Kao vješt propagandista i majstor
> u manipulisanju javnog mnjenja Ćosić je laž uzdigao
> na najveći nivo. Dok je Srbima dobro išlo u Bosni on
> se hvalio kako je laž u srpskoj istoriji bila
> srpskom narodu potrebnija od hrabrosti. U jednoj
> svojoj knjizi stoji sljedeće: "laž je vid našeg
> patriotizma i potvrda naše prirođene inteligencije.
> Lažemo stvaralački, maštovito, inventivno."
>
> Dobrica Ćosić je rođen 1922.
> godine u selu Velika Drenova kod Trstenika. Nakon
> završetka srednje poljoprivredne škole priključio se
> KPJ nakon čega odlazi u partizane. Od 1968. napušta
> komunističku ideologiju i prelazi na pozicije
> srpskog nacionalizma. Njegove knjige predstavljaju
> prave udžbenike za velikosrpsku indoktrinaciju.
> Srpska akademija nauka i umjetnosti je
> osnovana 1886. godine u Beogradu. Po pravilu u ovako
> važnoj nacionalnoj instituciji trebalo bi da sjede
> priznati svjetski naučnici i umjetnici demokratskog
> profila. Nažalost, ona je već dugo godina oboljela
> od teško izlječive bolesti koja se zove
> nacionalizam. Neki od srpskih akademika imali su i
> imaju izuzetno važan uticaj na politička zbivanja u
> Srbiji. Sjetimo se samo Jovana Cvijića i Vase
> Čubrilovića, zatim u naše vrijeme Dobrice Ćosića,
> Antonija Isakovića, Matije Bećkovića i drugih. U
> Titovo vrijeme SANU je imala, više počasno mjesto u
> društvu bez nekog većeg utjecaja na njegova
> kretanja. Poslije Titove smrti ona se ponovo
> aktivira, prije svega sa posebnim komisijama za
> Kosovo, za istraživanje zločina u Jasenovcu itd.
> Akademici objavljuju i prve knjige koje su trebale
> da pripreme budući srpski nacionalni program -
> Memorandum koji je serviran jugoslovenskoj javnosti
> 1986. godine.
> Tako Dimitar Bogdanović objavljuje
> "Knjigu o Kosovu" a Veselin Đuretić "Saveznici i
> jugoslovenska ratna drama". Prema riječima jednog od
> urednika Politike, novinara Rajka Đurića, ideja o
> nastanku Memoranduma je nastala 23. maja 1985.
> godine na skupštini ove akademije. Njen član Ivan
> Maksimović, profesor političke ekonomije na Pravnom
> fakultetu u Beogradu je predložio da se izradi jedan
> dokumenat o društvenoj i ekonomskoj krizi u
> Jugoslaviji. Akademija, na čelu sa njenim
> predsjednikom Dušanom Kanazirom, je zaključila da
> treba formirati Komisije za izradu takvog dokumenta.
> U komisiji za izradu Memoranduma su bili: Pavle
> Ivić, Antonije Isaković, Dušan Kanazir, Mihajlo
> Marković, Miloš Macura, Dejan Medaković, Miroslav
> Pantić, Nikola Pantić, Ljubiša Rakić, Radovan
> Samardžić, Miomir Vukobratović, Vasilije Krestić,
> Ivan Maksimović, Košta Mihajlović, Stojan Čelić i
> Nikola Čobelić." [1]
>
> Nakon godinu dana sačinjena je radna
> verzija dokumenta pod nazivom Memorandum a koji je
> objavljen u "Večernjim novostima" od 24. i 25.
> septembra 1986. godine. Neosporni dokaz da je Srpska
> akademija nauka i umjetnosti prva započela
> ratnohuškačku kampanju i razbijanje bivše
> Jugoslavije predstavlja ovaj Memorandum. Srpski
> akademici se otvoreno zalažu za osvajačku politiku
> koja bi dovela do stvaranja ujedinjenja svih Srba u
> jednu državu, prodirući preko Drine u skladu sa
> Garašaninovim Načertanijem iz 1844. godine. Savez
> komunista Srbije je, zahvaljujući Miloševiću, ostao
> gluh i slijep na objavljivanje ovog dokumenta. To je
> bio prvi Miloševićev uspjeha izdjejstvuje da se
> Centralni komitet Saveza komunista Srbije ne
> izjašnjava o Memorandumu. Odluka o srpskom voždu
> donesena je na relaciji Francuska 7 (Udruženje
> književnika Srbije) i Knez Mihajlove 35 (Srpska
> akademija nauka i umetnosti) uz svestranu podršku
> Crkve. Upoređujući pogubni uticaj pisanih dokumenata
> srpskih intelektualaca na politiku Slobodana
> Miloševića sa uticajem njemačkih pisaca na Hitlera,
> poznati lovac na naciste Simon Vizental iz Beča je
> 17. novembra 1998. izjavio: "Prvo je tinta bila
> kriva, kasnije se tinta pretvorila u krv".
>
> Ko je Dobrica Ćosić?
>
> Dobrica Ćosić je rođen 1922. godine u
> selu Velika Drenova kod Trstenika. Nakon završetka
> srednje poljoprivredne škole priključio se KPJ nakon
> čega odlazi u partizane. U toku rata postavljen je
> za političkog komesara jedne partizanske jedinice.
> Poslije rata počinje da radi u AGITPROP-u KP Srbije.
> Jedan od najodgovornijih srpskih intelektualaca u
> pokretanju osvajačkih ratova na području bivše
> Jugoslavije. U vrijeme Titove vladavine važio je za
> najpoznatijeg srpskog disidenta. "Bio je veoma
> blizak prijatelj moćnog šefa UDBE Aleksandra
> Rankovića. Zajedno sa Antonijem Isakovićem napisao
> je 1966. pismo Titu u kome staje u odbranu
> Aleksandra Rankovića."[2]
>
> Od 1968. napušta komunističku ideologiju
> i prelazi na pozicije srpskog nacionalizma. Njegove
> knjige predstavljaju prave udžbenike za velikosrpsku
> indoktrinaciju. Prepune su opisa o patnjama srpskog
> naroda u protekla dva svjetska rata. Ostala je
> upamćena njegova izjava da je "srpski narod dobio
> sve ratove, ali je u miru sve izgubio". Bivši
> gradonačelnik Beograda Bogdan Bogdanović ga optužuje
> kao glavnog krivca srpske drame, jer je svojim
> romanima opčinio srpsku naciju". Kao vješt
> propagandista i majstor u manipulisanju javnog
> mnjenja Ćosić je laž uzdigao na najveći nivo. Dok je
> Srbima dobro išlo u Bosni on se hvalio kako je laž u
> srpskoj istoriji bila srpkom narodu potrebnija od
> hrabrosti. U jednoj svojoj knjizi stoji sljedeće:
> "laž je vid našeg patriotizma i potvrda naše
> prirođene inteligencije. Lažemo stvaralački,
> maštovito, inventivno". Pojavom Miloševića 1987.
> godine na političku scenu Srbije, stvara se jak
> nacionalistički tandem Milošević - SANU sa Ćosićem
> na čelu. Svaka njegova izjava za javnost je bila
> propagandistička fraza o ugroženosti srpskog naroda
> od muslimanskih fundamentalista, albanskih gangstera
> i ponovo oživjelih hrvatskih fašista. Zbog svojih
> "zasluga" Milošević ga 08. juna 1992. postavlja za
> predsjednika SR Jugoslavije. Za vrijeme Ćosićevog
> predsjedničkog mandata u Bosni njegov srpski narod
> izvodi, pred očima svijeta, klanje bošnjačkog
> stanovništva neviđenih razmjera. I u Sandžaku se
> vrše otmice i ubista Bošnjaka a njihove kuće se
> pljačkaju i pale. Ćosić se "proslavio" i izjavom o
> ratnom zločincu Radovanu Karadžiću koga je nazvao
> "najdarovitijim srpskim političarem i političarem
> svjetske vokacije" [3]
>
> Povodom učestalih otmica Ćosiću je tada,
> dok je bio predsjednik Jugoslavije, napisao pismo
> jedan Bošnjak iz Sandžaka čije ćemo dijelove
> iznijeti:
>
> Bojimo se zato da sve imamo manje kome
> da pišemo... S druge strane nas neprestano krive za
> rat u Republici Bosni i Hercegovini. Jednom ste
> prilikom i sami rekli da se nekoliko stotina hiljada
> Sandžaklija bori tamo, iako nas zapravo toliko
> sveukupno ima. Ja Vas zato molim da u nama vidite
> ljude i ništa više, da kažete javno bar jednu riječ
> u odbranu ovog malog i nezaštićenog naroda koji je
> osuđen na propast samo zato što je muslimanski i što
> živi na ovom prostoru koji se već dva vijeka
> kontinuirano pokušava očistiti i u čemu se, već
> došlo do kraja. Vaše riječi da Muslimani i Srbi više
> ne mogu živjeti zajedno u Republici BiH unose nove
> nemire i zebnju, jer ako tamo ne mogu, kako...? Ako
> su već Sandžaklije ušle u Vaše knjige kao posljednji
> branioci Beograda, kod kafane "Ruski car", molio bih
> Vas, također da u svoje buduće knjige uvrstite i ove
> stradalnike iz pljevaljskog i pribojskog kraja, kao
> i one hiljade iseljenih Sandžaklija za kojima niko
> ne žali niti organizira mitinge solidarnosti, mlade
> vojnike koje nam ubijaju i šalju u limenim sanducima
> sa odsluženja vojnog roka, radnike koje nam bacaju
> sa mostova. Volio bih da nisam u pravu, da me
> demantujete i dokažete da se Sandžak i Sandžaklije
> smišljeno ne preseljavaju iz vremena života u
> vrijeme smrti."
>
> Zbog svega toga predsjednik Helsinškog
> odbora za Sandžak Šefko Alomerović je 1996. godine
> optužio Ćosića da je, kao predsjednik Jugoslavije,
> kriv za otmice Bošnjaka u Bukovici, Sjeverinu i
> Štrpcima. Ćosić je potom tužio Alomerovića za
> klevetu. Međutim, ovaj nacionalista je na kraju
> odustao od tužbe. Prije toga nekoliko puta se nije
> ni pojavio na ročište u Prvom opštinskom sudu u
> Beogradu, pa je krivični postupak prekinut. Time je
> Ćosić na sebe navukao definitivnu sumnju da je
> zaista bio upoznat sa svim zakulisanim radnjama oko
> navedenih otmica sandžačkih Bošnjaka.
>
> SANU opčinjava srpski narod lažima
>
> Akademija je vješto iskoristila srpsku
> naklonjenost ka mitovima pa je još više pojačala mit
> o izuzetnosti srpskog naroda koji je uključivao i
> najveće besmislice, poput one da su Lepenski vir i
> srednje Podunavlje centar iz koga se širila
> cjelokupna evropska civilizacija, da je tu nastalo
> najstarije pismo i začela se ćirilica.[4] Na
> promociji SPS-a u Čačku 29. 09. 1990. godine
> akademik Antonije Isaković je rekao: "Srbi su
> najkulturniji, najcivilizovaniji narod Evrope, i to
> im po istorijskoj prošlosti srednjeg veka pripada,
> kad su jeli zlatnim kašikama, viljuškama i kad su
> hleb rezali zlatnim noževima, kad njihova
> severpzapadna braća nisu ni znala za državnu
> kulturu". Kroz javne istupe akademici šire otrcanu
> frazu da Srbija predstavlja glavnu branu prodiranju
> islama. Islam se i dalje tretira kao militantna sila
> koja prijeti ne samo Balkanu već i Evropi, a
> Bošnjaci i Albanci kao potencijalni fundamentalisti.
>
>
> Tako akademik Miodrag Jovičić na
> "Kongresu srpskih intelektualaca" održanom u aprilu
> 1994. godine izjavljuje sljedeće: "Ujedinjenje
> srpskog naroda i stvaranje jedne snažne države
> zasnovane, razume se, na demokratiji značilo bi,
> sobzirom na geopolitički položaj te države
> postojanje pravoga predziđa i prema germanskoj i
> prema islamskoj - fundamentalističkoj opasnosti.
> Evropa koja se sada tako sramno ponaša prema
> srpskome narodu biće mu jednom zahvalna". Na kraju,
> srpski narod mora smoći snage i javno se izvinuti
> svim narodima kojima su počinili zlo. Od 15. juna
> 1999., kada je patrijarh Pavle zatražio Miloševićevu
> ostavku, i srpski akademici počinju da se, u panici,
> povlače sa Miloševićeve velikosrpske lađe koja
> neumoljivo tone.
>
> Nakon što je i Dobrica Čosić zatražio
> voždovu ostavku priključilo mu se još 44 akademika a
> jedan od posljednjih je i srpski pisac Antonije
> Isaković, tvorac nacionalnog programa Socijalističke
> partije Srbije.
>
> On je 06. oktobra 1999. licemjerno
> izjavio da traži Miloševićevu ostavku "prije svega
> zbog budućnosti svog unuka". I akademik Matija
> Bećković se ograđuje od Miloševićevog režima i
> priklanja se monarhistima, pa je krajem prošle
> godine, u mađarskom gradu Sent Andreji, izjavio da
> "srpskoj glavi treba kruna" i da se "već deset
> godina udara na sve kapije i traži izlaz tamo gde ga
> nema, pokušano je sa svakim, pominjan je i crni
> Ciganin, samo nije Crni Đorđe, otac moderne Srbije i
> njegov legitimni naslednik Aleksandar Karađorđević."
> Po njemu, Srbija je svoju najslavniju ulogu odigrala
> kao kraljevina, a najneslavniju kao republika
> (komunistička)... Postoje dve Srbije - jednu je
> osnovao Stevan Nemanja i sveti Sava, a drugu Josip
> Broz Tito. Jednu pre osam vekova, a drugu pre 50
> godina."
Scoring disabled. You must be logged in to score posts.
Current Topic - Pesma o velikosrpskim nacionalistima
