Vojvodi Luki Vukalovicu

Klice vila s planine Svitavca
sa granice Boke i Zubaca pa
doziva s planiskije strana
Andu zenu Lake kapetana
budi selo s planiske povije
koje nikad drjemalo nije
nit spustalo na oci zavjese
dok mu drugi slobodu donese
na bajonet i na brackoj krvi
no uvjek su ustajali prvi da
sa bracom na bojnome polju do
zadnjeg se dusmanina kolju i
ne daju pedalj domovine za sve
blago tude carevine selo slavno
iako je malo odakle se na ustnak
zvalo radali se koji narod vode
tu se barjak razvio slobode kad
su Turci u nebeskom svodu dodijali
bogu i narodu po zulumu i po obijesu
kada zore svitale nijesu grede nego
Azijatske kame to se moze samo sa
suzama ispricati novom narastaju i
da opet trecinu ne znaju za nevolju
i otrovnu ranu sto je bilo ne ponovilo
se klice vila sa planinse kose moli
Andu da nelije suze sto joj Turska
ruka muza uze Beg Hasan beg Rusunbegovicu
kad njeogovu ozalosti kucu da joj muza
zovnu na bojiste no joj muza smace
na ognjiste na svom dobru na svome ataru
otrova ga turcin na prevaru kako samo
turcinu prilici da se sa zlom i prevarom
dici pa je neko kletvu ostavijo turcin bio
ako prevario klice vila sa planinske kose
moli Andu da ne lije suze ti zbog kuce
junacke ne smijes da toliko tuzis i proklinjes
ne smije te slomiti nevolja ti si dosla
iz Popova polja da otrpis sve sto je moguce
odiva si Duricica kuce a dosla si u Zubacko
selo de je ponos najvise nacelo jesi muza
izgubila Laka al si sina rodila junaka tvoga
Luku najstarijeg sina kog ce vjecno pamtit domovina
ko najviseg svoga Hercegovca sto puta ce osvetiti
oca dok se momce oruzja lati od njega ce Stambol
zdrhtati vila rece srecom ne prevari bas se tako
okrenuse stvari cim je Luka za vojnika staso
ocevo je oruzje pripaso sa njim velku zadobio slavu
kad na Tursku udari drzavu zatalasa Gacko i Trebinje
Nevesinje Mostar i Ljubinje pa Bilecu Stolac i Capljinu od Grahova cjelu Hercegovinu do ponosne Pive i Golije sve Brdane bracu i komsije sultan salje
Omeru poruku da uhvati Vukalovic Luku ko vojvodu
i glavnoga vodu bilo kako da mu glave dode sto
nemoze silni Omer pasa moze zavist i nesloga nasa
u najvisoj borbi za slobodu prisilise velikog vojvodu
da ustanak narodni ugasi a da glavu u Rusiji spasi
da mu braca kosti ne prenesu nego
trunu negdje u Odesu jos pokusa
silni Omer pasa da prevari Duku Kankarasa
iz Golije tica sojevica i vojvodu Ljubobratic Mica
Pop Zimonjic ne pade od pase iako ga na prgovor
zvase ode Bogdan te snjim pregovara al se mudro
vrati iz Mostara pogubi ga u selo Dolove al ne uspje
druge sokolove.
Mirno spavaj vojvodo Zubacki zlatna sabljo potomce
junacki tvoja bista kraj Trebinjskog mosta vjecna
straza domovini osta tud proticu dani i rjeka slava
ce ti zivjeti do vjeka.

Guslar