<< Previous Topic | Next Topic >>Return to Index  

KRATAK PREGLED HISTORIJE BOSNJAKA (zadnji dio)

July 19 2005 at 1:41 AM
No score for this post
Anonymous  (no login)

 
(Zadni dio)
KRATAK PREGLED HISTORIJE BOSNJAKA
OD NAJSTARIJIH VREMENA DO DANAS

Pop iz Gusinja Dzordze Sekularac za nekoliko dana prislino je pokrstio preko 12 hiljada muslimana. Tako je Milorad Ekmedzic napisao u studiji "Ratni ciljevi Srbije", Beograd 1973. da je rat na Balkanu, pa tim i u Bosni ustvari vjerski rat, vulgarno receno istrebljenje Turaka-muslimana. Medju sandzackim Bosnjacima sacuvala se tradicija da je neznani junak, ciji spomenik stoji na Avali, zapravo Sandzaklija, Sulejman Balic, koji se istakao hrabroscu, poginuvsi u borbi protiv Austro-ugarske. Hrabro I lojalno drzanje Bosnjaka Sandzaka u toku I Svj. Rata nije ih spasilo da nakon stvaranja kraljevina Srba, Hrvata I Slovenaca budu izlozeni raznim vidovima genocida.

I SVJETSKI RAT
Ubijstvo asutrijskog prestolonasljednika Ferdinanda, koji je 28. 06. 1914 pocinio Gavrilo Princip u Sarajevu, djelo je grupe nacionalno-revolucionarnih, tacnije nacionalisticki orjentiranih srpskih omladinaca poznatih pod imenom "Mlada Bosna". Vlada Kraljevine Srbije optuzena je za atentat. Austrija je uputila 23. 07.1914 ultimatum u 10 tacak, trazeci da srpska vlada sprijeci svaku anti-austrijsku propagandu. Da se odmah pohapse svi ucesnici zavjere a nalaze se na teritoriji Srbije, te da u istrazi protiv njih sluzbeno ucestvuju I austrijski organi. Vlada Srbije prihvatila je sve zahtjeve osim neposrednog ucesca austrijskih organa u istrazi koja bi se vrsila na njenoj dzravnoj teritoriji. Takvim odgovorom na austrijski ultimatum rat je postao neizbjezan. Vlada Austrije objavila je 28. 07. 1914 rat Srbiji. U rat su se umijesale I tadasnje velike sile, Njemacka, Francuska, Rusija, a vremenom I druge, ukljucujuci SAD-e. Vec prvih dana izbijanja rata nastupila su u cijeloj zemlji teska vremena. Doslo je do sudskih progona I internirana srpskog stanovnistva. Protiv takve olitike I postupaka medju prvima se javno oglasio reis ulema Dzemaludin Causevic. On je uputio apel Bosnjacima (muslimanima) savjetujuci svakom bratu u vjeri da budu obazrivi I promisljeni, te da ne cine nikakve provokacije zbog kojih bi se poslije mogli kajati. Mi zivimo s drugim nemuslimanskim narodima u nasoj domovina, s kojima smo se izrodili I s kojima cemo zivjeti I umrijeti. Zato ne treba nikad smetnuti s uma da bi svaki nas hrdzav postupak prema njima mogao donijeti sa sobom vrlo ruzne posljedice. Bitka na granici BiH I Srbije pocela je prvom austrijskom ofanzivom 12.08.1914. Nakon bitke na Ceru srpska vojska je porazila Austrijance I natjerala je da se povuce preko Drine. Potom je odmah I sama presla Drinu I usla u istocnu Bosnu. U svim tim akcijama srspka I crnogorska vojska pocinile su vise zlocina I pljkacke nad civilnim muslimanskium stanovnistvom. Posebno su stradali srezovi focanski, cajnicki, visegradski, rogaticki, bijeljinski, gatacki, bilecki, trebinjski u istocnoj Hercegovini.
U proljece 1915 Austrija je uz podrsku Njemacke napala Srbiju I za samo nekoliko dana zauzela Beograd, Smederevo, Pozarevac I neka druga mjesta. Za nepuni mjesec dana Srbija je u cijelosti bila okupirana. Slomom Srbije i C.Gore Bosna je prestala biti neposredno ratno popriste, ali brojni bosnjaci, mobilizirani u austrijske regimente ginu I stradaju na tim dalekim frontovima Galicije, Italije itd.
Bosnjacke regimente ubrajane su elitne austrijske trupe, ciji je dolazak protivniku ulijevao strah I trepet. Dok su Bosnjaci nemilice ginuli za cara I kralja, dotle su ih becki I zagrebacki purgeri, koji fronta nisu ni vidjeli, aplaudirali I skandirali "Bosnjaci dolaze!"
Posljedice usmjeravanja privrede na ratne ciljeve bile su stalne otimacine od bosnjackog stanovnistva za ratne potrebe, kao u prvom redu zaprezna stoka I hrana, pa se u cijeloj zemlji osjetila bijed, neimastina I glad. Razvoj situacije na bojistu tokom septembra 19118 ukazivao je da ce se austrijska monarhija ubrzo raspasti. Vec 20. 12. 1918. Organizovana je prva vlada kraljevine Srba, Hrvata I Slovenaca, a stvarnu vlast imao je iskljucivo kralj Aleksandar. ON se oslanjao na srpsku vojsku kao jedinu stvarnu oruzanu silu na teritoriji nove drzave. Kralj je imenovao prvu vladu nove drzave, u koju su usli predstavnici svih vaznijih politickih stranaka, te istaknute licnosti iz skoro svih krajeva zemlje. Tako je predsjednik vlada postao iskusni velikosrbin, radikalski lider Stojan Protic, a podpredsjednik Dr. Anton Korosec. Hrvat, Ante Trumbic imenovan je za ministra vanjskih poslova. Izuzetno vazan resor I polozaj ministra unutrasnjih poslova je povjerio Svetozaru Pribicevicu, covjeku svog osobitog povjerenja. Lider Demokratske stranke Ljubomir Davidovic postao je ministar prosvjete, a socijalista Vitomir Korac ministar socijalne politike. Tako je Hrvat, dr. Tugomir Alaupovic postao ministar vjera, a srbin dr. Uros Krulj ministar narodnog zdravlja. Jedini Bosnjak u toj vladi bio je dr. Mehmed Spaho, kome je povjeren resor ministra suma I ruda. Stvaranjem jugoslavenske drzave Kraljevine Srba, Hrvata I Slovenaca nastavljena je izaostrena genocidna politika prema Bosnjacima-muslimanima, kako u Sandzaku I na Kosovu, tako I u BiH.
Svakovrsni napadi na zivote I imovinu Bosnjaka I patoloska sikaniranja stalnim povicima upoucenim muslimanima "Idite u Aziju. Selite se tamo odakle ste dosli!" Nije ih htjela ni pokusavala sprijetiti drzavna policija niti armija Stepe Stepanovica.
Pozvana je takodje I policija novembra 1918. da u BiH zavede mir, red I poredak. Reis ulema Causevic uputio je apel predsjedniku zemaljske vlade Atanasiju da je Bosna zapala pod teror kakav ne pamti. Na udaru su se prvo nasli Bosnjaci zemljoiposjednici, kojima su srpski seljaci sirom Bosne palili kuce I otimali zemlju. Zapaljeno je oko 630 bosnjackih seoskih zadruga, ubijeno nekoliko hiljada muslimana. Nekoliko hiljada bosnjackih porodica koje su se radi spasenja glog zivota iselile u Tursku, ostavljajuci pri tom svu svoju imovinu, bez ikakve zastite I naknade.
Sve je to radjeno sistematski, sa pradjedovskim povikom I namjerom osvecivanja Kosova, a sa ciljem da se po primjeru Srbije XiX vijeka iz Bosne istjeraju vulgarno receno "Turci" (Bosnjaci-muslimani), jer za njih nema druge kazne nego pobiti ili istrijebiti. Kakv je bio polozaj muslimana-Bosnjaka mozemo ocijeniti iz reagovanja Svetozara Pribicevica, ministra unutrasnjih poslova. Telegram upucen 1918. Zemaljskoj vladi u Sarajevu, a u telegramu doslovce pise: "Ako bi se produzilo genocidno proganjanje muslimana od strane pravoslavnih Srba, to moze vrlo hrdjavo I kobno djelovati na unutrasnje odnose u zemlji I polozaj u inostranstvu." Upucena je protestna rezolucija kralju Aleksandru od strane Pribicevica sa slijedecim sadrzajem: "Po cijeloj zemlji i I samom gradu Sarajevu ucestali su otvoreni zlocinacki napadi na licnu slobodu I imovinu golorukih muslimana, u takvoj mjeri, da covjek nije vise siguran ni po bijelom danu kretati se. Vapaji iz cijele zemlje mnoze se I traze pomoc od narodne vlade, ali te zastite nema, pa su stoga muslimani gotovo poceli gubiti povjerenje u volju nasih vlasti tim vise sto se ova nasilja vrse jedino nad muslimanima, dok sve ostale vjere, pa I sami tudjinci nesmetano uzivaju tekovine novostecene slobode. Obracam se vasem velicanstvu da se zauzmete za ovu stvar, te da licno poduzmete shodne mjere da se cim prije sprijeci o nemoguci vrsenje ovakvih sramotnih djela. Da se svi krivci pronadju I najstrozije kazne a oteti imeci vlasnicima vrate te stete namire."
Na skupstini ministra suma I ruda prve jugoslavenske vlade Dr. Mehmed Spaho govorio je kako je vjerovao kada je posao u Beograd na duznost ministra da ce napadi na licnu imovinu I sigurnost muslimana prestati, ali sam se u svome ocekivanju strasno razocarao, kaze Spaho. Izbori za Ustavotvornu skupstinu kraljevine Srba, Hrvata I Slovenaca raspisani su za 28. 11. 1920. Godine. Prema izbornom zakonu pravo glasanja su imali muskarci sa navrsenom 21 godinom starosti, dok zene nisu mogle glasati. U predizbornoj kampanji ucestvovali su u cijeloj kraljevini 22 politicke stranke. Biralo se ukupno 419 poslanika. Najveci broj glasova I time poslanickih mjesta dobila je demokratska stranka (92), a odmah do njih narodna radikalna stranka sa 91 poslanikom. Trece mjesto zauzela je Komunisticka partija Jugoslavije sa 58 mjesta, a na cetvrtom hrvatska pucka ili republikanska seljacka stranka Stjepana Radica sa 50 mjesta, te savez zemljoradnika sa 39 poslanika, pa slovenska ljudska stranka sa 14 poslanika, dzem'ijjet (nacionalna turska organizacija) sa osam mjesta. U BiH najveci je broj glasova dobila Jugoslovenska muslimanska organizacija na celu sa Spahom (24 poslanicka mjesta), radikalna stranka 11, hrvatska tezacka stranka 7 poslanika, savez zemljoradnika 12 poslanika, hrvatska seljacka stranka 3 poslanika, demokratska stranka 2 poslanika I komunisticka 4 poslanika. Tako je jugoslovenska muslimanska stranka iz izbora za Ustavotvornu skupstinu BiH 28. 11. 1920. Izasla kao najjaca I najuticajnija BiH politicka stranka.
Ona je glasovima goleme vecine Bosnjaka svih slojeva uspjela osigurati politicko predstavljanje bosnjackog naroda u kraljevini. U svoje glavne zadatke JMO je ubrajala: ocuvanje licne imovine I sigurnosti Bosnjaka, zastitu agrarnih interesa bosnjackih zemljoposjednika I ocuvanje muslimanske vjerske I vakufsko-mearifske autonomije. Ona je nastojala svojom organizacijom obuhvatiti I Bosnjake izvan BiH, ali su to tadasnji vladajuci srpski krugovi svim sredstvima surovo onemogucavali. JMO je na prvom mjestu borila se za nedejeljivost I autonomiju BiH, koja je za nju predstavljala osnovni okvir politickog djelovanja.
Izborno odmjeravanje politickih snaga pokazalo je da je uticaj komunista porastao u Srbiji I Hrvatskoj u tolikoj mjeri da su se vidjele I prepoznavale sa obe strane (I Srba I Hrvata) da je leglo komunizma bila BiH. Cetiri poslanika komunista iz BiH je uistinu pravi I siguran dokaz zanemarujuceg prisustva komunista na tlu BiH. Vlada kraljevine SHS je krajem decembra 1920. donijela poznatu "Obznanu" kojom se zabranjuje svaka komunisticka aktivnost. Poslije donosenja zakona KPJ je morala preci u ilegalu I tako djelovati sve do rata 1941. godine. U medjuvremenu s kraljem se razisao jedan od najvatrenijih pobornika drzavnog centralizma Svetozar Pribicevic. Vodja samostalne demokratske stranke sklopio je sa Radicem politicki savze poznat pod imenom seljacko- demokratska koalicija (SDK). Oslanjajuci se na snazan uticaj u narodu SDK je stalno pojacavala pritisak na rezim, narocito osudjujuci u narodnoj skupstini bezakonje I korupciju. Sve rasprave u skupstini vodjene su u veoma zapaljivoj atmosferi, sto je stvaralo odredjenu psiholosku pozadinu za ubijstvo, do kojega je stvarno I doslo 20.06.1928. godine. Tog dana radikalski poslanika Punisa Racic ubio je u narodnoj skupstini usred ostrih napada opozicije na vladu zbog korupcije, poslanike hrvatske seljacke stranke Pavla Radica, Djuru Basiriceka, ranio Stjepana Radica, Ivana Pernara I Ivana Grandzu. Od dobijenih rana Stjepan radic je preminuo 8.8. 1928. Godine. Radica na polozaju vodje HSS je naslijedio Vlatko Macek. Od tragicnih pogibija u skupstini koje su zaprepastile domacu I stranu javnost kralj Aleksandar je vukao poteze koji su vodili samo daljnjem kompromitiranju politickih stranaka, cime je u narednih 6 mjeseci pripremio teren za ukidanje ustava I zavodjenje rezima diktature, odnosne licne kraljeve vlasti.

SESTOJANUARSKA DIKTATURA
Proklamacijom "mome dragom narodu", svim Srbima, Hrvatima I Slovencima, objavljenom 6.januara 1929. Kralj Aleksandar karadordjevic ukinuo je Vidovdanski ustav I parlament, te uveo diktaturu. U proklamaciji se istice da su zalosni dogadjaji u narodnoj skupstini pokolebali kod naroda vjeru I korisnost te ustanove, dok su sporazumi izmedju stranaka I ljudi postali apsolutno nemoguci. Zbog toga kralj smatra da je nastupio momenat, kad izmedju naroda I kralja ne moze I ne smije vise biti posrednika,
Pa je rijesio da Ustav donesen 28. Maja 1921. postane vazecim. Tim zakonom utvrdjeno je da je Kraljevina SHS nasljedna monarhija, I da je kralj nosilac cjelokupne vlasti u zemlji, jer on donosi i proglasava zakone. Tadasnji jedan troimeni narod SHS dekretom je trebalo da postane jedan jedinstven jugoslavenski narod. Da bi se ostvarila ta doktrina integranog jugoslavenstva, kralj je smatrao da je nuzno promijeniti sluzbeni naziv drzave I izvrsiti njeno unutrasnje administravitvno-teritorijalno preuredjenje.
Tako je rezim pripremio, 3. Oktobra 1929. I proglasio jedan zakon koji je skoro u cijelosti izmijenio upravnu strukturu zemlje. Taj zakon nije imao za cilj samo daljnju centralizaciju drzavne uprave, nego je trebalo da bude pravna osnova za potpuno razbijanje tradicionalnih nacionalno-historijskih pokrajina I oformljenje drzavnog I nacionalnog jedinstva. To je bio zakon o nazivu I podjeli kraljevine na upravna podrucja. Clanom #1 tog zakona Kraljevina SHS dobila je novi sluzbeni naziv "Kraljevina Jugoslavija".
Umjesto dotadasnje podjele na 33 oblasti, drzava je podijeljena na 9 banovina, koje su dobile nazive po rijekama da se ni imenom ne bi podsjecalo na historijske ili nacionalne odlike. Podjelom zemlje na banovine razbijena je Bosna I Hercegovina kao historijska cjelina. Njena teritorija I stanovnistvo usli su u sastav 4 banovine koje su se uklapale u hrvatska, crnogorska I srpska drzavno-pravna I etnicka podrucja. Teritorije BiH podijeljena je izmedju drinske, vrbaske, primorske I zetske banovine. Uspostavljanjem banovina, kad je BiH u pitanju, muslimani su svuda bili manjina. Potpunu vecinu u svakoj osim primorske imala je srpska strana, a u primorskoj su dominirali Hrvati. Muslimani su u ovim banovinama bili svjesno isparcani I usmjereni ka teritorijama izvan BiH, kako bi se u njima zatrla svijest o sopstvenoj posebnosti kao naroda, pa I o tradiciji bosanske drzavnosti I autonomnosti.

AGRARNO PITANJE
Nizom zakona, do same jeseni 1929., a narocito od 1931. rezim je propisivao nacin likvidacije agrarne reforme, posebno za svaku od banovina, koje su njom bile zahvacene. BiH je u odnosu na druge banovine najgore prosla. Ona je bila okosnica I glavna meta agrarne reforme, kojom nisu ostvarivani samo socijalno-ekonomski, nego prije svega nacionalno-politicki ciljevi. Trebalo je potpuno socijalno-ekonomski unistiti bosnjacke zemljoposjednike, a Bosnjake u cijelosti nacionalno-politicki razoriti I podjarmiti. Odsteta za jedan hektar oduzete zemlje u BiH bila je svega 290 dinara, a posto je u to vrijeme papirni dinar na medjunarodnoj berzi vrijedio samo 4 do 5 santima (para), to je stvarno bila vise milostinja nego odsteta. To nije iuznosilo ni punih 30 dinara po jednom dunumu. Dalmatinskim posjednicima placana je naknada 233 puta vise po hektaru nego u Bosni. Otkud tako nesrazmjerna odsteta gradjanima iste drzave? Znajuci da su posjednici u Dalmaciji Hrvati ili Srbi, a u Bosni muslimani. Drzava se obavezala da ce oduzetu zemlju u BiH isplatiti vlasnicima, tako sto ce im polovinu dati u gotovini, a polovinu u obveznicama sa 6% kamate na nominalni iznost, I to u roku od 40 godina. Isplata je pocela 1936. I trebala da se okonca 1975. Godine. Do pocetka rata, 1941. Isplacena su svega cetiri kupona ili samo 10% od predvidjene naknade. Drzava je ostala duzna vlasnicima jos skoro polovinu predvidjene naknade. Nije bilo dosta sto je Bosnjacima-muslimanima jednim potezom pera oduzet citav kmetski posjed. Kraljevsko-Srpska klika se pobojala da ce u bosnjackim rukama ostati jos dosta zemlje, pa je zato donesen specijalni zakon, tzv. "beglucka uredba", prema kome je svaki kmet imao pravu da potrazuje tudju zemlju, samo ako ju je obradjivao neprekidno od 1908. do 1918, zapravo do 1914., jer se ratne godine ne racunaju. Na ovaj je nacin od muslimana oduzeto najmanje jos onoliko zemlje koliko su kmetovi drzali pod zakup. Sve je trebalo isplatiti u obveznicama sa 6% kamate u roku od 43 godine. Kako je poceo rat 1941., izdato je 13 od ukupno 50 predvidjenih kupona. Drzava je ostala duzna vlasnicima preko 50% predvidjene naknade. U stvarnosti, agrarna reforma je posluzila kao sredstvo za jednostrano obezvlascenje bosnjaka-muslimana I postizanje odredjenih nacionalno-politickih ciljeva.



SPORAZUM CVETKOVIC-MACEK
Kralj Aleksandar je ubijen prilikom sluzbene posjete Francuskoj, u Marselju 9.10. 1934. godine od V.M.R.O. kao i ustasa, podstaknut iz Italije i Madjarske. Umjesto maloljetnog kralja Petra II Karadjordjevica, vlast su vrsili namjesnici, knez Pavle Karadjordjevic, kraljev brat od strica Dr.Radenko Stankovic, senator I ministar prosvjete i Dr. Ivo Petrovic i ban savske banovine. Vlast je u sustini kontrolisao knez Pavle. Pogibija kralja i smjena na vrhu drzave uticali su na rezim da brze napusta politiku otvorene diktature. Kraljevski namjesnik knez pavle odlucio je odmah smijeniti dr.-a Milana Stojadinovica I njegovu vladu. Pocetkom februara 1939. Knez Pavle je povjerio mandat za sastav vlade Dragisi Cvetkovicu, sa osnovnim zadatkom da rijesi I hrvatsko pitanje, odnosno da sklopi sporazum sa vodjom HSS dr.om Vladimirom Macekom. Predsjednik vlade Dragisa Cvetkovic i vodja HSS-a Macek potpisali su 26.augusta 1939. sporazum i rjesenje "Hrvatskog pitanja", koje je izvedeno potpuno na racun Bosne I Hercegovine, a posebno njegovog najbrojnijeg naroda-Bosnjaka.
Potpisivanje ovog sporazuma I osnivanje banovine hrvatske, cime je izvrsena podjela BiH uz predfpostavku da Bosnjaci uopste ne postoje, odnosno da ne zive na tim prostorima.
Sporazum je izazvao ostro nezadovoljstvo I reakciju Bosnjaka. Mehmed Spaho je upozorio Cvetkovica I Maceka da se ne cini koncesije na racun Bosne i Hercegovine, sto je uzrokovalo njegovo ubijstvo. Srpsko-hrvatskim sporazumom, od 26. avgusta 1939. (pregovori između Beograda - kneza Pavla i Cvetkovićeve vlade, i Zagreba -Mačekova hrvatskog vodstva), Bosna i Hercegovina je podijeljena, uz potpuno ignoriranje Bo�njaka: dogovoreno je da 13 njenih srezova budu uključeni u Banovinu Hrvatsku (cijela zapadna Hercegovina, s Mostarom, zatim Bugojno, Fojnica, Travnik, Derventa, Gradačac, Brčko i dr.), a 38 je bilo predviđeno za srpski dio Jugoslavije, odnosno banovinu Srpske zemlje. Pod pokroviteljstvom fa�ističke Italije i nacističke Njemačke, odnosno Musolinija i Hitlera, 10. aprila 1941. formirana je kolaboracionistička tvorevina NDH, koja je trebalo da realizira program nacionalističkog pokreta o Hrvatskoj od Jadrana do Drine. Za vrijeme Drugog svjetskog rata, kada je njemačko-talijanska okupacija Hrvatske progla�ena nacionalnim oslobođenjem hrvatskog naroda, Pavelić je, anektirajući praktično cijelu Bosnu i Hercegovinu, tvrdio da su "Muslimani cvijeće hrvatskog naroda" i da je NDH nacionalna dr�ava svih Hrvata, uključujući i "Hrvate islamske vjeroispovijesti".[7]

Starčevićeva velikohrvatska nacionalistička ideologija koju su slijedili Josip Franko, Stjepan Radić i Dr Vlatko Maček do�ivjela je, s nestankom kolaboracionističke Pavelićeve NDH, historijski poraz. Neposredno prije zakljucenja sporazuma Cvetkovic-Macek, na celo JMO dosao je Dzafer Kulenovic. On je ostro protestirao I trazio da se odmah uz hrvatsku, srpsku ili slovensku, kao cetvrta formira bosanska banovina u historijskim granicama BiH. Muslimani su bili ogorceni u svim krajevima BiH, te su odrzavali proteste, na kojima Bosnjaci traze autonomiju BiH. Pet dana po sporazumu izbio je II Svjetski rat. Macek je volio izigravati prijatelja muslimana, a o njegovom licemjerstvu prema njima dovoljno je ilustrovati sa dva podatka: u septembru 1935. godine (u autobiografiji je zapisana je njegova izjava): "o braci muslimanima ja sam uvijek imao najbolje misljenje, kao o vjernim drugovima I ljudima od rijeci I obraza, a to sam misljenje jos bolje utvrdio svojim iskustvom, kada sam nekoliko mjeseci bio zatocen u Bosni."
A u Parizu, u emigraciji, prisjecajuci se svog sporazuma sa Cvetkovicem, rekao je 1946. O muslimanima: "Kada sam sa Cvetkovicem pravio sporazum 1939., mi smo se sporazumili, kad smo dosli na Bosnu I Muslimane, da smatramo da muslimani ne postoje I tako smo uradili."
Posluzicu se Pitagorinom izrekom za ovakve ljude: "Nije smrt nego pokvaren karakter sto unisti dusu jednog covjeka, pa cak i nacije."

Drugi Svjestki rat
Agresija nacisticko-fasisticeke Njemacke na Jugoslaviju otpocela je mucki, bez objave rata, sestog aprila 1941. nadiranjem njemacke armije iz Austrije, te Madjarske, Rumunije i Bugarske. U kratkom vremenu su se pridruzile i italijanske i bugarske trupe. Kraljevska jugoslavenska vojska, razbijena iznutra kapitulirajucim duhom vladajucih krugova, slomljena je za 11 dana potpisivanjem bezuslovne kapitulacije 17.aprila I bjekstvom kraljevske vlade u inostranstvo. S time je prestala da postoji kraljevina Jugoslavija.
Jos u toku samog rata nastalo je komadanje I rasparcavanje zemlje. Njemacka i Italija su kao vodece fasisticke sile podijelile jugoslavensku drzavnu teritoriju na dva dijela, njemacko-italijansko interno podrucje, s tim sto su Madjarskoj prepustili Baranju i Backu, a Bugarskoj dijelove Srbije i Makedonije.
Izmedju njemackog I italijanskog okupatora povucena je demarkaciona linija koja je dijelila njihova interesna podrucja. Ta linija je upravo isla kroz Bih I protezala se od Bos. Novog na sjevero-zapadu, preko S.Mosta, Varcar-Vakufa, D.Vakufa I juzno od Sarajeva do Ustiprace I Rudog. Juzni dio ove linije pripadao je Italijanskom a sjeverni njemackom okupacionom podrucju. Italija je sebi aneksirala znatne dijelove Dalmacije I jadranske otoke, te zadrzala svuda svoje vojne posade, dok je gradjansku vlast prepustila NDH. Njemacja je u svom interesnom podrucju u daleko vecoj mjeri prepustila civilnu upravu NDH, ali je radi iskoristavanja rudnih, sumskih I drugih bogatstava u BiH dislocirala jednu diviziju I neke manje jedinice koje su osiguravale zeljeznicke pruge. Time je nadzirala najvaznije prirodne izvore I saobracajnice u okupiranoj BiH.
Vodja Slavko Kvaternik pod okriljem Njemaca je u zagrebu 10. Aprila proglasio Nezavisnu drzavu Hrvatsku, u ciji je sastav usla, uz saglasnot Njemacke I Italija, citava BiH I dio Sandzaka, istocno od rijeke Lima, izuzev Novog Pazara. Ulaskom BiH u sastav NDH, granica ove okupatorske tvorevine na istoku je postala Drina, pa makar da je to bilo I pod zastitom Njemacke, nakon 970. godine, od kada je kralj Kresimir II navodno imao kratko vrijeme granicu na Drini. Hrvati su isticali tzv. hrvatsko drzavno-historijsko pravo na BiH, koje nikada I nigdje nije zapisano, niti je u stvarnosti imalo bilo kakvog osnova.
Muslimani su bez njihove ikakve saglasnosti proglaseni Hrvatima, I tako preko noci jednim zakonskim aktom nasilno asimilirani. Na kormilu NDH je dovedeno najekstremnije krilo hrvatskog separatistickog pokreta, sa poslanikom Antom Pavelicem na celu.
Ukinute su sve politicke partije i tako su muslimani ostavljeni bez ikakve legitimne organizacije koja bi se za njih, kao poseban narod, mogla zauzimati, te postali objekat za svakojako manipulisanje.
Na njima je u stvari, izvrsen pravi kulturni genocid. Totalna I nasilna asimilacija jednog naroda. Naziv Bosna I Hercegovina je od jeseni 1941. G. nije se smio ni spomenuti u javnim sreedstvima informisanja, na radiu I novinama, a bosanska krajina postala je hrvatska krajina. Ante Pavelic je krajnje licemjerno nazivao Bsonjake "cvjecem Hrvata". Ustaska propaganda je isticala fotografije Ante Pavelica sa fesom na glavi sa vanjskim obiljezjem, medjutim, to je bila samo fasada, a u praksi nisu nista poduzimali da ih zastite od cetnicki pokolja. U poglanikovom povjerenstvu u Sarajevu, centru Bosnjaka, od osam odjelnih predstavnika samo dvojica su bili Bosnjaci. U gradskoj stedionici gdje je uglavnom bio ulozen bosnjacki kapital, bili su odmah smijenjeni glavni ravnatelji, personalni referenti i sIf ekonomata, koji su bili Bosnjaci-ljudi povjerenja Dzafera Kulenovica. Na njihova mjesta su postavljeni Hrvati-katolici a izvrsene su smjene I u upravi zeljeznice, poste, telegrafa, u sudstvu, rudarstvu, tvornicama I drugim strukturama, gdje su dosli za komesare I direktore Hrvati-katolici na stetu Bosnjaka. Sve ovo govori koliko su okupatori I njihovi eksponenti imali povjerenja prema Bosnjacima. Ustaska ideologija je bila previse strana, a Bosnjaci se nisu ukljucivali u taj poredak, osim izuzetaka. Za vrijeme Pavelica NDH bosdansko-hercegovacki muslimani su bili prividno ravnopravni sa Hrvatima, najvise onda kada je trebalo ginuti za hrvatske interese I vjestacku tvorevinu NDH, a u drugim slucajevima oni su bili neravnopravni. Hrvatska politika prema Bosnjacima bila je diskriminatorska, a to se dobro vidi iz navedenih podataka. Nad Bosnjacima su vrseni I zlocini, ubijstva, mucenja I pljacke. Bosnjacki predstavnici su se cesto zalili na postupak vlasti NDH, pa se tako u Primorju u zalbi predstavniku vlade Dr. Nikoli Mandicu, predanoj na sastanku 28 I 29 aprila, kaze doslovno: "Ustaski nadporucnik Kurelac izvrsio je strahoviti pokolj nad muslimanskim ziteljima u Srebrenici. Zrtve su bili predsjednik kotorskog suda Aganovic, zatim njegova supruga I troje nejake djece, te upravnik poste Dzemal Kliska." Ustanovilo se da je Kurelac licno pobio sve ove Bosnjake. Nakon tog pokolja Kurelac je jos I unaprijedjen u cin satnika, pa je po toj osnovi vrsio funkciju zamjenika zapovjednika ustaskog satnika u Sarajevu, a potom je upucen u Cazin, iskljucivo muslimanski kraj da I tamo ponovi svoje krvavo djelo. Sedmog aprila 1944. Ubijen je mucki prilikom izlaska iz Dzamije nasred Bratunca efendija Edhem Hadzialic. Ovaj zlocin je rafalom iz strojnice izvrsio ustaski zastavnik Mijo Mijacevic. Iako je ovaj slucaj bio poznat najvisim drzavnim vlastima, nakon podnesene prijave-velika zupa Usora i Soli, v.t.br.4/44, od 19.februara 1944. Godine. Ubica je ostao nekaznjen. Slucajevi nekaznjavanja zlocina dali su podsticaj novim napadima na Bosnjake. Ustase su nad Bosnjacima vrsile zlocine sirom Bosne I Hercegovine , a ogroman broj Bosnjaka je nastradao u koncentracionim logorima Jasenovca, Stare Gradiske, Gospica, Bos. Dubice I drugih mjesta. Da bi Bosnjake izvrgli I ostrici jos vece srpke mrznje, Pavelicevi Hrvati su za zlocine nad Srbima koje su licno cinili, optuzivali Bosnjake. Iz brojnih rezolucija Bosnjaka, u kojima su se oni ogradjivali od ustaskih zlocina nad Srbima, da se razumjeti da su ustase pri svojim pokoljima svjesno koristili muslimanska imena da bi dali dojam da su Bosnjaci, a ne oni, izvrsioci zlocina. Sa znanjem ustaskog logora u Prijedoru ustase nose fesove, kaze se dalje u Rezoluciji, pa se stvara zabuna da sva zla vrse muslimani, cak se I ime nekog ustaskog zapovjednika pominje kao Dizdar, sto je prezime poznate bosnjacke familije. Taj zapovjednik je licno izdao naredbu za ubijanje Srba, sluzeci se lazno muslimanskim prezimenom I zeleci ocigledno time muslimane predstaviti kao izvodjace pokolja. Istina je, medjutim, da muslimani nisu nikom cinili nikakva zla, a dokaz za to je proslost koja jasno pokazuje da oni, u vrijeme Turaka kada su bili dominantni, ne samo da nisu vrsili nasilje, nego su bili krajnje tolerantni prema nemuslimanima opcenito, pa se stoga ogradjuju od ustaskih zlocina koji se pokusavaju njima pripisati. Osnivanjem handzar-divizije veliki dio bosnjacke gradske a posebno seoske mladezi je izbjegao prisilnu regrutaciju u ustaske jedinice. Stvaranje Handzar divizije doslo je u vrijeme kada su vlasti NDH svim sredstvima nastojale bosnjackoj sirotinji, posebno muhadzirima, silom navuci crne ustaske uniforme I tako ih kompromitirati.
Odlaskom u Hanzdar diviziju, mnogi Bosnjaci su se spasili od mogucnosti regrutovanja u crnokosuljase. Muslimani su strahovito stradali od cetnickih masovnih genocidnih pokolja, a ogroman procenat ih je protjeran sa svojih ognjista. Draza Mihajlovic je u stvaranju homogene Velike Srbije vidio najvecu zapreku u bosnjackom narodu I Bosnjacima Sandzaka, pa je zato u instrukcijama cetnickim komandantima Dzordzu Lasicu, komandantu cetnickihj odreda vojske u C.Gori I kapetanu Pavlu Dzurisicu, komandantu limskih cetnickih odreda jugoslavenske vojske, sa vlastitim potpisom istakao ciljeve borbe:
1.Borba za slobodu cjelokupnog srpskog naroda pod skriptom N.J.V.Petar II;
2.Stvoriti veliku Jugoslaviju I u njoj Veliku Srbiju, etnicki cistu, u granicama Srbije, C.Gore, BiH, Srema I Backe;
3.Borba za ukljucivanje u nas drzavni zivot I svih jos neoslobodjenih slovenackih teritorija pod Italijom I Njemcima, kao Trs, Gorica, Istra i Koruska, kao i bugarske I sjeverne Albanije sa Skadrom;
4.Ciscenje drzavne teritorije od svih narodnih manjina I nacionalnih elemenata, a narocito po Srbe najopasnije-muslimane;
5.Stvoriti neposredne zajednicke granice izmedju Srbije I C.Gore, kao I izmedju Srbije I BiH, ciscenje Sandzaka od muslimanskog zivlja, te BiH od muslimana i hrvatskog zivlja;
6.Kazniti sve one koji su krivi za nasu aprilsku katastrofu;
7.Kazniti sve ustase I muslimane koji su u tragicnim danima nemilosrdno unistavali nas narod;
8.U krajevima ociscenim od narodnih manjina I nacionalnih elemenata izvrsiti naseljavanje Crnogoraca, a u obzir dolaze siromasne, nacionalno ispravne I postene porodice;
9.Osiguranje jednog takvog politickog tijela koje ce voditi drzavni brod smjerom opstih narodnih teznji I interesa;
10.Ciljevi su ogromni I zato je borba toliko zahvalnija za one koji se bore za njihovo ostvarenje.
Govoreci o upotrebi cetnickih odreda u C.Gori u datom trenutku Draza Mihajlovic dosloce kaze:
1.Jednim dijelom snaga dejstvovati sa doline Lima, pravcem Bijelo Polje.
Sjenica I Pestar da se ociste od muslimanskog I hrvatskog zivlja;
2.Dijelom snaga dejstvovati pravcem ka Metohiji, sa zadatkom da se na tom pravcu ociste teritorije nastanjene Arnautima, kao I da se presretnu oni koji ce biti prognani sa Pestara I Sandzaka.
3.Dijelom snaga iz podrucja Niksica dejstvovati u pravcu juznog Primorja ka Dubrovniku sa zadatkom da se ovi oslobode. Jednim dijelom snaga djelovati ka jugu u cilju zauzimanja Skadra. U svakom slucaju obezbijediti C.Goru od upada arnautskih elemenata iz Albanije.
Najmasovnije zlocine genocida nad Bosnjacima cetnici su izvrsili u istocnoj Bosni, istocnoj Hercegovini I zapadnom Sandzaku. Samo u istocnoj Bosni, u periodu od augusta 1941. Do januara 1942. Godine, ubijeno je preko 18 hiljada Bosnjaka. O kakvim se zlocinima radi, vidi se iz svjedocenja "Hadzere Bijedic-Catovic", bacene u jamu Cavkaricu u septembru 1941. Godine. Ona kaze: "Kada su nas cetnici uhvatili, tj. nase komsije Srbi, rekli su nam da nas vode u Stolac. " Na pitanje 'Je li vas koliko bilo', ona je odgovorila da ih je bilo preko 6 stotina, sto zena, sto djece I staraca. Poveli su nas prema Nevesinju, te nas opet odatle vratili govoreci da ce nas vratiti kuci, dok su oni, u stvari, trazili jamu, u koju ce nas moci baciti. Najzad im je poslo za rukom I nasli su jamu, koja je bila povoljna za njihovu zlocinacku namjenu. Nas su malo dalje od jame zadrzali dok sa puskama okrenutim prema nama pazili da neko ne bi pobjegao. Jama je od nas bila udaljena oko 100 metara I nalzila se iza jednog omanjeg brezuljka. Odvodili su nas grupu po grupu tako da mi koji smo ostali nismo mogli vidjeti kako ih bacaju u jamu. Najzad je dosao red I na mene. Poveli su me sa jednom zenom, jednim starcem I dvoje nejake djece. Cim sam prisla jami I vidjela sta me ceka, ja sam se od straha onesvijestila. Kada sam pala u jamu potres me je osvijestio, a ja sam se odmah pomnakla u stranu, da na mene ne bi pali oni sto ih poslije bacali. Osjecala sam pored straha I veliki bol u lopatici, jer sam prilikom pada iscasila ruku u lopatici. Uz mene, bila je jos ziva I jedna zena, koja je bila noseca. Ona je mnogo jaukala I previjala se od bolova zadobijenih pri padu. Umrla je slijedeci dan. Ja sam I prezivjela hraneci se hljebom koji sam imala uza se. Nasla sam prilicno mnogo hrane I kod drugih koji su bili mrtvi. Spasili su me seljaci iz Nevesinja. Kada sam izasla iz jame nisam tezila vise od oko tridesetak kilograma, a prije toga sam imala 70 kg." (Izvod iz fonda arhive Gazi Husrev-begove biblioteke u Sarajevu A-3769. Str. 20/21).
Korijen hrvatsko-srpskog genocida u istrebljenju Bosnjaka-muslimana lezi u tradiciji balkanskih vlastodrzackih krugova da tim putem stvaraju etnicki ciste teritorije. Srbi su svoja klanja Bosnjaka u najvecoj mjeri izvrsili na mostovima Foce (8 hiljada zaklanih u februaru 1941.), te Gorazda i Visegrada.
U izvjestaju kotarske ispostave Gorazde pise: "Na most su dovodili cijele grupe ljudi od 300 osoba pa I vise. Tada bi na jednoj strani mosta donijeli harmonike I svirali a na drugoj bi postavili motor, te bi ga upalili I dodali puni gas da bi prigusili vrisak nesretnih zrtava koje bi za to vrijeme klali I mucili na najsvirepiji nacin. Samo na tri mosta u Gorazdu poklano je preko 7 hiljada Bosnjaka, a na relaciji Foca-Ustipraca Drina je progutala oko 20 hiljada Bosnjaka-muslimana." (Iz knjige prof. Dr. S.Cekica "Genocid nad Bosnjacima u II Svj. Rata", izdavac MAG, Sarajevo 1996.godine).
Poseban vid zlocina nad Bosnjacima bilo je pokrstavanje, o cemu ima veliki broj dokaza. Tako Devla Hadzimusic, kci Muratova iz Potpeci, opcina Dragacevo kod Foce, izjavila je: "Cetnici Milan , Acim, Ljubo i Milovan Perisic iz Potpeci, ti nasi susjedi pokrstiuli su oko 80 muslimana iz naseg sela. Medju njima je bilo najvise zena i djece, a bio je i jedan starac Hasan Kovac. Spomenuti cetnici su najprije izdali proglas, pozivajuci sve muslimane sela Potpec da se pokrste, naglasivsi pri tome da ce svi oni koji se prekrste uzivati sve povlastice I da ce biti spaseni, dok ce svi koji to odbiju biti poklani ili protjerani."
(Izvod iz knjige Muhameda Hadzijahica "Posebnost BiH I stradanje Muslimana", 1991.)

U kojoj mjeri se srpski nacionalizam bio infciran mrznjom prema muslimanima, nalazimo u raznim dokumentima, korespondencijama i sl. Milos Jovanovic, komandant Ozrenskog cetnickog korpusa 13.februara 1943. Godine, pise komandantu Zenickog cetnickog odreda Golubu Mitrovicu: "Sjetite se velike borbe za oslobodjenje pod vodstvom velikog Karadzordza. Srbija je bila puna Turaka (muslimana) u Beogradu I ostalim srpskim varosima. Strsile su muslimanske munare, a pored dzamija su muslimani vrsili svoja smrdljiva pranja, kao i sad u srpskoj Bosni i Hercegovini. Na stotine hiljada muslimana je bilo tada preplavilo i nasu domovinu, a prodjite danas kroz Srbiju necete nigdje naci niti jednog muslimana, necete naci cak ni njihovog groba, ni jednog siljka (nisana-nadgrobnog spomenika), jer je svjesni sprski narod jos davno zbrisao sa zemlje zive vjekovne neprijatelje svog naroda, a isto tako dosljedno I potpuno unisten je I posljednji trag mrskog muslimana, te je srpski narod ostao cist, sposoban za velika djela balkanskog i svjetskog rata za oslobodjenje svih srpskih zemalja. To je najbolji dokaz I jamstvo da cemo uspjeti u ovoj danas svjetskoj borbi I da cemo istrijebiti sve muslimane iz nasih krajeva. Nijedan musliman nece moci medju nama ostati." (Citat iz spomenute knjige Dr.S.Cekica).
Smatra se da je od cetnickih I ustaskih zlocina stradalo najmanje oko 500 hiljada gradjana BiH, prvenstveno muslimana. Moze se zasigurno zakljuciti da su u II Svj. ratu procentualno, u odnosu na ukupan broj stanovnistva, najvise stradali muslimani. Tako su muslimani u stvari najtragicnija zrtva II Svjetskog rata na tlu BiH, pa i cijele bivse Jugoslavije. O genocidu koji je nad Bosnjacima izvrsen u II Svjetskom ratu nikada se po zavrsetku tog rata u Jugoslaviji cak za period od 45 godina nije smjelo ni progovoriti. BiH je pretpjela ogromna materijalna razaranja. Od ukupno 820 hiljada srusenih objekata u Jugoslaviji, skoro 400 hiljada, prakticno polovina, se nalazila na tlu BiH. Privreda je takodje tesko stradala. Unisteno je oko 150 preduzeca I rudnika, poruseno preko hiljadu skola, cijela zeljeznica, te unisteni gradovi kao Vlasenica, Rogatica, Visegrad, Prozor, Glamoc, B.Petrovac, Drvar I drugi. U SR.Jugoslaviji Muslimani su zabiljezili vidan napredak u nekim oblastima zivota, kao sto su skolstvo I zdravstvo. Medjtim, muslimani nisu spomenuti u prvom Ustavu FNRJ-e (12.01.1946. godine, bez obzira na veliko zalaganje poslanika Ustavotvorne skupstine, iz Mostara Husejina Sissica na pr.). Poslanik Husejin Sisic je otvoreno prigovorio predsjednistvu Skupstine sto se u sastavu uz ostale jugoslavenske narode ne pojavljuju I muslimani-Bosnjaci. On je jedini glasao protiv Ustava, trazeci posebnim amandmanom da muslimani postanu ravnopravan narod u jugoslavenskoj drzavi. Bosna I Bosnjaci nisu uvrsteni ni u buktinju novog drzavnog grba, oni su negirani kao narod, a onemoguceno im je I da se nacionalno izraze I okupe u svojim udruzenjima. Srbi I Hrvati su imali svoje matice, a Bosnjacima ni pravo na ime nisu dali. Morali su se opredjeljivati kao Srbi ili kao Hrvati, a oni koji su to odbili ostajali su "neopredjeljeni". Uz to, neki ugledniji Bosnjaci su bivali proganjani I hapseni, pa je I ta vrsta pritiska doprinijela novim iseljavanjima.
Prema pouzdanim izvorima u Tursku se poslije II Svjetskog rata iz BiH, Sandzaka I Makedonije iselilo 190 hiljada muslimana. Muslimani su priznati kao narod tek 1974. Godine. Tito je vladao 35 godina (od 1945-1980). U prve 22 godine Titova Jugoslavija bila je policijska drzava na celu sa Rankovicem. Posljedice su bile Blajburg, likvidacija bez sudjenja istaknutih licnosti, Goli otok, progon mladih msulimana, prinudni otkup I slicno. To je bilo vrijeme kada nije bilo pasosa. Izvan zemlje su mogli otici samo dokazani I poslusni komunisti, koji su mogli poslati I svoju djecu na skolovanje po Evropi, pa cak I Americi. Nije bilo slobodnih I nezavisnih medija, nego su svi bili pod kontrolom drzave I KPJ, I strogo su kontrolisani I cenzurisani.

Represivna kampanja za skidanje zara

Pocetkom pedesetih godina, na temelju zakona od 28.9. 1950. provedena je u zemlji siroka, u osnovi represivna kampanja, za skidanje zara, tj. otkrivanje bosnjacke zene-muslimanke, cime je otvoren jedan od strategijskih ciljeva ondasnje vlasti u pogledu polozaja muslimanke u drustvu.
Polozaj muslimanki opcenito bio je nisko rangiran, jer se polazilo od toga da je bila iskljucena iz svih sfera javnog zivota. To se najvise manifestovalo u tome da se izvan domacinstva pojavila pokrivena lica u zaru, ranije u feredzi. Ovakve ocjene imale su pred ocima jednu stranu zivota muslimanke. Jer, ako ostavimo po strani zar I feredzu, I pitanje osmotrimo s drugih strana, mozemo doci do drukcijeg zakljucka. Istina, muslimanka nije ucestvovala u javnom zivotu, ali kod svoje kuce zivjela intenzivnim I sadrzajnim zivotom. Poznato je da su u bosanskim gradovima zgrade I kuce za stanovanje tako dizajnirane da je svaka imala bascu-vrt, a basce opet medjusobno bile povezane kako bi komsije mogle prici jedni drugima. Bilo je mnogo interakcije. Djeca su se igrala, a zenski svijet uzajamno posjecivao, zabavljao, a po nekoliko puta na dan pila bi se I kahva, kao sabahusa ili ragovorusa-ikindijasica I povecernja razgovorusa, a komsije jedni druge ispomagali. U vecernjim satima kucna sijela su bila obavezna, uz citanje pjesmarice o Muji Hrnjici, Tali Licaninu, Dzerzelez Aliji I njihovim cetovanjima o ravnim kotarima Krajine I Korduna. Uz mezu I rostilj cule su se uz tihi sentiment I sevdalinka. Misljenja su da je sevdalinka najvecim dijelom kreacija bosanske muslimanke-djevojke, jer je zenski svijet bio najmanje podlozan vanjskim utjecajima. O porijeklu sevdalinke, koja je tako nazvana zato sto se u njoj pjeva o bolnom ljubavnom zanosu. Muslimanska djevojka, u ceznji za dragim, susrecuci se sa preprekama koje je postavilo drustvo, nalazila je svoje zadovoljstvo u stvaranju pjesama prozetih izrazito osjecajnoscu. Sevdalinka, prema tome, predstavlja nesto dozivljeno, a nikakav prijevod pjesme iz tudje sredine. Mnogo praktikovani zileti, teferici, kako muskaraca tako I zena u prirodu, kao I sezonski boravak porodica iz grada na selu preko ljeta takodje se povoljno odrazavao na polozaj zene.
Ekonomsko propadanje austro-ugarske 1828., koje se upravo bosanskim muslimanima izrazilo u najostrijoj formi, imepartivno je zahtijevalo ukljucivanje muslimanke I u privredni zivot. Jedan refleks ovakvog tretmana zena, koje su ostale bez ekonomske egzistencije, rezultirao je javljanjem I porastom prostitucije. Njihovo pokrivanje pokazalo se kao sasvim neprihvatljivo u novim prilikama. Kako su muslimanke morale rjesavati svoje ekonomske probleme zaposljavanjem u fabrici, one su bile I prve koje su se otkrile.
Mora se reci I to da je orijentalno-islamska civilizacija bila u mnogom pogledu atraktivna za bosanske muslimanke. To je civilizacija prozeta duhom njihove vjere Islama, ali I utkana u tradiciju na cijim su se osnovama odgajale I formirale. Posebno se naglasava u ovoj civilizaciji i kulturi humanisticka strana, koja se izmedju ostalog ocitovala u milosrdju, merhametu, uspostavljanju opcekorisnih temelja vakufa, naglasenom meditativnoscu, ljubavlju prema prirodi, kultu vode I zelenila, pozitivnom odnosu prema sistemu higijenskih odnosa, umjetnickim zanatima, te umjerenim zivotnim ritmovima. Ovdje je potrebno naglasiti da je osim drzavnog aparata skola bila I ostala najmocnije sredstvo koje je doprinosilo stalnom potiskivanju tekovina muslimanske kulture, kako one unutarnje tako I orjentalno-islamske. U skolskom I obrazovnom sistemu koji je isticao samo svoje vrijednosti tako-zvani evrocentrizam, dominirajuca kultura ne samo da nije uvazavala druge kulturne I tradicionalne sadrzaje, nego se prema njima odnosila najcesce negatorski u cilju da ih potpuno potisne I unisti. Zapadno-evropska, tzv. modena civilizacija, sve je vise zauzimala pozicije, a orjentalno-islamska zajedno sa svim oblicima tradicionalnog zivota Bosnjaka stalno je morala uzmicati. Ti procesi poceli su uspostavom austro-ugarske vlastim, a nastavljeni su jos agresivnije za stare Jugoslavije, a u novoj Jugoslaviji su uglavnom dovrseni. Vezano za period komunisticke Jugoslavije, evo kako znameniti Tolstoj ukazuje na mogucnost opstanka tradicionalnog u ateistickom drustvu: "Kad drustveni sistem nalaze jednoj duhovnoj tradiciji da nije vise pozeljna kao zivotni informativni fenomen, onda sve sto ostaje je ogoljela nacionalnost, tj. tvrdjava okrutne mrznje, sto je uistinu otrov covjecanstva."
Evo sta kaze najpoznatija historicarka savremene Amerike o zeni Zapada u svom kapitalnom djelu Sveti rat na strani 343: "Muslimanke opcenito u svijetu nisu tako fascinirane tzv. "zapadnom slobodom" . Na nacin kako se seks izrabljiva u kupoprodaji robe putem raznih medija, to je zaista komercijalno ponizavajuce, te totalno minimizira moralnost zene. Zapravo, odijevanje je u vecini liberalnih stavova nesto styo fegradira zensko dostojanstvo, svodeci zenu skoro na seksualni objekat, sto je nepobitna istina.
Na Zapadu taj liberalizam nije zaustavio obicaj eksploatisanja zene kroz okrutnu I malodusnu reklamu I seks-industriju, sto potpuno marginalizira njeno ljudsko dostojanstvo. Vecina feministkinaja slaze se s ovakvom konstatacijom, kaze Karen Armstrong. "Mi smo bili skloni na Zapadu devijacijama iz perioda seksualne ekstremne represije do seksualne slobode, sto je rezultiralo razaranjem jezgra familije. "Zapad ne bi trebao osudjivati islamski svijet, sto se drzi svog duhovnog puta I tradicije, radije nego da slijedi nas u nasoj konfuziji I smetenosti."

POLITICKI ZIVOT
Vodjene su rasprave I konferencije 1979. I 1980. U okviru odgovarajucih tijela struktura SSRNBiH, o neophodnosti da se konstituira historija naroda BiH kao samostalna nastavna disciplina. Vodeci bosansko-srpski historicari, filozofi, knjizevni kriticarai, sociolozi I drugi, a I sami zakonodavni clanovi SK pruzili su tome zestok otpor, tako sto su sve te rasprave najvise ignorirali. U toku tih rasprava vec se dalo naslutiti da unutar SKBiH postoji jedno neformalno, ali medjusobno cvrsto povezano veliko-srpsko nacionalisticko jezgro, koje putem partijskog monopola svim sredstvima nastojalo onemoguciti kulturno-politicku afirmaciju Bosnjaka-muslimana. Iz tog neformalnog veliko-srpskog bloka unutar SK nastala je 1990. Teroristicka Srpska demokratska stranka. Nakon Titove smrti 1980., sve se otvorenije trazi ukidanje Ustava iz 1974., kao glavne prepreke ponovnom uspostavljanju veliko-srpske hegemonije u Jugoslaviji. Kad to nije islo, otvoreno od 1985. izlazi sa idejom o potrebi rusenja Jugoslavije, istovremeno Velike Srbije.
Tokom 1989. Dolazi do krize predsjednistva SFRJ, uz istovremeno isticanje general-staba JNA, kao vrhovne komande udruzenih snaga Jugoslavije, sa ovlascenjima samostalnog donosenja odluka. Time je u Jugoslaviji izvrsen prikriveni drzavni udar. Ni obnova visepartijskog zivota u cijeloj zemlji nije vise mogla pomoci politickoj stabilizaciji drzave, koja je namjerno destabilizirana u korist ostvarivanja projekta Velike srbije. U uslovima opce krize jugoslavenskog drustva I drzave, proces daljeg afirmisanja Bosnjaka tece u otezanim uvjetima I raznim pritiscima, ali se I dalje odrzava. Nakon osamostaljenja Slovenije I Hrvatske po logici politickih zbivanja I BiH je morala krenuti istim putem. Na referendumu odrzanom 29.2. 1992. Gradjani BiH izjasnili su se za samostalnu, nezavisnu I suverenu drzavu. Tacno na dan pocetka srpsko-crnogorske agresije na BiH, 6.aprila 1992. Evropska zajednica priznala je drzavno-pravni subjektivitet RbiH. Nakon 21. 5. 1992. RbiH je primljena u UN. U uslovima slobodnog ragranjavanja I liberalizacije cjelokupnog javnog zivota, dolazi poslije pola stoljeca, do obnavljanja stranacko-politickog zivota medju Bosnjacima. Tako je u proljece 1990. u Sarajevu osnovana Stranka demokratske akcije (SDA) sa brojnim ograncima sirom BiH. Za njenog prvog predsjednika izabran je Alija Izetbegovic, pravnik I publicista iz Sarajeva. U novembru 1990. odrzani su prvi stranacki izbori u BiH. To je otvorilo mogucnost razvoja parlamentarnog zivota I politicke demokracije, te drzavno-pravnog osamostalenja BiH.

SRPSKA AGRESIJA I GENOCID NAD BOSNJACIMA (1992-1995)
Cilj agresije je bio unistenje drzave BiH te fizicko I duhovno istrijebljenje muslimana. Agresor I domaci cetnici su organizovano ubijali , klali I masakrirali sve po redu, djecu, zene strace, a trudne zene su mucili do pobacaja. Najveci zlocini nad zenama su bili silovanja sa ciljem mucenja I ponizenja. U svojim zvjerstvima cetnici se nisu obazirali na godine, silovali su I starice kao I djevojcice, pa cak I djecu. U logorima, zatvorima, hotelima, garazama, privatnim kucama I drugim mjestima najmerno su drzali zene, djevojke I djevojcice I time sprecavali prekid nezeljene trudnoce. Maloljetna Nura N, rodjena 25.04. 1979 sa Grbavice, izjavila je da su cetnici dosli krajem aprila 1992. na Grbavicu, odveli je prisilno iz jedne zgrade I nekoliko djevojcica od 13-15 godina. Odveli su ih u prostorije preduzeca Digitron. Bilo je ukupno zatoceno oko 30. Pred vece maja 20., 1992. Poceli su da izvode po dvije do tri djevojcice na silovanje. I mene su izveli I silovali me. Dvojica su me drtzali, a druga dva naizmjenicno silovala, govoreci: "Sta imate radjate balije, bolje je da radjate srbe." Kada je razmjenjena ljekari su konstatovali da je trudna 5 mjeseci (iz Biltena Drzavne komisije za prikupljanje cinjenica o ratnim zlocinima u BiH br. 3, Marta 1992. Godine).
Silovanje mentalno retardiranih djevojcica I djevojaka Doma u Visegradu spada u zlocine nepoznate u svjetskoj literaturi, nasilnistva koje izmice svakoj definiciji I klasifikaciji. Ovakva vrsta izopacenosti seksualnog nagona tesko se svrstava u bilo koji oblik psiho-patoloskog ispoljavanja covjekove seksualnosti I cini se nepoznanicom u cjelokupnom repertoaru zvjerstva koje je covjek cinio kroz vijekove. U ovoj agresiji u strahotama Bosnjaka, kao I u II Svjetskom ratu, kako smo ranije vidjeli, poseban vid zlocina je bio prisilno prevodjenje, pokrstavanje muslimana na pravoslavlje. Srpski agresori su silom pokrstavali bosnjacke zarobljenike. Prvi prizor za vrijeme zatocenistva u Lukavici cetnici Dragan Vuckovic I Tomas Urosevis, sin Brane iz Mackovica, opcina Sokolac. "Postrojili su nas I rekli da moramo da se pokrstimo ili metak u celo. Tom prilikom pop je po njihovom naredjenju citao nesto iz Biblije, pa bi povremeno zastajao I naredjivao da kazemo "Amen". To se ponavljalo nekoliko puta. Meni su dali ime Radovan, to je jedan momenat za vrijeme moga zatocenistva, te jedan od najtezih koje sam prozivio", kaze Mewho Kahlimanovic. (Iz naprijed pomenutog Biltena, izdanje 3.marta 1993.).
Gradjanka Sabiha M. rodjena 1951. Iz Raketnice kod Rogatice, cija se izjava nalazi u istoj arhivi, kaze: "Traktorima su nas prevozili na Sjenici u osnovnu skolu, bilo nas je nekoliko stotina. Pred skolom su razdvojili muskarce od zena i djeIe. Sjedeci pred skolom, gledali smo kako muce muskarce. Naredili su im da lice okrenu prema zemlji, a na ledjima su usijanim zigom urezivali krstove, probadali ruke nozevima, pucali u ruke I noge I narocito zglobove. To je trajalo oko dva sata I nakon toga su ih poubijali iz pjesadijskog naoruzanja.

POLITICKI ZIVOT
Vodjene su rasprave u toku 1979. I 1980. U okviru odgovarajucih struktura SSRNBiH, o neophodnosti da se konstituira historija naroda BiH, kao samostalna nastavna disciplina. Vodeci bosanski srpski historicari, filozofi, knjizevnici, kriticari, socilozi I drugi, a I zakonodavni clanovi SK, pruzili su tome zestok otpor tako sto su sve te rasprave najvise ignorirali. Jos se za vrijeme tih rasprava dalo naslutiti da unutar SKBiH postoji jedno neoformljeno, ali medjusobno cvrsto povezano velikosrpsko nacionalisticko jezgro, koje putem partijskog monopola svim sredstvima je nastojalo onemoguciti kulturno politicku afirmaciju Bosnjaka muslimana. Iz tog neformalnog velikosrpkog udruzenja unutar SK nastala je 1990. Teroristicka Srpska demokratska stranka. Nakon Titove smrti 1980. sve se otvorenije trazi ukidanje Ustava iz 1974., kao glavne prepreke ponovnom uspostavljanju veliko-srpske hegemonije u Jugoslaviji. Stavaranjem Velike Srbije tokom 1989. dolazi do krize Predsjednistva SFRJ, uz istovremeno isticanje Generalstaba JNA kao vrhovne komande oruzanih stanaga Jugoslavije, sa ovlascenjima samostalnog donosenja odluka. Time je u Jugoslaviji izvrsen prikriveni drzavni udar. Pod uticajem povoljnih demokratskih gibanja u zemljama bivseg sovjetskog bloka dolazi I do slobodnog razgranavanja I liberalizacije cjelokupnog javnog zivota I u BiH. Nakon pola stoljeca dolazi do obnavljanja stranacko-politickog zivota I medju Bosnjacima. Tako je u proljece 1990. U Sarajevu osnovana Stranka demokratske akcije (SDA) sa brojnim ograncima sirom BiH. Za prvog predsjednika stranke izabran je Alija Izetbegovic, pravnik I publicista iz Sarajeva. U novembru 1990. odrzani su, poslije razdoblja duzeg od pet decenija, prvi visestranacki izbori u BiH. To je otvorilo mogucnost razvoja parlamentarnog zivota I politicke demokracije, te drzavno-pravnog osamostaljenja BiH. Ni obnova visepartijskog zivota u cijeloj zemlji nije vise mogla pomoci politickoj stabilizaciji drzave, koja je namajerno destabilizirana u korist stvaranja projekta Velike Srbije. U uslovima opce krize jugoslavenskog drustva iu drzave proces daljeg afirmiranja Bosnjaka tece u otezanim uvjetima I raznim pritiscima, ali se I dalje odrzava. Nakon osamostalenja Slovenije I Hrvatske po logici politickih zbivanja I BiH je morala krenuti istim putem.






















Na referendumu odrzanom 29.II 1992. Gradjani BiH izjasnili su se za samostalnu, nezavisnu i suverenu drzavu. Tacno na dan pocetka srpsko-crnogorske agresije na BiH, 6.4. 1992. Evropska zajednica priznala je drzavno-pravni subjektivitet Republike BiH. Nakon 21. Maja 1992. godine BiH je primljena i u UN. Reakcija na to bila je veliko-srpska agresija na BiH aprila 1992. godine.
Tokom realizaje svog odavno pripremljenog plana za formiranje Velike Srbije, Cetnici su razarali i unistavali civilne ciljeve, gradove, varosi i sela. Pljackali i unistavali privredne objekte, kompletnu infra-strukturu BiH, unistavali i zatirali kulturno-historijske i vjerske spomenike. Razruseni su mnogi objekti islamske zajednice. Unistavajuci svjesno i sistematski sve ono sto se decenijama gradilo. Srpsko-crnogorski cetnici, jugoslavenska vojska i postrojbe HVO-a su nanijele neprocjenjivu stetu muslimanskom graditeljskom nasljedju u BiH i cijelom Balkanu.
U agresorsko- barbarskom pohodu nisu postedjeni ni najvrijedniji objekti islamske arhitekture, kao sto su GH dzamija, Careva dzamija i Magribija u Sarajevu; u Banjoj Luci od 16 dzamija nijedna nije postedjena: Ferhadija, Gazanferija, Arnaudija i druge dzamije sehera su nestale bez traga. Srusena je i cuvena Aladza dzamija, kao i Careva dzamija u Foci, Sultan-Esme dzamija u Jajcu, Karadozbegova dzamija u Mostaru�vrhunac islamske arhitekture Stari most i druge znamenite gradjevine sirom BiH.
Preko 1000 dzamija je sruseno, popaljeno ili tesko osteceno na podrucju BiH, okupirano od strane srpskih ili hrvatskih agresora. Rusenje i unistavanje objekata islamske arhitekture samo je nastavak smisljenog provodjenja ranije planiranog programa kulturocida nad Bosnjacima.

�Vasojevica zakon� iz prve polovice 19.vijeka otvoreno posticepodstice i ohrabruje barbarske tendencije koje promicu kroz sve programe srpskih nacionalistickih organizacija. Medju prvim psihijatrijsko-mentalnim ustanovama koje su stradale na ovakav nacin bile su bolnioce za dusevne bolesnike kao sto su Sokolac, Jagomir, Jakes kod Modrice, Domanovici kod Mostara, Zavod za alkoholizam itd. Prakticno, bile su to najvece ustanove za lijecenje I rehabilitaciju teskih dusevnih bolesnika. Oko tri hiljade takvih pacijenata je na najbrutalniji nacin protjerano iz bolnica i zavoda. Poslije ovog sramnog cina dusevni bolesnici su se rasprsili na sve strane, neki su ubijeni, neki odvedeni u logore, mnogi zauvijek nestali, te im se od tada gubi svaki trag.

Ako je uopste i moguce rangirati zlocine po snazi, najaveci zlocin je predstavljalo masovno, genocidno, ubijanje civila. Tako je u Kozarcu od 26-29 maja 1992 godine ubijeno oko 7000 civila, a ukupno u tom dijelu BiH 11.000, od kojih su vecina intelektualci. U Prijedoru je od 30. Maja do 4.juna 1992g.ubijeno oko 1000 civila. U istom gradu, krajem juna - samo u jednom danu � samo u jednom satu, surovo je ubijeno oko 2.500 civila, uglavnom muslimana. U prijedorskom selu Hambarine izmedju 23 i 25. Maja 1992. ubijeno je preko hiljadu civila. Masovni zlocini su izvrseni u rudniku Ljubija. Zna se zasigurno da je ubijeno i zatrpano 8 hiljada civila, zena, djece i staraca. U logoru rudnika Tomasica u pecima za topljenje rude spaljeno je preko 5000 civila muslimana. U logoru Omarska je ubijeno 9.500 muslimana. Tu su cetnici ubijali najmonstruoznijim metodama (motornim pilama su odsijecali glave).
Masovne pokolje cetnici su izvrsili u logoru Keraterm, gdje su ubili nekoliko hiljada logorasa muslimana. Brcaci su ubijani u logoru Luka. Samo za dva mjeseca, u maju i junu 1992, ubijeno je preko 3000 civila koji su spaljeni u fabrickoj rafineriji u Brckom. Iz izvoda biltena drzavne komisije za prikupljanje cinjenica o ratnim zlocinima u BiH broj 2, marta 1993. godine, srpski zlocinci su leseve bacali u Savu gole, a poslije su ih spaljivali u rafineriji. Na putu iz Brckog prema fabrici Interplet, kamionima su prevozeni i tamo masakrirani izmuceni civili muslimani sa iscupanim polnim organima, odsjecenim nosovima i usnama. U logoru Susica kod Vlasenice ubijeno je preko 3000 zena, staraca i djece.
Sredinom jula 1995, nakon sto UN predali Srebrenicu-zasticenu zonu UN cetnicima, cetnici su izvrsili masovne zlocine nad nenaoruzanim Bosnjacima. Uz prisustvo UNPROFORA, noseci njihove uniforme i oznake crvenog krsta, cetnici su klali i ubijali nezasticene civile, silovali zene, djevojke , curice i pljackali sve sto se jos opljackati moglo. Izdvajali su muskarce i musku djecu pa ih kamionima i autobusima odvodili u okolna mjesta gdje su ih svirepo ubijali. Ubijeno je od 10-16 hiljada Srebrenicana.

U vremenu dok su trajala masovna klanja Bosnjaka, u Beogradu je 15.jula 1995.godine kod Slobodana Milosevica odrzan tajni sastanak, na kome su prisustvovali Karl Bildt, Thorwald Stoltenberg, Jasusi Akasi I Rupert Smith. Sastanku je prisustvovao i general Mladic koji je komandovao zauzimanjem Srebrenice i ucestvovao u genocidu nad Bosnjacima. Na prijetnju Mladica da ce pobiti zarobljene holandske vojnike, vojno i civilno rukovodstvo UN, sa Akasijem, Smithom i Yanviarom su dosli do suglasnosti da predaju Srebrenicu Mladicu i njegovim cetnicima.

Glavni grad BiH Sarajevo je bilo , punih 40 mjeseci , pod neprekidnom bjesomucnom paljbom sa obliznjih brda, na koja su JNA i cetnici postavili veliki broj teskog oruzja. To je najduzi period opsade u historji i time jedna od najvecih svjetskih tragedija, ali i jedan od velikih bruka svijetskih mocnika. Smatra se da poginulo vise od 12 hiljada gradjana Sarajeva, a od toga najveci broj zena, djece i staraca. Sarajevo je u periodu od 1.200 dana bilo logor, na ocigled cijelog svijeta, a kljuceve tog logora je drzao Butros Gali, prvi covjek UN-a. Sarajevo je svakodnevno bivalo bez vode, struje, hrane, a oskudijevalo je I u tabutima za sahranu umrlih, ali je u Sarajlijama zelja da se opstane pred naletima zlikovaca bila jaca od svega.

Kolika je bila mrznja srbo-cetnika prema Sarajevu najbolje ilustrira razgovor izmedju zlocinca Ratka Mladica i njegovih oficira koji su ucestvovali u svakodnevnom barbarskom davljenju Sarajeva.
Evo citata razgovora izmedju izmedju Mladica i njegovog oficira Mirka Vukasinovica:
Mladic mu naredjuje da unisti sarajevski kvart Velesice, a potom:
Mladic: Mozes li udariti po Bas-carsiji?
Vukasinovic: Mogu.
-Vatru po Bas-carsiji, naredjuje zlocinac Mladic. Udarite direktno po bosasnkoj skupstini i predsjednistvu. To je moje naredjenje. Unistite ih. Zdravo!
-Vukasinovic: Za tri minute cemo to uraditi.
Mladic: Udrite sa 155 mm haubicom po Bascarsiji i sjeverno od Begove dzamije. Pobijte sve sto mozete po Sarajevu. To je moje naredjenje.
Mladic se potom obraca pukovniku Vukasinovicu:
Udri po Sarajevu gdje god stignes.
Zatim se obraca pukovniku Veljku Stojanovicu zvanom "Mustafa":
Otvorite vatru po Velesicima. Tamo nema mnogo srpskog zivlja.
Prestanite pucati iz manjeg kalibra, samo iz 155mm i iz raketa koje su friske stigle iz Srbije, naredjuje Mladic�.


































U pojedinim dijelovima BiH Bosnjaci su potpuno istrijebljeni, iako su nekada tu bili vecina, izmedju ostalog u Foci, Rogatici, Visegradu, Srebrenici, Vlasenici, Bratuncu, Zvorniku, Prijedoru, Zepcu, Stocu, Pocitelju i drugdje.
Prema raspolozivim podacima, od pocetka agresije pa do kraja nastradalo je oko 250 hiljada Bosnjaka, od cega oko 17 hiljada djece. Preko 20 hiljada Bosnjaka je nestalo i predpostavlja se da su svi ubijeni.
U vise od stotinu zemalja svijeta nalazi se oko milion i 300 hiljada bosnjackih izbjeglica. Samo u SAD-a ima oko 280 hiljada Bosnjaka i veliko je pitanje koliko ce se od tog broja vratiti nazad u domovinu.

ZLOCIN HVO-A U BiH
Glas 2: U selu Ahmici pripadnici HVO-a ubili su zvjerski preko100 lica, vecinom staraca, zena i djece, pa cak i malih beba. Tu je potpuno unisteno 180 bosnjackih kuca i dvije dzamije. Istog dana u susjednom Vitezu ubijeno par stotina civila-Bosnjaka, medju kojima je bilo vise intelektualaca. Bojovnici HVO-a su 23 oktobra 1993. Godine u Stupnom dolu izvrsili nevidjeni masakr nad Bosnjacima. Ubijeno je mnogo djece i novorodjencadi, starijih osoba - sve sto im je dopalo pod ruku. U Mostaru su pripadnici HVO-a u noc 9.maja 1993.g. poceli sa protjerivanjem muslimana iz njihovih kuca, deportirajuci ih u konc.logore.
Prema podacima Saveza logora�a BiH, na prostoru Hercegovine bilo je za vrijeme hrvatsko-bo�njačkog rata osnovano 27 hrvatskih logora, dok ih je u srednjoj Bosni bilo sedamnaest. U Bosni i Hercegovini registrirano je ukupno 618 logora, od kojih su 48 dr�ale postrojbe HVO-a zajedno s HV-om; a 580 srpske postrojbe. Hrvatski logori bili su raspoređeni na cijelom teritoriju Hercegovine i na pojedinim dijelovima srednje Bosne. U njima je, prema jo� uvijek nepotpunim podacima, bilo zatočeno između 25 i 26 tisuća logora�a.

Nekoliko je logora bilo izrazito veliko i zapamćeni su po u�asavajućem tretmanu zatočenika. U biv�em skladi�tu JNA u Gabeli (Čapljina) bilo je, prema svjedočenju pre�ivjelih logora�a, zatočeno 1400 ljudi, i to samo u četiri velika hangara, dok je u cijelom logoru bilo najmanje 3500 Bo�njaka. Svjedoci tvrde da su u tim logorima bile viđane scene vađenja očiju vilicom, lo�enja vatre na leđima �ivih ljudi, prisiljavanja zatvorenika da gutaju zapaljenu plastičnu masu...

U Gabeli su zatočenici dr�ani bez kapi vode na temperaturi od 40 stupnjeva. Zajedno s druga dva poznata logora, Dreteljem i Helidromom, kroz ta je mjesta pro�lo najmanje deset tisuća ljudi. Zatvorenici su u Dretelju, nakon �ezdesetodnevnog tamnovanja, gubili između deset i trideset kilograma tjelesne te�ine. Oko tisuću Bo�njaka deportirano je iz Dretelja na jadranske otoke, odakle su raseljeni po svijetu, dok su ostali bili prebačeni u logore u Gabeli, Rodoču, Prozoru i Stocu.

Tvorničke prostorije u Čapljini također su slu�ile kao logor. U njima je, prema podacima Rijaseta Islamske zajednice BiH, bilo zatočeno 1218 bo�njačke djece u dobi između 13 i 16 godina. Kao logor slu�ila je i kasarna JNA u Grabovini, te farma krava u Celjevu. Na mostarskome području najpoznatiji logor je već spomenuti Helidrom, te Rodoč. U helikopterskim hangarima bilo je zatočeno oko 2300 Bo�njaka iz cijele Bosne - neki izvori tvrde da je broj zatočenika bio čak 10 do 12 tisuća.

Drugi najveći logori u Hercegovini bili su smje�teni u Trebi�atu, Grabovini, Ljubu�kome, u staklenicima na Buni kod Mostara - gdje je zaklan blagajski imam Muharem efendija Bećirević - pa na Ma�inskom fakultetu u Mostaru, u Zrakoplovnoj gimnaziji, te u nekoliko �kola i sportskih dvorana na desnoj obali Neretve u Mostaru. Vele�ov stadion također je neko vrijeme slu�io kao logor, odnosno sabirni centar iz kojega su Bo�njaci bili deportirani u ostale logore. Apoteka na desnoj obali Neretve slu�ila je neko vrijeme kao tamnica za 530 Bo�njaka, iz koje su �ene sustavno odvođene na silovanje.


SARADNJA SRBA I HRVATA KROZ CIO RAT PROTIV BIH
Evo sta pise David Owen u svojoj knjizi "Balkanska odiseja" (na str. 344)
o saradnji Srba i Hrvata kroz cio rat protiv Bosne:
"Nafta je do Srba stizala kroz cijeli rat na sve strane direktno iz Hrvatske i uz odobrenje hrvatske vlade. Tudzman je znao sta radi i sve je to odobravao. Gorivo i hrana prebacivani su prema Berkovicima kod Stoca i magistralnim putem Metkovic-Capljina. Srbi su gorivo odvozili preko Kalinovika a odatle prema Igmanu,, gdje se odvijala silovita ofanziva na polozaje Armije BiH oko Sarajeva, da bi se tom velikom ofanzivom vezale snage armije BiH i tako rasteretile jedinice HVO-a koje su vrsile ofanzivu na dijelovima srednje Bosne", kaze David Owen u spomenutoj knjizi.
O naftnoj saradnji govorio je i Stipe Mesic,sadasnji hrvatski predsjednik: "Rijec je o jednom ratu u povijesti u kojem je zrtva agresije svog agresora snabdijevala naftom. Meni i gospodinu Spegelju pricao je fra-Tmislav Pavao Duka, koji je zajedno s nama na kraju istupio iz HDZ-a, kako je jednom, kada je putovao u srednju Bosnu, u Dretelju kod Capljine izbrojao 40 cisterni goriva koje su isle u tzv. Republiku Srpsku. Osobno, pak, imam podatak koji vrlo lako mogu provjeriti, da je za vrijeme rata u BiH hrvatska izvezla 2 miliona nafte za RS. Vec u jesen 1993g. svakodnevno konvojima iz Hrvatske doprema se za RS 400 tona hrane, te ogromne kolicine nafte, sto je premasivalo lokalne potrebe u Hrvatskoj.�

Washinton Post donio je 2. Jula 1993g. (na str. A-26) izvjestaj pod naslovom: "Borbe se pojacavaju sirom Bosne" iz pera autora Dzona Pomerita:
"�Srpska i hrvatska strana su prakticno preko noci udruzenim snagama obrusili na muslimane. Za vrijeme tih akcija u istim vozilima na front prevoze se borci iz oba tabora. Medju mnogobrojnim zajenickim operacijama Srba i Hrvata bile su i ofanzive na Zepce, Maglaj, Usoru,, Konjic, Vares, Kiseljak i druge.
U bici za Travnik 3.juna 1993g. kada je otpocelo zestoko granatiranje sa kota HVO-a, Vilenice, Prahulja i Masunja, oglasila se i cetnicka, Mladiceva, artiljerija sa Vlasica, a nesto kasnije i pjesadija. Ali nisu imali uspjeha jer su travnicani uz pomoc briljantnih boraca 17.krajiske brigade bos.armije prosto pregazili HVO i VRS.

SRBI POD ZASTAVOM NOZA
Prema nozu koji kolje muslimana Srbi osjecaju epsku zahvalnost - kao prema ocu nacije, jer im je tan noz omogucio sve sto imaju. Ako bi se odrekli noza, morali bi se odreci vlastite historije, koja je gradjena na klanju i istrebljivanju msulimana, upravo onako kako su to uradili u Srbiji poslije Balkanskih ratova. Bosnjaci se ibrete nad svim sto im se dogodilo, otkud se tolika kolicina perverznog i zvjerskog uvijek iznova srucuje na njihovu dobrotu, merhamet, srdacnost i otvorenost.

HISTORIJA PROFITABILNOSTI KLANJA MUSLIMANA
Svjedocanstvo iz spskih fasistickih logora smrti, kazuje da zlocince nije zanimalo iskljucivo ubijanje bosnjackog covjeka, vec monstruozni metod izivljavanja nad zrtvama. Krvnici su strasno zuivali u masakriranju muslimana, sa nevjerovatnom jednostavnoscu, kao sto se uziva u seksu, picu i hrani. Ugodjaj je za njih tim veci ako se klanje sina ili silovanje kcerke vrsi pred roditeljima, ili roditelja pred djecom, ili ako sina nabiju na kolac pred majcinim ocima, ako se odsjecenom glavom djeteta igra na male golove�

Masta srpske masinerije ubijanja muslimana dno je svakog razvrata. Historija ne pamti gore, jer gore ne postoji. Klanje je nagradjeno priznavanjem karadzicevog vojno-politickog cilja, a to je Republika srpska. Ne postoji ni jedan jedini stvarni argumenat, koji bi srbe ubijedio da je ubijanje muslimana ratni zlocin. Ta sacica srpskih krvnika koja je otpremljena u Hag tek je jeftina farsa u odnosu na stvarnost u kojoj dometi genocida nad Bosnjacima imaju medjunarodno priznati karakter.

Dvojicu glavnih krvnika je u izvjesnoj mjeri vec stigla pravda. Jedan je umro (Tudzman), a drugi ce vjerovatno dozivotno zavrsiti u Hagu. Ako se dejtonska legalizacija genocida smjesti u kontekst svih drugih genocida nad muslimanima sto su zivjeli na podrucju koje se zvalo Jugoslavija, koji su konacno stjerani u dva Sandzka, onda je srpska kultura klanja i progona muslimana dokazana kao historijski utemeljen argument.
Buduci da je historija srbima potvrdila korist od zlocina, oni se uspjesno opiru pokusajima povratka Bosnjaka u tzv.RS. Za njih je historijsko pravilo odvise temeljno na iskustvima srbijanskih gradova gdje je Islamu zatrt svaki trag. Jedino jos crne obrve sumadijskih srba podsjecaju da su tu 500 godina zivjeli I radili Turci, ali to je vec genetski problem, koji se ne da sravniti dinamitom, niti se da deklonirati genocidom nad susjedima�

NOZ KAO SIMBOL SRPSKE HISTORIJE
Pojava medijske komercijalizacije klanja muslimana nadgradnja je srpske genocidne arhitekture. Kada je svijet vec dozvolio i nagradio visegodisnje javno ubijanje Bosnjaka, sto je preostalo srbima nego da se malo opuste. Njihova beskrupuloznost ide do te mjere da su otvorili i internet stranicu na kojoj otvoreno trguju video zapisom klanja muslimana. Na tom snimku su njihov noz i-Bosnjacki vrat. Dokle god za kriticnu masu srba taj vrat ne postane ljudski, a ne muslimanski, a noz zlocinacki, ne srpski, dotle ce biti realan nastavak genocida. Ali, u to je tesko povjerovati, jer srbi prema ovom nozu, koji kolje muslimane, osjecaju epsku zahvalnost kao prema ocu nacije, jer im je taj noz omogucio sve sto imaju. Ako bi se odrekli noza, morali bi se odreci i vlastite historije, koja je gradjena na klanju i progonu muslimana. Pogana internet-stranica ima konkretnu medijsku ulogu u zastiti i futuristickom odgajanju srpskog bica. Ona je vise od patoloske trgovine - ona je srpska lektira. �

Nema bosnjacke buducnosti bez bosnjackog pamcenja, nema bosnjackog pamcenja bez suocenja sa stvarnoscu. A nasa stvarnost je da su nase najvece boli ne zaborave. Srpski cilj sa njihovim patoloskim lazima je da upornim ponavljanjem postanu istina. Jedino se mozemo boriti stalnim i upornim dokazivanjem istine o agresiji na BiH.
Mi nasu djecu necemo okivati okovima mrznje koja rastace zivot ali informisimo ih da znaju � da bi bili spremni
Nad Bosnjacima je stoljecima, kontinuirano, vrsen zlocin genocida. Indikativno je da su zlocini i po vrsti i po obimu bili veoma slicni, iako su se dogadjali u razlicitim vremenskim periodima. Obzirom na to, neminovno je dobro poznavati historiju, kako bi se u budcnosti pripremili za svaki daljni pokusaj ponavljanja slicnog zlocina. Historija nas upucuje da moramo imati osvijesten narod, jaku vojsku, jaku policiju, pravnu drzavu, a vodje postene, mudre i hrabre. Ne bi smjeli vise nikada dozvoliti da sudbina Bosnjaka zavisi od drugih, ma koliko se oni trudili da dokazu da su prijatelji Bosnjaka.
Svi su narodi uglavnom nacionalno homogenzirani. Bosnjaci su konstantno plaseni nacionalizmom, fundamentalizmom, fanatizmom i sl, a kao vrlinu su im naturali bratstvo i jedinstvo te kult jugoslavenske drzave. Obzirom da nisu bili nacionalno svjesni, Bosnjacima je ostalo samo da se, kad bi opasnost iznenada zaprijetila, probude iz svog nacionalnog sna i ucmalosti. Stoga su, u odsustvu kontinuirane nacionalne svijesti, dozivljavali stradanja, masovna iseljavanja i kontinuirano smanjivanje prostora. Poslije svakog nasrtaja na Bosnjake njihov zivotni prostor je smanjivan, tako da danas zivi na prostorima koji su egzistencionalno zabrinjavajuci.

Urednistvo radia BiH: Postovano slusaoci, nadamo se da smo nasim historiskim serijalom �Sazetak bosnjacke historije� iz pera historicara F.B uspjeli djelimicno popuniti ogromnu prazninu u javnom prezentiranju bosnjacke historije. Nasa namjera nije bila �pouciti vas�, mi smo nastojatili samo da vas potsjetimo. Koliko smo o tome uspjeli prosudite sami
Ovo je bila poslednja 40 emisija naseg historijskog serijala �sazetak b.h.� Zahvaljujemo se autoru i saradnicima, a prije svega vama dragi slusaoci koji ste nam vasom podrskom, pismima, savjetima i zeljama pomogli da nasu zamisao u potpunosti i realizujemo. HVALA

Kraj;













 
Scoring disabled. You must be logged in to score posts.Respond to this message   
AuthorReply
ljiljan1941 Handzar SS
(no login)

Re: KRATAK PREGLED HISTORIJE BOSNJAKA (zadnji dio)

No score for this post
July 19 2005, 4:49 AM 

ovo je sranje , cista propaganda .

hrvati nisu tjerali nas da udjemo u NDH vec mi smo to rado odlucili za sebe da budemo zajedno s bracom katolicima .

ovo je novo-bosnjacka propaganda koja ne moze objasniti zasto su toliko muslimanskih hrvata odlucili jedinstvo s NDH. nisu ni spominjali dzafera .

 
Scoring disabled. You must be logged in to score posts.
Jadranka
(no login)

Re: KRATAK PREGLED HISTORIJE BOSNJAKA (zadnji dio)

Score 5.0 (1 person)
July 19 2005, 9:21 AM 


Balkanci (Srbi I Hrvati) nisu u stanju odabrati prave dogadjaje sto ih cuju, jer je to za njih vec njihovim predetrminiranim nacionalistickim programima selektirano. Oni ne mogu odrediti sta je vazno, jer je to vec odredjeno za njih.Oni su primarno posmatraci-receptori imidza, glasova, stampe projektirano njima. Oni reagiraju pokatkad sa jako uskim pogledima. � prihvataju, koliko dopuste da im mediji ispune prazninu vec selektiranim programom.


"Neprovjeren zivot nije vrijedno zivjeti".

Fine, ti si genijalan. Valja ti ovaj uvod para. Ovaj Mamlaz je prvi koji treba da na svom celu zacrta,"Neprovjeren zivot nije vrijedno zivjeti".

PORUKA,
OVO TREBA SVAKI BOSNJAK, BOSANAC DA KOPIRA I DA IMA POD JASTUKOM,
I DA STALNO BIFLA.

PS,
One is misled not by what he does not know but by what he believes he knows.

"There is no flag large enough to cover the shame of killing innocent bosnian people for a purpose which is unattainable." : U.S. historian Howard Zinn, 1993

 
Scoring disabled. You must be logged in to score posts.
Fatima
(no login)

Re: KRATAK PREGLED HISTORIJE BOSNJAKA (zadnji dio)

No score for this post
July 20 2005, 1:55 AM 

Namo dobro u dijasori poznata historiska istina.Dobro i informativno napisano. svaka cast.

 
Scoring disabled. You must be logged in to score posts.
Flash95
(no login)

Re: KRATAK PREGLED HISTORIJE BOSNJAKA (zadnji dio)

No score for this post
July 21 2005, 8:08 AM 

»Tesko domu bez ljubavi bratske,
Koi Bosni bez zemlje Hrvatske«.

 
Scoring disabled. You must be logged in to score posts.
Jadranka
(no login)

Re: KRATAK PREGLED HISTORIJE BOSNJAKA (zadnji dio)

No score for this post
July 26 2005, 10:48 AM 

Flash95 read

You're not to be so blind with patriotism that you can't face reality.
Sorry, since you never mention any facts, the ability to mock your intelligence is quite easy. Your name-calling and baiting must have worked great on the playground. I repeat, grow up, then maybe you can converse with any actual respect and maturity.

One of the world's greatest problems is the impossibility of any person searching for the truth on any subject when they believe they already have it. It's not a matter ( To you ) of what is true that counts but a matter of what is perceived to be true.

 
Scoring disabled. You must be logged in to score posts.
Ivan
(no login)

Re: KRATAK PREGLED HISTORIJE BOSNJAKA (zadnji dio)

No score for this post
July 26 2005, 9:45 PM 

slusaj turci nisu bosnjaci=muslimani jer turci su iz tureske vi ste poturice ok. druga stavr mi vas nismo isterali, nego samo turke jer onda i vi nebi bili u bosni. vidis kako su srbi milostivi oprostili smo vam i dali da zivite sa nama ijako ste nam stoljecama sranje radili. razmisli malo.

druga stavr srbi vas nikad nebi nazvali turcima jer vi niste to zasluzili, vi ste poturice i tako ce te uvek biti ,ponizeni i nesrecni.

hravati su kurve i izdajice oni ljube dube gde god stigli da prazive i naprave svoju ljepu i asimiliraju sve sto mogu stici. da bi mogli nazvali bi i arape hrvatima hehehe.

mir svima i pomoz bog

 
Scoring disabled. You must be logged in to score posts.
Jadranka
(no login)

Re: KRATAK PREGLED HISTORIJE BOSNJAKA (zadnji dio)

No score for this post
July 26 2005, 11:29 PM 

Ivane,

vama je u razmišljanju uvjek smetala glava.

Nije lako primiti šamar.Treba imati obraz.

Kako je moguće da je u onakvoj konkurenciji
pobjedio spermatozid od koga ste vi postali?!
Vi više ličite na poraz nego na bilo čiju pobjedu.

 
Scoring disabled. You must be logged in to score posts.
Ivan
(no login)

Re: KRATAK PREGLED HISTORIJE BOSNJAKA (zadnji dio)

No score for this post
July 27 2005, 5:58 AM 

jebiga sada jadranka, nemoj sada da po spermi trazis razloga da vi spasite obraz. ja stojim iza cega sam reko, ti mi nadji jednu hrvatsku pobedu u vasoj istoriji da mozete reci da ste stali i borili se za vasu slobodu, jer vas srbi stalno oslobodjavaju. i nemoj spominjat oluji molim te, . tako ako imate ista prije 1992, reci mi i ja cu onda razmislit. samo jednu , to je sve.Jednu!!!!

inace ste vi gubitnici jer ste uvek na pogresnoj strani JADRANKA

 
Scoring disabled. You must be logged in to score posts.
Jadranka
(no login)

Re: KRATAK PREGLED HISTORIJE BOSNJAKA (zadnji dio)

No score for this post
July 28 2005, 11:32 AM 


Sorry, since you never mention any facts, the ability to mock your intelligence is quite easy. Your name-calling and baiting must have worked great on the playground. I repeat, grow up, then maybe you can converse with any actual respect and maturity,yet you can't even construct this simple sentence correctly?

 
Scoring disabled. You must be logged in to score posts.
Ivan
(no login)

Re: KRATAK PREGLED HISTORIJE BOSNJAKA (zadnji dio)

No score for this post
July 29 2005, 7:38 AM 

well just as expected Jadranka, you are avoiding the questions hm, Like I said give me one battle where croatians can look at it with admiration and respect and say that they did well, because in your 1000 year history there is none, not even one. so thats why I look at you and pity you because you are all cowrds who only fight when they are beating defensles people like in Krajina where you have etnichaly clensed croatia of 3rd of its population that was serbian.

SO I repeat one battle, any one war where you didnt join the opressor and do his evil bidding, but fought for good and sacrificed for it.

and dont give me some bul**** about how you are superior hehehe, its pathetic, you are just showing how small mided you are!!!

 
Scoring disabled. You must be logged in to score posts.
Jadranka
(no login)

Re: KRATAK PREGLED HISTORIJE BOSNJAKA (zadnji dio)

No score for this post
July 29 2005, 11:03 AM 

If you would be young in eternity, emulate maturity while you are still young.You have replaced contrition with shame.
You need nothing so much as proof of your own hypocrisy.

Cowardice asks the question - Are we safe after killing Muslims? Expediency asks the question is it politic? Vanity asks the question - is it popular? But conscience asks the question - is it right? And there comes a time when one must take a position that is neither safe, nor politic, nor popular; but one must take it What it is right.

 
Scoring disabled. You must be logged in to score posts.
Branka
(no login)

Re: KRATAK PREGLED HISTORIJE BOSNJAKA (zadnji dio)

No score for this post
July 29 2005, 11:39 AM 

Masovni zlocini su izvrseni u rudniku Ljubija. Zna se zasigurno da je ubijeno i zatrpano 8 hiljada civila, zena, djece i staraca. U logoru rudnika Tomasica u pecima za topljenje rude spaljeno je preko 5000 civila muslimana. U logoru Omarska je ubijeno 9.500 muslimana. Tu su cetnici ubijali najmonstruoznijim metodama (motornim pilama su odsijecali glave). Citaj" HISTORIJA BOSNJAKA OD FINE.

Those who cannot remember the past are condemned to repeat it.
If you are neutral in situations of injustice, you have chosen the side of the oppressor.

 
Scoring disabled. You must be logged in to score posts.
Ivan
(no login)

Re: KRATAK PREGLED HISTORIJE BOSNJAKA (zadnji dio)

No score for this post
July 30 2005, 7:38 AM 

as i can see from your reply you are just in denial jadranka, but thats ok, because if i was croatian i would be too, just to keep the shame at bay, and save my sanity!!!

za tebe branka, ja neznam kakve ti knjige citas, i kakve gluposti verujes, to sto si navela je cista laz , isto kao sto su muslimani govorili kako su srbi silovali 200,0000muslimanki, mislim djecije price da zatrase decu, ja cu samo da kazem jednu stvar i to je JASENOVAC i NDH za to se dobro zna.




 
Scoring disabled. You must be logged in to score posts.
Anonymous
(no login)

Respond to Ivan

No score for this post
July 30 2005, 9:21 AM 

Ivan,read

The resulting genocide displaced three million people, about 300,000 were murdered and over 50,000 were raped during the three-years. This was clearly Hitler's policy of "final solution" in action, circa 1992. These facts are recognized now in the recently passed House and Senate resolution (US Senate S.RES.134 on 6/22/2005 & House Resolution H.RES.199 on 6/27/2005)

You are having such disastrous handicap as dyslexia.
It has been mentiom 50,000 raped muslim's women.

Self-deception is the process or fact of misleading ourselves to accept as true or valid what is false or invalid. Self-deception, in short, is a way we justify false beliefs to ourselves.

http://www.haverford.edu/relg/sells/reports.html

www.zemljabosna.com

http://www.hrw.org/summaries/s.bosnia9510.html

http://www.cco.caltech.edu/~bosnia/doc/history.html

 
Scoring disabled. You must be logged in to score posts.
Jadranka
(no login)

Respond

No score for this post
July 30 2005, 9:32 AM 

Ivan,read (Sorry, I forgot to put my name)

The resulting genocide displaced three million people, about 300,000 were murdered and over 50,000 were raped during the three-years. This was clearly Hitler's policy of "final solution" in action, circa 1992. These facts are recognized now in the recently passed House and Senate resolution (US Senate S.RES.134 on 6/22/2005 & House Resolution H.RES.199 on 6/27/2005)

You are having such disastrous handicap as dyslexia.
It has been mentiom 50,000 raped muslim's women.

Self-deception is the process or fact of misleading ourselves to accept as true or valid what is false or invalid. Self-deception, in short, is a way we justify false beliefs to ourselves.

http://www.haverford.edu/relg/sells/reports.html

www.zemljabosna.com

http://www.hrw.org/summaries/s.bosnia9510.html

http://www.cco.caltech.edu/~bosnia/doc/history.html


 
Scoring disabled. You must be logged in to score posts.
Ivan
(no login)

Re: KRATAK PREGLED HISTORIJE BOSNJAKA (zadnji dio)

No score for this post
July 31 2005, 9:14 PM 

OMG what a bull of crap, Why dont u mention that half of those 3 million displaced are Serbian civilians who were kicked out from their homes, and why dont you add another 500,000 from croatia, which makes it 2million serbian population out of 3.5 displaced. Now looks like more accurate picture doesnt it.

Second of all I dont give a **** what USA senet agreed and voted on, they all bunch a retarded polititians who would sell their own mother for cash. The pinacle of their hypochresy is that they blame serbians for war as if we invaded bosnia hehehehe, while we were defending our homes (heck where do you think i come from? but from Sarajevo, you dont see me living there anymore do you, i am part of those 3.5 mill displaced) ,Jadranka I am disapointed that you beleive such propaganda.

For Srebrenica all I will say is it is sad if they killed 7000 muslim man
( still debatable) while they were armed to the teeth, untill they lost and run to the UN officers. BUT you have too look at what they did and what lead to such a massacer like 3500 deads serbian civilians (wemen and children) at the hands of those same muslems Nesar Oric and his companions. See its not all black and white.

O and that book that you are referencig at is pure bull, just propaganda, in another 10 years those books will be for trash.

Jadranka yet in all this time I am still to hear of one Croatian battle that you can be proud off, just one. but as i can see, you got nothing, as i expected.

 
Scoring disabled. You must be logged in to score posts.
Finefair
(Login Finefair)

Re: KRATAK PREGLED HISTORIJE BOSNJAKA (zadnji dio)

No score for this post
December 31 2005, 11:00 AM 

Ko moze da to prevede na ENGLESKI- ja mogu i obecavam.

 
Scoring disabled. You must be logged in to score posts.
Finii
(Login Finii)

Re: KRATAK PREGLED HISTORIJE BOSNJAKA (zadnji dio)

No score for this post
January 26 2006, 9:24 PM 

Ja cekam toga prevoda.

 
Scoring disabled. You must be logged in to score posts.
bajro
(Login Bajro-)
Bosnia & H. Forum Mods Group

Re: KRATAK PREGLED HISTORIJE BOSNJAKA (zadnji dio)

No score for this post
January 28 2006, 4:00 PM 

i sta mislite sta ce bit kad to prevedete na engleski?

cisto sumnjam da ce to nekog zanimat. ne bih da ispadnem pesimista, ali mislim da cete samo dzaba dangubit.

bosnjake ce uvijek gledat kao muslimane koji ne zasluzuju da zive u evropi i uradit ce sve da mi nikad ne dobijemo nezavisnu i jedinstvenu drzavu kojom cemo moci sami upravljati.

ja sam se vec pomirio sa cinjenicom da nas svi gledaju sa prezirom i ne gajim ni najmanje nade da ce ikad promijenit misljenje. sta god mi govorili i pisali i kakve god cinjenice iznosili uvijek ce se to smatrati izmisljotinom i fantazijom, jer imaju oni "svoju" istoriju o nama i svoje planove za nas i cvrsto se drze toga.

to je moje misljenje. pozdrav.

 
Scoring disabled. You must be logged in to score posts.
 
< Previous Page 1 2 Next >
  Respond to this message   
  << Previous Topic | Next Topic >>Return to Index  
Find more forums on PoliticsCreate your own forum at Network54
 Copyright © 1999-2017 Network54. All rights reserved.   Terms of Use   Privacy Statement