<< Previous Topic | Next Topic >>Return to Index  

Hrvatska rak-rana! Gdje su pohrvaceni unijati?

September 22 2002 at 5:45 PM
No score for this post
Boris  (no login)

 
Osobno smatram da ne neopodno da se kao Hrvati suocimo sa istinom o masivnom postotku pohrvacenih Srba u ukuponom udijelu u Hrvata (osobno znam mnoge koji su toga podrijekla ali kriju pred mnogima)!

---------

Vatikan je od kraja 17. do kraja 19. stoljeca pokatolicio vise stotina tisuca Srba u Dalmaciji i drugim oblastima danasnje lijepe nase hrvatske (specificno Konavle, Dubrovnik, Hercegovina, Dalmatinska Zagora, Lika, Slavonija).

Srbi su prvo postajali "unijati" (bogosluzenje je ostalo pravoslavno, ali je morao da se prizna papa), a vrlo brzo su ih "preorjentisali" u "prave" katolike. Od ovih bivsih Srba uvek se formirala udarna snaga vatikanskih zlocinaca, u 2. svjetskom ratu to su bile "ustase", u poslednjem desetljecu razne drzavne i privatne vojske i paravojske.

Uvjeren sam da su svi hrvati koji vole posjecivati srpske sajtove da provociraju upravo potomci onih pokatolicenih Srba, jer kao konvertiti i nesvjesno zele da se ogranice od Srba, koji su im, kako rece Simo Matavulj, "zivi prijekor".

Ako ovo nije istina, neka mi neko od ostalih hrvata objasni slijedece:

Sta je bilo sa pounijacenim Srbima?
Gde su ti ljudi?
Danas vise nema unijata, sta je bilo sa njima?

Samo ozbiljne odgovore bez provokacija!

 
Scoring disabled. You must be logged in to score posts.Respond to this message   
AuthorReply
Horus
(no login)

.

No score for this post
September 22 2002, 5:46 PM 

U Hrvatskoj i danas ima grkokatolika. Nikad ih nije ni bilo puno medju etnickim Hrvatima, pa i danas vecinu hrvatskih unijata cine Rusini. Ipak, ima i Hrvata.

Ovo o pokatolicenju stotina hiljada Srba... Pa jes' ti povijest ucio slusajuc' didu kako gusli?


 
Scoring disabled. You must be logged in to score posts.
Bijeli
(no login)

.

No score for this post
September 22 2002, 5:47 PM 

Horuse, otkud znas da ti pradjed nije bio unijat, a cukundjed Pravoslavac?

...........

Citaj Simu Matavulja, zivog svedoka unijacenja Srba:


Pilipenda

(IZ GORNjE DALMACIJE)

Pilip Baklina spavaše, na ognjištu, obuèen, pokriven haljkom, glavom okrenutom ka slabom plamenu, koji je liskao dno lonca, obješena o verige. Zapaljeno smrekovo korijenje davalo je više dima nego plamena; dim je plavio mraènu kuæicu, dizao se pod slameni krov, pokušavajuæi da izaðe kroz jedini otvor na krovu. Vjetar je suzbijao dim, te bi se lice Pilipovo namrštilo, a promolili se krupni, žuækasti zubi pod èetkastim prosijedim brkovima. Kad bi vjetar utolio, dim bi ugrabio priliku da se izvuèe, te se mogahu razabrati: u jednom uglu krevet, ispunjen slamom. ali sav raskliman; u drugom razboj i na njemu njekoliko haljina; prema vratima koš i nad njim naherena polica sa njekoliko komada posuða; oko ognjišta još dva-tri lonca i toliko tronožnih stoèiæa. I to bješe cijelo pokuæanstvo!

U dvorištu" domaæica, Jela Pilipova, sitna žena, ružna, posmatraše na pozitku dva bremenca smrekovih panjeva, pomiješanih sa njekoliko sitnih grabovih cjepanica, što su njih dvoje sa velikom mukom za dva dana nasjekli i prikupili po zabrežju, nad selom. Vjetar je landarao njenim zubunom i kosom bez povezaèe, a ona je namještala panjeve, kako æe tovar izgledati veæi.

U pregratku grizao je Kurjel, sitan, rið, gotovo sijed magarac, tankih nogu, sama kost i koža. Nad njim, na tavancu, bješe složen tovar jeèmene slame, njegova krma za cijelu zimu, a pred njim, na zemlji, bješe rukovijet slame, njegov jutrenji obrok, koji je on grizao lagano, gotovo slamku po slamku. Njegov blagi pogled bio je upravljen èas na domaæicu èas na pijevca i dvije kokoši, što prema njemu èuèahu, gledajuæi ga žalostivo. Oèevidno on ih je žalio, osobito veselu i lijelu Pirgu, te bi rado s njima podijelio svoju slamu, kad bi to za njih hrana bila.

Još dvadesetak takih kuæica, pa onda desetak poveæih, to je selo K. u gornjoj Dalmaciji. Selo se razasulo na jednom rubu ravnice, pod brežuljcima. Mala starinska pravoslavna crkva, sklonila se za najgušæom gomilom kuæa, u sredini. A u zaèelju sela, odvojena, zidala se velika, gospodska zgrada, oèevidno bogomolja, koja bi dolikovala kakvoj varošici, a ne najsiromašnijem selu Petrova Polja.

Jela uðe u kuæu, tresnuvši vratima. U isti mah i vjetar huknu jaèe i plamen bukvu i voda u loncu uzavri, te se Pilip trže, sjede i pogleda mutnim oèima oko sebe. Kad ustade da se protegne, tada se tek vidje da je pravi Pilipenda, kako su ga seljani zvali, jer kad diže ruke povrh glave, umalo ne dohvati ševar na krovu! Bješe krakat, duga vrata i oble glave. Benevreci na njemu bjehu sama zakrpa, a njekada crvena kapa, od plijesni crna, natakla mu se do klepastih ušiju. Kad zijehnu, èinilo se da æe progutati lonac.

Jela izvadi iz koša i stavi pred muža zemljanu zdjelu, u kojoj bjehu oko dvije pregršti kukuruzova brašna, veæma crna, nego žuta. Pilipenda uzdahnu, odmahnu glavom, pa zahvativ polovinu, sasu ga u vrelu vodu, pa mješajom provrti kašu. Jela odnese ostatak, a donese njekoliko zrna soli i spusti ih u lonac. Oboje stadoše gledati kako krklja kaèamak, jeduæi ga oèima. Najposlije Pilipenda skide lonac, izmiješa puru i izruèi je u drvenu zdjelu. Pa iziðoše oboje pred kuæu da se umiju.

Pošto se prekrstiše, poèeše polako, oprezno žvatati, omjerajuæi nesvjesno, brzo i krišom jedno drugom zalogaje. Kad veæ bjehu pri kraju, Jela æe:

- Jadna ti sam, što æu!? Nemam povezaèe! Kako æu sjutra na prièešæe bez povezaèe?

Pilipenda slegnu ramenima, napi se vode, pa izaðe iz kuæe. Žena izaðe za njim. te natovariše magarca. Onda oboje stadoše kao skamenjeni, posmatrajuæi tovar, magarca i kokoši. Ponjekad, trenutno, sukobili bi se njihovi prazni, tužni pogledi, ali bi ih brzo odvratili. Tako izgledahu kao dva kipa, koji olièavaju glad i nemoæ! Najzad opet æe žena, kao za sebe;

- Jadni ti smo, šta æemo? Za ovo neæeš uzeti ni pet šestica, koliko treba za brašno, a ja gologlava ne mogu na prièešæe, te æe se reæi da smo se i mi upisali!

Pilipenda pusti glas, koji je nalikovao na režanje ljuta psa, pa izbuljivši krvave oèi na ženu, zapita kroz zube:

- A hoæeš li da se upišemo u tu... tu... vjeru?

- Saèuvaj Gospode! - reèe Jela ustuknuvši i prekrstivši se.

Onda Pilipenda uðe u magareæi pregradak i donese najbolju kokoš.

Jela, užasnuta, viknu:

- Ma zar Pirgu? Hoæeš da prodaš Pirtu?

Pilipenda samo reèe: "E, ja!" pa dohvata dugaèki štap i poðe za magarcem.

Put je vodio mimo novu crkvu. Pilipenda èu gdje ga njeko ozgo zovnu, ali pljunu put radnika, pa pohita dalje, preko njiva.

Kad stigoše na kolski put, Pilipenda se osvrte na planinu Dinaru, koja se bijeljaše od snijega: tužnim pogledom preleti cijelo Petrovo Polje, koje se crnjaše u suhomrazici; pogleda žalostivo na seoca što se nižu po rubovima i uèini mu se da vidi kako po ravni leti ona strahovita utvara, koja veæ. od èetiri mjeseca davi narod.

To je bilo zimi godine 1843. Zbog neobièno slabe ljetine, još s jeseni, zavlada glad po gornjoj Dalmaciji. Pred Božiæ malo koja kuæa imaðaše nješto žita, a zbog slabog saobraæala u ono vrijeme, žito je sporo dolazilo s mora u gradove, a bezdušni trgovci udariše prevelike cijene. Šumoviti i stoèni krajevi pomagahu se kojekako, prodavajuæi drva, hraneæi se bijelim smokom, koljuæi stoku, prodavajuæi je u bescijenje, ali golo Petrovo Polje, niti ima šuma, ni stoke! Kad se veæ desilo njekoliko smrtnih sluèajeva od gladi, onda opæina drniška, kojoj pripada Petrovo Polje, stade opravljati i graditi putove, plaæajuæi radnike kukuruzom. Snažan i vrijedan radnik, kao što bješe Pilipenda, mogaše zaraditi pola oke kukuruza na dan, a toliko bješe dosta za njih dvoje, jer veæ krajem ljeta otidoše im oba sina u Primorje, u najam. Ali nakon nekoliko nedjelja, opæina prekide radove, a sreska vlast nabavi dosta žita i poèe ga dijeliti narodu na dva naèina: katolicima na poèek (biva, da otplaæuju na obroke u novcu, nakon nove ljetine), pravoslavnima pak poèe poklanjati kukuruz, pod pogodbom da svaki kuæni starješina koji bude primao ishranu mora prijeæi u unijatsku vjeru. Narod se smuti. Agitacija najviše poèe u K., gdje ne bješe druge vjere sjem pravoslavne. Stari iznemogli pop nastojaše da orazumi svoju pastvu, ali baš znatnije seljake strah od gladi nagna da se pounijate. To uèiniše kapitan, aðunto, èauš (seoski knez, zamjenik mu i raznosaè službenih listova) i još sedam-osam domaæina. To se zvalo: "upisati se u carsku vjeru!" Razumije se da je novovjercima bilo zabranjeno ulaziti u pravoslavnu crkvu...

Pilipenda je išao ka gradu za svojim starim Kurijelom, koji je nabadao tankim nožicama, sporo odmièuæi. Ali ga Pilipenda nijednom ne ošinu, niti ga je ikada tukao, jer mu žao bješe svoga staroga i odanoga pomagaèa u ratovanju za opstanak. Pilipenda požali i jadnu Pirgu, koja jednom zarakoli i zalepeta krilima, pokušavajuæi da se otme. On joj reèe: "Ej, moja Pirgo, žao mi te, ali mi je žalije sebe! Oplakaæe te Jela, lje!"

Dabome da je Pilipenda na svoj naèin pomalo i razmišljao o zlom udesu, koji snaðe njega i ostale i da je vezivao na to njeka svoja kratka razlaganja. To mu se najviše vrzlo po mozgu kad bi tako za svojim magarcem išao u grad, a sve se naturivalo u obliku pitanja. Pitao je Pilipenda boga:

- Bogo moj, zašto ti šalješ glad na ljude, kad je meni, jadnom težaku, žao i stoke kad gladuje!? I zašto baš šalješ bijedu na nas težake, koji te više slavimo nego Lacmani, siti i objesni!? Ali, opet, hvala ti, kad dade da smo mi najsiromašniji najtvrði u vjeri, te volijemo dušu, nego trbuh!...

U njeko doba Pilipenda èu iza sebe tutanj koraka; uporedi se i poðe s njim Jovan Kljako. Bješe to živolazan starèiæ, koji je prije dvadeset i pet godina uèestvovao u šibenièkoj buni protiv vladike Kraljeviæa, kad ono htjede da pounijati pravoslavne Dalmatince, a sad Kljako, pod starost, ipak prevjeri! Nazva boga Pilipendi i dodade:

- A, jadan Pilipenda, smrznu li se?

- Valaj da hoæu da se ukoèanjim ovðe, nasred puta, ne bih zažalio!

- A jadan, a što ti... a što se ti ne bi upisao?

Pilipenda odvrati:

- Valaj, neæu, pa sad crkao od gladi! A neæete dugo ni vi svi, pa da vam je car poklonio cijelo Petrovo Polje!

Kljaku i drutovima mu Pilipenda bješe živi, olièeni prijekor; ipak se nasmija i poèe izvijati:

- Ama, Pilipenda, bolan, orazumi se i èuj me! Ne uèinismo ni mi to od bijesa, niti mislimo ostati u poganiji, nego... znaš... dokle izimimo, dokle opasemo nejaè i èeljad, pa onda æemo lako!

Pilipenda pljunu.

- Ja ne znam hoæete li lako i kako æete, ali znam da vam obraz ne opra niko, ni dovijeka, ni dokle vam bude traga!

Kljako se namršti, te æe oporo:

- Blejiš, Pilipenda, ali æeš i ti biti unijat prije Uskrsa!

Pilipenda stade i viknu:

- Ja se uzdam u mora srpskoga Rista! Ako æe mi pomoæi, hvala mu, ako neæe i onda mu hvala, jer mi je sve dao, pa mi sve može i uzeti, i dušu! A ti...

Kljako ga prekide.

- Muèi, Pilipenda, ja sam carske vjere!

- A, pasji sine, - viknu Pilipenda izmahnuvši štapinom... - èekaj da ti pritvrdim tu vjeru!

Ali Kljako pobježe.

Onda Pilipenda, izvan sebe od gnjeva, ovom snagom udari Kurijela. Ovaj stade, okrete glavu i tužno pogleda gospodara, a Pilipenda se postidje, pa ga obuze žalost, te sjede na pervaz od ceste i zaplaka se!


 
Scoring disabled. You must be logged in to score posts.
Bijeli
(no login)

.

No score for this post
September 22 2002, 5:49 PM 

U Dalmaciji je oko 1850. bilo oko 600.000 unijata. Tridesetak godina kasnije bilo ih je oko 200.000. tako je jedno tamno razdoblje u istoriji dalmatinskih Srba bilo završeno.

-----

7.1. Unijaæenje

Za vrijeme kratkotrajne francuske vladavine postojala je vjerska ravnopravnost. Kada je ponovo došla Austrija, zapoèelo je plansko i organizovano zatiranje pravoslavlja. Glavni zaèetnik ovih ideja bio je sam car Franjo I, izvvršioci predsjednik vlade i ministar unutraènjih poslova, ministari policije i spoljnih poslova amrealizatori namjesnici dalmacije, generali Franjo Tomašiæ a zatim Vencelav Lilienberg. Unijaæenje je bila prva faza u procesu odnaroðivanja srpskog naroda. U ovom poslu poslužio je i episkop Benedikt Kraljeviæ, liènost veoma mutne i prljave prošlosti. Tadašnji srpsko-pravoslavni prvosveštenik u austriskom carstvu, mitropolit karlovaèki stefan Stratimiroviæ, pokušao je 1815. godine da skloni episkopa Benedikta.

Meðutim, episkop je tada pristao da saraðuje sa vlastima na svakom poslu pa mu je to pružalo veliku zaštitu. Znatan otpor episkopovim namerama poèeo je arhimandrit manastira Krupe Gerasim Zeliæ. Episkop je uspeo da 1820. godine skloni arhimandrita iz Dalmacije – najpre u Beè a potom u Budim gdje je ostao do smrti. U meðuvremenu, narod i sveštenici pripremili su ubistvo episkopovo. Ali nisu ubili pravu liènost. Vlast je kao glavnog organizatora oznaèila sveštenoslužitelja Kirila Cvjetkoviæa. Usledila su i masovna hapšenja viðenijih Srba i njihova kažnjavanja.

Takvo obezglavljivanje naroda omoguæilo je nove talase unijaæenja. A poèelo je u okolini Drniša: dvojica sveštenika, Petar Krièka iz Krièaka i Marko Busoviæ iz Baljaka, vodili su razvratan život pa ih je vladika Josif Rajaèiæ pozvao na odgovornost. Oni su tada pristali na sve ponude vlasti na unijaæenje. Vlast je toliko protežirala unijaæenje da je nekolicina Srba odluèila da ubiju unijatske sveštenika. Oni su to i pokušali 1834. godine ali polovièno-ubili su samo sveštanika Patra Krièka. A vlast je tada završavala dvije velike crkve u okolini Drniša u Baljcima i Krièkama. Namesnik Lilienberg je uspeo da skloni vladiku Josifa Rajaèiæa iz Dalmacije. Novi vladika postao je Pantelejmon Živkoviæ, tadašnji arhimandrit manastira Rakovica u Fruškoj Gori. Navi vladika najpre je morao da gasi opasna žarišta u okolini Drniša i u Vrlici. I kada je on poèeo da radi kao pravi prvosveštanik, 1835. godine usledilo je premještanje na novo vladièanstvo u upražnjenu eparhiju Budimsku.

Premještanje je bilo po nareðenju cerevom. Unijaæenje je vršeno do 1841. godine kada je namjesnik August Turski objavio carski dekret protiv prozelitizma. Car iz Beèa objavio je 1848. godine Patent o vjerskoj toleranciji koji je oznaèavao jednakost vera. Po nekim podacima, u Dalmaciji je oko 1850. bilo oko 600.000 unijata. Tridesetak godina kasnije bilo ih je oko 200.000. tako je jedno tamno razdoblje u istoriji dalmatinskih Srba bilo završeno.


Uros Miso i Jovo Dmitrovic: "Tromedja"


 
Scoring disabled. You must be logged in to score posts.
Bijeli
(no login)

.

No score for this post
September 22 2002, 5:51 PM 

Bolela je tvoje stare koji znaju od kojijeh su i od kog poticu. A ti i nesvesno dolazis ides na srpske sajtove da pljujes, po starome obicaju konvertitskom.

------

U progonima pravoslavlja istakli su se, uz jezuite, narocitom zestinom neki zagrebacki i senjski biskupi.

Od zagrebackih, bio je najgori srpski odrod Petar Domitrovic, kom su roditelji bili pravoslavne vere. Od senjskih biskupa istakao se narocitom mranjom Brajkovic i benedikt Vinkovic i fanatik i necovek Marko Mesic, njegov namesnik.

Ovaj verski fanatizam, dugo vremena prigusen liberalnom verskom politikom posle 1781, izbio je strahovitom snagom, kao neki prividno "mrtvi vulkan" 1941-1945.

 
Scoring disabled. You must be logged in to score posts.
Horus
(no login)

.

No score for this post
September 22 2002, 5:52 PM 

Gle, kad netko napise da je 1850. u Dalmaciji bilo "oko 600.000 unijata" smjesta zaboravi sva njegova djela i tvrdnje jer su - neistinite.

Pa Dalmacija u to doba nije imala vise od 300 tisuca ljudi, i katolika i pravoslavnih (ni danan, 150 godina poslije nema puno vise). A Simo M. je pisac... mastovit, jaaaako mastovit.

Naravno, sad bi se moglo raspraviti i to kakvi su to Srbi koji su doselili u Dalmaciju. Jesu li to tek Vlasi koji su djelovanjem SPC-a prevedeni na srpstvo? Zasto je Hrvatski sabor odmah nakon doseljenja tih ljudi imenovao osobe zaduzene za "pitanja doseljenih Vlaha"?

Inace, ja sam porijeklom Dalmatinac, sa sacuvanim obiteljskim podacima u maticnim knjigama katolicke zupe daleko ranije nego li su Vlasi (Srbi) dosli u Dalmaciju. Prema tome, ja nisam unijat.

 
Scoring disabled. You must be logged in to score posts.
Bijeli
(no login)

.

No score for this post
September 22 2002, 5:55 PM 

Eto, sokci - jucerasnji unijati, a prekjucerasnji Srbi sami se javljaju, niko ne mora da ih zove, iz "hrvatske" Dalmacije:

http://www.vstsi.hr/

----------------

Ako si iz Dalmacije, onda dobro znas na koju stranu je okrenut oltar u katolickim, a na koju u pravoslavnim crkvama.

Laz becke istorijske skole da su Srbi u Dalmaciju dosli tek u 16.-17. veku lako pobijaju crkve u ovoj oblasti. Pogledaj kako su gradjene crkve iz 11.-12. veka u Dalmaciji, pa sve do unijacenja Srba, a pogledaj kako se grade katolicke crkve.

-------------

Zar ovo nisu reci vuka u jagnjecoj kozi? Katolicki "nadbiskup beogradski" Perko:

Unijacenje stvar proslosti

Ima li zaista mogucnosti za priblizavanja Katolicke i Pravoslavane crkve u celini i moze li se na pragu treceg milenujuma prevazici ono sto pravoslavni kao "mentalitet unijatske agresivnosti" prebacuju Vatikanu?

- To spocitavanje unijatske agresivnosti danas nema nikakvu tezinu. To je anahronizam i secanje na proslost. Katolicka crkva nema nikakvih unijatskih metoda za buducnost. Ideal tog priblizavanja je zajednistvo crkava koje bi ostale takve kakve jesu, u toj svesti da smo jedna Crkva Hristova.

Odakle dolazi ovo spocitavanje unijatizma i prozelitizma Katolickoj crkvi, ne znam. Sigurno su u svetu jos na delu sile zla, koje razjedinjavaju, razdvajaju hriscane i hriscanske crkve. Nadam se da ce to na neki nacin biti prevazidjeno, jer mi katolici bas u nasledniku apostola Petra vidimo tu sigurnost koja dolazi iz Hristovog obecanja da crkva nece biti pobedjena od sile zla.


 
Scoring disabled. You must be logged in to score posts.
Horus
(no login)

.

No score for this post
September 22 2002, 5:57 PM 

Hrvati su kao doseljeni Slaveni, pogotovo u svojim prvim stoljecima nakon dolaska na Jadran, stalno zivjeli na razmedji Istoka i Zapada. Tako je i bizantski utjecaj na njih (pogotovo graditeljstvo, pismo...) bio vrlo znacajan.

Papa Ivan VIII. je jos 21. svibnja 879. "služio svetu misu u kojoj je podigao ruke k nebu i blagoslovio Branimira, sav hrvatski narod i svu njegovu zemlju", a Hrvati su ipak jos dugo nakon toga zivjeli s dalmatinskim gradovima pod kontrolom Bizanta u neposrednom susjedstvu.

---------------------

Bijeli, ako neka odrasla osoba zeli prijeci na katolicizam - tko si ti da mu to uskratis? Pa ljudi masovno postaju budisti, hinduisti, Jehovini svjedoci... Sigurno puno vise pravoslavnih bira druge, nekrscanske vjere. To ti ne smeta?

 
Scoring disabled. You must be logged in to score posts.
Bijeli
(no login)

.

No score for this post
September 22 2002, 5:59 PM 

Nemoj sad da vrdas. U primorju su Mlecani stoljecima gradili crkve po katolickom obrascu, kao i u delovima Hrvatske koji su drzali Madjari. Jos odtkad je Rim otpao od Hriscanske Crkve 1054. godine Vatikan je strogo zapovedao gradnju crkvi po obrnutom obrascu.

Nijedan katolicki biskup ne bi blagoslovio da se izgradi crkva po starom obrascu ("sizmatickom", kako su oni govorili).

Meni ni iz dzepa ni u dzep, ali materijalne istorijske dokaze ne mozes pobiti, kao sto ih ne mogu pobiti ni siptari danas, ma koliko se trudili da uniste i zatru crkve i spomenike na Kosovu i u Metohiji.

-------------------

Pa nitko ne brani nikome da predje na katolicizam. Stvar je u tome sto se fizickom silom, iznudjivanjem, ubistvima svestenika i uglednih domacina, uskracivanjem mogucnosti za prehranu ... narod prevodio na unijatstvo.

Zasto prvo na unijatstvo ("sve ostaje po starom, samo priznajte papu rimskog"), ako je dobrovoljno? Znam stare srpske porodice iz Dalmacije koje mogu da nabroje sve svoje zrtve od 17. veka do danas u razlicitim talasima "unijacenja" i pokatolicavanja.

Ista situacije je bila i u Ukrajini, ali tamo se zadrzala unijatska crkva. Zasto nema vise unijata u Dalmaciji i drugim delovima gde su unijaceni Srbi?

 
Scoring disabled. You must be logged in to score posts.
Andreas
(no login)

.

No score for this post
September 22 2002, 6:01 PM 

Nemojte da se lazete ... kolko sam gledao karte iz srednjeg veka , danasnja Dalmacija je bila katolicka, mislim da nije bilo nikakvih "unijacenja", jer slika iz 1054 godine kad se kriscanstvo razcepilo na katolike i pravoslavce je jednaka danasnjoj....

pogledajte malo karte....jedino je danas vecina severne Evrope protestantska, a granica podeljenja zapad (katoliki), istok (pravoslavci) je ostala prakticno jednaka sve od te 1054 godine.....

ne znam zasto se vi junjaki tolko "palite" na taj vas katolicizam i pravoslavje ... mislim da je to zbog toga sto se bili 50 g. komunisti i sad se svi imate za neke "velike" pravoslavce ,"velike" katolike i slicno...

pravi kriscan ne izpostavlja toliko svoju crkvenu opredeljenost kao to vi radite ... niste vi kriscani, nego jos uvek komunisti, samo se iza toga krijete...

A ne znate vi budale , da crkva jos nikom nije pomogla, nego si ti onaj koji dajes crkvi novac...
i koga sad boli k.... dal je neko pravoslavac ili katolik ili protestant....?

die Republikaner,
Andreas (Janez )

 
Scoring disabled. You must be logged in to score posts.
Horus
(no login)

.

No score for this post
September 22 2002, 6:03 PM 

Bijeli, ne vrludam ja, ali su Hrvati u dalekoj povijesti i te kako vrludali ... izmedju Istoka i Zapada. Hrvatska povijest je lijepo dokumentirana pa ove tvoje tvrdnje zaista nemaju uporiste. S Kosovom ne znam, ali svo slavensko nasljedje Dalmacije u razdoblju o kojem pricamo je hrvatsko.

O kakvoj bespogovornoj poslusnosti Vatikanu govoris?

Pa Hrvati su bili u permanentnom sukobu s Rimom upravo stoga jer ga nisu slusali! Pogledaj nadleznost nad Crkvom u ovom podrucju: Crkveno - pravno ili jurisdikcijski Hrvatska i Dalmacija pripadali su do 732. g, Rimskoj, od 732. do 803/12. Carigradskoj, a od 803/12. do 864/7. Akvilejskoj (Oglajskoj) patrijarsiji.

Od 864.do 923. g. Dalmacija priznaje Carigradsku patrijarsiju, dok Hrvatska osniva svoju posebnu biskupiju u Ninu i podvrgava se Rimskoj patrijarsiji...

Najveci razlog za sukob Hrvata s Vatikanom je jezik, odnosno odlucnost Hrvata da JEDINO oni vrse sluzbu na staroslavenskom (utjecaj Cirila i Metoda), a ubrzo na govornom narodnom jeziku.

Papa Stjepan V. (885. - 891.) cak im izricito zabranjuje uporabu slavenskog jezika i glagoljskog pisma u bogosluzjima, ali ga nisu poslusali. Ima toga jos, ali...

Bijeli: “Ista situacije je bila i u Ukrajini, ali tamo se zadrzala unijatska crkva. Zasto nema vise unijata u Dalmaciji i drugim delovima gde su unijaceni Srbi?”

Zato sto ih nikad nije ni bilo. Inace bi opstali, kao i ovi u Ukrajini... Zar su pounijaceni Ukrajinci postali Poljaci? Ne. Sacuvali su ime i nacionalnu svijest. Kao i unijati Hrvati, uostalom.

 
Scoring disabled. You must be logged in to score posts.
Bijeli
(no login)

.

No score for this post
September 22 2002, 6:07 PM 

Zasto lazes? Pa sam Vatikan priznaje jasno i glasno kada su osnovane prve unijatske biskupije (Krizevci 1771.) za pounijacene Srbe, a ti tvrdis da nije bilo unijata.

-------------------

The Greek Catholic Church or the Church of the Eastern Slavic rite is a legally competent Church (sui juris) that uses the Greek-Byzantine rite and the Greek, Old Slavic or other languages. It is in full communion with the Roman Church, recognizing the Pope as the Supreme Pontiff. The Greek Catholic Church in Croatia was organized by Christians of the Greek-Slavic rite who fled their homes in Dalmatia, Bosnia and Slovenia during the Turkish invasions in the 16th and 17th centuries, and resettled in the free territories of the Croatian Military Border region.

The sees of Greek Catholic life were Marèa, Pribiæ, Žumberak and Križevci. In 1777, the Križevci Diocese was established for the faithful of the Eastern rite. The bishop's residence and cathedral of the Greek Catholic bishop, formerly a Franciscan monastery, are located in Križevci. Initially, the diocese was under the jurisdiction of the Esztergom Metropolitan See but in 1852 was incorporated into the then newly established Zagreb Metropolitan See. The members of this diocese are Ukrainians, Rusyns, Croats and others.

http://www.hbk.hr/katcrkva/eng/opce/krizevci.html

O polozaju Srba za vreme pounijacivanja:

The Orthodox Church, tolerated on sufferance, was particularly disadvantaged in the Military Frontier area. Outbreaks of violence took place there, which unambiguously show to what extent the Orthodox Church depended on the good will, or wilfulness, of individual commanding officers. One such incident took place in 1857 at Gospic, when on the day of the Annunciation, which coincided with the Catholic Maundy Thursday, the bells rang out from the Orthodox church. The frontier colonel ordered the bells to be silenced, insulted the priest in coarse language, and threatened to have him publicly whipped.

The same thing happened a year later in the same town. An officer with an armed escort entered the church, threw three of the beadles in irons and put them in jail. As they could not handcuff the priest under his vestments, four soldiers with drawn bayonets stood in the church throughout the liturgy. These events provide a good illustration of the position of the Orthodox Church and the Serbian people, who suffered heavy insults in a country which had formally proclaimed religious equality. In this by no means easy position, the Serbs had nothing to do but to hope for better days and comfort themselves that it used to be much worse.


------------------------------


Nastavak ideje pokatolicavanja Srba zbio se u "nezavisnoj drzavi hrvatskoj" kada je Pavelic naredio stvaranje "Hrvatske pravoslavne crkve".

Evo sta o tome i danas pise u hrvatskoj stampi:

Velikosrpska ideja ce, prije ili kasnije, ponovno pokusati osvajati dijelove Hrvatske, vojno ili politicko-diplomatski, pri cemu ce opet nastojati izmanipulirati srpsku nacionalnu manjinu u Hrvatskoj kao petu kolonu u ratu. Zato je pod sadasnjim rezimom, masovni povratak u Hrvatku onih koji su sudjelovali u oruzanoj pobuni protiv hrvatske drzave, cin politickog sljepila.

Isto je tako neshvatljivo da hrvatski pravoslavac mora biti clanom Srpske Pravoslavne crkve, jer ne postoji njegova autokefalna Hrvatska pravoslavna crkva, koja nebi bila ovisna o stranoj, beogradskoj vladi.Poznato da je u svakoj zemlji Pravoslavna crkva prvo ovisna o državnoj vlasti.

Zadnjih mjeseci, svjedoci smo borbe Makedonaca pravoslavaca i Crnogoraca pravoslavaca, pri osnivanju svojih crkava. Ali Srpska Pravoslavna Crkva energièno djeluje pred Ruskim i Grèkim crkvama, koje su najvaznije u svijetu pravoslavaca, kako bi osujetila priznanje tih novih, opravdanih autokefalnih crkava. Zasto se nebi i pravoslavcima u Hrvatskoj omogucilo izabrati izmedju huskaske beogradske crkve, i neovisne svoje crkve, kojoj bi trebalo zajamciti potpunu nezavisnost od drzave i vlade.

Ovo veli hrvatski vladin zvanicnik Dr. Branimir Luksic, splitsko-dalmatinski zupan, duznosnik HDZ-a, sveucilisni profesor, clan Hrvatskog Filozofskog drustva

--------------------------------

Bez komentara:


HPC je, dakle, 1861. "zaceo" Eugen Kvaternik. Od njega, najblizeg suradnika "Oca domovine" Ante Starcevica, do suvremenih ("pravih") pravasa, nitko nije protiv pravoslavlja. Samo (?) su protiv srpskog pravoslavlja. Po pravasima, pravoslavci koji zive u "hrvatskim zemljama" (okvirno - sve zapadno od Drine) moraju biti hrvatske nacionalnosti, istina, pretezito vlaskog porijekla.

S obzirom na to da u doba budjenja nacionalne svijesti nije utemeljena neka(kva) hrvatska autokefalna (samostalna) crkva, njezino je mjesto zauzela Srpska pravoslavna crkva, te je, govore pravasi, za srpstvo uspjela pridobiti i vec pohrvacene potomke Vlaha. Kvaternik je u pravoslavlju vidio odnarodjivanje na vjerskoj osnovi: od vlaske "sirovine" nastaju Srbi, a ne Hrvati. Istodobno je pravoslavce i idealizirao: najbolji su, tj. bili bi najbolji Hrvati - oni koji se nisu "onecistili" romanskim i germanskim utjecajima.

Na tome tragu, Ante Pavelic je smatrao da su Hrvati upravo zbog pripadnosti rimskoj Crkvi ostali bez vlastite crkve kao vaznog oslonca, odnosno da je odanost Rimu bila naustrb hrvatskim narodnim i drzavnim teznjama. Stovise, Ivan Muzic u svojoj knjizi o Pavelicu i nadbiskupu Alojziju Stepincu navodi da je (buduci) Poglavnik prije Prvoga svjetskog rata bio medju pripremacima HPC-a, i cak je sam kanio postati pripadnikom te vjerske zajednice:

U (HPC) "Pravoslavnom kalendaru" za 1943. Pavelic se uzdize do "dobrotvora i zastitnika hrvatskog pravoslavlja". Bez obzira na to sto je RH daleko od NDH, ostaje pitanje od kojeg bi "materijala" bila (sa)gradjena eventualna HPC. Sve da i vise ne bude politickih "babica", odnosno da HPC bude specificno ozbiljenje ljudskog prava na ostanak u "pradjedovskoj" vjerskoj zajednici, odlazak u drugu ili formiranje trece zajednice, koliko bi ona imala izgleda za samostalni, "organski" razvitak (vodjen Duhom svetim)?

Ne moze, eto, stotinjak Hrvata kojima se dopada bogatstvo istocne liturgije kanonski utemeljiti HPC. Zbog sarenije ponude u vjerskom supermarketu (hrv: velikom trgoviscu) nece ni hrvatski katolici istocnog obreda prelaziti u HPC. Uostalom, oni vec dugo u Krizevcima imaju svoje vladicanstvo (aktualni je eparh Slavomir Miklovs). Zastupnici obnove HPC- a ukazuju na primjeru, eto, Pravoslavne crkve u Madjarskoj, koja ne okuplja vecinsko stanovnostvo nego Rumunje, Grke i slicne. No, ta vjerska zajednica podlijeze jurisdikciji Moskovske patrijarhije.

A cija bi, bar u prvo vrijeme, HPC bila "ispostava"? Mnogo su veci izgledi da bi bila pod Beogradom nego pod Carigradom (Ekumenskom patrijarsijom), a i kad bi HPC htjela doci pod vlast ekumenskog patrijarha, gotovo je nemoguce da bi on na to pristao a da mu beogradski brat u prvosvecenstvu ne bi prebacio "zarivanje noza u ledja". Osim toga, potencijalna "baza" HPC-a - Makedonci i Crnogorci - vec su formirali svoje crkvene opcine, te zele biti dijelovima makedonske i crnogorske crkve (kojima SPC ne da samostalnost).

Sve u svemu, "stado" bi mogli biti jedino Srbi. Koji bi se prelaskom u HPC osvetili vladikama i svecenicima SPC-a koji su ih 1991. ostavili na cjedilu, bez duhovne podrske? Dobro, cak i da nastane neka "kriticna masa" vjernika, tko bi bili duhovnici? Bi li jereja iznajmila neka od ukrajinskih pravoslavnih crkava? Cak da se popovi nekako i nabave, odakle bi se stvorili redovnici, kaludjeri od kojih bi se mogli "proizvoditi" arhijereji (episkopi)? Ili bi opet dosao neki Germogen?

 
Scoring disabled. You must be logged in to score posts.
Horus
(no login)

.

No score for this post
September 22 2002, 6:08 PM 

Hmm, vjeruj kaj hoces. Ocito imas moc citanja izmedju redaka kad u ovom tekstu otkrivas podlu zavjeru s ciljem unijacenja cestitih pravoslavnih Srba...


 
Scoring disabled. You must be logged in to score posts.
Bijeli
(no login)

.

No score for this post
September 22 2002, 6:10 PM 

Spustavamo se mi na vase uze, poznajemo dobro krvavu vatikansku slatkorecivost, koja je od pokatolicenih Srba stvorila masu do tada nepostojece "hrvatske nacije" i udarnu silu za kasapljenje Srba.

Pravi Hrvati (Zagorci, kajkavci, a ne vi sokci, pokatoliceni Srbi) nikada nisu mogli da gaje toliku mrznju prema Srbima.

Daleko vam lijepa kuca, necete se ni vi usreciti sa rimskim papom.


 
Scoring disabled. You must be logged in to score posts.
Horus
(no login)

.

No score for this post
September 22 2002, 6:11 PM 

Hrvati kao zaseban slavenski narod postojali su stoljecima prije nego su dosli na Jadran, ali, ne mozes ti to dokuciti...

Bavi se ti lijepo svim tim judejsko - vatikansko -masonsko - njemacko - hrvatsko - siptarsko ... zavjerama protiv nebeskog naroda ...

 
Scoring disabled. You must be logged in to score posts.
Bijeli
(no login)

.

No score for this post
September 22 2002, 6:13 PM 

Pa to i govorim. Od onog prvobitnog plemena Hrvata ostali su samo kajkavci. Cak je i Ljudevit Gaj jos u 19. veku priznavao da govori srpskim jezikom.


Citat:
---------------------------------------------------------------
Horus -
Naivni Gaj je to izjavio jer je vjerovao, kao i vecina Iliraca, da ce Srbija medju juznim Slavenima odigrati ulogu ravnu onoj Pijemonta za Talijane. To idealiziranje moze se razumijeti jer do tada nismo imali iskustvo zajednickog zivota sa Srbima. No, nakon prvih iskustava brzo smo se otrijeznili.
---------------------------------------------------------------



Ima li materijalnih dokaza (zapisa, nadgrobnih spomenika, povelja, bilo cega) o upotrebi STOKAVSKOG narecja kao HRVATSKOG jezika pre kasnog 18. veka?

(samo mi nemoj pricati o pravoslavnim Hrvatima).



Citat:
---------------------------------------------------------------
Horus -
Naravno da ima, ali su ih Srbi, prije svega Karadzic, pokusali ukrasti.
---------------------------------------------------------------




Hahahaha, koji Karadzic, Vuk ili Radovan?



Idi ti lepo diskutuj sa Andreasom, i on otprilike iznosi argumente na istom nivou, dobro cete se slagati.


 
Scoring disabled. You must be logged in to score posts.
Hakan
(no login)

.

No score for this post
September 22 2002, 6:15 PM 

boris ja bih htio da ti zahvalim na ovoliko postavljenih tema da coveka na razmisljanje
inace ti si rodjeni politicar pokusaj se kandidovati
mozda ces uspeti nikad se ne zna

inace jedini narod koji su veci nacionalisti od nas su hrvati zato su nas i sjebali u ratu u bosni
cucemo se mi jos
pozdrav




 
Scoring disabled. You must be logged in to score posts.
tetovac
(no login)

.

No score for this post
September 22 2002, 6:16 PM 

Evo upravo sam se vratio iz Poreca , bio sam tamo 10 dana.

NIHOVA STARA CRKVA U CENTRU JESTE SA VANA LICI NA KATOLICKU ALI UNUTRA KOI KATOLIZIZAM ISTO JE KAO KAD UGES U BILO KOJ PRAVOSLAVNU.

Porec je ist koi i TETOVO sve poslasticare I restorane u centar grada drze ALBANCI A o pazaru da nepricamo, jedina razlika je samo MORE...

 
Scoring disabled. You must be logged in to score posts.
Blade
(no login)

.

No score for this post
September 22 2002, 6:18 PM 

Trebalo bi postrožiti kontrolu na granicama, svakog se pušta unutra.

PS. Uzaludno je pokušavati pouèiti nešto ovu gospodu - takva sorta je preduboko sa glavom u pijesku.


 
Scoring disabled. You must be logged in to score posts.
hrvoje
(no login)

.

No score for this post
September 22 2002, 6:19 PM 

nakon svih ovih izrecenih ja sam se stvarno poceo osjecat ko srbin. znaci hrvati ne postoje. sad kad me neko bude vredjao po nacionalnoj osnovi ja se necu uvrijediti.

Ko ga jebe sad mgu pljuvat po nama hrvatima kad smo mi srbi. treba nas vredjat. govna smo, stoka smo, kreteni smo itd.. a ovi nasi vise nece u hag sto su palili srpske kuce. pa to su nase kuce.

Zasto da odgovaramo u haagu kad mozemo u zagrebu glavnm gradu zapadne srbije. imate ga vi u jednu ruku pravo, a u drugu mozete stavit moj kurac koji se zove marjan, a nakon ovih saznanja cu ga nazvat vaskrsija ili mozda milojko.

 
Scoring disabled. You must be logged in to score posts.
 
< Previous Page 1 2 Next >
  Respond to this message   
  << Previous Topic | Next Topic >>Return to Index  
Find more forums on PoliticsCreate your own forum at Network54
 Copyright © 1999-2017 Network54. All rights reserved.   Terms of Use   Privacy Statement