<< Previous Topic | Next Topic >>Return to Index  

Jos malo i K R A J ´Zajednici izmedju S & C`G !

December 9 2005 at 7:47 PM
No score for this post
Zvek_Zivi_Cetinjanin  (Login Zvek_Zivi_Cetinjanin)

 
Danilovgrad, 9.decembra - Crnogorski Zakon o referendumu dobio je zeleno svjetlo Venecijanske komisije, a sada se oèekuje dijalog sa opozicijom, kazao je crnogorski predsjednik Filip Vujanoviæ novinarima nakon sveèane sjednice SO Danilovgrad.
-Venecijanska komisija je u skladu sa svojim ugledom i dignitetom potvrdila da crnogorski zakon slijedi meðunarodne standarde, odnosno da su prihvatljivi propisani cenzus izlaznosti od 50 odsto plus jedan i veæina za donošenje pozitivne odluke, kazao je Vujanoviæ.
Vujanoviæ je oèekivao da æe cenzus izlaznosti biti ispoštovan ocjenjujuæi da je to strog uslov i da je predviðen u zakonima veoma malog broja država.
-Vlast je imajuæi u vidu ozbiljnost, znaèaj i stratešku vrijednost državnog statusa u obavezi da animira 50 odsto plus jednog biraèa i da izlaznošæu da podršku koja se oèekuje za rješavanje takvog pitanja, kazao je predsjednik.
-Ostavljena je moguænost da se cenzus prihvatljivosti izmijeni dogovorom vlasti i opozicije, utvrðivanjem formalno veæeg procenta prihvatljivosti u odnosu na onaj koji je utvrðen sadašnjim zakonom, komentarisao je Vujanoviæ. Prema njegovim rijeèima, Komisija je pokazala pozitivan odnos ukoliko bi se dogovorila veæa formalna veæina za prihvatanje referendumske odluke , a koja bi morala da bude ishod dogovora vlasti i opozicije. On je kao oèekivan ocijenio stav Komisije da se u državnoj zajednici koja je jedan meðunarodni subjekt ne može glasati na dva mjesta, na jednom kao graðani, a na drugom kao državljani.
Potrebna veæina za potvrðivanje referendumske odluke , takoðe je, prema rijeèima predsjednika, stvar dogovora vlasti i opozicije.
Na pitanje da li æe raspisati referendum nakon sjednice Venecijanske komisije 16. i 17 . decembra Vujanoviæ je rekao da je dužan da poštuje državni odnos Crne Gore.
- U skladu sa preporukama EU koje je dala posredstvom evropske trojke, trebalo bi ostaviti dovoljno prostora za komunikaciju sa Srbijom kojoj bi ponovili predlog o savezu nezavisnih država, istakao je Vujanoviæ. On je rekao da je neophodan i dijalog u Crnoj Gori.
- I jedno i drugo obavezuje da izmeðu objavljivanja datuma i zakazivanja Skupštine, odnosno referenduma, postoji dovoljno vremena da bi se ta dva dijaloga ostvarila u funkciji pune afirmacije otvorenosti Crne Gore za dijalog, ocijenio je Vujanoviæ. On vjeruje u moguænost dijaloga sa crnogorskom opozicijom, jer bi to , kako je rekao, bio njen demokratski iskaz koji oèekuje i EU.

Srbija bi trebalo da slijedi primjer Hrvatske

-Hapšenje hrvatskog generala Anta Gotovine dobar je primjer koji bi trebalo da slijedi Srbija i tako otkloni posljednju prepreku za integracije u bezbjednosne strukture i EU, kazao je Filip Vujanoviæ . On je rekao da je hapšenjem Gotovine Hrvatska sprijeèila jedinu prepreku za dinamiènu evropsku integraciju i da je to dobar primjer saradnje sa Haškim sudom. Vujanoviæ je naglasio da je izvjesno da æe uslov ulaska državne zajednice u Partnerstvo za mir biti izruèenje Ratka Mladiæa.
-Izgubili smo mnogo vremena zbog toga i brojne benefite koje Partnerstvo za mir donosi .Radujem se što je Hrvatska ispunila obavezu, kao što bi me izuzetno radovalo i da Srbija uèini isto, kazao je Vujanoviæ.



    
This message has been edited by Zetaman on Jan 1, 2006 6:04 PM


 
Scoring disabled. You must be logged in to score posts.Respond to this message   
AuthorReply
Zvek_Zivi_Cetinjanin
(Login Zvek_Zivi_Cetinjanin)

Re: Jos malo i K R A J ´ZajeBnici izmedju S & C`G !

No score for this post
December 9 2005, 7:48 PM 



Beograd, 9. decembra – Spremni smo da na proljeæe iduæe godine organizujemo demokratski referendum uz maksimalno uvažavanje najviših evropskih i crnogorskih standarda, izjavio je premijer Crne Gore Milo Ðukanoviæ nakon razgovora sa ministrom spoljnih poslova Francuske Filipom Dust-Blaziom.
Premijer je izrazio uvjerenje i da æe rješenje do kojeg æe Crna Gora doæi na referendumu iæi u prilog novoj evropskoj stabilnosti regiona.
„Ako bude referenduma, on treba da se obavlja u uslovima apsolutne transparentnosti i da se omoguæi kontrola meðunarodne zajednice naroèito Evropske unije, i treba da se obavi u saglasnosti sa opozicionim snagama“, rekao je ministar spoljnih poslova Francuske Filip Dust Blazi.
„Francuska i Crna Gora su prijatelji, i stabilnost ovog dijela regiona je veoma znaèajna da bi se postigla stabilnost zapadnog Balkana koja je pak, neophodna za stabilnost Evrope“, istakao je Dust - Blazi, uz ocjenu da æe naredni mjeseci biti kljuèni za region: „Jedno je evropska perspektiva, a drugo je želja da se obavi referendum“, rekao je Dust – Blazi, dodajuæi da je u regionu potrebno obaviti socijalne, ekonomske i politièke reforme i da je neophodno da Crna Gora u potpunosti saraðuje sa Meðunarodnim kriviènim sudom za bivšu Jugoslaviju i da saradnja bude bez ikakve sjenke i mane.
Govoreæi o današnjem sastanku koji je održan u ambasadi Francuske u Beogradu premijer Ðukanoviæ je rekao da je Dust - Blazija upoznao sa kljuènim ekonomskim i politièkim preokupacijama Crne Gore. „Evropska integracija je strateški i nacionalni interes Crne Gore“, rekao je Ðukanoviæ. Premijer je naveo da je dio razgovora bio posveæen i stabilnosti regiona i da se složio sa Dust - Blazijem da je potrebno imati na umu vrlo komplikovane procese koji æe se dogaðati u ovom regionu tokom 2006. godine. „Zajedno smo izrazili oèekivanje i nadu da æe sva rješenja do kojih æemo doæi uèvrstiti stabilnost regiona i otvoriti jasniju i bržu evropsku perspektivu“, zakljuèio je Ðukanoviæ.

Blazi: Neæemo se miješati u suverene odluke

- Francuska je kao i ostale zemlje EU smatrala da joj je potrebna državna zajednica, ali apsolutno nemamo razloga da se miješamo u suverene odluke koje se mogu donijeti, a naroèito u one koje su predviðene Ustavnom poveljom SCG“, rekao je Filip Dust Blazi, ministar spoljnih poslova Francuske na pitanje koji je pravi stav Francuske prema crnogorskom referendumu.

:Ðukanoviæ: Treba objektivno èitati tekst preporuka

Na pitanje kako tumaèi razlièita objašnjenja Nacrta teksta Venecijanske komisije i kako je on razumio taj tekst, premijer Crne Gore Milo Ðukanoviæ je rekao:
„Razlièite interpretacije su uvijek u duhu najbolje balkanske politièke prakse. Niko ne želi da objektivno proèita tekst veæ raèuna manipulativnu snagu politike da æe svojim interpretacijama stvari popraviti u onom pravcu u kojem bi on želio.
Nije vrijeme za komentarisanje neèega što je nezvanièno, jer bi se na taj naèin i sam pridružio neodgovornim licitiranjima. Komentar æu dati kada taj izvještaj postane zvanièan 16. decembra. Ali ako je taèno ono što sam do sada mogao da proèitam, to je potpuno ono što su bila naša oèekivanja, i na nivou onoga što je profesionalni integritet Venecijanske komisije“.


 
Scoring disabled. You must be logged in to score posts.
VladimirCG
(Login chetnik333)

Re: Jos malo i K R A J ´ZajeBnici izmedju S & C`G !

No score for this post
December 10 2005, 7:49 AM 

sto pricas bre budalo, ti si izdajica srpskog RODA!!! SRAMOTA!!! SRAM TE BILO KOZO JEDNA GLUPA!

 
Scoring disabled. You must be logged in to score posts.
Zvek_Zivi_Cetinjanin
(Login Zvek_Zivi_Cetinjanin)

Re: Jos malo i K R A J ´ZajeBnici izmedju S & C`G !

No score for this post
December 10 2005, 6:22 PM 

Valdo majmune debilni ja nemogu bit izdajica naroda i nacije kojoj ne pripadam ! Dzukelo slinavo nekulturno ljigavo ,niti sam serqblj ,niti sam ,sipter,niti sam Rvat,ustasa ,nego smradu ljigavi CRNOGORAS SA CETINJA RODOM I PORODOM !!!!!!! !

 
Scoring disabled. You must be logged in to score posts.
VladimirCG
(Login chetnik333)

Re: Jos malo i K R A J ´ZajeBnici izmedju S & C`G !

No score for this post
December 11 2005, 1:59 PM 

TI SI IZDAJICA!! KAKAV TI JE TO JEZIK STO PRICAS? STA TI JE NJEGOS BIO SINE? A?

 
Scoring disabled. You must be logged in to score posts.
Anonymous
(Login Zvek_Zivi_Cetinjanin)

Re: Jos malo i K R A J ´ZajeBnici izmedju S & C`G !

No score for this post
December 11 2005, 5:50 PM 

Vlado budalo glupo ,mene je Njegos isto sto i tebe ...." N I S T A " ,nit stric,nit brat niti otac ! E sad posto vi veljeserebalji volite vazda da svojakate tudji narod, drzte se Njegosa ka pjan plota !

 
Scoring disabled. You must be logged in to score posts.

YorgosFatsos
(Login YorgosFatsos)

Re: Jos malo i K R A J ´ZajeBnici izmedju S & C`G !

No score for this post
December 11 2005, 6:25 PM 

Zvek_Zivi_Cetinjanin You are an IDIOT, if you want us to come into Cetinja and clean you out like you deserve than so be it. Watch your mouth dog, you have nothing. Crno Gorce are and have ALWAYS been SERBI. I am so sick of separatist such as yourself. You want to break away and be your own country, than BE A MAN and let the nations fight for it(I hate croations and bosniaks, but at least they fought, what are you woman from Cetinja going to do). We will treat you like you want to be treated, like a dog on a leash. What problems do you have with Serbija? What is wrong with the people from Cetinja?

 
Scoring disabled. You must be logged in to score posts.
VladimirCG
(Login chetnik333)

Re: Jos malo i K R A J ´ZajeBnici izmedju S & C`G !

No score for this post
December 11 2005, 7:36 PM 

it's not even that. he's a b!tch for someone, alo cigance podrzajes djukanovica, mafijasa sto drzi crnu goru. ITS ALL ABOUT MONEY MY FRIENDS WHO EVER HAS THE MOST WILL GET WHAT THEY WANT, IF MONTENEGRO WANTS TO BE INDEPENDENT THEY WILL PAY MONEY FOR IT! THE REBELS OF MONTENEGRO ARE MUSLIMS/ALBANIANS/CROATS AND NONSERBS! IZDAJICE SRPSKOG RODA KAO TI ZVEKU!!!! SAD GA PUSI!!!!

 
Scoring disabled. You must be logged in to score posts.
Zvek_Zivi_Cetinjanin
(Login Zvek_Zivi_Cetinjanin)

Re: Jos malo i K R A J ´ZajeBnici izmedju S & C`G !

No score for this post
December 12 2005, 4:01 AM 

Vas dva poluturcina polu gedze samo serinjate dzabaluk ,ali i tome dodje kraj ,zato gedze spremite uredne pasose i mijenjajte pockani dinar za Evro i samo tada mozete doc u Suverenu Drzavu Crnu Goru !!!! Takovi malumni kreteni ka vas dvojica nacinjese od serebije " SUPAK OD SVIJETA" ,najsiromasniju drzavu u Jevropu ! Viditeli dzukele da ve niko ,ama bas N I K O ne voli i da niko nece s vama ,i vi kretencine gnojave lojave nikad se ne zapitaste sto to vi cinite da ste se popeli svakome zivome na polni organ !! Zar vi je malo sto ve NATO vrnu u kameno doba raketama i bombama ,nego i od ostale zemlje ocete da nacinite bijograd sa pasalukom !!!!Supci pominjete Cetinje dolinu bogova ,najcistije sveto mjesto na planeti i nemate obraza lise kokoske da potalusite uci i sagnete te lobanje mrcene ! Dzukele debilne moracete kad tad da svatite da ste NIKO I NISTA JEDAN SUPAK OD SVIJETA !!!

 
Scoring disabled. You must be logged in to score posts.
Zvek_Zivi_Cetinjanin
(Login Zvek_Zivi_Cetinjanin)

NEZAVISNOST CRNE GORE - PITANJE MEDjUNARODNE SAVJESTI I PRAVDE

No score for this post
December 12 2005, 4:18 AM 

NEZAVISNOST CRNE GORE - PITANJE MEDjUNARODNE SAVJESTI I PRAVDE



Venecijanska komisija je valjda svjesna da se crnogorska nezvisnost ne moze zaustaviti, zato je ne treba ni otezavati. Svaki takav pokusaj bio bi novo nasilje, novi zlocin.
Crna Gora je u stanju da, to su potvrdili ne samo brojni eksperti nego i drustvena praksa, postoji kao nezavisna drzava, u svakom pogledu: drzavnom, ekonomskom, pravnom, kulturnom....
Venecijanska komisija treba da zna da su i danas na sceni politicki potomci onih snaga koje su 1918. i 1919. godine djavolski obavile svoj zadatak u nestajanju crnogorske drzave. Ali ono sto je nekad bilo, sada se ne moze i ne smije ponoviti. Tesko je ponoviti i istu nepravdu. Crna Gora nije vise osudjena na nemogucnost da se i sama brani.
Takodje, venecijanski eksperti treba da prime k znanju da je sada pored srpskog faktora i uloge Evropske unije, SAD-a i Rusije, presudna volja naroda, gradjana Crne Gore. Evropski eksperti treba da shvate da u Versaju Crna Gora nije nestala voljom svoga naroda, ali ce se uvjeriti da ce ona voljom naroda opet biti nezavisna, a voljom svijeta priznata kao nezavsina drzava.
Danas bi za evropsku demokratiju bilo kompromitujuce, a necasna uloga ujedinjenih evrospkih drzava, da se u Veneciji propisu maksimalni ili nemoguci uslovi za crnogorski referendum i tako se gradjani sprijece da ostvare nezavisnost za svoju zemlju.
Nadamo se da se medjunarodno pravo vise nikada nece oglusiti o crnogorsku drzavu, niti dovesti u pitanje njeno visevjekovno postojanje.
Crnogorska nezavisnost ne moze, kao nekad, biti odlucena sa pozicija sile i politike, vec iskljucivo sa medjunarodno-pravnog aspekta.
Venecijanska komisija treba da shvati zancaj cinjenice sto je pitanje crnogorske drzavne nezavisnosti opet doslo na dnevni red Evrope, sada ujedinjene i demokratske. Zato se o njemu jedino moze razmisljati demokratski i omoguciti gradjanima koji u Crnoj Gori zive da se demokratski izjasne o njenom drzavnopravnom statusu.
Danasnja crnogorska politika koja tome tezi je vrlo realna, oslobodjena mitskih i epskih razloga, avanturizma i robovanja tudjim drzavnim projektima. Crna Gora nema vise pravo na samoobmanu, iluzije i zablude. Njeni gradjani nemaju vise vremena za gubljenje, posto njihov put vodi ka Evropi, evropskoj buducnosti.
Venecijanski pravnici ne smiju dokonati da bi se ozakonilo bilo sto sumnjivo, bizarno, bilo sto na stetu Crne Gore, njenih gradjana. Izvjesno je: drzavna svijest crnogorska je pretrpjela i odoljela svim iskusenjima. Ta svijest se mora respektovati. Snage proslosti, konzervativne i retrogradne, izgubile su bitku.
Zahvaljujuci drzavotvornoj svijesti Crna Gora danas ne moze i ne smije dozivjeti nezasluzen udes. Jer, sazreli su svi uslovi da Crna Gora opet postane nezavisna medjunarodno priznata drzava, a po demokratskom profilu prepoznatljiva u zajednici evropskih naroda i drzava.
Evropa je, konacno, shvatila: Crnogorci i vecina gradjana Crne Gore glasace za obnavljanje nezavisnosti svoje drzave. Evropi i svijetu ostaje da samo tu volju pozdravi i verifikuje.
Evropa je shvatila da je retrogradna zamisao o svesrpskom ujedinjenju, o velikosrpskoj drzavi u kojoj bi dobrovoljno bila gradjanska Crna Gora, definitivno i zauvijek sahranjena.
Pitamo clanove Venecijanske komisije: Ako je Crna Gora znala i mogla poslije svega sto joj se dogadjalo kroz istoriju, pa i u potonje vrijeme, da sacuva svoju nacionalnu i drzavnu individualnost i gradjansku sustinu zasto sada ne bi glasala za svoju nezavisnost? Zato bi bilo nepravedno i apsurdno da je u tome iko osporava ili zaustavlja.
Danasnja drzavna zajednica je bolno i crnogorsko i srpsko razocarenje. Evropska zabluda, cist istorijski promasaj.
Obistinjuju se predvidjanja evropskih intelektualaca: Crna Gora ce vaskrsnuti u novi zivot.
Suludo bi bilo da bilo cime ili iz bilo koga razloga Venecijanska komisija ometa ili gusi crnogorsko drzavno i dmeokratsko vaskrsnuce, koje je tu – ostvarljivo i izvjesno.
Evropa, ova ujedinjena, mora se iskupiti, po pravdi i pravu, za svojevremeno ucinjenu nepravdu. Jer Crna Gora ne smije opet biti zrtva visoke politike i sebicnih interesa velikih sila.
Venecijanska komisija mora dozvoliti Crnoj Gori da iskoristi svoju istorijsku priliku, da slobodno, bez pritisaka i ucjena, sama odgovori na sudbonosno pitanje svoga drzavnopravnog statusa i svoje buducnosti.
Zaista, drzavna nezavisnost Crne Gore je, kao nijedno, pitanje evropske savjesti i pravde.
To se sada najbolje vidi.
Toga je, valjda, svjesna i Venecijanska komisija, uprkos Solaninim pritiscima i beogradskoj sofistici.
Suum cuique – svakom svoje.
Gospodo pravni eksperti, ne zaboravite: odvise stroga primjena prava moze dovesti do nepravde; Pravda ponekad spava, ali nikad ne umire; Nepravda nastaje kad se jednaki tretiraju nejednako i kad se nejednaki tretiraju jednako; Ko se svojim pravom sluzi, nikoga ne vrijedja. Pravda koriguje pozitivno pravo. Bozja pravda je spora, ali dostizna. Ali, oni koji imaju duboku vjeru u ono sto hoce i strpljenja da cekaju – docekuju ostvarenje svoga cilja. Crna Gora




 
Scoring disabled. You must be logged in to score posts.
Zvek_Zivi_Cetinjanin
(Login Zvek_Zivi_Cetinjanin)

Re: Jos malo i K R A J ´ZajeBnici izmedju S & C`G !

No score for this post
December 12 2005, 4:24 AM 

Dosli iz tvrdih kula, iz kamenih,
ima ih iz pusnica,
pozemljusa,
potleusica,
pojata,
prikljevica.

Ima ih iz savrdaka, dubiroga, koliba,
klada,
pluzina,
staja,
pecina i suvota!

Nekolicina su i na Cetinjskom Dvoru Lizisahanili!

Sastali se nesretnjici
da sami sebe ukinu,
da sami sebe poniste,
obesnaze,
potru,
zatru,
satru!

Toliko ne vole to sto jesu,
hoce ono sto nijesu, nesretnjici!

Nece da su to sto jesu – dojadilo im,
hoce nesto drugo – opjanilo ih.

Sveti Petar Cetinjski bi kazao:
Cine ono sto znaju,
a ne znaju sto cine!

Nesretnjici!

Orao izletio iz Crnogorskog Grba:
Iz Bodinovog!
Iz Balsickog!
Iz Crnojevickog!
Iz Petrovickog!
Nadlece Podgoricu,
nekoliko puta tog kobnog dana.
Nekoliko puta!

Da ih opomene,
da im se prikaze,
da im se pokaze –
ne bi li se dozvali, Nesretnjici!

Ne bi li se prisjetili ko su,
kud su krenuli,
sto cine,
a cine da sve svoje rascine,
da Crnu Goru potcine,
cine, Nesretnjici!

Cijelog tog kobnog dana
Skupstinari Podgoricki
pucahu na tog Orla iz Grba sto izlece!

Hocahu mrtvog da ga bace
pod kandze onog Belog Orla
sto im pamet pokljuca
strasnim kljunom ponizenja!
Nesretnjici!

Htjeli su svog Orla
da vide ocerupanog
kljunom i kandzama Belog Orla.
Nesretnjici!

Kad im to ne uspje,
kad ih Orao prokle i nadvisi,
pridjose Svom Grbu od predackih kostiju
i razbise ga!

Nesretnjici!

 
Scoring disabled. You must be logged in to score posts.

YorgosFatsos
(Login YorgosFatsos)

Zvek_Zivi_Cetinjanin

No score for this post
December 12 2005, 11:04 AM 

Hey fill this out and we will let bygones be bygones. It's not to late if you fill this out and mail it to me I will validate it, so when the army comes through to arrest and kill all separatist if you have this on you we will let you live.


 
Scoring disabled. You must be logged in to score posts.
Zvek_Zivi_Cetinjanin
(Login Zvek_Zivi_Cetinjanin)

Re: Jos malo i K R A J ´ZajeBnici izmedju S & C`G !

No score for this post
December 12 2005, 1:10 PM 

Hey fill this out and we will let bygones be bygones. It's not to late if you fill this out and mail it to me




I will validate it, so when the army comes through to arrest and kill all separatist if you have this on you we will let you live.

Debili bugarski imas li ti imalo mozga da znades sto serinjas odje na forumu a ??????
Tek sad vidim da nema mozga to djao popio !

 
Scoring disabled. You must be logged in to score posts.

4Kings
(Login 4Kings)
Serbia Forum Mods Group

Re: Jos malo i K R A J ´ZajeBnici izmedju S & C`G !

No score for this post
December 12 2005, 1:48 PM 

Montenegro is not worth of fighting.
They will stay under Serbian rule, no doubt about that.
Then, we should rename their name into the "South Serbia" or something like that. Filip Vujanovic and Milo Djukanovic... hahahahahahahahaha...
tinny fish..

 
Scoring disabled. You must be logged in to score posts.
VladimirCG
(Login chetnik333)

Re: Jos malo i K R A J ´ZajeBnici izmedju S & C`G !

No score for this post
December 12 2005, 3:52 PM 

alo zvekuuu ZVEKU kakvi ti je to jezik sta pricas? to mi objasni keru, onda da ti kazem da si IZDAJICA SRPSKOG RODA! PIZDO SRAM TE BILO KONJU! PLJUNEM TE NA VRH MOZGA! CRNOGORCI SU IZ SRPKOG RODA! SRPSKE PRAVOSLAVNE CRKVE, STA JE OVO "CRNOGORSKA PRAVOSLAVNA CRKVA" STA JE TO? NIKOME TO NIJE POZNATO! PICKO! IZDAJICA! AJ SAD SE GUBI I MRSH U PICKU MATERINU!! IZVINI STO PRICAM OVAKO, ALI SA OVOM KRAVOM SE JEDINO OVAKO MOZE PRICATI! ZIVJELA NAM SRPSKA CRNA GORA!

 
Scoring disabled. You must be logged in to score posts.
Zvek_Zivi_Cetinjanin
(Login Zvek_Zivi_Cetinjanin)

Selim pasicetnjickome otpozdrav na pismo !

No score for this post
December 12 2005, 4:57 PM 

alo zvekuuu ZVEKU kakvi ti je to jezik sta pricas?


Dzukelo nepismeno, pocinje se veljijem slovom !!!!
A inace jezik je starocrnpogorski.

to mi objasni keru, onda da ti kazem da si IZDAJICA SRPSKOG RODA!

Ubazdo vasljiva debilna ,nisam nikad niticu bit serbalj !!! Vec Crnogorac sa Cetinja !!!


PIZDO SRAM TE BILO KONJU!

Opet nepismeno tele ckraba ,daj se jednom opredijeli ,ili pizda ili konj ?????

PLJUNEM TE NA VRH MOZGA!


Na vrh vrha ili po sredini zvaljava ubazdo ?

CRNOGORCI SU IZ SRPKOG RODA!


Mali neseri i ne lupetaj gluposti ! Po gedzovanskoserebaljskome pravilu i Rvati i Makedonci ,i bosnjaci i Crnogorci i Francuzi i Njemci svi su serebalji hahahahahahahahahhahahahahaha !


SRPSKE PRAVOSLAVNE CRKVE, STA JE OVO "CRNOGORSKA PRAVOSLAVNA CRKVA" STA JE TO?


Eto kolko si debilan ,pa zar ti samo ime bravu ne kaze sto je to hahahahahhahahahaha ? Crnogorska Pravoslavna Crkva je ..........hmmm , Crnogorska Pravoslavna Crkva ! Ahhahahahahahahahahahhaha !


NIKOME TO NIJE POZNATO!

Misisi to na vas veljegedze is serebije i ta saka jada tj.poserbicama a ??? E nas licno zabolje muski polni organ oceli gedzo s kacom sira na arbat priznat nas ili ne !!!!!!

PICKO! IZDAJICA!


Koliko finoce i kulture u jednu vasku da te bog sacuva ,ahahahhahahahahahahahhaha !


AJ SAD SE GUBI I MRSH U PICKU MATERINU!!

Sipljivko gnojavi ,mnim e je tehnicki to nemoguce !

IZVINI STO PRICAM OVAKO, ALI SA OVOM KRAVOM SE JEDINO OVAKO MOZE PRICATI!



Nepismena dzukelo ,ovako je ispravno po vukucopavome (velje slovo ce dobit kad zasluzi tj.nikad) IZVINITE STO MLATIM OVAKO !!!!

MI STVARNO NEZNAMO KAKO TI PRICAS ALI ZNAMO KAKO PISES NA KOMP !!

ZIVJELA NAM SRPSKA CRNA GORA!


Vagine ka ti mogu samo ovako preko interneta da laju ali to nam je poznato zato se ja ne uzrujavam mnogo !

Dalje , Crna Gora nikad nije nitice bit icija (a posebno vasa) do Crnogorska !!!

 
Scoring disabled. You must be logged in to score posts.
Zvek_Zivi_Cetinjanin
(Login Zvek_Zivi_Cetinjanin)

Re: Jos malo i K R A J ´ZajeBnici izmedju S & C`G !

No score for this post
December 12 2005, 5:27 PM 

KATEDRA SVETOSAVSKOG GADLUKA
pise: Pise Mirko Zecevic (Beograd)


Srbija je zemlja u kojoj se sve institucije nalaze u fazi raspadanja, gdje je stanje lesa takvo da nagoni na zlu slutnju i zabrinutost pred buducnoscu da se uskoro mogu stvoriti uslovi za ekonomsko i duhovno oslobodjenje iz mraka ove fasisticke natmurenosti, u kojoj je virus nacionalizma mutirao u opasnu formu usavsi u sve pore zivota. Ako analiziramo stanje sa moralnog i estetskog kriterijuma svuda nailazimo na urodjenu prljavstinu duha i neshvatljive prostote. Njihova mrznja prema drugim narodima nadilazi intenzitet spremnosti da rade za svoje dobro, sva energija upravljena je da se drugom nanese steta, postupajuci tako u skladu sa najprirodnijim smislom njihove egzistencije.

Biti danas ministar u Vladi Srbije, ne samo sto samo po sebi ne znaci neku osobitu cast nego takav ne mora biti ni strucan ni pametan, jos manje obrazovan, dovoljna je najobicnija cinjenica da zna dobro da psuje, mrzi, obucen u lopovluku, raspojasan u svoj svetosavskom gadluku, uvijek spreman na grube prevare i podlosti sa ciljem da napuni utrobu i dzepove. Ova “velikosrpska menanzerija” koja predstavlja vladu dopunjena je “kohabitacionom“ podrskom nacionalne inteligencije, akademika, popova bezboznika, podvodaca, kriminalaca, pevaljki, prostitutki, i razne druge mracne egzistencije koje danas cine temelj srpske politicke misli. Svoje najbestidnije zahtjeve, u svom politickom djelovanju, uvijek zele da predstave kao legitimne zelje utemeljene u pravdi. Njih spopada odvratnost na sve sto je civilizacijskim normama odredjeno, zaustavljajuci se na granici palanke njihovoj urodjenoj sveri, gdje rasipnicki pokazuju svu snagu svoje bolesne iscasenosti cime su Srbiji pribavili reputaciju uspostavljenog koncepta fasisticke drzave.
Vece na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu, gdje su pripadnici ”Nacionalnog Stroja” grupa mladica obrijanih glava sa uzdignutim pesnicama i avetinjskim uzvicima, koji pozivaju na smrt, manje su krivi od onih koji su im godinama svojim djelovanjem sa iscerenim maskama podlosti i mrznje odgajili brutalnost ili kako kaze Herbert “da su zahvaljujuci ratu odgajili novu vrstu djece, nasa djeca ne vole bajke igraju se ubijanja”. Skoro dvije decenije ravnogorsko zracenje izgorelo je i unistilo sve prave mogucnosti razvoja jedne generacije drzeci ih u hermeticnoj duhovnoj izolaciji, kojima su krvava ubistva, klanja, silovanja, protjerivanja ljudi bili jedina lektira na cijem ucenju su izrasle i ove novosadske nakaze, potpuno razorenih sposobnosti za prave vrijednosti.
Ova kasna osuda jednog fasistickog orgijanja, cije pojave ne samo sto su se desavale i ranije nego su sastavni dio svakodnevnog zivota posljednjih petnaest godina, obavijeno je licemjerstvom i zastrto “oblacima podlosti“, sto dokazuje da se pravi “fireri“ nalaze u sjenci nakaznog osmjeha premijera Voja Kostunice. Njegov vazan saradnik Rados Ljusic zvani DAJGUZ, osnivac je fasisticke organizacije “Obraz” na Filozofskom fakultetu, koja ima slican ili isti program kao “Nacionalni Stroj” sa jedinom razlikom sto je njihovo djelovanje legalno i podrzano od samog Univerziteta i svih relevantnih drzavnih institucija. Tadiceve fraze zacukrene neiskrenim izvjestacenostima i osudama sa ukusom lazljivosti u kojima uvijek doda malo “patriotskog kvasca”, kao primjedbu da nije trebalo to da se desava u vremenu kada se resava vazno pitanje Kosova, da ne bi naljutio grubu i razmetljivu rulju iz ravnogorskog tora, ciji je on samo jedan “ovan iz krda”.
Skoro dvije trecine naroda glasa za krajnje desnicarske partije od kojih dvije SPS i SRS voda ljudi iz zatvora u Seveningenu osumnjiceni za ratne zlocine. To su partije koje cine zlocinacko bratstvo cija je politika genocida i etnickog ciscenja ubila stotine hiljada ljudi, a samoj Srbiji nanijela sramotu i poraz. Tadic ne samo da nikada nije osudio ovakve pojave nego je svojim direktnim ucescem pomogao da zajedno rehabilituju sve fasiste iz Drugog svjetskog rata od Dimitrija Ljotica do Draze Mihajlovica sto predstavlja sustinu vladajuce ideologije srpskog drustva.
Napad na gospodina Milenka Perovica na tribini u Novom Sadu, prije svega je pokusaj ovog “ciganskog nacizma” da na Crnogorcima u Srbiji isproba svoje prljave prste. Opore i prostacke kvalifikacije jednog istinskog duhovnog bogalja, visokog funkcionera SRS su samo poruke i pozivi na linc, koji “mamuzaju” mrznju svojih gradjana prema Crnogorcima koji zive u Srbiji.
Umjesto energicne osude i zastite svojih sunarodnika u Srbiji, TV Crne Gore poslije nekoliko dana poziva u goste Kostunicinog savjetnika, pronosiranog salonskog fasistu Aleksandra Simica koji je iz Kostunicinog burdelja mnogo puta otpustao slicne “harpune“ uvreda blateci nacionlno dostojanstvo Crnogoraca. Te veceri u studiju TVCG mu je omoguceno da se segaci i “apisovskom“ gordoscu izazovno pokazuje svoju mrznju i afirmise brutalne lazi. Nalazeci se izmedju dva pravnika od kojih je bilo razumno ocekivati kompetentnost ali izgleda cim su ugledali Srbina za njih su nestale UN i svijet prestao da postoji kada spremno izjavise “najvaznije je da nas prizna Srbija”, vjerovatno misleci da na taj nacin preko nebeskih srpskih predstavnika mogu nas direktno preporuciti Bogu. Ali od okupatora se nikada ne trazi priznanje nego se bori za oslobodjenje, jer sloboda se ne iskupljuje ponizavanjem.
Nista tako ne pokazuje patologiju srpskih fasista kao mrznja prema Crnoj Gori, anticrnogorski dobrovoljni rad njima dodje kao uzimanje kiseonika, gdje zloba i ludilo dolaze do beskrajnosti, gdje svaka steta nanijeta Crnogorskom narodu kod njih izaziva istinsku eksploziju srece, a svaki uspijeh baca ih u beznadezni ocaj, uvijek zeleci da ga preliju “svetosavskih” kisjelinama unistenja. U njihovoj zlocinackoj strategiji uvijek im je nezamenljiv partner u prljavim poslovima i planiranoj igri prolivanja crnogorske krvi koji tako nekaznjeno i silnicki najavljuju pojedini “lideri” i crnogorska olos iz instaliranih srpskih fasistickih filijala skrivajuci se pod maskom parlamentalizma.
Puna je istorija dogadjaja u odnosima ova dva naroda gdje nemamo skoro nista izuzev podlog, nekada otvorenog i neskrivenog neprijateljstva, gdje je uvijek glavni i nedostizni cilj unistenje crnogorskog identiteta i vjecna briga svake srpske politike. Zato pristajanje na ovako neprirodno stanje ne otkriva samo “supljikavao” istorijsko pamcenje nego jos vise zastrasujucu dimenziju inferiornosti jednog dijela naroda i odsustvo sposobnosti da spozna vlastiti interes, ali i nemoc crnogorske drzave da se obracuna sa sopstvenim fasizmom.

Beograd, 25. 11. 2005.


 
Scoring disabled. You must be logged in to score posts.
Zvek_Zivi_Cetinjanin
(Login Zvek_Zivi_Cetinjanin)

Vlado cetnjo eo ti malacko edukacije

No score for this post
December 12 2005, 5:33 PM 

ISTINA O CRNOGORSKOJ PRAVOSLAVNOJ CRKVI


Kao stari èitalac “Pobjede”, još 8. oktobra o.g, predao sam radi objavljivanja u rubrici “Pisma èitalaca” moje pismo koje ni do danas (28. 11. o.g) nijesu objavili. Evo sadržine toga pisma:

U “Pobjedi” od 6. oktobra o.g. i nekim dnevnim listovima objavljena je poruka ruskog mitropolita Kirila da Moskovska patrijaršija nikada neæe priznati Crnogorsku pravoslavnu crkvu, nazvavši je pri tome raskolnièkom.
Dostavljam vam u prilogu ovoga pisma fotokopiju dijela teksta na ruskom jeziku iz knjige “Istorija hrišæanske crkve”, peto izdanje, koju je napisao Evgraf Smirnov, a odobrio Sveti Sinod Ruske pravoslavne crkve (podvukao – B.Š), kao udžbenik za ruske bogoslovije, objavljen u Sankt Petersburgu 1891. godine. U tom udžbeniku, u 32-om poglavlju, na strani 119, stoji:
“Za svo vrijeme svojega postojanja do najnovijega vremena Crna Gora je vodila stalnu borbu protivu Turaka, saèuvavši tako svoju vjeru i slobodu. Kao rezultat takvoga osobenoga položaja Crne Gore, pravoslavna crkva u njoj stekla je autokefalni položaj u odnosu na druge crkve, a njene vladike – mitropoliti bili su u sasvim nezavisnom položaju kako od srpskog patrijarha u Peæi (podvukao B.Š), tako i od konstantinopoljskog (carigradskog B.Š)”.

Oèe Kirilo, Vi bi kao uèeni bogoslov morali znati o postojanju ovog udžbenika za vaše bogoslovije. Vi pišete kako su ”...u svim vremenima Ruska i Srpska pravoslavna crkva – sestre uvijek bile zajedno...”. Da vas potsjetimo što piše o vezama Ruske i Crnogorske pravoslavne crkve na kraju 32-og poglavlja u vašem udžbeniku “Istorija hrišæanske crkve”:
“...Pravoslavna crkva u Crnoj Gori nalazila se i nalazi se u veoma tijesnoj vezi sa ruskom crkvom; crnogorski mitropoliti su u posljednje vrijeme bili rukopolagani od jerarha ruske crkve”.
Dakle, Oèe Kirilo, bili ste i sa nama, a i mi sa vama – u veoma tijesnoj i èak u jos tješnjoj vjerskoj-istorijskoj vezi nego sa mnogima drugima, i to toliko da su Crnogorci zborili: ‘Nas i Rusa dvjesta miliona!”
Evo i fotokopije dijela teksta na ruskom jeziku iz knjige “Istorija hrišæanskijeh crkava” koju je napisao Evgraf Smirnov, a odobrio Sveti Sinod Ruske pravoslavne crkve kao udžbenik za ruske bogoslovije, objavljen u Sankt Petersburgu 1891. godine.
Kada sam predao moje pismo 8. 11. o.g, u “Pobjedi” su mi rekli kako je odluèeno da se do 20. 11. o.g. ne objavljuju pisma èitalaca i da æe moje pismo biti objavljeno poslije 20. 11. o.g. datuma održavanja izbora. “Pobjeda”, veæ uveliko, objavljuje pisma èitalaca, a moje pismo ni poslije 100 dana èekanja nije objavljeno. Ne dopada im se pisanje, odnosno istina o Crnogorskoj Pravoslavnoj Crkvi. “Pobjeda” je, meðutim, još 23. 11. 2000. god. objavila moje pismo “Poštujmo jedni druge”. Evo sadržine toga pisma:

POŠTUJMO JEDNI DRUGE

Povodom saopštenja našega ministra vjera (zaklonjenoga iza odnosnoga ministarstva) da postoji “izvjesna organizacija koja sebe naziva Crnogorska Pravoslavna Crkva...”, zamolio bih vas da radi informisanja naše šire javnosti, objavite što piše u knjizi “Istorija hrišæanske crkve” izdatoj 1891. godine u Sankt Petersburgu (Petrograd, Lenjingrad), koja je u bogoslovijama u carskoj Rusiji služila kao udžbenik odobren od strane Svetoga Sinoda Ruske pravoslavne crkve.
“Za svo vrijeme svojega postojanja sve do današnjega vremena Crna Gora je vodila postojanu borbu sa Turcima i saèuvala svoju vjeru i narodnost. Kao rezultat takvoga izuzetnoga položaja Crne Gore, njena pravoslavna crkva je stekla autokefalni položaj u odnosu na ostale crkve, a njene vladike – mitropoliti dosli u savršeno nezavisan položaj kako u odnosu na srpskoga patrijarha u Peæi, tako i u odnosu na carigradskog”.
Prilažem fotokopiju teksta iz odnosne knjige na ruskom jeziku koju æu uputiti i našem ministru vjera u najboljoj želji da bude što potpunije obaviješten o našoj svetinji – Crnogorskoj Pravoslavnoj Crkvi.
Red bi bilo da “Pobjeda” objasni meni i ostalim njenim èitaocima što joj je smetalo da objavi moje pismo od 8. 11. 2002. “Istina o Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi”, jer je ta ista “Pobjeda” objavila moje pismo “Postujmo jedni druge” od 23. 11. 2002. godine. Pošto se radi o tome da èitaoci “Pobjede” budu obaviješteni što je istina o autokefalnosti Crnogorske pravoslavne crkve o èemu je u “Pobjedi” objavljeno moje pismo od 12. 11. 1996. godine pod nazivom “Drukèije viðenje” kakav je tada dao mojem pismu urednik odnosne rubrike u “Pobjedi”, a èiji je naslov morao biti “Crnogorska Pravoslavna Crkva bila je autokefalna”. Da je to tako èitaoci æe se uvjeriti kad proèitaju tekst koji slijedi”:

Drukèije viðenje

U “Pobjedi” od 2. oktobra o.g. objavljen je, pod naslovom “Nikad autokefalna”, dio jednog feljtona, koji autor V.S. završava tvrdnjom da Mitropolija crnogorska nikada nije bila autokefalna.

Da bi èitaoci “Pobjede” mogli zakljuèiti da li je to taèno ili ne, citiraæu dio teksta sa strane 132, iz knjige arhimandrita dr Nikodima Milaša, objavljene u Zadru prije 106 godina, 1890. godine.
“Po katalogu carigradske patrijaršije, izdanom u aprilu 1855. godine, postojale su sljedeæe pomjesne crkve sa svojom samostalnom upravom ili samoupravne crkve (eklisije avtokefali – u prevodu sa grèkog samostalne, autokefalne crkve – B.S):
1. carigradska,
2. aleksandrijska,
3. antiohijska,
4. jerusalimska,
5. kiparska,
6. ruska,
7. karlovaèka,
8. sinajska,
9. crnogorska i
10. crkva u kraljevini Grckoj.
K ovim se imaju još dodati od novijega doba:
11. sibinjska,
12. bugarska,
13. cernovicko-calmatinska,
14. crkva u kraljevini Srbiji i
15. crkva u kraljevini Rumuniji.

Na strani 298. pomenute knjige stoji:
“....Samostalnost cetinjske mitropolije priznala je i carigradska patrijaršija”.

Citiraæu što piše na strani 238. u knjizi “Valtazar Bogišiæ – Pravni obièaji u Crnoj Gori”, koju je priredio dr Tomica Nikèeviæ:
“Crnogorska crkva drži li se avtokefalna...? CG. Posve avtokefalna i osobenu jerarhiju ima”.
Zatim, u istoj knjizi, na strani 239: “3) A u kome je odnosaju crnogorska crkva sa srpskom patrijaršijom u Karlovcima..., CG. Nema zvaniènog odnošaja nikakva, nego mir i ljubav”.

Neka èitaoci o svemu ovome sami prosude.

 
Scoring disabled. You must be logged in to score posts.
Zvek_Zivi_Cetinjanin
(Login Zvek_Zivi_Cetinjanin)

Re: Jos malo i K R A J ´ZajeBnici izmedju S & C`G !

No score for this post
December 12 2005, 5:36 PM 

OGLED O JEZIKU: Riznici jezika kojeg smo po politièkoj konvenciji dugo nazivali srpskohrvatskim, Crnogorci su dali nemjerljiv doprinos


Crnogorski jezik - fikcija ili realnost


Ko je uistinu otac kodifikovanog narodnog jezika kao književnog kojeg u Srbiji zovu srpskim, u Hrvatskoj hrvatskim, u Bosni bošnjaèkim ili bosanskim, a u Crnoj Gori, bar kad je rijeè o osobama nešto više pismenosti i realnijeg osjeæanja crnogorskog istorijskog, nacionalnog i kulturnog identiteta - crnogorskim? Nije li to Vuk Karadžiæ koji je od djetinjstva upio u sebe drobnjaèku jezièku tradiciju i baštinu, tim prije što nije mogao biti u mladosti obrazovan da bi došao u dodir sa drugim i drukèijim jezièkim realitetima? U svojoj u Tršiæ doseljenoj porodici Vuk je mogao èuti narodni crnogorski jezik, proosjetiti crnogorsku izuzetno razvijenu usmenu tradiciju, a zatim kasnije, kad se uz pomoæ Kopitara i uz nesebiènu austrijsku “finansijsku i drugu podršku” u hodu obrazovao, pokupio je iz Crne Gore i neke glasove kojih u Srbiji nije bilo, da bi, nametnuvši taj jezièki obrazac mnogima kojima nije bio ni izdaleka blizak, smjelo ustvrdio da je rijeè o istom jeziku i da su “Srbi svi i svuda”.
Posljedice Vukove jezièke i druge unifikacije ne malo su doprinijele, izmeðu ostalog, i nedavnom krvavom razlazu nekoliko naroda u bivšoj zajednièkoj domovini. Vukov srpski jezièki imperijalizam, koji je decenijama nailazio na ne male otpore, jednostavno se nije uspio održati. Kad veæ nije mogao biti samo srpski taj jezik je dobijao besmislene nazive “srpskohrvatskoslovenaèki”, u karaðorðeviæevskoj Jugoslaviji, u kojoj Crna Gora nije imala prava ni na vlastitu geografsku odrednicu, pa zatim “srpskohrvatski, odnosno hrvatskosrpski” kao plod rezultante pragmatskih politièkih sila, a nikako samo lingvistièke logike i prakse. Danas je taj jezik pukao na svoje sastavne sociolingvistièke djelove, bez obzira na èinjenicu da je rijeè o jeziku kojim se èetiri naroda meðusobno i bez veæih teškoæa uspješno sporazumijevaju.
Naziv jezika bio je i ostao jedan od najefikasnijih i najoèiglednijih pokušaja asimilacije èitavih naroda, a u južnom slovenstvu u prvom redu sa srpske, i ako ni hrvatska strana u tome nije bila suviše nevina. Kao posljednja meta i jedino preostala moguænost za nametanje srpske imperijalne jezièke politike, kao sigurno najpouzdanijeg asimilacionog sredstva za poništavanje èitavih naroda, beogradskoj politièki i intelektualno nacionalistièkoj èaršiji ostali su samo Crnogorci. Ne treba, meðutim, zaboraviti da ako je ko koga u meðusobnoj srpskocrnogorskoj komunikaciji uèio ovom današnjem jeziku biæe prije da su Crnogorci uèili Srbe, a ne obratno. Ovako, po veæ nevažeæoj ustavnoj žabljaèkoj odrednici, po kojoj Crnogorci govore srpskim jezikom, ispada da su se Srbi doseljavali u Crnu Goru da biše Crnogorce nauèili da zbore, a onda se, po uspješno završenom zadatku, masovno vraæali u Srbiju. Istorijska nauka zna samo za iseljavanje odovud, a nikad obratno.
Otkuda Crnogorcima toliki afinitet za jezièku nauku, ako iz zavièaja nijesu ponijeli uroðeni smisao i interes za ljepotu jezièkog izraza, onu visoku izražajnu mjeru crnogorske usmenosti iz koje su ponikli Njegoš ili Ljubiša, izbrušenu crnogorsku retoriku kojoj su se uvijek divili jezièki struènjaci iz drugih južnoslovenskih i uopšte slovenskih sredina? Jezik Crnogoraca je još prije Vukove reforme dostigao onu mjeru sopstvene i usmene i pisane dovršenosti iz koje je, sigurno ne samoniklo ili volšebno, moglo zasijati superiorno Njegoševo djelo. Petar I je, primjera radi, umro 1830. godine, a Vukova reforma po zvaniènoj srpskoj lingvistici doživljava prve plodove tek 1847. godine. Da nije sluèajno kod javnog èitanja poslanica Petra I, koje su pisane krajem XVIII i poèetkom XIX vijeka, Crnogorcima bio potreban prevodilac?

Tradicija pisanja na narodnom jeziku u Crnoj Gori mnogo je starija nego u Srbiji, a gotovo sve što je u srpskoj kulturi vrijedno pomena moglo je poèeti samo u austrougarskoj Vojvodini. Otuda u djelu Branka Radièeviæa, koga u vezi sa Vukovom jezièkom reformom srpski lingvisti stavljaju odmah uz Njegoša, narodni jezik doživljava tek svoje mucave poèetke, prvo bojažljivo oslobaðanje: “Ao, nono bela, / voda te odnela”, dok Njegošev jezik grmi kao da se odvaljuje lovæensko stijenje. Petar I u svojim poslanicama u prozi, koje granièe sa najsuptilnijim poetskim izrazom, profetski progovara o slobodi i “voljnosti” sopstvenog naroda snagom starozavjetnih proroka. Njegoš je, uostalom, napisao “Gorski vijenac” starim predvukovskim pravopisom, ali je èistota i visoka kreativna mjera narodnog jezika u njemu više nego nesporna. Mnogo, mnogo ranije od Vuka je još kotorski pisac Ivan Antun Nenadiæ (1723 - 1784) anticipirao kasnija Vukova jezièka naèela: “Kako bolje mogu biti razumjen od naše èeljadi, i da se lašnje može štjeti kako se govori, i da se izgovara onako kako se i štije”. Kakva visoka svijest o potrebi pisanja narodnim maternjim jezikom i to gotovo sto godina prije Vuka? No, ovdje, u vezi sa pominjanjem Nenadiæa, treba oèekivati onaj banalni protivudar srpskih nacionalista, pogotovu iz Crne Gore: Stoj brajko, Boka nije bila u sastavu crnogorske države, pa njeno kulturno nasljeðe pripada valjda Tuðmanu?! Što onda da radimo sa Vojvodinom koja je tek 1918. godine ušla u kraljevinu Jugoslaviju, odnosno poslije Drugog svjetskog rata zvanièno u Srbiju? Bez Vojvodine nema srpske kulture ni srpskog kulturnog subjektiviteta. Tu sigurno nema spora. Boka je, uostalom, poèetkom XIX vijeka bila dva puta oslobaðana od tuðinske vlasti zajednièkim snagama vojske Petra I i Bokelja, a 1813. obostranom voljom prisajedinjavana u zajednièku državu sa Crnom Gorom. Kotor je i u vrijeme viševjekovne mletaèke i kasnijih francuske i austrougarske vladavine bio ne samo glavni crnogorski pazar, nego su u Boki uèili crnogorski vladike i drugi ljudi od pismenosti, nad pravoslavnim stanovništvom u Boki i Crnogorskom primorju imali jurisdikciju samo crnogorski mitropoliti. Za sve to vrijeme ne samo nijedan crnogorski mitropolit, kao glava i crkve i države, nikada nije stupio na tlo Srbije, ni kao turske ni kasnije slobodne teritorije, pa ni knjaz Danilo. Tek je Nikola, kao prvi crnogorski vladar krajem XIX vijeka, 1896. godine prvi put posjetio Beograd.
Koliko se kulturno jedinstvo sa Bokom i Crnogorskim primorjem snažno osjeæalo svjedoèi i Ljubišino najvažnije djelo “Pripovijesti crnogorske i primorske” u kojima pisac jasno stavlja do znanja da je rijeè o istom jeziku i istoj kulturi. Koliko je kotorski biskup, kasnije barski nadbiskup i književnik Andrija Zmajeviæ još u XVII vijeku duboko osjeæao pripadnost široj, a ne samo bokeljskoj zajednici, svjedoèi njegovo kapitalno djelo “Ljetopis crkovni” koje je ispisao u dvije verzije na maternjem jeziku, i to latinicom i æirilicom. Crnogorske kulturne, trgovaèke, pa i jezièke veze bile su mnogo jaèe sa Dubrovnikom nego sa nekom dalekom i dugo vremena hipotetiènom Srbijom. Izmeðu slobodne Crne Gore i, u drugoj polovini XIX vijeka veæ dijelom osloboðene Srbije, prostirala se nepremostiva turska teritorija koja se, uz veliki rizik, možda mogla preæi u jednom pravcu, ali bez izgleda na povratak. Nije, dakle, bilo ni fizièke moguænosti za stvaranje istovjetnog jezika, odnosno jezièku unifikaciju, koja je nesmetano i bez pitanja Crnogoraca vršena od 1918. godine.
Ako bismo pokušali razmišljati hladne glave došli bismo do jednostavnog zakljuèka da Crnogorci, ako veæ ne zovu svoj jezik vlastitim imenom, prije govore hrvatskim nego srpskim jezikom, i to ne samo zbog ijekavice, veæ i vjekovnog kulturnog i fizièkog dodira sa Dubrovnikom i širim dalmatinskim i hrvatskim zaleðem. Srbija je ne samo Njegošu, nego i svim crnogorskim mitropolitima i vladarima do Nikole, bila teritorijalno daleko gotovo kao danas našim savremenicima Kina ili Tibet.
Taèno je da su iz Beograda, posebno krajem XIX vijeka, u Crnu Goru zaobilaznim putevima doturane knjige po Garašaninovom asimilatorskom planu, ali i liferovani “prosvjetari” od kojih je veæina imala precizne špijunske zadatke. No, ni te knjige, ni djelatnost malobrojnih škola i nadleštava nijesu, u jezièkom smislu, ostavili premnogo uticaja na najšire narodne slojeve koji su spontano èuvali vlastiti jezik, i èak do danas prenijeli najširu upotrebu i tri glasa kojih nema ni u srpskom ni hrvatskom jeziku. Kad su crnogorska djeca u školi, izmeðu dva rata, poèela da srièu obavezni ekavski bio je to za njih šok i toliko neprirodna situacija da su morala pomisliti da su njihovi roditelji primitivni i nepismeni i da ih tek treba uèiti “otmenom” govoru. Nažalost, to se produžava i do današnjeg dana. Ne samo da dio nastavnog osoblja, pogotovu “snahe” iz Srbije, produžavaju da predaju na ekavskom, nego su ekavski više od dvije treæine tekstova u èitankama za maternji jezik i književnost. Da ne govorimo o tome da je još uvijek veæina udžbenika štampana u Beogradu, naravno na ekavskom, koje crnogorske prosvjetne vlasti nijesu u stanju, (ili neæe?) da ijekaviziraju pod izgovorom da je rijeè o navodno velikim troškovima.
Konaèno, èinjenica da èetiri naroda u bivšoj Jugoslaviji, i u našem neposrednom okruženju, govore i pišu meðusobno razumijevajuæim, odnosno u lingvistièkom smislu jednim jezikom, velika je privilegija ovog prostora. Taj jezik nikada nije bio i jedinstven, nego je svaki od ova èetiri naroda unosio svoje specifiènosti u zajednièku jezièku riznicu. Doprinos Crnogoraca takvoj jezièkoj baštini daleko prevazilazi fizièke mjere crnogorske teritorije ili broja stanovnika. Crnogorski u svijetu originalni istorijski put formiranja države i nacije, dugi život u neprijateljskom okruženju i osobena istorijska sudbina, duboko su utisnuti u jezièko tkivo ovoga naroda.



........................nastavak.................. ........

Crnogorski jezik nije fikcija veæ kulturna i civilizacijska realnost. Njegov sociolingvistièki sadržaj i posebno izražajno bogatstvo davno su uoèeni i od imperijalnounitarne jezièke nauke. Crnogorski govori, kao eufemizam i zamjena za nacionalno imenovanje jezika, i to usljed višedecenijskog dobro razraðenog asimilatorskog pritiska, temeljno su izuèeni. Današnja standardizacija i kodifikacija crnogorskog jezika za crnogorske jezièke struènjake jednostavan je posao.
Ako se predstojeæim ustavnim promjenama bilo amandmanski, bilo pravljenjem novog ustava, èak i hipotetiène zajednièke države, ne ispravi naziv jezika u školi generacije Crnogoraca æe sazrijevati u uvjerenju da Crnogorci nemaju ni svoga jezika, ni književnosti, ni kulture, ni ièega njihovog pod nebom. Imamo li prava na toliki stepen samouništenja?


Škola kao šovinistièka tvrðava


Pored ostalog, prvi školski predmet u Crnoj Gori se, po veæ nevažeæem žabljaèkom ustavu, zove “Srpski jezik i književnost”. Dakle, Crnogorci ne samo da nemaju svoga jezika veæ govore tuðim, nego ni svoju književnost. Njegoš, Ljubiša, Laliæ, Zogoviæ ili Mirko Banjeviæ se u Crnoj Gori izuèavaju u okviru srpske književnosti, daje im se i u njoj periferno mjesto, potcjenjuje i ponižava èitav jedan narod, krši svaki ustav od završetka Drugog svjetskog rata naovamo, negira nacionalni i kulturni subjektivitet najistorijskijeg naroda na Balkanu. Crnogorska škola i dalje opstaje kao šovinistièka tvrðava i tvorac najretrogradnijeg mentaliteta, trovaènica generacija. Oni “veseli” ratnici što su poèetkom devedesetih krvoloèno krenuli na Dubrovnik, odnosno na Hrvate u njihovoj zemlji, samo su dobri ðaci crnogorskih škola koje ih ne uèe da misle svojom glavom nego da ponavljaju stereotipe.

----------------------------------------------------------------------

Brojni crnogorski lingvisti


Pogledajmo, primjera radi, koliko su crnogorski lingvisti, naravno na radu u kulturnim centrima izvan Crne Gore, pretežno u Beogradu, doprinijeli nauci o nekad zajednièkom jeziku, ili možda samo srbistici: Mihailo Stevanoviæ, Radosav Boškoviæ, Mitar Pešikan, Nikola Banaševiæ, Milija Staniæ, ili danas Dragoljub Petroviæ, Mato Pižurica, Drago Æupiæ, pored ostalog i direktor Instituta za jezik SANU, ili u Sarajevu Jovo Vukoviæ, osnivaè i dugogodišnji šef katedre za jezik na sarajevskom Filozofskom fakultetu. Još prije Drugog svjetskog rata zvanje doktora nauka iz oblasti maternjeg jezika osvojili su Branko Miletiæ i Danilo Vušoviæ, u Skoplju je na univerzitetu predavao dr Tomanoviæ, na govoru Mrkojeviæa doktorirao Luka Vujoviæ itd. Samo na Filozofskom fakultetu u Nikšiæu trenutno radi pet doktora maternjeg jezika: Branislav Ostojiæ, Rajka Bigoviæ - Glušica, Zorica Raduloviæ, Miodrag Jovanoviæ i Jelica Stojanoviæ. Donedavno je u Nikšiæu predavao, istina ne jezik, nego crnogorsku književnost, jer je za jezik bio “nepodoban” dr Vojislav Nikèeviæ.

 
Scoring disabled. You must be logged in to score posts.
Zvek_Zivi_Cetinjanin
(Login Zvek_Zivi_Cetinjanin)

Re: Jos malo i K R A J ´ZajeBnici izmedju S & C`G !

No score for this post
December 12 2005, 5:39 PM 

CRNOGORSKA PRAVOSLAVNA CRKVA U DOBA DINASTIJE PETROVIÆ-NJEGOŠ (1667-1921)


Poznati kanonista SPC dr Nikodim Milaš je 1890, meðu autokefalne crkve ubrojao i - Crnogorsku pravoslavnu


Autokefalnost Crnogorske pravoslavne crkve je u nauci i realnom životu oèigledna i notorna èinjenica. Dr Nikodim Milaš, kanonista i crkveni velikodostojnik, u svojoj poznatoj knjizi “Pravoslavno crkveno pravo”, koja je 1890. godine objavljena u Zadru, pored ostalog, eksplicitno navodi da je Crnogorska pravoslavna crkva autokefalna.
Èuveni, slavni pravni istorièar i teoretièar, predstavnik istorijskopr-avne škole, redovni univerzitetski profesor, pisac “Opšte imovinskog zakonika za Književnu Crnu Goru” (1888) i prvi crnogorski ministar pravde dr Valtazar Bogišiæ je u jednom svojemu radu, uz ostalo, napisao i sljedeæe: “Kao i sve države gdje gospodari istoèno-pravoslavna vjera tako i Crna Gora ima svoju autokefalnu Crnogorsku crkvu”. Tu èinjenicu je svojevremeno zapazio i poznati crnogorski politièki i pravni pisac advokat dr Sekula Drljeviæ, kada je u jednoj svojoj knjizi napisao i ovo: “Crnogorsko pravoslavlje je crnogoroslavlje... Crnogorska crkva kroz sve vjekove nije bila ni u kakvoj zavisnosti od bilo koje pravoslavne crkve, pa ni od Carigradske patrijaršije”. Crnogorska pravoslavna crkva bila je i jeste slobodna, autokefalna, samostalna organizacija i u kanonskom i u eklestijastièkom smislu. Ona je, vjerna jevanðelju, hrišæanskoj etici i humanistièkim svjetonazorima, oduvijek bila i ostala duhovna, religiozna i nacionalna institucija crnogorskog naroda. Zato, osporavanje Crnogorske pravoslavne crkve predstavlja flagrantan akt napada na etnièki, etièki i nacionalni identitet i individualitet crnogorskog naroda i državotovorni subjektivitet i integritet Crne Gore.
U istoènoj varijanti hrišæanstva, u pravoslavlju, ne postoji jedinstvena, centralistièka i univerzalna crkvena organizacija koja bi obuhvatala èitav pravoslavni svijet. U pravoslavlju, crkva je organizovana i ustojena po teritorijalnom, pomjesnom, državnom, etnocentriènom i nacionaln-om modelu. Meðu pravoslavnim crkvama ne vlada odnos hijerarhije i subordinacije. U univerzitetskom udžbeniku “Pravne i politièke teorije”, koji je namijenjen studentima IV godine Pravnog fakulteta u Podgorici za istoimeni predmet, prof. dr Radovan Radonjiæ piše i ovo: “Na domicilnom prostoru pravoslavne crkve nije bilo velikih državnih tvorevina i jake centralne vlasti, zbog kojih bi i ona morala da se formira kao èvrsta centralistièka organizacija s jednim poglavarem na èelu. Ona, za razliku od katolilèke, nikada nije imala svoj jedinstveni administrativni centar i konsultativni organ (titula vaseljenskog patrijarha, koju po tradiciji nosi carigradski prvosveštenik, ne podrazumijeva nikakva stvarna prava ili administrativnu vlast u odnosu na druge patrijarhe, poglavare autokefalnih pravoslavnih crkava). Nasuprot principu centrizma i papskog apsolutizma u katolièkoj crkvi, u pravoslavnoj crkvi se razvijala i njegovala organizacija po saborskom i autokefalnom principu, što je podrazumijevalo poklapanje prostora crkvenog uticaja sa državnom granicom”, konstatuje prof. dr Radovan Radonjiæ. Dakle, carigradski patrijarh je i istorijski i savremeno u pravoslavnom svijetu samo primus inter pares (prvi meðu jednakima). Njegova titula je znak poèasti, a ne simbol vlasti, moæi, hegemonije i dominacije nad drugima. Carigradski patrijarh, kako u prošlosti tako i u sadašnjosti, nije imao i nema nikakvu vlast ili nadležnost nad Crnogorskom pravoslavnom crkvom, njenim poglavarem i klerom, od kada je ona postala de facto i de jure autokefalna.
Mitropoliti Crnogorske pravoslavne crkve nikada nijesu bili pod upravom i zapovijesti Carigradske patrijaršije. Takav nezavisan status Crnogorska pravoslavna crkva i njeni poglavari imali su i u odnosu na druge pomjesne crkve. Sa njima je Crnogorska pravoslavna crkva gradila i njegovala odnose na principima ravnopravnosti i uzajamnog poštovanja. Èinjenica je da su autokefalnost Crnogorske pravoslavne crkve svojedobno priznale i Carigradska patrijaršija i druge pomjesne pravoslavne crkve.
Tokom viševjekovnog postojanja slobodne i samostalne države Crne Gore, u okviru njenih granica, postojala je i djelovala autokefalna Crnogorska pravoslavna crkva, poštujuæi norme crkvenog, kanonskog prava i civilnog i državnog prava.


Srpska crkva želi da u Crnoj Gori bude državna crkva što je suprotno principima demokratskog èovjeèanstva


Crnogorska pravoslavna crkva bila je autokefalna u faktièkom smislu od 1603. godine, a u faktièkom i formalnom smislu od 1766. pa sve do njenog nasilnog ukidanja 1920. godine. Istorijska je istina da je Crna Gora 1852. godine, nakon nekoliko vjekova dominacije Vladikata kao oblika vladavine u kome su prerogativi državne i crkvene vlasti bili koncentrisani u rukama mitropolita, postala definitivno sekularna država u rangu Knjaževine. Ne treba zaboraviti da je Crna Gora, u vrijeme vladavine Šæepana Malog (1767-1773) bila svjetovna država. Do doba knjaza Danila I Petroviæa Njegoša, crnogorske mitropolite, koji su do tada bili i poglavari države, birao je, u skladu sa principom narodnog suvereniteta, svojom slobodnom i vrhovnom voljom crnogorski narod. Od doba knjaza Danila mitropoliti su imali vlast u crkvenim poslovima jer je Crna Gora postala svjetovna država, u kojoj je politièka vlast razdvojena od crkvene vlasti, od nje osamostaljena i nad njom nadmoæna.
Prof. dr Nebojša Vuèiniæ je to formulisao ovako: "I u kanonskom i u eklestijastièkom smilu, sve do 1918. godine, odnosno nasilnog, nelegitimnog i nelegalnog ukidanja crnogorske države, Crnogorska pravoslavna crkva je bila samostalna i nezavisna, podreðena jedino suverenoj vlasti crnogorske države, odnosno njenih vladara". U doba Knjaževine Crne Gore (1852-1910) i u vrijeme Kraljevine Crne Gore (1910-1921) aktivno pravo izbora mitropolita Crnogorske pravoslavne crkve pripadalo je Knjazu, Kralju, Gospodaru, Vladaru. Suverenu kao nosiocu najviše vlasti u državi Crnoj Gori. Tako je bilo sve dok 1918. godine nije, na brutalan i kriminalan naèin, uništena nezavisna, suverena i meðunarodno priznata Kraljevina Crna Gora. Nekada je u Crnoj Gori, u doba kada je ona bila Knjaževina i Kraljevina, pravoslavna vjera pravnim normama bila ureðena i propisana kao "državna vjera" ili "vladajuæa vjera", dok su ostale priznate vjeroispovijesti imale status tolerisanih vjeroispovijesti. U savremenim uslovima u Crnoj Gori ne postoji jedna ustavom ili zakonom ustanovljena državna ili vladajuæa vjera, što je dobro, veæ vlada naèelo odvojenosti crkve od države i ravnopravnosti, pariteta, za sve vjeroispovijesti. Crnogorska pravoslavna crkva se ponaša u skladu sa tom èinjenicom i nijednim svojim postupkom to nije osporila ili dovela u pitanje. Za razliku od nje, Srpska pravoslavna crkva pretenduje da bude u Crnoj Gori državna ili vladajuæa crkva, što je potpuno neprimjereno i suprotno savremenim dostignuæima demokratskog èovjeèanstva. Istorijska je istina da je Crnogorska pravoslavna crkva 1920. godine ukinuta potpuno bespravno. Meðutim, Crnogorska pravoslavna ckrva je 1993. godine obnovljena i ona djeluje veæ nekoliko godina u veoma teškim materijalnim i imovinskim uslovima, suoèena sa politikom diskriminacije koja se od tada do danas permanentno prema njoj vodi. Crnogorska pravoslavna crkva poštuje vjerska prava i slobode drugih, ne ogranièava ih i ne ugrožava nièim, i zato traži da se i njena prava i slobode poštuju, ne ogranièavaju i ne povrjeðuju.
Èinjenica je da je Crna Gora kontinuirano stoljeæima egzistirala u razlièitim oblicima državnog ureðenja, vladavine, politièkog režima i sistema organizacije vlasti, kao autohton i samostalan državno-pravni subjekt i identitet.
Veoma znaèajan stub u izgraðivanju crnogorskog naroda i nacije, uèvršæivanju i afirmisanju Crne Gore kao slobodne i nezavisne države, predstavljala je stoljeæima autokefalna Crnogorska pravoslavna crkva, njena snaga autoriteta i uticaj na društvene tokove i procese. Prièa o istoriji Crnogorske pravoslavne crkve istovremeno je i prièa o istoriji klasiène i herojske Crne Gore i slobodarskim svjetonazorima crnogorskog naroda u prošlosti.
Crnogorska pravoslavna crkva je svoju faktièku autokefalnost naroèito ispoljila u vrijeme vlasti vladike Danila Petroviæa Njegoša (1697-1735), rodonaèelnika slavne crnogorske dinastije Petroviæ Njegoš. Od toga vremena, crnogorski mitropoliti uspostavljaju kontakte i odnose sa Svetim sinodom Ruske pravoslavne crkve.
Opštecrnogorski zbor je 1735. godine za nasljednika vladike Danila na mitropolitskom i politièkom prijestolu Crne Gore izabrao njegovog sinovca Savu Petroviæa Njegoša.
Opredjeljujuæi se za poziv vjerskog poglavara crnogorskog naroda, Sava Petroviæ je prerogative politièke vlasti i angažman na svjetovnom planu prepustio svojemu bratu od strica Vasiliju Petroviæu Njegošu. Od 1750. godine vladika Vasilije Petroviæ igra ulogu stamenog politièkog autoriteta u Crnoj Gori, èija je sveukupna aktivnost ostavila neizbrisve tragove na dalji razvoj crnogorskog društva i države. Do smrti koja ga je zadesila 1781. godine, dakle, preko šezdeset godina, Sava Petroviæ je bio mitropolit autokefalne Crnogorske pravoslavne crkve. I u vrijeme ingenioznog vladara kakav je uistinu bio Šæepan Mali, mitropolit Sava Petroviæ zadržao je svojstvo poglavara crnogorskog naroda.


Etika crnogorskih mitropolita je za veliki broj srpskih, peækih patrijarha bila - nepoznata zemlja


Vasilije Petroviæ je bio vladalac snažnog formata, velikog ugleda i uticaja kod crnogorskog naroda i šire. Vladika Vasilije ostavio je impresivan trag na izgraðivanju profila i karaktera Crnogorske pravoslavne crkve.
Crnogorska pravoslavna crkva držala se dosljedno obièaja kojeg je jezgrovito izrazio Petar I Petroviæ Njegoš 1813. godine: "Mitropolit je prirodni Crnogorac, kako su i prvi mitropoliti bili i ne može u Crnu Goru biti mitropolit stranac, nako rodni Crnogorac iz prvijeh crnogorskijeh familija". Ovo pravilo bilo je dosljedno primjenjivano u Crnoj Gori, u vrijeme teokratskog i sekularnog perioda njene prošlosti do 1918.godine, izuzev u jednom sluèaju kada je, sredinom XIX vijeka, crnogorski mitropolit postao izvanjac Nikanor Ivanoviæ (Srbin iz Dalmacije).
Treba reæi da je Crnogorska pravoslavna crkva u ispoljavanju svojega religioznog karaktera imala specifiènosti u odnosu na druge crkvene ustanove. "To ne bješe vjera poslušnosti, poniznosti, samozataje i neotpornosti, ili oèekivanja tuðe pomoæi, nego vjera bez ijednog znaka pasivnosti. To je vjera koja je vaspitavala u naporima i borbi, odvažnosti, mužaštvu i samoodbrani - vjera uzdanja, istrajnosti i muèeništva, vjera koja podiže duh i èini život viteškim". Zapravo, te odlike predstavljale su moralnu vertikalu i vrline crnogorskih mitropolita u istoriji. Zbog takvih sposobnosti i ponašanja oni su kod crnogorskog naroda zavrjeðivali legitimitet i podršku i posjedovali jak kredibilitet. Takva etika i konkretni postupci za veliki broj srpskih peækih patrijarha bili su ono što se u prenosnom znaèenju zove tera incognita.
Mitropolit autokefalne Crnogorske pravoslavne crkve 1784.godine postaje Petar I Petroviæ Njegoš. Kao i arhipastiri crnogorski prije njega, on je bio izabran za svjetovnog i duhovnog korifeja Crne Gore suverenom odlukom Opštecrnogorskog zbora.
Petar Prvi Petroviæ Njegoš je nosio bijelu pankamilavku, za koju francuski maršal Marmon kaže "da je najviše odlikovanje u pravoslavnoj crkvi". Ona je simbolizovala autokefalan status crnogorskog mitropolita Petra Prvog Petroviæa Njegoša. Nosio ju je i njegov nasljednik Petar Drugi Petroviæ Njegoš (vladika Rade).
Petar Prvi se u svojoj dugogodišnjoj vladavini afirmisao kao politièar snažnog formata, uspješan diplomata, zakonodavac i reformator, sposoban vojskovoða i poštovani arhipastir. Petar Prvi Petroviæ Njegoš roðen je 1.aprila 1749.godine. Umro je 31.oktobra 1830. Teokratski vladar Crne Gore bio je èetrdesetšest godina. Sahranjen je u Cetinjskom manastiru gdje se i danas nalazi njegov æivot. Svojim zaslugama još za života zavrijedio je priznanje Svetog vladike. Kanonizovan je za svetitelja Crnogorske pravoslavne crkve 1834.godine. Poznat je kao Sveti Petar Cetinjski. Slavi se na Luèindan 31.oktobra.
Petar Prvi je testamentom za nasljednika na prestolu države i crkve odredio sinovca Rada Tomova Petroviæa. On æe preuzeti upravu u teokratskoj Crnoj Gori krajem 1830.godine. Umro je 1851.godine. Hirotonija Petra Drugog Petroviæa Njegoša u Petrogradu 1833.godine predstavlja izuzetno važan dogaðaj posebno u istoriji Crnogorske pravoslavne crkve. On je bio prvi crnogorski mitropolit zavladièen u Rusiji. S jedne strane, Dvor Carske Rusije se tada odnio prema Petru Drugom kao prema suverenu jedne samostalne države, što je predstavljalo znaèajan iskorak i doprinos u pravcu afirmacije subjektiviteta Crne Gore u ondašnjim meðunarodnim odnosima. S druge strane, Sveti Sinod Ruske pravoslavne crkve potvrdio je èinjenicu da je on mitropolit autokefalne Crnogorske pravoslavne crkve. Petar Drugi se nalazio na èelu teokratske Crne Gore do svoje smrti 1851.godine. Njegovim odlaskom s prestola Crne Gore definitivno nestaje teokratski oblik vladavine.
Danilo Petroviæ Njegoš je 1852. godine preuzeo svjetovnu vlast u Crnoj Gori. Konaèno je Crna Gora postala sekularna država. Teokratija je veæ pripadala prošlosti. Crna Gora je 21.III 1852. godine proglašena Knjaževinom. Prvi crnogorski knjaz bio je Danilo Petroviæ Njegoš.


Mitropolit Nikanor Ivanoviæ uèestvovao je u zavjeri protiv knjaza Danila Petroviæa u Kotoru 1860.godine


U Knjaževini i Kraljevini Crnoj Gori zakonskim aktima pravoslavna vjera bila je ustanovljena kao "državna vjera" ili "vladajuæa vjera", a ostale priznate vjeroispovijesti imale su slobodu i samostalnost u vršenju prava koje im je pravnim normama omoguæila suverena državna vlast. Crna Gora je u doba knjaza Danila Petroviæa po svom ureðenju bila sekularna država, u kojoj je državna vlast razdvojena od crkvene. Meðutim, ta sloboda i samostalnost crkve u odnosu na državu nije bila neogranièena. Naprotiv, Crnogorska pravoslavna crkva, koja je odavno kanonski ostvarila autokefalnost, bila je u doba knjaza Danila i knjaza/kralja Nikole, scricto jure vezana za državnu vlast i po mnogim pitanjima od nje zavisna. Svjetovna vlast nije, dakle, željela sebe lišiti uticaja, upliva i prava intervencije u pogledu statusa i djelatnosti Crnogorske pravoslavne crkve. Organi državne vlasti Knjaževine Crne Gore bili su supremativni u odnosu na crkvenu vlast. Drugim rijeèima, Crnogorska pravoslavna crkva bila je slobodna i samostalna u okvirima svoje nadležnosti, ali u pogledu mnogih pitanja ona je bila èvrsto vezana za državu i zavisna od nje. To je bilo regulisano aktima i normama pozitivnog prava (Ustavom i Zakonima), kao i unutrašnjim kanonskim propisima crkve. Prvi crnogorski mitropolit poslije uspostavljanja posebne svjetovne državne vlasti u kneževini Crnoj Gori bio je Dalmatinac Nikanor Ivanoviæ (1852-1860). U stvari, prvi stranac na crnogorskoj mitropolitskoj stolici bio je Nikanor Ivanoviæ. Nakon dosta problema, izvanjac Nikanor Ivanoviæ hirotonisan je u Rusiji 1858. godine i postao je mitropolit Crnogorske pravoslavne crkve.
Mitropolit Nikanor Ivanoviæ uèestvovao je u zavjeri protiv knjaza Danila Petroviæa Njegoša. Odigrao je zapaženu ulogu u uspjelom atentatu na njega u Kotoru 1860. godine.
Nikanor Ivanoviæ je odlukom knjaza Nikole i velikog vojvode Mirka Petroviæa 1860. godine prestao biti mitropolit Crnogorske pravoslavne crkve. Napustio je tada Crnu Goru.
Na osnovu testamenta knjaza Danila, godine 1860. Gospodar Crne Gore postao je knjaz Nikola I Petroviæ Njegoš. "Posljednji crnogorski gospodar iz kuæe Petroviæ Njegoš, Nikola I (1841-1921) stajao je dugo na kormilu svoje zemlje. Crnogorska istorija druge polovine XIX vijeka i prve dvije decenije XX vijeka sva je u znaku njegove liènosti, najprije kao knj-aza (1860-1910) i potom kao kralja (1910-1918). Nikola I je bio najvažniji usmjeravajuæi èinilac, personifikacija Crne Gore, njen ideolog, neprikosnoveni voð i samodržac u najburnijem i istovremeno najdramatiènijem vremenu njenog razvitka. Uz sav ugled koji je Crna Gora uživala pod njegovim rukovodstvom, uz sve simpatije koje je stekla u meðunarodnoj javnosti, posebno meðu balkanskim narodima, za sve pobjede koje je izvojevala na mnogim ratištima u bojevima s Turcima, on, njen dominus, imao je i tu nesreæu da doživi njen tragièan kraj, kojemu je, doduše, na posredan naèin i sam kumovao. Iako faktièki nasilno detronizovan spoljnim faktorima 1918. godine, po zakonima svoje zemlje, Nikola I je ostao suveren Crne Gore do svoje smrti 1921. godine. Umro je u Kan Antibu na jugu Francuske, a sahranjen u San Remu u Italiji". "Kad je knjaz Nikola stupio na prijesto, našao je upražnjenu stolicu Cetinjske mitropolije - mitropolit Nikanor Ivanoviæ napustio je bio sv-oju eparhiju i Crnu Goru. Na up-ražnjenu stolice Mitropolije knjaz imenuje tadašnjeg arhimandrita Cetinjskog manastira Ilariona Roganoviæa, koji odmah iza toga krene u Petrograd, gdje ga petrogradski mitropolit Isidor, 30.maja 1863. godine, posveti za episkopa, a 28. juna iste godine povrati se u domovinu i preuzme upravu svoje eparhije.


Crnogorsku crkvu je ukinuo Aleksandar Karaðorðeviæ 1920; obnovljena je narodnom voljom na Cetinju 1993.



Mitropolit Ilarion Roganoviæ bio je poglavar Crnogorske pravoslavne crkve do 1882. godine. Na Cetinju je 8. IX 1878. godine rukopoložen od strane mitropolita Ilariona Roganoviæa i episkopa Gerasima Petranoviæa - Visarion Ljubiša. On je bio crnogorski mitropolit od 1882. do 1884. godine.
Mitrofan Ban (1841-1920) dolazi na èelo autokefalne Crnogorske pravoslavne crkve 27. maja 1884. godine odlukom knjaza Nikole I Petroviæa Njegoša. Novu dužnost arhimandrit Mitrofan Ban preuzeo je 12. avgusta 1884. godine. U isto vrijeme, zadržao je upravu Zahumsko-raške eparhije Crnogorske pravoslavne crkve. Po želji knjaza Nikole, arhimandrit Mitrofan 20. marta 1885. godine otišao je za Petrograd da tamo bude hirotonisan za episkopa Crnogorske pravoslavne crkve. "Posveæenje je izvršeno u Isaklijevskoj crkvi 6. aprila 1855. godine od strane petrogradskog mitropolita Isidora i drugih èlanova Sv. sinoda i mnogobrojnog sveštenstva, a u prisustvu samoga imperatora Aleksandra III i èlanova ruskog Carskog Doma". Za mitropolita crnogorskog Mitrofan Ban je naimenovan 27. oktobra 1885. godine kada je knjaz Nikola slavio jubilej - dvadesetpetogodišnjicu svoje vladavine. Na tome mjestu on se nalazio sve do svoje smrti 1920. godine, kada je Crnogorska pravoslavna crkva nekanonski, protivustavno i nezakonito ukinuta.
U nezavisnoj i meðunarodno priznatoj Crnoj Gori, živjela je Crnogorska pravoslavna crkva na osnovu vlastitih legislativnih akata, uredbi, opštih pravila pravoslavnog crkvenog prava i starih obièaja. U tom pogledu od fundamentalne važnosti je pomenuti: Ustav Svetoga sinoda u Knjaževini Crnoj Gori (1903); Ustav pravoslavnih konsistorija u Knjaževini Crnoj Gori (1904); Zakon o parohijskom svještenstvu (1909). Status Crnogorske pravoslavne crkve regulisan je i "Ustavom za Knjaževinu Crnu Goru" donešenom na Nikoljdan 1905. godine.
"Ustav Svetog Sinoda za Knjaževinu Crnu Goru" od 1903.godine je bio imperativnog karaktera. U njemu je precizno normirana autokefalnost Crnogorske pravoslavne crkve, njeno ustrojstvo, njen djelokrug, sastav, unutrašnji poslovi, spoljašnji poslovi.
U "Ustavu za Knjaževinu Crnu Goru" 1905. godine bilo je normirano u èlanu 40 sljedeæe: "Državna vjera je u Crnoj Gori istoèno pravoslavna. Crnogorska je crkva autokefalna. Ona ne zavisi ni od koje strane Crkve, ali održava jedinstvo u dogmama s istoèno pravoslavnom Vaseljenskom crkvom. Sve ostale priznate vjeroispovijesti slobodne su u Crnoj Gori".
Nakon okupacije i aneksije Crne Gore izvršene 1918. godine, sproveden je postupak protivpravnog, nekanonskog, odnosno, nasilnog ukidanja autokefalne Crnogorske pravoslavne crkve, koji je trajao od kraja 1918. do 1922. godine.
Sve sporazume i odluke donijete u pravcu stvaranja "Ujedinjene Srpske pravoslavne crkve Kraljevstva SHS", kako je to nazivano od strane ondašnjih klerikalnih i politièkih vlasti, i ukidanja autokefalne Crnogorske pravoslavne crkve i dr, potvrdio je i sankcion-isao s pozicija hegemonije državne vlasti regent Aleksandar Karaðorðeviæ Dekretom od 17 (30) juna 1920. godine.
Tim aktom izvršeno je nasilno ukidanje samostalne Crnogorske pravoslavne crkve.
Meðutim, prije nekoliko godina, obvnovljena je autokefalna Crnogorska pravoslavna crkva. Na Luèindan 31. oktobra 1993. godine na Crnogorskom saboru pod otvorenim nebom, na Cetinju, ispred dvorca kralja Nikole I Petroviæa Njegoša, u duhu tradicije, Crnogorci su obnovili Crnogorsku pravoslavnu crkvu.
Eppur si muove - davno je rekao Galilej.

 
Scoring disabled. You must be logged in to score posts.
 
< Previous Page 1 2 3 Next >
  Respond to this message   
  << Previous Topic | Next Topic >>Return to Index  
Find more forums on PoliticsCreate your own forum at Network54
 Copyright © 1999-2014 Network54. All rights reserved.   Terms of Use   Privacy Statement