORIcKA SKUPsTINA - FALSIFIKOVANJE NARODNE VOLJE

List prenosi i da "pod nadnaslovom 'Srbija u Crnoj Gori' a naslovom 'Falsifikovanje narodne volje', italijanski list 'Tempo', u broju 95, donosi ovaj izvjestaj iz Kotora: 'Prilike u Crnoj Gori mjesto da krenu na bolje idu sve gore. Iz Srbije se, preko njihovih agenata razmjestenih po Crnoj Gori, sve radi da se Crna gora sasvim podcini Srbiji i postane njen sastavni dio ovako isto kao Stara Srbija i Makedonija. Nad crnogorskim narodom vrse se najveci pritisak i najgora zvjersta da pravna srbijansku upravu i da se odrekne od svojih suverenih prava. Srbijanske okupatorske vlasti, vojne i civilne, vrse u tome cilju najveci teror nad crnogorskim narodom, koji se nalazi u krajnjoj bijedi, izmucen gladju i siromastinom. Veliku bijedu crnogorskog naroda i stagovitu oskudicu u kojoj se nalazi, - jer je Crna Gora ostala bez ikakve hrane, a narod bez sredstava, - sribjanske okupatorske vlasti i do sada su pokusavale da iskoriste u politicke svrhe pridobijanjem naroda. Poslednjih dana na sve strane u Crnoj Gori osjeca se da se to sistematski provodi. Pomocu hrane i drugih zivotnih namirnica narod se ucjenjuje. Ima da bira ili da umre gladju ili da se pomiri sa okupatorskom upravom i da je prizna. Obavezuju se da ce joj ostati vjeran. Na taj nacin okupatorske vlasti izmamljuju od bijednog naroda zakletve na vjernost srbijanskoj dinastiji Karadjordjevica i izjave privrzenosti okupatorskoj Srbii. U potonje vrijeme samo se na tome radi u cijeloj Crnoj Gori i razna primamljiva obecanja se nude i onim Crnogorcima sto su se odmetnuli po planinama. Opste je uvjerenje da se ovim najnovijim trikom srbijanske okupatorske vlasti u Crnoj Gori hoce da posluze da falsifikuju narodno raspolozenje i izigraju ga, a obmanu Konferenciju Mira kako se crnogorskom narodu ne bi omogucilo da se slobodno i nesmetano izjasni o svojoj buducnosti. S tim u vezi iz Srbije je nagomilana vojska i artiljerija u Kotoru i htjelo bi se da se utice na konsultovanje crnogorskog naroda. Ocigledno je, da se po uputstvima iz Priza radi na tome, kad se vec ne moze da izbjegne narodno glasanje, da to isto izvrsi pod srbijanskim vlastima i ovako kako one to zele. Razumije se, da tu od pravog konsultovanja crnogorskog naroda ne moze biti ni rijeci da je prvi uslov da se dodje do slobodne volje naroda da srbijanske trupe i vlasti isprazne Crnu Goru?."

PRAVO MALIH I VELIKIH

"Glas Crnogorca" javlja i da je "briselski list 'Dmen' donio je potonje vrijeme nekoliko simpaticno napisana clanka o crnogorskom pitanju, iz kojih saopstavamo sljedece: 'Prva Konferencija Mira bila je veoma zagonetna i tajanstvena, i stoga nijesmo nigda bili tacno obavijesteni o buducnosti Crne Gore. culo se nesto o skupstini u Podgorici, ali demanti koji je domah slijedio, pokazao nam je sto je u stvari: nekoliko nezadovoljnika i zainteresovanih ljudi pokusali su izvrsiti prevrat. Ali, sam narod crnogorski ostao je onakav kakvi su bili i njegovi silni preci, koji su svoju slobodu branili protiv svakoga: i Turaka, i Arnauta i Austrijanaca - kako Hriscana, tako i Muhamedanaca'. Propracujuci note Kr. Vlade, upucene Konferenciji, list veli: 'Dobro ste odgovorili, predstavnici Crne Gore. Posto ste bili branioci slobode i hriscanstva, vas narod ce postati branilac svih malih naroda!' A druga Konferencija? Posto je prva prezirala male narode, hoce li ova druga priznati da pravo malih vrijedi kao i pravo velikih, i da njihov glas ima da se saslusa kao glas velikana. Ako se to postigne ovim crnogorskim protestima, neka je za to crnogorskim predstavnicima izrecena srdacna hvala!''


8.
Hrane se korijenjem i vocem koje sakupe po gorama

Obezdrzavljenje Crne Gore, 1918. godine, imalo je snazan odjek u svijetu. Paradoksalno je da su interese Crne Gore i tada bolje vidjeli i prepoznavali drugi, nego mnogi Crnogorci, koji su sa otvorenom mrznjom svu energiju ulagali na unistenje crnogorske drzave. Ovdje prenosimo neka reagovanja parlamenata stranih zemalja, kao i pisanje stampe, kako je to biljezio cetinjski ''Glas Crnogorca''

"Glas Crnogorca" je prenio i mnoge tekstove listova iz Francuske koji su, za razliku od zvanicne, anticrnogorske politike Pariza, ukazivali na cinjenicno stanje u okupiranoj Crnoj Gori. List, uz ostalo, objavljuje i ovo:
«'Medjunarodna revija za sociologiju', organ Medjunarodnog instituta za sociologiju, koja izlazi u Parizu, u svesci za avgust 1921. publikovala je na uvodnom mjestu studiju g. ministra P. soca o crnogorskom pitanju. Studija se zavrsava ovim rijecima: 'Pravo i sloboda bili su zastava oko koje su se narodi grupisali u ratu. Sad u miru Drustvo Naroda ne smije pocijepati tu zastavu, ako misli na buducnost!'»

''GORI NO TURCI''

«Pod naslovom 'Gori no Turci', izvod iz raporta pukovnika Burhama, predsjednika dobrotvorne kanadske misije u Crnoj Gori, publikovale su mnoge francuske agencije i listovi. Pukovnik Burham svoj izvjestaj je uputio u Velikim Silama. On ilustrije zlocine i nasilja koja Srbija cini u Crnoj Gori.
List 'Rom' (Pariz, 18. avgusta) donio je clanak pod naslovom ?Stradanje crnogorskog naroda?, a list 'Don Kihot' (Pariz, 21.avgusta) pod naslovom 'Italija i Crna Gora' donio je simpatican clanak o sesdesetogodisnjici vladavine Nj.V.Kralja Gospodara, kojim slavi uzvisenu licnost vladara i vitesstvo Crne Gore.
Veliki broj drugih francuskih listova publikovao je u cjelini ili u navodu rezoluciju, koju su italianski narod i poslanici donijeli u korist restauracije Crne Gore i njenog samoopredjeljenja, smatrajuci je kao politicki uspjeh Crne Gore.
casopis 'Floreal', organ radnog svijeta u Francuskoj, donio je 1.maja clanak poznatog publiciste d-ra Desbona o pitanju Crne Gore. Pisac zastupa pravo Crne Gore na Hercegovinu, Boku Kotorsku i Skadar sa okolinom.
?L'union Latni' od 26. avgusta t.g. donio je ovu biljesku:
'Dvjesta italijanskih poslanika, prije nego sto su poslanici otisli na odmor, votirali su jednu rezoluciji trazeci restoraciju Crne Gore namucene srbijanskim imperijalizmom. U engleskom parlamentu grupa Lorda Sidenhama to je isto ucinila. Kad ce se Francuski Parlament rijesiti da sa svoje strane trazi unistenje gnusne srbijanske tiranije koja se vrsi nad nasom bracom Crnogorcima?
Beogradizam je skoro istjerao iz Crne Gore nemile svjedoke, koji su bili clanovi Amerikanskog Crvenog Krsta. Votirati rezolucije u korist mucenih Crnogoraca, to je veoma dobro, ali bi jos bolje bilo da se vec jednom konstituise jedna medjunarodna zandarmerija Lige naroda, koja bi, brinuci se o ravnotezi, posto kazni crvene bandite boljsevizma, pozvala na postovanje humanih zakona bijednog beogradizma ubice i mucitelje.''
Isti list donio je u narednim brojevima i nekoliko uvodnih clanaka urednistva i saradnika zan Arsila u odbranu narodne stvari Crne Gore. U clancima su strogo osudjeni zlocini i izdajstva Srbije naspram Crne Gore.?»

ONEMOGUcENA POMOc CRNOGORCIMA

«'Revi Diplomatik' od 30. juna donosi: 'Britanska Misija za pomoc u Crnoj Gori, organizovana pod predsjednistvom lorda Provosta, poslala je 9. juna 1920, ministru spoljnih poslova lordu Kerzovu, jedan memorandum, iz koga se vidi da su srbijanske vojnicke vlasti u Crnoj Gori zabranile sefu te humanitarne misije, kapetanu cavort Mastersu i njegovomu asistentu, da udje u zemlju i da preduzme svoj rad na ublazenje nevolja crnogorskog postradalog stanovnistva. Ova misija je imala sve svoje papire potpuno uredne, posto su bili vizirane od strane nadlezne vlasti i potvrdjene od strane ministarstva spoljnih poslova.
Posto se iskrala u barskom pristanistu, u Crnoj Gori, kapetanu Mastersu je prisao jedan srbijanski kapetan i odveo ga kod prefekta. Tumac sefa misije bio je zadrzan putem od stane srbijanskih vlasti, odveden u zatvor i primijetilo mu se da ce biti strogo kaznjen, ako ma sto javi britanskoj misiji. Sve je stanovnistvo bilo obavijesteno da je opasno imati dodira sa tom misijom. Dr Dobrecic, arcibiskup barski, izrazio je zelju da vidi sefa te misije, ali je bio sprijecen. To isto se dogodilo i sa vjerskim poglavarom crnogorskih muslamana, muftijom Karadjuzovicem.
29. maja kapetan Masters bio je pozvan pismeno da napusti Bar u roku od 24 sata. sef britanske misije je protestovao, ali je naposljetku morao napustiti teritoriju Cr. Gore, otjeran od strane srbijanske vlasti.
O zivotnim uslovima crnogorskog naroda, raporat nam daje neke utiske, koje je kap. Masters mogao prikupiti za vrijeme njegova kratkog boravka na teritoriji Cr. Gore. U njemu stoji izmedju ostalog ovo:
'Nema nigdje nista, magazini su prazni, trgovi pusti. Seljaci, koji ne mogu proci iz jednog sela u drugo bez srbijanske dozvole, donose nesto iz brda na prodaju, ali sve to sto donesu ulijeva samo sazaljenje, jer cak ti siromasi ne mogu ni doci da pazara, jer su gotovo goli, odjeveni tkivom od vreca?.
Raport se zavrsuje: 'Otkako je Srbija okupirala ovu zemlju, svaka pomoc bila je uskracena svima ovim Crnogorcima koji nijesu htjeli priznati nasilnu okupaciju svoje zemlje. Narod nema ni novaca ni hrane. zivi hraneci sa korjenjem i vocem koje kupi po gorama. Moze se reci da tu bijeda vlada u najstrasnijim razmjerama. To je borba izmedju zivota i smrti i pitanje je: Kako ce taj narod biti unisten? Oni, koji se bore, idu u sume, ali izgleda da ce glad zamijeniti pustosenje rata. Hoce se, da se taj narod primora gladju na pokorenje Srbiji.''
Ovdje apelujemo ne samo na duznost nasih diplomata, no takodje i na ljudsku savjest. Zaista je sramota da se u Evropi takav brigandaz moze odigravati, a da mi gledamo izvrsenje velikog zlocina. Apelujemo na Francusku''...»

STRAVIcNO MUcENJE

«List 'sarivard' (Pariz 29. avgusta) publikovao je clanak o zvjerstvima Srbije u Crnoj Gori. Uz ostalo, u njemu se kaze:
'Vjerododstojni svjedoci, dostavili su nam nekoliko prijatnosti, zahvaljujuci kojima Srbijanci pretenduju da k sebi privuku srce crnogorskog stanovnistva.
U jednom selu 45 kuca bilo je zapaljeno i 420 zena i djece odvedeno.
Ljudi, koji su pokusali da ih brane, bili su muceni. Dvojica izmedju ovih predali su se na vjeru Srbijancima, a ovi su ih vjesali 4 puta u 24 sata!
zene su mucili vjesanjem iznad vatre da bi ih prinudili da otkriju prebivaliste ******.
U drugom mjestu, zena jednog porucnika, koja nije htjela kazati gdje joj se muz nalazi, bila je strasno tucena i na kraju istrgnut joj je jezik usijanim gvozdjem; bez sumnje da bi ubrzali iskaze.
Srbijanci su izmislili jedan nacin mucenja, koji bi inspirisao Mirbo-a: oni su sili zenskim u suknje macke, zatim su ove zivotinje tukli dok ne pobijesne od bolova, i tako su kidisale na ove jadne zenske grizuci ih i grebuci.
Veliki Predsjednik Vilson moze biti gord nacinom kojim je branio male narode, drage njegovom neurodjenom filantronskom srcu.
Vijest jedne agencije, koju su vise listova reprodukovali, tvrdjase da je Otpravnik Poslova Crne Gore napustio Francusku i da su poslanici velesila, akreditovani kod crnogorske vlade, bili opozvani i dodijeljena im druga mjesta; jednom rijecju da je Crna Gora prestala legalno egzistirati.
U stanju smo tvrditi, daje ta vijest neistinita; poslanstvo je jos uvijek u Neji-u i poslanici nijesu dobili nikakvo novo opredjeljenje. Kampanja, kojoj je cilj da ugusi glas potlacenih, nastavlja se. I to je sve!»'
"Glas Crnogorca" u istom broju prenosi i da je ''Ekler'' (Pariz, 12. septembra) u svojim clancima o jadranskom pitanju dotakao pitanje Crne Gore. Smatra ga od najvece vaznosti i trazi slobodno samoopredjeljenje za Crnu Goru".
I ''Dalmacija'' iz Zadra, u broju od 21. avgusta, donijela je takodje simpatican clanak o Crnoj Gori, pod naslovom ''Narod koji umire''.


ZATVARAJU OcI PRED OTVORENOM RANOM
"Glas Crnogorca" prenosi da je "engleski list 'Bliznji Istok' od 2. septembra objavio i ovo: 'Izgleda, da ne postoji ogranicenja politici 'slobodne ruke' saveznickih vlada. Jugoslavija je bila primorana da trazi Saveznicku Komisiju da uredi teritorijalni nesporazum izmedju nje i Arbanasa, i ona bi jednako dobro uradila da zatrazi da jedna druga Komisija uredi jednom i za uvijek status Crne Gore. Sigurno nije bas prijatno srbijanskim vlastima, da cirkuliraju medju njihovim saveznicima, ovakvi dokumenti kao sto sada dolaze od crnogorskog Presbiroa. Jedan od najskorih dokumenata donosi sumarno skorasnja zvjerstva ucinjena u Crnoj Gori, iznoseci po imenu izvjesne oficire, za koje se tvrdi da su odgovorni 'za najgroznije i jedinstvene brutalnosti', i nabrajajuci citave serije dogadjaja odomacenih na Balkanu. Ove izjave ili moraju sadrzavati neku istinu, ili su potpuno fabricirane. Ako je ovo posljednje, onda bi jugoslovenska vlada dobro ucinila da se upita za prijateljstvo Italije, koja stalno daje utociste organizacije, koja se zove i radi pod imenom Crnogorskog Ministarstva Spoljnih poslova, jer ovi napadi Presbiroa, misli se, ako se koraci ne preduzmu protiv njih, da prinose Srbiji znacajno vise stete, nego fizicke agresije arbanaskih plemenika. U svakom slucaju, ovo mnogo omalovazava saveznicke drzavnike, koji zatvaraju oci prema ovoj vrlo otvorenoj rani u njihovom balkanskom uredjenju.''

"VELIKA SKUPsTINA" ? VELIKI BLEF
Kako je prenio "Glas Crnogorca", list ?L'Inion Latin', iz Pariza, u broju od 26. avgusta, donio je na vidnom mjestu clanak sa naslovom ''zivjela Crna Gora'', iz pera doktora prava zorza Desbona, advokata pri pariskom Apelacionom sudu i direktora lista ''Diplomatik Publik'', iz koga je citirano ovo: ''Jadni Crnogorci! Siromasni ljudi za koje je rat bio narocito strasan, i koji cak ne dobijaju ni nesto slicno sazeljenju! Ah! Maleni narodi! zrtvujte se za mocne sile! Koljite se! Vrsite samoubistvo!... Vasa nagrada? Uvrede. Ismijavanja. Sebicnost... Ratovali smo da bismo omogucili narodima da sami sobom raspolazu. Eto, zbog toga Crnogorci nemaju pravo imati svoju otadzbinu i da ljube svoju zastavu! Uspostava Crne Gore ? isto tako kao Belgije i Srbije ? sacinjavase jedan od uslova mira. Poslije primirja. Kej d'Orsej i Elize potvrdili su crnogorskoj vladi, da su teritoriju Crne Gore okupirale francuske trupe i da izricna naredjenja osiguravaju postovanje ustavnih vlasti ustanovljenih institucija i slobode. Zaista, cim su Austrijanci otputovali, okupacija je izvrsena od strane srbijanskih trupa, pracene bandama pljackasi i teroristickih komitadzija. Otuda i ponistenje zakona i, sljedstveno tome, crnogorske nezavisnosti; hapsenje i ubistva rodoljuba; pljackanja, silovanja, paljevine i mucenja. Zatim jedan veliki blef: Sazivanje u Podgorici jedne ''Velike Skupstine'' ? u ostalom potpuno nepoznate u Ustavu Crne Gore. Dekret sazivanja proizilazise od tri osobe bez mandata, od kojih dvojica bijahu srbijanski cinovnici. Jedna sjednica koja je trajala nekoliko sati. Sa granatama i bombama u ruci kamiondzije zahtijevaju glasanje jedne gotove rezolucije donesene iz Srbije: zbacivanje starog Kralja Nikole. Jedan direktorium je sarzioran da likvidira poslove zemlje. Direktorium od 5 clanova: tri bivsa osudjenika na tamnicu zbog ucesca u zavjeri srbijanskoj protiv kralja Nikole; jednog nepismenog i jednog mladog studenta sa beogradskog univerziteta, koji nijednog ispita nije polagao. Likvidacija se sastoji u predaji krune crnogorske Princu Aleksandru, Regentu Srbije: unuk Kralja Nikole, prima bez stida krunu svoga djeda. Crnogorci ne usvajaju te zvanicne komedije. Oni hoce da budu gospodari kod svoje kuce. To je njihovo pravo! A mi im to pravo osporavamo?! Kucnuce cas kad ce narodi, gospodari svoje srece, moci znati osigurati da se potpuno postuje njihovo pravo da sami sobom slobodno raspolazu. Nasi upravljaci vas zaboravljaju. Narod francuski vas, medjutim, nece zaboraviti! Budite strpljivi, Crnogorci! Zadrzite nadu!''

9.
Francuska je do tada bila iskreni prijatelj Crne Gore

''La Tribune Orientale'' (Pariz, 16.VIII 1921) publikovala je uvodni clanak, u kome upozorava Srbiju da je za njenu odbranu zapoceo svjetski rat, pa joj upucuje prijekor za ono sto ona sada cini prema Crnoj Gori, a od cega su Saveznici imali da brane Srbiju od neprijatelja. Napada rezim biogradski i smatra ga kao gori od zloglasnog rezima Abdul Hamida, osudjuje drzanje zvanicne Srbije i zavrsava vjerom u pobjedu pravedne stvari Crne Gore.

''PRAVEDNA STVAR MORA POBIJEDITI? (?)

''La Revue Diplomatique'' u broju od 31.VIII.1921. na uglednom mjestu donosi clanak ''Borba Crne Gore za svoju samostalnost''. Istice borbu naroda, njegovu volju i sadasnju diplomatsku situaciju; poziva se na svecane garancije Francuske, Engleske i Italije, kao i pravo crnogorskog naroda i zavrsava ovako:
''Svaka pravedna stvar mora pobijediti. Moramo i ovom prilikom da priznamo da je trijumf crnogorske stvari vrlo blizu. Da je Srbija bila malo pronicljivija, ona bi sama od svoje strane odavno vec evakuisala Crnu Goru, bez krvoprolica izmedju srbijanskih trupa i crnogorskog naroda, borbe koja ne prestaje otkako je prije tri godine otpocela, i da ne ceka da bude medjunarodnim sudom prisiljena da isprazni teritoriju crnogorsku, u koju je usla bez prava i mandata, protivno svima obecanjima Velikih Sila.''
''La Droit des Peuples'', organ medjunarodne lige za odbranu prava naroda, u broju od marta, ponovo je uzeo u odbranu Crnu Goru. Tako u uvodnom clanku naucnik Rene Klapared pise o crnogorskom pitanju i izrazava misljenje da je sa njome ?tako grubo postupljeno samo zato sto je mala?.
''L' Am Goloaz'' (Pariz, br. 62) publikovao je clanak dr zorza Dezbona, u kome on napada francuskog diplomatu Filipa Bertloa zbog podrzavanja zvanicne Srbije, cijom je krivicom ponovo zapleteno balkansko pitanje i ugrozen mir drzava na Balkanu.
''Tribin Parlamenter'' publikovala je 7. juna clanak senatora Kornea, clana komisije za spoljne poslove u Senatu, koji zigose srbijansko varvarstvo, izdajnicku, nelojalnu politiku i predstavlja je kao opasnu za Balkan i za opsti svjetski mir. Neki ostarjeli francuski profesor pokusao je da brani Srbiju od te osude, ali odmah iza toga list ''Union Latin'' utvrdio je da taj profesor, g. Oman, vec ima poziv beogradske vlade za propagandu u korist Karadjordjeviceve Srbije i za plasiranje zajma. Znamo vec kako su rentabilne te uloge...
clanak senatora Kornea vazan je i kao pojava, jer pokazuje da cestiti elementi izdizu iznad svega dobro naroda. G. Korne predstavlja u ovom misljenje naroda i struju u Francuskoj, koja se stara ne za plasiranje kapitala i dobivanje koncesija vec o tome da se bori za mir i sloga na Balkanu i u Evropi.

FRANCUSKA TO NE SMIJE DOZVOLITI

''Revi Diplomatik'' u br. od 31. maja i ''Revi Internasional'' u svesci od juna t.g. donijeli su simpaticne clanke u korist Crne Gore. Citirajuci izjavu: g. dr soca, koja je izasla u ''Tanu'', od 19. maja t.g., list zavrsava:
''U proslosti je Francuska, pored Rusije, bila uvjek iskreni prijatelj Crne Gore. Treba se nadati da moderna i republikanska Francuska, vjerna svojim obavezama i tradicijama, nece ni po koju cijenu dozvolitim da se ma kakav atak izvrsi na neprikosnovena prava Crne Gore.
Ako prelistamo istoriju, vidjece se, da se, ne samo istorija sviju zemalja, nego takodje i najpametniji ljudi Evrope posvetili Crnoj Gori najslavnije stranice. Veliki Gledston je rekao: 'Nezavisnost Crne Gore i njeni herojski podvizi prevazilaze one koje su pocinili heroji Termopila i Maratona?.
Sinovi Crne Gore, kao i njihovi zvanicni predstavnici prijesli su zemlje i more i dodjose u Francusku da tu nadju, u danima izgnanstva, svoju drugu otadzbinu. Francuska to ne smije ignorisati. To je njen dug casti! Ona sacinjava najdragocjeniji kamen njene velicine i njenog prestiza u svijetu. Francuska je u cijelom svijetu poznata kao pokroviteljica malih drzava. Ona ne smije nikad napustiti svoj sveti ideal, koji ju je nacinio velikom i koji je mogao oko nje okupiti u ratu toliko malih naroda. Njen slavni drzavni poglavar Poenkare, zar licno ne pisase 24. novembra 1918. da ''Francuska nije zaboravila junastvo kojim je Crna Gora ustala. Ona zna patnje naroda crnogorskog... Crna Gora ceka s uvjerenjem svoju restauraciju u svoju slavu. Nasa zemlja nece zaboraviti one koji su bili partizani pobjede. Jedan pogled na proslost ce uvjeriti da samo pod tim uslovom moze biti lijepa i trajna ta pobjeda?.

KRALJ ODBIO SRPSKU APANAzU

Ovdje saopstavamo i komunike Kraljevske Vlade, koji su donijeli u cjelini pariske agencije Radio, Pres Asosije i Azane de Balkan, a koji je, bio bilo u cjelini bilo u izvodu, publikovan u raznim francuskim listovima:
''Pitanje Crne Gore je jedno internacionalno pitanje, koje jos nije rijeseno. Ono mora biti tretirano od strane Konferencije Mira. Garancije Velikih Sila su izricne, isto kao i deklaracije da pitanje Crne Gore mora biti tretirano od strane svih Velikih Sila na Konferenciji Mira.
sto se tice novosti koje se rasprostiru iz Beograda da je srbijanska vlada odlucila da ponudi kralju Crne Gore godisnju apanazu od 300.000 franaka da se odrece svojih prava na krunu Crne Gore, one su primljene sa gnusanjem u crnogorskim krugovima.
Slicne su ponude, uostalom, bile cinjenje kralju Nikoli u jesen 1918. i u avgustu 1919. On je izjavio, odmah u to doba, da se ne tice njegove licnosti; posto su cast i pravo crnogorskog naroda jedino u pitanju, oni ne mogu biti predmet nikakvog trgovanja.
Kruna Crne Gore je iskljucivo svojina crnogorskog naroda; kralj je samo njen nosilac. Zbog toga je crnogorska vlada ovlascena, i u ime Nj. V.Kralja da izjavi da ce svaka eventualna ponuda u tom smislu biti odbijena sa najvecim gnusanje.
I od prije crnogorski upravljaci nijesu nikad cinili, niti ce ikad ciniti, trgovinu sa crnogorskim pravima.
Crnogorci nastavljaju borbu i nece poloziti oruzje, sve dok Srbija ne evakuise Crnu Goru?.

ATENTAT PROTIV NEZAVISNOSTI

List ''Pari-Sid-Uest'' u dva posljednja broja, januar 1921. u rubrici spoljne politike, donio je dva energicna clanka u odbranu Crne Gore. Ostro osudjuje nasilja Srbije, za koju kaze da nema u Francuskoj potpore, do u izvjesnim cinovnicima, a koji su za to potplaceni. Poziva Francusku da postuje zadanu rijec. clanak se zavrsava sa vjerom u pobjedu 'svetih i nepokolebivih prava Crne Gore', da ce 'neumitna privda donijeti triumf Crne Gore, a kaznu njenim neprijateljima'.
''Rekler'' ugledni pariski list u svom broju od 27. decembra, donio je clanak koji saopstavamo u navodu:
''Ta novost, koja je mozda istinita, izgledace u toliko prije vjerovatna onima koji poznaju crnogorske stvari ukoliko je tesko razumjeti kako razlozi na koje se ta odluka poziva mogu opravdati jedino takvo rijesenje. S druge strane, rapalski sporazum bio je ucinjen izmedju Rima i Beograda, bez prisustva Crnogoraca. Isto tako, izbori o kojima je rijec nijesu bili u Crnoj Gori nista drugo, do jedna strahovita sprdnja, nametnuta od strane srbijanske tiranije.
Izgleda nam, dakle, tesko objasniti sa tim jednu mjeru koja nije, u stvari, nista drugo do diplomatsko priznavanje jednog atentata protiv nezavisnosti jedne drzave koja hoce da ostane suverena, i koja je to uvijek bila za toliko minulih vjekova. I ta se zemlja borila za saveznicku stvar, tako dobro, da u jednom neobino mutnom i ocajnom momentu rata, nije oklijevala da se zrtvuje za spas srbijanske armije u povlacenju''.
''Gazeta del Popolo'' u svom broju od 28. decembra publikovala je, od strane svog predstavnika u Parizu, dug clanak i intervju g. Ministra soca o politickoj situaciji Crne Gore. Dopisnik navodi da je povodom vijesti o opozivu francuskog poslanika ucinio posjetu Vladi Crne Gore u njenom zdanju u Neiju ''na kojem se pod burnim nebom bijesno leprsa narodna zastava'', ili ''duhove sam nasao vedre, pune odlucnosti za borbu i pobjedu''.


NE GOVORE O RAZBOJNIsTVU SRBIJANACA
?Glas Crnogorca? objavljuje da je ''Vag'', list socijalisticki, koji izlazi u Parizu, u svome broju od 19. avgusta, na uvodnom mjestu donio clanak pod naslovom ''Razbojnici''. Pisac clanka je direktor lista, cuveni publicista g. Pjer Brizon, francuski narodni poslanik. U clanku se kaze: ''Svako govori u Francuskoj, u Engleskoj o velikom ratu zapadnog kapitala protivu Rusije. Ali, niko ne govori o razbojnistvu Srbijanaca ? tijeh jagnjadi iz 1914. koji su bili povod rata.'' Zatim saopstava u izvodu raport komandira Ivana, potprucnika Boza i zemljoradnika M. Bulatovica o zlocinima i zvjerstvima koje su Srbijanci pocinili u Rovcima. Zavrsava ovom teskom optuzbom: ''I treba reci jos da smo, toboz radi pomoci onih srbijanskih razbojnika, upali 1914. u rat, u kojemu je bilo 12 miliona mrtvih?. U slobodoumnim krugovima francuskim clanak je izazvao citavu senzaciju i otvara oci i onima koji jos ne vide kakvu opasnost predstavlja zvanicna Srbija. Savjest se revoltira pred grozotama koje Srbijanci cine u Crnoj Gori, a na koje ih goni bijes i korupcija njihove krvave dinastije i njenih saucesnika".
?OPsTE JE GNUsANJE?
?Glas Crnogorca? dalje pise: ?Prilikom opoziva francuskog poslanika kod Kraljevske Vlade, moze se utvrditi da je cjelokupno francusko javno mnjenje na strani Crne Gore. Nije se naslo ni jednog pojedinca, ni jednog lista koji je imao kurazi da odobravanjem proprati taj postupak francuskog Ministarstva Spoljnih Poslova. Pojedini listovi ostampali su bili lazne vijesti iz Beograda, ali kad je Kraljevska Vlada dala svoje saopstenje i demanti, utisak je bio nepovoljan za Srbiju, i u Francuskoj danas samo se moze cuti osuda protivu politike Srbije i njenih pomagaca. Opste je gnusanje protivu nasilnicke politike i protivu sistema lazi i korupcije, koju Srbija bezocno siri pred ocima civilizovanog svijeta bez straha za buducnost i sramotu koju time nanosi svome narodu. Na vijest o opozivu francuskog poslanika, mnoga ugledna lica kako francuska tako i drugih narodnosti, dosla su u sjediste Kraljevske Vlade u Neji kod Priza, krajem prosle godine da se obavijeste i izjave svoje simpatije. Druga, pak, pismima i telegramima izjavila su svoje simpatije i gotovost da do kraja ostanu uz borbu Crne Gore protivu njenih neprijatelja ma ko oni bili. Nekoliko Francuza ponudilo se da i oruzjem stanu pod birjak crnogorski, ako tu ustreba. Svi nam dovikuju: ''Ne klonite, Crnogorci u vasoj borbi! Svijet ste ubijedili u vase pravo: pobjeda ce doci!''

PROTEST CRNOGORACA U FRANCUSKOJ
Crnogorci u Francuskoj uputili su na francuski narod ovaj protest: ''Crnogorci, koji su izbjegli ispred neprijateljske najezde i koji se bjehu sklonili pod okrilje njihove velike saveznice Francuske, pretrpjeli su danas isto toliko gorskih iskusenja kao u danima njihove ekzode. Oni bjehu upravili sve svoje nade na Francusku, utociste njihove Vlade u onim gorkim casovima. Na nesrecu, odluka koju donijese francuski upravljaci pokolebava njihove nade, jer ta odluka vrijedja njihovu zemlju i pravo slobodnog opredjeljenja. Mi natavljamo da vjerujemo da francuski narod nece nikad odobriti akt svojih upravljaca i da ce njegova ziva simpatija uvijek ostati na strani slabih i potlacenih. Milioni zivota palih za Pravo i Slobodu uzvikuju: 'Pravda!' dok na nasim ognjistima ponovo toci krv, prolivena od strane zlocinacke oligarhije iz Biograda. U slucaju da bi civilizovani narodi dozvolili da ti zlocini budu izvrseni do kraja, neka znaju da ce crnogorski narod, on sam, nastaviti borbu ili do istrjebljenja, ili do trijumfa svoga prava slobodnog raspolaganja samim sobom''..
.

10.
Crna Gora ne moze umrijeti

"Glas Crnogorca" pise i o zalaganjima Rusije za pravedno rjesenje crnogorskog pitanja, prenoseci da je zvanicna Moskva, uz ostalo, uputila Konferenciji u senovi (1922) ostar protest zbog nepozivanja predstavnika Crne Gore na taj skup. Potom nastavlja:
«Osim note predsjednistvu Konferencije u senovi, kojom je ruska delegacija pitala zasto Crna Gora nije pozvana na Konferenciju, cicerin je u noti od 30. aprila o.g. upucenoj Konferenciji govorio o Crnoj Gori, a takose o Hrvatima i Makedoncima. Srbijanska delegacija protestovala je zbog toga pismom od 4. maja, upucenim cicerinu, u kome, izmesu ostalih lazi, stoji, da je crnogorski narod, navodno, odlucio slobodno o svojoj sudbini u novembru 1918. g. a u stvari u sramnoj i laznoj, takozvanoj 'Velikoj Narodnoj Skupstini'.

Povodom ovoga predsjednik Vlade, general Vucinic uputio je iz Rima telegrafsku zahvalnicu cicerinu, kojom je dokumentima pobio lazi srbijanske delegacije. Sa svoje strane, ministar spoljnih poslova dr soc, uputio je, u ime nase delegacije u senovi, u istom smislu, notu ruskoj delegaciji.
Zbog ovoga srbijanska vladina stampa ponovo se ozlojedila na Rusiju, te, primjera radi, navodimo sto o tome veli ''Samouprava'' od 7. maja o.g.
''Prije neki dan odigrao se na senovskoj Konferenciji jedan skandal, koji ce, vjerovatno, ostati jedan od najvecih, koji su se na njoj odigrali. G. cicerin je pokrenuo u senovi pitanje ugnjetalih masa u nasoj drzavi, i ? vaj koliko neuracunljivosti! ? on je optuzio nasu zemlju da tiranise Hrvate, Makedonce i Crnogorce. On se oslanja na Sofiju, na takozvane agente Mihaila Njegosa i na Radica. Ali, on se ljuto vara kad sve to cini. Taj put je daleko od svega sto bi nas navelo na ma kakve izmjene u nasoj korektnosti, nasoj lojalnosti i u nasoj neutralnosti. U nasoj zemlji se jos postuje pravo i jos stite slabi, kao sto je to uvijek u njoj bilo''...
Predsjednik Komesara, narodni komesar za spoljne poslove Ukrajinske Socijalisticke Sovjetske Republike, g. Krostijan Rakovski, poslao je sljedece pismo bolonjskom centralnom komitetu za nezavisnost Crne Gore:
''Gospodine Predsjednice! U odgovoru na Vase pismo (br. 635) od 16. maja, koje sam primio dok sam se jos bavio u senovi, cast mi je saopstiti Vam, da je ruska delegacija u dva maha naglasila Konferenciji nepravdu ucinjenu crnogorskom narodu, s kojim je Srbija postupila kao s kakvim porobljenim narodom, a bez njegove konsultacije. Ruska je delegacija postavila pitanje: zasto Crna Gora nije bila pozvana na Konferenciju, a zatim smo i u svom, dobro poznatom, odgovoru g. sanceru u pitanju Georgije, protestovali protivu nepravde ucinjene Crnoj Gori.»

CRNOGORCI PRVI NA BALKANU IMALI NEZAVISNU DRzAVU

''La Revi Kontemporen'' (Pariz, maja 1922.) publikovala je clanak svog direktora Anri D' Osmana pod naslovom ''Crna Gora ne moze umrijeti'' ove sadrzine:
''Crna Gora je mala zemlja, ali koja moze podmirivati svoje potrebe. Njena obilna bogatstva ocekuju samo eksploatacije. Njene sume, a da i ne govorimo o rudama, predstavljaju 120 miliona kubnih metara industrijskog drveta prvoga reda; sada ih cijene na nekoliko milijardi. Osim toga, naknada ratnih osteta, koje se duguju Crnoj Gori, bile su procijenjene na Konferenciji u Sia na 723 miliona. Prema tome, rekonstitucija ove zemlje je osigurana.
Narocito hocu da pokazem da to napominjem ovdje da bih demantovao verziju, rasprostranjenu od njenih neprijatelja, da Crna Gora ne moze opstojati bez pomoci sa strane. Ako Crnogorci nijesu znali bolje eksploatisati prirodne izvore Otadzbine, to je za to sto su u toku vjekova bili primorani da stalno brane oruzanom rukom njihovu slobodu. Mesutim, sa teritorijalnim prosirenjima, koje joj pripadaju po etnickom, istorijskom i ekonomskom pravu, njeno stanovnistvo popelo bi se na jedan milion. Njena buducnost, dakle, osigurana je.
Ne treba zaboraviti, takose, da su Crnogorci stvorili prvi na Balkanu svoju nezavisnu drzavu, koja je kao takva priznata od 1076. g. u mesunarodnim odnosima. Crna Gora ostade slobodna, cak i onda kad ostale hriscanskske drzave, podrazumijevajuci i Srbiju, stenjahu pod turskih jarmom. Napad Austro-Njemacki 1914. uvrsti Crnogorce na stranu Saveznika, i ako ih je ratna sreca osavila, ipak sve pokazivase da ce im se osigurati dostojna reparacija.
Izjava g. predsjednika vlade Brijama (1917), predsjednika Poenkare-a, g. Pitoma, ovdasnjeg ministra spoljnih poslova (191, kao i mesaza g. predsjednika Vilsona u americkom Kongresu, od januara iste godine, kategoricne su u tom pogledu. Vrhovni Savjet od 13. januara 1919. bjese odlucio, ''da ce Crna Gora biti predstavljena jednim delegatom, ali pravila odnosno odresivanja toga delegata bice fiksirana onda, kada politicka situacija toga naroda bude rasvijetljena.''
Zna se sto je docnije s njim bilo. I pored te odluke, kojom je nasilna aneksija Crne Gore od strane Srbije ponistena, vlada biogradska organizovala je jednu prividnu narodnu konsultaciju, koja, pod protekcijom srbijanskih bajoneta, jednostavno, aneksira Crnu Goru Srbiji.
Poslije takvih intriga, u kojima bi umijesan g. Andrea Bartolo, kojega je g. Poenkare zauvijek udaljio iz Kej d' Orseja, ta nepravda bi dozvoljena! Mi cemo to znati jednog dana, ali ljudska savjest, ta neminovna pravda, o kojoj govorase Gambeta nece dozvoliti Srbijancima da stave, tako reci, u njihov dzep jednu 1000-godisnju drzavu, jedan herojski i kavaljerski narod. Francuska, koja se borila 4 godine za trijumf pravde, ne moze tolerirati takav postupak... I Njemacka je pokusala nametnuti svijetu tu monstruoznost, ali sila ne nadvlasuje pravo. Mi to bar mislimo.
Zakonita Vlada Crne Gore uvijek je zahtijevala za tu zemlju jedan plebiscit, koji cak nije bio osporavan, stanovnicima Koruske, slesviga i slezije. Sadanja situacija Crne Gore ni u cemu se ne razlikuje od one u Belgiji i Srbiji, koja je bila stvorena austro-njemackom okupacijom. G. Bonomi, predsjednik italijanske vlade, zar nije potvrdio, u svome govoru od 23. jula 1921. da ''sadanje fakticko stanje Crne Gore, stvoreno od strane Srbije, nije dobilo nikakvu mesunarodnu sankciju.''
Saveznicki skupovi nijesu imali kurazi da pristupe rjesavanju crnogorskog pitanja, tj. da prinude Srbiju na evakuaciju Crne Gore, da bi crnogorski narod mogao slobodno raspolagati samim sobom.
Mesunarodna Konferencija u senovi, na kojoj nijesu bile vise evropskih drzava, jeste ekonomskoga reda. Mi, takose, ne vjerujemo da ce ona uzeti u pretres koje pitanje politickoga reda. Mesutim, mi vidimo, da je Vlada Crne Gore podigla energicno svoj glas pred tim areopagom. Dedegacija Crne Gore podnijela je Konferenciji memoar o trazenjima Crne Gore. Ta delegacija bila je primljena od predsjednika Konferencije g. Fakte, kao i raznih drugih licnosti.
Mi smo uvjereni da ce doci dan, kada ce se pravda dati gorstacima Crne Gore, koji traze svoja prava, kao sto Francuzi neumorno traze svoja.''

PISANJE sVAJCARSKE sTAMPE

?Glas Crnogorca? pise i da zenevski list ''Droa de Pepl'', u broju 2, donosi dva clanka o Crnoj Gori, od kojih jedan glasi:
«Da ne govorimo o skrivenoj sili novaca. Ali, cudimo se pravcu koji su ponekad uzele ta volja pravice, ta zelja za mirom, osnovana na postovanju prava, tako cesto i tako jako isticane za vrijeme svjetskoga rata. Treba li uporesivati tu volju, tu zelju, sa morskim valovima koji, polazeci iz tolikih daljina, tako visoko uzrasli, tako velicanstveno naduti udarajuci o obalu, nista drugo ne daju, do jedino prizor njihove nemoci i njihove ljage?
Ja sam sebi ponekad postavljao to pitanje, a poglavito misleci, dok je svi zaboravljaju, na ?srbiziranu? Crnu Goru. Zasto takva nepravda? To je zbog cega se pitala, tu skoro, italijanska komora pri slusanju raporta komisije, koja isticase taj cudnovati slucaj da Sen zermenski Mir smatra kao ugovarace drzava koje su ponikle raspadom Austro Ugarske i koje su tretirane mnogo drukcije od Austrije, kao da nijesu sa njom bile u ratu, u istoj mjeri kao ona, dok druge drzave, na primjer Crna Gora, nijesu bile ni primljene na Konferenciju...
Crna Gora se borila za Saveznike. Saveznici je za to kaznjavaju. Oni su je smotali. Moglo se ocekivati od pobjedonosnog udruzenja demokratskih nacija nesto drugo, a ne ovakva podvala.
U vremenu kad imasase ljudi, takve sramote ne trpljahu se. Bez materijalne sile, jedino sa muzestvom njihova duha, bijahu heroji Prava, vitezi Ideala, koji se nikad uzalud ne prizivahu. Rat 'moralizatorski, nurifikatorski, i regenatorski' izgleda da je pogubio sve te ljude. Zar nema nijednog od njih da postavi, sa vise autoriteta nego sto to ja mogu, to zalosno pitanje: A Crna Gora?»

HRANE SE PROKUVANIM LIscEM

svajcarski list ''Zurnal de Zenev'' u svom 103. broju, donosi ovaj clanak:
«Pocev od 1. januara 1916. Crna Gora je izgubila svoju slobodu u borbi protiv svojih napadaca. Svu svoju malu srecu sistematski je upropastila. Sada se ta zemlja bori za svoj opstanak. Nema stanovnika koji ne mora da se postara za koje zrno psenice, za svoju kucu, a za odjecu i obucu ni govora nema. U njihove slamom pokrivene kuce ne ulazi nista drugo, nego lisce biljaka, koje ni koze nece da brste; oni ga kuvaju dokle god gorcina iz njega ne izase i onda se hrane tim pokuvanim ostatcima.
U jednom selu od dvadesetak kuca, deset porodica milostinjom produzuju svoj napaceni zivot. To bijedno i nesrecno stanje koje sada tamo vlada postaje sve gore...
Prosla zima i proljece provedena je nekako zahvaljujuci posredovanju Amerike, koja je donijela vece kolicine namirnica, odijela i ljekarija. Ali ta je pomoc obustavljena, jer se Amerika povukla i racuna se, da je najmanje od novembra pa do sada, kada situacija nije poboljsana, 80.000 dusa (Crna Gora sada ima nesto vise od 200.000 stanovnika) umrlo od gladi. Narod cini sve sto je moguce da se spase od katastrofe. Svaki najmanji kutak je obrasen, ali nije samo pomoc narodu iscrpljena, narocito humana. Nedostaje dovoljni broj ljudi za rad potreban.
Stanovnistvo je vecim dijelom sastavljeno od udovica i sirocadi. Polja su obrasena ali ove godine nece donijeti roda. Ona su upropasceni od crnih malih insekata, skakavaca, koji cine pojavu za vrijeme rata i od kojih se ne moze sprijeciti pustosenje. Proslog ljeta oni su opustosili okolinu Podgorice; ove godine donijece bijedu cijelom narodu.
To je situacija u Crnoj Gori. To su izgleda na buducnost te zemlje i njene zetve. stavise, uvoz je zaustavljen, Crna Gora podnosi danas slucaj kojem se ne moze naci ravna.»



SAVEZNICI SU BILI NEKOREKTNI PREMA CRNOJ GORI
»Sarajevski list ''Srpska Zora'' broj 277, od 21. marta, donijela je ovo: ''G. Risto Popovic, biv. ministar u Crnoj Gori, objelodanio je 18. marta o.g. ovu veoma znacajnu izjavu o Crnoj Gori: 'U jednom od proslih brojeva 'Obzora' izasla je izjava g. Mirka Mijuskovica 'Obzora' izasla je izjava g. Mirka Mijuskovica, biv. crnogorskog ministra, a u pitanju ucestvovanja Crne Gore u svjetskom ratu. To mi je dalo povoda, da i ja o tome recem nekoliko rijeci, uvjeren da cete im dati mjesta u vasem listu. Akceptiram u cjelini izjavu g. Mijuskovica i izjavljujem: 1. Da je Crana Gora bez ikakvog organicenja i bez ikakvog pritiska sa ma koje strane, dosljedna bratskoj duznosti i osjecajima prema Srbiji i drzavnim amanetima, stala uz Srbiju i vezala svoju sudbinu sa njenom sudbinom, i to prva od sviju Saveznica, i u vrijeme kada se jos nije znalo ni kakvo ce drzanje zauzeti Rusija. U toj njenoj odluci nijesu je mogli pokolebati ni sjajna obecanja bivse Austro-Ugarske monarhije, ni savjet jednog od danasnjih saveznika ?da bude mirna?. 2. Da je u toj borbi izdrzala sa najvecim samopregorijevanjem i potpuno ispunila svoju zadacu. Podlegla je daleko nadmocnijem neprijatelju, jer je bila iscrpila sve svoje sile. Sa zadovoljstvom konstatujemo otvoreno i casno priznanje nekih listova, npr. ''Balkana'' br. 17, zasluga Crne Gore, njene vojske, njenog kralja, njene vlade i njene Narodne Skupstine. Idem jos i dalje i izjavljujem: Crna Gora, njena vojska, njen kralj, i njena vlada nijesu izdali Saveznike, vec naprotiv - Saveznici su njih napustili u najtezim momentima ostavili i bez pomoci i bez prijateljskog savjeta. Za sve vrijeme trajanja rata Crna Gora bila je i lojalna i korektna prema Saveznicima. Saveznici prema njoj nijesu bili takvi. Istorija ce ovo utvrditi i kao istinu zabiljeziti! Danasnje neozbiljno pisanje nekog dijela stampe, dokazace samo to, da je nepravilan put, kojim se poslo k nasem ujedinjenju, i da se za taj ideal sviju nas, pored tolike krvi, nepotrebno trazila i moralna smrt upravljaca Crne Gore. U stanju sam sve ovo dokazati i sa svojim drustvom braniti pred svakim nepristrasnim sudom nas ispravan i patriotski rad''.»

11.
Zlocinci priznaju grijeh vlast nad narodom surova

"Glas Crnogorca" u broju 96, pod naslovom "Zlocinci priznaju grijeh", objavljuje i sljedece:
«"Stojan Protic, kao pred smrt, osjeca na dusu tezinu grjehova, zavjerstava i zlocina, sto ih je Srbija, on i njegovi drugovi, ucinili protiv Crne Gore i njenog naroda.
Izvjesni radikalski listovi donosili su clanke o zvjerstvima zvanicne Srbije u Crnoj Gori. cak i 'Tribuna' (28.IX 1920) otkrila je i priznala sva ona strahovita zvjerstva, o kojima smo pisali u nasem listu. 'Obzor' (Zagreb, 4.V.1921) i 'Radnicke Novine' (Biograd, 6.XI.1920.) to su potvrdile. Sve ove novine priznale su grijeh svojih gospodara i svoje sopstvene tek onda kad su zlocinici uhvaceni na djelu od strane Velikih Sila i stranih humanitarnih misija, koje su se o tome uvjerile na licu mjesta."

RADIKALI UKAZUJU NA ZLOcINE
"Sad je dosao red na list Stojana Protica ? 'Radikal' (25., 26., i 27. februara 1922.) i sam priznaje nesnosno stanje i zlocine, koji se vrse nad crnogorskim narodom od strane srbijanskih 'vlasti' i njenih agenata i spijuna. U tim clancima Crna Gora naziva se zemlja jauka ? Jaukovina. Toboznji srbijanski 'okruzni nacelnik' u Niksicu napada se za krivice, zbog kojih je 'smijenjen sa svoga polozaja':
'Milu Bogu hvala, kad i dahiluku ovoga nikogovica (koji se hvali da mu prezime datira iz XIII vijeka) dodje kraj. Jer, dosta je nas narod za dvije godine jaukao pod uobrazenjackom kamdzijom ovog nacelnika iz XIII vijeka, za koga svi Drobnjaci tvrde, da su ga gradili askeri, kad mu je majka nosila buvaricu na Lever?Taru da prodaje. Sin Radovana Kolancine iz Pridvorice, ovaj se tankolozovic skolovao u Turskoj pod Abdul Hamidom, gdje je poprimio i sve turske manire, ideologiju i prljavstinu. Taj ni po godinu dana nije presvlacio kosulje, ni izuvao carape s noga, sve dok mu se na njima na raspanu. Dobivsi pod kraljem Nikolom sluzbu, zakleo mu se na vjernost. Za vrijeme rata s Austijom bio je pisar vojnog suda, tad su mu Mendzo Blagotin i Vujovic iz Mokre Njive pisarsko gospodstvo malo izmedju ruka propustili u Banjanima. Na povrsinu ga je iznio poznati politicki kreten Marko Dakovic, za vrijeme svog predsjednikovanja u Izvrsnom Odboru, postavivsi ga, kao svoga prisidjeldiju, prvo za predsjednika prvostepenog suda u Pljevljima, a zatim za okruznog nacelnika u Niksicu, sa zadatkom: da Marku, Miju Socici i sebi pripremi teren u ukvrzi duhove u niksickom okrugu, za slucaj novih izbora za narodne poslanike. I zaista, cim je dosao u Niksic, Jaukovic se upregao u jaram famozne 'kuzine sa tri coska' i opkolno se najgorim moralnim olosem... Da bi pokazao da je sila i vlast, poceo je svako vece u deset sati ici od kavane do kavane, te licno izgoniti konsomante iz njih, cime je, naravno, nacelnicki polozaj u ocima ovog patrijahalnog svijeta srozao na nivo pandura... Jaukovic je svojom rukom u svojoj kancelariji batanao Bekicu Mizovica, gospodjicu Svetu Uscumlic i druge."

NIKsIc POPRIsTE cUDA I POKORA
"Policiski pisar Ilija Kastratovic, koji je za sve vrijeme okupacije bio svapski cinovnik i koji je prije rata imao da odgovara pred sudom za bracni prekrsaj i kopile u Pivi, bio je za sve vrijeme Jaukoviceva nacelnikovanja njegov najpovjerljiviji desnokrilnik. Pod izgovorom da oduzima vojnicko odijelo i obucu, Kastratovic je, usred dana i nasred pazara niksicskog, medju hiljade muskog i zenskog svijeta, ostavljao gole i bose i bez gaca seljake i gradjane. Taj isti gospodin ima obicaj da u ponoci ispituje okrivljene i hapsi pod zandarmerije, kojom ih prilikom najnemilostivije bije i pretuca. Naravno, da to ne moze biti bez znanja i naredjenja Jaukoviceva.
Dok po niksickim nadlestvima nema ni cestitih stolica, dotle se Jaukovic u svom stanu sluzio namjestajem iz dvora kralja Nikole. Radoznali smo, da li ce mu kum Pero 'cuk' dozvoliti, da, kad bude definitivno napustio Niksic, ponese sobom dvorske stvari, kao sto su i neke ranije 'velesile' ucinile. Uostalom, to bi bilo potpuno u karakteru ovog beskaraktera, koji je dosao u Niksic go kao prst, a koji sad iz njega iznosi pune bisage i koji se toko nasuo, da cak i u Pljevljima kuce kupuje.
Kad je sekretar okruznog nacelstva, g. Radovan Tomic, za vrijeme Jaukoviceva odsustva, uspio da preko zandarmerske patrole rani i opkoli u Drobnjacima komitskog vodju Muja Basovica, Jaukovic je pohitao iz Pljevlja u Niksic i odmah naredio: da se svaka potjera za Basovicem obustavi. A to, kazu, za to sto mu je Basovic porucio, da ce mu poklati familiju, ako ga ne ostavi na miru.
U nizu podviga ovog nacelnika iz XIII vijeka je i svojevoljno stvaranje i favoriziranje kontra-komitskih ceta, koje su za narod i postene gradjane gore od pravih komita. zrtva ovih varvara bio je cak i jedan zandarm u Rudom Polju, a zrtva opet sadiste Jaukovica bio je uzet Vuksan Zmajevic, koji je na Bardanjoltu, pri opsadi Skadra, osakacen, i koga su prvo, kontra-komiti opljackali, pa onda Jaukovic izbatinao i bracu mu pohapsio.
Najzad Jaukovic se nije ni najmanje ustrucavao da o prilikama u okrugu i o svojim protivnicima salje u Biograd lazne i tendeciozne izvjestaje, da nepovoljne tuzbe adaptira ili nikako i ne zavodi i da donosi nezakonite i sailaginska rjesenja protiv casti i sigurnosti protiv svakoga ko bi mu se i sa cim zamjrio. Prisiti nekome epitet komuniste, pa ga, kao takvog, podvrgnuti policijskom gonjenju, to je njemu lakse bilo nego popiti casu serbeta za jaslama rasisima Muja, u osjenci Jokine kotule, pred ikonom Blumovom i u krugu sviju onih koji su po paragrafu 85. imali da odgovaraju.Poslije svega ovoga cuda i pokora, kome je nas nesrecni Niksic bio popristem, trebale su skoro tri godine dana, pa da nadlezni u Biogradu progledaju... I mjesto da za ova i ovakva svoja nedjela ovaj tipus iz XVIII vijeka ide pod sud, on prosto biva smijenjen! Hanralih! I ejvalah im na tom! Ali, neka sad ministar pravde pazi, da mu ova smrdibuba ne uleti u lonac...''»

OSUDA «OSLOBODILAcKOG» REzIMA
"Glas Crnogorca" prenosi i ovo:
«''Radnicke novine'' (br. 216.) donijele su clanak o izborima, koji ovako pocinje: ''Najzad, posljednja medju posljednjima, Jugoslavija izlazi pred sud svoga naroda poslije pune dvije godine otkako se 'oslobodila' i 'ujedinila'. Za dvije godine nijesu smjeli da upitaju narod kako se osjeca u novoj drzavnoj zajednici, kako misli o radu svojih 'oslobodilackih' vlada. I kad je narod htio da progovori, kroz stegnuta usta ? koliko su mu najstroziji zakoni o stampi dopustali, koliko mu je brnjica cenzire ostavljala daha ? i to malo glasa satirano mu je zandarskom pesnicom u grlo: jer je taj glas bio osuda 'oslobodilackog' rezima. I pune dvije godine politicki trgovci burzoaskih partija, koji su se izmjenjivali na vlasti, proveli su poglavito u borbi sa narodom, koji je htio da progovori, da osude zlocinacku, pokvarenu, reakcionarnu i protivnarodnu politiku...''Republika', govoreci o ekonomskim i politickim prilikama u Crnoj Gori, medju ostalim kaze: - Neosporno u Crnoj Gori utrosena je ogromna suma novca, proporconalno vise nego u ma kojoj drugoj pokrajini.Pitajuci se: na sta taj novac ide, list dodaje: - Taj se novac trosi i nemilice baca na povjerljve svrhe. Usljed ovakvog ekonomskog 'blagostanja', masa radnog svijeta, koja je za vrijeme rata iz Amerike i drugih zemalja dosla, primorana je da ponovo napusta svoju otadzbinu i da u amerikanskim i drugim rudokopima ostavlja svoje zdravlje i zivote i otuda izdrzava svoje porodice.
Svojim naopakim nacinom rada i upravljanja stvorili su veliku provaliju izmedju naroda, njih samih i danasnjeg sistema uprave, koja se ne moze nicim premostiti.Zato narod ove pokrajine sa nestrpljenjem ceka dan izbora, kada ce se dostojno oduziti svojim laznim apostoima i pokazati im da su oni nedostojni zastupati njegove interese.»


SVE cE TO BITI UZALUD GRIJESI cE BITI KAzNJENI
Kako prenosi "Glas Crnogorca", beogradske ''Radnicke Novine'', u broju 122, pod naslovom ''Nek se ima'', objavile su ovaj clanak: "Vlada u Beogradu pozvala je 80 'vidjenih' ljudi iz Crne Gore da pomognu u teskome poslu koji ona obavlja 'za srecu i dobro' naroda ove pokrajine. cudna je stvar koliko je nesrecan narod u Crnoj Gori! Za vrijeme rata prepolovljen, imovina mu sva unistena, jos i sada neobnovljen saobracaj, on je danas u takvom polozaju da, primoran da placa kukuruz 4 dinara, mora formalno da umire od gladi. Vlast je nad narodom surova. Sve metode unistavanja zivota primjenjuju se, cak se i kuce pale. To se cini u namjeri da se kazne pristalice bivseg kralja Nikole. No, u stvari, tu ne moze biti rijeci o pristalicama bivseg kralja. Kada je u pitanju narod, to je jedno prosto podmetanje laznih uvjerenja od strane vlasti, a stvar je, pak, prosta i drugog karaktera. Narodu koji je upropascen nije davana pomoc. Javnih radova nema, saobracaja nema, uvoza nema. I prirodna je stvar da narod trazi spasenje iz takve situacije. U ujedinjenju ocekivao je ne samo na nacionalnu nego i kulturno socijalnu dobit. I danas kruna moze jedino da blagodari tome sto su u pocetku narodom vladale takve dvije nade, inace nikakva dinastija ne bi bila te srece da poslije evropskog rata rasiri svoju vlast nad narodom u Crnoj Gori. Nesreca je za narod bila sto je on u prvim danima bio rastrojen i bez i najmanje objektivnih poznavanja svega onoga, sto se moglo predvidjeti kao siguran cilj ondasnjih i danasnjih mjerodavnih, te su ovi mogli i uspjeti da prijevarom raisre svoju vlast nad narodom i da ga izloze tako strasnoj bijedi. Danasnja drzavna vlast uzela je prema narodu stav porobljavanja. Kakvi su tamosnji organi vlasti, moze se zakljuciti iz toga sto oni svim silama rade da se narod umiri i tako 'umiren' da u masama umire. Narod je u tom pogledu bio nesrecan, i u tome pogledu sto nije imao sposobnih i idealnih ljudi, kada bi prihvatajuci sudbinu njegovu ostali dosljedni pozivu covjeka. Oni su uveliko nesposobni, slabog karaktera, u velikom broju krivci za ranije nesrece pricinjene narodu, i gotovi su da za razne burzoaske partije nasilnim mjerama stvaraju teren u narodu. A kako zivi taj narod? Ima primjera da covjek po 3 dana ide pjesice kolskim putem, da kupi 8 kila brasna za porodicu. Prevozna sredstva nedostaju, jer ih je drzava stavila na raspolozenje plemstvu mlade jugoslovenske drzave. Prije izvjesnog vremena, jednome domu, koji je za vrijeme ovog strasnog rata bio unisten, obecana je bila pomoc od 20.000 dinara. Od toga nije dato nista. Stvar se svrsila prostom prijevarom. Najnovija stvar dosta je interesantna: Vlada je pozvala 80 'vidjenih' ljudi da sa njima 'upravlja' narodom i pomogla je ove 'nesrecne' ljude sa 150.000 dinara. Kao sto se vidi, silan skok! Ovima je bila u mogucnostima dati toliku sumu novca, pa je cak bila i toliko 'dobra' da ih je izvela pred regenta i tako mu dala priliku da on izvrsi jedan 'patriotski revi'. Da je i ovo jos jedan nov udar kamenom u glavu narodu, ja ne sumnjam. Moze vlada sazivati svoje ljude iz Crne Gore, moze placati poslanike, moze jos za koje vrijeme uspijevati da zavadja pojedine krajeve u Crnoj Gori i izmedju njih razvijati ratne operacije, moze kociti cjelokupni privredni zivot, moze na kraju svih ovih teskoca, traziti od naroda da je on stranacki pomaze: sve ce to biti uzalud. Grijesi ce biti kaznjeni, glave ce se placati glavama, jer tako biva u Crnoj Gori. Iscekivati je da narod uvidi u posljednjem casu sta treba raditi. Jedna sasvim opravdana satisfakcija bila bi i ta: da se sva ona lica koja su se surovim mjerama ispoljila uklone, smijene, ako to narod potvrdi i zahtijeva, kao i za to da se vlasti krecu u isticanju svojih prava nad narodom i pojedincima, u pogledu slobode misli samo do ovih granica do kojih narod dopusti. Danasnja uprava nad narodom u Crnoj Gori dosla je uslovno; ona mora ostati u tim granicama. Vlada je obavezna pruziti pomoc narodu, dati mu mogucnost za zivot. Inace, ako to ne ucini, danasnje vlasti i danasnja drzava nijesu ispunile sve one duznosti kakvih su se primile i narod u tom slucaju pozvan je da novom drustvenom organizacijom odstrani svaki koruptivni uticaj danasnjih vlasti i drzave iz sredine svoga kulturnog i privrednog zivota".

12.
"Crna Gora se tretira kao kolonija poludivljaka"

Pod naslovom "sta dobijamo od ?ujedinjenja?", "Glas Crnogorca", iz beogradske ?Tribune" od 27. novembra 1921. godine, prenosi slijedeci citat:
«Crna Gora, uostalom, tretira se kao kolonija poludivljaka, koja je prisvojena zbog eksploatacije zemaljskih blaga, a ne zbog oslobodjavanja i kultivisanja njezinog stanovnistva.«
List, potom, nastavlja:
«Rijeci, koje su gore ispisane, javno su priznaje 'Tribune' iz Biograda, organa Nikole Pasica, ucinjeno u uvodnom clanku. Iako je ovo strasno priznanje ucinjeno ne iz osjecaja i ljubavi prema Crnoj Gori, nego u jednom bestijalnom zanosu mrznje prema S.Pribicevicu, ipak ovo nije manje znacajno.
Ovo priznanje nije izazvalo osjecajima ljubavi, ali sazaljenja prema Crnoj Gori, kao i sva slicna priznanja, koja je dosad 'Tribuna' ucinila, nego iz zelje da se odgovornost za zlocine izvrsene nad nama baci iskljucivo na S. Pribicevica (i njegovu stranku), koji je iskreni da budemo, manje odgovoran, od Pasica, od koga je kako podjednako brutalan prema nama, otvoreniji, iskreniji i manje perfidan, te stoga manje opasan.
Pored svega ovoga, to priznanje ne gubi svu svoju vaznost, kao sto smo vec rekli, bez obzira na motive, koji su ga izazvali. Ovo nam cini da se povratimo na jedno pitanje, koje smo i ranije dodirivali i u nasem listu i u nasim raznim publikacijama.
Sa strane Biograda uvijek se i stalno isticalo, da Crna Gora ekonomski ne moze opstati i da je Srbija anektira stoga, da bi joj omogucila zivot. Ovim argumentom Srbijanci su se narocito sluzili u Crnoj Gori i inostranstvu, zeleci stvoriti uvjerenje da je natureno 'jedinstvo' neophodna potreba za crnogorski narod.
Kao sto vidimo, Biograd ima u ovom pitanju dva gledista. Da vidimo koje je tacno, odnosno, sto smo dobili i sto dobijamo od 'ujedinjenja'.
Necemo govoriti sto smo dobili politicki i moralno. To je vec svakom u Crnoj Gori i inace poznato. Nas politicki uticaj sveden je ispod nule, a na oreol slave, pleten vjekovima, najvecim zrtvama i podvizima junaka i mucenika, bezocno je pljunuto od strane Biograda. Ostavimo, dakle, to, a pogledajmo ono sto je esencijalno u pitanju svakoga ujedinjenja, t.j. pregledajmo ekonomsko-kulturnu stranu toga pitanja.
'Ujedinjenje' je carobna rijec, koja je u svim vremenima i kod svih naroda opijala pojedince i pokoljenja! Zasto? Zar zbog nekoga idealizma i slicnih apstrakcija? Ne! Narodi se ujedinjuju, odnosno stvaraju zajednice iz istih razloga i sa istim uslovima zbog kojih ih stvaraju i pojedinci. Zar je bilo ikad pojedinca koji je isao u neki ortakluk, u kome je trebao sve da zrtvuje i izgubi, a nista da dobije? Ne! Takav ortakluk ne posotji ni izmedju najrodjenije brace, iz prostog razloga sto covjek po prirodnim zakonima zivi i radi prvjenstveno za sebe, pa tek onda i za druge, makar ti drugi bila njegova djeca ili braca. Ortakluci se sklapaju jedino u cilju zajednicke dobiti i koristi..."

cIJE INTERESE TREBA OBEZBIJEDITI

"Iz istih razloga ujedinjuju se pojedinci u manje ili vece grupe ili zajednice, ostvarujuci tako opstine, oblasti i drzave, kojima je cilj prvjenstveno da obezbijede ekonomsko kulturne interese svojih clanova, pa tek onda politicke i nacionalne, koje nijesu cilj nego sredstvo za postignuce prvih. Cilj i duh pojedinca, grupa i naroda jeste da egzistiraju, da zive, odnosno da osiguraju sebi opstanak, a nikako da budu clanovi ove ili one drzave ili, pak, nacije. Ako im, pak, drzava ili nacija ne daju vise, ili bar ovoliko koliko su imali kad su bili van nje, onda je takva zajednica besmislena i neprirodna. Stoga je u svim vremenima, pa i danas ima, drzava (npr. Sjedinjenje Americke Drzave, svajcarska, Kanada itd.), koje su sastavljene cak i od raznih rasa, a kamo li narodnosti. Kao najtipicniji primjer ipak je svajcarska, ciji narodi: Nijemci, Francuzi i Italijani odlucno su protiv jedinstva sa Njemackom, odnosno Francuskom i Italijom, jer je ovo protivno njihovim ekonomsko-kulturnim interesima, za ljubav kojih oni stvaraju ? upravo stvorili su ? novu svajcarsku narodnost, unistavajuci na taj nacin njemacku, francusku i italijansku. Slican je slucaj sa austrijskom provincijom Foralbergom, koja je poseljena najcistijim Nijemcima, koji su poslije primirja odlucili plebiscitom da se odcijepe od Austrije i da se pripoje ne Njemackoj, nego svajcarskoj, sto, kao sto se zna, nije bilo ispunjeno pored sve odlucnosti i zelje Foralberga...»

sTA DAJE CRNA GORA
«Da vidimo, prvo, sta Crna Gora prinosi kao drzava, ako bi ostao njen danasnji drzavno-pravni polozaj, 'kraljevstvu SHS', odnosno ucinimo bilans prirodnih blaga i novcani Crne Gore.
A) AKTIVA CRNE GORE I PRIRODNA BOGATSTVA
1. sume
Crna Gora ima danas industriskog, drveta za eksploataciju od 100 ? 120 miliona kubnih metara. Otprilike 50 odsto je bukovo drvo, a ostalo finije vrste, medju kojima prvo mjesto zauzimaju jela, smrca, bor, dub i.t.d., dok se ne zavrsi cak i sa ebanovinom. Cijena izradjenog (u daskama) bukovog slovenackog drveta je danas u Italiji od 300 ? 500 lira kubni metar. Ako uzmemo da je sve ovo drvo bukovo, koje je, kao sto se zna, najjevtnije, a ako uzmemo najnizu cijenu bukovog drveta, t.j. 300 lira na kubnom metru, to bi vrijednost nasih suma, kad bi bile eksploatisane, iznosila na italijanskim pijacama danas ukupno 30 milijardi lira.
2.Rude
Pomenucemo samo nekoliko vaznijih ruda u Crnoj Gori:
Ugljen: Nalazi se na tri mjesta: Niksic, Berane, Pljevlja i izmedju Kolasina i Niksica.
Gvozdje: Nalazi se na tri mjesta: Niksic, Berane i okolina Bar, gdje se nalazi i magnezijum.
Srebro: Nalazi se izmedju Kolasina i B.Polja. U XII, XIII i XIV vijeku vadjeno je odavde srebro radi kovanja novca. Zbog invazije Turaka, eksploatacija je prekinuta i rudnici napusteni. Za vrijeme okupacije od 1916. do konca 1918. Austrijanci su kupili zguru, koja je ostala jos iz srednjeg vijeka, i pretapali je.
Petroleum: Nalazi se kod Vira (izmedju Skadarskog jezera i mora). U februaru 1914. izdana je bila koncesija drustvu holandskom 'Coare et comp'. Medjutim, ta je koncesija nevazeca, jer je drustvo trebalo poceti rad 1. jula 1914., sto nije ucinilo, bojeci se, opravdano, rata zbog zapleta diplomatskih, koji bjehu nastupili poslije ubistva austrijskog prestonasljednika. Po kvalitetu, petroleum je isti kao i rumunski. Upravo taj izvor dolazi od jedne zile, koja iz Rumunije, ispod Dunava, preko Srbije dolazi u Crnu Goru kod Vira, zatim se javlja juznije od Ulcinja, i cak do Valone, gdje su, kako se vidi, Englezi dobili pravo eksploatacije. Prema duzini ove petrolejske zile ocigledno je, da ga kod Vira ima u velikoj kolicini, koja je dovoljna za eksploataciju.

3.Vodene snage
Crna Gora obiluje ogromnim vodenim snagama, koje su vrlo podesne za eksplotaciju i prevazilazila bi potrebe saobracaja, industrije i atrikulture u zemlji, pa ma bile na vrhuncu razvica. Interesantno je priznanje lista 'Journal de Geneve', ucinjeno u uvodnom clanku od 5. jula o.g., prema kome su vodene snage Crne Gore dovoljno za sav saobracaj i industriju Jugoslavije.
Jedna koncesija za eksploataciju vodopada na Moraci izdana je u pocetku 1914. godine A.Deskovicu. Ovo bi bio najveci vjestacki vodopada u Evropi (G35 vodopada), a davao bi minimum 90.000 konjskih snaga. Prema ucinjenom projektu, voda iz rijeke Tare, koja se nalazi na jednom platou 635 m visocijem od korita rijeke Morace, imala bi se pomocu jednog tunela (duzina 7 km, sirina 3 m, visina 3 m) oboriti u rijeku Moracu, cime se dobija pad od 635 m visine. Po projektuod 1914. ovo preduzece stajalo bi 32 miliona franaka. Rat 1914. prekinuo je radnje na ovom preduzecu koje je trebalo poceti u jesen 1914.

4. Saobracaj
Sa gledista ekonomskog, odnosno saobracajnog, Crna Gora se, isto kao i sa gledista strategijskog, nalazi u jednom zavidnom i privilegovanom polozaju. Ona je Bogom, odnosno prirodom odredjena, po svom geografskom polozaju, da bude jedini moguci, najjevtiniji i najrentabilnije izalz velikih transbalkanskih putova, koji bi vezivali Crno more sa Jadranom i Dunavom.
Bez obzira hoce li Crna Gora biti dio Srbije ili ne, velika transbalkanska zeljeznica, koja bi vezala Dunav, odnosno Rumuniju i Rusiju s Jadranom, (Prahovo ? Nis ? Mitrovica ? Pec ? Podgorica ? Bar, odnosno Kotor) mora proci i zavrsiti se u Crnoj Gori, ako uopste bude ikad izgradjena. To isto vazi i za zeljeznicu, koja bi spajala Crno sa jadranskim Morem (Burgas ? Sofija ? Skoplje ? Prizren ? Skadar ? Bar) moguce je, da ova zeljeznica ne ode dolinom, Drima preko Skadra, nego da se od Prizrena preko djakovice veze kod Peci sa prugom Dunav - Jadran). Ovo ne samo da je najkraci put, koji bi spajao Dunav, odnosno Crno more sa Jadranskim, nego to diktuju i svi tehnicki i ekonomski razlozi, koji su uostalom poznati i koje mi ovdje radi oskudice prostora necemo nagadjati.
Osim toga Bar i Kotor su jedine luke na citavoj istocnoj obali Jadranskog mora, koje mogu postati velika i moderna pristanista i kao takva donositi ogromnih prihoda drzavi.
Isti je slucaj i sa zeljeznicom, koja ima da spoji Biograd sa Jadranskim morem i za ciju je zaradu biogradska vlada pokusala posljednjih dana zakljuciti jedan unutrasnji zajam i jedan u inostranstvo. Jedan od projekata izradjenih u Biogradu tacno potvrdjuje nase tvrdjenje. Ta zeljeznica bi, naime, isla od Biograda, a zatim dolinama: Save, Drine, Pive, Zete i svrsavala se u Bar, odnosno u Kotor. Ako ostane i dalje ovakva politicka i finansiska situacija Jugoslavije (izvjesno je, da se nece popraviti, nego bivati sve gora), ne samo da se ova zeljeznica nece nikad podici, nego se nece nikad ni poceti. Osim toga, ovom projektu se protive Dalmatinci i Bosanci, narocito muslimani, koji svoje usluge za odrzanje rezima, kao i prilikom glasanja ustava, nude i naknadu za ovu zeljeznicu, koja bi imala proci preko Bosne i zavrsiti se u Spljet.
Prema ovome, biogradske price o svoj zeljeznici su, bar za sada, obicna laz, a vrlo je moguce da Biograd radi odrzanja rezima konacno stane na stranu muslimana. Na ovaj nacin Crna Gora bi bila lisena koristi ovog velikog i vaznog puta zbog izdajstva A. Radovica.»


 
Scoring disabled. You must be logged in to score posts.
Anonymous
(Login Zvek_Zivi_Cetinjanin)

Re: Jos malo i K R A J ´ZajeBnici izmedju S & C`G !

No score for this post
December 13 2005, 5:01 AM 

Predsjednik Vujanoviæ je maðarskom predsjedniku predstavio tri, za Crnu Goru znaèajna projekta - Luku Bar, Slobodnu carinsku zonu i rekonstrukciju pruge Bar-Beograd u koje bi se kroz buduæe tenderske procedure mogle ukljuèiti i maðarske kompanije

Budimpešta , 12.decembra - Predsjednik Republike Crne Gore Filip Vujanoviæ zapoèeo je dvodnevnu zvaniènu posjetu Maðarskoj razgovorom sa svojim domaæinom, predsjednikom Laslom Šojomom. Nakon sveèanog doèeka, uz najveæe državne poèasti, ispred predsjednièke palate Šandor - intoniranja crnogorske himne "Oj svijetla majska zoro" i maðarske himne, smotre Konjanièke èete i sveèane jedinice Budimpeštanskog garnizona, dva predsjednika su u razgovoru koji je trajao više od sat vremena razmijenili mišljenja kako o bilateralnoj saradnji, tako i o aktuelnim prilikama u regionu i evropskim integracijama. Nakon razgovora, predsjednici Vujanoviæ i Šojom obratili su se novinarima. Uz ocjenu da državna komunikacija na visokom i najvišem nivou ima kontinuitet, predsjednik Vujanoviæ je novinarima rekao da je sa zadovoljstvom prihvatio ponudu maðarskog predsjednika za konkretnu ekspertsku pomoæ u harmonizaciji propisa sa standardima EU kao i u oblasti ekologije. Dosadašnja privredna saradnja pokazala je da je Maðarska strateški partner Crne Gore u oblasti Centralne i Istoène Evrope, rekao je predsjednik Vujanoviæ i saopštio da je maðarskom predsjedniku predstavio tri, za Crnu Goru znaèajna projekta, u koje bi se kroz buduæe tenderske procedure mogle ukljuèiti i maðarske kompanije - Luku Bar, Slobodnu carinsku zonu i rekonstrukciju pruge Bar-Beograd. Predsjednik je saopštio da je gospodina Šojoma pozvao da Crnu Goru posjeti nakon referenduma, kako bi, u direktnoj komunikaciji dali novi doprinos širenju ekonomske saradnje. Predsjednik Maðarske, osim što je izjavio da je sa zadovoljstvom prihvatio poziv predsjednika Vujanoviæa, rekao je i to da se Maðarska i do sada sa razumijevanjem odnosila prema odluci Crne Gore da na referendumu odredi svoj državni status. Rekao je, takoðe, da æe Maðarska prihvatiti svaku odluku graðana Crne Gore i izrazio uvjerenje da æe referendum proteæi u skladu sa evropskim normama i standardima. U èast predsjednika Vujanoviæa, njegov domaæin je priredio sveèani ruèak, na kome su, pored ostalih, bili i predstavnici maðarskih parlamentarnih stranaka kao i Društva crnogorsko-maðarskog prijateljstva. U okviru bogatog programa posjete bio je i obilazak Budimske tvrðave, Maæaš crkve i Ribarskog bastiona, a u popodnevnim satima predsjednik Vujanoviæ æe razgovarati sa maðarskim poslovnim ljudima, èije kompanije su, kroz privatizacvione procese, ušle u crnogorski privredni život, navodi se u saopštenju iz Kabineta predsjednika Vujanoviæa.

 
Scoring disabled. You must be logged in to score posts.
Zvek_Zivi_Cetinjanin
(Login Zvek_Zivi_Cetinjanin)

Re: Jos malo i K R A J ´ZajeBnici izmedju S & C`G !

No score for this post
December 13 2005, 5:03 AM 

Poraz politike podjela i mržnje


Podgorica, 12. decembra - Impresivna pobjeda Koalicije "Za evropsko Cetinje", predvoðena DPS-om, potvrdila je povjerenje graðana u naš razvojni i demokratski projekat. Pobijedila je politika tolerancije, stabilnosti i okrenutosti buduænosti. Graðani Cetinja istovremeno su dodatno osnažili našu politiku pune obnove crnogorske državnosti i ukljuèivanja u evropske integracije, saopštava danas Demokratska partija socijalista.
Pobjeda Koalicije "Za evropsko Cetinje" dobija posebno na težini ako se imaju u vidu metode i sredstva kojima se služila lokalna samouprava u nastojanju da po svaku cijenu saèuva upravu nad prijestonicom. Naša pobjeda je još jedan težak poraz politike zasnovane na govoru mržnje, izazivanju podjela i sukoba meðu graðanima, kršenja elementarnih zakonskih normi i politièkog nasilništva. To se posebno izrazilo na sam dan izbora kada su ovlašæeni predstavnici lokalne uprave vršili pravu torturu nad graðanima i predstavnicima posmatraèkih misija. Pored toga što su izazivali incidente, ometali normalan tok glasanja, zastrašivali graðane, njihovi navodno ovlašæeni posmatraèi brutalnom fizièkom silom izbacivali su predstavnike nevladinih organizacija i cijepali glasaèke listiæe namijenjene osobama koje su, koristeæi zakonsku proceduru, željeli da glasaju putem pisma. Jednostavno, lokalna uprava i njihova pretorijanska garda pokušala je na sve naèine da onemoguæi regularno obavljanje izbora i nasilno dovede u pitanje njihov ishod.
Poseban primjer njihovih namjera i sredstava predstavlja i izvještavanje Radio Cetinja, koje je po primitivizmu i vulgarnosti, uvredama i politièkim etiketama prevazišlo èak i istorijski toliko ozloglašene primjere. Ako je nekada u gebelsovskom projektu svaka njemaèka kuæa imala radio kao naèin ubjeðivanja graðana u nacistièku politiku, Cetinjani su pokazali da se sa njima ne može manipulisati niti pristaju na metode i naèin javnog ophoðenja lokalnih utjerivaèa istine. Pokazali su još jednom da su dostojni stanovnici crnogorske prijestonice i da ne pristaju na ponašanje i djelovanje koje narušava ne samo potvrðenu demokratsku praksu veæ i elementarni javni moral.
Optužbe koje stalno ponavljaju poslije serije sve ubjedljivijih poraza samo su izraz nemoæi i nesposobnosti za civilizovano prihvatanje volje graðana, navodi se u saopštenju Demokratske partije socijalista.


 
Scoring disabled. You must be logged in to score posts.
Zvek_Zivi_Cetinjanin
(Login Zvek_Zivi_Cetinjanin)

Re: Jos malo i K R A J ´ZajeBnici izmedju S & C`G !

No score for this post
December 15 2005, 4:19 AM 

Budvanski savjet Pokreta za nezavisnu Crnu Goru organizovao okrugli sto na temu "Imovinsko - pravni odnosi"

Privatna svojina potpuno zaštiæena


Budva, 14. decembra - Saglasno akcionom planu Pokreta za nezavisnu evropsku Crnu Goru, kao i planu koordinacionog pokreta za Opštinu Budva, izvršen je odabir tema koje treba prezentirati javnosti, a sa ciljem da se razjasne zablude i pogrešna tumaèenja koja se podmeæu tezi crnogorske nezavisnosti, promoviše jedinstvo i odluènost graðana suverenistièke orijentacije u pogledu konaènog rješenja državnog pitanja, kao i da se istakne znaèaj i prednost državotvorne politièke ideje. Jedna od tema koja je za graðane Budve posebno interesantna je "što æe se desiti sa imovinom graðana Srbije koja se nalazi u Crnoj Gori, konkretno u Budvi, kao i sa imovinom naših graðana koja se nalazi u Srbiji", rekao je gospodin Rade Gregoviæ, èlan budvanskog Izvršnog odbora Pokreta za nezavisnu evropsku Crnu Goru na okruglom stolu posveæenom temi "Imovinsko-pravni odnosi". On je dalje rekao:
- Odgovor na ovo pitanje je vrlo jasan, a to je da se neæe desiti ništa što bi se moglo posebno problematizovati. Naime, graðani Srbije koji su vlasnici nepokretnosti u Crnoj Gori imaju ravnopravan pravni položaj sa državljanima Crne Gore. Privatna svojina svih vlasnika - posjednika u Crnoj Gori, bilo da su domaæi ili strani državljani, neprikosnovena je i slobodna. Znaèi, graðani (državljani) Srbije æe, kao i dosad, moæi da raspolažu svojom imovinom, stièu je i otuðuju bez bojazni od promijenjenih politièkih okolnosti. Isto, naravno, važi za imovinu graðana Crne Gore u Srbiji, rekao je, izmeðu ostalog, gospodin Rade Gregoviæ.


Tako da se netreba bojat narod da ce im se oduzet ista sto su posteno i na legalan nacin zaradili i nacinjeli !

 
Scoring disabled. You must be logged in to score posts.
Zvek_Zivi_Cetinjanin
(Login Zvek_Zivi_Cetinjanin)

Re: Jos malo i K R A J ´ZajeBnici izmedju S & C`G !

No score for this post
December 15 2005, 4:27 AM 

Crnogorski premijer Milo Ðukanoviæ

O referendumu treba razgovarati u parlamentu




Ova vlast nije dobila kredibilitet od opozicije nego od graðana Crne Gore i dok je to tako ona æe biti jedina adresa za razgovor na temu referenduma. Ni sluèajno nam ne smeta uèešæe EU u ovom kontekstu. Na EU je da procijeni kakva æe forma tog prisustva biti, ali smatram da sada posao treba odraditi u parlamentu, kazao je Ðukanoviæ


Bijelo Polje, 14.decembra – Premijer Crne Gore Milo Ðukanoviæ kazao je danas da crnogorskoj vlasti ne smeta uèešæe Evropske unije u procesu organizovanja referenduma, ali da smatra da je ovo faza kada vlast i opozicija o tom procesu treba da razgovaraju u parlamentu.
On je podsjetio da je još 2001.godine crnogorska vlast prihvatila partnerstvo EU u rješavanju državno – pravnog statusa i da je to opredjeljenje potvrðeno i amandmanima na Ustavnu povelju koji predviða posredovanje Brisela u referendumu kao garancije da æe se on održati po evropskim standardima.
- Ni sluèajno nam ne smeta uèešæe EU u ovom kontekstu. Na EU je da procijeni kakva æe forma tog prisustva biti, ali smatram da sada posao treba odraditi u parlamentu, kazao je Ðukanoviæ novinarima u Bijelom Polju.
On je kazao da u crnogorskoj skupštini treba uèiniti eventualne izmjene Zakona o referendumu i upodobiti ga preporukama Venecijanske komisije, zatim donijeti pravilnik o medijskom predstavljanju jedne i druge opcije, odnosno definisati cjelokupno referendumsko pitanje.
On je ocijenio da opozicija, “u svom nemoænom bijesu zbog propalih nagovještaja”, uporno odbija dijalog sa vlašæu na temu referenduma kao substitut za gubitak autoriteta.
- Što se nas tièe mogu kako hoæe da razgovaraju, direktno, indirektno, posredstvom EU, UN ili bilo koga. Ali mislimo da to nije dobra poruka o onome kako se živi u Crnoj Gori. U Crnoj Gori postoji mnogo veæi nivo politièke i demokratske kulture, nego što bi se moglo zakljuèiti iz poruka koje šalje opozicija, kazao je Ðukanoviæ.
Ðukanoviæ je ponašanje opozicije nazvao “politièkim cirkusom”, jer kako je kazao “ona iz nemoænog bijesa pokušava da postavlja uslove kako bi stvorila utisak kod svojih biraèa da je važna”.
- Ako treba i to æemo da uradimo da bismo pokazali toleranciju i širinu, kako bi na kraju stavili taèku i kazali: svi napori su uèinjeni, šansu ste dobili, na vama je hoæete li uèestvovati na referendumu ili, ne vjerujuæi svojoj opciji ni sami, mislite da æe vas manje zaboljeti poraz ako bojkotujete referendum. To je stvar politièkog izbora, poruèio je Ðukanoviæ opoziciji.
Crnogorski premijer je ocijenio nebuloznom tezom to što opozicija uporno istièe da ne želi da razgovara direktno sa vlašæu i s njim lièno. “Zamislite da ja kažem da mi se ne dopada da o evropskim integracijama razgovaram sa Evropskom komisijom, nego bih želio sa Kondolizom Rajs. Upitali bi se da li sam bio razabran kada sam to rekao”, uporedio je Ðukanoviæ i istakao da je jedina validna adresa za razgovor na temu referenduma u Crnoj Gori njena vlast. “Ova vlast nije dobila kredibilitet od opozicije nego od graðana Crne Gore i dok je to tako ona æe biti jedina adresa za razgovor na temu referenduma”, naglasio je Ðukanoviæ.
Premijer je izrazio uvjerenje da æe na proljeæe iduæe godine Crna Gora donijeti pravu odluku, da æe postati domaæin u svom domu. On je dodao da je referendum proces na kome treba da uèestvuje cijela Crna Gora, a ne njen dio i poruèio da se u to ne smije uæi sa osjeæajem da æe neko biti dobitnik, a neko gubitnik. “Nema gubitnika u obnovljenoj crnogorskoj državi, jer svi smo dobitnici ako dobijemo svoju kuæu i meðunarodnu adresu, kazao je Ðukanoviæ.


 
Scoring disabled. You must be logged in to score posts.
Anonymous
(Login zimzeleni)
Serbia Forum Mods Group

Re: Jos malo i K R A J ´ZajeBnici izmedju S & C`G !

No score for this post
December 15 2005, 4:15 PM 

"PLJUNEM TE NA VRH MOZGA"

PSOVKA DECENIJE!!!

Izvini Zvek, ali psovka je stvarno loodilo! Iskidah se citajuci!

 
Scoring disabled. You must be logged in to score posts.
Zvek_Zivi_Cetinjanin
(Login Zvek_Zivi_Cetinjanin)

Re: Jos malo i K R A J ´ZajeBnici izmedju S & C`G !

No score for this post
December 19 2005, 7:08 AM 


DONACIJE I SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVA
Kad popovi blago dijele


Može li biti da je limeno zdanje na Rumiji, koje je mitropolit Srpske crkve Amfilohije proglasio za bogomolju, zadužbina beogradske osiguravajuæe kompanije Dunav?
Prema izvorima Monitora, èudna crkvica nikla je i na donacijama te srpske osiguravajuæe kuæe. Da li je ona finansirala u cjelini ili djelimièno sklapanje metalnog objekta sa krstom teško je reæi, pošto samo izvoðaèi radova znaju koliko je on koštao i gdje je sve putevima gospodnjim otišao novac dobijen od galantnog donatora. A u tom poslu uèestvovali su, pored mitropolita Amfiliohija, projektant koji je uobilièio Amfilohijevu ideju, limar iz Bara koji je švajs-aparatom rukodjelisao crkvicu, zidari koji su postavili temelje, Vojska koja je helikopterom transportovala iz Bara na rumijski vrh limenu konstrukciju...
Poèetak prièe o finansiranju crkvice, tvrde naši izvori, seže još u vrijeme kada je na mjesto generalnog direktora Dunav osiguranja došao Mirko Petroviæ, inaèe prvi potpredsjednik Demokratske stranke Srbije Vojislava Koštunice. Kljuènu podršku Koštunici u toj kadrovskoj kombinatorici dao je G 17 Plus, a posebno aktuelni guverner Narodne banke Srbije Radovan Jelašiæ. On je Petroviæu dao saglasnost za obavljanje te funkcije iako od pet zakonom propisanih uslova Petroviæ ispunjava samo jedan - ima završen pravni fakultet.
Petroviæ je u politièkoj javnosti poznat po tome što je prilikom raskola 1996. godine, zajedno sa Vladanom Batiæem, napustio Koštunièin DSS i osnovao Demohrišæansku stranku Srbije. U znak protesta zbog izruèenja Slobodana Miloševiæa Hagu i uloge Vladana Batiæa, tadašnjeg ministra pravde, u toj akciji, Petroviæ demonstrativno napušta demohrišæane i vraæa se u stare, turbosrpske redove, a Koštunica ga nagraðuje mjestom generalnog direktora Dunav osiguranja.
Odmah po postavljenju, Petroviæ se daje na dokazivanje privrženosti Srpskoj pravoslavnoj crkvi u Crnoj Gori. Za to je izabrao pogodnu formu – dodjeljivanje pozamašnih donacija. U tom poslu pomažu mu mladi pravnik iz Herceg Novog Aleksandar Stanišiæ, aktivistikinja JUL-a Marina Samardžiæ i ražalovani pukovnik obavještajne službe Ljubodrag Ristiæ.
Prema našim izvorima, donacija za crkvu na Rumiji dogovorena je u Beogradu za vrijeme proslave pravoslavne 2005. nove godine. Namjera je bila jasna: unijeti nemir meðu vjernike Katolièke crkve i islamske vjeroispovijesti koji tradiocionalno, zajedno sa pravoslavcima, pohode vrh Rumije. Nešto kasnije, 28. februara, po Ugovoru broj 741, filijala Dunava Osiguranje Beograd Eparhijskom Upravnom Odboru Mitropolije crnogorske uplaæuje donaciju od milion dinara. A to je oko 125.000 eura. Dijelom donacije je, tvrdi naš izvor, nabavljen materijal za crkvu na Rumiji koji se morao platiti preko raèuna, a sudbina preostale suma je nepoznata.
I - usred prošlog ljeta, pred nosom uspavanih crnogorskih nadležnih službi, osvanulo je limeno zdanje na Rumiji.
Upuæeni tvrde da ovo nije jedina crkvena donacija kompanije Dunav, koja, uzgred, grca u velikim gubicima.
Tokom juna i jula pomenuti trio – pravnik, aktivistikinja JUL-a i bivši obavještajac, nekoliko puta odlaze u Crnu Goru noseæi povelike svote novca u gotovini. Šta se sa tim šušteæim darovima dešavalo, vjerovatno do u detalje zna jedino Mitropolit Amfilohije.
Od koga sve, koliku i kojim kanalima Srpska pravoslavna crkva u Crnoj Gori dobija novèanu pomoæ enigma je o kojoj gotovo niko ništa ne zna izvan zidina Cetinjskog manastira, u kojem stoluje mitropolit Amfilohije.
«Sveštenici ne znaju odakle se sve sliva novac našoj crkvi. Ali sigurno je da su donacije, što iz zemlje, što iz inostranstva, nepresušni bogati izvor. Kako se on koristi sveta je tajna. Znaju je samo tri èovjeka: mitropolit Amfilohije i sveštenici Radomir Nikèeviæ i Savo Tutuš. U našoj crkvi važi staro nepisano pravilo: ko je bliži oltaru, taj je bliži i crkvenom bogatstvu. On njime gospodari, kao i crkvenim životom uopšte», povjerio nam je sveštenik iz Ostroškog manastira.
Taèno prije deset godina, Olimpijada Ikoniæ, kaluðerica iz manastira Ostrog, u svojoj javnoj ispovijesti isprièala je: «Mene ljudi ponekad pitaju koliko treba da prilože u manastir. A ja velim - Sv. Vasilije niti pije niti jede i dajte onoliko koliko možete i ne prièajte nikom koliko ste dali. Ne ostavljajte ðecu gladnu zbog priloga ovim popovima, jer sve to oni uzmu. Poslije me kaluðeri napadaju, a ja ne mogu da æutim kad je to tako. Iguman Manastira Lazar Adžiæ me je opominjao što to radim, jer, veli, trebaju Manastiru pare».
Jedan bivši sveštenik Srpske crkve, koji je godine i godine proveo u manastirima pod Ostrogom i na Cetinju, ovako je, kroz svoj doživljaj, opisao nekadašnji priliv novèanih priloga vjernika i poštovalaca Srpske crkve u Crnoj Gori.
«Ostroški manastir je uvijek, i prije komunizma, i za vrijeme komunizma, i danas bio najposjeæenije svetilište u Crnoj Gori. Vjernici su oduvijek ovdje donosili bogate priloge. Krajem šezdesetih bio sam u grupi koja je brojala novèane priloge. Razvrstavali smo strane i jugoslovenske novèanice i brojali èitavu nedjelju dana. Ogromni sto u trpezariji Donjeg manastira, koji je i sada tamo, bio je prekriven novèanicama raznih zemalja. Tu su iz Gornjeg manastira dotjerane na konjima. Pošto smo ih razvrastali i izbrojili, novèanice su upakove u džakove i kombijem prevezene u Mitropoliju na Cetinje. Danima su se u manastirskim hodnicima mogli vidjeti ti džakovi, ali mnogi sveštenici i monasi nijesu ni znali šta se u njima nalazi».
Podsjetivši nas na staru izreku: «Pratite trag novca, pa æete znati o èemu se radi», on kaže da bi bilo zanimljivo provjeriti od èega je brat mitropolita Amfilohija, inaèe nezaposlen, proširio imanje u Moraèi i sagradio veleljepnu kuæu, ili kako je njegov brataniæ prije par nedjelja organizovao gala svadbu u manastiru Moraèa.
Crnogorski iseljenici posebno su bili široke ruke kada je trebalo novèano pomoæi Srpsku crkvu u Crnoj Gori. O iznosima tih priloga ništa se ne zna izvan crkvenih krugova. Èesto ni o imenima darodavaca. Ipak, s vremena na vrijeme poneka tajna bude otkrivena. Kao ova. Jedna Cetinjanka, koja dugo živi u Americi, godinama je slala poveliku sumu dolara Cetinjskom manastiru. Onda se, prije nekoliko godina, dogovorila sa mitropolitom Amfilohijem da kao svoj poklon nakon života jednoj ckrvi pored Cetinja ostavi ikonostas. To je zadovoljstvo unaprijed platila dvanaest hiljada dolara. Kada je ljetos došla u Cetinje - od ikonostasa ni traga ni glasa. Ni od dolara.
Vjernici crkvama ne prilažu samo novac. U njihovim riznicama gomilaju se i drugi pokloni: zlato, slike, ulje, pršute, èarape...
Tokom posljednjeg rata, prièa naš sagovornik iz Ostroga, na bosansko ratište odvezen je pun kamion èarapa koje su manastiru darivali vjernici.
«Imali smo magacin 30 sa 10 metara i u njega svega. Na hiljade èarapa, naglavaka, peškira i drugoga, pa je narod dolazio i tu kupovao kod nas. A kada su viðeli da je odsad magacin prazan, pitaju ðe je ono èudo, a ja velim – Adžiæ sve razvukao», svjedoèila je i pomenuta kaluðerica Ikoniæ.
Kao država u državi, crkva nikome ne polaže raèun o tome od koga šta dobija i gdje to bogatstvo završava. Poreznici i finansijska policija u tu svetu kuæu nikad ne zalaze, a i kada bi se odvažili da to uèine vjerovatno bi teško mogli da ustanove šta se sve u njoj dešava. Srpska crkva u Crnoj Gori je specifièna i u još jednom pogledu. Za nju se može reæi - jedna crkva u tri države. Eparhija mileševska pripada Srbiji, Budimsko-hercegovaèka Bosni i Hercegovini, a Mitropolija crnogorsko-primorska Crnoj Gori. A ovakv teritorijalnu podjelu vrh Srpske crkve namjerno je projektovao kao svoj doprinos bržem razbijanju integriteta države Crne Gore.
Zbog svega toga, u finansijskim mahinacijama unutar Srpske crkve teško bi se snašao i starješina manastira Ostrog Pavle Radusinoviæ, bivši finansijski policajac iz Sarajeva.

Dugi prsti duhovnika

Vijesti o dugim prstima sveštenika Srpske crkve nijesu novijeg datuma. Poèetkom 1993. godine u Nikšiæu je izbila afera zbog dvije grobnice, u koju je bio umješan i mitropolit Amfilohije. Dvojica graðana dali su za grobnice, kako su pisali mediji, 1000 njemaèkih maraka. Ali, ostali su i bez grobnica i bez para. Za javnost je ostalo tajna šta se desilo sa tim novcem koji su uplatili Crkvenom odboru u Nikšiæu.
Tajna je i šta se desilo sa novcem koji je vojska kao nadoknadu za konfiskovanje imanja mitropolita Save Kosanoviæa u Ulcinju uplatila istom crkvenom odboru. Novac je bio oroèen na štednoj knjižici, otvorenoj na ime pokojnog mitropolita Kosanoviæa, ali ga je, kako je tada objavljeno u novinama, Amfilohije podigao 1992. godine.
Ðakon SPC Milan Darda iz Pariza uputio je 16. marta 1999. godine mitropolitu Amfilohiju razglednicu kojom ga obavještava: «Tvoj štiæenik u Parizu Gradimir Roèkomanoviæ opljaèkao je ovdašnju crkvenu kasu za 700.000 franaka. Vladika Luka kaže da su morali da mu daju iz kase tu sumu zato što si ti tako naredio. Sramota, druže Risto...Ni Gospod nam više ne može pomoæi».
Nešto kasnije, taènije 26. jula iste godine, protojerej dr Žarko Gavriloviæ uputio je patrijarhu srpskom Pavlu pismo u kojem detaljno govori o «žalosnom stanju u našoj crkvi» i kraðama. «Vi ste, Vaša Svetosti, posle velike materijalne pronevere u Zavodu za izradu sveæa, postavili kao direktora PUO sina poznatog srpskog boljševika i krvnika Dragog Stamenkoviæa... Kada sam veæ pomenuo proneveru u Zavodu za izradu sveæa, seæam se i kraðe blizu pola miliona nemaèkih maraka iz kase eparhije žièke(...)






 
Scoring disabled. You must be logged in to score posts.
Zvek_Zivi_Cetinjanin
(Login Zvek_Zivi_Cetinjanin)

Re: Jos malo i K R A J ´ZajeBnici izmedju S & C`G !

No score for this post
December 19 2005, 7:26 AM 

NA VRHU PERA
Filaret se brani napadom



Vladika Eparhije mileševske Filaret odazvao se pozivu Osnovnog suda u Pljevljima na svoje svetovno ime Jelenko Miæeviæ, zbog istrage koju je protiv njega pokrenulo državno Tužilaštvo, po prijavi Zavoda za zaštitu spomenika kulture sa Cetinja.
U prijavi Zavoda navodi se da je vladika Filaret kao odgovorno lice i investitor ispred Eparhije mileševske dao nalog da se “na prednjoj fasadi manastira Sveta trojica u Pljevljima uradi zidna dekoracija u sedam niša i timpanonu, èime je spomenik ošteæen i izgubio vrijednost”. Prije mjesec dana Zavod za zaštitu spomenika kulture prekreèio je freske na fasadi manastira, pošto to po njihovom nalogu nije željela da uradi crkva. “Kako ja kao vladika da prekreèim freske koje sam osveštao”, pitao se vladika Filaret pred novinarima nakon saslušanja koje je obavio predsjednik pljevaljskog Osnovnog suda Radoje Kandiæ.
Na saslušanju, koje nije bilo dostupno javnosti, vladika Filaret je uz pomoæ svog advokata Dušana Drobnjakoviæa pokušao da objasni da je nebriga društvenih institucija prinudila crkvu da se sama stara o svojoj imovini. “Kazao sam sve što sam znao”, saopštio je Filaret, objasnivši da su u radu moguæe greške ali da se u konkretnom sluèaju radi o progonu crkvenih èelnika u Crnoj Gori. “Neko hoæe u Crnoj Gori da zavadi narod sa crkvom. Možda nekome ne odgovara da ja dolazim iz Prijepolja u Crnu Goru”, kazao je Filaret.
U štampanom materijalu koji je dostavljen novinarima nalaze se i molbe Eparhije mileševske Zavodu za zaštitu spomenika kulture u kojima se traži sanacija pojedinih manastirskih dijelova. Sporost i nebriga Zavoda, saopšteno je, razlog je što se od te institucije nije tražila dozvola za izvoðenje radova. Zbog toga je, nakon devedesetominutne odbrane u Osnovnom sudu u Pljevljima, vladika Filaret prešao u kontranapad, predavši tužbu istom sudu protiv Zavoda za zaštitu spomenika kulture.
Inaèe, fasada manastira Sveta trojica bila je 2001. i 2002. odslikana freskama pored kojih su bila ispisana imena vladike Filareta i tadašnjeg starješna manastira vladike Pahomija, kome se u Osnovnom sudu u Nišu sudi zbog sumnje da je seksualno zlostavljao èetiri djeèaka.







 
Scoring disabled. You must be logged in to score posts.
Zvek_Zivi_Cetinjanin
(Login Zvek_Zivi_Cetinjanin)

Re: Jos malo i K R A J ´ZajeBnici izmedju S & C`G !

Score 5.0 (1 person)
December 23 2005, 6:48 AM 

KOORDINATOR POKRETA ZA NEZAVISNU CRNU GORU BRANKO LUKOVAC O POSJETI MIROSLAVA LAJèAKA

Zeleno svjetlo za referendum


Podgorica, 22. decembra (MINA) – Koordinator Pokreta za nezavisnu Crnu Goru Branko Lukovac ocijenio je danas da je odnos prema crnogorskom referendumu konaèno prelomljen u Evropskoj uniji (EU), što je jasno pokazala posjeta izaslanika visokog evropskog predstavnika Miroslava Lajèaka.
Lajèak je juèe u Podgorici izjavio da EU smatra da problem referenduma treba da bude riješen i da njegovo odugovlaèenje ili ignorisanje nije model rješavanja tako važnog pitanja.
-Sasvim je jasno da u EU smatraju da je referendum nešto što treba da se dogodi i u tom cilju oni podstièu dijalog i nude dobre usluge kako bi sa dnevnog reda veæ jednom bila skinuta ta neizvjesnost, kazao je Lukovac.
U Pokretu oèekuju, naveo je on, da æe uloga EU olakšati dijalog, tim prije što je Venecijanska komisija bila jasna u pogledu kvaliteta postojeæeg zakona, ali i potrebe da se kroz dijalog pokuša stvoriti šira saglasnost i legitimitet tog procesa.


 
Scoring disabled. You must be logged in to score posts.

(Login Svevlad)

Sramota

No score for this post
January 1 2006, 8:13 AM 

Sramota me što sam porijeklom sa Cetinja,jer ono što se danas tamo događa najveća je izdaja od Kosova do danas. Moji preci, koji su rodom od Balšića, oduvijek su sebe smatrali Srbima i to većima od bilo kog Srbina.

Crna Gora, stara srpska zemlja, kako ju je još Porfirogenet takvom opisao, bila je rasadnik srpstva po vascijelom svijetu. Danas, ona je, kao i za vrijeme Drugog svjetskog rata potpala pod crvenoustašku vlast katolika i muslimana, te unijata i raskolnika, gujinog soja, soja Brankovića. Vatikan želi i dobija polako Crnu Goru, jer želi i svo pravoslavlje pod svoju đavolju ruku. Padom Crne Gore, urušiće se posljednje slovensko utvrđenje na Balkanu, poslednja čvrsta pesnica koja brani jereticima da stanu čizmom na naše arijevsko tlo. Vijekovima stenje srpski narod od zlehudih muslimana i Šokaca, vijekovima svoju krvcu proliva od Agarjana i Romana.

No, uskoro će doći taj čas, čas vaskrsenja Srbije, jer je Lazareva glava nađena u Turskoj i vraćena u naše otačastvo. Prvo ćemo riješiti izdajnike, jednom za svagda te pohvatati pobjegulje od srpstva kad mu je najteže i kukavičko sjeme zatrti na vijeke vjekov. Najlakše je izdati svoju djedovinu kad vidiš da je lešinari razgrću, pa im se i ti pridružiš. Teško je danas biti Srbinom, ali više nego časno i više nego zlatno. Jer ko se našim mukama smije oko nas, ako ne onaj čija jedna sotonska glava za Zapada kezi svoje zube, a druga sa Istoka. Oduvijek je bilo tako, oduvijek ovom nebeskom mučeničkom i slobodoljubivom narodu koji je posljednji u Evropi pružio otpor germanskom silestvu i judejsko-čifutskom trgovačkom nakotu.

Srbija je sveta i srpske zemlje staće opet u jedno sveto Carstvo, uz Božju pomoć. Kunem se u svoje djedove Balšiće da ću suditi kukavicama i izdajnicima roda i poroda.

Bog, kralj i Srbija!


 
Scoring disabled. You must be logged in to score posts.
Anonymous
(Login Zvek_Zivi_Cetinjanin)

Re: Jos malo i K R A J ´Zajednici izmedju S & C`G !

No score for this post
January 1 2006, 8:07 PM 

January 1 2006, 8:13 AM

Sramota me što sam porijeklom sa Cetinja

IZDAJNIKA JE VAZDA BILO I BICE IH !



,jer ono što se danas tamo dogaða najveæa je izdaja od Kosova do danas.


ZABOLJE NE PENIS ZA TEBE I KOSOVO !!!!!

Moji preci, koji su rodom od Balšiæa, oduvijek su sebe smatrali Srbima i to veæima od bilo kog Srbin



LAZES KA PAS ,NIKAD NIKO PRIJE PETROVICA(PONEKIJEH) NIJE SMATRA SEBE ZA SERBALJA !!a.

Crna Gora, stara srpska zemlja,




OPET LAZES KA PAS CRNOGORCI NIKAD NIJESU BILI SERBI ,ALI IMA POSERbica KA TI !


kako ju je još Porfirogenet takvom opisao, bila je rasadnik srpstva po vascijelom svijetu.


AHHAHAHAHAHAHAHAHAHAHAHAHAHAHHAHAHAAHAH !


Danas, ona je, kao i za vrijeme Drugog svjetskog rata potpala pod crvenoustašku vlast katolika i muslimana, te unijata i raskolnika, gujinog soja, soja Brankoviæa.



OPET MIT O KOSOVU OD POSERbica ,CRNOGORCI NIJESU KA NACIJA UCESTVOVALI U KOSOVSKOJ TRAGEDIJI ,VEC MOZDA PONEKI POJEDINAC !

Vatikan želi i dobija polako Crnu Goru, jer želi i svo pravoslavlje pod svoju ðavolju ruku.


MUSTAFA PRAVOSLAVLJE NIJE SERBIZAM ILI SERBIJA !!!

Padom Crne Gore, urušiæe se posljednje slovensko utvrðenje na Balkanu, poslednja èvrsta pesnica koja brani jereticima da stanu èizmom na naše arijevsko tlo.


CRNA GORA JE PALA 1918 GIDNE POD VELJESEREBALJKOM OKUPACIJOM ,ALI I TOME POSLIJE REFERENDUMA JE KRAJ ! CRNA GORA NEZAVISNA BITI MORA !




Vijekovima stenje srpski narod od zlehudih muslimana i Šokaca, vijekovima svoju krvcu proliva od Agarjana i Romana.

VJEKOVIMA SERBALJI STENJAJU ZBOG SULUDE IDEJE VELJESEREBALJSTVA : SERBIJA DO TOKIJA , DJE JE SERBSKI GROB TO JE SERBSKA ZEMLJA ,E TO CE VE IZTRIJEBIT KA DINOSAURUSE !!!
VELJESERBIJA NIKAD NIJE BILA MANJA !!!!


No, uskoro æe doæi taj èas, èas vaskrsenja Srbije, jer je Lazareva glava naðena u Turskoj i vraæena u naše otaèastvo.





AHAHHAHHAHAHAHAHAHAHAHAHAHAHAHAHAHAHAHAHAHAHAHAHAHAHAHAHAHA, ZABOLJE NE POLNI ORGAN ZA LOBALJU LAZAREVU AHAHAHAHAHAHAHAHAHAH !!!



Prvo æemo riješiti izdajnike, jednom za svagda te pohvatati pobjegulje od srpstva kad mu je najteže i kukavièko sjeme zatrti na vijeke vjekov.





MA VI VELJEPOSERbljeni STE AJDUCI VAZDA BILI OD KOSOVA STAROGA DO KOSOVA MOVOGA (KOJE VI UZESE SIPTARI) ,PA DPO SERBALJSKE "BOSNE" RVACKE ,KRAJNE ITD ITD AHAHAHAHAH ! SAD CE CRNA GORA DA SE RAZJEDINI ,PA SANDZAK, PA VOJVODINA ,I OSTA PASALUK BEOGRACKI AHAHAHAHAHAHAHAHAH !
OPASNIJI JE CRNOGORAC KAD SPAVA NO VELJESERBIN/POSERBICA U TENKU !

Najlakše je izdati svoju djedovinu kad vidiš da je lešinari razgræu, pa im se i ti pridružiš.



PA STO SE POSERBI A SLJAMU !!

Teško je danas biti Srbinom, ali više nego èasno i više nego zlatno.

JES ZATO VE NIKO ZIVI NEMOZE NA OCI VIDJET,SIPANCIJELI SVIJET JE PROTIV VAS ,(MORA DA VE UCUTELJ MRZI A ) ??
AHAHAHAHAHAHAHAHAHAH !

Jer ko se našim mukama smije oko nas, ako ne onaj èija jedna sotonska glava za Zapada kezi svoje zube, a druga sa Istoka.



BOGOMI TI NABROJA STRANE SVIJETA ,TE VE MRZE OVI TE ONI TE ONI DRUGI ,TEKE NIKO KA VI NADRINAROD NEBESKI KOJI IZMISLI VILJUSKU HAHAHAHAHAHAHAHAHAHAH !


Oduvijek je bilo tako, oduvijek ovom nebeskom muèenièkom i slobodoljubivom narodu koji je posljednji u Evropi pružio otpor germanskom silestvu i judejsko-èifutskom trgovaèkom nakotu.



SEREBIJA UBER ALES HAHAHHAHAHAHAHAHAHAHAHAH !

Srbija je sveta i srpske zemlje staæe opet u jedno sveto Carstvo, uz Božju pomoæ. Kunem se u svoje djedove Balšiæe da æu suditi kukavicama i izdajnicima roda i poroda.




AHHAHAHAHAHAHAHAHAHAHAHAHAHAHHAAHAHA A CUS TI BALSICI, NJEGOS , ISUS , BRUCE LEE , NINDZE ITD ITD AHAHAHAHAHAHAHAHAHAHAHAHA !

Bog, kralj i Srbija!


PASALUK !


OJ KUKAVNO SERBALJSTVO UGASENO !
HAHAHAHAHAHAHAHAHAHAHAHAHAHAHAHAHAHAH !

 
Scoring disabled. You must be logged in to score posts.

(Login Svevlad)

Re: Jos malo i K R A J Zajednici izmedju S & C`G !

No score for this post
January 3 2006, 6:37 AM 

Slušaj Crvenohrvatu,

vidim da si od onih kavkazoidnih Šiptara ili mongolskih Hrvata. Franci (Fruzi) su u osmome vijeku bacali hrvatsku djecu psima kao hranu (vidjeti Einhardovu hroniku), jer ih nijesu smatrali ljudskim biæima, nego takoðe psima. Šiptari su i danas žive u ranom srednjem vijeku s okaèenim satelitskim antenama na svojim kièastim višespratnicama izgraðenim poput bunkera u brdima bez struje, a zaraðenim u Franaèkoj na gladovanju i èišæenju ðubreta s njemaèkih ulica. Možeš govoriti koliko hoæeš, jer su te loši djeèaci, Judeo-Amerikanci i Fruzi, pustili. A sad, prije nego te bacimo u kafileriju, sljeduje te dresiranje iz serbske istorije, iliti istorije Srbalja, nebeskoga naroda, naroda arijevskoga, na podruèju Zete i Duklje.

Prvo o tvome narodu Šæipetara s kojima ti se ðedo ukrstio: porijeklom ste vi pravoslavni Šèipetari ustvari turanski narod, koji je živio na najvišim èukama Kavkaza, a zemlju su im Evropljani zvali Alabanija (po gradu Albi, odnosno slovenskom Beligradu, oko kojeg su oni èuvali ovce i trgovali sa Slovenima). Svoju zemlju su jednostavno zvali Šæiperija ("šæipe" znaèi "krš", a ne "zemlja orlova", što je izmišljeno od strane Austro-Ugara u 19. vijeku, koji su nastojali podiæi svijest svim nedoraslim narodima oko Srbije, kako bi spasili svoju trulu carevinu od propadanja). Šæiperija se nalazila na istoènim padinama planine, izmeðu Kaspijskog mora i vrha Kavkaza. Južni dio te antièke "zemlje" danas pripada tvojoj buduæoj deport-domovini - Azerbejdžanu. Jedino po èemu je ta stara Albanija bila poznata jesu VELIKI PSI, kavkaski ovèari, kojima su tvoji djedovi æerali ovce po planinama, a zemlja im je bila krajnje sirotinjska i nièega do ovaca u njoj nije bilo, tako da su je osvajaèi zaobilazili, kao nepotrebnu.

Kada je Aleksandar Veliki (Lesandar Serbljanin) osvajao Aziju, pred njega je izašao neki arhont Šæipetara i poklonio mu pogodi šta - psa, naravno. Ovèarskoga psa za poklon caru, pošto im je pseto bilo plemenski simvol, kako bi ih Lesandar pustio s mirom da èuvaju i dalje ovce. U osmome vijeku tvoje ðedove pokorili su Arapi, a babe vam napunili, te popunili tijem Šæipetarima vojne redove za borbu protiv Hrišæana, te su se oni tako borili u redovima nevjernika tri vijeka. Vizantinci, koji su se tukli sa Srbima neprestano, godine 1042.

Posebno bjehu potuèeni do nogu od strane diènoga vojevode Vojislava, što je izazvalo velike nerede u Carigradu (navodno da je u klancima tadašnje Srbije stradalo više hiljada Romejaca). Da bi iskoristio metež u Carigradu i preuzeo vlast, jedan njihov Romejac pod imenom Ðorðe Manijak, uzeo je na svoje brodove èete Albanaca s ženama i djecom i iskrcao ih MARTA MJESECA 1043. godine u luku Draè. Tako je pasje pleme s proljeæem došlo na srpsku zemlju, a meðu njima bio je i neki tvoj pradjed s pedesetoro djece i ovèarskim psom. Ostatak Albanaca ostao je na Siciliji (tu su ih dovukli Arapi), gdje su se oni romanizovali, ali zbog umne skuèenosti, kao i svi Albanci, ostadoše sirotinja i mafijaši (Shvataš li odakle ti želja za lakim dolaženjem do para?). Etnopsihologija nebi se zvala tako da ne odredi psihu naroda, a vaša crvenohrvatskošiptarska (iliti turo-ogurska: vidjeti dr Osmana Karataya, ali i hrvatske istorièare kao Nadu Klaiæ npr., te etnopsihologe u Hrvata poput Dvornikoviæa koji u sebi spoznahu ogurske elemente) svijest se lako može povezati s narodima od Sicilije, preko Tirane i Prištine, do srpskoga Primorja. No, da nastavimo dalje - Ðorðe Manijak povede vojsku èobana-pasa protiv oslabljene vizantijske vojske, ali biva preduhitren i satrven u Bici kod Dojranskog jezera iste godine. U bici je Manijak poginuo, a šæipetarska vojska se sva predala. Vizantinci ih protjeraše ka Srbima, a ovi ih na njihovu zamolbu smjestiše na planine da èuvaju ovce, jer se nijesu mogli vratiti za Siciliju (nijesu bili vièni plovidbi). arhonti su ih smjestili oko mjesta Rabana, podno planine Jablanice. To je bio nenaseljeni Predio srbske zemlje, gdje su tvoji ðedovi èuvali stoku i po tome su bili poznati u srednjevijekovnoj Srbiji (vidjeti stare srbske povelje o "Arbanasima", jer su to ime dobili od Srba po tom mjestu Raban - Rabanasi, Arbanasi). O svemu ovome napisanome izvor je vizantijski od strane državnog èinovnika i hronièara Mihajla Ataliote koji je zapisivao dogaðaje od 1034-1078. godine (Michael Attaliota: Historia, Corpus Scriptorum Historiae Byzantinae. Impensis ed. Njeberi, Bonnae).

Turci su pleme pasa nazivali Arnautima, odnosno na prijevodu s turskoga - "oni koji se nijesu vratili". Sebi su pridodali da su potomci Ilira, kako bi polagali prava na zemlju gdje su silom dovuèeni. Na osnovu srbskih povelja iz 14. vijeka kao i turskih iz 15. i 16. vijeka vidi se da je oblast današnjeg "crnogorskog" Primorja, Sjeverne Albanije i Kosova imala kompaktno srpsko stanovništvo, s neznatnim brojem Vlaha, a kasnije i Arbanasa i to stoèara koji su se tu privremeno nalazili u mjesecima ispaše stoke. Tokom srednjeg vijeka, kao i danas, svi potomci Šæipetara (nedržavnog naroda) bavili su se "kaèakovanjem", što je odmetništvo koje ne priznaje nikakvu vlast ni državu. Kaèaèki mentalitet se ispoljava u pasivnom odnosu prema državnim zakonima, uslijed preovladavanja obièajnog prava koje vlada kod Arbanasa, a sve u cilju da doðe, pa i nasilnim putem, do promjena. U slijedeæem postu isprièaæemo isto tako ukratko, kako je Crna Gora etnološki i istorijski srbska, najèistije srbska, te kako valja svu pašèad vratiti nazad u Azerbejdžan na njihovo rodno brdo da èuvaju ovce, te da se štene i laju daleko od srbske zemlje.

Bog, kralj i Srbija!

 
Scoring disabled. You must be logged in to score posts.
Anonymous
(Login Zvek_Zivi_Cetinjanin)

Re: Jos malo i K R A J ´Zajednici izmedju S & C`G !

No score for this post
January 3 2006, 5:48 PM 

Slušaj Crvenohrvatu,

vidim da si od onih kavkazoidnih Šiptara ili mongolskih Hrvata.

OPET LAZES KA BICA ,JA SAM CRNOGORAC SA CETINJA ,PRAVOSLAVAC ,A TI POSERbljen ZA SAKU KRTOLE !!!!!

Franci (Fruzi) su u osmome vijeku bacali hrvatsku djecu psima kao hranu (vidjeti Einhardovu hroniku), jer ih nijesu smatrali ljudskim bićima, nego takođe psima.

DOK STE VI HRABRO PUNILI LEDNJACE CIVILNIJEM ZIVLJEM SA KOSOVA I ZATRPAVALI DA VE KO NE VIDI ! É HEROJA DA VE BOG UBIJE !

Šiptari su i danas žive u ranom srednjem vijeku s okačenim satelitskim antenama na svojim kičastim višespratnicama izgrađenim poput bunkera u brdima bez struje, a zarađenim u Franačkoj na gladovanju i čišćenju đubreta s njemačkih ulica.

KO VAMA POSERbljenijema DADE ZA PRAVO DA KOMENTARISETE KAKO KO ZIVI ??? KAZES ZARADILI SU PO ULICA I CISCECI KLOZETE ,E VIDIS ONI SU TO POSTENO ZARADILI DOK VI POSEREbljeni STE NA PLJACKE KRADJE I NAJSTRASNIJIM KRIMINALOM ZARADJIVALI ,ALI NEMA VISE .....KRAJ !!!!

Možeš govoriti koliko hoćeš, jer su te loši dječaci, Judeo-Amerikanci i Fruzi, pustili.

TI SI JEDAN JAKO BOLESAN DECKO ,KOJEGA PODHITNO TREBA VODIT NA LOBOTOMIJU !!!
PRVO SIPTARI TI NEVALJAJU ,PA AMERIKANCI,PA FRANCUZI, PA HRVATI , PA CRNOGORCI ,PA MAKEDONCI , PA SLOVENCI, PA AZEBARDJANCI, PA NJEMCI, PA ENGLEZI PA PA PA PA PA .......ALOOOO IMALI KO VAMA POSEREBljenijem I SEREBIMA DA VALJA A ????

A sad, prije nego te bacimo u kafileriju, sljeduje te dresiranje iz serbske istorije, iliti istorije Srbalja, nebeskoga naroda, naroda arijevskoga, na području Zete i Duklje.

OPET LAZINJAS ODJE A ??? ZALUDU TI JE TO MRCO ZALUDU ,NEMA VIOSE VELJESEREbaljske DEGENERICNE FILOZOFIJE ,KRAJ !!
INDEPENDENT STATE OF MONTENEGRO !!!

Prvo o tvome narodu Šćipetara s kojima ti se đedo ukrstio: porijeklom ste vi pravoslavni Ščipetari ustvari turanski narod, koji je živio na najvišim čukama Kavkaza, a zemlju su im Evropljani zvali Alabanija (po gradu Albi, odnosno slovenskom Beligradu, oko kojeg su oni čuvali ovce i trgovali sa Slovenima). Svoju zemlju su jednostavno zvali Šćiperija ("šćipe" znači "krš", a ne "zemlja orlova", što je izmišljeno od strane Austro-Ugara u 19. vijeku, koji su nastojali podići svijest svim nedoraslim narodima oko Srbije, kako bi spasili svoju trulu carevinu od propadanja). Šćiperija se nalazila na istočnim padinama planine, između Kaspijskog mora i vrha Kavkaza. Južni dio te antičke "zemlje" danas pripada tvojoj budućoj deport-domovini - Azerbejdžanu. Jedino po čemu je ta stara Albanija bila poznata jesu VELIKI PSI, kavkaski ovčari, kojima su tvoji djedovi ćerali ovce po planinama, a zemlja im je bila krajnje sirotinjska i ničega do ovaca u njoj nije bilo, tako da su je osvajači zaobilazili, kao nepotrebnu.

JA KA NORMALNI ,STVARNO NE VIDIM RAZLOGA ZA TVOJE DEGENERICNO FILOZOFIRANJE O ALBANCIMA I ALBANIJI , NAS CRNOGORCE ZABOLJE PLNI ORGAN I ZA NJIH I ZA VAS TOTALNO !!!!!!

Kada je Aleksandar Veliki (Lesandar Serbljanin) osvajao Aziju, pred njega je izašao neki arhont Šćipetara i poklonio mu pogodi šta - psa, naravno. Ovčarskoga psa za poklon caru, pošto im je pseto bilo plemenski simvol, kako bi ih Lesandar pustio s mirom da čuvaju i dalje ovce.

GUZICE TI POSTO OBRAZA NEMAS LIZE NO BIZA ,OLI TI NAMA DA REKNES DA JE ALEKSANDAR (VELIKI) MAKEDONSKI BIJO VELJESEREBALJ A ???
AHAHAHAHAHAHAHAHAHAAAAHHAHHHHAHHAHAAAAAHAHAHHAHAH !

U osmome vijeku tvoje đedove pokorili su Arapi, a babe vam napunili, te popunili tijem Šćipetarima vojne redove za borbu protiv Hrišćana, te su se oni tako borili u redovima nevjernika tri vijeka. Vizantinci, koji su se tukli sa Srbima neprestano, godine 1042.

KOKO SE MENE CINI VAS SU STVARALI TURCI NI MANJE NI VISE 500 GODINA.

posebno bjehu potučeni do nogu od strane dičnoga vojevode Vojislava, što je izazvalo velike nerede u Carigradu (navodno da je u klancima tadašnje Srbije stradalo više hiljada Romejaca). Da bi iskoristio metež u Carigradu i preuzeo vlast, jedan njihov Romejac pod imenom Đorđe Manijak, uzeo je na svoje brodove čete Albanaca s ženama i djecom i iskrcao ih MARTA MJESECA 1043. godine u luku Drač. Tako je pasje pleme s proljećem došlo na srpsku zemlju, a među njima bio je i neki tvoj pradjed s pedesetoro djece i ovčarskim psom. Ostatak Albanaca ostao je na Siciliji (tu su ih dovukli Arapi), gdje su se oni romanizovali, ali zbog umne skučenosti, kao i svi Albanci, ostadoše sirotinja i mafijaši (Shvataš li odakle ti želja za lakim dolaženjem do para?). Etnopsihologija nebi se zvala tako da ne odredi psihu naroda, a vaša crvenohrvatskošiptarska (iliti turo-ogurska: vidjeti dr Osmana Karataya, ali i hrvatske istoričare kao Nadu Klaić npr., te etnopsihologe u Hrvata poput Dvornikovića koji u sebi spoznahu ogurske elemente) svijest se lako može povezati s narodima od Sicilije, preko Tirane i Prištine, do srpskoga Primorja. No, da nastavimo dalje - Đorđe Manijak povede vojsku čobana-pasa protiv oslabljene vizantijske vojske, ali biva preduhitren i satrven u Bici kod Dojranskog jezera iste godine. U bici je Manijak poginuo, a šćipetarska vojska se sva predala. Vizantinci ih protjeraše ka Srbima, a ovi ih na njihovu zamolbu smjestiše na planine da čuvaju ovce, jer se nijesu mogli vratiti za Siciliju (nijesu bili vični plovidbi). arhonti su ih smjestili oko mjesta Rabana, podno planine Jablanice. To je bio nenaseljeni Predio srbske zemlje, gdje su tvoji đedovi čuvali stoku i po tome su bili poznati u srednjevijekovnoj Srbiji (vidjeti stare srbske povelje o "Arbanasima", jer su to ime dobili od Srba po tom mjestu Raban - Rabanasi, Arbanasi). O svemu ovome napisanome izvor je vizantijski od strane državnog činovnika i hroničara Mihajla Ataliote koji je zapisivao događaje od 1034-1078. godine (Michael Attaliota: Historia, Corpus Scriptorum Historiae Byzantinae. Impensis ed. Njeberi, Bonnae).

OPET NEKE VELJESERTEBALJSKE FILOZOFIJE KOJE NIDJE NE NOSE VODU ,A NAS ZABOLJE PENIS ZA TO HAHAHAHAHAHAHAHAH !

Turci su pleme pasa nazivali Arnautima, odnosno na prijevodu s turskoga - "oni koji se nijesu vratili". Sebi su pridodali da su potomci Ilira, kako bi polagali prava na zemlju gdje su silom dovučeni.

Na osnovu srbskih povelja iz 14. vijeka kao i turskih iz 15. i 16. vijeka vidi se da je oblast današnjeg "crnogorskog" Primorja, Sjeverne Albanije i Kosova imala kompaktno srpsko stanovništvo, s neznatnim brojem Vlaha, a kasnije i Arbanasa i to stočara koji su se tu privremeno nalazili u mjesecima ispaše stoke. Tokom srednjeg vijeka, kao i danas, svi potomci Šćipetara (nedržavnog naroda) bavili su se "kačakovanjem", što je odmetništvo koje ne priznaje nikakvu vlast ni državu. Kačački mentalitet se ispoljava u pasivnom odnosu prema državnim zakonima, uslijed preovladavanja običajnog prava koje vlada kod Arbanasa, a sve u cilju da dođe, pa i nasilnim putem, do promjena.

U slijedećem postu ispričaćemo isto tako ukratko, kako je Crna Gora etnološki i istorijski srbska, najčistije srbska, te kako valja svu paščad vratiti nazad u Azerbejdžan na njihovo rodno brdo da čuvaju ovce, te da se štene i laju daleko od srbske zemlje.

Bog, kralj i Srbija!


VAMA POSEREBLJENIJEM IZRODIMA SE BLIZI KRAJ PA VI LAJTE KA BIZE ,AKO TRTEBA OPET CE "FERGUSONI " RADIT NEZAVISNA CRNA GORA BIT MORA A KOME SE NE SVIDJA " S I K T E R " U STRANE VELJESEREBALJSKE TAMO CETE DOBIJAT BRASNO I KRTOLU DZABE !!!

 
Scoring disabled. You must be logged in to score posts.

(Login Svevlad)

Bolje jesti srpsku krtolu nego &#154;&#263;ipetarsko govno

No score for this post
January 4 2006, 5:43 AM 

Crvenohrvatu šæipetarski, mješavino turanoidnih Šæipetara i Horvata, tek s malo srpštine u sebi (jer ipak da si èist Srbin nebi tako prièao),

Po tebi se vidi da si se izmiješao s burek-majstorima. Majka ti je Fata, a otac crni Radoslav (polukatolik), pa se boriš za "nezavisnu" Crnu Goru, kao da ona nikad nije bila nezavisna, i kao da nije sada. Srbi uvijek imaju nekoliko država, a meðu njima je i Crna Gora, cvijet srpstva, DOKAZANO KROZ ISTORIJU. To što su moji preci otišli sa srpskim imenom u druge srpske države, pa ostavili tvome ðedi Šæipetaru da se uvalja u Cetinje, krivi su, ne kažem, sad vidim. Vi ste došli iz još veæe arbanaške vukojebine nego što je Cetinje, pa se tu bjelokapci nakotiste i peèete bureke na loju, da smrdi cio Balkan.

No, bježalo vas je milion s Kosova pred srpskim èetnicima, kao što su bježali i Horvati pred šakom Krajišnika 10 km do Zagreba, te zaplakaše svi u glas "Stop the War in Croatia!", a s druge "Stop the War in Kosovo"! Onda doðoše oni koji i razjebaše Jugu, njemaèke udvorice iz EU i Amerikanci. I opet je srpski narod prokrvario na bombama svjetskih velesila i na nožu kukavièjeg domaæeg izdajnika, kakav si i ti. Gonite se. i Horvat Tito i vaši djedovi šæipetarski balija-partizani. Dobro je vas Pavle Ðurišiæ, junaèko mu srce crnogorsko. Eh, da vas je i više, nebi danas bilo ovakve sramote od vas.

 
Scoring disabled. You must be logged in to score posts.

(Login Svevlad)

Kralj Nikolino pismo s Cetinja

No score for this post
January 4 2006, 5:52 AM 

Ваше Величанство, драги брате и зете мој!

Послије толиких патња и мука нашега народа Бог је милостиви досудио да га видимо данас ослобођена испод турског јарма, срећно увеличана и у братској љубави загрљена. Нека је за то и сада и вазда Свевишњем слава и хвала.
Наш је народ у овоме прошлом рату био ка вазда храбар и издржљив и свјестан задаће, коју је славно извршио. Слава нашем добром народу српском, који је са одушевљењем и смјелошћу устао и кренуо путовима које смо му Ваше Величанство и ја означили.
А да се томе народу, пуну врлина, унеколико одужимо, мислим, драги ми брате, да бисмо то најбоље извршили када бисмо ставили тврд темељ једном споразумном раду. Ми смо обојица већ људи у годинама, те ни дужност налаже да наш народ и наше насљеднике оставимо након нас на једној тврдој подлози за њихов живот, за њихово благостање, за њихову безбједност и за очување насљедства које им остављамо, како би тим начином лакше могли приступити остварењу националних завјета. Што скорији наш споразум у томе правцу био би користан објема странама.

Пријека је потреба сагласити се на темељу независности и једноправности наших држава и династија у обиљежавању дужности према заједничком задатку у војничком, дипломатском и финансијском пољу.
Урадимо ли све ово, драги ми брате, за нашега живота, колико ће ни олакшати души и уморним животима на раду око добра и среће нашега народа!

Јест, оставићемо тако нашим синовима једно душом сједињено и снажно Српство, богато плодним равницама, испреплетано ријекама, украшено шумама, богато рудама, а купано морем, нашим слободним српским морем.

По том пространом Српству, најљепшем крају свијета, шириће се на стотине хиљада једрих српских момака да све то очувају и радом и културом пољепшају и обогате.
Не само наш народ из Србије и Црне Горе споразуму ће се томе обрадовати, него и она наша неослобођена браћа српска па и цијело Југословенство и у нади једне опште заједнице, душу ће ми кријепити.

Наша вјековна покровитељица Русија свој ће матерински благослов дати нашем споразуму. Ми ћемо јој оснажени моћи још боље доказати нашу захвалност, нашу вјерност и љубав за све оно што је за нас током вјекова учинила, док не је најзад видјела ослобођене и способне да можемо сопственим животом живјети и бити јој до потребе најзахвалнији, најлојалнији и највјернији савезници.

Ако је Ваше Величанство овога мишљења, било би потребно да се што прије састану по један или два државника Ваша и моја и да на темељу горереченоме израде план за јединство рада наших држава.
Вазда прожет идејом општега српскога добра, приступих овоме кораку у времену, што сматрам погодном, убијеђен да ћу наићи на свесрдан одзив у родољубивој души Вашега Величанства и Ваших мудрих државника.

Никола

Цетиње, 2/15. III 1914.


HAHHAHAHAHAHHAHHAA, evo o kralju Nikoli i njegovom "crnogorstvu". Čovjek je bio veći Srbin od Vojislava Šešelja.

 
Scoring disabled. You must be logged in to score posts.
Zvek_Zivi_Cetinjanin
(Login Zvek_Zivi_Cetinjanin)

Re: Jos malo i K R A J ´Zajednici izmedju S & C`G !

No score for this post
January 4 2006, 11:16 AM 


" Crvenohrvatu šæipetarski, mješavino turanoidnih Šæipetara i Horvata, tek s malo srpštine u sebi (jer ipak da si èist Srbin nebi tako prièao "

POSERBLJENI, MENE SE ZNA KO SAM I STO SAM, ALI VAMA POSERbljenicima, KOJI SE PRODADOSTE ZA SAKU BRASNA KA BRAVI SE NEZNA! pOBJEGLI STE IZ cRNE gORE KA KOD SEREbalja GEDZOVANSKIJEH, JER STRAH JE PASJA VJERA!

" Po tebi se vidi da si se izmiješao s burek-majstorima. Majka ti je Fata, a otac crni Radoslav (polukatolik), pa se boriš za "nezavisnu" Crnu Goru, kao da ona nikad nije bila nezavisna, i kao da nije sada."

POSEREbljeni, TI KAD SI TOLKO VIDOVIT I ZNAS KO JE KO, STO NeREKAZA TVOJIM VLASNICIMA SEREBALJIMA DA NE NALETE NA "OLUJU" ILI DA NE IZGUBE RAT U BOSNU ,ILI DA IM SIPTARI NE UZMU KOSOVO ,ILI DA CE SUVERENA DRZAVA CRNA GORA BIT NEZAVISNA U APRILU 2006-TE A BRAVU ??? AHAHAHAHAHAHAHAHA ! TI SI JEDAN VELJEPOSEREbica GEDZOVANSKI KOJEMU SU SERBALJI NATOVARILI KACE SIRA DA NOSI NA PLJACU HAHAHAHAHAHAHAHA !

" Srbi uvijek imaju nekoliko država, a meðu njima je i Crna Gora, cvijet srpstva, DOKAZANO KROZ ISTORIJU."

ISPUNILO SE STARO VELÖJESEREBALJKO PROKLESTVO :" SVI SEREBI POD JEDNU PECURKU" !!!! HAHAHAHAHA ISTRIJEBISTE SE KA DINOSAURUSI VELJESEREBIJA NIAD NIJE BILA MANJA HAHAHHAH! BIOGRAD SA PASALUKOM !!!!!!!

" To što su moji preci otišli sa srpskim imenom u druge srpske države, pa ostavili tvome ðedi Šæipetaru da se uvalja u Cetinje, krivi su, ne kažem, sad vidim."

JESULI IZDAJICE MORALE PODVUC REP POD KRSTI A ?? AHAHAHHAH ILI SU IH SEREBALJI KUPILI ZA SAKU BRASNA I MALACKO KRTOLE! PI BOG VE KLEO POGANI IZRODI !

" No, psi, bježalo vas je milion s Kosova pred srpskim èetnicima, kao što su bježali i Horvati pred šakom Krajišnika 10 km do Zagreba, te zaplakaše svi u glas "Stop the War in Croatia!", a s druge "Stop the War in Kosovo"!"

BANDA RAZUZDALA CETNJACKA KOLJACKA SE DIGLA NA ZENE I DJECU TOTALNO POD KONTROLOM BIVSA JNA I UDRI, E HEROJSTVA! A KAD SVIJET NAORUZA RVATE I SIPTARE I BOSANCE ONDA VELJESEREBIJA STANE ZA TREN. POSLIJE PORAZA OD STRANE BALIJA I RVATA POCESE VELJESEREBALJI KA VAZDA DA PRODAJU ORUZJE I RATNI MATERIJAL PROTIVNICIMA AHAHHAHAHAHA VELJESEREBALJI OPET PO KO ZNA KOJI PUT IZDADOSE SVOJE HAAHHAAHHAHAHAHAHAHA !

" Onda doðoše oni koji i razjebaše Jugu, njemaèke udvorice iz EU i Amerikanci. I opet je srpski narod prokrvario na bombama svjetskih velesila i na nožu kukavièjeg domaæeg izdajnika, kakav si i ti."

TI SI ZA VRIJEME RATA BIO U SEREBIJSKI PASALUK DOK SU TI ZEMLJACI SEREBALJI PRODALI ZEMLJU I NAROD! JA SAM VAZDA SPREMAN POLOZIT MOJ ZIVOT ZA SUVERENU DRZAVU CRNU GORU !

" Gonite se, i Horvat Tito i vaši djedovi šæipetarski balija-partizani. Dobro je vas Pavle Ðurišiæ, junaèko mu srce crnogorsko. Eh, da vas je i više, nebi danas bilo ovakve sramote od vas."

MENE JE STVARNO ZA STO SMO IZTRIJEBILI CETNJAKE HAHAHAHAHAHAAHA EH PUSTE ZELJE A ? DA IMA VAS VISE KOLJACA HAAHAHHA
TELE OPASNI JE CRNOGORAC KAD SPAVA NO POSEREbica I SEREblaj U TENKU !!!

" Po tebi se vidi da si se izmiješao s burek-majstorima. Majka ti je Fata, a otac crni Radoslav (polukatolik), pa se boriš za "nezavisnu" Crnu Goru, kao da ona nikad nije bila nezavisna, i kao da nije sada. Srbi uvijek imaju nekoliko država, a meðu njima je i Crna Gora, cvijet srpstva, DOKAZANO KROZ ISTORIJU."

BOZE DRAGI KAKO SAMO VI POSEREbice I SEREBALJI ZNADU ZA TU ISTORIJU HAHAHAHAHHAHAH NIKO DRUGI HAHAHAHAHAHAHAHH !

" To što su moji preci otišli sa srpskim imenom u druge srpske države, pa ostavili tvome ðedi Šæipetaru da se uvalja u Cetinje, krivi su, ne kažem, sad vidim."

KAKO JE KRENULO GEDZO POSEREbljeni TI CES OPET REP NA KRSTI PA BBJJEEZZZZZ AHHAHAHAHHA !

 
Scoring disabled. You must be logged in to score posts.
Zvek_Zivi_Cetinjanin
(Login Zvek_Zivi_Cetinjanin)

EO VI IZDAJNICI POSEREBLJENI ISTORIJA CRNE GORE !

No score for this post
January 4 2006, 11:25 AM 


IZDAJNICIMA KA STO SI TI POSERbljenijem EO MALO EDUKACIJE O DEBILNOJ VELJESEREBALJSKOJ IDEOLOGIJI VELJESEREBALJSTVA !!

Podgorièka skupština održana 26.11.1918. godine, sinonim je za potiranje prava crnogorskog naroda na samostalno odluèivanje o sebi i svojoj državi; akademik Šukoviæ razmatra odluke tog skupa i njihove posljedice na dalji istorijski razvoj Crne Gore, te sprovodi svestranu analizu istorijskih, politièkih i drugih faktora koji su omoguæili njegovo održavanje


Crnogorski narod i njegova kultura još trpe posljedice Podgorièke skupštine


Podgorièka skupština 1918 - èiji je zvanièni naziv: Velika narodna skupština - ustanovljena suprotno tada važeæem Ustavu države Crne Gore i njenom pravnom poretku - dana 26. novembra 1918. godine (13. novembra po starom kalendaru) donijela je Odluku kojom je: ukinuta država Crna Gora, njena teritorija unitaristièki sjedinjena (pripojena) teritoriji države Srbije i njen narod inkorporiran u srpski!
Ukinuta je država, u vrijeme donošenja Odluke suverena, meðunarodno priznata koja je imala Ustav, vladaoca, Narodnu skupštinu, kao ustavotvorni i zakonodavni organ, Vladu, pravni poredak. Kod èijeg suverena su Srbija i sve tadašnje saveznièke velike sile imale svoja diplomatska predstavništva.
Crnogorski narod koji je Odlukom inkorporiran, ukljuèen u srpski narod, pridodat njemu, vjekovima je bio samostalan istorijski èinilac i subjekt.
Odlukom odreðeno, postalo je realnost odmah nakon njenog donošenja i trajalo je 23 godine, kada su u tokovima Narodnooslobodilaèke borbe protiv njemaèko - italijanske okupacije 1941-1945. godine stvoreni uslovi za vaspostavu crnogorske državnosti, sa državnim statusom federalne jedinice u okviru šestoèlane jugoslovenske federacije.
Izvršni narodni odbor ustanovljen od Podgorièke skupštine 27. novembra preuzeo je svu vlast na teritoriji Crne Gore. Zadatke vlasti utvrdio je u svom operativno - radnom programu u devet taèaka, obznanjenom sljedeæeg dana. Meðu njima istaknuto mjesto ima i zadatak - “sprovoðenje u zemlji Odluke Velike narodne skupštine o ujedinjenju Crne Gore sa Srbijom pod kraljem Petrom I Karaðorðeviæem”. U Proglasu narodu od 1. decembra poruèuje Crnogorcima da je Odluka Podgorièke skupštine “tvrda kao stijena, koja se može dirnuti ili napasti samo preko krvi” i da æe otpasti i “crnogorstvo” i “šumadijstvo” (podvuèeno u tekstu iz koga se preuzima - M. Š.) Dakle, crnogorstvo je isto što i šumadijstvo! Narednih dana i mjeseci, uz podršku srpske vojske, oružjem, krvlju i brojnim bezobzirnostima i zloèinstvima, obezbijeðeno je pokoravanje Odluci graðana Crne Gore koji su se protivili njenom izvršenju.
Desubjektiviziranu Crnu Goru, Srbija je, kao svoj sastavni dio, 1. decembra ukljuèila u sastav tog dana stvorene države jugoslovenskih naroda i zemalja - u Kraljevstvo Srba, Hrvata i Slovenaca. Kao dio Srbije u jugoslovenskoj državi je do njenog raspada 1941. godine.
Višeslojna je sadržina i suština Podgorièke skupštine i Odluke koju je ona donijela. Ne iscrpljuje se ni u njima samim za sebe. Ni samo u njihovoj relaciji sa pravima i interesima naroda Crne Gore. Bitan dio njene suštine jeste i odnos vlasti i vojne sile države Srbije prema državi Crnoj Gori, kao suverenoj i meðunarodno priznatoj, i prema pravu crnogorskog naroda na samobitnost, njegovom pravu da sam, bez presije druge države, odluèuje o svojoj državi i o sebi.
Vrednovanje njihove slojevite sadržine i implikacija, kao i vrednovanje sadržine drugih slojevitih istorijskih zbivanja, odluka i procesa, zahtijeva primjenu višedimenzionalnih i složenih skala vrijednosti - pravnih, politièkih, kulturnih, moralnih.
Odluka Podgorièke skupštine svojom sadržinom generirala je dugoroène procese. Crnogorska državnost, crnogorski narod i njegova kultura i sada, poslije osam decenija, trpe štetne posljedice njenog donošenja i izvršenja.
Postala je simbol koji opominje na savjest. Iz jednog razloga njene donosioce, protagoniste i pristalice, iz drugog razloga one koji nevoljno trpe njene štetne posljedice.
Poslije njenog donošenja i izvršenja ništa u srpsko-crnogorskim odnosima nije bilo isto kao do tada. Zaoštrena je i produbljena suprotstavljenost srpskih i crnogorskih državotvornih orijentacija i djelovanja, iako po intenzitetu i širini oscilatorno ispoljavanih u pojedinim vremenskim periodima. Zbivanja i dogaðaji uzroèno - posljedièno vezani za ukidanje crnogorske države, u samom su vrhu liste ondašnjih evropskih dogaðanja.


Odluke Podgorièke skupštine pokrenule su raskole i bratoubilaštvo u Crnoj Gori


Kolièina i kvalitet ukupnosti èinjenica koje odreðuju sadržinu, suštinu i smisao Podgorièke skupštine i Odluke koju je donijela, njihovog dejstva i znaèenja, bez obzira na potpuno opreèna vrednovanja njihova, po svom objektivnom znaèaju, spadaju u red krucijalnih istorijskih dogaðanja i odluèivanja. Istorijska su vododjelnica poslije koje u životu Crne Gore i u srpsko-crnogorskim odnosima ništa nije ostalo kao do nje. Tako je bez obzira ko je koliko svjestan uticaja njihovog u životu, od politike, državotvornosti, ekonomije, kulture, organizacije crkve kao vjerske institucije. Potvrðuju da veliki dogaðaji kao i “veliki ljudi utiru put istoriji i kad idu stranputicom” (Karlajl). Potpuno su opreène i meðusobno iskljuèive ocjene o ustanovljenju Podgorièke skupštine i Odluke koju je ona donijela.
Jedan set ocjena èine ocjene da su: legalne i legitimne, “ostvarenje vjekovnih težnji i volje crnogorskog naroda”, progresivne, revolucionarne, kultna vrijednost, istorijski vrijedni doprinos stvaranju jugoslovenske države; da je takvo njihovo ocjenjivanje potvrda patriotizma. Stvoren je i ideološki koncept usmjeren na to da se uèvrsti svijest o istorijskoj pravednosti, progresivnosti Podgorièke skupštine 1918. i Odluke koju je donijela.
Drugi set ocjena èine ocjene da su Podgorièka skupština i Odluka koju je donijela: nelegalne, nelegitimne, politièko nasilje vlasti Srbije nad Crnom Gorom i crnogorskim narodom; suprotne stvarnim interesima i crnogorskog i srpskog naroda, uništitelji istorijskih crnogorskih tekovina i vrijednosti; suprotne istorijsko-kulturnoj kultivisanosti i civilizacijskim politièkim vrijednostima; implicirale raskole i gotovo jednu deceniju brato-ubilaštvo u Crnoj Gori, sa refleksima sve do sada; doprinijeli nestabilnosti jugoslovenske države stvorene 1918. U savremenim raspravama o državnopravnom obliku zajedništva države Srbije i države Crne Gore funkcionalizuju se oba znaèenja seta ocjena o Podgorièkoj skupštini 1918. i Odluci koju je ona donijela. Koriste se kao “argument ili kontraargument u sadašnjim svakodnevnim suèeljavanjima i dilemama”. Prvi set ocjena se upotrebljava za dokazivanje istorijskog i pravno-politièkog utemeljenja inicijativa, predloga i upornog insistiranja da se ustanovi unitarna država na srpsko - crnogorskim prostorima. Bez regionalizma ili sa regionalizmom usklaðenim predsjednikom, jednim parlamentom, jednom vladom. Govori se: tako je “definitivno riješila” i “za sva vremena zapeèatila Podgorièka skupština”. To stanovište zastupao je i na njemu insistirao pretežan dio poslanika - uèesnika u raspravi na zasjedanju Narodne skupštine Srbije, održanom 26. aprila 1992. godine, na kojem je razmatran i utvrðivan tekst Ustava Savezne Republike Jugoslavije. Insistirano je na stavu da je “Podgorièka skupština jednom za svagda riješila sjedinjenje Crne Gore Srbiji”. U drugoj raspravi na tom zasjedanju niko nije ni upozorio, pa ni predsjednik Skupštine, makar samo na potrebu provjere istinitosti tog stanovišta. Na tom stanovištu je utemeljeno, na tom zasjedanju naglašeno iskazano protivljenje ustavnom ustanovljenju federativnog oblika države Srbije i Crne Gore i traženje da se ustanovi jedinstvena, unitarna država. Obavještenje da Skupština Crne Gore odluèno odbija unitarnu državu i da insistiranje na tome vodi odvajanju Srbije i Crne Gore, veæinu poslanika je “privoljela” da glasa za usvajanje predloženog teksta Ustava Savezne Republike Jugoslavije.


Vitni Voren: Utvrditi fakte da se ne desi da balkanska laž proðe kao istina


Druga ocjena upotrebljava se za dokazivanje da Podgorièka skupština i Odluka koju je ona donijela nemaju vrijednost koja bi ih èinila valjanim polazištem ili elementom polazišta za odreðivanje oblika državnog zajedništva Srbije i Crne Gore. Da je Odluka Podgorièke skupštine protivpravna i zato državno-pravno ništavna, da je obnavljanjem posebnih država Crne Gore i Srbije u procesima 1941. do 1945. godine Odluka državno - pravno poništena; da je suština Odluke unitaristièka, te da je zalaganje da se saglasno njoj oblikuje zajedništvo država Srbije i Crne Gore, objektivno, zalaganje protiv njihovog demokratskog zajedništva. Zalaganje koje ruši uzajamno povjerenje, a time i temelje zajedništva.
Ova dva seta stanovišta ne postoje samo u literaturi. I sada, gotovo jedan vijek od ustanovljenja Podgorièke skupštine 1918. i Odluke koju je donijela, u realnom svakodnevnom životu uzimaju se kao polazište, kao argument i protivargument za izgraðivanje odnosa države Crne Gore i države Srbije. I uvijek kada se pomenu, zatreperi razum i usplamte emocije. Jedan su od osnova formiranja mišljenja i opredjeljenja o srpsko-crnogorskim odnosima u sadašnjosti. Jednim dijelom su rezultat razlièitog znanja o èinjenicama. Dijelom i selekcije izvora i èinjenica zavisno od želja. Ali su i rezultat sudara razlièitih polazišta i razlika u magistralnom prikazivanju i objašnjenju istorije Crne Gore u prvoj i drugoj deceniji XX vijeka. Jednog koji daje apsolutni primat politici vrha države Srbije nad pravima i legitimnim interesima države Crne Gore, i drugoj koje odbacuje taj pristup (što se kasnije obraðuje u posebnom poglavlju). Buduæi da su o njihovoj sadržini i naroèito znaèenju konstituisana dva suprotstavljena stanovišta, da se oba upotrebljavaju u životu, javljaju se kao faktor koji je prepreka uspostavljanju skladnih bratskih odnosa izmeðu Srbije i Crne Gore, srpskog i crnogorskog naroda. Faktor su podgrijavanja nacionalizma, koji neæe biti iskorijenjen sve dok se afirmiše stanovište, na bilo koji naèin, da je Podgorièka skupština “za svagda riješila sjedinjenje Crne Gore Srbiji”. To je štetilo i srpskom narodu ne manje nego crnogorskom. U njima se, dakle, ukrštaju prošlosti, sadašnjosti i izbor puta za buduænost. Konstatovano - što æe potvrditi èinjenice koje se identifikuju u tekstu koji slijedi - èini veoma aktuelnim i znaèajnim da se nauènim metodom utvrðuju èinjenice i na njima temelje èinjenièno - ocjenska stanovišta kojima se kazuje kako je “uistinu bilo”, kakve su implikacije i istorijsko znaèenje Podgorièke skupštine 1918. i Odluke koju je donijela. Ne radi toga da bi se navodnim ili nenavodnim “greškama bivših generacija dokazivala prava savremenih” (što je površno imputiranje, ako nije nerazumijevanje), nego radi doprinosa da se utvrdi nauèna istina o njima. Jer, samo istina otvara vidike. I onome kome je neprijatna.
Utvrðenje istine o njima obaveza je nauèna i ljudska. Da se ne dogodi “da balkanska laž proðe kao istina”, èime bi se “potkopala sopstvena sloboda” - kako je povodom zbivanja sa Crnom Gorom 1918. godine napisao istaknuti amerièki publicista Vitni Voren u kratkom predgovoru svoje knjige Crna Gora - zloèin Mirovne konferencije. Da nasilje ne bude tretirano kao vrijednost. Da se provjeri koliku težinu ima ocjena znamenitog Gledstona, izgovorena u Domu lordova Parlamenta Velike Britanije koja glasi “Crna Gora ne bi mogla biti tretirana gore, da se borila na strani centralnih sila” a koje je Aleks Divajn izabrao kao moto svoje knjige Enigma Crna Gora, izdate u Londonu 1920. Obaveza je tim veæa što je u utvrðenju istine o njima, u suštini, utvrðenje znaèajnog dijela istine o Crnoj Gori, njenoj sudbini i državnosti, njenim istorijskim i civilizacijskim pravima, o crnogorskom narodu i njegovoj samobitnosti, o nelegalnom i nelegitimnom odnosu iskazanom prema njima - a ne samo o jednom istorijskom dešavanju prije osam decenija.


Francuska uvjerava Nikolu I: Neæemo dozvoliti Srbiji da okupira Crnu Goru


ISTORIJSKO-SITUACIONI OKVIR: Èinjenièno-procesne odrednice istorijske sitacije u vrijeme ustanovljenja Podgorièke skupštine i donošenja njene Odluke, najbitnije za temu ovoga rada, jesu:
1. Završni mjesec ratnih dejstava Prvog svjetskog rata; krah i raspad Austro-Ugarske imperije; odvajanje od nje teritorija Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Slovenije, osloboðenje Srbije i Crne Gore od Austro-Ugarske okupacije.
2. Velike sile pobjednice u Prvom svjetskom ratu neposredno su pred zapoèinjanjem Mirovne konferencije organizovane za donošenje odluka kojima æe se preurediti državno organizovanje na jugoslovenskom i evropskom prostoru, saglasno rezultatima rata i zamislima iskazanim u èuvenom i istorijski poznatom govoru u 14 taèaka Vudro Vilsona od 21. januara 1918. godine. Zamislima koje su sve velike sile i njihovi saveznici usvojili kao osnovu za mir i rješavanje meðudržavnih problema.
Zamislima kojima je projektovano obezbjeðenje restauracije Crne Gore kao i Srbije, Belgije i Rumunije, što je oznaèeno “kao uslov za mir”. Zamislima koje je javno deklarisala svaka od tri velike sile - SAD, Velika Britanija i Francuska.
O zamislima o restauraciji Crne Gore Vilson je izrièito obavijestio i kralja Nikolu telegramom od 4. jula 1918. godine. U njemu je iskazan stav “da æe konaènom pobjedom, koja æe doæi biti zagarantovani i prihvaæeni integritet i prava Crne Gore”. Predsjednik Komisije za spoljne poslove u Senatu SAD, Henri Lodž, u svom govoru o mirovnim uslovima u vrijeme otvaranja Mirovne konferencije, potvrdio je to izjavom: “Pomenute garancije sadrže restauraciju Belgije, povratak Alzasa i Lorene Francuskoj, stvaranje jugoslovenske države i nezavisne države koju èine Èeho-Slovaci, bezbjednost Grèke, konstituisanje Albanije i Crne Gore i restauracija Rumunije”.
Premijer Velike Britanije, u izjavi od 20. januara 1918. taj stav kazao je obavezujuæom izjavom: “Belgija, Srbija i Crna Gora moraju biti restauirane i ponovo uspostavljene”. A Lojd Džordž je 7. novembra 1917. godine izjavio: “Dan restauracije Belgije, Srbije i Crne Gore takoðe æe biti dan slobode za cijeli svijet”. Mirovni uslovi koje je, sa odobrenjem od parlamenta, 5. juna 1917. godine obznanila Vlada Francuske, utvrðuju da æe se obezbijediti “Restauracija Belgije, Srbije i Crne Gore, sa nadoknadom na koju imaju pravo”. 22. oktobra 1918. Vlada Francuske, putem svog poslanika Delaroš-Varnea kod kralja Nikole, saopštava kralju Nikoli da Francuska preuzima obavezu da saveznièke trupe, ukljuèujuæi srpske, koje uðu u Crnu Goru poštuju njen suverenitet i da æe sva nareðenja koja budu izdavana od te vojske “biti davana u ime Njegovog velièanstva kralja Crne Gore, kao što predviða Ustav Crne Gore”. Pismom tadašnjeg ministra inostranih poslova Francuske Pišona od 4. novembra (21. oktobra po starom kalendaru) Vlada Francuske dala je i obeæanje: “...što se tièe mira u Vašoj zemlji, ne može biti bolje garancije no što su nareðenja, izdana Vrhovnom komandantu Istoène armije” ... “Možete biti uvjereni da vojska pod komandom generala Franše D’ Eperea neæe ništa propustiti da uèini samo da se u Vašoj zemlji održi red, kao i to da æe ta vojska sa rešpektom poštovati ustavne vlasti i slobodu naroda crnogorskog”. Pismom tadašnjeg predsjednika Francuske Poenkarea od 24. novembra upuæenom kralju Nikoli, Francuska u svoje ime i u ime svih saveznièkih sila potvrðuje da æe “saveznièke trupe koje zaposijedaju Crnu Goru (raèunajuæi tu i srpske trupe)” poštovati suverenitet Crne Gore i njene ustavne institucije. Garancija je iskazana reèenicom: “Što se tièe francuskih trupa, kojima je nareðeno da privremeno zaposjednu zemlju Vaše Kraljevine, one æe rešpektovati utvrðenje ustanove, održavati red, i biæe na ruci stanovništvu u cilju uspostavljanja normalnoga života koji je bio duboko potresen za vrijeme neprijateljske okupacije”.
U novembru mjesecu 1918. godine, na ukazivanje Vlade Crne Gore da Srbija namjerava da okupira Crnu Goru i da izvrši njenu nasilnu aneksiju, Vlada Francuske, u ime saveznika, dala je suverenu države Crne Gore, kralju Nikoli Petroviæu, specijalno obeæanje da to neæe biti dozvoljeno.


I pored toga što ju je Srbija pripojila Crna Gora je za saveznike bila suverena


Vrhovni savjet Mirovne konferencije odlukom br. 50, od 13. januara 1919. utvrdio je pravo Crne Gore da na Mirovnoj konferenciji bude predstavljena sa jednim delegatom, èime je implicitno potvrðeno postojanje Crne Gore kao suverene države, iako su veæ bili proglašeni i prisajedinjenje Crne Gore Srbiji i stvaranje države jugoslovenskih naroda i zemalja. Vrhovni savjet Mirovne konferencije 22. januara obeæao je “crnogorskom narodu da se slobodno izjasni o politièkoj formi svoje buduæe uprave” kada se za to ukaže “dobra prilika”.
3.”Austroguarski Jugosloveni”, kako su tada oznaèavani svi jugoslovenski narodi koji su do tada živjeli u okviru Austro-Ugarske, 6. oktobra (23. septembra po starom kalendaru) 1918. godine stvaraju Nezavisnu državu Slovenaca, Hrvata i Srba, sa sjedištem u Zagrebu. Srbija je priznaje kao državu 26. oktobra /8. novembra. Ona ustanovljava Narodno vijeæe, kao najvišu vlast u državi i predstavnika države. Vijeæe obrazuje “pokrajinske vlade u Hrvatskoj, Sloveniji, Bosni i Hercegovini, Dalmaciji i Vojvodini”. Narodno vijeæe 19. oktobra usvaja i objavljuje proglas kojim obznanjuje odluku za ujedinjenje sa Srbijom i Crnom Gorom. U Ženevi 9. novembra (27. oktobra po starom kalendaru) predstavnici vlade Srbije i Narodnog vijeæa iz Zagreba potpisuju sporazum, nazvan Ženevska deklaracija, o stvaranju nove države “ujedinjenih Srba, Hrvata i Slovenaca”, koja obuhvata Kraljevinu Srbiju i “Austrougarske Jugoslovene”. Izraženo je oèekivanje da se i Crna Gora “pridruži toj državi”, ali je “ostavljeno da sama reši hoæe li se pridružiti”. Na sjednici održanoj u Zagrebu 24. oktobra po starom, odnosno 11. novembra po novom kalendaru, Narodno vijeæe bira delegaciju od 28 èlanova “s punovlašæu da s predstavnicima Srbije i Crne Gore bezodvlaèno provede organizaciju jugoslovenske države”.
U odluci nalog je delegaciji da se “provede organizacija” zajednièke države, i to “bezodvlaèno”, a ne da se dalje razgovara da li ili ne da se ustanovi. Narodna skupština u Novom Sadu 25. novembra, donijela je odluku o prisajedinjenu Srbiji. Dakle, sve prije donošenja Odluke Podgorièke skupštine. Suveren Crne Gore kralj Nikola svojom poznatom izjavom od 1. jula 1918, èija je sadržina ponovljena u takoðe poznatoj Proklamaciji Jugoslovenima, od 7. oktobra, objavljenoj u zvaniènom listu Glas Crnogorca broj 56, 8 (21) oktobra, u kojoj je istakao da je izdaje “u ime Crne Gore” - dakle prije ustanovljenja Podgorièke skupštine - iskazao je opredjeljenje i gotovost da Crna Gora stupi u jugoslovensku zajednicu “koja mora biti suverena nad svim ostalim”, dodajuæi da “oblik vladavine” ima riješiti narodno predstavništvo svih. U Proklamaciji se kaže i sljedeæe: “Braæo, sa najveæim zanosom, radošæu i oduševljenjem danas izjavljujem da želim, a uvjeren sam da istu želju ima sav moj vjerni narod u Crnoj Gori, da naša mila Crna Gora bude sastavni dio Jugoslavije, da èasno uðe u jugoslovensku zajednicu, kao što je èasno i do kraja ratovala i stvarala. Takoðe je bilo opštepoznato i raspoloženje naroda Crne Gore i da se realizuje jugoslovenska ideja i da Crna Gora bude u državi koja se stvori na toj ideji.
Na svim jugoslovenskim prostorima dominiralo je stanovište da je ostvarenje jugoslovenske ideje progresivan pravac. Objektivne okolnosti su zaista i èinile progresivnim demokratskim putem ostvarenja te ideje. Dakle, prije nego je ustanovljena Podgorièka skupština, svi jugoslovenski narodi i zemlje opredijelili su se za stvaranje zajednièke države jugoslovenskih naroda i zemalja i da stupe u tu državu. Ukljuèujuæi i Crnu Goru. Prije toga zapoèeo je i finalni rad da se utvrdi organizacija te države.
4. Velike sile takoðe djeluju da se stvori jedna država na jugoslovenskom prostoru. Pri tome, ne odreðuju naèin njenog stvaranja, niti njen državnopravni oblik i karakter. Zalažu se za jednu državu, a da njeni stvaraoci utvrde naèin njenih stvaranja, oblik države i njenu profilaciju.


Pašiæ je naredio prodor srpske vojske u Crnu Goru - ali ne da bi je oslobodio


Srbija svojim velikim vojnim uspjesima u ratnim operacijama, velikom vojnom moæi i snagom, svojom velièinom, èvrstom vlašæu i ideološko-politièkim jedinstvom vlasti, svih svojih elita - vojne, politièke i kulturne - zadobija mjesto i ulogu snažnog i najznaèajnijeg integrativnog èinioca na jugoslovenskom prostoru. To joj je dalo snagu uticaja na opredjeljenja i èinjenja saveznièkih velikih sila.

IZDVOJENO OD TIH PROCESA DJELOVANJE SRBIJE PREMA CRNOJ GORI: U prikazanoj istorijskoj situaciji, Nikola Pašiæ, predsjednik Kraljevske vlade Srbije, poèetkom oktobra, ministru vojnom Srbije izdaje pismo-naredbu kojom mu nalaže da se “ne gubi ni èasa” za organizovanje snaga koje æe izvršiti “prodor u Crnu Goru”, sa ciljem da “podižu narod, oteraju slaba odeljenja austrougarska i proglase sjedinjenje Crne Gore sa Srbijom”.
Dakle, da srpska vojska “prodre u Crnu Goru” primarno radi toga da “proglasi sjedinjenje”, a ne da oslobodi Crnu Goru. “Prodor u Crnu Goru” i nije trebao radi njenog oslobaðanja, jer su samoorganizovani bataljoni u Crnoj Gori osiguravali osloboðenje.
Zadatak više nije, kao ranije, da radi na sjedinjenju, nego da ga proglasi. Na osnovu te naredbe, bez “gubljenja èasa” formirane su “trupe srpske vojske za prodor u Crnu Goru”. Prihvaæeno je da one vojno-formacijski budu pod saveznièkom komandom, ali “sa direktnim ingerencijama srpske Vrhovne komande”. Za njihovog komandanta odreðen je general Miloš Vesniæ. General Vesniæ izradio je plan “izvršenja vojno-politièkih zadataka trupa”. Tim planom utvrðeno je: da “vojska kako prodire u Crnu Goru proglašava ujedinjenje” pojedinih djelova Crne Gore sa Srbijom, “bez obzira na ono što bi imala uèiniti docnije izabrana crnogorska skupština”. Dakle, i po sadržini i po nazivu plana, sjedinjenje je primaran politièki zadatak vojske, a ne vojno-ratni! Zbog nesporazuma sa pretpostavljenim o brojnom kontingentu trupa, Vesniæ je zamijenjen sa tadašnjim pukovnikom i kasnijim generalom Dragutinom Milutinoviæem. Njega je prilikom postavljenja u Skoplju primio regent Aleksandar Karaðorðeviæ. Prilikom prijema, prema Zabilješkama Milutinoviæa (Arhiv Srpske akademije nauka i umjetnosti), regent mu je rekao: da “pri radu u Crnoj Gori ne bude meka srca”. Dakle, ne da iz slobodarskih i humanih razloga crnogorski narod oslobaða od okupatora, da mu donese slobodu, da se prema njenu odnosi humano, nego da ne bude “meka srca” u ostvarivanju sjedinjenja! Poruka koja baca svjetlo na sve što je vezano za Podgorièku skupštinu i Odluku koju je donijela. Bez “èasa odlaganja” jedinice srpske vojske, pod komandom pukovnika Dragutina Milutinoviæa, 23. oktobra krenule su iz Peæi i ušle na teritoriju Crne Gore. Uèinjeno je to iako je 7. oktobra na konferenciji predstavnika saveznièkih država odluèeno da “u Crnu Goru uðu trupe svih saveznika osim trupa Srbije”. Narednih dana preko osloboðene teritorije Crne Gore stigle su do Podgorice. 30. i 31. oktobra u rejonu Podgorice vodile su borbe sa odstupajuæim vojnim snagama austrougarske vojske. 31. oktobra osloboðena je i Podgorica. U uputstvu komandantu vojnih trupa za prodor u Crnu Goru, izdatom 21. oktobra 1918. godine, naèelnik Vrhovne komande srpske vojske vojvoda Živojin Mišiæ, pod posebnom taèkom, odreðuje zadatak tim trupama: pomoæu Crnogoraca radite “na sjedinjenju Crne Gore i Srbije”. Mada je u ovoj formulaciji Pašiæevo “sa” zamijenio sa “i”, zajednièka suština im je - sjedinjenje. Nije u uputstvu odredio naèin na koji se to sjedinjenje ima izvršiti. Izrièito nije stavio van snage, ali ni potvrdio, naèin sjedinjenja koji je ranije projektovao general Vesniæ.
Dakle, zadatak srpske vojske na teritoriji Crne Gore, izrièito jednako odreðen je i naredbom i uputstvom. On je: sjedinjenje Crne Gore Srbiji. Odrednica “sjedinjenje” ima sadržinu - pripajanje, prisajedinjenje Crne Gore državi Srbiji, inkorporiranje njeno u Srbiju.


Srpska vojska je zauzela veæ osloboðeno Cetinje i odmah poèela da uvodi “pravdu”


Još jednom - dakle: upuæuje se srpska vojska da “prodre” u Crnu Goru sa primarnim zadatkom da izvrši èisto politièki ustavnopravni zadatak! I da to uèini pomoæu Crnogoraca!
Dio jedinica srpske vojske 23. oktobra/5. novembra, zaposijeda tada slobodno Cetinje i uspostavlja Komandu mjesta. U funkciji komandanta mjesta istog dana, 23. oktobra, major Svetolik Nikoliæ, izdaje Naredbu broj 1, èiji poèetak glasi: “U izvršenju naredaba Vrhovne komande srpske vojske, po èijem nalogu jugoslovenske trupe u Crnu Goru ulaze kao nosilac reda, mira i pravde, u opštem interesu nareðujem...” Naredba se završava saopštavanjem: “Biæe odmah uhapšen i predat Sudu na suðenje”, ko se ogriješi o propisani red i naredbom uspostavljen poredak. Dakle, srpska vojska preuzima vlast u prijestonici Crne Gore. I to dva dana pošto je postala slobodna od austrougarske okupatorske vojske. Kada i unutrašnje i meðunarodno pravo nalaže vaspostavljanje organa vlasti koji su postojali u èasu okupacije. Srpska vojska koja je iz pravca Peæi prodirala u Crnu Goru, djelovala je po citiranom uputstvu. Kao èinilac koji ima odluèujuæu moæ i ulogu u životu. Èinjenice iskazane odrednicama u ovom prethodnom poglavlju i saodnos izmeðu njih, ukupnost svega toga, koordinate su istorijske situacije, istorijskog okvira u kojima su ustanovljena Podgorièka skupština i donesena njena Odluka. U kojima se imaju sagledavati i ocjenjivati njihova suština i istorijska vrijednost. Svaku od njih i njihovu ukupnost imao sam u vidu prilikom sagledavanja i ocjenjivanja pojedinih dešavanja i èinjenica i na osnovu njih, izvoðenja ocjenskih zakljuèaka u ovom radu. Potrebno ih je imati u vidu i prilikom razmatranja èinjenièno-ocjenskih zakljuèaka u ovom tekstu i izgradnje stavova, i njihovoj èinjeniènoj utemeljenosti i validnosti.

CRNA GORA U OKTOBRU I NOVEMBRU 1918: Istorijski okvir Podgorièke skupštine 1918. i donošenje njene Odluke, naravno, èini i ukupno stanje u Crnoj Gori u tom vremenu. To stanje identifikuju sljedeæe èinjenice:
1. Samoorganizovane crnogorske vojne jedinice, u sastavu 5. bataljona, u oktobru oslobodile su Crnu Goru od trogodišnje austro-ugarske okupacije. Oslobodile su: 30. septembra/13 oktobra - Andrijevicu; sljedeæeg dana - Berane; narednih dana do 23. oktobra/2. novembra oslobodile su Nikšiæ. 22. oktobra/4. nobembra jedinica austro-ugarske vojske napustila je Cetinje. Tog dana osloboðena je od austro-ugarske okupacije èitava teritorija Crne Gore. Samo u Andrijevici i Beranama crnogorske samoorganizovane vojne jedinice razoružale su oko 2.500 austro-ugarskih vojnika i oružjem oduzetim od njih, naoružale su sebe.
2. Država Crna Gora tada ima status nezavisne države, meðunarodno priznate. Kod njegovog suverena 12 država imalo je svoja diplomska predstavništva. Meðu njima su sve velike sile saveznice u Prvom svjetskom ratu i Srbija. Njena nezavisnost i suverenost ranga su potpuno ravnopravnog sa nezavisnošæu i suverenitetom Srbije i svake druge države. Sa istim pravima i obavezama.
3. Ustav Crne Gore i njen cjelokupni pravni poredak u punoj su važnosti. Njihovu punovažnost nije ukinuo niko. Ni okupator. Ni legalno, ni protivpravno. Ni aktom, ni radnjom. Niko nije ukinuo ni ustavno ustanovljene organe države Crne Gore - Kralja, Crnogorsku narodnu skupštinu kao ustavotvorni i zakonodavni organ, Kraljevsku vladu, ministarstva, sudove i druge organe. Niti im ukinuo ili redukovao njihovu ustavno utvrðenu nadležnost. Okupator je samo suspendovao njihovo djelovanje i primjenu pravnog poretka dok je trajala okupacija. Po meðunarodnom pravu, po zakonitostima i logici života, u èasu osloboðenja, u èasu prestanka vršenja faktièkih radnji okupatora kojima su oni držani pod suspenzijom, vaspostavljaju se primjena Ustava i zakona, oživljava se rad organa sa pravom da vrše sve ustavno i zakonski odreðene im funkcije, sve dok se na ustavno odreðeni naèin ne promijene pravna odreðenja o pojedinim ili svim organima. Da svojim djelovanjem rastauriraju pravni poredak i pravno stanje države kakvi su bili u èasu okupacije.


Crnogorska inteligencija je u to doba bila u logorima po Austriji i Ugarskoj


Kao posljedica austro-ugarske okupacije, u oktobru i novembru, država Crna Gora obezglavljena je. Kralj i Vlada su izvan države. Bez adekvatne povezanosti njihove i crnogorskog naroda. Propagandno-politièki i moralno kontinuirano diskreditovani tvrdnjama o njihovoj izdaji. Uprkos traženjima, usmeno i u pisanom obliku (4. i 24. oktobra), da se kralju Nikoli i Vladi dozvoli odlazak iz Francuske i povratak u Crnu Goru, sprijeèeno im je to odlukama Vlade Francuske. Kralju Nikoli dato je obeæanje da æe sve naredbe koje se izdaju u Crnoj Gori “biti davane u ime Njegovog Velièanstva Kralja Crne Gore”. O tome su naprijed iskazane relevantne èinjenice.
Drugi državni organi nijesu obnovljeni u Crnoj Gori. Do poèetka djelovanja Privremenog centralnog izvršnog odbora za ujedinjenje Srbije i Crne Gore 25. oktobra, za to nijesu postojale objektivne moguænosti. Nakon toga njihovo obnavljanje sprijeèili su taj odbor i srpska vojska. Svojim Pravilima za biranje narodnih poslanika za Veliku skupštinu (u Crnoj Gori), donesenim u Beranama 25. oktobra, taj Odbor obznanjuje da je preuzeo vrhovnu državnu vlast u Crnoj Gori. A srpska vojska to obznanjuje veæ citiranom Naredbom br. 1 komandanta mjesta na Cetinju, izdatoj 23. oktobra “u izvršenju naredaba Vrhovne komande srpske vojske”.
5. U Crnoj Gori, u oznaèenom vremenu, nema nijedne politièke partije ili drugog oblika društveno - politièkog organizovanja. Politièki su djelovali, pojedinaèno ili u grupama, jedino od srpskih vlasti zadobijene pristalice politike “bezuslovnog ujedinjenja Crne Gore i Srbije”.
Nema nijednog lista ili druge publikacije za informisanje graðana. Nema organizovano konstituisanog javnog mnjenja.
Taj prazan prostor ispunjavaju povjerenici i podanici Vlade Srbije, unionisti, odmah po zaposijedanju Cetinja. Obezbjeðuju izlaženje svog propagandnog lista Novo doba, koji je objavljivao jedino tekstove na liniji “bezuslovnog ujedinjenja”, raskrinkavao kralja Nikolu kao “izdajnika”, cinièki i sa omalovažavanjem “izvikivao” koncepciju “uslovnog ujedinjenja” i njene pristalice. Stanje pogodno, dakle, za politièke manipulacije, za “prodavanje roga za svijeæu”. Za razne oblike hipokrizije.
6. Država Crna Gora u tom vremenu ekonomski je razorena i nejaka. Sveopšte ekonomsko izuzetno siromaštvo.
7. Na svojoj teritoriji Crna Gora je tada i drastièno intelektualno osiromašena. U pet logora interniraca na prostorima Ugarske i Austrije tada se nalazilo, prema raspoloživim podacima, najmanje 9.950 Crnogoraca. Meðu njima: 17 generala i 709 oficira, više ranijih poslanika i naèelnika, gotovo svi profesori i uèitelji iz Crne Gore, više sveštenika i drugih obrazovnih liènosti. Veæina sa autoritetom u svojim sredinama. Više njih i u cijeloj Crnoj Gori. Jedan broj je imao i iskustva u vršenju državnih poslova. “U logorima tzv. radnim jedinicama nalazilo se više od 15.000 Crnogoraca”. Ove èinjenice su važne za razumijevanje i ocjenu vremena i okolnosti ustanovljenja Podgorièke skupštine i donošenja njene Odluke. Uz ostalo, kazuju da potrebe osloboðenja Crne Gore nijesu nalagale i zahtijevale ulazak i stacioniranje srpskih trupa na teritoriju Crne Gore. Jer, prije pokreta iz Peæi srpske vojske za “prodor u Crnu Goru” (23. oktobra / 5. novembra), Crna Gora je bila osloboðena, sem Podgorice, iz koje su austro-ugarske jedinice bile u stanju povlaèenja. Prestali su i ratni uslovi. Kazuju da je nastala istorijska situacija koja je omoguæavala primjenu crnogorskih Ustava i zakona, obnovu i kativiranje zakonodavnih, ustavotvornih i upravnih organa Crne Gore. Zajedno sa èinjenicama utvrðenim u prethodnim poglavljima, koje kazuju da je Crna Gora opredijeljena za ukljuèenje u državu jugoslovenskih naroda i zemalja na principima jugoslovenske ideje, njima se utvrðuje da nije bilo nikakve, apsolutno nikakve potrebe da je neko na to privoljava ili prisiljava. Ni vojno, ni politièki.


Naziv i kompetencije Velike narodne skupštine preuzeti su iz Ustava Srbije


PROTIVUSTAVNO I NELEGITIMNO USTANOVLJENJE PODGORIÈKE SKUPŠTINE: Velika narodna skupština - kako je zvanièno ime Podgorièke skupštine 1918 - nije postojala, kao organ, kao institucija, po tada važeæem Ustavu države Crne Gore. Ustav države Crne Gore nije ni dopuštao, dok se ne bi izmijenio, da se na teritoriji Crne Gore ustanovljava bilo kakav novi organ koji bi bio nadležan da odluèuje o ustavnopravnim pitanjima. Jer, utvrðivao je da o tome odluèuje “Kralj Gospodar sporazumom sa Narodnom skupštinom” ustavno ustanovljenom (èl. 36). Podgorièku skupštinu ustanovila je èetvoroèlana grupa lica, koja je sebe samonazvala i samopromovisala kao “Privremeni centralni izvršni odbor za ujedinjenje Srbije i Crne Gore” (stav 2. Pravila koje je donio). Ime “Velika narodna skupština” preuzeto je iz Ustava Knjaževine/kraljevine Srbije (èl. 89. Ustava od 1869. èlan 129. Ustava od 1903). Iz Ustava Srbije preuzeta su i odreðenja o njenim kompetencijama - da rješava, pored ostalog, o teritorijalnim pitanjima države Srbije i o ustavnim pitanjima. Ustanovljena je na sjednici tog èetvoroèlanog odbora održanoj 25. oktobra /7. novembra 1918. godine, u Beranama, aktom se naziva Pravila za biranje narodnih poslanika za Veliku narodnu skupštinu. Akt u kojem stoji da je na sjednici “riješeno da se 6. novembra (19. novembra po n. kalendaru - napomena M.Š.) izvrše izbori narodnih poslanika za Veliku narodnu skupštinu u cijeloj Crnoj Gori”; koja æe 11. novembra ov.g. u Podgorici da odluèi o buduæem državno-pravnom položaju Crne Gore i da izabere stalni Narodni Izvršni odbor, koji æe dalje radom rukovoditi i rješenjem skupštine u djelo provoditi”. Pravila je Privremeni centralni izvršni odbor donio - vidno je to iz samog teksta - bez poziva na bilo koji pravni propis - Meðunarodni, Crne Gore ili Srbije. Bez poziva na bilo koje naèelo tada važeæih ustava Crne Gore ili Srbije. Bez poziva na bilo koje politièko naèelo. Univerzalno ili drugo. Odbaèena je tim aktom inicijativa nekoliko grupa liènosti iz Crne Gore, organizovanih u inostranstvu, da se organizuje “plebiscit kao naèin izjašnjavanja Crnogoraca o ujedinjenju sa Srbijom”. Inicijativa do tada paralelna i u naèelu ravnopravna sa inicijativom da se ustanovi “posebna opštenarodna skupština u Crnoj Gori sa sastavom pouzdanim da proglasi željeno ujedinjenje”. Sve ovdje identifikovano neizostavno traži odgovor na nekoliko grupa pitanja: Na koji naèin i na osnovu èega je obrazovan oznaèeni odbor? Ko su bili njegovi èlanovi i ko ih je imenovao ili izabrao? Je li taj odbor od naroda Crne Gore ili bilo kojeg njegovog dijela ili nekog legalnog organa Crne Gore bio izabran ili dobio ovlašæenje, mandat, pravo, da odluèuje o pitanjima na koja se odnose prikazane odluke koje je on donio? Je li on imao pravo i legimitet da odluèuje o državnim pitanjima Crne Gore, posebno o egzistencijalno-sudbinskim pitanjima crnogorske države i njenog naroda?
Odgovor na ova pitanja neizostavno traži i suština vrijednosnih odrednica - legalitet i legitimitet, buduæi je ustaljeno da se tim kategorijama, pravne prirode, ocjenjuje njihovo istorijsko znaèenje i vrijednost. Imperativnost sadržine ondašnjeg prava, Crne Gore, Srbije i meðunarodnog, takoðe traži odgovore na postavljena pitanja. Posebno pravo država i naroda na suverenitet; pravo na nezavisnost države i pravo na odbranu nezavisnosti i suvereniteta.
ODBOR JE ORGANIZOVAN PO ODLUCI I UPUTSTVIMA VLADE SRBIJE: Kraljevska vlada Srbije, na sjednici održanoj 15. oktobra 1918. godine, za svog “povjerenika za politièka pitanja u Crnoj Gori” imenovala je Svetozara Tomiæa, dotadašnjeg šefa Crnogorskog odsjeka u Ministarstvu inostranih djela. Istovremeno je odluèila da on “sa srpskom vojskom otputuje u Crnu Goru”, sa zadatkom da, osloncem na snagu srpske vojske, sprovede njenu politiku “sjedinjenja Crne Gore sa Srbijom”. Sa odgovornošæu prema Kraljevskoj vladi Srbije.


Crnogorski odbor za ujedinjenje bio je pod direktnom Pašiæevom kontrolom


Dogovorom Tomiæa i Nikole Pašiæa odluèeno je da se obrazuje odbor u sastavu: Svetozar Tomiæ, kao “glava odbora”, kako je u toku njegovog rada i oznaèavan i kako se on stvarno ispoljio i èlanovi: Petar Kosoviæ, Janko Spasojeviæ i Milosav Raièeviæ.
Tomiæ i Kosoviæ bili su državljani Srbije. Državljani bratske države, ali druge države. Na polasku u Crnu Goru, Tomiæ je snabdjeven specijalnom šifrom za komunikaciju sa Vladom Srbije i srpskom Vrhovnom komandom. Obavezan je da u Crnoj Gori izvršava politiku Vlade èiji je povjerenik. Petar Kosoviæ, takoðe je upuæen od Vlade Srbije da zajedno sa Tomiæem radi da se “sjedini Crna Gora sa Srbijom”, kako je zadatak formulisan u pismu - naredbi Nikole Pašiæa upuæenom ministru vojnom Srbije poèetkom oktobra 1918. (o kojem æe kasnije biti govora).
Janko Spasojeviæ i Milosav Raièeviæ bili su državljani Crne Gore. Obojica su postali èlanovi oznaèenog odbora po dogovoru Pašiæa i Tomiæa. Obojica su djelima do tada dokazali da su odani i nepokolebljivi izvršioci politike zvaniène Srbije prema Crnoj Gori i podanici te politike. To kazuju sljedeæe èinjenice:
a) Janko Spasojeviæ bio je èlan Crnogorskog odbora za ujedinjenje Crne Gore, obrazovanog u Parizu, na èelu sa Andrijom Radoviæem, koji je obrazovan i radio pod neposrednim usmjeravanjem Nikole Pašiæa, koji je finansirala Vlada Srbije. Odbora koji je u svom imenu imao odrednicu “Crnogorski”, a sve što je èinio, èinio je po smjernicama Vlade Srbije i u dogovoru sa njom. Od više dokumenata koji to dokazuju, citiram samo posljednji pasus cirkularnog pisma Nikole Pašiæa, od 3. (16) novembra 1917. godine, napisanog u obliku memoranduma, upuæenog svim poslanicima Srbije u inostranstvu. Taj pasus glasi: “Kraljevskoj je Vladi i našim predstavnicima na strani dužnost da pomažu mirnim putem unionistièki pokret meðu Crnogorcima; ali mi ne možemo, a tako ni naši èinovnici, pa i ako su roðeni u Crnoj Gori, da se otvoreno ispoljavamo, bar za sada, u tome poslu. Crnogorski odbor za narodno ujedinjenje i njegovi organi, ako ih ima u Vašoj sredini, neæe i ne treba ništa važnije da rade bez sporazuma bilo sa Kraljevskom vladom bilo sa Vama. Ne smijemo dopustiti da se njihov rad ma u èemu mimoilazi i razlikuje od naše politike”. Crnogorski odbor je tako i postupao.
Spasojeviæ je u tom Odboru radio dosljedno Pašiæevim usmjerenjima. Time je dokazao svoju pouzdanost da æe izvršavati srpsku politiku, što je bio osnov da Nikola Pašiæ usvoji njegovu ponudu da iz Pariza “poðe u Crnu Goru sa srpskom vojskom, jer može biti od koristi za rad na ujedinjenju”. U dogovoru sa Pašiæem, finansiran iz sredstava dobijenih od Vlade Srbije, iz Pariza, preko Soluna i Skoplja doputovao je u Crnu Goru. Njemu je izdata viza, iako je Vlada Francuske odbijala da izdaje vize Crnogorcima raznih profesija - trgovcima, èinovnicima, ranijim poslanicima i ministrima. Izdavata je viza samo onima koji su “ukljuèeni u organizovanu kampanju protiv Crne Gore” (osim Spasojeviæa izdate su vize studentima Ðuru Vukotiæu, Bošku Bojoviæu, Radovanu Šauliæu, i drugima, što je bio razlog za protestne note Ministarstva spoljnih poslova Kraljevine Crne Gore od 27. oktobra, broj 2223, 28. oktobra, broj 2224, 2. novembra, broj 2241, 6. novembra, broj 2255, 21. decembra, i tako dalje). Uz Pašiæevu preporuku i pomoæ, Spasojeviæ je sa srpskom vojskom došao u Crnu Goru. Sa sobom je donio 200.000 dinara, dobijenih od Vlade Srbije, namijenjenih za “propagandni politièki rad u Crnoj Gori”. Svoju pouzdanost da izvršava opredjeljene i politiku “sjedinjenja”, svoju obaveznost prema Vladi, Vrhovnoj komandi vojske Srbije i Nikoli Pašiæu lièno, Spasojeviæ je potvrdio veæ sjutra dan po održanoj sjednici u Beranama. Uèinio je to slanjem tog dana, iz Andrijevice, Nikoli Pašiæu i Živojinu Mišiæu, izvještaj o uèinjenom. Izvijestio je o odluci da se sazove “skupština u Podgorici, koja æe detronizirati kralja Crne Gore i proglasiti ujedinjenje”. Izrazio je uvjerenje “u pun uspjeh”. Time otkriva pravi smisao i cilj ustanovljenja Podgorièke skupštine. To jest, da je Podgorièka skupština ustanovljena da “proglasi” sjedinjenje, a ne da raspravlja o tome da ili ne sjedinjenje.


Spasojeviæ je šifrovano obavještavao Beograd o aktivnostima na ujedinjenju


Tražio je “da se u sve crnogorske varoši pošalje što više srpskih vojnika”. Za frontove vojnici i nijesu trebali. Crnu Goru je 4 dana prije toga, 4. novembra, napustila, sa Cetinja, posljednja jedinica austro-ugarske vojske na teritoriji Crne Gore. Pašiæa je obavijestio da je veæ potrošen novac koji je donio i tražio da se za rad oznaèenog odbora “avionom pošalje milion franaka”. Spasojeviæ je i kasnije sukcesivno slao izvještaje Vladi Srbije i Nikoli Pašiæu, koristeæi raspoloživu šifru. Njegov šifrovani telegram od 11. novembra sadrži izvještaj da “rad na ujedinjenju ide odlièno u èetiri okruga - Andrijevièkom, Beranskom, Kolašinskom i Pljevaljskom”. U njemu ponavlja traženje da se “pošalje, što je moguæe brže, jedan milion dinara”. Kao èlan Privremenog centralnog izvršnog odbora za ujedinjenje Srbije i Crne Gore, Janko Spasojeviæ je dosljedno izvršavao politiku i odluke Vlade Srbije. To potvrðuju sadržina i rezultati rada tog odbora i niz njegovih èinjenja, od kojih æe jedan dio biti prikazan u izlaganjima koja slijede. To potvrðuje i sadržina njegovih izvještaja koje je dostavljao Vladi Srbije i Pašiæu. Tu njegovu dosljednost potvrdila je i Vlada Srbije poslije donošenja Odluke Podgorièke skupštine, dodjeljujuæi mu dvije “nagrade” za “zasluge”. Prvu, njegovim imenovanjem u sastav delegacije na mirovnim pregovorima u Parizu, a drugu, po završetku tog posla, njegovim imenovanjem, tada kao istaknutog èlana Radikalne stranke, za Velikog župana Oblasti Èaèak.
Ni u arhivima, ni u literaturi, ni u dnevnom listu Novo doba, koji je tada izlazio na Cetinju i u kojem su objavljivane informacije o aktivnosti oznaèenog odbora i njegovih èlanova, nema nijednog podatka koji bi upuæivao, ako ne i dokazivao, da je Janko Spasojeviæ, od dolaska u Crnu Goru poèetkom novembra do donošenja Odluke Podgorièke skupštine, ostvario komunikaciju sa bilo kojim organom Crne Gore, državnim ili društvenim, ili bilo kojim zvaniènim licem iz strukture crnogorske državne vlasti. Dakle, iako državljani Crne Gore, Janko Spasojeviæ postao je èlan Privremenog centralnog izvršnog odbora za ujedinjenje Srbije i Crne Gore po odluci predsjednika Kraljevske vlade Srbije, primjenom kriterijuma dokazane privrženosti politici i opredjeljenjima Vlade Srbije i spremnosti da ih izvršava. Kao èlan Odbora dosljedno je izvršavao politiku i usmjerenja Vlade Srbije. Prema njoj je imao i odgovornost. To znaèi: u oznaèenom Odboru nije bio predstavnik naroda Crne Gore, sa obavezom i liènom opredijeljenošæu da utvrðuje, iskazuje i zastupa interese, politièku volju i opredjeljenja Crne Gore i njenog naroda.
b) Milosav Raièeviæ takoðe je za èlana oznaèenog odbora imenovan na osnovu do tada dokazane svoje privrženosti politici Kraljevske vlade Srbije i svog dokazanog opredjeljenja da je dosljedno sprovodi. To kazuju sljedeæe èinjenice: U telegramu Vladi Srbije, upuæenom uoèi beranskog sastanka, Svetozar Tomiæ konstatuje da je Milosav Raièeviæ “u svemu naš èovjek”. Znaèenje toga ne može biti drugo sem - u svemu odan politici Vlade Srbije i opredijeljen da je bezuslovno izvršava. Milosav je to dokazao i time što je, kao naèelnik Beranskog okruga, 23. oktobra 5. novembra 1918. godine sazvao zbor u Beranama, na kojem je iznio od zbora usvojeni stav - “da se Beranski okrug odmah prisajedini Srbiji”. O održavanju zbora odmah je telegramom obavijestio srpsku Vrhovnu komandu i od nje tražio “da Srbija odmah prihvati to prisajedinjenje”. Sljedeæeg dana, 24. oktobra/6. novembra napisao je, potpisao kao naèelnik Beranskog okruga i objavio Proglas u kojem je iskazao poziv - stav: da Beranski i Andrijevaèki okruzi, na èije su “zemljište prvo naišli jugoslovenski pukovi”... zajednièki i “prvi izglasaju ujedinjenje Srbiji”, i da pozovu “braæu Crnogorce, kao svoje saotaèastvenike”, da to “i oni uèine”. Narednog dana se povinovao drugaèijem smjeru, koji je Tomiæ donio. Smjeru da se umjesto “parcijalnog sjedinjenja sa Srbijom pojedinih okruga” obezbijedi sjedinjenje sa Srbijom “Crne Gore kao cjeline”.


Tomiæ, Kosoviæ i Spasojeviæ nijesu krili da su misionari srpske vlade


Dosljednost Raièeviæa politici i odlukama Vlade Srbije u svojstvu èlana oznaèenog odbora, potvrðuju i dvije “nagrade” koje je dobio za “zasluge”. Prvu od dinastije Karaðorðeviæa imenovanjem za ministra u prvoj vladi 1. decembra novostvorene države, obrazovanoj 21. decembra 1918. godine, i drugu od Radikalne stranke iz Srbije koja ga je imenovala za nosioca svoje liste na izborima u Crnoj Gori održanim 28. septembra 1920. Privremeni centralni izvršni odbor koji je ustanovio Podgorièku skupštinu i odredio joj nadležnost, dakle, nije ustanovljen odlukom naroda Crne Gore ili bilo kojeg njegovog dijela. Ni jednog jedinog sela. Niti odlukom bilo kojeg legalnog i legitimnog državnog organa ili politièkog tijela Crne Gore ili iz Crne Gore. Niti na osnovu opredjeljenja bilo koga od njih. Niko od njih nije dao pristanak da se on ustanovi. Ni oznaèeni odbor, kao organizacioni oblik djelovanja, niti bilo koji njegov èlan, nijesu od bilo koga u Crnoj Gori dobili mandat da odluèuju o Crnoj Gori. Ni jedan od njegova 4 èlana nije postao njegov èlan kao predstavnik Crne Gore i njenog naroda, ni po odluci nekog iz Crne Gore. Ni jedan od njih nije imao zadatak da utvrðuje, na sjednicama iznosi i zastupa interese, politièku volju i opredjeljenja Crne Gore i njenog naroda.

BERANSKE ODLUKE PRIPREMIO POVJERENIK VLADE SRBIJE: Odluke, koje je oznaèeni odbor donio u Beranama 25. oktobra / 7. novembra 1918. godine, nijesu projektovane u Crnoj Gori. Niti bilo gdje drugo od nekoga iz Crne Gore. Odluke koje je Odbor donio pripremljene su u procesima izvršavanja strateške politike i strateških opredjeljenja Vlade Srbije. O tome postoji obimna dokumentacija. U njoj se nalaze brojni podaci koji dokazuju da su te odluke stvarni konkretan izraz i naèin ostvarivanja te politike i tih opredjeljenja. Tema ovog rada ne podrazumijeva da se to sve prikazuje. Projekat akta koji je na toj sjednici usvojio Privremeni centralni odbor za ujedinjenje Srbije i Crne Gore izradio je Svetozar Tomiæ, “glava tog Odbora”. To ukazuje i on u svom radu Desetogodišnjica ujedinjenja Srbije i Crne Gore. U njemu Tomiæ konstatuje: U putu do Peæi, “krojio sam plan za sjedinjenje”. Kada sam došao u Peæ “plan je bio gotov”. Po tom njegovom iskazu, od njega “skrojeni plan” sastojao se od opredjeljenja formulisanih u pet taèaka. U drugoj, treæoj i petoj taèki su opredjeljenja: ustanoviti skupštinu u kojoj “treba da bude predstavljena cijela zemlja poslanika”; raspisati izbore za narodne poslanike; za izbore poslanika “nova pravila propisati, a ne primjenjivati crnogorski izborni zakon”; propisati da glasanje bude “slobodno i posredno”, radi izbora “što više mlaðih ljudi, smanjiti cenzus godina na 25 za izbor poslanika”. Ova odreðenja i èine srž i okosnicu sadržine prikazanih beranskih odluka, iskazanih u obliku donesenih Pravila. Državljanin Srbije, èinovnik i povjerenik Vlade Srbije, bez ovlašæenja bilo koga iz Crne Gore, dakle, izvršavajuæi i konkretizujuæi politiku Vlade Srbije, izradio je projekat, koji je, funkcionalizujuæi Privremeni centralni izvršni odbor pretvorio u beranske odluke, sa prikazanom sadržinom. Odluke od egzistencijalno sudbinskog znaèaja za Crnu Goru i njen narod.

PRIVREMENI CENTRALNI ODBOR U NARODU CRNE GORE DOŽIVLjEN U PODGORICI KAO STRANI ÈINILAC: U narodu Crne Gore oznaèeni odbor doživljavan je i kao strani èinilac. Kao èinilac koji nema legitimitet predstavništva naroda Crne Gore.
Ilustrujem to èinjenicom koju iznosi Jovan Æetkoviæ, aktivni sudionik tadašnjih politièkih zbivanja u Crnoj Gori, privrženi sprovodilac odluka Privremenog centralnog odbora, tada uvjereni unionista, u svojoj knjizi Ujedinitelji Crne Gore i Srbije. On piše: Tomiæ, Kosoviæ i Spasojeviæ u Podgorici su se predstavljali “kao izaslanici i misionari srpske vlade”. Sazvali su “konferenciju u prostorijama Podgorièke carinarnice”. “Glava Centralnog odbora, Svetozar Tomiæ, održao je besjedu” na toj konferenciji. Poslije njegovog govora “niko ni rijeèi da prokameni, niko da reèe barem, tako je ili nije tako”.

Ono što je uèinila srpska vojska èine vojne sile koje se smatraju okupacionim


“Dok podockan Mato Paviæeviæ, advokat iz Podgorice obrati se Tomiæu i ostaloj gospodi, pozdravivši ih jednom kratkom dobrodošlicom.” “Pošto ovlaš preðe na teret sastanka” zaustavi “se odjednom na ulogu koju je na sebe uzeo tzv. Centralni odbor”, i reèe: “Kao gosti i kao braæa uvijek nam dobro došli i vi i drugi koji imaju sreæu da se, poslije neèuvenih muka i stradanja, vrate u porobljenu otadžbinu. Ali, kao neki uèitelji, kao neke putovoðe, kao neki naroèiti apostoli, nijeste morali znojiti vaše gojne konje kroz naše tijesne klance, niti trošiti vaše bijele pare u ove crne krševe. I bez vas, gospodo, mi smo znali i znamo, kojim putem valja poæi, te je izlišan bio vaš dolazak u tu svrhu. Mi smo uvijek težili bratskoj zajednici, i sad æemo, bez mnogo razmišljanja, gurnuti sve prepreke koje stoje na putu narodnom ujedinjenju. Žrtvovaæemo i obje krunisane glave i u slobodnoj republici èvrsto stegnuti bratske ruke”. Æetkoviæ zatim konstatuje da je poslije izlaganja Paviæeviæa nastalo æutanje, koje je prekinuto Tomiæ sa predlogom da se završi skup, a da svi poðu na trg da se progovori “koja rijeè narodu”... tada “obilazeæi rijeè ujedinjenje”. Jovan Æetkoviæ bio je tada i u vrijeme kada je pisao knjigu odani privrženik politike koju je izvršavao oznaèeni odbor. Za vrijeme izbora sastava Podgorièke skupštine, bio je i izaslanik tog odbora za podruèje Lješanske nahije. Stoga nije imao motiva i razloga da kazuje ovdje citirano da se stvarno nije desilo kako je prikazao.

SRPSKA VOJSKA OSLONAC I SNAGA ODBORA: Srpska vojska pod komandom Milutinoviæa, svojim prisustvom i djelovanjem u Crnoj Gori bila je oslonac i davala je snagu Privremenom centralnom izvršnom odboru. To mu je i omoguæilo da uspješno izvršava svoje zadatke. Bez toga èetvoroèlana grupa graðana i ne bi imala moæi za donošenje odluka koje je donijela u Beranama, niti bi te odluke imale snagu neophodnu za njihovo izvršenje na èitavoj teritoriji Crne Gore. Bez vojne sile srpske vojske ni Odluka Podgorièke skupštine od 26. novembra ne bi mogla biti donesena. A ako bi i bila donesena, ne bi mogla postati realnost. Jedan važan politièki zadatak srpska vojska izvršila je sama i neposredno. Na osnovu naredbe srpske Vrhovne komande, izdate 25. oktobra 1918. godine, rasformirala je i razoružala 5 bataljona smaoorganizovanih crnogorskih vojnih jedinica, koje su oslobodile veliki dio Crne Gore. Izvan je tematike ovoga rada razmatranje: na osnovu èega i sa kojim pravom je vojna komanda jedne države izdala naredbu da se raspuste i razoružaju vojne jedinice u drugoj suverenoj državi, koje niti su formirane od te komande, niti su u sastavu jedinica pod njenom komandom, niti ih je ona naoružavala, niti hranila. Tako su postupale samo vojske koje su sebe smatrale okupacionim. Nije li sa ovim èinom manifestovana okupacija?
Za temu ovoga rada bitno je konstatovati: Rasformiranje i razoružanje 5 bataljona samoorganizovanih crnogorskih vojnih jedinica, u oznaèenom vremenu, sastavni je dio procesa i èinjenja pripremanja i organizovanja Podgorièke skupštine. Time je iz politièke stvarnosti Crne Gore, iz politièkog života Crne Gore, srpska vojska odstranila jedan važan organizovani i objektivno znaèajni vojno-politièki, aktivno djelujuæi èinilac i odstranila njegovo postojanje i njegov uticaj u vrijeme organizovanja izbora i rada Podgorièke skupštine. Odstranila vojno-politièkog èinioca sa autoritetom oslobodioca u krajevima Crne Gore koje je taj subjekt oslobodio. Samoorganizovan, samostalan sa steèenim autoritetom oslobodioca, taj vojno-politièki èinilac, naime, nije bio pouzdan za ostvarivanje unionistièke politike, za ostvarivanje projektivnog sjedinjenja. To je razlog raspuštanja i razoružanja 5 bataljona samoorganizovanih crnogorskih vojnih jedinica. Time je na konkretan naèin realizovano citirano uputstvo vojvode Mišiæa, da srpske vojne trupe u Crnoj Gori “sjedine Crnu Goru Srbiji”. Otklonile su moguæeg èinioca koji bi mogao biti tome prepreka.

Srpski povjerenik javlja iz Crne Gore: Svuda su starješine okruga naši ljudi


Privremeni centralni izvršni odbor postavio je naèelnike okruga i srezova, predsjednike u varoškim opštinama, starješine u jednom broju kapetanija i posredstvom njih izvjestan broj za njihov rad potrebnih èinovnika. Na ta mjesta postavio je iskljuèivo lica pouzdana da izvršavaju zadatke “sjedinjenja Crne Gore sa Srbijom”, saglasno njegovim odlukama. Time je stvarao pretpostavke da se putem lokalnih organa vlasti osigurava izbor poslanika u Podgorièku skupštinu koji æe glasati za sjedinjenje. Obavještenje o tome Svetozar Tomiæ je poslao Vrho-vnoj komandi srpske vojske u Skoplju. U njemu stoji: u osloboðenim okruzima metohijskom, andrijevièkom, beranskom i šinskom uspostavljena je vlast. “Svuda su starešine okruga i srezova naši ljudi i pristalice pokreta”. Svoju državnu pripadnost i ciljeve njegovog djelovanja u procesima rada, sve do konaènog izvršenja zadatka, kazuje i potvrðuje i èinjenica da je kontinuirano komunicirao sa Vladom Srbije i srpskom Vrhovnom komandom, koristeæi za to specijalnu šifru, dobijenu od Vlade Srbije. Sa njima se i dogovarao kako i šta èiniti. (Dio sadržine i rezultata tih komunikacija, relevantan za izvoðenje zakljuèaka o predmetu ovog rada, prikazuje se u tekstu koji slijedi). Nijednom taj odbor nije komunicirao ni sa jednim legalnim i leg- itimnim èiniocem države Crne Gore i njenog naroda. Državnim ili društvenim.

PRIVREMENI CENTRALNI ODBOR-VOJNO OSIGURANI UZURPATOR VLASTI U CRNOJ GORI: Odlukama i sveukupnim svojim èinjenjima samozvani Privremeni centralni izvršni odbor za ujedinjenje Srbije i Crne Gore iskazao se kao vršilac vrhovne vlasti u državi Crnoj Gori. Kao snaga jedino kompetentna da donosi odluke o ustavnopravnim pitanjima, od egzistencijalno-sudbinskog znaèaja za državu Crnu Goru i crnogorski narod! Da ih donosi bez ustavnog i zakonskog ogranièenja, rukovodeæi se jedino ciljem sjedinjenja Crne Gore Srbiji. Svoje odluke nadredio je tada važeæim Ustavu Crrne Gore i Zakonu o izboru narodnih poslanika. Direktno i kardinalno pogazio je tada važeæi Ustav Crne Gore, važeæe zakone i pravni poredak države Crne Gore. Odrekao je pravo i legitimitet Crnogorskoj narodnoj skupštini, ustanovljenoj tada važeæim Ustavom Crne Gore, i njenim legitimnim poslanicima, izabranim na legalan naèin, u tom momentu sa valjanim mandatom predstavnika naroda Crne Gore da sporazumno s kraljem Gospodarom (èl.36) donese odluku o teritorijalnim pitanjima države Crne Gore. Crnogorskoj narodnoj skupštini odrekao je pravo i legitimitet da donosi propise o izborima i da odluèuje po kojim propisima æe se izbori sprovesti.
Kolièina i kvalitet iznesenih èinjenica i njihov saodnos dovoljan su èinjenièni fond da se - sagledavajuæi ih i kroz prizmu sadržine i znaèenja koordinata tadašnje istorijske situacije, istorijskih procesa i njihovih usmjerenja - izvedu pouzdani èinjenièno-ocjenski zakljuèci o prirodi, karakteru, legalitetu i legitimitetu Privremenog centralnog izvršnog odbora za ujedinjenje Srbije i Crne Gore. Posebno o tome da li je imao pravo i legitimitet da donese odluke koje je donio 25. oktobra/7. novembra 1918. godine u Beranama.
Dajuæi èinjeniènu podlogu svakom èitaocu da sam izvede zakljuèke o tome, ja izvodim sljedeæa èetiri èinjenièno - ocjenska zakljuèka:
1.Po svih pet svojih svojstava - ustanovljenje, zadatak, sastav, sadržina rada i odgovornost - Privremeni centralni izvršni odbor za ujedinjenje Srbije i Crne Gore, koji je ustanovio Podgorièku skupštinu i odredio da je ona nadležna “da odluèi državno-pravnom položaju Crne Gore”, ekspozitura (afilacija) je Kraljevske vlade Srbije, locirana na teritoriji države Crne Gore, nezavisne, suverene i meðunarodno priznate sa suverenitetom i pravima istog ranga i ravnopravnim sa suverenitetom i pravima Srbije. Osnovana i locirana na teritoriji Crne Gore sa gaženjem njenih važeæih Ustava, zakona i pravnog poretka. Ekspozitura protivustavno, nelegalno i nelegitimno utisnuta u državno i društveno tkivo države Crne Gore. Ne može se smatrati predstavništvom naroda Crne Gore ni po meðunarodnom pravu, ni po pravu Crne Gore, ni po pravu Srbije, ni po bilo kojem pravnom naèelu ili standardnom politièkom demokratskom naèelu. Nelegalan je i nelegitiman Odbor, dakle.


Beranske odluke organizovano su nasilje Srbije nad pravom suverene Crne Gore


Bez ovlašæenja države Crne Gore ili bilo kojeg dijela njenog naroda, donošenjem prikazanih beranskih odluka 25. oktobra / 7. novembra 1918. godine i odluka o imenovanjima nosilaca državnih funkcija u Crnoj Gori, oznaèeni odbor osiono je nelegalno i nelegitimno, uzurpirao vrhovnu vlast crnogorske države, prava države Crne Gore i crnogorskog naroda, koja im prirodno pripadaju po važeæem meðunarodnom pravu, onda i sada. Grubo je povrijedio crnogorski suverenitet i crnogorsko dostojanstvo. Ponosno crnogorsko biæe. Grubo je potcijenio crnogorski narod. Nadreðivaèki i osiono naredbodavno iskazao je i stav da je narod Crne Gore narod sa kojim drugi raspolaže. Državi Crnoj Gori i crnogorskom narodu uzurpatorski je odrekao i faktièki nasilno oduzeo pravo da budu gazda u svojoj kuæi.
3. Odluke koje je oznaèeni odbor donio u Beranama 25. oktobra / 7. novembra i kasnije u procesu njihovog ostvarivanja po meðunarodnom i unutrašnjem pravu, organizovano su nasilje zvaniène vlasti Srbije nad pravnim poretkom suverene države Crne Gore. Nasilje državno, pravno, politièko, nekulturno. Tako je kada se neposredno uporede njihova suština sa konkretnom sadržinom tada važeæih: Ustava i pravnog poretka Crne Gore. Ustava Srbije i njenog pravnog poretka i meðunarodnog prava. Tako je i po univerzalnom pravnom pravilu koje utvrðuje da niko na drugoga ne može prenijeti prava više od onog za koje je legalno i legitimno ovlašæen da daje.
4. Nelegalne i nelegitimne odluke - pravno su ništavne. Njihovu pravnu ništavnost ne otklanja njihovo oživotvorenje. Ono samo dokazuje da je sila pogazila pravo, slobodu, kulturu.
Neizostavna posljedica toga je - nelegalno je i nelegitimno sve što je na njima zasnovano i što je uèinjeno kao njihovo izvršenje. Na ovoj taèki je nastanak i poèetak daljeg rasta nelegalnosti i nelegitimnosti Podgorièke skupštine i Odluke koju je donijela. Jer, tijelo koje je samo za sebe nelegalno i nelegitimno, ne može donijeti nijednu legalnu i legitimnu odluku. Aksiom je: na drugoga se može prenijeti, drugome se može dati samo ono pravo koje se ima. Dakle, Podgorièka skupština i njen zadatak da odluèi o buduænosti Crne Gore, “grbo su roðeni”. A “što se grbo rodi, vrijeme ne ispravi” - kaže poznata i iskustveno potvrðena izreka Valtazara Bogišiæa. “Iz krivog drveta, ništa pravo ne može se istesati” (Kant). Korijen je uvijek bitan za to koji æe se plod dobiti.
OD 1844. GODINE ZVANIÈNA SRBIJA RADI DA SE “BRIŠE CRNOGORSKA POSEBNOST”: Organizovano èinjenje zvaniènog državno-politièkog vrha države Srbije da se suzbije i “briše crnogorska posebnost” otpoèelo je sa Garašaninovim Naèertanijem od 1844. godine. Strateškim politièko - državnim dokumentom u kome je, izmeðu ostalog, projektovano proširenje teritorije države Srbije i na sve teritorije Crne Gore. Dokumentom na èijoj sadržini je, prema utvrðenju profesora Slobodana Jovanoviæa, priznatog velikana srpske nauke u oblasti države i prava, redovnog èlana Srpske akademije nauke, vrsnog i najveæeg poznavaoca istorije države i prava Srbije, zvanièna vlast Srbije bazirala svoju politiku sve do 1918. godine. Od tada pa sve do sada, oscilatorno po intenzitetu, zvanièna vlast Srbije je djelovala sa smjerom stvaranja uslova i okolnosti da sjedini Crnu Goru Srbiji. Da ostvari cilj “brisanja crnogorske posebnosti”. Za to koristi svaku priliku koja joj se pruži. Sa istim ciljem djeluje i u komunikacijama sa Rusijom, a 1918. najviše sa Francuskom. U tom cilju oštro je reagovala na svaki iskorak države Crne Gore kojim je jaèala svoju samostalnost i nezavisnost ili uzdizala nivo svoje državnosti. Poèev od 1852. godine kada je Crna Gora proglašena za Knjaževinu. Uviðajuæi da æe to otežati ostvarenje prisajedinjenja, proglašenje Crne Gore za Knjaževinu Garašanin je okarakterisao - “nož u leða Srbiji”. Na toj osnovi razvijao je politièku aktivnost protiv nezavisnog djelovanja Crne Gore.


Garašanin: Tvrdite da su Srbi i Crnogorci isto i tako brišite crnogorsku posebnost


Kada je u listu Glas Crnogorca od 20. januara do novembra 1884. godine objavljena serija èlanaka, koja se sa puno razloga oznaèava kao tadašnji Crnogorski nacionalni program, u kojima se konstatuje da je u “Crnoj Gori životno naèelo Crnogorstvo” u znaèenju kulturno-duhovne i narodnosno/nacionalne odrednice crnogorskog identiteta, zvanièna vlast Srbije preduzima akciju i “svi znatniji srpski listovi digoše graju”, kako piše Matavulj. Oštro je zvanièna vlast Srbije reagovala od 1903. do 1918. na svaki iskorak usmjeren da jaèa Crna Gora kao samostalna i nezavisna država. Drugi oblik djelovanja ciljno povezan sa prvim, a uspješan za ostvarenje cilja, jeste sistematsko indoktriniranje da su “jedno te isto Srbi i Crnogorci” i regrutovanje tim stanovištima indoktriniranih da se “bore” protiv “crnogorske posebnosti”, da se Crna Gora sjedini Srbiji. Za to je uspješno korišæeno “školovanje mladiæa iz Crne Gore” u Srbiji. Djelovanje sa smjerom da su “jedno te isto Srbi i Crnogorci” otpoèelo je izdavanjem Garašaninovog uputstva Milanu Piroæancu, koga je, na osnovu ugovora zakljuèenog 1866. godine izmeðu Srbije i Crne Gore, Vlada Srbije uputila u Crnu Goru sa dvostrukim zadatkom: da bude sekretar knjaza Nikole, ostvari “upliv na njega i na državna djela” i da “jaèa ideju sjedinjenja sa Srbijom”. Uputstvo koje mu je dao Garašanin sadrži i direktivu: “... U sravnjivanju srpskog naroda sa Crnogorcima ne davati nikad povoda da jedno drugom pretpostavljate, no svagda govoriti kao jednom te istom... jednom rijeèi, sve staranje na to upotrijebite da se što veæmom utvrdi, i upravo obljubi, ideja sjedinjenja, dokazujuæi da æe se iz tog sljedovati ne samo uvelièavanje srpskog naroda no i nadvisije njegovo nad nesrpskim narodom na Orijentu”. Tim putem treba “brisati crnogorsku posebnost”. Dakle, Garašanin konstatuje postojanje posebnosti “srpskog naroda” i “Crnogoraca”, što odgovara stvarnosti koju je on tada i iskazao! U kazivanjima o Garašaninu ovo se previða èesto! U svom izvještaju po završetku misije Milan Piroæanac je predložio Vladi Srbije: sjedinjenje Crne Gore Srbije osiguravati prije svega tako što æe se mladiæi iz Crne Gore, iz uglednih porodica, školovati u Srbiji i u Srbiji ih uèiti da su “jedno te isto Srbi i Crnogorci”. Vlada Srbije usvojila je tu orijentaciju. Od tada je organizovano školovanje mladiæa iz Crne Gore u Srbiji. U poèetku desetine, a kasnije i stotine mladiæa. U toku školovanja uèeni su da su Srbi i Crnogorci “jedno te isto” i usmjeravani da, kao intelektualna elita u Crnoj Gori, rade protiv crnogorske posebnosti i samostalnosti države Crne Gore.
Djelovanje u pravcu “brisanja crnogorske posebnosti” od 1903. godine direktno i neposredno usmjereno je na likvidaciju države Crne Gore. Nekoliko èinjenica o tome. Zvanièna vlast Srbije, inicirala je i osigurala da se u Beogradu politièki organizuju crnogorski studenti, da se ukljuèe u djelovanje “beogradskog jugoslovenskog pokreta” na èijem su èelu stajale poznate èvrste organizacije “Narodna odbrana” i “Crna ruka”. Vlada je finansirala i davala pravac djelovanju politièki organizovanih crnogorskih studenata. Odredila im je osnovni pravac djelovanja: sjedinjenje Crne Gore Srbiji. Politièki organizovani studenti u Beogradu postali su ekspozitura i sprovodnik politike zvaniène Srbije u Crnoj Gori. Grupa (16) politièki organizovanih u Beogradu crnogorskih studenata, 8. novembra 1905. godine objavljuje svoju programsku deklaraciju, sa nazivom Rijeè crnogorske studentske omladine, kao reakciju na obznanjenu odluku knjaza Nikole da æe 19. novembra donijeti Ustav Crne Gore. U programskoj deklaraciji iskazuje opredjeljene: “Zdravo shvatanje nacionalnih interesa u novom životu Crne Gore uèiniæe da sve separatistièke težnje, antagonizam i provincijalni interesi, ukoliko bi se kosili sa stvarnim interesima srpskog naroda, moraju u-stuknuti pred idejom slobode i ujedinjenja srpskog naroda”. Opredjeljenje je potom akciono operacionalizovano sa stavom: da Crna Gora bude “južna srpska pokrajina”.


Preko Andrije Radoviæa Srbija uspijeva da crnogorsku vladu odvoji od kralja Nikole


Ustavno ureðivanje države Crne Gore, dakle, jeste: separatizam, provincijalna težnja, koji “moraju ustuknuti pred idejom ujedinjenja srpskog naroda”. Mora biti “južna srpska pokrajina”, što podrazumijeva: mora biti ukinuta država Crna Gora! Drugaèije ne može postati to što se odreðuje kao cilj. Ostvarivanje legitimnih prava Crne Gore kao države, njena borba za svoja prava, od tada kontinuirano, a bez osnova, proglašava se “separatizmom”, sa znaèenjem osude. Politièke i moralne. Nigdje u svijetu se borba za svoja legitimna prava ne kvalifikuje separatizmom. Niti ima osnova za to. Razlog donošenja programske deklaracije u to vrijeme jasan je: ustav je pravno - politièki èinilac modernizovanja, uèvršæenja i jaèanja svake države. Crne Gore takoðe. Èinilac afirmacije i osiguravanja njenog pravno - politièkog, kulturološkog, nacionalnog identiteta, posebnog individualiteta, subjektiviteta. Istovremeno i èinilac, snaga, jaèanja ugleda i pozicije države u sistemu država i obaveze drugih država da poštuju njen identitet, individualitet, subjektivitet. Zato je trebalo sprijeèiti njegovo donošenje kako bi se time sprijeèilo uveæanje prepreka za ukidanje crnogorske države. Kada je donesen Ustav za Knjaževinu Crnu Goru, 19. decembra 1905. godine i njime uspostavljen parlamentarni sistem, grupa (16) crnogorskih studenata i drugi Crnogorci pridobijeni za politiku Srbije taj sitem dožive kao šansu da ostvare “brisanje crnogorske posebnosti”, da se ukine Crna Gora i njena teritorija prisajedini teritoriji države Srbije. Zato su svoje djelovanje u tom pravcu usredsredili kroz Crnogorsku narodnu skupštinu. Borba oko toga voðena je oštro, intenzivno sve do poèetka balkanskih ratova. Za ostvarivanje tog cilja organizovale su i dvije zavjere, 1907, 1908/1909. I u toku ratnih dejstava kontinuirano je zvanièna Srbija radila da sebi prisajedini Crnu Goru. Crnogorski brigadir Jovan Beæir, delegat Crne Gore u srpskoj Vrhovnoj komandi 1914. u oktobru mjesecu 1914. godine, “demonstrativno je napustio tu dužnost zbog toga što je na njega vršen pritisak da se pridruži usmjerenju vojske, da se ubrza potpuno sjedinjenje Crne Gore Srbiji”. Djelovala je kontinuirano da pomoæ saveznika Crnoj Gori “ide” preko Srbije i tako je drži u zavisnosti; da crnogorska vojska ne bude na Krfu i na Solunskom frontu kao posebna vojna cjelina ili jedinica.

O ÈINJENJIMA SRBIJE 1916 - 1918. DA OSIGURA SJEDINJENJE: Zvanièna Srbija, 1916. godine, pod dirigentskom ulogom Nikole Pašiæa, tadašnjeg predsjednika Kraljevske vlade Srbije, zapoèinje široku, sistematsku i energiènu akciju za sjedinjenje Crne Gore Srbiji. Formiran je poseban odsjek, Crnogorski odsjek, u Ministarstvu inostranih djela Srbije. U decembru je podnio referat o crnogorskom pitanju na sjednici vlade (Ministarskog savjeta) u kome je razradio plan rada na sjedinjenju. U njemu utvrðuje rušenje ugleda i spreèavanje uticaja kralja Nikole, njegovo odvajanje od uticajnih prvaka i naroda kao jedno od kljuènih usmjerenja rada za ostvarenje cilja - sjedinjenja. Krfska deklaracija (1917) izraðena je i donesena u organizaciji državno-politièkog vrha Srbije. Izraðena je i donesena bez poziva predstavnicima države Crne Gore da u tome uèestvuju. U toj deklaraciji, iako je njena sadržina posveæena ureðenju državnih odnosa na jugoslovenskom prostoru, država Crna Gora i crnogorski narod nijesu èinilac odluèivanja o svojoj sudbini. U januaru 1917. za svoju politiku zvanièna vlast Srbije, koju tada reprezentuje Nikola Pašiæ, pridobija i Andriju Radoviæa, tadašnjeg predsjednika crnogorske vlade u izbjeglištvu. Preko njega uspijeva da Vladu odvoji od kralja Nikole i suprotstavi je njemu. Po direktivnim instrukcijama koje je Pašiæ uputio srpskom poslaniku u Parizu Vesniæu, Andrija Radoviæ formira Crnogorski odbor za narodno ujedinjenje, sa sjedištem u Parizu. U uputstvu za organizovanje tog odbora, u kojem obrazlaže potrebu njegovog formiranja, Nikola Pašiæ, dirigent svih akcija za sjedinjenje Crne Gore Srbiji, za njeno “dodavanje kao prikljuèka Srbiji”, njegove zadatke formulište u 15 taèaka.


Djelovanje Odbora za ujedinjenje, skupa sa propagandom, plaæala je srpska vlada


Meðu njima je naèelni zadatak: da meðu Crnogorcima vodi unionistièki pokret, “u duhu opštih srpskih interesa i našeg programa”, to jest sa ciljem sjedinjenja Crne Gore Srbiji. Odbor je i radio po direktivnim uputstvima Pašiæa. U tekstu nacrta svog proglasa o ujedinjenju, Odbor cilj formuliše - “ujedinjenje Crne Gore sa Srbijom i Jugoslavijom”. Blisko jugoslovenskoj ideji, dakle. Depešom od 24. februara 1917. upuæenom poslaniku Vesniæu, Pašiæ interveniše: “U deklaraciji - proglasu - crnogorskog odbora ne treba da uðe rijeè niti Jugoslavija, niti Jugosloveni, niti ma kakva pogodbena formula ili reèenica. Odbor radi s nama na spajanju Crne Gore sa Srbijom i na jedinstvu srpskog naroda bez obzira na ostale Jugoslovene. Ova èinjenica je veoma bitna za razumijevanje i motiva, i suštine, i cilja Podgorièke skupštine i Odluke koju je donijela. Odbor prvobitnu formulaciju zamjenjuje sa formulacijom: “Ujedinjenje Crne Gore sa Srbijom i ostalim srpskim, hrvatskim i slovenaèkim zemljama u jednu nezavisnu državu”. U proglasu se Crnogorci pozivaju da se okupe pod tim geslom. U aprilu mjesecu 1917. godine Obor je poèeo izdavati list Ujedinjenje, koji je izlazio povremeno. U njemu su objavljivani tekstovi u kojima se: optužuje kralj Nikola za kapitulaciju i izdaju; odluèno zastupaju stavovi koje je iskazivao Pašiæ; oštro napadaju tada èesto pojavljivani tekstovi za federativno ureðenje jugoslovenske države; zastupaju stavovi o strogom centralizmu. List je upuæivan u Crnu Goru i dijeljen Crnogorcima svuda u svijetu gdje ih je bilo. Ukljuèujuæi SAD, Kanadu i logore crnogorskih interniraca. Vlada Srbije u cjelini finansirala je djelovanje ovog Odbora. Ukljuèujuæi štampanje i distribuciju lista.
Poèetkom decembra 1916. godine, Pašiæ upuæuje Svetozara Tomiæa u Italiju, Francusku i Švajcarsku da se sastane sa Crnogorcima u tim zemljama i da ih pridobije za srpsku politiku. Tomiæu je dao uputstvo èija je suština: “Ne smemo dopustiti da se pokret meðu izbjeglim Crnogorcima i onima u Americi razvija u drugom pravcu do u onom koji ide u saglasnost sa politikom Kraljevine Srbije i opštim srpskim interesima”. Tomiæ je s tim nalogom boravio u Rimu, Nici, Marselju, Parizu i Ženevi. Sastao se i razgovarao sa grupama Crnogoraca “pristalica i protivnika kralja Nikole”. Istovremeno Pašiæ je u Francusku uputio dr Mihaila Vukèeviæa, a u Švajcarsku, Italiju i Fracnsuku i dva crnogorska studenta, Gligorija Vukèeviæa i Jovana Ðuroviæa, da borave u tim zemljama, “radi propagiranja ideje o spajanju Crne Gore sa Srbijom meðu crnogorskom omladinom”.
Na inicijativu M. Vukèeviæa, upuæenu iz Francuske, Pašiæ je uputio u Ameriku dva Crnogorca, o èemu je obavijestio srpskog poslanika u Parizu ovako: “Radi propagiranja ideje o spajanju Crne Gore sa Srbijom, odluèio sam da pošaljem u Ameriku dva Crnogorca da tamo meðu Crnogorcima i drugim Jugoslovenima šire tu ideju i da obavještavaju tamošnje Srbe o posljednjim danima Crne Gore i njene vlade na èelu sa kraljem Nikolom”. Ti Crnogorci - S. Bogdanoviæ i M. Paviæeviæ - otputovali su u SAD sa Pašiæevim instrukcijama, a njegov povjerenik u Francuskoj M. Vukèeviæ napisao je “apel Crnogorcima u SAD u kome ih poziva da ne idu u crnogorsku, veæ srpsku vojsku”. Kasnije su u SAD upuæeni Miloš Ivanoviæ, èlan Crnogorskog odbora za narodno ujedinjenje, i Ðuro Vukmiroviæ. M. Paviæeviæ je potom iz SAD otputovao u Kanadu, sa istim zadatkom. U crnogorskim kolonijama, u gradovima, oni su osnivali odbore, prvo u Njujorku, a zatim i u drugim gradovima. Preko ovih odbora razvijali su široku aktivnost. Uspjeli su stvoriti širi krug pristalica sjedinjenja Crne Gore i Srbije i odvratiti dio Crnogoraca da ne stupaju u crnogorske vojne jedinice, nego u srpske... Obezbjeðivali su da se dijeli list Ujedinjenje, koji je redovno upuæivan iz Pariza. Crnogorski odbor za narodno ujedinjenje, sa sjedištem u Parizu, djelovao je, sa istim smjerom i ciljem, i meðu crnogorskim internircima u austro-ugarskim logorima.


Novac dati protivnicima kralja Nikole koji bi mogli vezati pleme za sebe


Ta aktivnost u logorima bila je veoma živa u toku 1918. godine. Usmjerena je na stvaranje raspoloženja i opredjeljenja interniraca za politiku “bezuslovnog ujedinjenja”. Internircima Odbor je dostavio proglas i, u djelovima (radi izbjegavanja cenzure program daljeg rada na sjedinjenju Crne Gore sa Srbijom. Istovremeno su im dostavljeni paketi hrane i odjeæe. Nastojano je da oko 150 interniranih ðaka i studenata dobiju dozvolu da pohaðaju nastavu u Austro-ugarskoj. Za to je Vlada Srbije Odboru odobrila namjenska sredstva u “iznosu od 10-15.000 franaka mjeseèno” (odluka je, naravno držana u strogoj tajnosti). Naroèita pažnja poklanjana je, zbog njegovog ugleda i autoriteta, generalu Radomiru Vešoviæu, kome su i “dvema njegovim æerkama, koje su takoðe bile internirane”, upuæivani na imena “paketi hrane i odjeæe”. njegovoj porodici u Crnoj Gori “srpsko Ministarstvo inostranih dela odobrilo je pomoæ od 500 franaka”. Intenzivnim i osmišljenim radom u tom pravcu, u “logorima crnogorskih interniraca stvoren je jak tabor pristalica bezuslovnog ujedinjenja”, a je meðu istaknutim internircima bilo i oštrih protivnika takve politike. To je rezultiralo oštrom politièkom borbom pristalica dvije državotvorne orijentacije interniraca - jedne koja je podržavala politiku koji je vodio pariski Crnogorski odbor za narodno ujedinjenje, za “bezuslovno ujedinjenje sa Srbijom”, i druge koja je podržavala ujedinjenje na naèin projektovan politikom kralja Nikole. Prvi oštar sukob nastao je u logoru Karlštajn. Nastao je povodom inicijative da se kralju Nikoli uputi sauèešæe povodom smrti njegovog sina, knjaza Mirka, koji je umro poèetkom marta 1918. Sauèešæe su njegovi pisci napisali sa intonacijom izjave vjernosti i odanosti Nikoli. Prema podacima koje je objavio dr Novica Rakoèeviæ u citiranim radovima Pokret za ujedinjenje Crne Gore sa Srbijom meðu interniranim Crnogorcima... (str.175) i Crna Gora i ujedinjenje (str.86), telegram je predao jedan general u ime pristalica. Na oštru intervenciju druge grupe interniraca, telegram je sa pošte vratio komandant logora. U oštroj polemici oko toga na zboru interniraca, vraæanje telegrama je branjeno sadržinom Krfske deklaracije i buduænošæu. Na glasanje je od 124 internirca, koliko ih je bilo u logoru, 62 potpisalo telegram sauèešæa (55 oficira i 7 civila), a 61 nije (34 oficira i 27 civila). U logoru Boldogason tada je “veæina interniraca stavilo znak korote i prisustv-ovala pomenu u logorskoj kapeli”. Odnos se mijenjao pod uticajem propagande. 4. novembra 1918. u logoru Boldogason oficiri su održali skup, na kome je 263 oficira potpisalo Izjavu crnogorskog oficira svome narodu, èija je sadržina na liniji politike koju je zastupao Crnogorski odbor za narodno ujedinjenje. Pristalice ujedinjenja Srbije i Crne Gore vodili su borbu da se prihvati ideja ujedinjenja, a nijesu otvarali pitanje ni naèina ujedinjenja, ni oblika vladavine. Kazivali su da to pitanje ima da riješi ustavotvorna skupština. Pomoæu pridobijenih Crnogoraca, Pašiæ je organizovao aktivnost sa istim smjerom i ciljem i u Crnoj Gori. U poèetku je to èinio preko pojedinaca i skriveno. To ilustruje sadržina jednog pisma koje mu je poslao jedan od povjerenika, u kojem stoji i ovo: “Ja sam dovršio spremanje da žena, o kojoj sam Vam tamo govorio, poðe preko Švajcarske u Crnu Goru s mojim instrukcijama”. Nakon obrazovanja Crnogorskog odbora za narodno ujedinjenje, aktivnost prema Crnoj Gori odvijala se preko njega. Ta aktivnost bila je raznovrsna i intenzivna. “Polovinom 1918. g. srpska Vlada je Crnogorskom odboru stavila na raspolaganje 300. 000 franaka da ih uputi kao pomoæ sirotinji u Crnoj Gori”. U Odboru je inicirano da pri korišæenju te sume sredstava “treba više da gledamo sa politièke taèke gledišta, tj. da je iskoristimo za naše politièke ciljeve”, tako što “novac ne bi trebalo davati svoj sirotinji, jer se to ne bi osjetilo, veæ ga dati istaknutijim ljudima u plemenu, koji su ranije stradali od režima kralja Nikole, a koji bi mogli vezati plemena za sebe”. Uz konstataciju da je “o tome pitao srpsku Vladu”, Andrija Radoviæ, predsjednik Odbora, upozorio je “da ako do toga doðe, treba sve raditi u najveæoj tajnosti i slati maskirano”.


Pešiæ je uspio da onemoguæi povratak kralja Nikole i time obezglavio Crnu Goru


Od aprila mjeseca 1917. godine, kada je izašao prvi broj lista Ujedinjenje, Odbor je sve brojeve dostavljao u Crnu Goru na adrese pristalica politike koju je on zastupao. Odbor je održavao i pojedinaène veze sa pojedinim liènostima u Crnoj Gori. Odbor je u Crnoj Gori djelovao i unutar Komitskog pokreta i preko njega u narodu. Pokreta koji je nastao sredinom 1916. imao je, prema objavljenim citiranim radovima Novice Rakoèeviæa, oko 1.100 registrovanih pripadnika. Nastao je sa zadatkom - borba protiv okupatora. Organizovan u “komitske èete” za pojedine rejone, nije bio èvršæe vojno-politièki povezan. Ali, održavane su veze izmeðu njih. Njima je dostavljen i list Ujedinjenje. U maju mjesecu 1918. godine komiti su saznali za program ujedinjenja Odbora iz Pariza. Pridobijeni su da rade u korist njegove realizacije. Razvili su politièku aktivnost na njegovoj liniji. Jedan od vidova te aktivnosti je održavanje zborova po pojedinim rejonima u organizaciji komita. Nekim su prisustvovali samo komiti, a nekim i stanovništvo. Jedan od takvih zborova, na kome je “prisustvovalo 380 komita” održan je u Dobrilovini, blizi Mojkovca, “10. i 11. jula 1918. godine. “Grupa komita” koja je uèestvovala na zboru, “poslije duže diskusije i izlaganja pojedinih grupa... donijela je odluke: 1. Da se produži borba protiv okupatora do konaènog istjerivanja iz zemlje i ujedinjenja Crne Gore i Srbije pod dinastijom Karaðorðeviæa. 2. Da se ne dozvoli povratak kralju Nikoli i njegovoj porodici u Crnu Goru... 4. Da se sprijeèi svaka dalja propaganda povraæenim internircima za raèun kralja Nikole. 5. Da se nastoji svim sredstvima pridobijanje za naš pokret, a predoèiti im da oblik države i njenog ureðenja se ostavlja po završetku rata narodu na opredjeljenje”. Komiti su odluke pronosili i na njihovoj liniji djelovali po svim djelovima Crne Gore. Pašiæ je intenzivno komunicirao sa saveznièkim državama, najintenzivnije sa Vladom Francuske, sa ciljem dobijanja njihove podrške i za ovaj dio politike koju vodi. Više puta je radi te komunikacije boravio i u Parizu u oznaèenom periodu. Prikazujuæi kralja Nikolu kao izdajnika saveznika, izdejstvovao je od Vlade Francuske da sprijeèi izlazak iz Francuske kralju Nikoli i Vladi Crne Gore i njihov povratak u Crnu Goru. Time je obezbijedio da se održi razdvojenost crnogorskog naroda i njegovog voðstva i na taj naèin da se obezglavi Crna Gora. Da, pomoæu pridobijenih Crnogoraca, odanih vlasti Srbije, tako obezglavljenu crnogorsku državu lakše i brže ukine i prisajedini Srbiji. Izdejstvovao je i da velike sile do kraja Mirovne konferencije djeluju na naèin koji je u korist politike koju je Pašiæ vodio.
Jedan od najveæih poznavaoca djelovanja Nikole Pašiæa, koji je rezultate svog studijskog izuèavanja tog djelovanja iskazao u obimnoj knjizi Pašiæ i Srbija, izrièito zakljuèuje: Bez mnogo sentimentalnosti Pašiæ je gledao da jedan osjeæajni talas iskoristi za svoje planove i da Crnu Goru doda kao prikljuèak širenju Srbije”.

ULOGA I UTICAJ SRPSKE VOJSKE U IZBORNIM PROCESIMA: Srpska vojska je na dva naèina uticajno sudjelovala u izbornim procesima. Prvo, izvršenjem naredbe naèelnika srpske Vrhovne komande od 11. novembra 1918, da trupe u Crnoj Gori “nastave najenergiènije i svim sredstvima da se na teritoriji na koju je naša vojska okupirala uguši svaka agitacija, pa ma od koga dolazila. Za ovo vam stoje na raspolaganju sva sredstva, kojima možete raspolagati bez ikakvog prezanja”. Drugo, izvršenje naredbi Vrhovne komande srpske vojske vojnim komandama sa sjedištem u Sarajevu, Zagrebu i Beogradu, da preuzimaju mjere i izvršavaju konkretna èinjenja kojima æe zadržavati internirce iz Crne Gore, koji su se vraæali iz austrougarskih logora, kako ne bi došli u Crnu Goru “dok se pitanje ujedinjenja ne riješi”.
Na osnovu naredbi njihove Vrhovne vojne komande, neutvrðenom broju crnogorskih interniraca srpska vojska je sprijeèila povratak u Crnu Goru dok nije završena Podgorièka skupština.


Živojin Mišiæ naredio je da se generalu Vešoviæu onemoguæi povratak u Crnu Goru


Naredbe, raspisi i uputstva o tome nalaze se u fondu dokumenta Vrhovne vojne komande srpske vojske. Ilustrovano navodim sljedeæe podatke: Naredbama od 8. i 9. novembra naèelnik srpske Vrhovne komande, vojvoda Živojin Mišiæ, naredio je komandantu II armije, vojvodi Stepi Stepanoviæu, da generalu Radomiru Vešoviæu “omete ulazak u Crnu Goru”, a delegatu vrhovne komande u Zagrebu, potpukovniku Simiæu, da tako postupi prema vojvodi Ðuru Petroviæu i brigadiru Milutinu Vuèiniæu, i da se “crnogorske èete ni u kom sluèaju ne šalju u Crnu Goru”. Na osnovu tih naredbi, u Bosanskom Brodu zadržani su: generali Radomir Vešoviæ, Jovan Beæir i Jakov Jovanoviæ, majori: St. Radoviæ, Radovan Radoviæ, Živko Nikèeviæ i Vlado Vrbica, barjaktari: Marko Popoviæ i Marko Martinoviæ. Koliko je još od 9.950 crnogorskih interniraca i oko 15.000 iz logora - radnih jedinica zadržano da se do završetka izbora i rada Podgorièke skupštine ne vrati u Crnu Goru, nije poznato. Sprijeèen je dolazak u Crnu Goru prije završetka Podgorièke skupštine i Marku Dakoviæu, od 1903. godine, èelniku crnogorskog omladinskog pokreta za ujedinjenje Crne Gore i Srbije. Sprijeèen mu je dolazak zato što je bio opredijeljen za republikanski oblik vladavine nove države, sa pristankom da o obliku vladavine odluèi ustavotvorna skupština novoformirane države. Iz istih razloga sprijeèen je dolazak u Crnu Goru i Jovanu Ðonoviæu, od 1903. godine jednom od najistaknutijih èlanova najužeg rukovodstva crnogorskog omladinskog pokreta za ujedinjenje Srbije i Crne Gore. Zadržavani su, dakle, ne samo pristalice kralja Nikole i koncepcije samostalne države Crne Gore nego i istaknuti borci za ujedinjenje Srbije i Crne Gore koji nijesu prihvatili monarhijski oblik vladavine nove države i predaju Crne Gore na upravljanje bilo kojoj dinastiji. Crnogorci kojima je sprijeèen dolazak u Crnu Goru da uèestvuju u procesima izbora za Podgorièku skupštinu, bili su u veæini, obrazovane liènosti - oficiri, profesori, uèitelji, sveštenici. Jedan broj je imao i državnièka znanja i iskustvo. Veæina sa autoritetom u svojim sredinama ili u cijeloj Crnoj Gori. Prethodni spisak to ilustruje.
Spreèavanje njima da uèestvuju u procesima izbora za Podgorièku skupštinu i da utièu na njeno odluèivanje, bez sumnje uticalo je na rezultate izbora i odluèivanja Podgorièke skupštine u korist unionista, u korist njihove koncepcije “bezuslovnog ujedinjenja”. Srpska vojska, svojim mjerama i konkretnim èinjenjima, direktno i na protivpravan naèin, spreèavala je da unionisti u Crnoj Gori imaju politièke oponente ili politièke partnere. Time im je osiguravala da konstituišu Podgorièku skupštinu kao skup unionista.
Direktno miješanje u izborni proces, srpska vojska je grubo povrijedila suverenitet države Crne Gore i crnogorskog naroda. To njenom konstatovanom èinjenju daje znaèenje koje prevazilazi izbore. Stacionirane jedinice srpske vojske na teritoriji Crne Gore svoje djelovanje za vrijeme izbora zasnivale su i navijaèki usmjeravale, prirodno, kako im je nareðeno: da obezbijede sjedinjenje Crne Gore Srbiji. Stvarale su opšte uslove, atmosferu, pogodne unionistima da ostvaruju svoje ciljeve, a nepovoljnu za iskazivanje drugaèije volje brojnim glasaèima. Djelovanje koje izbore èine ne samo antidemokratskim nego i neporjecivo neregularnim.
Komandant Jadranskih trupa, Dragutin Milutinoviæ, tri dana prije poèetka zasijedanja Podgorièke skupštine, Vrhovnu komandu srpske vojske obavještava o pripremama Podgorièke skupštine i iskazuje svoju procjenu njenog rezultata. U izvještaju naglašava: “Uspjeh je, može se reæi, obezbijeðen”. Dan kasnije dostavlja novi izvještaj u kome stoji: “Sjutra 11. ovog mjeseca (po starom kalendaru - moja napomena) sastaje se, ovdje u Podgorici, Narodna skupština koja ima da proklamuje ujedinjenje Crne Gore sa Srbijom. Ova se stvar može smatrati kao potpuno sigurna. Potrebno je, meðutim, da odluka Crnogorske narodne skupštine o ujedinjenju bude od strane naše vlade odmah prihvaæena i sankcionisana i da vlasti u Crnoj Gori budu odmah organizovane po odredbama naših zakona. Od brzine (podvuèeno u originalu - moja napomena) s kojom se ova odluka usvoji i u djelo provede, zavisi dalji tok dogaðanja”.


Srpska vojska direktno se umiješala u izborne procese za Podgorièku skupštinu


Ovi izvještaji kazuju o direktnoj zainteresovanosti i involviranosti srpske vojske u izborne procese za izbor poslanika u Podgorièku skupštinu. Sve je to i saglasno utvrðenom zadatku srpske vojske odreðenom joj naredbom za “prodor u Crnu Goru” - da rade “na sjedinjenju Crne Gore sa Srbijom”, da u tom radu ne budu “meka srca”. One su radi toga i stacionirane na teritoriji Crne Gore. Na osnovnu konstatovanih èinjenica, sa dosta pouzdanosti može se ocijeniti da su snaga i moæ srpske vojske dali moæ, snagu i akcionu sigurnost Privremenom centralnom izvršnom odboru, bez èega on ne bi mogao izvršiti to što je izvršio u pripremama, izboru “poslanika”, organizovanju rada Podgorièke skupštine i u donošenju Odluke koju je ona donijela. Takvu ulogu srpskih trupa u organizovanju Podgorièke skupštine potvrðuje i njihovo angažovanje u slamanju crnogors-kog narodnog otpora sprovoðenju Odluke Podgorièke skupštine.

IZBORI SA NIZOM NEREGULARNOSTI NE DAJU LEGITIMITET ZA ODLUÈIVANJE U IME NARODA: Naprijed konstatovane èinjenice, njihovi odnosi i znaèenja neporecivo kazuju da su izbori poslanika u Podgorièku skupštinu sprovedeni sa nizom neregularnosti. Najgrublja i najoèiglednija neregularnost sastoji se u tome što je srpska vojska sprijeèila povratak u Crnu Goru, do završetka izbora, znatnom broju crnogorskih generala, oficira, politièara i drugih uticajnih intelektualaca. Neregularnost se sastoji i u tome što poslanike koji su predstavljali graðane èitave Bjelopoljske oblasti i èitavog Plavsko-gusinjskog sreza, što je naprijed konstatovano, nijesu birali njihovi graðani. Sastoji se i u tome što su izbori poslanika u Cetinju, Nikšiæu i Beranama sprovedeni dva dana kasnije od dana koji je raspisom odreðen kao dan izbora poslanika, a na volji onih koji su o tome odluèivali. Glasanje je izvršeno bez biraèkih spiskova i bez bilo kakve evidencije o identitetu glasaèa; biraèki odbori nijesu odreðivani; proglašavan je izbor povjerenika konstatovanjem da je dobio veæinu; a bez utvrðivanja broja prisutnih biraèa i broja glasova za pojedine kandidate; nije utvrðivano koliko je na izbornim zborovima uèestvovalo glasaèa i da li je uèestvovala polovina glasaèa odreðenog izbornog podruèja; rezultate glasanja na zborovima utvrðivali su samo oni koji su rukovodili zborom pa i kada su bili kandidati i kada su za sebe utvrðivali da su izabrani (Cetinje, na primjer); punomoæja su izdavala lica koja nijesu prisustvovala izborima, bez pisanih dokumenata, i tako dalje. Izbori su, stoga, neregularni mjereno ne samo zato što su zakazani od subjekta koji nije imao ni pravo ni od naroda dobijeni legitimitet, što su sprovedeni na naèin suprotan crnogorskom zakonu, nego su neregularni i po standardima poštovanim u svim evropskim državama i u drugoj polovini 19-og vijeka. Nijesu regularni ni po Pravilima po kojima su sprovedeni, jer nijesu poštovane ni odredbe u njima sadržane. Odluèujuæi su bili moæ i sud unionista i njihovo opredjeljenje da se po svaku cijenu osigura pobjeda “bezuslovnog ujedinjenja”. Zbrzanost sprovoðenja izbora i “mutna situacija”, kako situaciju opisuje Æetkoviæ, to su im omoguæavali. Izneseni podaci dovoljan su osnov da se pouzdano izvede konaèni èinjenièno - ocjenski zakljuèak o kakvoæi sprovedenih izbora za Podgorièku skupštinu. Zakljuèak je: Ukupnost svih èinjenica o naèinu, uslovima, neregularnostima i atmosferi sprovedenih izbora poslanika u Podgorièku skupštinu 1918. godine, pouzdano kazuje da ti izbori nemaju svojstva i kvalitet demokratskih, èestitih, dostojanstvenih i pravednih izbora. Nijesu omoguæili da se utvrdi stvarna volja veæine biraèa. Nijesu legalni i legitimni. Nijesu ni omoguæili, ni obezbijedili, da se izabere “opštenarodna skupština”, kako je bilo proklamovano. Procesura, rokovi, naèin sprovoðenja izbora i utvrðivanja izbora povjerenika, a potom poslanika u Podgorièku skupštinu, iskljuèivo raspolaganje unionista (unitarista) sa apsolutno svim instrumentima rukovoðenja izbornim procesom i njihova organizovanost, omoguæili su Privremenom centralnom izvršnom odboru da on stvarno odabere poslanike, da to fasadno pokrije izborima, i da tako osigura da apsolutnu veæinu poslanika u Podgorièkoj skupštini èine pouzdano opredijeljeni za koncepciju “bezuslovnog ujedinjenja”, unionistièku koncepciju.


Temelj Odluke Podgorièke skupštine je negiranje posebnosti crnogorskog naroda


Nema više nijedne indicije, o èinjenicama i da se ne govori, koja bi pouzdanije makar ukazivala, ako ne i dokazivala, da je veæinska politièka grupacija u sastavu Podgorièke skupštine zaista izabrana veæinom glasaèa u Crnoj Gori. Sprovedenim izborima, sa svojstvima koji karakterišu izbore, suštinski govoreæi, izabran je politièki forum unionistièkog pokreta u Crnoj Gori, a ne “opštenarodna skupština” naroda Crne Gore.
Sprovedeni u cjelini protivpravno, od raspisivanja izbora i propisivanja pravila po kojima su sprovedeni, pa do naèina utvrðivanja rezultata i verifikacije mandata, i bez svojstava koje osiguravaju demokratsko utvrðenje stvarne volje veæine biraèa, izbori poslanika u Podgorièku skupštinu nemaju kvalitet koji Podgorièkoj skupštini daje legitimitet da odluèuje u ime naroda Crne Gore.

IZVORNI TEKST ODLUKE PODGORIÈKE SKUPŠTINE: Odluka Podgorièke skupštine sastoji se iz dva dijela. Prvi dio je narativno obrazloženje drugog dijela - pravno-regulativnog. Drugi dio Odluke, iskazan u pravno-regulativnoj formi, ima èetiri taèke.

Drugi dio Odluke i jeste - Odluka Podgorièke skupštine.
Taj dio je relevantan za ocjenu legaliteta i legitimiteta Odluke. Prvi dio je za analize sa stanovišta vjerodostojnosti i kvaliteta stavova u njemu iskazanih. To je izvan tematike ovog rada. Za razumijevanje na kojoj je kulturno-duhovnoj i politièkoj matrici Odluka zasnovana bitna su dva segmenta sadržine tog narativnog dijela Odluke. To su: negacija posebnosti crnogorskog naroda i naglašavanje ocjena da je izdajnik kralj Nikola Petroviæ. Èinjenice, meðutim, negiraju i jedno i drugo. Pravno-regulativne taèke Odluke formulisane su ovako i ovim redom:
“1. da se kralj Nikola I Petroviæ Njegoš i njegova dinastija zbaci s crnogorskog prestola; 2. da se Crna Gora s bratskom Srbijom ujedini u jednu jedinu državu pod dinastijom Karaðorðeviæa, te tako ujedinjenje stupe u zajednièku otadžbinu našeg troimenog naroda Srba, Hrvata i Slovenaca;
3. da se izabere izvršni narodni odbor od pet lica, koji æe rukovoditi poslovima dok se ujedinjene Srbije i Crne Gore ne privede kraju, i 4. da se o ovoj skupštinskoj odluci izvijesti bivši kralj Crne Gore Nikola I Petroviæ, vlada kraljevine Srbije, prijateljske saveznièke sile i sve neutralne države”.
Pojedinaèna odreðenja u sve èetiri taèke dijalektièki su povezana. Meðusobno su uslovljena. Sadržina njihova uzajamno se prepliæe i prožima. Skupno oblikuju èvrsto koncepcijsko, smisaono i sadržinsko jedinstvo. To sve èetiri taèke èini jednom Odlukom, sa više meðuzavisnih elemenata. Tekst je naslovljen Odluka, a ne u množini, kada je akt koji je donijela Podgorièka skupština prvi put javno objavljen odmah po njegovom donošenju. Kljuèna sadržina Odluke su njene prve dvije taèke. Odreðenja u treæoj i èetvrtoj taèki samo je konsekvencija regulisanog u prvoj i drugoj taèki. Bez trajnijeg su dejstva.

NEMA JUGOSLAVIJE I JUGOSLOVENA U ODLUCI: Tri èinjenice su oèigledne iz samog teksta Odluke. Njihova oèiglednost èini ih neporjecivim, a bitno kazuju o suštini i smislu Odluke i bitno doprinose njenom razumijevanju. Prvo: U Odluci nema rijeèi - Jugoslavija i Jugosloven. Striktno je njome ispunjen zahtjev Nikole Pašiæa - da u aktima o sjedinjenju “ne treba da uðe rijeè Jugoslavija, niti Jugosloven, niti ma kakva pogodbena formula ili reèenica”. Dakle, jugoslovenska ideja nije ni suština ni osnov Odluke Podgorièke skupštine 1918. Drugo. Odluka je akt unilateralnog, a ne bilateralnog karaktera. Akti o ujedinjenju, po prirodi stvari i odnosa, meðutim, bilateralni su akti. Po meðunarodnom i unutrašnjem pravu jedna država ima pravo da sama odluèi samo o sebi. Samo o svom sjedinjenju sa drugom državom. Nema pravo da unilateralno donosi akt o ujedinjenju sa drugom državom, ujedinjenju dvije države. Sadržina èetvrte taèke, koja potvrðuje ko æe biti “izviješten” o njenom donošenju, utvrðuje samo radnju koja se izvršava od donosioca odluke, a nema i ne može imati karakter i snagu koji bi akt èinila bilateralnim. Meðunarodno i unutrašnje pravo, dakle, odrièu Odluci, iskljuèuju da ima, svojstva bilateralnog akta, akta ujedinjenja.


Odluka Podgorièke skupštine napisana je tako da se njen smisao ne uoèi odmah


Treæe. Prve dvije taèke Odluke veoma, veoma su sadržinski obuhvatne. Ta njihova veoma obuhvatna sadržina formulisana je veoma škrto, veoma lapidarno. Tipom lapidarnosti koji odlikuje - izrièito napisati ono što treba da je transparentno, da odmah svako vidi, a izrièito ne kazati ono što stvarno obuhvata i podrazumijeva to transparentno, ali što za donosioca akta nije cjelishodno da se lako vidi i zapazi. Ne kazati izrièito što dubina teksta stvarno sadrži, èije se postojanje u tekstu ne može osporiti valjanim argumentima, ali što se iz upotrijebljenih rijeèi ne vidi odmah i lako. Za èiju spoznaju su potrebna produbljenija sagledavanja sa više “radara”. Tipom lapidarnosti, dakle, koji ima svojstva - skrivalice. Tipom lapidarnosti koji zaklanja, koji skriva da se ne vidi znatan dio sadržine i smisla stvarno postojeæih u tekstu prve i druge Odluke. Zato se sadržina pravno-regulativnih odreðenja u prvoj i drugoj taèki Odluke ne može razumjeti bez utvrðenja širine i dubine koju obuhvata, bez utvrðivanja suštine i smisla pravno-regulativnih odreðenja u njima. To traži da se za to utvrðivanje pozove u pomoæ pravilo koje se u nauci koristi za utvrðenje stvarne sadržine i smisla pravno-regulativnih odreðenja. Traži tim više što je utvrðivanje stvarne sadržine, suštine i smisla pravno-regulativnih odreðenja u prve dvije taèke Odluke koju je donijela Podgorièka skupština, utvrðivanje istine o njihovom istorijskom znaèenju i vrijednosti.

PRAVILO ZA CJELOVITO UTVRÐENJE STVARNE SADRŽINE I SMISLA ODLUKE,KAO PRAVNO-REGULATIVNOG AKTA: U pravnoj nauci afirmisano je pravilo za utvrðenje stvarne sadržine, suštine i smisla pravno-regulativnih odreðenja. Buduæi da je Odluka Podgorièke skupštine vrste pravno-regulativne, to pravilo je djelotvorno primijeniti i za utvrðenje sadržine, suštine i smisla njene prve i druge taèke. To pravilo glasi: sadržinu, suštinu i smisao pravno-regulativnog odreðenja utvrðivati:
1. analizom sadržine, suštine i znaèenja rijeèi i njihovih meðuodnosa u cjelini skupa i sklopa rijeèi kojim je pravno-regulativno odreðenje izraženo i iz kojih je sazdano, i,
2. identifikovanjem i analizom pobuda, razloga i ciljeva pravno-regulativnog odreðenja èija se sadržina utvrðuje.
Još od Ulpijana ovo pravilo važi. Ono daje veæu važnost smislu nego rijeèima. Ulpijan je to iskazao reèenicom koja glasi: “Bolje je obratiti više pažnje na smisao, nego na rijeèi. Smisao je važniji od rijeèi”. Isto je iskazano i u klasiènoj izreci: “Smisao zakona je njegova duša; promjenom smisla, mijenja se i sam zakon”. Suštinski isto pravilo sadržano je i u zakonskoj izreci koju je Valtazar Bogišiæ iskazao u èl. 993. Opšteg imovinskog zakonika za Knjaževinu Crnu Goru. Izreka glasi: “Ko samo rijeèi zakonske znade, taj još zakon ne zna, dok mu ne shvati razum i smisao”. Izreci koja važi za sve akte iskazane pravno-regulativnim jezikom. U istoj mjeri kao i za zakon. Valtazar Bogišiæ suštinu toga iskazao je i opisnije u èl. 776. Opšteg imovinskog zakonika. U njemu piše i ovo: “Kad se god kakav zakon tumaèi, najprije valja odrediti... smisao samih rijeèi. Zatim se pretražuju i razabiraju... sve prilike, prigode i uticaji pri kojima je postalo zakonsko nareðenje. Pri tome, treba se postarati: da se pronaðu uzroci koji pobudiše zakonodavca da postavi taj zakon, kao i to što je njime postiæi želio...”. Bez uvažavanja oznaèenog pravila nije moguæe, objektivno, utvrditi kompleksnu sadržinu, suštinu i smisao Odluke Podgorièke skupštine.

SADRŽINA I PUNI SMISAO PRAVNO-REGULATIVNIH ODREÐENJA PRVE DVIJE TAÈKE ODLUKE:
Sadržina pravno-regulativnih odreðenja u prvoj i drugoj taèki Odluke koju je donijela Podgorièka skupština krucijalni je dio sadržine Odluke. Njena je jedina istorijski trajuæa sadržina. Zato je najznaèajnije utvrditi njihovu sadržinu, suštinu, smisao. Što je u njima stvarno sadržano iako upotrijeebljenim rijeèima nije sasvim transparentno iskazano.

Pravi smisao rijeèi o zbacivanju kralja Nikole bio je - ukidanje države Crne Gore


Primjenom u prethodnom poglavlju identifikovanog pravila izvršena je analiza sadržine, suštine, smisla i znaèenja skupa i sklopa rijeèi iz kojih je sazdan izvorni tekst dva prva pravno-regulativna odreðenja Odluke. Analiza njihova u kontekstu utvrðenog i prikazanog u prethodnim djelovima ovog rada. Rezultat te analize sazdavaju èinjenièni nalaz i èinjenièno-ocjenski zakljuèci kojima se - istovremeno s transparentnim odreðenjem da se s crnogorskog prestola zbacuju kralj Nikola I Petroviæ Njegoš “i njegova dinastija” - utvrðuje da su stvarna sadržina i pravi smisao Odluke koju je donijela Podgorièka skupština iskazani pravno-regulativnim odreðenjima u prvoj i drugoj taèki: 1. ukida se država Crna Gora, iako rijeèi “ukida” i “država” nema u tekstu;
2. Crna Gora se sjedinjuje prisajedinjuje Srbiji, a ne ujedinjuje, iako je u tekstu formulacija “da se Crna Gora ujedini”. Suštinski i smisano to je istovremeno i odreðenje da se desubjektiviziraju Crna Gora kao socijalna, politièka i kulturna zajednica i narod Crne Gore kao integralna cjelina;
3. Srbija je ta “jedna jedina država” kojoj se Crna Gora sjedinjuje; 4. iskljuèuju se Crna Gora i narod Crne Gore iz daljeg procesa ujedinjenja jugoslovenskih naroda i zemalja, utvrðivanja oblika vladavine, karaktera i državnog ustrojstva države koja se ujedinjenjem stvara, iako u tekstu nema upotrebe rijeèi “iskljuèenje” ili njenog sinonima.
Najbitniji djelovi argumentacije koju sadrže rezultati izvršnog izuèavanja i analize jesu. 1a). Kralj Nikola I Petroviæ Njegoš, sa ustavno utvrðenim zvanjem “Gospodar Crne Gore”, tada je suveren države Crne Gore, meðunarodno priznate. Personifikacija je njena. Njene nezavisnosti. Njenog identiteta, individualiteta, meðunarodnog i unutrašnjeg subjektiviteta. Personifikacija ravnopravnosti Crne Gore sa Srbijom i sa svim drugim državama. Personifikacija prava crnogorskog naroda na svoju državu, na svoju sveukupnu samobitnost. Odreðenjem da se kralj Nikola “zbacuje s crnogorskog prestola” i odreðenjem i drugoj taèki Odluke - da se Crna Gora sa Srbijom “ujedinjuje u jednu jedinu državu pod dinastijom Karaðorðeviæa” - stvarno sadrži odluku: ukida se država Crna Gora. Ukidanje države Crne Gore, dakle, sastavni je dio suštine i smisla pravno-regulativnog odreðenja u prvoj taèki Odluke. Države vjekovima samostalne. Tada meðunarodno priznate. Duže od jednog vijeka statusno ravnopravne s državom Srbijom. Ni po meðunarodnom pravu, ni po pravu Crne Gore, ni po pravu Srbije Podgorièka skupština nije stekla pravo da ukine državu Crnu Goru. To je utvrdio, još prije 63 godine, velikan-nauènik, profesor Živojin Periæ (1868 - 1953). Profesor koji je, zajedno sa profesorima Tomom Živanoviæem, Ðorðijem Tasiæem i Slobodanom Jovanoviæem, èinio vrh piramide nauène misli na Pravnom fakultetu u Beogradu izmeðu dva svjetska rata i tadašnje srpske društvene misli. Koji je na srpskom, francuskom, njemaèkom i italijanskom jeziku napisao preko hiljadu radova, od kojih su brojni prevoðeni i na engleski, španski, ruski, èeški, japanski i druge jezike. Meðu kojima su i radovi o neutralnosti Holandije, kodifikacija prava u Èehoslovaèkoj, poljskom zakonodavstvu. Kao vrsni i u svijetu priznati poznavalac meðunarodnog prava, bio je i profesor Haške akademije, a držao je predavanja na pravnim fakultetima u Lionu, Parizu i Brislu. Što kazuje da je obraðivanu tematiku o Crnoj Gori Periæ obradio sa širokim poznavanjem prava, stanja, evropskih istorijskih tokova i rješenja u Evropi. I sa teorijskom dubinom. Za koga je srpski nauèni velikan, akademik, Slobodan Jovanoviæ napisao da je “najkrupnija figura pravništva Slovenskog juga”. Živojin Periæ, u svojoj istorijsko-pravnoj studiji, sa naslovom Crna Gora u jugoslovenskoj federaciji, objavljenoj 1940. godine, do skoro zaobilaženoj u istoriografiji na našim prostorima, utvrðuje: “Crna Gora je mogla izgubiti svoju meðunarodnu individualnost samo na osnovu jedne suverene odluke, a tu odluku bila je nadležna donijeti - jer je Crna Gora tada bila još neprestano nezavisna i suverena ržava sa svojim ustavom (od 1905. godine) i svojim Vladarem (kraljem Nikolom) - samo Zakonodavna vlast, tj. Narodna skupština sa Vladarem".


Živojin Periæ: Podgorièka skupština je protivpravno ukinula državu Crnu Goru


Živojin Periæ citira èl. 36. Ustava Crne Gore, konstatuje njegovu ustavnu kategoriènost, i zakljuèuje: “Otuda, kad niko drugi osim zakonodavne vlasti nije bio ovlašæen èak ni za to da državne granice smanji ili razmijeni, tim manje je moglo biti govora da netko tko nije zakonodavac cijelu oblast Crne Gore otuði, tj. prisajedini (anektira) nekoj drugoj državi, pa dakle, to nije mogla uèiniti ni Velika Skupština Podgorièka, koja nije imala nikakvog oslonca u Ustavu Crne Gore, koji je Ustav, kao što malo prije rekosmo, u èasu kada je ta skupština sastavljena i vijeæala, bio u punoj snazi, buduæi da je i sama država, Crna Gora, još uvijek postojala kao pravno nezavisni i suvereni meðunarodni individualitet. Prema tome, bez ustavne i pravne vrijednosti je Odluka Velike Podgorièke skupštine o prisajedinjenju Crne Gore Srbiji”. Utvrðuje, zatim, Crna Gora “je ušla u sastav Jugoslavije samo jednostranom voljom Srbije i njenih saveznika, njihovom faktièkom vlašæu” (str. 5/6).
Utvrðuje, dakle, da je država Crna Gora protivpravno ukinuta, da je Odlukom Podgorièke skupštine izvršeno prisajedinjenje Crne Gore Srbiji. Na ujedinjenje ni njihovo, ni Crne Gore sa svim jugoslovenskim narodima i zemljama. Da je njen Ustav bio u punoj snazi. U fusnoti datoj uz naslov studije, prof. Periæ konstatuje i ovo: “O ovim stvarima nije se doskora smjelo pisati kod nas. Naroèito poslije državnog udara od 6. januara 1929. godine. Ali, i Ustav od g. 1921. u svome èl. 138 (gdje se, izmeðu ostaloga, navodila, kao razlog zbog koga se moglo zabraniti izlaženje odnosno rasturanje novina i štampanih spisa, i mržnja “protiv države kao cjeline, vjerski ili plemenski razdor”), onemoguæavao je svako razmatranje ove vrste. Danas, pak, kada se jednom napustila fatalna politika unitarizma, to jest politika jednog jedinstvenog naroda (u smislu etnièkom) i integralnoga jugoslovenstva, koja je u samoj stvari, bila jedan sistem duhovne diktature... koristeæi se, dakle, fakti-èkom, ako još ne pravnom... slobodom izražavanja misli, mi smo se” - kaže Periæ za sebe - “usudili da ovaj svoj èlanak objavimo”. Nasuprot tome, u fusnotama on kazuje, o tome je govorio, sadržinski isto kao i u ovoj studiji, u predavanjima na Pravnom fakultetu u Parizu 1928. i Haškoj akademiji za meðunarodno pravo, 1929. godine, koja su te godine objavljena u Parizu na francuskom jeziku. Navodi u fusnotama i naslove radova 9 stranih nauènika, objavljenim na stranim jezicima, koji sadrže stavove suštinski iste kao što su njegovi stavovi u studiji. Sadržina ove fusnote objašnjava zašto je o Odluci Podgorièke skupštine na našim prostorima decenijama pisano da se udovolji zahtjevima režima, a ne onako kakva je stvarno njena sadržina. Zašto je “istina razuma”, kako bi rekao Lajbnic, “pretpostavljana istini èinjenica”. Jer, kada je velikanu - nauèniku, kakav je prof. Živojin Periæ, “sistemom jednu duhovne diktature” bilo onemoguæeno da decenijama javno objavi na našem jeziku kako je stvarno, ako on za sebe kaže da se “usudio” da to uèini tek 1940. godine, nije teško zakljuèiti da su drugi, sa još nepovoljnijom pozicijom, o Podgorièkoj skupštini objavljivali radove sa sadržinom onakvom kakva “se smjela pisati”. Sa opredjeljenjem da se idolopoklonièki ponavljaju “izreèene ocjene pobjednika u nekadašnjoj politièkoj borbi”, bez propitkivanja i provjeravanja uvidom u èinjenice. Tako je i stvoren ideološki sistem usmjeren na to da se uèvrste sistem vjerovanja i svijest o istorijskoj pravednosti Odluke Podgorièke skupštine 1918. i njenom fundamentalnom doprinosu stvaranju jugoslovenske države. Time i o egzistenijalnom imperativu njenog pripremanja i donošenja upravo na naèin kako je to i uèinjeno.
2a) Analizirana i sva druga pravno - regulativna odreðenja Odluke Podgorièke skupštine su bez odreðenja bilo koje vrste autonomije ili lokalne samouprave Crne Gore kao socijalne, politièke i kulturne zajednice i bilo kojeg oblika samostalnog kolektivnog subjektiviteta naroda Crne Gore kao integralne cjeline. Bez odreðenja da je crnogorsko ime, u bilo kom obliku i znaèenju, u bilo kojoj kombinaciji, elemenat imena države u kojoj æe biti. I bez odreðenja da æe teritorija Crne Gore u državnom ustrojstvu zadržati crnogorsko ime.


Potpredsjednik Podgorièke skupštine: Od danas više nijesmo Crnogorci, no Srbi


Suština i smisao toga jeste ukidanje dotadašnjeg postojanja subjektiviteta Crne Gore ne samo kao države nego i kao socijalne, politièke i kulturne zajednice i crnogorskog naroda kao kolektivnog subjekta, u politièko-državnom znaèenju, u državno-pravnom ustrojstvu države. Fundament koji je u Odluku utisnut u suštinu i smisao iskazao je na sjednici Podgorièke skupštine, nakon što je Odluka donijeta, njen potpredsjednik Fatiæ kratkom reèenicom koja glasi: “Mi više nijesmo Crnogorci nego Srbi”. Taj fundament je iskazan i u narativnom dijelu Odluke, koji prethodi njenom pravno - regulativnom dijelu. To obuhvata i odreðenje: crnogorska istorija od tada postaje srpska istorija, crnogorska kultura postaje srpska kultura, crnogorski Njegoš postaje srpski Njegoš. Odreðenje koje je polazište i putokaz da Crnogorska crkva postane Srpska crkva, što je i ostvareno ukazom regenta Aleksandra Karaðorðeviæa donesenim 17. juna 1920. Lišena je Crna Gora, dakle, istorijskog subjektiviteta i drugih tekovina koje je vjekovima mukotrpno osvajala, gradila i vajala i legitimnih egzistencijalnih prava koja joj prirodno pripadaju kao istorijski samostalnom subjektu, kao narodnosno-politièkoj, kulturnoj, ekonomskoj, ratnièkoj, ljudskoj teritorijalnoj zajednici. Sa tim fundamentom, sa tom suštinom u sebi, odreðenje da se Crna Gora ujedini sa Srbijom pod dinastijom Karaðorðeviæa suštinski i smisaono utvrðuje da se teritoriji Srbije dodaje teritorija Crne Gore, da se crnogorski narod utapa u srpski i da se podreðuje dinastiji Karaðorðeviæa.
To je sadžina sjedinjenja/prisajedinjenja Crne Gore Srbiji, a ne njihovo ujedinjenje. Sadržina fingiranog ujedinjenja. Sjedinjenja pod firmom ujedinjenja. To kazuje, kako je veæ reèeno, i èinjenica da je Odluka u cjelini unilateralni, a ne bilateralni akt. Po svoj sadržini, po svom karakteru, sjedinjenje je unitaristièko/unionistièko. Sadržina motiva i ciljeva donošenja Odluke i ukupnost skupa i sklopa svih odreðenja u Odluci potvrðuju da je ovdje utvrðen sastavni dio suštine i pravi smisao pravno-regulativnog odreðenja u drugoj taèki Odluke. Da Odlukom nije ostvareno ujedinjenje, nego da su “Vojvodina i Crna Gora prisajedinjene Srbiji”, utvrdio je još prije 8 decenija i srpski velikan u nauci državnog prava Slobodan Jovanoviæ, nauènik koji u najveæoj moguæoj mjeri precizno odabira rijeèi u prikazivanju pravno regulativnih odreðenja. On pri tom utvrðuje da su nakon donesenih odluka Crna Gora i Vojvodina imale jednak, u državnom pogledu desubjektiviziran položaj. Postojanje rijeèi “ujedinjenje” u tekstu Odluke nema sadržinu i smisao, nema snagu, kojima bi mogla argumentovano pobiti utvrðeno. Ne samo zato što jedna država ne može samostalno odluèiti o ujedinjenju bez sudjelovanja druge države, nego i zato što smisao i znaèenja skupa i sklopa svih djelova Odluke toj rijeèi daju smisao i znaèenje “sjedinjenja”, “prisajedinjenja” Crne Gore državi Srbiji, njenog “inkorporiranja” u teritoriju i državno tkivo države Srbije, a ne znaèenje “ujedinjenja”. To kazuje i potvrðuje i sadržina Proklamacije regenta Aleksandra o ujedinjenju 1. decembra, šestog dana poslije donošenja Odluke, u kojoj Crnu Goru tretira kao inkorporirani dio države Srbije. Jednako kao Šumadiju, Maèvu i svaku drugu regiju u okviru Srbije. Rijeè “ujedinjenje” umetnuta je u tekst Odluke iz interesnopolitièki-taktièkih razloga. Politièki sraèunato i veoma dobro promišljeno, u formulaciji izvajano saglasno cilju. To kazuje èinjenica da je ta rijeè umetnuta u sklopu rijeèi i reèenice, tako da nikako ne može promijeniti strateško opredjeljenje o sjedinjenju. Umetnuta je da realno-psihološki privlaèi i stvara privid da se zaista ostvaruju jugoslovenska ideja o ujedinjenju i želja crnogorskog naroda da se ona ostvari. Privid da je istina drugo od odluèenog. Da se unitaristièko/unionistièko sjedinjenje/ prisajedinjene narodu predstavi kao ujedinjenje saglasno suštini autentiène jugoslovenske ideje. Konstatovana suština citiranog odreðenja Odluke potvrðena je i èinjenicama od 1918. do 1941.godine.


Nakon Podgorièke skupštine Crnogorci su pokoravani dinastiji Karaðorðeviæ


U èitavom tom periodu od 23 godine od donošenja Odluke, narod Crne Gore je u položaju koji ga obavezuje da se silom ili milom pokorava dinastiji Karaðorðeviæa i politici Srbije, bez bilo kakvih pravnih ili politièkih garantovanih obaveza, makar simboliènih, prema Crnoj Gori i njenom narodu. Dinastija Karaðorðeviæa i Vlada Srbije upravljaju Crnom Gorom u èitavom tom periodu. Prvo samostalno i osamostaljeno, a potom svojom dominacijom u unitaristièko-centralistièkom državnom organizmu jugoslovenske države. Upravljaju na naèin kojim su Crnu Goru tretirali kao dio Srbije, kao Šumadiju, Maèvu i druge regije u Srbiji. Bez prava Crne Gore kao zajednice i crnogorskog naroda kao posebne integralne cjeline da kao èinioci participiraju, u bilo kom obliku, u odluèivanju o svojim legitimnim interesima i o svojoj sudbini. Potvrðena je i èinjenicom da Crna Gora nije bilo ime nijednog segmenta, nijednog organizacionog oblika u okviru državnog ureðenja stvorene države. Crnogorske imenske odrednice nema ni u oblasti kulture, ni u bilo kojoj drugoj oblasti u èitavom oznaèenom periodu od 23 godine. Suštinski, ugašeno je crnogorsko ime u svemu. Ime je - znamenje. Gašenje, u državnopravnom ustrojstvu i smislu, crnogorskog imena Odlukom Podgorièke skupštine prevazilazi državni i politièki obuhvat. Duboko zasijeca u istorijsko-kulturno, u istorijsko-moralno, u ljudsko egzistencijalno. U identitet. Gubitkom imena, zajednica prestaje biti ono što sa imenom jeste. Isto kao i liènost. Što je gubitak crnogorskog imena znaèio i znaèi za Crnogorce, govore stavovi graðana iskazivani i u procesu izbora poslanika u Podgorièku skupštinu. Jovan Æetkoviæ, povjerenik unionista u izbornim procesima na podruèju Lješkopolja, u veæ citiranoj knjizi, o tome svjedoèi: èim sam “ušao u prvo selo moje kapetanije, poèeo sam agitovati sa veæ spremljenim planom”. Seljaci ležerni, nepovjerljivi i “grdno zatrovani onim tvrdoglavim crnogorstvom”, govorili su: “Dobro je ujedinjenje... ali mi naše crnogorsko ime ne damo”. Pristalice republike govorili su da pristaju na zajednièku državu bila ona “od Triglava do Bitolja... od Tare do Bojane”... “samo da ne izgubi naše ime”, crnogorsko ime (str. 284 - 285).
3a) Sadržina, suština i smisao pravno-regulativnog odreðenja u dijelu citirane druge taèke Odluke - da se Crna Gora ujedinjuje sa Srbijom u “jednu jedinu državu pod dinastijom Karaðorðeviæa” - uz drugo što je transparentno, u sebi skriveno ali izvjesno, sadrži i odreðenje: Srbija je ta jedna jedina država”. Srbija “pod dinastijom Karaðorðeviæa”.
4a) Pravno - regulativno odreðenje u drugom dijelu reèenice druge taèke Odluke koje je formulisano rijeèima - te da “tako ujedinjenje stupe u zajednièku otadžbinu našeg troimenog naroda Srba, Hrvata i Slovenaca” - u kontekstu skupa i sklopa drugih pravnoregulativnih odreðenja Odluke, u svojoj dubini, u svojoj podlozi i suštini ima smisao koji nije transparentan, koji je skriven. Smisao je: Crnoj Gori, i kao državi i kao politièkoj zajednici, i narodu Crne Gore Odlukom Podgorièke skupštine oduzima se pravo da, kao samostalni subjekti i ravnopravno sa drugim jugoslovenskim narodima i zemljama, uèestvuju u stvaranju zajednièke države jugoslovenskih naroda i zemalja, u odluèivanju o uslovima ujedinjenja, o obliku zajednièke države, njenom ustrojstvu i položaju Crne Gore u njoj. Taj smisao citiranog pravno - regulativnog odreðenja dijela Odluke oèigledno potvrðuje iskljuèenje Crne Gore i predstavnika njenog naroda iz èina usvajanja Beogradskog pakta o ujedinjenju 1. decembra 1918. godine, kojim je stvorena država jugoslovenskih naroda i zemalja pod imenom Kraljevstvo Srba, Hrvata i Slovenaca. Predstavnici Crne Gore nijesu ni pozvani da uèestvuju, niti su uèestvovali, ni u èetvorodnevnim razgovorima o “provoðenju organizacije” države, voðenim u Beogradu od 28. novembra do 1. decembra. Razgovorima koje su vodili 28-èlana delegacija Nezavisne države Slovenaca, Hrvata i Srba - kako je tada oznaèavan državno-pravni oblik na teritoriji zapadno od Drine - imenovala na sjednici njenog Narodnog vijeæa održanoj 24. oktobra/ 11. novembra u Zagrebu, da sa “punom ovlašæu” s predstavnicima “Srbije i Crne Gore bezodložno provede organizaciju jugoslovenske države”. Sa dvije države, Srbijom i Crnom Gorom, dakle.


Beograd je Odluku Podgorièke skupštine vidio kao teritorijalno širenje Srbije


Ujedinjenje su završili delegacija Narodnog vijeæa nezavisne države Slovenaca, Hrvata i Srba i prestolonasljednik Aleksandar Karaðorðeviæ sa nekoliko državnika države Srbije.
Delegacija iz Zagreba proèitala je Adresu, u kojoj je iskazana i sadržina odluke Narodnog vijeæa iz Zagreba o ujedinjenju sa Srbijom i Crnom Gorom. Prestolonasljednik Aleksandar Karaðorðeviæ na proèitanu Adresu odgovorio je Proklamacijom kojom je proglasio stvaranje države jugoslovenskih naroda i zemalja. U njoj doslovno piše: ... proglašavam ujedinjenja Srbije sa zemljama nezavisne države Slovenaca, Hrvata i Srba u jedinstveno Kraljevstvo Srba, Hrvata i Slovenaca”. Nije pomenuo ni Crnu Goru ni crnogorski narod. Oèigledno je da je Odluku Podgorièke skupštine tretirao kao teritorijalno proširenje Srbije. Kao “dodati prikljuèak Srbiji”, što je bez sentimentalnosti, kako je veæ reèeno, bio željeni cilj u politici koju simbolizuje Pašiæ. Time je odbacio i predlog delegacije iz Zagreba, utvrðen na sjednici Narodnog vijeæa u Zagrebu 24. oktobra/11. novembra i podnesen u voðenim pregovorima: da državom koja se stvara upravlja “privremeno vijeæe sastavljeno od èlanova Narodnog vijeæa, od èlanova Jugoslovenskog odbora i delegata srpske i crnogorske vlasti”, a da “vladarska vlast pripada regentu Aleksandru”, i da se u roku od 6 mjeseci ima sastati u Beogradu Konstituanta, u kojoj bi predstavnici iz Crne Gore imali samostalnost kao i predstavnici drugih jugoslovenskih zemalja. Crna Gora, upravo po Odluci Podgorièke skupštine, nije subjekt u završnim èinovima stvaranja države jugoslovenskih naroda i zemalja. Nije njen konstituent kao posebni èinilac. U njoj se našla kao sastavni dio proširene Srbije. Bez svog identiteta i individualiteta. Državnog, kulturnog, politièkog ili bilo kojeg drugog. Crna Gora nije bila subjekt tog istorijskog stvaranja, bila je jedan od prvih istorijskih graditelja ideje ujedinjenja jugoslovenskih naroda i zemalja. Ideje od èije realizacije je oèekivala svoj procvat. Sa uvjerenjem, “da æe u zajednièkoj državi biti dobro za Crnu Goru i Crnogorce kao i za sve druge”. Èije je koncepcijsko i sadržinsko oblikovanje u èinu realizacije, u kojemu ona nije ni uèestvovala, Crnoj Gori donijelo, umjesto procvata, neravnopravnost, život u nestabilnoj i neprosperitetnoj državi, “razjedanoj raskolima i politièkim konfliktima”. Odluka Podgorièke skupštine dala je legitimitet tom iskljuèenju Crne Gore iz èina ujedinjenja, iz kruga konstituenata stvorene države. Utvrðena ukupnost sadržine odreðena Odluke Podgorièke skupštine, dakle, pouzdano dokazuju da je tom Odlukom Crna Gora i kao država i kao politièka i kulturna zajednica jednostavno inkorporirana u državu Srbiju, unitaristièki/uniionistièki sjedinjena njoj, bez bilo kakvog politièkog, kulturnog ili drugog individualiteta, u okviru Srbije i tada stvorene države jugoslovenskih naroda i zemalja. Upravo kako je odreðeno u Naèertaniju, kao nacionalnom srpskom programu, i projektima raðenim u procesima izvršavanja politike i opredjeljenja tadašnje Vlade Srbije. Stvarnost od 1918. do 1941. godine potvrdila je svako od ovih utvrðenja. Ako je pravedno ono što èasni ljudi prihvataju kao pošteno, a jeste, uèinjeno što odlikuju utvrðeni sadržaji Odluke Podgorièke skupštine daleko je, daleko od pravednosti. A bez pravednosti nema ni progresivnosti.

MOTIVI I CILJEVI USTANOVLJENJA PODGORIÈKE SKUPŠTINE I DONOŠENJA ODLUKE POTVRÐUJU NJENU IDENTIFIKOVANU SADRŽINU I SMISAO: Motivi i ciljevi ukidanja države Crne Gore i desubjektivizacija njena njenim dodavanjem “kao prikljuèka Srbiji” - upravo to što je naprijed identifikovano kao sadržina, suština, smisao Odluke Podgorièke skupštine - gajeni su, uèvršæivani i na razne naèine ostvarivani duže od jednog vijeka. Èinjenice o tome naprijed su iznesene. Što ta smatrana “velika pobjeda Srbije” ranije nije ostvarena nego tek Odlukom Podgorièke skupštine, odgovor je dao, ili makar srž njegovu, branitelj legitimnosti i istorijske progresivnosti Podgorièke skupštine i Odluke koju je ona donijela, u dvije veoma sadržajne reèenice koje glase: “Prisajedinjenje Crne Gore Srbiji, kao i stvaranje zajednièke države, moglo se desiti tek onda kada je za te naše velike poslove i pobjede stiglo odobrenje velikih sila”.


Nije bilo ujedinjenja sa jugoslovenskim narodima veæ samo prisajedinjenja Srbiji


“Jaèi je potisnuo slabijeg uz pomoæ jaèih od sebe.” Odgovor dosljedno saglasan sa utvrðenim èinjenicama. Sve, dakle, istina. Istina koja je i prikljuèenje: otklanjanju dugo trajuæeg tvrðenja da je Odlukom Podgorièke skupštine ostvareno “ujedinjenje sa jugoslovenskim narodima”; utvrðenju da nije ujedinjenje sa svim jugoslovenskim narodima i zemljama, nego prisajedinjenje samo Srbiji; utvrðenju da je Odlukom ostvarena pobjeda jaèeg nad slabijim i uz pomoæ jaèih! Dakle, pobjeda jaèeg, a ne ostvarenje “opšte prihvaæene želje naroda Crne Gore” koju je druga strana prihvatila da “uèini dobro za Crnu Goru”. Pobjeda koja se mogla postiæi “tek” uz “pomoæ jaèih”. Nema kraæih reèenica za više istine. I to istine koja opovrgava stanovište o legitimnosti i progresivnosti Podgorièke skupštine i Odluke koju je ona donijela iskazano u njenom kontekstu koje se nalazi u istom radu. Jer, “pobjeda jaèeg nad slabijim”, “tek” uz “pomoæ jaèih”, inkopatibilni su sa legitimitetom! “Pobjeda” silom i legitimitet ne mogu zajedno. Naprijed utvrðeno, a utvrðeno je na osnovu stvarnih èinjenica, oduzimaju Podgorièkoj skupštini i Odluci koju je donijela ne samolegitimitet nego i progresivnost. Nije valjda da ih, sa suštinom koju imaju, iskazanoj prema slobodi, pravima i legitimnim interesima crnogorskog naroda, prožimaju sloboda, uvažavanje i poštovanje prava drugog, naèela demokratskog ujedinjenja, humanitarne sadržine jugoslovenske ideje.
Na ovom mjestu povodom citiranog stanovišta postavljam samo jedno pitanje, na koje odgovor daje sadržina ovog rada na drugom mjestu. Pitanje je: Da li je taèno da je od velikih sila zaista “stiglo odobrenje” da jaèi slabijem gazi Ustav, zakone, pravni poredak, slobodu, dostojanstvo, kulturu, ukljuèujuæi i spomenièku, identitet, i sve bitne vrijednosti; da li su one uopšte ulazile u naèin, u postupke ureðivanja statusa pojedinih jugoslovenskih naroda u procesima stvaranja jugoslovenske države?!

ÈINJENIÈNI NALAZ I ÈINJENIÈNO-OCJENSKI ZAKLJUÈCI O “PRAVU” PODGORIÈKE SKUPŠTINE DA DONESE ODLUKU: Izvorni tekst Odluke sadržina, znaèenje i smisao skupa i sklopa iz kojih su sazdana pravno-regulativna odreðenja njena, analizirani u kontekstu utvrðenog i prikazanog u prethodnim djelovima ovog rada, primjenom identifikovanog pravila, èinjenièni su fond iz kojeg je proizašao i drugi dio istraživaèkog rezultata. Iskazujem ga u sljedeæim taèkama:
1. Donoseæi predmetnu Odluku, Podgorièka skupština je prisvojila pravo da, protivpravno i bez legitimiteta, samostalno, osamostaljeno od svih èinilaca u Crnoj Gori - državnih ustavno ustanovljenih, društvenih - konaèno, bez priziva, i sa obavezujuæom snagom za svakoga, odluèuje: o ukidanju crnogorske države, njenom istorijsko-državnom, narodnosno-politièkom individualitetu, o pravu crnogorskog naroda na državnost; o crnogorskoj samobitnosti; o podreðivanju Crne Gore i njenog naroda vlasti društve države, na èelu sa njenom dinastijom; o desu-bjektiviziranju i Crne Gore i crnogorskog naroda i njihovom ukljuèenju u Srbiju i u srpski narod. Prisvojila ga je sa gaženjem a važeæeg Ustava Crne Gore. Nelegalno, dakle. Svejedno je da li ga je prisvojila zabludno ili svjesno. Prisvojila ga je. Onaj ko je osnovao i odredio joj zadatak, nije imao pravo i legitimitet da odluèuje o oznaèenim pitanjima - naprijed su identifikovane èinjenice koje to dokazuju - pa nije imao pravo da drugom daje ono što sam nema. Prisvojila ga je i nelegitimno. Jer, na pravno valjan ili politièki valjan naèin nije dobila mandat od veæine naroda Crne Gore da odluèuje o pitanjima o kojima je odluèila Odlukom - naprijed su takoðe identifikovane èinjenice koje to dokazuju.


Izaslanici Vlade SAD: Zakljuèili smo da je Crna Gora nasilno anektirana


Na takav naèin Podgorièka skupština, ni po pravilima koje je sama utvrdila, nije imala pravo da donosi Odluku pravno-regulativnog karaktera sudbinskog znaèaja.

NALAZI IZASLANIKA VELIKIH SILA O SUŠTINI ZBIVANJA U CRNOJ GORI NA KRAJU 1918. I U 1919. GODINI: Njujork Tajms od 7. maja 1922. objavio je izjavu Rolanda Trija koji je u januaru 1919. godine, zajedno sa kapetanom Džemsom Brusom, kao izaslanik Vlade SAD, doputovao u Crnu Goru sa zadatkom “da izvide situaciju” o zbivanjima u Crnoj Gori posljednjih mjeseci 1918. i dok borave u Crnoj Gori. U izjavi kaže: U Crnoj Gori “proveli smo preko šest nedjelja i uspjeli smo da uèinimo detaljno ispitivanje velikog dijela zemlje, ukljuèujuæi jednu posjetu Kotoru, a drugu Skadru. Poslije najširih moguæih izvještaja, bili smo još i toliko pažljivi da dobijemo obavještenje od obje strane i da zakljuèimo da je Crna Gora bila nasilno anektirana”.
“Izbori su izvršeni u prisustvu srbijanskih trupa, dok je glasanje bilo sve usmeno... ko je bio poznat kao protivnik Srbijancima, zabranjeno mu je da uèestvuje u glasanju... svi oni koji nijesu htjeli primiti srbijansku okupaciju, kao posljedica toga, rastjerani su po planinama, upravo na vrh bajoneta, i pod prijetnjom smrti... Takoðe smo posjetili tamnice u Nikšiæu i Podgorici, gdje su svi crnogorski prvaci, koje su Srbijanci mogli uhvatiti, bili uhapšeni, ni zbog kakvog drugog razloga osim lojalnosti prema svojoj zemlji. Stalno prisustvo srbijanske vojske, kroz èitavu zemlju, kao i kod hapšenja njihovih prvaka veoma je ozlojedilo crnogorski narod; i provalija izmeðu njih i Srbije svakodnevno postaje veæa”. Na poèetku teksta izjave konstatuje da je povod za nju èlanak Voltera Litlifilda objavljen u Njujork Tajmsu pod naslovom “Uništenje jedne nacije, gdje opisuje patnje Crne Gore pod vlašæu Srbije”. Na kraju teksta konstatuje da je o istom “predmetu vodio razgovore” sa grofom de Salisom, “britanskim ministrom pri Vatikanu i možda najveæim britanskim autoritetom za Balkan” po njegovom “povratku iz Crne Gore”, i da i on ima isto “gledište, ali na žalost njegov izvještaj Forin Ofis nikad nije objelodanio, uprkos mnogobrojnim pitanjima po tom pogledu u Donjem domu”. Izjavu završava ovim rijeèima: “Ogromna je nepravda uèinjenica jednom malom narodu od strane jednog veæeg i to baš u vrijeme kada državnici Velikih sila, skupljeni u Parizu, upotrebljavaju fraze kao: pravo na samoopredjeljenje malih naroda”. Izjavu je prenio Glas Crnogorca, koji je tada objavljivan u Rimu, u broju 96, od 18. juna 1922. Sadržina izvještaja grofa de Salisa, poslatog 21. avgusta 1919, koji je u meðuvremenu objavljen, potvrðuje konstataciju Rolanda Trija.
Grof de Salis u izvještaju konstatuje da je dobio nalog iz Londona da iz Rima poðe u Crnu Goru da ispita “okolnosti pod kojima su održani crnogorski izbori novembra 1918. godine, kao i donijete odluke o ujedinjenju sa Srbijom koje su iz njih proistekle” i naroèito da ispita “do granice svoje moæi istinske želje stanovništva u odnosu na buduæi status Crne Gore”, i da je stigao na Cetinje 3. maja 1919. Iz teksta izvještaja proizilazi da je istraživanja po Crnoj Gori vršio od tada do 21. avgusta kada je poslao izvještaj. Veæ je citiran jedan dio njegovog izvještaja u kome konstatuje da su izbori zbrzani i da su mnogi saznali za njih kada su završeni. Iz opširnog izvještaja samo nekoliko konstatacija: “Jedna divizija srpskih trupa je okupirala kljuèna mjesta zemlje... Srbi su zamijenili Crnogorce u administraciji a naroèito u školama”... “Srbi èvrsto drže vlast u cijeloj zemlji i namjeravaju da je zadrže. Što se tièe protivnika inkorporacije zemlje u Srbiju, njihovi lideri su bili u bjekstvu i zatvoru”... “Izgleda da ima malo osnova za opovrgavanje tvrdnje” da su izbori “održani pod bajonetom”... “Mnogi, sa svake stranke, su govorili o krajnjoj neregularnosti rada Skupštine. Jedan oèevidac koga smatram nepristrasnim mi je opisao kao farsu”...


Beogradska politika Velike Srbije pokazala se kao fatalna prepreka


Na zasjedanju Skupštine su “vikali kao u kafani. Nije bilo glasanja; rezolucije su objavljene da bi bile prihvaæene jednoglasno... sve je bilo pod sjenkom bajoneta”... “Tokom izbora bilo je puno govora o ujedinjenoj Jugoslaviji i sugerisano je da su mnogi došli u Skupštinu i da uopšte nijesu znali da æe biti gurnuti u glasanje o inkorporaciji Crne Gore u Srbiju. Tek je 26. novembra otkriveno da æe se odluèi-vati o ujedinjenju sa Srbijom”... “Shvatio sam da je stvarna vlast bila u rukama srpskog generala i njegovog osoblja i da je ovo tijelo nominalno vladalo do 20. aprila kada su njegova ovlašæenja iznenadno prenijeta na jednog srpskog delegata iz Beograda, a administracija, kao što je gore pomenuto, stavljena u srpske ruke”... U zatvoru u Podgorici “bilo je oko 160 zatvorenika, ukljuèujuæi vodeæe ljude zemlje, kao što su Risto Popoviæ, koji je dugo bio ministar finansija, i gospodin Marko Ðukanoviæ, ministar unutrašnjih djela” èija je “svojina na Cetinju opljaèkana uz saglasnost vlasti, a kuæa konfiskovana bez ikakvog zakona. Nekoliko mjeseci je ovdje takoðe bio zatvoren vojvoda Božo Petroviæ”... koji je “držan mjesecima u zatvoru bez procesa, pa èak ni optužbe”... Tokom jula u Cetinju “zatvorski smještaj je postao nedovoljan, tako da je podrum Vladinog doma, nesreæno prekršten u Dom slobode, bio ispunjen novim zatvorenicima. U noæi 29. jula izbrojeno je nekih èetrdeset ljudi u dvjema sobama”... “Omladina je 26. jula izdala neku vrstu dekreta da svi muškarci Cetinja moraju doæi u 6 sati u Vladin dom da potpišu deklaraciju vjernosti srpskom kralju Petru, uz prijetnju da æe u protivnom biti smatrani prijateljima Italije. Ubrzo je došlo gore”. Potom u izvještaju opisuje kako su grupe omladine u selima oko Rijeke, oko Podgorice, u Crmnici palili kuæe, meðu njima i kuæu Milutina Vuèiniæa, i konstatuje da mu je paljenje kuæe Vuèiniæa opisao i “šef amerièkog Crvenog krsta” koji se “sluèajno zadesio kod tog mjesta”...
U rezimeu izvještaja, pod taè. 1. konstatuje: “Crna Gora je sada okupirana od strane jake sile srpskih trupa, za koje se službeno tvrdi da broje jednu diviziju”. Pod taè. 2. naglašava: “Srpska vlada” odbija da povuèe svoje trupe, sa obrazloženjem “da je Crna Gora dio Srbije”, a tvrdnju zasniva “na radu Skupštine održane u Podgorici novembra 1918”. Treæa taèka glasi: “Ni u jednom smislu izbori nijesu bili legalni... Izbori su održani, a skupština donijela odluke pod bajonetom srpskih trupa... u takvim uslovima, protesti koji zahtijevaju nepristran stav srpskih trupa neminovno moraju propasti”. U èetvrtoj taèki konstatuje da su “pretjerana žurba i beskrupulozna upotreba balkanskih metoda kompromitovali ovo rješenje koje se sada sreæe sa odluènom opozicijom od strane velikog dijela stanovništva, možda znaèajne veæine. Opozicija raste sa nadama... da je slobodna jugoslovenska država sada moguænost... Oni žele, kako kažu, da uðu u jugoslovensku državu, ali da uðu kao Crna Gora, a ne kao profektura Srbije, kao slobodni Crnogorci u skladu sa tradicijama i prošlošæu svoje zemlje a ne kao poslušnici Beograda; da uðu u nju na istoj ravni kao Slovenci, Hrvati i sami Srbi... Jedna, i možda fatalna prepreka takvoj uniji je politika ‘Velike Srbije’ koja joj se suprotstavila iz Beograda”. Šesta taèka ima za predmet odnos velikih sila prema Crnoj Gori. Sa “dužnim poštovanjem prema dobroj volji i konzistentnosti” ukazuje da se ne može normalizovati situacija ako “nastave ignorisanje” i nastavlja: “Odluke Podgorièke skupštine, ilegalne i neregularne, ne daju validnu osnovu za bilo kakvu akciju”... koja je opcija u Crnoj Gori veæinska, “jedino se može konkluzivno pokazati na slobodnim izborima. Puno onoga što se dešava sugeriše da ni u kom sluèaju nije jasno da bi prijatelji aneksije Srbiji pobijedili”. Umjesto bilo kakvog komentara samo konstatujem: tri zvaniènika tri velike sile, bez motiva pristranosti, sa obavezom da objektivno obavijeste svoje vlade, nezavisno jedan od drugih, istraživali su stanje u Crnoj Gori neposredno poslije Podgorièke skupštine i Odluke koju je donijela, i u biti identièno utvrdili stanje u Crnoj Gori. Sadržina brojnih dokumenata nastalih u Crnoj Gori ne razilazi se sa sadržinom ovih izvještaja.



Crna Gora Podgorièkom skupštinom gubi svoju državnost, dinastiju, crkvu, ali najtragiènija posljedica je gubljenje nacionalnog identiteta, koji procesom unifikacije teško dijeli crnogorsko nacionalno biæe do današnjih dana. Sve to uz desetogodišnji graðanski rat koji je bjesnio ispred lica cijelog svijeta, u istoriji poznat kao Božiæni ustanak, o kojem je, isti taj svijet, samo sramotno æutao

Punih 80 godina se æutalo o Podgorièkoj skupštini iz 1918. godine i naèinu na koji je nastala zajednica Crne Gore i Srbije. Taj èin je, do nekoliko poslednjih godina, uz nemjerljiv doprinos istorièara Šerba Rastodera i njegovog kapitalnog èetvorotomnog djela ''Skrivana strana istorije'', a potom i knjigama Mijata Šukoviæa, Radoja Pajoviæa i ostalih istorièara, tumaèen kao “izraz jedinstva crnogorskog i srpskog naroda”, “ujedinjenje” i zaokruživanje vjekovne težnje za stvaranjem “srpske države”. Zahvaljujuæi pomenutim autorima, nesumnjivo je dokazano da je Podgorièka skupština bila nelegitimna i nelegalna, da su izbori, održani u tadašnjoj Crnoj Gori bili, ne samo neuspjeli, veæ i najdramatièniji èin manipulisanja narodom koji je želio “sa Srbijom, ruku pod ruku” da uðe u veliku jugoslovensku zajednicu, a ne da izgubi, prisajedinjenjem, svoju vjekovnu državnost i nacionalni suverenitet.
Crna Gora ovim aktom gubi svoju državnost, dinastiju, crkvu, ali najtragiènija posledica je gubljenje nacionalnog identiteta, koji procesom unifikacije teško dijeli crnogorsko nacionalno biæe do današnjih dana. Sve to uz desetogodišnji graðanski rat koji je bjesnio ispred lica cijelog svijeta koji je o dogaðajima u Crnoj Gori-samo sramotno æutao!
Floskula o nedjeljivosti naroda u Srbiji i Crnoj Gori, stvorena upravo Podgorièkom skupštinom, pada posljednjih godina, pogotovo u Crnoj Gori, a odnosi ove dvije stare balkanske države nikada nijesu bili na nižem stepenu razumijevanja nego što su sada. Jedan od uzroka je što nikada na objektivan i nepristrasan naèin nijesu analizirani potezi iz prošlosti, kako bi se rasèistile naslage nesloge stvarane gotovo vijek. Jedan od najvažnijih istorijskih momenata, èije se negativne posljedice, zbog jednostranog tumaèenja, manifestuju i danas je upravo Podgorièka skupština 1918.
A zašto? Malo je prostora da se pobroji sve što se tih dana u Crnoj Gori radilo. Ipak:
- Podgorièku skupštinu, sa imenom, VELIKA NARODNA SKUPŠTINA, ustanovio je samozvani Centralni izvršni odbor za ujedinjenje Crne Gore i Srbije, odlukom koju je donio na svojoj sjednici 7.novembra 1918. godine u Beranama. Odlukama je suspendovana primjena tada važeæeg crnogorskog Zakona o izboru narodnijeh poslanika, po kojem su prema ustavnim odreðenjima, jedino legalno mogli biti birani predstavnici naroda.
Centralni odbor za ujedinjenje Srbije i Crne Gore organizovala je Kraljevska Vlada Srbije. Njen povjerenik je, odlukom od 15.10.1918. Svetozar Tomiæ-šef Crnogorskog odsjeka u Ministarstvu inostranih dela, koji sa srpskom vojskom putuje u Crnu Goru da organizuje Skupštinu. Dakle, ne postoji odluka za formiranje odbora od strane bilo kog legalnog i legitimnog organa ili politièkog tijela Crne Gore, veæ druge države-Srbije!
-Odbor nije doživljen kao legitimno predstavništvo Crne Gore; njegovom postavljanju bune se i oni koji su za ujedinjenje. Tako, npr. advokat Mato Paviæeviæ na sjednici tog Odbora kazuje Tomiæu:
“Kao gosti i braæa ste nam uvijek dobrodošli...Ali kao neki uèitelji, neke putovoðe, kao neki naroèiti apostoli, nijeste morali znojiti vaše gojne konje kroz naše tijesne klance, niti trošiti vaše bijele pare u ove crne krševe...!”
-Odbor sam sebi i samovoljno daje vlast, odreðuje prava i naèin njihovog ostvarivanja. Postavlja naèelnike i druge nosioce vlasti u okruzima, srezovima, kapetanijama...èime stvara povoljne pretpostavke da se putem lokalnih organa vlasti osigura željena odluka.
-Odbor svojim odlukama nije samo uzurpirao vrhovnu vlast tada suverene države, sa živim kraljem i Vladom u izbjeglištvu, nije samo izvršio ustavno i pravno nasilje i srušio crnogorski suverenitet, veæ je i grubo povrijedio crnogorsko dostojanstvo. Crnogorskom narodu je oduzeo pravo da bude gazda u vlastitoj kuæi, grubo ga potcijenio iskazavši stav da je narod Crne Gore-narod sa kojim drugi raspolaže.
Odluke koje je Odbor donio-nelegitimne su, jer su donesene bez ovlašæenja bilo kog dijela naroda iz Crne Gore.A bez takvog ovlašæenja-nema pravnog mandata za valjanu, legitimnu, legalnu i pravnu odluku.

IZBOR “POSLANIKA”

Iako postoji Zakon o izboru narodnijeh poslanika, izbor buduæih poslanika vrši se na osnovu Pravila Centralnog izvršnog odbora (CIO), èime su prekršena i u svim evropskim zemljama važeæa pravila da samo organ sa ustavnim kapacitetom zakonodavnog organa, zakonom propisuje izborni postupak za izbor èlanova tijela koje odluèuje o državnim poslovima.
Propisano je, dakle, da se izbori sprovedu:
bez biraèkih spiskova, bez traženja na zborovima bilo kakvih izprava o identitetu prisutnih i dokaza o posjedovanju prava glasa u odreðenom mjestu; bez odreðenja ko podnosi valjanu listu kandidata i koje uslove podnosilac treba da ispuni da bi lista bila valjana; bez obaveze da se odreðuju biraèki odbori koji æe rukovoditi glasanjem i izbornim radnjama na zborovima; bez odreðenja koji procenat od prisutnih i od ukupnog broja glasaèa, na teritoriji za koju se zbor održava, treba da dobije kandidat za povjerenika da bi dobio mandat povjerenika,odnosno, koji procenat glasova povjerenika treba da dobije kandidat za poslanika , da bi dobio mandat poslanika.Nije odreðeno, što je posebno znaèajno, ko i na koji naèin saziva zborove na kojima se biraju povjerenici. Za pripremu izbora i povjerenika graðani su imali od tri do devet dana!

ATMOSFERA IZBORA

Teško da bi sa ove vremenske distance mogli ocijeniti da su atmosfera i uslovi održavanja izbora bili slobodni. Prije svega, zbog uvoðenja policijskog sata! Naime, naredbom br.1, od 9.novembra, komandant mjesta na Cetinju, srpski potpukovnik Simoviæ, nareðuje da se od 7 sati uveèe do 5 ujutro zabranjuje izlazak iz kuæa i slobodno kretanje po ulicama. Naredba vrijedi i u vrijeme sprovoðenja izbora.Istovremeno se publikuju raznorazni proglasi, kao npr. onaj tzv.Organizovane Cetinjske omladine u kojem, uz ostalo, piše: “Crnogorac, koji bi bio protivu ujedinjenja Srpskog naroda, taj je izdajnik, to nije Srbin, veæ je izrod, njega æe narod zgaziti kao crva koji kalja zemlju kud prolazi”. Na kraju proglasa stoji: Ujedinjenje se mora izvršiti!
Kao posebnu vrstu pritiska i možda, najteži oblik neregularnosti tadašnjih izbora navodim èinjenicu da Crnogorcima iz inostranstva koji su, svršetkom rata željeli da se vrate u Crnu Goru, nije bio omoguæen povratak, niti glasanje na izborima. Prema nekim podacima, aprila 1918. godine u pet logora interniraca, bilo je 9950 Crnogoraca meðu kojima 17 generala i 709 oficira.
Èovjek koji nikako nije smio doæi u Crnu Goru je bio kralj Nikola. U jednom od više telegrama koje je Centralni izvršni odbor uputio Vladi Srbije se doslovce kaže: “Sprijeèiti ulazak kralja Nikole i njegovih sinova do 20.novembra u Crnu Goru, znaèi ujedinjenje svršeno!”
Neregularnost izborima je, u ovom kontekstu, doprinijela i srpska vojska koja je boravila tada u Crnoj Gori. Bila je to vojska, de facto, druge države, koja je direktnim mjerama spreèavala da unionisti u Crnoj Gori dobiju politièke oponente ili politièke partnere u procesu konstituisanja Podgorièke skupštine. Srpska vojska je time grubo povrijedila suverenitet države Crne Gore i njenog naroda.
I na kraju: U istoriji nije poznato da je neka skupština usvojila akt sudbinskog znaèaja za jednu državu, za èitav jedan narod, a da o njegovoj sadržini, znaèenju i implikacijama nije raspravljano ni u naèelu ni u pojedinostima.

Suštinska poruka skupštine

Potpredsjednik Podgorièke skupštine Savo Fatiæ, inaèe predstavnik socijalista, u stvari, bijelih komunista, u zapisniku iste od 14/27. 11. 1918:
"Ja ve molim, gospodo, da stavimo na stranu istoriju Crne Gore. Što se pak tièe njezine politièke istorije, ja je dijelim na dva dijela: na onu do juèe i od juèe. Mi više nijesmo Crnogorci nego Srbi"

Iz Proglasa kralja Nikole Crnogorcima: Politièarima iz Biograda cilj opravdava sredstvo

-Vama je poznato da zvanièna Srbija veæ odavno u Crnoj Gori nije gledala brata i drugara, na zajednièkomu poslu, nego protivnika, koga je po nekomu èudnome shvatanju trebalo trsiti, tobož, u interesu Srbije. Naoružani neobješnjivom mržnjom prema Crnoj Gori i njezinijem predstavnicima i lišeni solidne moralne osnove, izvjesni politièari iz Biograda, postavili su se u politici prema Crnoj Gori na naèelo: cilj opravdava svako sredstvo…Voðena je protiv nas jedna najodvratnija kampanja kojoj je bio cilj: omalovažiti ulogu Crne Gore u ovomu ratu i srušiti njezin visoki ugled meðu saveznicima…Meni u izgnanstvu ostao je muèan i nièijem nezaslužen zadatak da branim èast i ugled Crne Gore…Pored svijeh kleveta, Vlada Srbije nije uspjela da diplomatski uništi Crnu Goru, okupirala ju je, u ime vlade Srbije, njezina vojska. ..Da bi se pred svijetom kao Pilat mogla od svoga bogomrskoga i u istoriji nezapamæenoga zloèina pravdati i preturati ga na narod crnogorski, ona je falsifikovala volju naroda. Skupila je tzv. Veliku narodnu skupštinu na jedan nasilnièki naèin, èije odluke nemaju nikakve važnosti…Crna je Gora Crnogoraca! To je bilo i to æe biti!…Sami Crnogorci i niko više odluèiæe slobodno zakonskijem putem o buduænosti Crne Gore…
(''Na Badnji dan 1918.godine)
_________________


 
Scoring disabled. You must be logged in to score posts.

(Login Svevlad)

Ne pada snijeg da pokrije brijeg...

No score for this post
January 4 2006, 11:36 AM 

Katolièki Šæipetaru,

Ne pada snijeg da pokrije brijeg, nego da svaka zvjerka ostavi svoj trag. Tako je i danas.

Srbija je bila i manja negoli danas, puuuuno manja, nije je ni bilo, kao ni èitavog Balkana, sem malo Srba u Crnoj Gori na jednom brdašcu. Sve je palo pod Turke. Danas Srbija je ÈIŠÆA I VEÆA NEGO ŠTO JE BILA ZA VRIJEME DRUGA TITA - Horvata.

U ovom posljednjem ratu SRPSKI NAROD OÈISTIO JE SRPSKI SREM I DOBRANO BAÈKU, ÐE JE NASELIO SRBE SA HORVATSKOG KAMENA I MAKIJE (kao što je i na Cetinju, ðe æe "Crnogorci" crknuti od naslijeðene šæipetarske lijenosti i mafijašenja).

U kamene pustare Velebita poslao je Horvate, okrugloglave nemuštoga jezika. Jadnici, teško je kopati kamen, nije to vojvoðanska crnica.

Nadalje, DOBILI SMO I REPUBLIKU SRPSKU, SPRIJEÈIVŠI STVARANJE NDH-zije IAKO JE VATIKAN SVIM SRCEM to opet želio.

KOSOVO IONAKO NIJE OD 1974. GODINE NAŠE, TE GA VALJA ŠTO BOLJE PRODATI, kako bi se kupila etnièki èistija i bogatija REPUBLIKA SRPSKA. Manastire æemo preseliti i èekati povoljni trenutak da Šæipetare kao i 1998. godine sve proæeramo u arbanaške strane sliène Lovæenu.

No, nedostaje nam malo mora. Sreæom 30% Crnogoraca se danas ipak slobodno naziva Srbima, a biæe ih još više, èim padne izdajnièka šæipetarsko-crvenohrvatska vlada.

JADO, IMA VAS SVEGA 350,000 , a možda i manje, viðeæemo. Kuda æete pobjeæi samo da mi je znati?


BOG, KRALJ I SRBIJA!




 
Scoring disabled. You must be logged in to score posts.
Zvek_Zivi_Cetinjanin
(Login Zvek_Zivi_Cetinjanin)

Re: Jos malo i K R A J ´Zajednici izmedju S & C`G !

No score for this post
January 4 2006, 6:13 PM 

Pobjeda Crnogoraca nad poserbicama (slugama veljeserbaljstva) je neminovna ,a republjik serebska je odavnoigubljena ahahahahahaha ta vjestacka tvorevina ce da izumre taman ka poserbicegedzovanske !!!!


Vazda li vi je neko kriv kad podvucete rep pod krsti ahahahahahahaahahhah ! Ostade "supak od svijeta" serebija ahhahahahahha sama samcata ahhahahahahhah ! ti blej kolko te godj volja ali serebendo gedzovanska ti ces sa kacama sira na arbat u suverenu Drzavu Crnu Goru ahahhahahahahahahhah !

 
Scoring disabled. You must be logged in to score posts.
Zvek_Zivi_Cetinjanin
(Login Zvek_Zivi_Cetinjanin)

Re: Jos malo i K R A J ´Zajednici izmedju S & C`G !

No score for this post
January 5 2006, 3:06 AM 


EU shvatila uzaludnost vještaèkog održavanja SCG



Vašington, 4.januara (MINA) – Vrijeme državne zajednice je isteklo, a veæina lidera Evropske unije (EU) shvatila je da su pokušaji njenog vještaèkog održavanja uzaludni i kontraproduktivni, ocijenio je direktor Istoèno-evropskog projekta u vašingtonskom Centru za strateške i meðunarodne studije, Janoš Bugajski. Navodeæi da je siguran da æe zvanièni Vašington prihvatiti odluku graðana na referendumu, on je naglasio kako smatra da je definitivno došlo vrijeme da Crna Gora odluèi da li æe postati nezavisna država i izabere meðunarodni razvojni pravac. »Smatram da Crna Gora najveæe šanse da se prikljuèi meðunarodnim institucijama i nastavi reformski program ima kao nezavisna država. Rok zajednici koju je jedno vrijeme sponzorisala i promovisala EU definitivno je istekao. Ta se tvorevina pokazala kao nefunkcionalna i èist promašaj, jer je samo uzela dragocjeno vrijeme i jednoj i drugoj èlanici«, kazao je Bugajski Radiju Slobodna Evropa. Ta zajednica, prema njegovim rijeèima, samo je pogoršala odnose izmeðu Beograda i Podgorice, zbog èega vjeruje da æe, kada obje države postanu nezavisne, njihovi odnosi krenuti uzlaznom putanjom i da æe na zapadnom Balkanu biti uspostavljena veoma stabilna veza izmeðu dvije prijestonice. »Veæina lidera EU shvatila je da su pokušaji da Srbija i Crna Gora budu vještaèki održani u zajednici uzaludni i kontraproduktivni, i da bi to usporilo i odložilo neke korake koje obje èlanice moraju napraviti da bi se prikljuèile EU i NATO-u«, ocijenio je Bugajski. Upitan da li vjeruje da je Havijer Solana bio prisiljen da odustane od svog projekta, on je istakao kako visoki evropski predstavnik »nema apsolutnu vlast i ne može biti smatran za ministra spoljnih poslova EU«. »On mora da sluša glas veæina zemalja EU, posebno važnih kao što su Engleska, Francuska i Njemaèka. Njihove stavove mora imati na umu kada kreira politiku. Mislim da je poruka koja je stigla iz veæine zemalja bila da vještaèka unija ne može biti održavana bez obostranog pristanka èlanica, kao i da je za EU loše da forsira nešto što jedan narod prihvata i što mu ne odgovara. Solana i njegovi shvatili su da nemaju kud i da je vrijeme da se okrenu u pravom smjeru«, tvrdi Bugajski. Komentarišuæi imenovanje Miroslava Lajèaka za specijalnog izaslanika EU i moguæi zajednièki pronalazak rješenja crnogorske vlasti i opozicije u vezi sa referendumskim uslovima, on je kazao kako je »svaki potez koji opoziciju gura u dijalog veoma dobar«. »Veoma je važno za sve politièke snage da budu posveæene stvaranju uslova za održavanje referenduma i dobijanje rezultata koji neæe biti osporavan. Vjerujem da je konaèna odluka na graðanima Crne Gore, bez obzira na to koga je Solana izabrao da posreduje«, ocijenio je Bugajski.

 
Scoring disabled. You must be logged in to score posts.
Zvek_Zivi_Cetinjanin
(Login Zvek_Zivi_Cetinjanin)

Re: Jos malo i K R A J ´Zajednici izmedju S & C`G !

No score for this post
January 5 2006, 3:32 AM 



Podgorica, 4.januara - Do sukoba je došlo prije svega po nacionalnoj osnovi, tj. Roganoviæi su bili "dukljansko-štedimlijskog opredjeljenja", pa sam od strane njih doživljavao provokacije, dio je monstruozne izjave Milana Zekoviæa koji je 31. decembra prošle godine, nešto poslije 12 sati ubio oca, majku i tri maloljetna sina porodice Roganoviæ. On je ovo izjavio zvaniènim organima srpske vlasti nakon hapšenja u Gornjem Milanovcu.
"Kod komšija Roganoviæa došao sam toga dana da mu vratim flaše koje sam posudio za pomen majci koja je preminula 24. decembra. Slavoljub mi je tada izjavio sauèešæe koje je djelovalo cinièno, a i zbog ranijih sukoba ja sam tada odluèio da ga ubijem. Pozvao sam ga u kupatilo da mi popravi slavinu, a ja sam tada otišao u sobu, uzeo moj pištolj, vratio se i Slavoljubu ispalio metak u potiljak. Odmah poslije toga istrèao sam iz kuæe, ušao kroz otvorena vrata njegove kuæe, prišao njegovoj ženi Slavici i ispalio joj metak u lice, potom u njihovog sina Srðana. Zatim sam otrèao u susjednu prostoriju gdje sam zatekao Marka, kojem sam takoðe pucao u lice. Nakon nekoliko trenutaka èuo sam da Marko jeèi, pa sam sa stola uzeo kuhinjski nož i zatim Marku prerezao vrat, klao sam ga, ali nož je bio tup tako da sam morao da uradim više rezova da bi mu prerezao grkljan. Poslije toga sa istim nožem prišao sam Slavici i nekoliko puta je ubo u leða, a zatim sam to radio i Srðanu kojem sam zadao ubode nožem u predjelu leða i lobanje usljed èega je nož pukao. U meðuvremenu pojavio se najstariji sin Željko na vratima . Pucao sam i u njega, ali sam promašio. Pošto više nijesam imao municije poèeo sam da ga udaram drškom pištolja i uzeo drugi nož koji je bio veæi od prethodnog, pa sam i Željka zaklao."
Ovo je dio zvaniène izjave koju je Zekoviæ dao u beogradskom MUP-u, opisujuæi hladnokrvno svoje postupke u ubistvu petoèlane porodice Roganoviæ u hercegnovskom naselju Nemila.
"Pobjeda" nezvanièno saznaje da je Zekoviæ srpskim organima izjavio kako je sa Roganoviæima bio u sukobu zbog toga"što su oni bili crnogorski opredijeljeni dok je on po nacionalnosti Srbin i èlan Narodne stranke i Srpske narodne stranke". Na pitanje zašto je službenicima MUP-a u Èaèku priznao izvršenje i jednog ubistva u Zemunu iz 2001. godine, Zekoviæ je naveo da je to uradio iz razloga "što ne želi da mu kosti trunu u Crnoj Gori, veæ da mu se to desi u njegovoj rodnoj Srbiji". Tada je izjavio i da "ne osjeæa ni trunku sažaljenja, niti kajanja zbog poèinjenog monstruoznog zloèina, veæ da je taj "ljudski šljam" koji je svojim ponašanjem i svojom nacionalnom pripadnošæu kriv za smrt njegove majke trebalo još ranije pobiti - istrijebiti to zlo."
Zekoviæ je u izvjavi srpskim policijskim vlastima naveo da je pištolj "bereta", kalibra 7,65 mm kupio 2003. godine od izvjesnog Deja sa Cetinja za 300 eura.

Mnogi detalji iz izjave Zekoviæa koje je dao srpskim vlastima pred državnim tužiocem Božom Gruboviæem, advokatom braniocem Gordanom Babiæ i drugim ovlašæenim licima nijesmo u prilici da prenesemo našim èitaocima zbog njihove morbidnosti.
Još nije poznato da li æe i kada æe Zekoviæ biti predat crnogorskim pravosudnim organima jer, kako je i sam naveo priznavši zloèin u Srbiji iz 2001. godine, htio je da "grijehe ispašta u svojoj rodnoj zemlji", a ne u Crnoj Gori.
Ako se radi o bolesniku za psihijatrijsko posmatranje, nije teško u njegovoj "odbrani" prepoznati politièke motive. Da li je ovaj monstrum medicinski fenomen ili je, pak, laka žrtva monstruozne medijske kampanje, procijeniæe eksperti.

 
Scoring disabled. You must be logged in to score posts.

(Login Svevlad)

MONTENEGRINS ARE ETHNIC SERBS

No score for this post
January 5 2006, 8:10 AM 

"Montenegrins are ethnic Serbs and a Montenegrin ethnicity does not exist...", Knowledge of the Law (Poznavanje zakona), textbook published in 1914, Kingdom of Montenegro; chapter The People, subchapter The People and State Territory, page 105, first passage

1. The People and the State Territory

A country’s total population, united under a state’s jurisdiction, makes up a people in the political sense, irrespective of whether or not it stems from a common tribe. Thus for example, we say ‘American People’, which implies all citizens of the United States disregarding different ethnic origins. That can also be applied to the French, German, Russian people and so on. Therefore, the concept of a ‘people’, in the political sense, does not overlap with that of ethnicity because the former is far more inclusive that the latter.

When it comes to the people of our fatherland, we could never utilize the term ‘Montenegrin people’ in an ethnic context because the Montenegrins are ethnic Serbs and a Montenegrin ethnicity does not exist. Aside from that, within Montenegro’s borders reside citizens of non-Serb ethnicity, yet this does not prevent them from belonging to a political Montenegrin people.

Accordingly, in order to avoid a detrimental and often dangerous misunderstanding, one should carefully distinguish an ethnographic people from a political people. For example, the formulation ‘Montenegro is for the Montenegrins’ should be understood as opposing Montenegrins to foreign citizens, with all Montenegrin citizens, irrespective of their ethnicity, remaining equal before the State.

Montenegro’s borders encompass its sovereign territory. That area is but a fraction of what is denoted as the Serb Lands, which are inhabited exclusively or mostly by Serbs yet politically separated among several states. Two present-day independent Serb kingdoms sprung from those Lands: Montenegro and Serbia. The third portion is in Austria-Hungary and a part in Bulgaria.

The Montenegrin Kingdom’s surface is 18,000 sq. km and home to some 500,000 inhabitants.

The sovereign territory is indivisible and unalienable. Montenegro’s borders cannot be drawn back,[...]

 
Scoring disabled. You must be logged in to score posts.
Zvek_Zivi_Cetinjanin
(Login Zvek_Zivi_Cetinjanin)

Izdajnici Crnogorstva,poserebice eo vi edukacije !!

No score for this post
January 5 2006, 11:49 AM 

Izdajnici Crne Gore i Crnogorstva,poserbice serbaljskije gedzovana sluge eo vi edukacije malacko !

MILO OD CRNE GORE: KAKO SU IZDALI MOJU DOMOVINU



Èlanak princa Mila Petroviæa pod naslovom "Izdaja Crne Gore",
prvi put je objavljen u èasopisu "Ninettenth Century and After" (Devetnaesti vijek i poslije),
London, februara 1933.



Crnogorci su došli do Sarajeva, ali, zahvaljujuæi Nikoli Pašiæu, niko nije znao za naše vojne uspjehe


Skoro je dvadeset godina otkako sam poèeo da aktivno uèestvujem u vojnom i politièkom životu moje zemlje - Crne Gore. Mnogo je bilo gorkih dana koje sam morao da izdržim kroz taj period, bezbrojna su teška iskustva i temeljite lekcije. O svim važnijim dogaðajima koji su se desili tokom tog vremena, u mojoj zemlji vodio sam taènu evidenciju i ukratko registrovao karakteristike svih znaèajnijih liènosti sa kojima sam dolazio u kontakt, opštio ili poslovao. U ovom trenutku, dok se vodi živa rasprava o raznim zemljama i ulogama koje su imale u Svjetskom ratu, savremeni istorièari - namjerno ili ne - prolaze zatvorenih oèiju pored malene Crne Gore i herojske uloge koju je odigrala u zajednièkoj borbi, dok neki od njih, sramno i cinièno, žele da je smatraju mrtvom. Stoga je moja dužnost, kao Crnogorca, da kažem i dokažem sljedeæe:
Nakon pažljivog prouèavanja teksta ultimatuma koji je Carska austrijska vlada poslala Srbiji, iz kojeg se sasvim jasno vidi da je rat pred vratima, Kraljevska crnogorska vlada je notom od 11. jula 1914. godine obavijestila Beograd da je Crna Gora spremna da pomogne Srbiji. Nikola Pašiæ, tadašnji srbijanski premijer, uvjeravao ja Vladu Crne Gore da je Srbija, zauzvrat, spremna da sa Crnom Gorom bratski podijeli sve što Srbija ima. Meðutim, njeno prijateljstvo sa Crnom Gorom trajalo je taèno sedam dana! Èim je Britanija objavila rat Njemaèkoj i Austro-Ugarskoj, Nikola Pašiæ, osjeæajuæi se uvjerenijim da æe pobjeda biti na našoj strani, poèeo je otvoreno da Crnoj Gori pokazuje znake da više ne želi njenu pomoæ i njeno društvo, jer ga nije zanimalo da sa njom dijeli teritorije unutar granica Austro-ugarskog carstva. Upravo od tog èasa on je poèeo da kuje plan za uništenje Crne Gore - zemlje koja je bila prva da pritekne Srbiji u pomoæ u èasu opasnosti.

KAKO JE PAŠIÆ DIJELIO POMOÆ OD SAVEZNIKA

Nikola Pašiæ je u ime i za raèun obije zemlje - Srbije i Crne Gore - apelovao kod velikih Saveznika za ratni materijal i novac. I redovno je dobijao oboje, uz ovlaštenje da dijeli tu pomoæ izmeðu Srbije i Crne Gore na dva proporcionalna dijela. Pašiæ je ovako dijelio pomoæ saveznika: svaki crnogorski borac dobijao je za hranu, odjeæu i obuæu 1,5 dinara na dan, dok je svaki srbijanski vojnik dobijao 7 dinara dnevno za iste potrebe, iako su troškovi života u obije zemlje bili isti. Suprotno Pašiæevim oèekivanjima, Crnogorci nijesu gunðali iako su, sa praktièno praznim naprtnjaèama, morali da se bore rame uz rame sa srbijanskim vojnicima èiji su ranci bili uvijek puni. Ukupan broj crnogorskih boraca i onih mobilisanih za vojnu službu nije prelazio 53.000. Ali ta brojka je obuhvatila sve zdrave muškarce izmeðu sedamnaest i šezdeset i dvije godine starosti. Do septembra 1914. godine cjelokupna crnogorska vojska bila je stacionirana na neprijateljskoj teritoriji i ostala tamo do kraja 1915. U Bosni, neki od crnogorskih bataljona su se probili do same kapije Sarajeva, ali je crnogorskoj Vladi bilo zabranjeno da daje bilo kakve izvještaje štampi tako da niko ko nije stvarno bio na tom ratnom poprištu nije znao ništa o uspjesima koje je crnogorska vojska postigla u svojoj borbi protiv zajednièkog neprijatelja. Srbijanska vrhovna komanda tvrdila je da bi takva informacija koristila neprijatelju koji ne smije da zna o pokretima crnogorskih snaga; kao da neprijatelj nije znao za ono što su Crnogorci postigli! Ipak, vijesti su obilno širene Evropom iz Niša, u Srbiji, u kojima se tvrdilo da se srbijanske trupe bore kod Sokolca, u šumama Romanije, i drugim mjestima u Bosni, uprkos èinjenice da ni jedna jedina srbijanska jedinica nikad nije bila ni na jednom od tih položaja.
Poèetkom oktobra 1914. crnogorski bataljoni su bili primorani da se povuku iz Sarajeva sve do desne obale rijeke Drine. To su uradili pod najtežim uslovima jer je Užièka divizija (srbijanska), tajno napustila crnogorsko desno krilo. Ohrabreni tom izdajom od strane srbijanske komande, austrijski general Poæorek je napao Srbijance i Crnogorce na èitavoj liniji fronta od sastava Drine i Save do Foèe u Hercegovini, snagom od 130.000 vojnika i 400 topova. U isto vrijeme uputio je drugu armiju od 105.000 ljudi da napadne Srbijance na potezu Bijeljina-Višegrad. Procijenio je da su njihove snage oko 160.000. Takoðe je rasporedio dvije pune divizije (18. i 50.) koje su, prema beèkom Ratnom arhivu, morale brojati oko 25.000 ljudi, na sandžaèki front (od Višegrada do Foèe) koji je èinilo, kako je mislio, svega 10.000 vojnika. U stvari njih je bilo oko 25.000. Sudarivši se sa srbijanskim snagama neprijatelj je prešao Drinu i napredovao prema srcu Srbije, tako da je 8. novembra 1914. godine Beèu uputio depešu da je uspjeh siguran. Ali ubrzo nakon toga bio je poražen i njegove snage su izbaèene iz Srbije.

”Srbijanska vojska se topi”, priznao je general Stepanoviæ u poruci nakon napada bugarskih snaga


Drinski front su branili Crnogorci, èija je brojnost bila kao i neprijatelja; ali snage generala Poæoreka nijesu uspjele da u nekoliko pokušaja preðu rijeku, uprkos èinjenice da je imao dovoljno topova a da Crnogorci uopšte nijesu imali artiljerije! Tako, da je on porazio Crnogorce na Drini i prodro u Sandžak, veoma je vjerovatno da bi - bar što se tièe Crne Gore i Srbije - rat bio završen kao što se desilo nakon godinu dana, u zimu 1915. godine. Meðutim, ovaj uspjeh je iskorišæen iskljuèivo u korist Srbije: ni jedne jedina dobra rijeè nije reèena za Crnu Goru i njenu vojsku, iako su u stvarnosti Crnogorci bili ti koji su spasili kritiènu situaciju i postigli pobjedu. Tokom èitavog rata crnogorsko naoružanje bilo je u svakom pogledu neadekvatno. Nikola Pašiæ nije ispunio svoje obeæanje da pomogne Crnoj Gori u hrani, odjeæi, i oružju. Nasuprot, èak su i male kolièine oružja koje je Rusija s vremena na vrijeme slala da se podijeli izmeðu Srbije i Crne Gore zadržavane skoro u cjelosti od strane Srbijanaca, u Srbiji. Pašiæ je vjerovatno rezonovao da, ako su se Crnogorci borili protiv snaga islama skoro goloruki punih pet vjekova u odbrani svoje nezavisnosti i nacionalne èasti, oni æe se sigurno suprotstaviti visoko obuèenim i dobro opremljenim austrijskim snagama na skoro isti naèin!
Nakon razbijanja generala Poæoreka, u Srbiji se mislilo da više nema opasnosti koja joj prijeti od neprijatelja. Zapoèelo se sa politièkom akcijom za neku vrstu ujedinjenja. Da bi se to postiglo, smatralo se potrebnim da nezavisnost Crne Gore nestane. I tako je jedan broj srbijanskih agenata upuæen iz Niša u Sandžak, gdje su bile stacionirane dvije treæine crnogorske vojske, da nagovaraju i ubjeðuju Crnogorce da proglase - na glasomet od poraženog neprijatelja - apsorpciju Crne Gore od strane Srbije. Naèelnik Generalštaba crnogorske komande bio je u to vrijeme srbijanski general Boža Jankoviæ. Njega je, meðutim, 21.juna 1915. zamijenio pukovnik (sada general) Petar Pešiæ - takoðe Srbijanac. Ovo su samo neki od primjera koji pokazuju zvanièni stav Srbije prema nama koji smo bili njeni prvi saveznici. Kao uspravni gorštaci, mi Crnogorci smo smatrali nezamislivim da su naši saveznici u stanju da propagiraju jednu podmuklu kampanju protiv Crne Gore, njene Vlade, i vojske u èijoj su vrhovnoj komandi bili srbijanski oficiri. Stoga smo sve takve informacije primali sa rezervom, shvatajuæi da smo, ipak, još bili usred rata.
Ali ovdje bih dao letimièan prikaz glavnih dogaðaja koji su slijedili. Dvadesetèetvrtog septembra 1915. godine general Fon Makenzen napao je Srbiju na frontu koji se protezao od sastava Drine i Save, duž Save i Dunava sve do Orsove. Snage pruskog generala u svemu su brojale 200.000 bajoneta i 800 topova, od kojih je jedna treæina bila velikog kalibra. On se suoèio sa veæinom srbijanske vojske, èiji je manji dio bio podignut protiv Bugarske sa glavnim korpusom stacioniranim u Pirotu pod generalom Stepanoviæem; a èetrdeset bataljona makedonskih snaga pod generalom Damjanom Popoviæem bilo je stacionirano duž bugarske granice. Prema beèkom Ratnom arhivu, Srbijanci su imali 1.000 topova. Dva dana kasnije, 26.septembra 1915, èitava srbijanska vojska duž Dunava bila je u povlaèenju. Srbijanska vlada i Generalštab srbijanske vojske odluèili su da se na povlaèenje duž rijeka Morave i Vardara do Soluna, u nadi da se stave pod zaštitu velikih Saveznika. Ali, je li iko mislio o Crnoj Gori?
Prvog oktobra 1915, general Bojadžijev, sa 60.000 Bugara i 250 topova, napao je generala Stepanoviæa na liniji Negotin-Pirot, a general Todorov, sa 30.000 Bugara i 150 topova, napao je èetrdeset makedonskih bataljona pod komandom srbijanskog generala Damjana Popoviæa od Zajeèara do Pirota. Srbijanci su se povlaèili pred Bugarima, ali im je put prema Solunu bio preprijeèen, dok je drugi pokušaj da se probije kod Kaèanika takoðe bio neuspješan. “Srbijanska vojska se brzo topi”, priznao je general Stepanoviæ u svojoj poruci generalu Pešiæu. “Naše snage su svedene na manje od jedne èetvrtine poèetne snage”, kazao je vojvoda Putnik takoðe pukovniku Pešiæu, naèelniku Generalštaba crnogorske komande. “Moramo se povuæi kroz Crnu Goru”, rekao je, na kraju, Nikola Pašiæ. To iskušenje bilo je nadljudsko. Vojvoda Putnik, stariji, plemeniti i èasni komandant srbijanskih snaga, apelovao je, preko pukovnika Pešiæa, na crnogorskog kralja Nikolu, “za bratsku pomoæ u nuždi”. Za kralja Nikolu to je bila prilika da prepusti Srbe njihovoj sudbini i tako se oslobodi svog rivala. Ali on nije mogao da uèini nešto takvo. Nasuprot, kazao je pukovniku Pešiæu: “Vojska je moja, ali komanda je tvoja!” A onda je kralj gorštaka dodao: “Koristi moje vojnike kako misliš da je najbolje za zajednièku stvar Saveznika”. Pešiæ, sa takvim ovlaštenjem od strane Kralja, smjesta je povukao sve crnogorske snage iz Hercegovine, sa Drine i iz Albanije i poslao ih najveæom brzinom u Srbiju “da spasavaju što se dalo spasti”. Crnogorci su uspjeli da ispune ovaj težak zadatak: pokrili su i omoguæili srbijansko povlaèenje, i tako sprijeèili rasipanje posljednje preostale èetvrtine srbijanske vojske.

Dok je Nikola na Cetinju odavao poèast Pašiæu, ovaj je tajno nareðivao Pešiæu da izda crnogorsku vojsku


Sve to se desilo u posljednje dvije nedjelje oktobra.
Petnaestak dana kasnije, sredinom novembra 1915, srbijanska Vlada stigla je u Skadar, kojeg su držali Crnogorci; a krajem mjeseca ostaci armija generala Mišiæa i generala Stepanoviæa, sa onim koje su branile Beograd, stigle su u Podgoricu. Ukupan broj tih razbijenih snaga bio je taèno 63.000 vojnika, ali oni više nijesu lièili na vojsku. Veæina oficira nije izgledala mnogo bolje od vojnika, a oni koji jesu bili su uglavnom ne-borci. Tokom èitavog tog vremena koje su Srbijanci koristili da izvedu svoje povlaèenje - kako kroz staru Srbiju tako i kroz Crnu Goru - crnogorska vojska se hrabro borila u Srbiji i Sandžaku, zaustavljajuæi napredovanje 60.000 Austro-Maðara pod komandom generala Fon Keveša!
Sedamnaestog novembra 1915. godine Aleksandar Karaðorðeviæ, regent Srbije (sada kralj Jugoslavije), otišao je u Cetinje da se zahvali kralju Nikoli. Devetog decembra Nikola Pašiæ je stigao u Cetinje da izrazi poštovanje kralju Nikoli i da mu zahvali za velike usluge koje je njegova vojska uèinila Srbiji u vrijeme njene katastrofe. Srbijanski premijer je ostao u Cetinju do 11. decembra, a Kralj Nikola je priredio veèeru u njegovu èast. Jedan od diplomata - francuski ministar u Cetinju - uputio je krajem novembra 1915. notu svojoj vladi u kojoj se kaže: “Srbijanci su napustili svoju zemlju pod zaštitom Crnogoraca... Mnogo potcjenjivani Crnogorci su se pokazali vrijednim potomcima svojih slavnih predaka”.
Èim je Nikola Pašiæ èuo za ovo, zaboravljajuæi sasvim da je upravo crnogorska vojska spasila njega i srbijansku armiju, svu svoju pažnju posvetio je jednoj ideji koja se degenerisala u sramotnu želju. Znajuæi dobro da nekih 50.000 Srbijanaca i isto toliko Crnogoraca ne mogu odluèiti pitanje Svjetskog rata - bilo da su ih saveznici Antante koristili ili ne - i uvjeren da je sudbina Srbije bila u potpunosti u rukama njenih velikih Saveznika, njegova jedina politièka preokupacija bila je svedena na brisanje suvereniteta Crne Gore i potèinjavanje njene teritorije i stanovništva pod vlast Srbije. U tom trenutku crnogorska vojska bila je u rukama srbijanskog komandanta pukovnika Pešiæa. Desetog decembra, dok je još bio u Cetinju, srbijanski premijer je, neposredno prije ili odmah nakon veèere koju je kralj Nikola priredio u njegovu èast, izdao tajno nareðenje pukovniku Pešiæu da izda crnogorsku vojsku i kralja Nikolu. Pukovnik Pešiæ je primio nareðenje i obeæao da æe ga izvršiti; i uradio je to.
Dvadeset petog decembra 1915. godine neprijatelj je imao oko 60.000 vojnika koji su se suoèili sa crnogorskom vojskom u Sandžaku, i oko 30.000 na mojkovaèkom frontu koji se protezao od rijeke Tare do Rožaja. Nakon dva dana krvave borbe, austro-ugarske trupe poèele su da se povlaèe predveèe 27. decembra. Prethodnog dana, u šest sati ujutro, neprijateljske snage od nekih 46.000 vojnika, napale su Lovæen koji je branilo 7.000 Crnogoraca, koji su takoðe bili odgovorni za odbranu regiona od obale Jadranskog mora do Grahova. Neprijatelj je dovukao kompletnu artiljeriju iz kotorskih tvrðava, kao i mornarièke topove iz Boke da bi pojaèao svoju kopnenu artiljeriju koja se - prema podacima beèkog Ratnog arhiva - sastojala od dva velika 40-milimetarska topa, tri 13-milimetarska, trinaest teških baterija, i dvadeset baterija brzometne planinske artiljerije. Protiv Lovæenskog sektora, na potezu Solar-Mirac-Krstac, koji je bio najlakše mjesto za proboj crnogorksih linija, neprijatelj je imao nekih 25.000 pušaka pod komandom generala Vebera, Strejta (Štrajta!) i Soršièa. Ovaj sektor, dug nekih deset kilometara vazdušne linije, branilo je svega 700 Crnogoraca. Prirodna konfiguracija njegovog terena bila je izložena djelovanju artiljerije, pa je austrougarska pješadija pod njenom zaštitom mogla da se slobodno kreæe bez najmanje opasnosti sve do samog podnožja planine. Po svoj prilici, ideja pukovnika Pešiæa bila je sasvim drugaèija. On je smatrao da je èak i jedan nekompletan bataljon dovoljan za odbranu Lovæena; upravo stoga je tri petine crnogorske vojske uputio u Srbiju i Sandžak. Na Lovæenu je od artiljerije bila samo jedna brzometna baterija; sve ostalo bila je èista gvožðurija. Kuk - kljuè za sve položaje na Lovæenu - pao je u ruke austrougarskih trupa 28. decembra u šest sati popodne. On se odupirao samo tri dana i dvije noæi. Prema podacima iz Ratnog arhiva u Beèu, neprijatelj je priznao da su Crnogorci Lovæen branili veoma hrabro i da su se austrougarske trupe suoèile sa žestokom otporom èak i na mjestima gdje ni miš ne bi mogao da naðe sigurno sklonište!
Dvadeset šestog i 27. decembra, Crna Gora je napadnuta duž èitave austrijske granice od strane austrijskih generala Keveša i Sarkotiæa, prvi sa 60.000 vojnika na Sandžak, a drugi sa 76.000 boraca na Lovæen i Hercegovinu. Crnogorci su se hrabro borili na svim frontovima, kako je neprijatelj uvijek priznavao.


Na Lovæenu (Kuk - Krstac) 700 Crnogoraca je tri dana i dvije noæi zadržavalo 25000 Austro-Maðara


U Sandžaku, iako je tamo bilo dva Austro-Maðara na jednog Crnogorca, gorštaci su porazili okupatora. U Grahovu, gdje je odnos bio èetiri prema jedan na štetu Crnogoraca, napredovanje neprijatelja bilo je zustavljeno. Na Lovæenu (Kuk-Krstac), crnogorska pozicija bila je mnogo teža: naime, na svakog Crnogorca bilo je dvanaest Austro-Maðara; u stvari, 700 Crnogoraca protiv 25.000 neprijatelja. Kako sam kazao, naša vojska branila ga je tri dana i dvije noæi. Ta odbrana jako podsjeæa na Spartance kod Termopila.
Crnogorci su otišli jedino kad na Lovæenu nije više bilo mjesta ni za samog ðavola!
U èitavom Svjetskom ratu niije bilo primjera sliène disproporcije snaga izmeðu bilo koja dva neprijatelja. U pismu (br. 0-8274) od 27. decembra 1915, pukovnik Pešiæ obavještava kralja Nikolu da "neprijatelj napreduje; da nije dalje od Cetinja od tri sata marša i da on (Pešiæ) ljubazno predlaže da se Cetinje odmah evakuiše zarad mira i spokoj". Meðutim, u trenutku kad je ova poruka došla u ruke kralja Nikole, Kuk nije bio pao, niti je neprijatelj bio na tri sata marša od Cetinja. U stvari, taèno je da je neprijatelj bio na oko tri i po sata marša od Cetinja, ali to je inaèe bila razdaljina od crnogorske prijestonice do austrougarske granice. Neprijatelj je tamo bio veæ dvjesta godina! Niti je, pak, neprijatelj napredovao tako brzo. Trebalo mu je taèno pet dana i èetiri noæi da preðe prostor od "tri sata marša", jer je tek 1. januara 1916. okupirao Cetinje. A neprijatelj ne bi bio u stanju da zauzme Cetinje èak ni 1. februara da je na èelu Generalštaba bio neki crnogorski oficir. U tom sluèaju bi neprijatelj najvjerovatnije bio èak otjeran sa crnogorske granice, jer je 27. decembra austro-ugarska armija bila potuèena u Sandžaku i povlaèila se bez poretka, dok je na Grahovu napredovanje Austrijanaca bilo potpuno zaustavljeno.
Te iste veèeri (27. decembra) pukovnik Pešiæ je obavijestio komandante Sandžaèke i Hercegovaèke armije o padu Kuka. Ali prema beèkom Ratnom arhivu, Kuk nije pao do šest sati popodne narednog dana! Ova lažna izjava ostavila je poguban utisak na crnogorske vojnike. Tek što je stigao u Podgoricu, pukovnik Pešiæ je poèeo pripreme za odluèujuæu bitku koja je neposredno predstojala na položaju Carev laz. Za ovu "odluèujuæu bitku" Pešiæ je imao svega 4.000 polugladnih Crnogoraca. Ipak, ovaj "genijalni" srbijanski strateg želio je da pokaže svijetu šta može da uradi sa 4.000 Crnogoraca koji nijesu imali nijednog topa, i sasvim nedovoljne zalihe pušaka i municije, protiv 46.000 vojnika naoružanih do zuba, pod komandom austrijskog generala Trolmana!
Taj isti pukovnik Pešiæ, pišuæi u srpskoj vojnoj reviji Ratnik, objašnjava ovu svoju "strategiju" kazujuæi da je postalo imperativ da Crnogorci zadrže Austro-Maðare u Crnoj Gori što je moguæno duže, inaèe bi neprijatelj zarobio nekih 80.000 srbijanskih vojnika koji su se povlaèili kroz Albaniju. Stoga je naèelnik Generalštaba komande crnogorske vojske htio da žrtvuje 4.000 crnogorskih života da od zarobljavanja spasi 80.000 vojnika tadašnjeg "saveznika" ali ipak druge države. To što je želio da postigne pukovnik Pešiæ je u potpunosti ostvario. Èetvrtog januara 1916. godine, u tri popodne, Pešiæ je što je brže mogao odjurio u Albaniju. Usput je srio Nikolu Pašiæa i besumnje mu objasnio kako je u potpunosti uspio da izruèi Crnogorce u ropstvo neprijatelju! Meðutim, Crnogorci su još bili krvave bitke na Grahovu, Kosmaèu, Troglavu, Kalinoviku, Drimu, Glacincu, Višegradu, Mojkovcu i drugim taèkama, a naprijatelj je još gonio Srbijance duž obala Jadrana i èak sve do Valone, Rima, Pariza i Londona, gdje su njihove voðe i drugi zaslužni Srbi primali medalje od velikih Saveznika kao priznanje za njihovo navodno junaštvo.
Èim su austrougarske trupe poèele da napuštaju teritorije Srbije i Crne Gore u novembru 1918. godine, francuske i srbijanske jedinice su odmah zaposjele teritoriju Kraljevine Crne Gore. Crnogorci su francuske i srbijanske trupe smatrali svojim saveznicima, i svi crnogorski ratnici koji su se našli unutar granica svoje zemlje odmah su se stavili na raspolaganje komandantima svojih saveznika. Ali nijednom od njih nije dodijeljena komanda, i nijednom èlanu crnogorske Vlade (od kojih je veæina bila u egzilu u Francuskoj) nije povjerena nikakva funkcija u privremenoj upravi. Bio je to prvi znak - iako tada još nenasluæene - bolne istine da se tu odvijala ponovna okupacija a ne oslobaðanje. Po uslovima mandata koji su dale saveznièke sile, trebalo je da francusko-srbijanske trupe uðu u Crnu Goru sa ciljem održavanja reda i mira u oèekivanju povratka kralja Nikole zajedno sa Vladom i Parlamentom.


Uzalud su istražitelji iz drugih zemalja pokušavali da otkriju istinu o Crnoj Gori


Tortura, glad, pljaèka, haranje, ubistva i surovosti koje je nemoguæno pomenuti, sveli su stanovništvo Crne Gore na nevoljnu servilnost a njihove slabašne žalbe srbijanska cenzura nikad nije dozvolila da odu u spoljni svijet. Tu i tamo bi poneki srbijanski diplomata objavio da je Crna Gora sreæna i zadovoljna; ponekad bi i neki Crnogorac bio zaplašen ili zaveden od strane Srbije da kaže isto. Uzalud su istražitelji iz drugih zemalja pokušavali da otkriju istinu o Crnoj Gori. Njihovi glasovi su uæutkivani prije nego što su se njihovi izvještaji èuli. I tako je svijet ostao u neznanju o velikoj nepravdi koja je uèinjena.
Tiranin je još na vlasti. Što se, pak, finansijske strane ovog pitanja tièe, zainteresovani su kazali da Crna Gora nije mogla postojati bez podrške neke druge države. Ali istina je da Crna Gora, porobljena kako u stvari jeste, danas plaæa putem poreza nekih 300.000.000 dinara (oko 1,5 milion funti) godišnje. Ukupna potrošnja Crne Gore ne prelazi 100.000.000 dinara, dok se dvije treæine poreza zloupotrebno koriste od strane okupacione vlasti koja je izgradila ili gradi za sebe palate u Beogradu i drugim gradovima u Srbiji. Pa ipak beogradska štampa neprekidno buèno govori o "pomoæi finansijski nesposobnoj Crnoj Gori".
Da su veliki Saveznici obnovili predratnu nezavisnost Crne Gore - kao što su obnovili Srbiju i Belgiju - moja bi zemlja primila na ime reparacija nekih 723.000.000 njemaèkih maraka u zlatu, jer joj je ta odšteta bila odreðena meðunarodnim odlukama. Njena teritorija bi bila znatno uveæana, a svake godine bi takoðe imala 200.000.000 dinara koje joj sada uzima Beograd. Sa tim novcem Crna Gora bi mogla da pretvori moèvarno zemljište oko Skadarskog jezera u oranice od nekih 30.000 hektara. Sa dolinom Metohije, ako bi se uzorala i kultivisala, uz energiju koju bi rijeke Tara i Moraèa mogle da daju, Crna Gora bi proizvodila hranu ne samo dovoljnu za njenu domaæu potrošnju veæ i za izvoz u druge zemlje. Nezavisno od toga, elektro energija iz Tare i Moraèe - nekih 90.000 konjskih snaga - bila bi dovoljna da snabdijeva veæi dio crnogorskih željeznica i sve fabrike za preradu njenog drveta, vune, kože, gvožða, aluminijuma, srebra i antimona; a crnogorski radnici bi našli dosta posla kod kuæe umjesto da trunu, kao što se dešava, u tuðim krajevima i to u vrijeme kad ih naša zemlja tako jako treba. Prije rata Crna Gora je izvozila znatne kolièine nekih domaæih sirovina - goveda, ovce, vunu, kožu, sušenu ribu, buharicu (cvijet od kojeg se proizvodi snažan insekticid), graðu, rudu i drugo.
S obzirom na buduænost Crne Gore kao nezavisne kraljevine u njenim poslijeratnim granicama, mogu sa sigurnošæu reæi da - zahvaljujuæi nacionalnom bogatstvu i njenin netaknutim prirodnim resursima, zajedno sa njenim lukama - moja zemlja bi mogla, za relativno kratko vrijeme, da postane isto tako sreæna, napredna i za primjer kao država Švajcarska, s dodatnom prednošæu koju pruža njena obala. Naši krajevi ne samo da imaju isto toliko lijepe i romantiène planine kao što su one u Švajcarskoj, veæ i priobalje èije su ljepote bile tema najveæih svjetskih umjetnika koji su ih opisivali kao jedne od najdivnijih i najslikovitijih na ovoj našoj planeti.

Milo od CRNE GORE

***

Poslije objvljivanja èlanka "Izdaja Crne Gore", koji je potpisao Milo od Crne Gore, èasopis "Nineteenth Century and After" (Devetnaesti vijek i poslije) je u broju od aprila 1933. godine publikovao i ova dva reagovanja u vezi sa autorom teksta.

Gospodine urednièe,
Sa dozom iznenaðenja sam naišla na èlanak u "Devetnaestom vijeku i poslije" izvjesnog Princa Mila od Crne Gore. Prije rata sam više godina živjela u Crnoj Gori i poznavala sam starog Kralja i njegove sinove. Zvanièno, prinèevska titula bila je ogranièena na direktne Kraljeve potomke, a ako ih ne bi imao onda na najbližeg muškog nasljednika. Postoje dva unuka pokojnog Kralja; to su sinovi knjaza/princa Mirka koji su još živi, a prema jedinom objavljenom rodoslovu porodice Petroviæ (vidi: Spomenica, Cetinje, 1926) takoðe postoje tri sina Kraljevog brata od strica, vojvode Marka, jedan sin vojvode Šaka, i jedan unuk vojvode Boža, koji su još živi.
Do 1852.godine nije bilo prinèeva u Crnoj Gori. Na èelu države je uvijek bio vladika-neženja. Milo Petroviæ, prema navedenom rodoslovu, može da tvrdi da je u srodstvu sa pokojnim Kraljem jedino preko zajednièkog pretka u sedamnaestom vijeku i po Almanach de Gotha nije priznato da ima pravo na titulu.
Srdaèno,

Mary Edith Durham

*
Gospodine urednièe,
Dozvolite mi da ukažem na to da je crnogorski gospodin èiji je èlanak objavljen u prethodnom broju "Devetnaestog vijeka i poslije" navodno Milo Petroviæ-Njegoš i da je, prema porodiènom stablu koje sam rastura, on šesti po naslednom redu od Rada (Radula - nap. prev.), brata Danila I (r. 1671?). Taj Danilo je pra-stric Stanka (r. 1817) (Po Rodoslovnom stablu Petroviæa-Njegoša, Cetinje 1989, Stanko je roðen 1790.godine (nap. prev.) koji je, pak, bio djed Kralja Nikole. Tek je 1852. godine prinèevska (knjaževska - nap. prev.) titula uvedena u Crnu Goru; njeno uvoðenje tada dovelo je do toga da Turska objavi rat Crnogorcima, a oèigledno je da titulu nikad nijesu nosili preci grane koja vodi porijeklo od pomenutog Rada.
Tako proizilazi da Milo Petroviæ-Njegoš nema pravo na titulu princa.

Iskreno,

Henry Baerlein

 
Scoring disabled. You must be logged in to score posts.

(Login spilotra)

Re: Jos malo i K R A J ´Zajednici izmedju S & C`G !

Score 5.0 (1 person)
April 3 2008, 12:29 PM 

Iskreno me zanima gde ce ona saka jada kad proda to malo bede sto ima Siptarima i Rusima? Naravno govna ce u srpski Beograd, koji toliko mrze. Samo ce sirotinja da ostane po onim njihovim cukama da tuca kamen i jede korenje. Za vas je Beograd Holivud, stoko nepismena i uvek ce biti, jer ste zatucani i glupi ko kurac. Tradicija se nastavlja, stize nov kontigent govana u Beograd, kao da ga nisu dovoljno usmrdeli do sada. Smradovi glupi, pojesce vas Siptari za dorucak, uvlacite im se u bulju, ali ako, za bolje i niste bagro neotesana. Sto ne kupujete nekretnine po Zagrebu, Pristini ili jos bolje Tirani, kad ste im vec toliko usli u dupe. Smradovi glupi trebalo bi vam uvesti vize za Srbiju. Dzaba vama i fakulteti i skole uvek ste bre bili prosti i sirovi, pravi zatucani brdjani. Vecina Beogradjana deli moje misljenje, pa u tom slucaju dobro dosli goveda iskompleksirana, ako budete dobri, pokazacemo vam kako se koristi lift. Iskreno bih vise voleo da odete u Tiranu ili Zagreb, pa se tamo setajte sa vasim lancima od 2 kile po korzou i kurcite u skupim kolima koja ste kupili prodavsi kuce Siptarima, retardi glupi. Niste vi nista bolji od Siptara ista ste govna. lenji, zaostali i primitvni, samo da zivite na tudjoj grbaci. Ne znam samo kome trbate takvi, dzaba se slihtate Hrvatima i oni vas mrze.

 
Scoring disabled. You must be logged in to score posts.
Current Topic - Jos malo i K R A J ´Zajednici izmedju S & C`G !  Respond to this message   
  << Previous Topic | Next Topic >>Return to Index  
Find more forums on PoliticsCreate your own forum at Network54
 Copyright © 1999-2014 Network54. All rights reserved.   Terms of Use   Privacy Statement